Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52018AE4062

    Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2018) 390 final – 2018/0210 (COD))

    EESC 2018/04062

    SL C 110, 22.3.2019, p. 104–111 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    22.3.2019   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 110/104


    Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća

    (COM(2018) 390 final – 2018/0210 (COD))

    (2019/C 110/20)

    Izvjestitelj:

    Brian CURTIS (UK-II)

    Zahtjev Vijeća za savjetovanje:

    12.7.2018.

    Zahtjev Europskog parlamenta za savjetovanje:

    2.7.2018.

    Pravni temelj:

    Članci 42, 43(2), 91(1), 100(2), 173(3), 175, 188, 192(1), 194(2), 304 i 349 UFEU-a

     

     

    Odluka Predsjedništva Odbora:

    22.5.2018. (u očekivanju zahtjeva za savjetovanje)

     

     

    Nadležna stručna skupina:

    Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

    Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

    27.11.2018.

    Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

    12.12.2018.

    Plenarno zasjedanje br.:

    539

    Rezultat glasovanja

    (za/protiv/suzdržani):

    214/1/3

    1.   Zaključci i preporuke

    1.1.

    EGSO pozdravlja prijedlog Komisije koji državama članicama osigurava fleksibilniji sustav u skladu s njihovim strateškim prioritetima te nastoji podržati održiv poslovni model za ribare i održati konkurentnost sektora ribarstva. EGSO posebice traži brzo odobrenje, pristupačniji mehanizam financiranja te razmjerniji i usklađeniji sustav sankcija. Organizirano civilno društvo i regionalne platforme dionika trebali bi biti uključeni u svaku fazu postupka, od izrade nacionalnih planova do provedbe i konačne procjene.

    1.2.

    EGSO smatra da bi sadašnji proračun za Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) trebalo održati (6,4 milijarde EUR). To je ključno za postizanje radikalnih promjena i poboljšanja koje Europska unija zahtijeva da se provedu u sektoru ribarstva. Valja posebice napomenuti da sadašnji EFPR iznosi 0,6 % VFO-a za razdoblje 2014.–2020., što znači da bi svako smanjenje njegovih sredstava imalo zanemariv učinak na ukupni proračun EU-a, ali bi moglo imati pogubne posljedice po brojne obalne regije.

    1.3.

    EGSO napominje da se prijedlog Komisije ne temelji na detaljnoj procjeni društveno-gospodarskog učinka. Taj nedostatak dodatno pogoršava činjenica da se sektor ribarstva nalazi u krizi već više od 20 godina. Odbor stoga traži hitno uključivanje Europske komisije (posebice Glavne uprave za zapošljavanje) i pokretanje sektorskog socijalnog dijaloga kako bi se utvrdile najprikladnije mjere za ublažavanje društveno-gospodarskih učinaka.

    1.4.

    EGSO ističe da akvakultura i plavo gospodarstvo nisu ni približno ublažili gubitak poduzeća i radnih mjesta. Odbor potiče Komisiju i države članice da uspostave pojednostavljeni mehanizam za nove projekte u području akvakulture i modernizaciju postojećih projekata.

    1.5.

    U okviru novog EFPR-a, prednost bi se trebala dati socijalnoj dimenziji radi jačanja i financiranja mjera za promicanje i podržavanje socijalnog dijaloga, sigurnosti, radnih uvjeta i izgradnju kapaciteta, kako bi se povećale sposobnosti radnika i „generacijska obnova”.

    1.6.

    Odbor potiče Europsku komisiju i države članice da poduzmu snažnije mjere osiguravanjem provođenja obveze o potpunoj sljedivosti uvezene robe, vodeći računa o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu te zdravstvenoj ispravnosti hrane. Borba protiv svih oblika ropstva i izrabljivanja, bilo na plovilu ili tijekom obrade na kopnu trebao bi biti temelj nove globalne strategije EU-a za ribarstvo i upravljanje oceanima.

    1.7.

    EGSO predlaže da se financira kupovina novih brodova koji bi zamijenili stare, pod uvjetom da dotična flota nema prekomjerne kapacitete i da se ciljane vrste love u skladu s razinama najvišeg održivog prinosa. Ta bi mjera trebala uključivati korištenje održivijih i učinkovitijih motora radi smanjenja emisija CO2 i osiguranja sigurnosti posade.

    1.8.

    Odbor preporučuje da se zadrže postojeći kriteriji pružanja financijske podrške i naknada u slučaju privremenog ili stalnog prestanka ribolovnih aktivnosti. Važno je da od tih financijskih alata koristi imaju i ribari i vlasnici ribarskih plovila.

    1.9.

    Odbor podržava prijedlog posebnih mjera u korist malog priobalnog ribolova koji je ključni pokretač prihoda i kulturnog nasljeđa mnogih obalnih zajednica Međutim, za podržavanje održivog poslovnog modela malog priobalnog ribolova također je važno da se na područjima gdje je on proširen (npr. Sredozemno more) uspostave prilagođene tehničke mjere i mjere očuvanja. Takve mjere trebale bi se prilagoditi različitim oblicima ribolova i biološkim značajkama svakog mora. EGSO smatra da učinkovito prikupljanje podataka, kontrola i provedba ključni su preduvjeti za odgovorno upravljanje ribolovom kojim se potiču društvene i gospodarske koristi za ribare i lokalne zajednice.

    2.   Uvod i metodologija

    2.1.

    Novi Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) dio je višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021.–2027. EFPR temeljni je alat za pružanje potpore postizanju ciljeva zajedničke ribarstvene politike (ZRP), poticanje provedbe pomorske politike Unije i jačanje međunarodnog upravljanja oceanima, posebice u okviru Programa održivog razvoja do 2030.

    2.2.

    Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da je novi dugoročni proračun EU-a ključni čimbenik održivog razvoja, rasta i kohezije te općenito budućnosti Europe. Stoga je ovo mišljenje usko povezano s ostalim mišljenjima kojima se analiziraju posebna sredstva u okviru novog VFO-a za razdoblje 2021.–2027 (1).

    3.   Sažetak prijedloga

    3.1.

    Novi EFPR za razdoblje 2021.–2027. bit će usmjeren na četiri prioriteta:

    poticanje održivog ribolova i očuvanja morskih bioloških resursa;

    doprinos sigurnosti opskrbe hranom u Uniji zahvaljujući akvakulturi i tržištima koji su konkurentni i održivi;

    omogućivanje rasta održivog plavoga gospodarstva i poticanje prosperitetnih obalnih zajednica;

    jačanje međunarodnog upravljanja oceanima i omogućavanje sigurnih i čistih mora i oceana kojima se održivo upravlja.

    3.2.

    Proračun novog EFPR-a iznosit će 6,14 milijardi EUR u tekućim cijenama. Sredstva se uglavnom dijele na podijeljeno upravljanje i izravno upravljanje. U okviru podijeljenog upravljanja s državama članicama dodjeljuje se 5,31 milijarda EUR, a u okviru izravnog upravljanja Europske komisije 0,83 milijarda EUR.

    3.3.

    Prijedlogom Komisije nastoje se nadvladati ograničenja EFPR-a za razdoblje 2014. – 2020. i uspostaviti sustav financiranja koji će se moći nositi s novim izazovima u okviru ciljeva održivog razvoja. Glavne značajke novog EFPR-a su sljedeće:

    3.3.1.   Pojednostavljenje

    EFPR za razdoblje 2014.–2020. temeljio se na krutom opisu mogućnosti financiranja i pravila o prihvatljivosti, što je povećalo složenost provedbe za države članice i korisnike. EFPR za razdoblje 2021.–2027. pruža širi raspon mogućnosti, pri čemu države članice mogu usmjeriti potporu na svoje strateške prioritete. Točnije, Uredbom se opisuju razna područja potpore u okviru svakog prioriteta, čime se pruža fleksibilan okvir za provedbu. Države članice izrađuju program u kojem navode najprimjerenije metode za postizanje prioriteta. Omogućit će im se fleksibilnost pri utvrđivanju pravila o prihvatljivosti.

    3.3.2.   Usklađenost s ostalim fondovima EU-a

    U novom VFO-u, pravila koja se primjenjuju na sve fondove navedena su u Uredbi o zajedničkim odredbama. Posebice će se razvijati posebne sinergije s drugim fondovima (EFRR, ESF itd.).

    3.3.3.   Uvjetovanost

    U skladu s Konferencijom UN-a o održivom razvoju (Rio+20) i 14. ciljem održivog razvoja u pogledu očuvanja i održivog iskorištavanja oceana, EU se obvezuje da će promicati održivo plavo gospodarstvo, očuvanje bioloških resursa i postizanje dobrog stanja okoliša, zabraniti određene oblike subvencija za ribarstvo koje pridonose prekoračenju kapaciteta i prelovu, ukloniti subvencije kojima se pridonosi nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu te se suzdržati od uvođenja sličnih subvencija. Stoga se Uredbom utvrđuju ograničenja i uvjeti („neprihvatljive operacije”) kako bi se izbjegli negativni učinci za očuvanje ribarstva.

    3.3.4.   Usmjerenost k uspješnosti

    Uspješnost potpore u okviru EFPR-a procjenjivat će se na temelju pokazatelja. Države članice izvješćivat će o napretku s obzirom na utvrđene ključne etape i ciljne vrijednosti. Komisija će provoditi godišnje preglede uspješnosti na temelju godišnjih izvješća o uspješnosti koja izrađuju države članice kako bi mogla rano otkriti moguće probleme s provedbom i uvesti korektivne mjere.

    3.3.5.   Okolišna, društvena i gospodarska održivost

    Održivo ribarstvo i akvakultura među glavnim su ciljevima ZRP-a. U skladu sa širokim konceptom održivosti, gospodarske i društvene koristi te koristi za zapošljavanje trebale bi se ostvarivati zajedno s okolišnim ciljevima. Najviši održivi prinos i dalje će biti ključna metoda za osiguravanje održivog ribarstva. Osigurat će se potpora za prijelaz na održivije aktivnosti. Naknada za izvanredni prestanak ribolovnih aktivnosti dodijelit će se samo ako je učinak tih okolnosti na ribare znatan (2). Novi EFPR bit će osobito usmjeren na mali priobalni ribolov, najudaljenije regije, smjenu generacija, obrazovanje i osposobljavanje te zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, a tome će se pružiti i osobita potpora. Obveza iskrcavanja mogla bi i dalje biti kritični aspekt zbog svojih ogromnih financijskih troškova. Stoga će EFPR poduprijeti inovacije i ulaganja kojima se pridonosi provedbi obveze iskrcavanja, kao što su ulaganja u selektivne ribolovne alate, u poboljšanje lučke infrastrukture i u stavljanje na tržište neželjenog ulova. Naposljetku, pružit će se potpora ribarima i lukama za suvremene načine prikupljanja izgubljenih ribolovnih alata i morskog otpada te upravljanje njima.

    3.4.

    Više od 60 % ribe koja se konzumira u EU-u uvozi se iz trećih zemalja (3). Kako bi se prevladao taj jaz, potrebno je, pored ribarskih aktivnosti, pružiti potporu i akvakulturi kojom se osigurava riba visoke kvalitete dostupna po povoljnim cijenama. Stoga će EFPR pružiti potporu promicanju i održivom razvoju akvakulture, uključujući slatkovodnu akvakulturu.

    3.5.

    Ukupno 60 % oceana nalazi se izvan granica nacionalne jurisdikcije. To znači da EU treba biti aktivniji i imati veću ulogu u globalnom izazovu upravljanja oceanima. EFPR će poduprijeti obvezu jamčenja sigurnih i čistih oceana kojima se održivo upravlja u okviru izravnog upravljanja. Naposljetku, bolja zaštita granica (suradnja obalnih straža) i pomorski nadzor novonastali su izazovi koji će se financirati u okviru EFPR-a za razdoblje 2021.–2027.

    3.6.

    Ta će se potpora nadopuniti posebnim financijskim sredstvima za Europsku agenciju za kontrolu ribarstva, sporazumima o partnerstvu u održivom ribarstvu (SFPA) i članstvom Unije u regionalnim organizacijama za upravljanje u ribarstvu (RFMO) te drugim međunarodnim organizacijama, čime se ujedno pridonosi izvršenju politika Unije u sektorima ribarstva i pomorstva.

    4.   Opće napomene

    4.1.

    EGSO pozdravlja prijedlog Komisije koji državama članicama osigurava fleksibilniji sustav u skladu s njihovim strateškim prioritetima te nastoji podržati održiv poslovni model za ribare i održati konkurentnost sektora ribarstva. Odbor osobito ističe da je niska razina provedbe glavni problem postojećeg EFPR-a (4). Dva su glavna uzroka te situacije:

    kasno odobrenje i posljedična kasna provedba. Suzakonodavci su tek u svibnju 2014. donijeli Uredbu o EFPR-u, a zatim je državama članicama bilo potrebno dodatno vrijeme da oblikuju i odobre svoje nacionalne programe;

    postojeći sustav previše je kompliciran i birokratski. Nadalje, mnogi ribari oklijevaju prijaviti se za financiranje jer bi mogli biti izloženi nerazmjernom financijskom riziku. U skladu s člankom 12. stavkom 2. Prijedloga (kojim se zadržavaju postojeće odredbe), ako tijekom razdoblja od pet godina nakon završnog plaćanja počine bilo kakav teški prekršaj (5) postat će retroaktivno neprihvatljivi i trebati vratiti sve što su primili. Taj bi uvjet trebao biti uklonjen.

    4.2.

    Iz navedenih razloga, EGSO traži brzo odobrenje, pristupačniji mehanizam financiranja te razmjerniji i usklađeniji sustav sankcija. Svi bi ribari trebali EFPR doživljavati kao sustav prilagođen korisniku kojim se nastoji unaprijediti njihova aktivnost u pogledu održivosti i kvalitete. Taj će aspekt odigrati ključnu ulogu u provedbi i poštovanju novog sustava za kontrolu ribarstva koji je nedavno predložila Europska komisija (6). Odbor preporučuje da se organizirano civilno društvo i regionalne platforme dionika uključe u svaku fazu postupka, od izrade nacionalnih planova do provedbe i konačne procjene.

    4.3.

    Novi proračun EFPR-a (6,14 milijardi EUR) smanjen je (–4 %) u odnosu na tekući EFPR za razdoblje 2014.–2020. (6,4 milijardi EUR). EGSO je svjestan da je Brexit valjan razlog za taj financijski rez. Međutim, EGSO ističe da je za radikalne promjene koje Europska unija zahtijeva od sektora ribarstva, koji zapošljava 150 000 ribara, a u cijelom lancu vrijednosti 730 000 radnika koji ostvaruju prihod od gotovo 400 milijardi EUR godišnje u plaćama i neto dobiti, potreban veći iznos ili barem održanje trenutačnog proračuna. Valja napomenuti da sadašnji EFPR iznosi 0,6 % VFO-a za razdoblje 2014.–2020., što znači da bi svako smanjenje njegovih sredstava imalo zanemariv učinak na ukupni proračun EU-a, ali bi moglo imati pogubne posljedice po brojne obalne regije.

    4.4.

    EGSO napominje da se prijedlog Komisije ne temelji na detaljnoj procjeni društveno-gospodarskog učinka. Taj je nedostatak dodatno otežan činjenicom da je sektor ribarstva u krizi već više od 20 godina, a mjere predviđene za postizanje održivijeg ribarstva i akvakulture nisu uspjele preokrenuti taj trend (7). Odbor stoga traži hitno uključivanje Europske komisije (posebice Glavne uprave za zapošljavanje) i pokretanje sektorskog socijalnog dijaloga (8) kako bi se utvrdile najprikladnije mjere za ublažavanje društveno-gospodarskih učinaka.

    4.5.

    EGSO ističe da mjere poduzete za razvoj akvakulture i plavog gospodarstva nisu ni približno ublažile gubitak poduzeća i radnih mjesta, uglavnom zbog pretjerano birokratskog sustava. Odbor potiče Komisiju i države članice da olakšaju uspostavu pojednostavljenog mehanizma kako za nove projekte akvakulture tako i za modernizaciju postojećih, s posebnim naglaskom, na regionalnoj razini, na utvrđivanju zona namijenjenih akvakulturi (AZA).

    4.6.

    Održiv ribolov i dalje je glavni cilj te je sektoru ribarstva potrebno omogućiti da se taj cilj ostvari. Međutim, taj prioritet u obliku u kojem ga predlaže Komisija ne pojašnjava jesu li mjere koje se financiraju u okviru postojećeg EFPR-a uzete u obzir za poboljšanje radnih i sigurnosnih uvjeta, npr. za osposobljavanje, savjetodavne usluge, promicanje ljudskog kapitala, socijalni dijalog, mlade ribare te zdravlje i sigurnost. Kao što je utvrđeno u tom sektoru i u upravama, postoji problem manjka kvalificiranih stručnjaka, koji sprečava „generacijsku obnovu”. EGSO potiče suzakonodavce da prednost daju socijalnoj dimenziji radi jačanja i financiranja mjera za promicanje i podržavanje socijalnog dijaloga, sigurnosti, radnih uvjeta i izgradnju kapaciteta, kako bi se povećale sposobnosti radnika. U suprotnom, taj sektor neće biti privlačan mladim stručnjacima.

    4.7.

    Modernizacija plovila radi povećanja sigurnosti na brodu bez povećanja ribolovnog kapaciteta, smjena generacija te odgovarajući radni uvjeti, osposobljavanje i plaće ključni su pokazatelji nedostataka EU-a u pogledu rasta i snage. EFPR bi trebao uključiti ribare u očuvanje morske bioraznolikosti, među ostalim i pružanjem potpore inovativnim alatima kako bi se povećala selektivnost, studijama učinka ili ublažavanjem učinaka ribolova. U tom okviru, pristupom Komisije usmjerenim na ublažavanje učinaka neće se moći riješiti svi problemi u pogledu održivosti i konkurentnosti.

    4.8

    EGSO napominje da je većina ribe uvezene iz trećih zemalja ulovljena na manje održiv način od usporedivih ulova u EU-u, osobito u pogledu radnih uvjeta na brodu ili pri preradi na kopnu. Posljedične niže cijene predstavljaju nepošteno tržišno natjecanje s ribarima EU-a, pri čemu se narušavaju izgledi za postizanje stabilnih minimalnih cijena „pri prvoj prodaji”, a to je preduvjet njihovog preživljavanja. Odbor potiče Europsku komisiju i države članice da poduzmu energičnije mjere osiguravanjem provođenja obveze o potpunoj sljedivosti uvezene robe, vodeći računa o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu te zdravstvenoj ispravnosti hrane, te da organiziraju kampanje za podizanje svijesti kojima bi se potrošače informiralo o kvaliteti europske ribe. Ujedno je potrebno obuzdati sumnjive maloprodajne prakse, kao što je izlaganje odmrznute ribe na štandovima sa svježom ribom bez jasnog i nedvosmislenog označavanja.

    5.   Posebne napomene

    5.1.

    Odbor podržava novi pristup Europske komisije usmjeren na uspostavu općeg okvira bez normativnih mjera, čime se državama članicama, provedbenim tijelima i korisnicima pruža veća fleksibilnost. Točnije, tim pojednostavljenim sustavom trebala bi se omogućiti izrada prilagođenih nacionalnih programa. Međutim, pritom je potrebno osigurati jednake uvjete diljem EU-a u pogledu pristupa financiranju. Nadalje, potrebno je olakšati zajedničku primjenu različitih programa financiranja EU-a s pomoću Uredbe o zajedničkim odredbama kojom su obuhvaćena provedbena pravila. Potrebno je uspostaviti jasne mehanizme kako bi se zajamčilo da se javni novac uistinu troši tamo gdje je najpotrebniji te da se dodjeljuje financijska pomoć za održivo upravljanje oceanima.

    5.2.

    EGSO podržava prijedlog za utvrđivanje četiri glavna prioriteta. Točnije, Odbor pozdravlja činjenicu da je, u skladu s njegovim prethodnim mišljenjima, radi postizanja ciljeva održivog razvoja i pružanja potpore malom priobalnom ribolovu stavljen poseban naglasak na upravljanje oceanima i lokalni razvoj (9). Međutim, EGSO ističe da su na europskim plovilima nedavno otkriveni slučajevi ropstva i izrabljivanja (10) i da su, nažalost, takve prakse (uključujući i dječje ropstvo) još rasprostranjenije u trećim zemljama. Odbor smatra da bi trebalo razmotriti da se kao kamen temeljac nove globalne strategije koju poduzima Komisija postavi borba protiv svih oblika izrabljivanja ljudi.

    5.3.

    Odbor zamjenu flota smatra jednim od ključnih problema jer su europska plovila u prosjeku starija od 30 godina pa jednostavna poboljšanja često nisu dovoljna. EGSO stoga predlaže da se potiče financiranje kupovine novih brodova koji bi zamijenili stare, pod uvjetom da dotična flota nema prekomjerne kapacitete i da se ciljane vrste love u skladu s razinama najvišeg održivog prinosa. Pored toga, s obzirom na strategiju IMO-a o smanjenju emisija stakleničkih plinova iz brodova, kojom se ukupne godišnje emisije nastoje smanjiti za barem 50 % do 2050., veći brodovi moraju promijeniti svoje motore kako bi se prilagodili i bili u skladu s tim međunarodnim ciljem. Stoga je nužno uključiti nabavu održivijih i učinkovitijih motora radi smanjenja emisija CO2 i osiguranja sigurnosti posade. U skladu s procjenama FAO-a, ribolov je potencijalno opasna aktivnost te je potrebno odgovarajuće osposobljavanje u području zdravlja i sigurnosti na radu kako bi se smanjio broj smrtnih slučajeva, ozljeda i bolesti povezanih s radom (11). Zbog svih tih razloga bilo bi važno pitanja koja se odnose na ribolovni kapacitet i zaštitu bioraznolikosti odvojiti od onih koja se odnose na obnovu flote i motora.

    5.4

    Podrška u slučaju privremenog prestanka aktivnosti odigrala je ključnu ulogu u poboljšanju stanja stokova, posebice u sezoni zabrane ribolova, a istodobno je ribarima djelomično nadoknadila gubitak prihoda. Komisija u novom financijskom okviru zadržava tu mjeru, ali predlaže nove uvjete koji u prethodnoj uredbi nisu postojali. S obzirom na to da ne postoje izvještaji o zlouporabi sredstava za privremeni prestanak aktivnosti, Komisija bi trebala poštovati i zadržati prethodne kriterije kako bi tu pomoć mogla osigurati najvećem broju ribara koji bi je mogli trebati. Isto bi se načelo trebalo primijeniti i na trajni prestanak aktivnosti. U oba slučaja je važno da od te financijske podrške korist imaju i ribari, a ne samo vlasnici ribarskih plovila, kao što je slučaj u sadašnjem EFPR-u.

    5.5

    Ribarenje je sezonska aktivnost, a ulov može biti nesiguran i ponekad premašiti potrebe tržišta. Stoga je nužno imati sredstva za pravilno upravljanje proizvodnim viškovima, pomažući da se stabilizira dio proizvodnje prije nego što ga se stavi na prodaju, posebice u slučaju manjeg ulova. Da bi se to postiglo, EFPR-om bi se trebalo i dalje podržavati organizacije proizvođača koje trebaju privremeni mehanizam za skladištenje ribarskih proizvoda namijenjenih ljudskoj prehrani. Kako bi ta potpora u potpunosti funkcionirala trebala bi biti smjesta dostupna. U tom pogledu EGSO podržava da se održi mehanizam nadoknađivanja cijene skladištenja.

    5.6.

    Smjena generacija još je jedno kritično pitanje za budućnost tog sektora. Nove inicijative koje olakšavaju kupnju rabljenih plovila, strukovno osposobljavanje i bolje radne uvjete mogu biti korisne, ali ne rješavaju glavni problem, a to je nizak povrat ulaganja. To je posebice očito u pogledu malog priobalnog ribolova s plovilima manjima od 12 m kojima se upravlja na razini obitelji. EGSO napominje da stalni gubitak plovila i radnih mjesta proturječi prognozi Komisije o udvostručenju proizvodnje u sektoru ribarstva EU-a do 2030., što je u skladu s procijenjenim globalnim rastom (12).

    5.7.

    Odbor podržava prijedlog posebnih mjera u korist malog priobalnog ribolova koji je ključni pokretač prihoda i kulturnog nasljeđa mnogih obalnih zajednica i na koji otpada 75 % svih ribarskih plovila registriranih u EU-u i gotovo polovina svih radnih mjesta. Tijekom posljednjih desetljeća posljedice krize najviše su pogodile tradicionalni i mali priobalni ribolov te je stoga potrebna posebna strategija kako bi se ponovno učvrstio njihov položaj na tržištu. Ta će inicijativa ujedno imati pozitivne učinke na lokalne zajednice u depresiji.

    5.8.

    Odbor smatra da su potrebni inovativni pristupi za upravljanje pravima malog priobalnog ribolova, a daljnja je suradnja ključna kako bi se sektoru pružila pomoć u upravljanju kvotama/danima na moru, povezivanju proizvodnje sa stavljanjem na tržište ili rješavanju problema vrsta koje ograničavaju ribolov. Obalne zajednice i morski okoliš najviše će koristi imati kad se ribolovne mogućnosti rasporede na temelju transparentnih okolišnih, društvenih i gospodarskih kriterija. Sredstva kojima se promiču održivost i participativni procesi mogu pridonijeti rješavanju tih izazova te podrazumijevaju radnje kao što su organiziranje radionica ili osmišljavanje participativnih procesa za interakciju sa znanstvenicima i drugim dionicima.

    5.9.

    Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice bio je vrlo koristan alat tijekom programskog razdoblja 2014.–2020. Ta je strategija imala važnu ulogu u jačanju gospodarske diversifikacije u lokalnim zajednicama. Stoga Odbor podržava prijedlog za proširenje te strategije na sve sektore plavog gospodarstva. Dodjelom sredstava za održivo plavo gospodarstvo trebalo bi osigurati društvene i gospodarske koristi za sadašnje i buduće generacije, obnoviti i zaštititi raznolikost, produktivnost, otpornost i svojstvenu vrijednost morskih ekosustava te promicati čiste tehnologije, obnovljive izvore energije i kružne tokove materijala.

    5.10.

    Odbor smatra da je deklaracija iz Malte „MedFish4Ever” iz 2017. temelj djelovanja EU-a. Međutim, EGSO smatra da bi se posebne mjere očuvanja i tehničke mjere trebale prilagoditi različitim oblicima ribolova i biološkim značajkama Sredozemlja. Točnije, EGSO napominje da je uspješan model iz višegodišnjeg plana za ribolov usmjeren na jednu vrstu (npr. na Baltičkom moru) manje djelotvoran kad je posrijedi mješoviti ribolov (npr. na Sredozemlju) (13). Nadalje, načini ribolova u sjevernoj i južnoj Europi potpuno su različiti. Za Sredozemlje je karakterističan mali i tradicionalni ribolov (14). Odbor stoga preporučuje promicanje istraživanja o procjeni stokova i prikupljanje podataka kako bi se pripremili prilagođeni i učinkovitiji sustavi zaštite bioraznolikosti. Učinkovito prikupljanje podataka, kontrola i provedba ključni su preduvjeti za odgovorno upravljanje ribolovom kojima se potiču društvene i gospodarske koristi za ribare i lokalne zajednice.

    5.11.

    Kao što je EGSO već predvidio (15), zbog svoje složenosti i visokih troškova prijelaza na održiviji ribolov (tj. uporabe posebnih selektivnih alata) obveza iskrcavanja jedan je od glavnih sektorskih problema za ribarska poduzeća i nacionalne vlasti. Novi prijedlog Komisije o kontroli ribarstva (16) trebao bi proširiti važeće obveze za mala plovila i općenito će uspostaviti nove obveze i zadaće za cijeli sektor (npr. obavezne nadzorne kamere na plovilima). EGSO smatra da je potrebno uspostaviti jednostavniji, fleksibilniji i pragmatičniji sustav kontrole, a na nacionalnoj razini osigurati odgovarajuću podršku velikom broju plovila. Zato je uspješna provedba novog sustava kontrole usko povezana s brzom i potpunom provedbom EFPR-a za razdoblje 2021.–2027. kako bi se svim ribarima pomoglo da se usklade s novim propisima (17).

    5.12.

    EGSO ističe da se novom direktivom EU-a o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda (18) (tj. ribolovnih alata koji se upotrebljavaju) i novom direktivom o lučkim uređajima za prihvat (19) otvaraju novi scenariji i mogućnosti za održiv ribolov i kružno gospodarstvo. Mjere kojima se ribari potiču na vraćanje ribolovnog alata trebale bi se proširiti na vraćanje svog morskog i ostalog otpada prikupljenog tijekom ribolovnih aktivnosti.

    5.13.

    Ta bi inicijativa trebala biti od ključne važnosti za sektor, s obzirom na to da su, u skladu važećim zakonima, ribari obvezni platiti njihovo odlaganje u lukama. To znači da ribari danas plaćaju čišćenje oceana i odlaganje otpada koji nisu sami proizveli, nego prikupili. EGSO smatra da bi ribari mogli pružiti važnu dodanu vrijednost te da bi, uz odgovarajuće osposobljavanje, aktivnost čišćenja mogla postati još jedna profitabilna gospodarska aktivnost po uzoru na ribolovni turizam (plavo gospodarstvo) (20).

    5.14.

    U skladu s prijedlogom Komisije da 25 % ukupnog proračuna EU-a dodijeli mjerama u pogledu klimatskih promjena, EGSO predlaže da se znatan dio tog novca dodijeli obnovi luka kako bi se „zatvorio krug” upravljanja morskim otpadom i poticalo kružno gospodarstvo. U okviru šire strategije sprečavanja nastanka morskog otpada, posebna financijska sredstva trebala bi se dodijeliti za čišćenje rijeka (21). EGSO smatra da bi se modeli otvorenog upravljanja u koje su uključena javna tijela i organizirano civilno društvo na lokalnoj razini, primjerice „riječni ugovori”, mogli replicirati strukturiranim pristupom čime bi se promicalo stvaranje prekograničnih mreža (22).

    5.15.

    Mnogi su dionici utvrdili teškoće u postizanju jednakih uvjeta u područjima gdje se more koristi u druge svrhe, posebice u područjima koja se dijele s flotama iz trećih zemalja (23). Stoga bi se snažnijom ulogom EU-a u međunarodnom upravljanju oceanima moglo pružiti više mogućnosti u pogledu održivosti okoliša i poštenog tržišnog natjecanja.

    5.16.

    EGSO podupire provedbu kontrola na brodovima iz trećih zemalja. Nadalje, Odbor ističe da bi bolji sustav sljedivosti riba iz trećih zemalja bio koristan za suzbijanje prijevara i jamčenje sigurnosti hrane.

    Bruxelles, 12. prosinca 2018.

    Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

    Luca JAHIER


    (1)  Mišljenja EGSO-a: „Višegodišnji financijski okvir nakon 2020.”, SL C 440, 6.12.2018., str. 106.; „Uredba o zajedničkim odredbama za razdoblje 2021.–2027.” (SL C 62, 15.2.2019., str. 83.); „Uredba o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu za razdoblje 2021. – 2027.” (SL C 52, 15.2.2019., str. 90.); „Uredba o europskoj teritorijalnoj suradnji za razdoblje 2021. – 2027.”, SL C 440, 6.12.2018., str. 116.; „Uredba o prekograničnom mehanizmu za razdoblje 2021. – 2027.”, SL C 440, 6.12.2018., str. 124.; „Europski socijalni fond+” (SL C 62, 15.2.2019., str. 165.); „Prijedlog novog programa Obzor Europa (novi FP9)”, (SL C 62, 15.2.2019., str. 33.).

    (2)  Ako komercijalne aktivnosti dotičnog plovila budu prekinute tijekom najmanje 90 uzastopnih dana i ako ekonomski gubici zbog prestanka budu iznosili više od 30 % prosječnoga godišnjeg prometa dotičnog poduzetnika tijekom određenog razdoblja.

    (3)  COM(2018) 390 str. 12.

    (4)  Provedba tekućeg EFPR-a za razdoblje 2014. – 2020. vrlo je ograničena. Konkretno, 29 % financijskih sredstava izdvojeno je za odabrane projekte, koji su potrošili tek 8 % ukupnog proračuna. Podaci: Europska komisija. https://cohesiondata.ec.europa.eu/funds/emff#

    (5)  Teški prekršaji se kažnjavaju. Kazna se može razlikovati u odnosu na ozbiljnost prekršaja. Primjerice, u Španjolskoj može iznositi od 601 EUR do 60 000 EUR. To znači da bi ribaru mogla biti određena kazna razmjerna težini prekršaja koja iznosi samo 601 EUR, no u skladu s člankom 10. stavkom 2 mogao bi izgubiti i stotine tisuća eura potpore za ulaganje koje je možda dovršeno i otplaćeno pet godina ranije. Učinak je osobito velik u pogledu malog priobalnog ribolova.

    (6)  Mišljenje EGSO-a „Kontrola ribarstva”, (vidjeti str. 118. ovoga Službenog lista).

    (7)  Primjerice, u Italiji se u posljednjih 30 godina broj ribarskih plovila duž 8 000 km obale smanjio za otprilike 33 %. Brodovi su u prosjeku stari 34 godine i potrebno ih je hitno poboljšati ili zamijeniti novima. U navedenom je razdoblju izgubljeno 18 000 radnih mjesta (u talijanskom sektoru ribarstva zaposleno je 25 000 radnika). Podaci: Mipaaf, 2016.

    (8)  Odbor EU-a za socijalni dijalog za pomorsko ribarstvo (EUSSDC).

    (9)  Mišljenje EGSO-a „Višegodišnji plan za ribolov malih pelagijskih vrsta u Jadranskom moru” (SL C 288, 31.8.2017., str. 68.).

    (10)  https://www.theguardian.com/world/2018/may/18/we-thought-slavery-had-gone-away-african-men-exploited-on-irish-boats

    (11)  FAO procjenjuje da broj smrtnih slučajeva u sektoru ribarstva na globalnoj razini iznosi 32 000 godišnje (https://safety4sea.com/fishers-fatalities-give-impetus-to-fishing-vessel-safety-work/).

    (12)  OECD, „Gospodarstvo oceana u 2030.”, 2016.

    (13)  GFCM, Stanje ribarstva u Sredozemlju i Crnom moru, 2016., str. 26. Kao što navodi GFCM-FAO, u monospecifičnim morima lakše je provoditi ciljani ribolov s obzirom na to da tamo živi mali broj ribljih vrsta te je stoga jednostavnije utvrditi ograničenja ulova. Za razliku od toga, u mješovitim morima na istom području žive brojne vrste riba.

    (14)  Mišljenje EGSO-a „Reforma zajedničke ribarstvene politike”, točka 1.3. (SL C 181, 21.6.2012., str. 183.) i „Višegodišnji plan za ribolov malih pelagijskih vrsta u Jadranskom moru” (SL C 288, 31.8.2017., str. 68.).

    (15)  Mišljenje EGSO-a „Obveza iskrcavanja” (SL C 311, 12.9.2014., str. 68.). Točka 1.2 „Smatra da je prijedlog Komisije izrazito složen te da će ribarima stvoriti suvišan i nesrazmjeran dodatan posao u trenutku primjene obveze iskrcavanja. Zbog toga se zalaže za pragmatičnije, jasnije, jednostavnije i fleksibilnije propise, koji bi ribarima zaista omogućili dovoljno vremena za prilagodbu tijekom prijelaznog razdoblja, bez opasnosti od teških kazni.”

    (16)  COM(2018) 368

    (17)  Vidjeti bilješku 6.

    (18)  COM(2018) 340 final.

    (19)  COM(2018) 33 final.

    (20)  Mišljenje EGSO-a „Plastika za jednokratnu upotrebu” (SL C 62, 15.2.2019., str.207).

    (21)  Izvješće UNEP-a, 2016. Ukupno 80 % morskog otpada dolazi iz rijeka.

    (22)  Vidjeti bilješku 20.

    (23)  MEDAC, pitanja o financiranju EU-a u sektorima ribarstva i pomorstva nakon 2020., veljača 2018.


    Top