29.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 252/145

—

uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje proračuna osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2015.,

—

uzimajući u obzir članak 93., članak 94. treću alineju i Prilog IV. Poslovniku,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0125/2017),

A.

budući da je glavni cilj sporazuma o partnerstvu između članica afričke, karipske i pacifičke skupine država, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. (1) i izmijenjen u Ouagadougouu, Burkina Faso, 22. lipnja 2010. (2) (dalje u tekstu „Sporazum iz Cotonoua”), kao okvira odnosa Unije s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama (AKP), smanjivanje i konačno iskorjenjivanje siromaštva, u skladu s ciljevima održivog razvoja,

B.

budući da je glavni cilj Odluke 2013/755/EU doprinijeti postupnom razvoju prekomorskih zemalja i područja (PZP) jačanjem njihove konkurentnosti i otpornosti, smanjivanjem njihove gospodarske i ekološke osjetljivosti te promicanjem suradnje između njih i drugih partnera,

C.

budući da su Europski razvojni fondovi (ERF) glavni financijski instrument Unije za osiguravanje razvojne suradnje državama AKP-a i PZP-ovima;

D.

budući da su u 79 zemalja načini provedbe vrlo različiti, što je odraz međudržavne prirode ERF-ova, sa složenim pravilima i postupcima u vezi s natječajnim postupcima i dodjelom ugovora,

E.

budući da se aktivnosti ERF-ova provode u teškim situacijama stalne izloženosti visokom riziku u geopolitičkom i institucionalnom smislu,

F.

budući da vanjski čimbenici za pravilnu provedbu ERF-ova mogu smanjiti pa i poništiti napore u pogledu razvoja,

G.

budući da ERF-ove financiraju države članice, a njima upravljaju i Komisija i Europska investicijska banka (EIB), pri čemu je isključivo Komisija odgovorna za odgovorna za razrješnice ERF-ova,

H.

budući da Unija ima potencijal i dovoljno snage za pronalaženje odgovora na globalne i geopolitičke izazove,

I.

budući da povijest država članica obvezuje Uniju u pogledu razvoja država AKP-a i PZP-ova,

J.

budući da budućnost Unije i budućnost država AKP-a i PZP-ova povezuju geografski razlozi, globalizacija i demografske promjene,

K.

budući da prognoze o rastu svjetskog stanovništva za 2100., zajedno s učincima novih migracijskih tokova, oružanih sukoba, globalnog zatopljenja i brojnih gospodarskih i socijalnih kriza, zahtijevaju hitnu reakciju Unije, posebno u okviru ciljeva njezine razvojne politike; budući da je razvojna pomoć ključan alat čije višestruke metode provedbe treba optimizirati u cilju suočavanja s tim brojnim svjetskim izazovima,

L.

budući da je migracijska kriza ne samo dovela u pitanje međunarodna humanitarna načela i ciljeve, nego i naglasila da se sve države članice trebaju ravnomjernije i bezuvjetno provoditi načelo solidarnosti,

M.

budući da trenutačne migracijske krize ne smiju zasjeniti održivost migracijskih tokova povezanih s demografskim previranjima, a koji zahtijevaju različite odgovore,

N.

budući da postoji potreba za novim pristupom prema državama AKP-a i PZP-ovima, uz nove financijske inicijative i instrumente,

O.

budući da treba posebno voditi računa o tome da su države AKP-a uglavnom male otočne države u razvoju; budući da otoci, posebno otoci AKP-a, imaju novu međunarodnu ulogu, što je prije svega rezultat međunarodnih pregovora o klimatskim promjenama,

P.

budući da se niz PZP-ova nalazi u istim regijama gdje i zemlje AKP-a; budući da se PZP-ovi suočavaju sa sličnim izazovima, ali su, za razliku od zemalja AKP-a, dio europske obitelji te im stoga treba posvetiti veću pozornost u dodjeli sredstava; budući da treba uzeti u obzir činjenicu da su PZP-ovi vrlo mali i da postoje ustavne veze između njih i Unije,

Q.

budući da su u rujnu 2013. glavne uprave Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj i regionalnu i urbanu politiku potpisale Memorandum o razumijevanju u cilju unapređenja suradnje između najudaljenijih regija (OR), prekomorskih zemalja i područja i zemalja AKP-a,

R.

budući da se vanjske intervencije Unije provode posredstvom međunarodnih organizacija koje ili upotrebljavaju sredstva Unije ili sufinanciraju projekte zajedno s Unijom, što podrazumijeva da nadzor i upravljanje mogu biti kompleksni;

S.

budući da razina i priroda angažmana Unije moraju biti konkretne i uz određene uvjete te ovisne o mjerljivom napretku na raznim područjima kao što su demokratizacija, ljudska prava, dobro upravljanje, održiv socioekonomski razvoj, vladavina prava i borba protiv korupcije te da Unija treba nuditi pomoć ondje gdje je to potrebno kako bi se potaknuo napredak;

T.

budući da je redovit i temeljit politički dijalog ključan kako bi zemlje AKP-a i PZP-ovi u većoj mjeri preuzimali odgovornost i prilagodili svoje političke ciljeve,

U.

budući da je nužno uskladiti sve politike Unije s ciljevima njezine razvojne politike,

V.

budući da je nužno promicati vidljivost Unije i isticati vrijednosti Unije u svim oblicima razvojne pomoći;

W.

budući da je pojednostavljenje postupaka provedbe pokretač poboljšanja učinkovitosti pružanja potpore,

X.

budući da je za povećanje ukupne učinkovitosti razvojne pomoći ključna održivost, uz redovito praćenje učinaka postignutih u svim vrstama potpore,

Y.

budući da je potpora Unije upravljanju ključna sastavnica razvojne pomoći čiji je cilj ostvarivanje učinkovitih reformi upravljanja,

Z.

budući da proračunska potpora, iako može imati ključnu ulogu u pokretanju promjena i rješavanju glavnih razvojnih izazova, sadrži visok fiducijarni rizik te treba biti odobrena samo ako je dovoljno transparentna, sljediva, pouzdana i djelotvorna te uvjerljivo usmjerena na političke reforme; budući da je proračunska potpora posebno prilagođena malim i izoliranim područjima, poput otoka AKP-a,

AA.

budući da su transparentnost i odgovornost preduvjeti za demokratski nadzor kao i za učinkovitu razvojnu pomoć;

AB.

budući da se upravljanje administrativnim troškovima treba sustavno pratiti u svim okolnostima i u odnosu na sve načine pomoći,

AC.

budući da nezakoniti financijski tokovi u zemljama u razvoju povećavaju siromaštvo,

AD.

budući da je tijelo nadležno za davanje razrješnice ponovno pozvalo na uključivanje ERF-ova u opći proračun Unije kako bi se povećala vidljivost i demokratski nadzor nad njima i sveukupnom razvojnom politikom,

AE.

budući da je, kako bi građani Unije mogli pratiti razvojnu politiku, potrebna maksimalna transparentnost, dobro upravljanje i izvedba,

1.

napominje da se 2015. potrošnja odnosila na četiri ERF-a, posebno na osmi, s iznosom od 12 480 milijuna EUR, zatim deveti, s iznosom od 13 800 milijuna EUR, deseti, s iznosom od 22 682 milijuna EUR i jedanaesti, s iznosom od 30 506 milijuna EUR; napominje da je jedanaestom ERF-u dodijeljeno 29 089 milijuna EUR za države AKP-a i 364,5 milijuna EUR za PZP-ove i da ta dva iznosa uključuju 1 134 milijuna EUR odnosno 5 milijuna EUR za EIB-ov investicijski instrument za AKP; napominje da je 1 052,5 milijuna EUR namijenjeno rashodima Komisije za izradu programa i primjenu ERF-ova;

2.

primjećuje da se ta sredstva koriste u projektima i za proračunsku potporu u sklopu sljedeća četiri modaliteta: 42 % plaćanja izvršeno je putem izravnog upravljanja, od čega je 24 % provedeno kroz proračunsku potporu; primjećuje da je preostalih 58 % provedeno u okviru neizravnog upravljanja, od čega je 31 % provedeno preko međunarodnih organizacija, 24 % preko trećih zemalja i 3 % preko nacionalnih tijela država članica;

3.

sa zabrinutošću napominje da su u potrošnju tijekom 2015. još uvijek uključena sredstva iz osmog ERF-a, koji je pokrenut 1995.;

4.

pozdravlja nastojanja EuropeAid-a u 2015. u pogledu razina neto globalnih obveza nastalih 2015. od 5 034 milijuna EUR zbog stupanja na snagu jedanaestog ERF-a, čime su se sredstva za obveze povećala za 27 839 milijuna EUR; napominje da je početak primjene jedanaestog ERF-a također utjecao na stope provedbe nepodmirenih obveza, koje su se smanjile s 98 % na 69,7 % za ukupne obveze i s 91,2 % na 63,5 % kad je riječ o pojedinačnim obvezama;

5.

izražava žaljenje zbog toga što je nedostatak odobrenih plaćanja s kojima se Komisija suočila tijekom 2015. doveo do teške proračunske situacije u razvojnoj suradnji, što je negativno utjecalo na ukupnu uspješnost u korištenju sredstava, a to se posebno odnosi na prijenos 483 milijuna EUR u 2016. godinu i isplatu zateznih kamata procijenjenih na 1 milijun EUR; pozdravlja napore Komisije da osigura kontinuitet razvojne pomoći te ograniči štetne posljedice postojećeg manjka u plaćanjima;

6.

primjećuje također kontinuirana nastojanja Komisije na njezinom cjelokupnom području odgovornosti s ciljem smanjenja starog pretfinanciranja (postignutih 39 % u odnosu na ciljanih 25 %), starih nepodmirenih obveza te starih RAL (reste à liquider) (postignutih 46 % u odnosu na ciljanih 25 %), kao i broja nezaključenih ugovora koji su istekli, ali ipak za potonje u okviru ERF-ova napredak je manje zadovoljavajući; poziva službe Komisije da nastave smanjivati udio ERF-ova u ugovorima koji su istekli;

7.

pozdravlja činjenicu da Revizorski sud u svom godišnjem izvješću o aktivnostima koje se financiraju iz 8., 9., 10. i 11. ERF-a za financijsku godinu 2015. navodi da završna godišnja dokumentacija u svim značajnim aspektima vjerno prikazuje financijsko stanje na dan 31. prosinca 2015. te rezultate poslovanja, novčane tokove i promjene u neto imovini za godinu završenu tim danom, u skladu s odredbama Financijske uredbe ERF-a i računovodstvenim pravilima koja se temelje na međunarodno prihvaćenim računovodstvenim standardima za javni sektor;

8.

pozdravlja djelovanje Komisije u pogledu rješavanja pitanja povrata kamata na pretfinanciranje iznad 750 000 EUR i kamata na pretfinanciranje u iznosima od 250 000 EUR do 750 000 EUR, što je rezultiralo odgovarajućim evidentiranjem 2,5 milijuna EUR zarađenih kamata u financijskim izvještajima za 2015.; poziva Komisiju da također razmotri situaciju s iznosima ispod 250 000 EUR;

9.

u kontekstu upravljanja nalozima za povrat izražava žaljenje zbog nepravilnog evidentiranja operativnih prihoda u iznosu od 9,6 milijuna EUR koji predstavljaju nepotrošena sredstva za pretfinanciranje;

10.

žali zbog činjenice da su otkazani nalozi za povrat sredstava od 29,6 milijuna EUR u okviru osmog, devetog, desetog i jedanaestog ERF-a zbog pogrešaka pri kodiranju, ispravcima ili izmjenama; traži od Komisije da izvijesti o 15,8 milijuna EUR za koje još traje sudski postupak;

11.

izrazito je zabrinut zbog toga što se kad je riječ o nalogu za povrat u iznosu od 1 milijuna EUR na temelju sporazuma između Komisije i dužnika odustalo od 623 000 EUR (3); potvrđuje usklađenost s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (4) (Financijska uredba) kao i poštovanje načela proporcionalnosti u pogledu naloga za povrat; ipak ističe činjenicu da se radi o novcu poreznih obveznika koji treba zaštiti potrebnim sredstvima;

12.

pozdravlja mišljenje Revizorskog suda prema kojem su prihodi u vezi s računovodstvenom dokumentacijom za 2015. godinu zakoniti i pravilni u svim značajnim aspektima;

13.

žali zbog toga što Revizorski sud u svom izvješću procjenjuje da je najizglednija stopa pogreške za rashodovne transakcije osmog, devetog, desetog i jedanaestog ERF-a i dalje jednaka stopi iz 2014., koja je bila 3,8 % te da je veća od stope iz 2013., koja je iznosila 3,4 %, i stope iz 2012., koja je iznosila 3 %; poziva EIB i Komisiju da pripreme akcijski plan kojim će se zaustaviti trend povećanja broja materijalnih pogrešaka i da ga podnesu tijelu nadležnom za davanje razrješnica;

14.

izražava zabrinutost zbog ocjene Revizorskog suda u vezi sa zakonitošću i pravilnošću plaćanja, naglašavajući računovodstvenu dokumentaciju u kojoj su zabilježene značajne pogreške; zabrinut je zbog rezultata uzorkovanja platnih transakcija prema kojima je u 35 od 140 plaćanja (25 %) zabilježena pogreška; napominje da sustavi interne kontrole i provjere njihove učinkovitosti ne uključuju samo središnji ured Komisije i delegacije Unije u zemljama korisnicama, već i druge aktere kao što su nacionalni dužnosnici za ovjeravanje koje imenuju zemlje AKP-a, u kojima je otkriven velik broj slabosti u provjerama; poziva Komisiju da podrži i ojača te krhke institucijske i administrativne kapacitete;

15.

zabrinut je zbog toga što tipologija pogrešaka povezanih sa stopom pogreške 2015. od 3,8 % ostaje ista kao 2014., odnosno što ne postoji popratna dokumentacija (zbroj u toj kategoriji pogreški iznosi 3 692 833 EUR) i što postoji neusklađenost s pravilima javne nabave (zbroj u toj kategoriji pogreške iznosi 1 176 140 EUR) što predstavlja 70 % procijenjene stope pogreške (u usporedbi s 63 % 2014.); poziva EIB i Komisiju da ulože više napora i na djelotvoran način poboljšaju ex ante i ex post kontrole projekata financiranja kako bi se znatno smanjili iznosi pogođeni pogreškama u kategorijama kao što su „nepostojanje popratne dokumentacije” i „neusklađenost s pravilima javne nabave”;

16.

izražava, nadalje, svoju trajnu zabrinutost zbog slabih ex ante provjera jer je 16 od 28 završnih transakcija koje su bile predmet ex ante provjera potom odobreno unatoč mjerljivim pogreškama otkrivenim u ex ante provjerama; žali zbog toga što se većina pogrešaka odnosi, kao i prethodnih godina, na procjene programa, bespovratna sredstva i postupke kojima se upravlja u suradnji s međunarodnim organizacijama; stoga poziva Komisiju da obrati veću pažnju na ex ante provjere kako bi se zajamčilo da se ERF primjenjuje na zakonit i pravilan način; potvrđuje da priroda proračunske potpore ograničava procjenu stvarne stope pogreške kad je riječ o isplatama proračunske potpore, na način da su pri transakcijama vjerojatne pogreške;

17.

ističe inherentni rizik povezan s teoretskim pristupom prema kojem u doprinosima Komisije projektima s više donatora nema regulatornih pogrešaka kada se objedine s doprinosima drugih donatora i kada ih se ne namijeni za točno određene stavke rashoda jer Komisija pretpostavlja da se postupa u skladu s pravilima Unije u pogledu prihvatljivosti dok god tako objedinjeni iznos sadržava dovoljno prihvatljivih rashoda da se njima pokrije doprinos Unije.

18.

zabrinut je da se teoretskim pristupom u znatnoj mjeri ograničava rad Revizorskog suda, posebno u svjetlu činjenice da je za proračunsku godinu 2015. 763 milijuna EUR isplaćeno kroz proračunsku potporu, što predstavlja 24 % potrošnje Europskog razvojnog fonda za 2015.;

19.

potiče Komisiju da brzo otkloni nedostatke u ex ante provjerama, napominjući da je Komisija raspolagala s dovoljno informacija iz svojih informacijskih sustava da spriječi, otkrije i ispravi mjerljive pogreške prije izvršenja rashoda s izravnim pozitivnim učinkom na procijenjenu razinu pogreške koja bi bila manja za 1,7 postotnih bodova;

20.

prima na znanje da je 89,9 milijuna EUR vraćeno za povrat neopravdanih plaćanja zbog nepravilnosti i pogrešaka;

21.

pozdravlja pomak od općih zadrški prema izdavanju diferenciranih zadrški, kao što je Parlament zatražio u svojim prethodnim rezolucijama o ERF-ovima, a to su: i. jedna tematska zadrška za dva visokorizična područja bespovratnih sredstava u okviru izravnog upravljanja (18 % ukupnog iznosa isplaćenog u 2015.) te neizravno upravljanje s međunarodnim organizacijama; i (ii.) posebna zadrška za Instrument mirovne pomoći za Afriku;

22.

prima na znanje mjere koje je poduzela Komisija usmjerene na dva područja većeg rizika te poziva Komisiju da Parlamentu podnese izvješće o provedbi tih aktivnosti;

23.

poziva Komisiju da nastavi poboljšavati procjenu rizika izrade proračuna na temelju aktivnosti radi daljnjeg osiguravanja primjerene razine sektorskog jamstva; poziva, u tom kontekstu, na ocjenu razine rizika i ranjivosti neizravnog upravljanja;

24.

izražava zabrinutost zbog riskantne prirode neizravnog upravljanja, prije svega zbog nedostatne sljedivosti sredstava nakon što ih Glavna uprava za međunarodnu suradnju i razvoj isplati lokalnim akterima i podizvođačima;

25.

smatra pozitivnim unapređenje alata za nadzor koji se upotrebljavaju nakon nalaza vanjske revizije; pozdravlja novu revizijsku aplikaciju i tablice za ocjenu kvalitete koju je izradila Komisija te podupire preporuku Revizorskog suda prema kojoj je potrebno poboljšati te nove alate;

26.

pozdravlja činjenicu da se već četvrtu godinu zaredom provodi studija o stopi preostale pogreške (RER) te da ona postaje ključni instrument u strategiji kontrole, nadzora i revizije;

27.

ističe da se stopa preostale pogreške izračunava oduzimanjem višegodišnjih financijskih ispravaka uvedenih na nacionalnoj razini i na razini Unije od godišnjih stopa pogreške revizijskih tijela;

28.

izražava snažnu zabrinutost zbog činjenice da je stopa preostale pogreške za 2015. kad je riječ o zaključenim ugovornim operacijama uvrštenim u godišnje izvješće o aktivnostima procijenjena na 2,2 %, što je još uvijek iznad praga značajnosti od 2 % i iznosi oko 174 milijuna EUR, uključujući 98 milijuna EUR za ERF-ove;

29.

poziva Komisiju da u procjeni stope preostalih pogrešaka zadrži visoke metodološke standarde te da pažljivo nadzire i provodi financijske ispravke država članica;

30.

skreće pozornost na činjenicu da je potrebno uspostaviti ravnotežu između povlačenja sredstava, usklađenosti i ostvarenja rezultata, te da se ona treba odražavati u upravljanju operacijama;

31.

pozdravlja smanjenje procijenjenih troškova kontrole Glavne uprave Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj sa 371 milijuna EUR u 2014. na 293 milijuna EUR u 2015. te potiče Komisiju da dodatno poboljša isplativost kontrole glavnog direktora, istodobno jamčeći minimum pogrešaka;

32.

poziva Komisiju da u skladu s inicijativom Komisije „Proračun za rezultate”, namijenjenom za analizu utjecaja drugih vanjskih politika i djelovanja Unije na stanje u zemljama korisnicama, u evaluacije ex ante i ex post uključi alate za procjenu upravljanja i učinkovitosti;

33.

uzima u obzir činjenicu da je Komisija analize rizika integrirala u upravljanje svojim vanjskim operacijama koje se provode u složenim i osjetljivim područjima na kojima su prisutne brojne vrste rizika, a partnerske su zemlje nejednako razvijene i imaju različite okvire upravljanja;

34.

ističe potrebu da se prije donošenja odluke o financiranju različitih projekata poboljša upotreba terminologije koja se odnosi na dugoročne rezultate (izlazni proizvodi, ishod i učinak) te važnost uspostave stvarnih i održivih S.M.A.R.T. (konkretnih, mjerljivih i vremenski ograničenih) ciljeva; naglašava da je potrebno dodatno se usredotočiti na određivanje ostvarivih i realnih ciljeva kako bi se izbjegli slučajevi u kojima partnerske zemlje ostvare početne ciljeve, ali bez značajnih razvojnih rezultata; ponavlja da treba uzeti u obzir društvene i ekološke te gospodarske aspekte pri procjeni razvojnih ciljeva;

35.

smatra da izvršenje proračuna ne smije biti jedini cilj upravljanja jer to može biti štetno za načelo dobrog financijskog upravljanja i postizanje rezultata; ističe da svaki pristup koji se temelji na poticajima zasnovan na „pozitivnoj uvjetovanosti” sustava, koji rezultira poticajima za uspješne i strožim kontrolama za neuspješne korisnike, treba biti povezan s posebnim i strogim pokazateljima uspješnosti, čime se omogućava da se mjerljivim pristupom ocijene nedostaci i ostvareni ciljevi;

36.

snažno ističe da bi se svaki sustav zasnovan na „pozitivnoj uvjetovanosti” beziznimno trebao voditi načelom predostrožnosti;

37.

podsjeća da redovito praćenje i bilježenje visokorizičnih faktora (vanjski, financijski i operativni), kao i njihova kvantifikacija, od faze identifikacije do provedbe, nije samo preduvjet za dobro financijsko upravljanje i kvalitetu rashoda nego i za jamčenje vjerodostojnosti, održivosti i reputacije intervencija Unije; smatra da izrada profila rizika za aktivnosti i zemlje također olakšava donošenje brzih strategija ublažavanja rizika u slučaju pogoršanja stanja u partnerskoj zemlji;

38.

naglašava da je potrebno redovito prilagođavati sustav provođenja kontrole okoliša i upravljanja rizikom kako bi se uzela u obzir pojava novih oblika instrumenata pomoći i drugih instrumenata kao što su mješovito financiranje, uzajamni fondovi i financijska partnerstva s drugim međunarodnim institucijama, a također i onda kada država korisnica prima različite vrste pomoći;

39.

vjeruje da su izgradnja kapaciteta partnerskih zemalja, razvoj njihovih okvira upravljanja i veće preuzimanje odgovornosti ključni za ublažavanje sistemskog rizika kako bi se sredstva mogla koristiti u predviđene svrhe i pritom ispunjavati zahtjeve ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti, uzimajući u obzir i ekologiju, ravnopravnost i etičnost; u tom pogledu potiče Komisiju da dodatno ispita mogućnost korištenja lokalnih revizijskih tvrtki i lokalnih pružatelja usluga i s time povezane rizike te da zajamči potpunu transparentost i odgovornost;

40.

uviđa da Financijska uredba korisnicima omogućava angažiranje lokalnih revizijskih tvrtki; ipak, izrazito je zabrinut zbog nedostataka u upravljačkom informacijskom sustavu glavne uprave EuropeAid koji su povezani s rezultatima i praćenjem vanjskih revizija, kao što je Revizorski sud spomenuo u postupku davanja razrješnice za 2014. ERF-u; potiče Glavnu upravu za međunarodnu suradnju i razvoj da uspostavi tablicu za ocjenu kvalitete namijenjenu procjeni pouzdanosti provjera revizija i provjera rashoda koje provode lokalna revizorska društva koja izravno angažiraju korisnici, za koje je ocijenjeno da nose veći rizik od nedostatne kvalitete, a izvješća o reviziji i provjeri ne sadrže dovoljno informacija o obavljenom poslu da bi se sadašnja tablica mogla učinkovito iskoristiti;

41.

ističe da je radi vjerodostojnosti razvojne pomoći, a posebno vjerodostojnosti korištenih instrumenata, načina pružanja pomoći te predmetnih fondova, ključno da vrijednost za novac i rezultati postignuti pomoću te potpore budu dokazivi, ali i usklađeni s vanjskom politikom i djelovanjem Unije i ciljevima razvojne pomoći, posebno s ciljevima društvenog razvoja, zaštite ljudskih prava i zaštite okoliša;

42.

podsjeća da su učinkovitost pomoći, odgovornost partnerskih zemalja za rezultate razvoja i oslanjanje na sustav upravljanja u partnerskim zemljama vodeća načela koja je potrebno uvijek dorađivati;

43.

naglašava da je od ključne važnosti da se načini provedbe projekata prilagode cilju koji se želi postići u svim slučajevima i za svaki projekt; vjeruje da će rezultati u pogledu učinkovitosti biti bolji ako se potpore dodjeljuju onim projektima koji su svojom veličinom prilagođeni prethodno postavljenim ciljevima koji daju konkretne i prepoznatljive rezultate usmjerene na održivi razvoj lokalnih zajednica;

44.

smatra da je za infrastrukturne projekte koje financira ERF ključna nezavisna ex ante procjena kojom se uzimaju u obzir društveni i ekološki učinci projekata, kao i njihova dodana vrijednost; smatra da bi odluke o financiranju trebale biti povezane s pravom analizom troškova i koristi te da projekte treba financirati ako njihova provedba nije ekološki, financijski ili društveno kontroverzna;

45.

podsjeća na to da ugrožavanje praćenja uspješnosti i evaluacije rezultata nanosi štetu ciljevima javne kontrole i dobroj obaviještenosti kreatora politika; ističe da je nužno Parlament dobro uputiti u to u kolikoj su mjeri doista ostvareni glavni ciljevi Unije; ističe važnost uravnoteženijeg pristupa s manje povjerljivosti, a više transparentnosti, prije svega u pogledu izvješća o upravljanju vanjskom pomoći;

46.

vjeruje da bi Unija trebala procijeniti rizike povezane s izborom određenog načina provedbe prije nego što rezervira financijska sredstva i razmotri očekivane rezultate; vjeruje da je kombiniranje projekata, kako u pogledu sadržaja tako i u pogledu načina provedbe, ključno za jamčenje učinkovitosti potpore ERF-ova;

47.

smatra da je za poboljšanje učinkovitosti pomoći iz ERF-ova potrebna snažnija potpora u vidu tehničkih i administrativnih resursa, posebno u pogledu složenosti pravila, jer Financijska uredba ERF-a nije samostalan dokument već se mora koristiti zajedno s drugim pravnim interesima, što sa sobom nosi znatan rizik od pravne nesigurnosti i od pogrešaka;

48.

smatra da je potrebno pojednostaviti pravila o raspodjeli sredstava kako bi se osigurala bolja upotreba sredstava i povećanje učinkovitosti u pružanju pomoći; potiče Komisiju da pokrene pojednostavljenje pravila o dodjeli sredstava i u provedbi projekata pruži podršku lokalnim partnerima; ipak, ističe da se pojednostavljenje ne smije provesti na uštrb trenutačnog sustava ex ante i ex post provjera i ravnoteža, koje su ključne za sveobuhvatan nadzor; ističe da u ex ante provjerama već postoje nedostaci koji se stalno ponavljaju, a to je područje u kojem treba pažljivo odmjeriti prednosti i rizike pojednostavljenja; podsjeća Komisiju da pri pojednostavljivanju pravila za dodjelu razvojnih sredstava treba ostvariti pravu ravnotežu između administrativnog tereta i djelotvorne financijske kontrole;

49.

tvrdi da se pojednostavljivanjem pravila o dodjeli sredstava odobrena sredstva ne bi smjela preusmjeriti s ciljeva i načela osnovnih akata te smatra da usmjeravanje preko uzajamnih fondova ne smije ugroziti ERF i dugoročne politike Unije;

50.

pozdravlja prvo izvješće o odabranim rezultatima projekata u kontekstu pokretanja Unijinog okvira za rezultate međunarodne suradnje i razvoja, kao dodatnog koraka u ispunjenju Komisijine obveze jačanja odgovornosti i boljeg izvješćivanja o rezultatima trenutačnih aktivnosti; posebno je zainteresiran za popis pokazatelja organizacijske učinkovitosti koji pomažu pri mjerenju učinka razvoja te ishodima i rezultatima postignutim u partnerskim zemljama i službama Komisije i izvještavanju o njima;

51.

smatra da bi bilo korisno tu informaciju uključiti u sljedeće godišnje izvješće o radu kako bi se pratio razvoj doprinosa Unije na rezultate u raznim područjima razvojne suradnje kao što su upravljanje javnim financijama, dobro upravljanje i učinak poluge postignut spajanjem aktivnosti;

52.

pozdravlja napredak ostvaren u analizi globalnih rezultata izaslanstava Unije temeljem rezultata ključnih pokazatelja uspješnosti u odnosu na ciljeve u pogledu učinkovitosti sustava unutarnje kontrole i sustava revizije u mjestu kao i učinkovitog upravljanja operacijama i sredstvima za 2015.;

53.

poziva na veću ambicioznost u strategiji, upravljanju i odgovornosti za sredstva ERF-a; naglašava da je to prilika da se poduzme optimizacija otpornosti svih aktivnosti u okviru ERF-a dodatnim utvrđivanjem kriterija ekonomske i financijske učinkovitosti te određivanjem porasta učinkovitosti i djelotvornosti odraženoga u uspješnosti upravljanja; smatra da je priprema procjena potreba učinkovit preliminarni stadij na putu k jamčenju konačne djelotvornosti financiranja koje pruža Unija;

54.

uviđa veliku važnost informacija iznesenih u 86 izvješća o upravljanju vanjskom pomoći za jamstvo o upravljanju vanjskom pomoći koje izdaje Komisija i pozitivnih trendova u radu izaslanstava: naime, u 2015. dosegnuti su ciljevi u 20 od 24 ključna pokazatelja uspješnosti, dok je taj broj 2014. iznosio 15;

55.

međutim, žali zbog toga što devet izaslanstava od njih 86 nije doseglo referentnu vrijednost od 60 % ključnih pokazatelja uspješnosti; poziva službe Komisije da pomno prate ona izaslanstva koja su nedavno dosegla cilj od 60 %, ili su neznatno iznad tog cilja, kako bi se poboljšala i konsolidirala analiza trendova u izaslanstvima;

56.

poziva službe Komisije da redovito ažuriraju definicije ključnih pokazatelja uspješnosti i povezanih načina ocjenjivanja te da dalje razvijaju svoje procjene rizika, posebno izradom profila rizika projekata (a priori rizici ili izlazni rizici) u portfelju svakog izaslanstva kako bi se u ranoj fazi razvoja projekata odabrali samo oni koji su održivi; odlučno predlaže sveobuhvatniju procjenu ex ante kako bi se odabrali samo najodrživiji projekti;

57.

poziva Komisiju da razvije tipologiju uzroka zastoja i poteškoća na koje se naišlo u provedbi projekata kako bi se odmah prepoznali najprimjereniji odgovori i korektivne mjere;

58.

smatra da je ključno da voditelji izaslanstava budu stalno svjesni svoje ključne uloge u općem postizanju većeg stupnja pouzdanosti i u upravljanju operacijama, posebno u pogledu ponderiranja različitih komponenti koje bi mogle dovesti do izdavanja zadrške;

59.

odlučno ponavlja da treba povećati sveukupnu odgovornost delegacija Unije čije osoblje dolazi iz Europske službe za vanjsko djelovanje; vjeruje da bi se to trebalo činiti dodatno uz izvješća o upravljanju vanjskom pomoći, koja pripremaju i potpisuju voditelji izaslanstava Unije:

60.

smatra da voditelje izaslanstava Unije treba izričito podsjećati na njihove zadaće te upravljačke i nadzorne odgovornosti te da se oni ne bi trebali koncentrirati samo na političku sastavnicu svojih zadaća;

61.

poziva Komisiju da hitno podnese izvješće o konkretnim poduzetim korektivnim mjerama u slučaju kad je projekt kvalificiran „crveno” tri godine uzastopno u vezi s ključnim pokazateljima uspješnosti 5 (tj. postotak projekata u crvenom u pogledu napretka provedbe) i ključnim pokazateljima uspješnosti 6 (tj. postotak projekata u crvenom u pogledu postizanja rezultata) kako bi se brzo ponovno ispitali početni programski ciljevi, raspoloživa sredstva preraspodijelila na prikladnije projekte i potrebe, ili čak razmotrila obustava projekta;

62.

uviđa diplomatske posljedice zaustavljanja financiranja projekata i zaustavljanja izravnih isplata proračunske potpore, no snažno naglašava da je važno zaštiti financijske interese Unije;

63.

traži od Komisije da posebnu pozornost posveti praćenju operacija koje se provode s međunarodnim organizacijama kao što su Ujedinjeni narodi i njihovim podorganizacijama, starim nepodmirenim obvezama, osobito u kontekstu ERF-ova, i pouzdanosti podataka i vrijednosti zajedničkog informacijskog sustava za vanjske odnose korištenih za pripremu izvješća o upravljanju vanjskom pomoći;

64.

ističe da sveukupna sredstva osmog, devetog, desetog i jedanaestog ERF-a iznose 76,88 milijarde EUR, od kojih je 41,98 milijardi EUR označeno kao plaćanja; snažno je zabrinut zbog toga što nepodmirene obveze iznose 11,61 milijardu EUR i što raspoloživi saldo s kraja 2015. iznosi 23,27 milijarde EUR;

65.

poziva Komisiju da uzme u obzir sve lekcije naučene u postupku odlučivanja i tako osigura učinkovitost poveznice između evaluacije i izrade politika; traži od Komisije da odvoji odgovarajuće upravljačke kapacitete za razne aktivnosti povezane s evaluacijom i da osigura pouzdanost evaluacije Europe Aida i sustava za praćenje usmjereno na rezultate;

66.

podsjeća da bi, u skladu s obvezom Komisije da jamči kvalitetu, trebalo pribaviti vanjske, objektivne i nepristrane povratne informacije o uspješnosti projekata i programa pomoći Komisije; smatra da su rezultati evaluacija ključni elementi koje treba uključiti u politiku i proces političkog preispitivanja koji pomažu prilagodbi strateških političkih ciljeva i povećanju ukupne međusobne usklađenosti politika Unije; smatra da je preporučljivo zajamčiti konačnu procjenu financiranih projekata nezavisnom ex post analizom;

67.

vjeruje da se ulaganjem u analizu i prikupljanjem rezultata i dokaza iz različitih vrsta evaluacija Komisiji pomaže ne samo da dobije sveobuhvatnu predodžbu o trendovima već i da izvuče pouke koje jačaju krajnju učinkovitost procesa evaluacije, a istodobno se dobiva kvalitetnija baza dokaza za donošenje odluka i politika;

68.

smatra da razmjenjivanje znanja svim postojećim sredstvima nije ključno samo za razvoj kulture evaluacije, već ponajprije za razvoj učinkovite kulture uspješnosti;

69.

primjećuje da je 2015. godine 1 266 440 EUR od ukupnih plaćanja u iznosu od 5 746 000 EUR (ili 22 %) bilo dodijeljeno za proračunsku potporu;

70.

smatra da je proračunska potpora vrsta pomoći prilagođena posebnostima razvojne pomoći kojom se potiče odgovornost država i učinkovitost pomoći, koja je donijela konkretne rezultate u ostvarenju ciljeva razvojne politike; međutim, napominje da proračunska potpora sadrži fiducijarne rizike i može uzrokovati nesigurnost u pogledu rezultata i uspješnosti; poziva Komisiju da proračunskom potporom osigura dobro korištenje razvojne pomoći, a posebno pružanjem prilagođenih programa osposobljavanja i tehničke pomoći korisnicima;

71.

pozdravlja godišnje izvješće Komisije o proračunskoj potpori za 2016. u kojoj analizira ključne pokazatelje rezultata za 2015. godinu po zemljama Unije s proračunskom potporom; potiče Komisiju da uvrsti rezultate tog izvješća u sljedeće godišnje izvješće o radu;

72.

podsjeća na potrebu da se pri kontroli proračunske potpore stalno poštuju četiri kriterija prihvatljivosti u fazi prije ugovaranja te razvoj navedenih ciljeva i očekivanih rezultata koji su dogovoreni;

73.

naglašava da treba jasno dokazati doprinos proračunske potpore željenim razvojnim rezultatima te da upotreba te potpore mora biti uvjetovana poboljšanjem upravljanja javnim financijama te demokratskim nadzorom i odgovornosti, kao i potpunom transparentnosti prema nacionalnim parlamentima i građanima zemalja primateljica; smatra da je prioritet tu potporu povezati s učinkovitom borbom protiv korupcije u zemljama koje primaju proračunsku podršku;

74.

smatra da su kriteriji uspješnosti isplate ključan čimbenik upravljanja aktivnostima proračunske potpore kao i za dublji politički dijalog i dijalog o politikama;

75.

smatra potrebnim ojačati politički dijalog i dijalog o politikama, uvjetovanje potpore i logički kružni okvir kako bi se zajamčila koherentnost između odluka i preduvjeta plaćanja tako da se plaćanja jasno povežu s rezultatima, odabranim ciljevima i unaprijed određenim ključnim pokazateljima uspješnosti; poziva službe Komisije da u skladu s tim dodatno učvrste svoj nadzorni okvir; poziva Komisiju da pažljivo prati uspješnost i rezultate te sustavnije izvješćuje o njima;

76.

poziva Komisiju da redovito izvještava o provedbi porezne inicijative iz Adis Abebe, pokrenute 2015., a osobito o mjerama pokrenutima protiv izbjegavanja plaćanja poreza, utaje poreza i nezakonitih financijskih tokova; također smatra da su učinkovitost vlade i upravljanje javnim financijama, korupcija i prijevare glavni rizici koje treba sustavno i temeljito nadzirati;

77.

uviđa da je razlog za razvoj namjenskih uzajamnih fondova kao instrumenta za udruživanje financijskih sredstava različitih dionika povećanje fleksibilnosti i ubrzavanje odgovora Unije na opća međunarodna pitanja, velike krize ili hitna stanja; ipak vjeruje da bi i mali projekti s jasno utvrđenim ciljevima, subjektima i korisnicima, koji bi dali konkretne rezultate i odgovorili na dugoročne strategije, također mogli biti učinkovit dio odgovora Unije na te izazove;

78.

smatra da treba obratiti posebnu pozornost na usklađenost i komplementarnost svih novih razvojnih instrumenata i ERF-ova, prije svega u pogledu učinka pomoći te upravljačkih i administrativnih troškova u ukupnim doprinosima; poziva Komisiju da se pobrine da ti novi razvojni instrumenti uvijek budu u skladu s cjelokupnoj strategijom Unije i ciljevima njezine razvojne politike;

79.

izražava zabrinutost zbog velikog broja uzajamnih fondova i kombiniranih platformi, koje financiraju države članice znatnim iznosima, a koji nisu dio proračuna Unije; snažno ukazuje na moguće probleme u pogledu upravljanja, učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti; upozorava Komisiju na rizik eksternalizacije i razrjeđivanje ciljeva razvojne politike; poziva Revizorski sud da pomogne u procjeni rizika, poveća opću transparentnost i odgovornost te da usporedi djelotvornost ulaganja preko uzajamnih fondova s izravnim ili neizravnim upravljanjem ERF-om;

80.

napominje da su uzajamni fondovi bili dio ad hoc odgovora koji pokazuje da ERF, proračun Unije i višegodišnji financijski okvir nemaju potrebne resurse i fleksibilnost za brz i sveobuhvatan pristup velikim krizama; smatra da potrebno više vremena da bi se dokazala njihova učinkovitost;

81.

uzima u obzir uspostavu Kriznog uzajamnog fonda Unije za Afriku (EUTF), ali žali što nije bilo prethodnog savjetovanja s Parlamentom iako Parlament ima veći nadzor nad programiranjem ERF-ova na temelju političke obveze koju je preuzela Komisija; primjećuje da je u EUTF uplaćeno 57 % početnog iznosa (tj. 47,142 milijuna EUR) na koji su se obvezale države članice i ostali donatori (Švicarska i Norveška); napominje da će se 1,4 milijarde EUR iz pričuve ERF-a koristiti za EUTF i da ukupne financijske obveze koje su preuzele države članice predstavljaju samo 81,492 milijuna EUR (tj. 4,3 % od predviđenih 1,8 milijardi EUR); napominje da je za Uzajamni fond Bekou preuzeta obveza i plaćen iznos od 34,925 milijuna EUR;

82.

poziva Komisiju da uvede sveobuhvatne mehanizme kontrole kako bi se zajamčio politički nadzor, posebno Parlamenta, nad vođenjem, upravljanjem i provedbom za te nove instrumente u kontekstu postupka davanja razrješnice; smatra da je važno razviti posebne strategije nadzora za te instrumente, s konkretnim općim i specifičnim ciljevima i revizijom;

83.

izrazito je zabrinut zbog nedovoljno specifičnih ciljeva te zbog manjka obvezujućih pokazatelja i mjerljivih ciljeva kad je riječ o procjeni uspješnosti poslovanja uzajamnih fondova; traži da se u vezi s planiranim mjerama dodatno poboljšaju načini praćenja uspješnosti (ili matrice ili okviri rezultata) na način da uključe srednjoročne i dugoročne ciljeve u skladu s ciljevima politike Unije;

84.

iznimno je zainteresiran primati informacije o omjerima financijske poluge koji se postižu postojećim mehanizmima kombiniranog financiranja, s posebnim naglaskom na dodanoj vrijednosti i dodatnosti u odnosu na klasičnu potporu Unije;

85.

napominje da su intervencije ERF-a provedene neizravnim upravljanjem s međunarodnim organizacijama i razvojnim agencijama iznosile 810 milijuna EUR, od čega je 347 milijuna EUR provedeno u okviru Ujedinjenih naroda;

86.

prepoznaje dodanu vrijednost suradnje s međunarodnim organizacijama u određenim specifičnim kontekstima; međutim, upozorava na slabosti koje se ponavljaju, kao što su razina financijskih pogrešaka koje utječu na razinu stope pogrešaka, nedostaci pri izvješćivanju, problem odgovornosti za rezultate i, kao posljedica toga, nedostatna vidljivost Unije kao donatora i potreba za usklađenjem očekivanja u pogledu usmjerenosti na rezultate i isplativost;

87.

potiče Komisiju ili međunarodne institucije, a osobito u slučaju sufinanciranih inicijativa i inicijativa u kojima sudjeluje više donatora:

88.

napominje da je Instrument mirovne pomoći za Afriku (APF) financijski instrument Unije namijenjen pružanju potpore suradnji s Afrikom u području mira i sigurnosti, za koji se Unija u 2015. obvezala na ukupno 901,2 milijuna EUR, sa 600 milijuna EUR ugovorenog iznosa i ukupnim iznosom isplaćenim u okviru jedanaestog ERF-a; prima na znanje da se s oko 90 % sredstava APF-a upravlja sporazumima potpisanima s Komisijom Afričke unije, koja je provedbeno tijelo Afričke unije;

89.

prima na znanje da Komisija nema povjerenja u provedbu APF-a, koji djeluje već godinama; u tom kontekstu iznenađen je prijedlogom Komisije da se još više sredstava za razvoj preusmjeri u sigurnosne akcije u Africi; također ističe da je financiranje APF-a iz ERF-a već 15 godina privremeno rješenje; ističe da se tijekom svih tih godina financiranjem razvoja bitno financijski doprinijelo afričkim sigurnosnim politikama, dok se u okviru potrošnje za sigurnost Unije ne izdvajaju nikakva sredstva za razvojne svrhe;

90.

žali zbog činjenice da kontrolni sustav za upravljanje APF-om i njegovo operativno praćenje nije bio učinkovit u zaštiti ERF-ova od nezakonitih i nepravilnih izdataka, dok je provedba mjera ublažavanja bila nedostatna da ispravi uočene institucijske nedostatke; također žali zbog nedostataka u sustavima praćenja i izvješćivanja o aktivnostima APF-a koje se financiraju;

91.

izražava zabrinutost zbog toga što u obzir nisu uzeti rezultati stupa procjene provedeni u skladu sa zahtjevima Financijske uredbe, i to u pogledu nepoštovanja računovodstvenih procesa, postupaka nabave i daljnjeg delegiranja; žali što korektivne mjere nisu bile brže provedene;

92.

poziva Komisiju da prilagodi procese upravljanja, koordinacije i odgovornosti uključenih dionika (tj. službi Komisije, Europske službe za vanjsko djelovanje i delegacija Unije) pri praćenju financiranja APF-a i izvješćivanju o njegovim tekućim projektima;

93.

traži od Komisije da pravovremeno izvješćuje Parlament o korektivnim mjerama, razini povrata i poboljšanjima u upravljanju sredstvima Instrumenta mirovne pomoći za Afriku;

94.

uviđa da su ERF-ovi uglavnom usmjereni na afričke zemlje i smatra da ne treba zanemariti prekomorske zemlje i područja (PZP) u pogledu političkih ciljeva; poziva Komisiju da ostvari veću sinergiju s unutarnjim i horizontalnim politikama Unije uz konkretno sudjelovanje PZP-ova;

95.

smatra da bi trebalo obratiti pozornost na učinkovitost pomoći i na učinak razvojne politike, ali i ostalih europskih i međunarodnih politika, na zemlje smještene u istom zemljopisnom području kao PZP-ovi; poziva da se posebna pozornost obrati na konkretnu situaciju Mayottea jer je njegov status 2014. promijenjen iz PZP-a u najudaljenije regije;

96.

poziva Komisiju da se pobrine da koristi od financiranja pošteno i podjednako imaju svi PZP-ovi; poziva Komisiju da nastavi podržavati uprave PZP-ova u provedbi projekata ERF-a, prije svega osposobljavanjem i tehničkom pomoći;

97.

podsjeća na zemljopisna obilježja PZP-ova; poziva Komisiju da bolje uključi ciljane ključne pokazatelje uspješnosti za financiranje u PZP-ovima; također poziva Komisiju da u okviru produljenja pripremnog djelovanja koje je dio programa BEST (dobrovoljnog programa za biološku raznolikost i usluge ekosustava na europskim prekomorskim područjima) predloži trajni mehanizam za zaštitu biološke raznolikosti, razvoj usluga ekosustava i borbu protiv učinaka klimatske promjene u PZP-ovima;

98.

ponovno poziva Komisiju da za prekomorske zemlje i područja do 2020. uspostavi poseban instrument za financiranje, imajući u umu njihov poseban status i pripadnost europskoj obitelji;

99.

podsjeća da je glavni cilj razvojne politike Unije smanjiti i u konačnici iskorijeniti siromaštvo te da su ERF-ovi dosad ostvarili napredak u zemljama AKP-a i PZP-ovima; smatra da su uspješna razvojna pomoć i pitanja migracije međusobno povezani jer migracija može biti posljedica socijalnih i gospodarskih slabosti i jer se ublažavanje glavnih uzroka migracije može povezati s ciljanom razvojnom pomoći;

100.

napominje da je nedavno usvojena globalna strategija Unije radi održivog razvoja do 2030., čime se dodatno učvršćuje poveznica između razvoja i migracija, a migracija i sigurnost stavljaju se u novi razvojni okvir i okvir suradnje;

101.

podsjeća na stav Parlamenta u pogledu holističkog pristupa migracijama koji počiva na novom spoju politika, uključujući jačanje spona između migracija i razvoja rješavanjem temeljnih uzroka migracija i zagovaranjem promjena načina financiranja odgovora na migracijsku krizu;

102.

uzima u obzir da je Unija povećala potporu za reforme u sigurnosnom sektoru; ipak smatra da bi se Komisija trebala pobrinuti da se sredstva ne preusmjeravaju na promicanje sigurnosti bez usporednog jačanja potpore za demokratske reforme;

103.

smatra da su razmjeri migracijske krize doveli do potrebe za bržom i djelotvornijom reakcijom i dostavom pomoći; smatra da bi bilo korisno izraditi odgovarajuću sektorsku oznaku za „migraciju” u Odboru OECD-a za razvojnu pomoć radi većeg uključivanja migracija u razvojne programe, lakšeg kodiranja i upotrebe sredstava te boljeg praćenja i nadgledanja iznosa namijenjenih vanjskim aktivnostima u vezi s borbom protiv temeljnih uzroka migracija;

104.

pozdravlja namjeru da se pokrene plan vanjskog ulaganja u Africi prema modelu Europskog fonda za strateška ulaganja kako bi se riješili konkretni zastoji u ulaganjima; smatra da je to jedan od najprikladnijih i najdjelotvornijih alata kojima se može postići dugoročni cilj Parlamenta da se ljudima osiguraju prikladni uvjeti za život i stoga da se uhvati u koštac s temeljnim uzrocima migracije iz Afrike;

105.

uzima u obzir da se sredstvima ERF-a doprinosi rješavanju temeljnih uzroka aktualne globalne izbjegličke i migracijske krize; naglašava da se sredstva ERF-ova ne smiju koristiti u svrhe koje nisu propisane odredbama kao što su sigurna kontrola na granicama i učinkovite mjere za vraćanje; poziva Komisiju da konstruktivno radi na postizanju sinergije između proračuna Unije, ERF-a i bilateralne suradnje kako bi se iznašla rješenja za sprečavanje migracijskih kriza;

106.

poziva na kontinuirano poboljšanje strateškog razumijevanja i okvira vanjskih politika i političkih odabira Unije u pogledu migracija u suradnji s ključnim akterima kako bi se zajamčila jasnoća, ali i u okviru proračuna Unije ili izvan njega postigla kratkoročna, srednjoročna i dugoročna koordinirana i dosljedna mobilizacija mehanizama za vanjske migracije;

107.

smatra da je neophodno pomiriti potrebu za boljim rezultatima s dostupnošću dostatnih sredstava kako bi se zajamčila visoka razina ambicija pri pripremi sveobuhvatnog i održivog odgovora Unije na aktualne i buduće izazove koji su posljedica migracijske krize; mišljenja je da se izdaci Unije za vanjske migracije trebaju djelotvornije raspodijeliti i da trebaju ispunjavati kriterij „dodane vrijednosti” kako bi se ljudima omogućili adekvatni uvjeti života u zemljama podrijetla i drugih zemalja AKP-a;

108.

poziva sve ključne dionike da razmisle i na odgovarajući odgovore na pitanje ravnoteže između fleksibilnosti u intervencijama, komplementarnosti fondova, njihove razine i nužnosti poluge, kao i potencijalnih sinergija i ukupne dodatnosti intervencija Unije;

109.

smatra da postojeća rascjepkanost instrumenata, od kojih svaki ima svoje ciljeve, i njihova nepovezanost sprečavaju parlamentarni nadzor nad provedbom fondova, utvrđivanjem odgovornosti i da je zato teško jasno procijeniti koliki su iznosi stvarno utrošeni na vanjske aktivnosti povezane s migracijama; žali što zbog toga nema učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti; smatra da treba promijeniti način korištenja postojećih političkih instrumenata jasnom i novom strukturom ciljeva radi povećanja opće učinkovitosti i vidljivosti tih instrumenata;

110.

u tom kontekstu smatra da bi se trebalo pobrinuti da se pomoć usmjeri na novonastala i raznovrsna pitanja vanjske migracije te istodobno osigurati adekvatnost nadzora nad podijeljenim sredstvima kako bi se izbjegao rizik od pronevjere sredstava i dvostrukog financiranja te osiguralo da ostale zemlje AKP-a i dalje imaju koristi od pomoći iz ERF-ova;

111.

smatra da su klimatske promjene i s njima povezani izazovi, migracije i razvoj usko isprepleteni; poziva na bolje razumijevanje te povezanosti pri raspodjeli razvojne pomoći i izradi političkih ciljeva; poziva Komisiju i EIB da izbjegavaju jednostavno povećavanje sredstava koja se troše na probleme povezane s migracijama ne uzimajući u obzir projekte usmjerene na prilagodbu na klimatske promjene i druge razvojne projekte;

112.

napominje da je 2015. državama AKP-a i PZP-ovima dodijeljeno 936 milijuna EUR za projekte provedene u 15 zemalja i 6 regionalnih grupacija;

113.

podržava opće ciljeve okvira Instrumenta ulaganja za AKP, odnosno podržava lokalni privatni sektori te razvoj zapošljavanja i socijalno-ekonomske infrastrukture koja pogoduje održivom razvoju na lokalnoj i regionalnoj razini, kao i razvoj privatnog sektora i ključne infrastrukture u okviru Infrastrukturnog uzajamnog fonda EU-a i Afrike;

114.

pozdravlja napore EIB-a da doprinese odgovoru Unije na kritična međunarodna pitanja, posebno preko EIB-ova paketa mjera za migracije i gospodarsku otpornost namijenjenog AKP-u, čime podupire inicijative Unije i partnerskih zemalja za rješavanje društveno-gospodarskih izazova koji doprinose migraciji i stvara model plana vanjskih ulaganja; međutim, upozorava na trenutačni izazov u vezi s odgovarajućim političkim i demokratskim nadzorom nad aktivnostima EIB-a;

115.

poziva EIB da inzistira na dugoročnom učinku ulaganja i njihovu doprinosu održivom razvoju u svim gospodarskim, društvenim i ekološkim aspektima te da im da prednost;

116.

potiče EIB da dodatno podupre razvoj lokalnoga privatnoga sektora kao glavnoga pokretača održivosti, da podupre osnovnu socijalnu i ekonomsku infrastrukturu koja je od neposrednog interesa za korisnike, kao i potragu za novim lokalnim i regionalnim partnerima u posebnoj domeni mikrofinancija; poziva EIB da poveća dodatnost boljim obrazloženjem uporabe sredstava;

117.

poziva EIB da zajamči redoviti nadzor projekata koji su u tijeku i učinkovito ispunjavanje izvornih ciljeva i kriterija tijekom cjelokupnog trajanja projekta; smatra da bi EIB trebao uzimati u obzir mogući razvoj projekta i njegovih ciljeva;

118.

pozdravlja drugo izvješće EIB-a za 2015. o rezultatima njegovih vanjskih operacija i njegovu uporabu okvira za procjenu triju stupova (3PA) i okvira za mjerenje rezultata za ex ante procjenu očekivanih rezultata investicijskih projekata;

119.

smatra da bi se okvirom za mjerenje rezultata i uspješnosti investicijskog instrumenta trebao mjeriti utjecaj na razvoj za svaki projekt; ističe da je važno usmjeriti se na iste ciljeve i strategije kao razvojne politike Unije; poziva EIB da dodatno uskladi svoje aktivnosti s ciljevima razvojne politike Unije;

120.

poziva na sustavno objavljivanje sporazuma o zajmu u sklopu Instrumenta ulaganja za AKP i veću transparentnost kad je riječ o odlukama uprave i dokumentima kojima se vodi rad tog instrumenta;

121.

smatra reviziju instrumenta ulaganja dobrom praksom u smislu suradnje i zajedničkog nadzora koji provode Parlament i Revizorski sud; žali, međutim, što projekti provedeni u PZP-ovima i sredstva koja su im dodijeljena nisu obuhvaćeni revizijom; duboko žali zbog činjenice da instrument ulaganja nije obuhvaćen revizijama koje provodi Revizorski sud u svrhu davanja izjave o jamstvu i da ne podliježe postupku davanja razrješnice koji provodi Parlament;

122.

potvrđuje dosadašnja postignuća ERF-a, ali smatra da treba razmotriti nove mogućnosti kako bi se uzele u obzir promjene u državama AKP-a i PZP-ovima te promjene u razvoju novih održivih ciljeva, a posebno nova poveznica između mira, humanitarne pomoći, klimatskih promjena i s njima povezanih izazova, gubitka biološke raznolikosti, kao i migracija;

123.

pozdravlja Zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu„Obnovljena partnerstva sa zemljama Afrike, Kariba i Pacifika”, koju su Komisija i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku objavili 22. studenoga 2016. (JOIN(2016)0052), i poziva na daljnje rasprave među institucijama Unije o budućnosti odnosa Unije i država AKP-a;

124.

primjećuje da se, iako je Komisija predložila znatna pojednostavnjenja Financijske uredbe koja se primjenjuje na opći proračun, na svaki ERF primjenjuje odgovarajuća financijska uredba; smatra da bi jedinstvena financijska uredba smanjila složenost u upravljanju različitim ERF-ovima i njihovoj provedbi; ističe nadalje da Parlament već dugo poziva na uključivanje ERF-ova u proračun Unije;

125.

smatra da bi sporazumom koji bi slijedio nakon Sporazuma iz Cotonoua trebalo osigurati usklađenost ciljeva razvoja i svih vanjskih politika Unije, dok bi elementi kao što su borba protiv nejednakosti i mjere koje pogoduju održivom razvoju trebali biti u središtu pozornosti;

126.

s nestrpljenjem iščekuje da bude u potpunosti obaviješten i da se s njim provedu savjetovanja o reviziji u sredini programskog razdoblja 11. ERF-a kojom bi se trebali uzeti u obzir Program održivog razvoja do 2030. i novi Europski konsenzus o razvoju, ali kojom bi se također trebalo u potpunosti poštovati načela razvojne učinkovitosti koja su ponovno potvrđena na sastanku na visokoj razini Globalnog partnerstva u Nairobiju, osobito odgovornosti zemalja primateljica za prioritete

127.

preporučuje da se novim sporazumom nakon Sporazuma iz Cotonoua ne obuhvate samo gospodarska pitanja već promiče i učinkovit politički dijalog; podsjeća da je politički dijalog jedan je od ključnih elemenata kojima se osigurava uspješnost i učinkovitost pomoći;

128.

smatra da se sporazumom nakon Sporazuma iz Cotonoua treba promicati osnaživanje i sudjelovanje lokalnih zajednica i civilnog društva općenito, a posebno sklapanjem sporazuma o lokalnim partnerstvima, kako bi se osigurala pravilna provedba projekata na lokalnoj razini, osobito u okviru neizravnog upravljanja;

129.

traži da se prepozna utjecaj klimatskih promjena i s njima povezanih izazova te gubitka biološke raznolikosti na sve razvojne čimbenike; smatra da sporazum nakon Sporazuma iz Cotonoua treba biti usmjereniji na održivi razvoj zemalja korisnica, a posebno na pitanje energetske samodostatnosti;

130.

poziva Komisiju da prepozna i dalje razvija otočnu dimenziju u razvojnoj politici i da stvori poseban instrument za male otočne države u razvoju, koji bi omogućio bolju dodjelu sredstava, veću uspješnost i prilagođenu kontrolu;

131.

predlaže Komisiji da unaprijed izradi procjenu i sustavnije izvješćuje o utjecaju razvojne politike na države i regije koje se nalaze u istom zemljopisnom području kako bi se omogućila veća sinergija među svim fondovima dostupnima u tim regijama;

132.

ponavlja da Parlament već dugo podržava uključivanje u proračun radi povećanja demokratskog nadzora i odgovornosti te učinkovitosti, transparentnosti i vidljivosti pri korištenju ERF-ova; također naglašava da bi uključivanje u proračun smanjilo transakcijske troškove i pojednostavilo računovodstvene zahtjeve i zahtjeve izvješćivanja jer bi postojala samo jedna skupina upravnih pravila i struktura odlučivanja;

133.

poziva Revizorski sud da u svoje sljedeće godišnje izvješće uvrsti pregled popratnih mjera kojima su se provele preporuke Parlamenta sadržane u godišnjoj rezoluciji Parlamenta o davanju razrješnice.