10.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/97

Izvjestitelj:

José Antonio MORENO DÍAZ

Suizvjestitelj:

Cristian PÎRVULESCU

1.1.1.

EGSO smatra da je potrebno provesti pravednu i učinkovitu reformu Zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) te uvesti istinski zajednički postupak koji je pouzdan, fleksibilan i djelotvoran te unapređuje pravedne i zakonite načine ulaska u Europsku uniju utemeljene na načelu poštovanja prava osoba koje su žrtve progona.

1.1.2.

Također je potrebno imati na umu da se u članku 2. UEU-a izričito navodi da se EU temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te bi vrijednosti trebale biti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.

1.1.3.

Povrh toga, člankom 78. UFEU-a utvrđuje se da će EU razviti zajedničku politiku azila. U tu bi svrhu trebalo predložiti istinski zajednički i obavezni sustav za sve države članice radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva ili ako to nije moguće, u svim bi državama članicama u najmanju ruku trebalo uvesti zajednički sustav za međusobno priznavanje odluka o azilu. Time bi se omogućio istinski zajednički europski sustav azila. U protivnom, neće biti moguće izbjeći takozvana „sekundarna kretanja” prilikom kojih ljudi koji traže međunarodnu zaštitu žele u zemlje koje nude najbolje uvjete unutar EU-a.

1.1.4.

Važno je naglasiti da u zemljama EU-28 ukupno živi oko 510 milijuna stanovnika i da je u jesen 2015. Komisija predložila premještanje otprilike 160 000 ljudi koji traže međunarodnu zaštitu, što bi iznosilo oko 0,03 % ukupnog stanovništva EU-a. Ostale države izvan EU-a primile su milijune ljudi koji su tražili međunarodnu zaštitu.

1.1.5.

U svakom slučaju, EGSO pozdravlja poboljšanja sustava, kao što su razjašnjenja prava i obveza u pogledu pristupa postupku, zamjena pojma ranjivosti pojmom posebnih potreba, kao i jasni kriteriji za njihovu procjenu, uvođenje većih jamstava za maloljetnike i proširenje pojma obitelji.

1.1.6.

EGSO je zabrinut zbog ograničenja temeljnih prava, kao što je ograničenje slobode kretanja, ograničenje prava maloljetnika na obrazovanje, primjena postupka za maloljetnike koji se na granici nađu bez pratnje, nedostatak pristupa u kojima se svaki slučaj razmatra posebno prilikom analize koncepata sigurne zemlje, ograničenje jamstava za naknadne zahtjeve i ubrzane postupke, automatski pregled statusa zaštite i represivni pristup kod ograničenja u uvjetima prihvata.

1.1.7.

EGSO preporučuje standardizaciju statusa zaštite, uklanjanje razlika između statusa izbjeglice i supsidijarne zaštite u pogledu razdoblja valjanosti dozvole boravka, njezinog produženja i ograničenja socijalne pomoći za korisnike supsidijarne zaštite.

1.2.1.

EGSO preporučuje da se u procjenu mogućnosti bijega unutar države uvrste kriteriji UNHCR-a, drugim riječima, analiza prikladnosti i analiza osnovanosti tog bijega, izričito izuzimajući primjenu članka 8. u slučaju državnog progona.

1.2.2.

Teret dokazivanja treba se podijeliti između podnositelja zahtjeva i nadležnog tijela, kako je utvrđeno sudskom praksom Suda Europske unije, uz zadržavanje obveze nadležnog tijela da „aktivno surađuje s podnositeljem zahtjeva”.

1.2.3.

EGSO preporučuje da se kod ocjenjivanja razloga za oduzimanje statusa izbjeglice i restriktivnog načina primjene tih odredbi uvede ocjena razmjernosti te da se briše članak 12. stavak 6. Uredbe o kvalifikacijama kako bi se izbjegla automatska primjena odredbi o isključivanju u kojima se posebne okolnosti u kojima se nalaze podnositelji zahtjeva ne uzimaju u obzir.

1.2.4.

Treba zajamčiti da će se provoditi analize pojedinačnih slučajeva u postupcima preispitivanja statusa međunarodne zaštite, uzimajući u obzir posebne okolnosti i odobravajući sva postupovna jamstva u onim postupcima koja se ne mogu automatski primijeniti.

1.2.5.

S obzirom na preispitivanje statusa izbjeglica, svaki novi postupak donijet će dodatni sloj administrativnog opterećenja i diskrecije. S obzirom na broj izbjeglica u jednoj zemlji, administrativne službe mogu lako postati preopterećene i mogle bi početi donositi brze, a možda i proizvoljne odluke. Stoga je potrebno da relevantna tijela imaju dovoljno zaposlenika i da budu odgovarajuće osposobljena kako bi provodila provjere i preispitivala status izbjeglica.

1.2.6.

Potrebno je razlikovati prestanak statusa zaštite, isključivanje iz njega te povlačenje, neproduženje i završetak statusa zaštite, izbjegavajući ponavljanja i nejasnoće u pogledu činjeničnih okolnosti koje su dovele do svakog pojedinog slučaja i uključujući restriktivne kriterije za njihovu primjenu.

1.2.7.

Treba ukinuti ograničenje slobode kretanja osoba kojima je priznata međunarodna zaštita unutar države članice zbog toga što je to u suprotnosti s člankom 26. Ženevske konvencije.

1.2.8.

Iz Uredbe o kvalifikacijama kojom se izmjenjuje Direktiva o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem treba izbrisati članak 44. koji se odnosi na ponovno započinjanje petogodišnjeg razdoblja boravka ako se osoba nezakonito nađe izvan države članice koja joj je dala međunarodnu zaštitu, zbog toga što je to u suprotnosti s ciljem Europskog migracijskog programa iz svibnja 2015.

1.3.1.

EGSO podsjeća da određivanje pravila u obliku uredbi ne smije dovesti do smanjenja standarda zaštite uvođenjem restriktivnih kriterija prihvatljivosti i ograničavanjem prava i postupovnih jamstava.

1.3.2.

EGSO preporučuje ukidanje automatske primjene koncepata sigurne treće zemlje, prve zemlje azila i sigurne zemlje podrijetla te smanjenja vremenskog ograničenja te preporučuje da se zajamči automatski suspenzivni učinak žalbi.

1.3.3.

Treba povećati jamstva za procjene u kojoj se svaki slučaj razmatra zasebno, na temelju kriterija proporcionalnosti, nužnosti i izvanrednih okolnosti u slučajevima ograničenja slobode ili zadržavanja.

1.3.4.

Jamstva u kontekstu administrativnog zadržavanja također treba povećati, postavljajući jasna vremenska ograničenja za zadržavanje i ograničavajući ga na izvanredne slučajeve.

1.3.5.

Treba ukinuti izuzeće od prava na besplatnu pravnu pomoć u slučaju zahtjeva za koje se smatra da su neutemeljeni ili u slučaju naknadnih zahtjeva koji ne sadrže nove dokaze ili argumente, iz razloga što se time krši pravo na učinkovit pravni lijek kako je predviđeno člankom 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava.

1.3.6.

Treba utvrditi ista postupovna jamstva za ubrzane postupke, granične točke i naknadne zahtjeve kao za redoviti postupak.

1.3.7.

Prije nego što počnu postupak podnošenja zahtjeva, podnositeljima treba ponuditi da se tijekom određenog vremena odmore i oporave.

1.4.1.

Potrebno je usvojiti pristup pozitivnih poticaja kako bi se spriječila sekundarna kretanja, umjesto da se primjenjuje represivni pristup koji podrazumijeva isključivanje, smanjenja, povlačenja ili zamjenjivanje uvjeta prihvata itd. To je posebno nesrazmjerno u slučaju podnositelja zahtjeva koji međunarodnu zaštitu ne traže u prvoj zemlji nezakonitog ulaska ili zakonitog boravka.

1.4.2.

Isti pravni instrumenti trebaju se upotrebljavati za reguliranje uvjeta i postupaka prihvata te kriterija prihvatljivosti kako bi se izbjegle razlike u izravnoj primjeni međusobno povezanih odredbi.

1.4.3.

Nedefinirani pravni pojmovi kao što su „dostojan životni standard” ili „opasnost od bijega” trebaju se ograničiti ili ukinuti s obzirom na teške posljedice koje uzrokuju i slobodu država članica da određuju kriterije za definiranje.

1.4.4.

Treba uključiti i druge članove obitelji, kao što su braća i sestre ili druga rodbina, u skladu s prijedlogom Dublinske uredbe.

1.4.5.

Pristup tržištu rada ne smije biti isključen za podnositelje zahtjeva iz sigurnih zemalja podrijetla jer bi to bila diskriminacija na temelju nacionalnosti.

1.4.6.

Nužno je ukinuti uvjete u pogledu prava pristupa zapošljavanju, socijalnom osiguranju i socijalnoj pomoći.

1.4.7.

Također je potrebno osigurati apsolutno pravo maloljetnika na obrazovanje, pod istim uvjetima kao pravo na zdravlje.

2.1.

EGSO podupire daljnje usklađivanje normi za postupke azila, priznavanje i zaštitu na razini EU-a. Postoje znatne razlike između država članica u pogledu postupaka koje upotrebljavaju, stopa priznavanja, sadržaja pružene zaštite i uvjeta prihvata za podnositelje zahtjeva i korisnike međunarodne zaštite.

2.2.

Iz nekoliko različitih razloga države članice razvile su posebne institucijske postupke azila. Time se potiču sekundarna kretanja i ugrožava jednako postupanje prema podnositeljima zahtjeva na području Unije. Razlike između država članica mogu imati znatan učinak na zaštitu temeljnih prava, uključujući zaštitu ljudskog dostojanstva, poštovanje privatnog i obiteljskog života, slobodu izražavanja i pristup informacijama, pravo na obrazovanje, slobodu odabira zanimanja i pravo na rad, slobodu poslovanja, pravo na azil, pravo osobe da ne bude diskriminirana, prava djeteta, pravo na socijalno osiguranje, socijalnu pomoć i zdravstvenu skrb, kako je definirano u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

2.3.

EGSO pozdravlja razvoj sustava za dobivanje, organiziranje i širenje informacija o stanju u zemljama podrijetla i tranzita pod pokroviteljstvom Agencije Europske unije za azil. On predstavlja temelj za stvarno usklađivanje odluka o priznavanju međunarodne zaštite. Međutim, nije jasno u kojoj će mjeri nacionalna tijela uzimati u obzir pružene informacije te koji su načini da se osigura da to čine. Kako bi se izbjegle izrazito različite odluke, sustav treba osigurati jednostavno i jasno navođenje zemalja koje se smatraju nesigurnima.

2.4.

S obzirom na članak 7. o davateljima zaštite, važno je točno procijeniti kapacitete privatnih davatelja i međunarodnih organizacija za pružanje zaštite. Zbog oskudnih sredstava i pravne nesigurnosti vrlo je teško osigurati pouzdanu i dugotrajnu zaštitu, posebno u situacijama građanskog rata ili snažne državne represije.

2.5.

Moguća zaštita unutar države koju podnositelj zahtjeva može dobiti bitan je čimbenik u odlučivanju o priznavanju zaštite. Međutim, relevantna tijela moraju uzeti u obzir cijeli raspon opasnosti koje interno raseljavanje može predstavljati za individualnu sigurnost. Sigurna područja brzo mogu postati nesigurna iz niza različitih razloga – vojni poraz, strana pomoć i intervencija, sabotaža i teroristički napadi. Iako se u članku 8. jasno definira što znači sigurno, uključujući sigurno putovanje i dostupnost zaštite, ostaje na europskim nacionalnim tijelima da tumače dostupne podatke i činjenice.

2.6.

Definicija djela progona iz članka 9. sveobuhvatna je i slijedi članak 1. točku A Konvencije o statusu izbjeglica (Ženevska konvencija). Taj članak, zajedno s člankom 10. o razlozima za progon te člankom 6. o počiniteljima progona ili djela ugroze života, treba se tumačiti tako da se djela progona koja su počinila i državna tijela i nedržavni počinitelji uzimaju u obzir. Praksa političke represije i vođenja unutarnjeg rata pokazuje da nasilna djela izvršavaju različite paravojne skupine i milicije pod višom zaštitom državnih tijela koja obično negiraju svako sudjelovanje.

2.7.

EGSO već dugo zagovora usklađivanje sadržaja zaštite koja se odobrava izbjeglicama i onima koji imaju supsidijarnu zaštitu (1). Sadržaj zaštite bio je drugi ključni pokretač sekundarnih kretanja unutar Unije. No od ključne je važnosti da se istakne kako je Odbor zagovarao usklađivanje koje treba težiti najvišoj, a ne najnižoj razini zaštite. Prijedlog Komisije predstavlja niz pozitivnih koraka u tom smjeru.

2.8.

Potrebno je pojašnjenje u vezi s pružanjem informacija, dozvolama boravka i putnim ispravama. Važno je da je pristup tržištu rada pojašnjen i da je podignuta razina zaštite, primjerice, u području uvjeta rada, slobode povezivanja i pristupa obrazovnim mogućnostima povezanima sa zapošljavanjem, u kojem korisnici međunarodne zaštite imaju ista prava kao državljani država članica. To vrijedi i za priznavanje kvalifikacija, socijalno osiguranje, socijalnu pomoć i zdravstvenu skrb.

2.9.

Pristup mjerama integracije – jezični tečajevi, seminari građanske integracije i strukovno osposobljavanje ključni su elementi uspješne integracije. Mjere kojima se olakšava integracija uvelike su dobrodošle i trebaju se poticati.

2.10.

Istodobno, bude li se sudjelovanje u mjerama integracije pretvorilo u preduvjet za pristup drugim uslugama kao što je socijalna pomoć (vidjeti članak 34.) moglo bi doći do problema te to treba oprezno sročiti. Mjere integracije moraju biti izrazito pristupačne i korisne kako bi se olakšalo sudjelovanje. Korisnici međunarodne zaštite mogli bi biti isključeni iz mjera integracije i usluga koje zahtijevaju sudjelovanje u mjerama integracije, npr. u slučaju učenja jezika, obrazovanja i zapošljavanja.

3.1.

EGSO pozdravlja prijedlog i njegov zadani cilj uspostave istinski zajedničkog postupka za pružanje međunarodne zaštite koji je djelotvoran, pravedan i uravnotežen. Odabir instrumenta – uredba koja je izravno primjenjiva u svim državama članicama potrebna je kako bi se postigao veći stupanj usklađenosti i veća jedinstvenost u pogledu ishoda postupaka traženja azila u svim državama članicama. EGSO Uredbu smatra korakom u pravom smjeru – ograničavanje sekundarnih kretanja između država članica čime se olakšava ostvarenje načela solidarnosti.

3.2.

Postupci moraju biti jasni i osiguravati predvidljivost. Razumno je zadržati šestomjesečno vremensko ograničenje u kojem podnositelj zahtjeva može pristupiti postupku i u kojem razmatranje zahtjeva mora biti završeno na upravnoj i sudskoj razini.

3.3.

Kad je riječ o iznimkama, treba razjasniti definiciju neutemeljenih i neprihvatljivih zahtjeva.

3.4.

EGSO u potpunosti podupire pomoć koju Agencija Europske unije za azil pruža državama članicama koje dobivaju nesrazmjeran broj simultanih zahtjeva.

3.5.

EGSO pozdravlja uspostavljanje postupovnih jamstava za zaštitu prava podnositelja zahtjeva. To je područje u kojem je stajalište Odbora uvijek bilo jasno. Svi podnositelji zahtjeva koji dolaze u državu članicu u ranjivom su stanju, gotovo svi su putovali na velikim udaljenostima, doživjeli tegobe i opasnost. Postoje jezične, kulturološke i psihološke prepreke koje treba savladati za potrebe prilagodbe i suradnje s nadležnim tijelima. Iako su novi predloženi postupci jasniji, ostaje na nadležnim tijelima država članica da ih provode. Ako nadležna tijela imaju poteškoće u radu s novim postupcima, potrebno je utvrditi oblike pomoći i potpore.

3.6.

Kada je riječ o namjerama usklađivanja pravila o sigurnim zemljama, EGSO općenito podupire postupno kretanje prema punoj usklađenosti tako što će se nacionalni popisi sigurnih zemalja zamijeniti europskim popisima ili oznakama na razini Unije u roku od pet godina od stupanja Uredbe na snagu (2).

3.7.

Kad je riječ o žalbenom postupku, prijedlogom Komisije ustanovljuje se pravo na učinkovit pravni lijek: uz izričita vremenska ograničenja i automatski suspenzivni učinak, osim u slučajevima odbijanja u ubrzanim postupcima, neprihvaćanja u prvoj zemlji azila i naknadnog zahtjeva, odbijanja zbog izraženog ili prešutnog povlačenja i odluka o ranijem djelovanju.

3.8.

Razdoblje tijekom kojeg se osigurava zaštita ima izravan utjecaj na izglede za integraciju. Razdoblje bi trebalo biti dovoljno dugo da pruži poticaje za korisnike međunarodne zaštite, vlasti i poslodavce.

4.1.

EGSO aktivno promiče usklađivanje uvjeta prihvata za podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, ne samo kako bi se smanjila njihova sekundarna kretanja, nego prvenstveno kako bi se povećali njihovi izgledi za uspješnu integraciju i potpunu zaštitu njihovih temeljnih prava.

4.2.

EGSO pozdravlja zahtjev da države članice moraju imati krizne planove kako bi osigurale primjeren prihvat podnositelja zahtjeva u slučaju njihova nesrazmjernog broja.

4.3.

EGSO potpuno podupire cilj koji je Komisija odredila s ciljem povećanja samostalnosti podnositelja zahtjeva i njihovih izgledi za moguću integraciju. Taj je cilj u skladu sa stajalištem Odbora koji je zagovorao brži pristup tržištu rada kao i pristup uslugama i programima za pospješivanje integracije (npr. koji se odnose na jezik). Stoga smanjivanje vremenskog ograničenja za pristup tržištu rada s najkasnije devet mjeseci na najkasnije šest mjeseci od podnošenja zahtjeva predstavlja korak u pravom smjeru.