52015DC0140

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

o suradnji među regulatornim tijelima u skladu s člankom 63. stavkom 2. Direktive 2012/34/EU

1. UVOD

Dana 21. studenoga 2012. Europski parlament i Vijeće donijeli su Direktivu 2012/34/EU o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (preinačena)[1].

Direktivom 2012/34/EU preuzima se od Direktive 2001/14/EZ[2] obveza država članica o uspostavljanju regulatornih tijela nadležnih za praćenje stanja na tržištu željezničkih usluga, radi sprječavanja diskriminacije podnositelja zahtjeva i osiguravanja pravilnog funkcioniranja jedinstvenog Europskog željezničkog prostora.

Odredbama članaka 55. i 56. Direktive 2012/34/EU dodatno se osnažuje neovisnost regulatornih tijela i proširuju njihove nadležnosti i ovlasti. Člankom 57. određuju se strukture i pravila za suradnju među regulatornim tijelima te suradnju s Komisijom na europskoj razini, kako bi se povećala usklađenost u donošenju odluka u EU-u.

Direktivom 2012/34/EU osnovana je Mreža europskih regulatornih tijela za željeznicu (ENRRB) koja se sastaje u redovitim vremenskim razmacima. Mreža regulatornim tijelima nudi platformu za razmjenu informacija o svojem radu, načelima i praksama donošenja odluka, glavnim pitanjima procedura te problema u tumačenju prenesenog zakonodavstva Unije u vezi sa željezničkim prometom. Aktivnosti mreže također trebaju služiti kao osnova za donošenje niza provedbenih akata u skladu s tom Direktivom[3].

Mreža omogućuje formaliziranu strukturu suradnje na širokom spektru aktivnosti te zamjenjuje prethodnu radnu skupinu regulatornih tijela uspostavljenu radi osiguravanja suradnje među regulatorima. U skladu s člankom 57. stavkom 1. Direktive 2012/34/EU Komisija je član mreže te usklađuje i podupire njezin rad.

Uz suradnju unutar mreže člankom 57. stavkom 2. Direktive 2012/34/EU utvrđeno je da regulatorna tijela trebaju međusobno surađivati na zadacima praćenja tržišta i postupanja s pritužbama i istragama, uključujući uspostavljanje posebnih radnih uvjeta. Kako bi se osigurala takva suradnja, člankom 57. stavkom 3. zahtijeva se da se regulatorno tijelo koje je zaduženo za rješavanje slučaja u vezi s pristupom ili naplatom međunarodnih trasa vlakova savjetuje s regulatornim tijelima svih drugih država članica kroz koje trasa vlaka prolazi te zatraži sve potrebne informacije prije donošenja odluke o slučaju. Istovremeno, člankom 57. stavkom 4. zahtijeva se od svih kontaktiranih regulatornih tijela dostavljanje zatraženih informacija.

Osim toga, kako bi se osigurala učinkovita provedba, Direktivom 2012/34/EU zahtijeva se od regulatornih tijela da regulatornom tijelu nadležnom za poduzimanje mjera u pogledu dotičnih stranki prosljeđuju informacije o zaprimljenim pritužbama i istragama pokrenutima na vlastitu inicijativu (članak 57. stavak 5.).

Regulatorna tijela mogu zahtijevati sudjelovanje i pomoć Komisije u svim aktivnostima suradnje (članak 57. stavak 7.).

Uredba 2010/913/EU o europskoj željezničkoj mreži za konkurentni prijevoz robe[4] (Uredba o koridorima) utvrđuje posebne uvjete suradnje za regulatorna tijela u vezi s praćenjem tržišnog natjecanja na željezničkim teretnim koridorima. Slično kao i odredbe o suradnji među regulatornim tijelima iz članka 20. Direktive 2012/34/EU, u Uredbi o koridorima navedeni su i obvezni mehanizmi savjetovanja te pravila o ustupanju i prijenosu podataka o slučajevima koji se odnose na željezničke teretne koridore. Ta su pravila osobito važna u kontekstu praćenja aktivnosti jedinstvenog kontaktnog mjesta koridora (one-stop shop)[5] (npr. dodjela unaprijed određene međunarodne trase).

Uz prethodno opisane mehanizme suradnje, Direktiva 2012/34/EU uključuje posebnu obvezu Komisije za podržavanje razmjene informacija među članovima mreže regulatornih tijela. Komisija u tu svrhu može razviti elektroničke alate (članak 57. stavak 1.).

Člankom 57. stavkom 8. Direktive 2012/34/EU zahtijeva se od regulatornih tijela razvijanje zajedničkih načela i praksi odlučivanja te se omogućuje Komisiji da donosi provedbene akte kojima se utvrđuju takva zajednička načela i prakse.

Obveza osnivanja regulatornog tijela i sudjelovanja u aktivnostima suradnje regulatornih tijela ne primjenjuje se na Cipar i Maltu, sve dok na njihovu teritoriju ne postoji željeznički sustav (članak 64. stavak 2.).

U skladu s člankom 63. stavkom 2. Direktive 2012/34/EU, s obzirom na iskustvo stečeno u mreži regulatornih tijela, Komisija je dužna Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija dostaviti izvješće o suradnji među regulatornim tijelima. U skladu s istom odredbom, Komisija bi trebala, ako je to potrebno, predložiti dodatne mjere za osiguranje integriranijeg regulatornog nadzora europskog željezničkog tržišta, posebno za međunarodne usluge. Ako je to primjereno, u tu svrhu u obzir treba uzeti i zakonodavne mjere.

Komisija podnosi svoje izvješće ranije navedenim institucijama i tijelima kako bi ispunila tu obvezu.

Ovim se izvješćem pokazuje ostvarena redovna suradnja regulatornih tijela od stupanja preinačene Direktive na snagu, posebno u pogledu razmjene informacija o praksama odlučivanja i praćenju tržišta. Međutim, suradnja je u konkretnim slučajevima ostala ograničena jer je regulatornim tijelima prijavljen mali broj slučajeva koji se odnose na međunarodne usluge te koji su zahtijevali savjetovanje i razmjenu informacija među regulatorima. U izvješću se ocjenjuje razvoj tih događaja te utvrđuju područja na kojima se suradnja među regulatorima treba poboljšati.

2. Suradnja među regulatornim tijelima

Iako se Direktiva 2012/34/EU, uključujući odredbe o nadležnosti i organizacijskom ustroju regulatornih tijela, treba prenijeti tek do 16. lipnja 2015., odredbe o suradnji među regulatornim tijelima koje ne zahtijevaju prijenos provedene su odmah nakon stupanja ove Direktive na snagu.

Mreža regulatornih tijela

Prvi sastanak Mreže europskih regulatornih tijela za željeznicu (ENRRB) održan je 13. i 14. ožujka 2013. u Bruxellesu. Od osnivanja mreža se redovito sastaje, odnosno tri puta godišnje, dvaput u Bruxellesu i jednom u državi članici. Sjednice u ožujku i studenome 2013. i 2014. održane su u Bruxellesu. Domaćin sjednice u srpnju 2013. bilo je francusko regulatorno tijelo u Le Mansu, dok je domaćin sastanka u srpnju 2014. bilo njemačko regulatorno tijelo u Bonnu.

Uz izuzetak Litve i Irske[6], regulatorna tijela svih država članica koja su obvezna osnovati neovisne regulatore redovito su sudjelovala na sastancima mreže. Osim toga, regulatorna tijela iz Švicarske, Norveške i bivše jugoslavenske Republike Makedonije prisustvovala su sastancima kao promatrači.

Opće napomene

Razmjena informacija među regulatornim tijelima u mreži pokazala je da su razine aktivnosti regulatora i dalje vrlo različite i ovise o brojnim čimbenicima, uključujući veličinu države, broj obrađenih slučajeva te iskustvo, administrativne kapacitete i stupanj neovisnosti regulatornog tijela. Neki regulatori već imaju značajno iskustvo (npr. u Austriji, Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Ujedinjenoj Kraljevini), dok su ostala obradila samo nekoliko slučajeva ili nijedan (na primjer u Finskoj, Grčkoj, Litvi, Luksemburgu). U nekim državama članicama to je rezultat niske razine tržišnog natjecanja na nacionalnim tržištima te postojanje malog broja ili nijednog mogućeg podnositelja pritužbi. Mogući uzrok je i nedovoljan broj osoblja regulatora ili nedovoljna neovisnost u odlučivanju.

Osim toga, opseg nadležnosti povjeren regulatornim tijelima još je uvijek različit diljem EU-a. U nekim državama članicama već obuhvaća širok raspon područja i izvršne ovlasti, kako je predviđeno Direktivom 2012/34/EU, dok je u ostalim državama članicama ostao ograničen.

Unatoč preostalim razlikama, razmjena najboljih praksi i rasprave unutar mreže ohrabruju regulatorna tijela s manje iskustva na veće korištenje svojih ovlasti pri rješavanju pritužbi i praćenju stanja konkurentnosti na tržištu, pokrenutog na vlastitu inicijativu.

Glavne teme rasprava u mreži

Regulatorna tijela uglavnom razmjenjuju informacije o svojim funkcijama, iskustvu u donošenju odluka i provedbi, razvoju tržišta, praćenju tržišnih aktivnosti i provedbi prava EU-a u svojim državama članicama. Teme rasprava uključuju istrage i odluke koje se posebno odnose na pristup željezničkoj infrastrukturi, opremi i uslugama povezanima sa željezničkim prometom te na naplaćivanje.

Rasprave u mreži omogućuju utvrđivanje područja u kojima su se regulatorna tijela suočila s izazovima u tumačenju i primjeni Direktive 2012/34/EU. To se posebno odnosi na područja u kojima se Direktivom 2012/34/EU izmjenjuje ili dopunjuje postojeći regulatorni okvir ili se Komisiji daju ovlasti za donošenje provedbenih akata kako bi se uskladila provedba. To uključuje provjeru pristojbi za korištenje infrastrukture, posebno izračun izravnih troškova za minimalni pristupni paket (članak 31. stavak 3.) i primjenu provizija ili pitanja koja se odnose na prava pristupa i iznose naknada za korištenje servisnih usluga (posebno troškove postaje) i usluge povezane s željezničkim prometom.

Uloga Komisije

Komisija je pomagala suradnju među regulatornim tijelima organiziranjem te predsjedanjem sastanaka mreže. Tijekom tih sastanaka, predstavnici Komisije objasnili su prijedloge politika Komisije, predstavili presude Suda Europske unije u pogledu prijenosa i provedbe prvog željezničkog paketa te iznijeli preporuke za primjenu Direktive 2012/34/EU.

Kako bi se u obzir uzela stajališta regulatornih tijela, Komisija je također obavijestila mrežu o različitim provedbenim mjerama u skladu s Direktivom 2012/34/EU, među ostalim:

· nove usluge željezničkog prijevoza putnika (test glavne svrhe iz članka 10. stavka 3. te gospodarske ravnoteže ugovora o javnim uslugama u skladu s člankom 11. stavkom 2.);

· načine izračuna troška koji je stvarno nastao zbog pružanja usluge željezničkog prijevoza (članak 31. stavak 3.);

· postupke i kriterije u vezi s okvirnim sporazumima (članak 42. stavak 8.);

· praćenje tržišta željezničkog prijevoza (članak 15. stavak 6.);

· diferenciranje infrastrukturnih pristojbi za poticanje opremanja vlakova Europskim sustavom upravljanja i nadzora vlakova – ETCS (članak 32. stavak 4.);

· načine primjene naplate troškova onečišćenja bukom (članak 31. stavak 5.);

· kriterije za podnositelje zahtjeva za željezničke infrastrukturne kapacitete (članak 41. stavak 3.);

· određene aspekte postupka izdavanja dozvola željezničkim prijevoznicima (članak 17. stavak 5.);

· postupak i kriterije za usluge povezane sa željezničkim prometom (članak 13. stavak 9.). 

Osim toga, Komisija je organizirala posebne sastanke podskupina mreže te zajedničke sastanke radne skupine mreže i Odbora osnovanog u skladu s člankom 62. Direktive 2012/34/EU (SERAC) kako bi s regulatornim tijelima detaljno raspravili sadržaj određenih provedbenih mjera.

Komisija je također uspostavila mehanizam potpore članovima mreže pri razmjeni detaljnih informacija o svojem radu, načelima i praksama donošenja odluka te pitanjima o postupcima i problemima u tumačenju prenesenog zakonodavstva EU-a. Svako regulatorno tijelo ispunjava upitnik tri puta godišnje, prije sjednica mreže. Ti upitnici dijele se među svim regulatornim tijelima i glavna pitanja iz upitnika raspravljaju se na sastancima mreže.

Suradnja u kontekstu željezničkih teretnih koridora

U kontekstu uspostave željezničkih teretnih koridora, regulatorna tijela surađivala su na razvoju sustava i radnih uvjeta za rješavanje slučajeva koji se odnose na pitanja koridora, a posebno pritužbi koje se odnose na međunarodne trase utvrđenih koridora, dodijeljene na jedinstvenom kontaktnom mjestu koridora u skladu s člankom 13. Uredbe o koridorima.

Sporazumi o suradnji sklopljeni među regulatornim tijelima na željezničkom teretnom koridoru koji ispunjavaju uvjete suradnje u skladu s člankom 20. Uredbe o koridorima određuju jedinstveno regulatorno tijelo nadležno za rješavanje pritužbi protiv odluka jedinstvenog kontaktnog mjesta koridora. Sporazumi također uključuju mehanizme za razmjenu informacija i uzajamnu pomoć u donošenju odluka o slučajevima u vezi s koridorima.

Za „Rajnsko-alpski”, „Sjevernomorsko-mediteranski”, „Atlantski”, „Mediteranski” i „Bliskoistočno-istočnomediteranski” teretni koridor, koji su započeli s radom u studenome 2013., regulatorna tijela već su potpisala takve sporazume o suradnji[7]. U pripremi su sporazumi za „Skandinavsko-mediteranski”, „Baltičko-jadranski” i „Sjevernomorsko-baltički” koridor, koji će početi djelovati tek u studenome 2015.

Mnoga regulatorna tijela u redovitom su kontaktu s kolegama duž koridora za razmjenu informacija i rasprave o pitanjima koridora, uključujući praćenje jedinstvenog kontaktnog mjesta koridora, okvir za dodjeljivanje kapaciteta te informacijski dokument koridora ili kako bi zajedno ispitali zahtjeve za međunarodne trase koridora utvrđene na jedinstvenom kontaktnom mjestu koridora.

Kako bi odgovorila na potrebe suradnje između koridora te na teme od zajedničkog interesa za regulatorna tijela različitih koridora, redovite rasprave održavaju se tijekom sastanaka mreže regulatornih tijela i na sastancima SERAC-ove radne skupine za teretne koridore, koji se organiziraju dvaput godišnje i okupljaju predstavnike regulatornih tijela, država članica, upravitelja infrastrukture i ostale dionike. Teme rasprava uključuju: pitanja povezana s ponudom unaprijed određenih trasa (npr. mogućnost uključivanja kapaciteta terminala ili određivanje fleksibilnih unaprijed određenih trasa); razvoj zajedničkog okvira za dodjelu kapaciteta za sve koridore; praćenje uspješnosti; provedbene planove; raspodjelu nadležnosti između jedinstvenog kontaktnog mjesta koridora i nacionalnih tijela upravljanja infrastrukturom; te nadležnosti regulatornih tijela.

Bilateralna suradnja i savjetovanje

Do sada je zabilježeno samo nekoliko slučajeva u kojima su regulatorna tijela radila zajedno pri rješavanju pritužbi i istraga pokrenutih na vlastitu inicijativu te razmijenila informacije kako je predviđeno člankom 57. stavcima 3., 4. i 5. Direktive 2012/34/EU.

To uključuje slučajeve savjetovanja u okviru uspješnosti ekonomske ravnoteže i testa glavne svrhe koji se odnose na zahtjev za trasu usluga međunarodnog prijevoza putnika i zajedničke istrage o dodjeljivanju međunarodnih trasa za vlakove koje su obavila regulatorna tijela susjednih država članica.

Neovisno o potrebama suradnje u posebnim slučajevima, neka regulatorna tijela organiziraju bilateralne sastanke kako bi raspravljali o pitanjima provedbe Direktive 2012/34/EU, pitanjima organiziranja i financiranja te o ovlastima regulatornih tijela, kao i razmjeni iskustava u donošenju odluka.

Ostali oblici suradnje

Uz različite oblike suradnje predviđene u okviru Direktive 2012/34/EU, regulatorna tijela iz 21. države članice EU-a te četiri treće zemlje trenutačno surađuju u okviru Skupine nezavisnih regulatora željezničkog prometa (IRG–Rail), privatne inicijative regulatora koja nema službenu ulogu u skladu s Direktivom.

Članovi skupine razmijenili su i objavili veći broj dokumenata o određenim aspektima njihovih nadležnosti, uključujući pregled praksa naplate i izvješća o praćenju tržišta u odnosu na stanje konkurentnosti željezničkog tržišta u različitim državama članicama. Osim toga razvili su niz zajedničkih pokazatelja za usklađivanje aktivnosti praćenja tržišta[8].

3. BUDUĆI RAZVOJ

Analiza u ovom izvješću pokazuje da su regulatorna tijela putem mreže blisko surađivala u određenim područjima, poput razmjene najboljih praksi i informacija o iskustvima donošenja odluka (kako je predviđeno u skladu s člankom 57. stavak 1. Direktive 2012/34/EU). Međutim, suradnja u posebnim slučajevima u skladu s člankom 57. stavcima od 2. do 6. odvijala se samo u malom broju slučajeva.

Jedan od razloga za to je da su regulatorna tijela bila obaviještena o vrlo malom broju slučajeva s prekograničnom dimenzijom, poput pritužbi u vezi s međunarodnim trasama vlakova. To se odnosi na ograničen broj operatora koji zahtijevaju međunarodne željezničke trase, s obzirom na to da se zamjetnim brojem međunarodnih željezničkih usluga još uvijek upravlja u suradnji s nacionalnim željezničkim prijevoznicima. Očekuje se povećanje broja slučajeva s prekograničnom dimenzijom te slučajeva koji zahtijevaju veću suradnju među regulatornim tijelima zbog uspostave željezničkih teretnih koridora, koji su postali operativni krajem 2013. dodjeljivanjem međunarodnih unaprijed određenih trasa koje su se prvi put počele provoditi na jedinstvenim kontaktnim mjestima koridora u 2014., kao i daljnji razvoj jedinstvenog Europskog željezničkog prostora.

Nedavni događaji na razini teretnih željezničkih koridora pokazuju povećanje zahtjeva za kapacitete na više različitih koridora. Takav razvoj ukazuje na rastuću potrebu za suradnjom regulatora ne samo duž jednog koridora, već i diljem različitih koridora, na primjer pri praćenju odluka o dodjeli trasa na jedinstvenim kontaktnim mjestima različitih koridora.

Pri analiziranju razine suradnje među regulatornim tijelima i učinkovitosti povezanih odredbi Direktive 2012/34/EU, treba uzeti u obzir činjenicu kako je tijekom razdoblja prenošenja Direktive (rok: 16. lipnja 2015.), pravni okvir u državama članicama i dalje raznolik u pogledu opsega nadležnosti regulatornih tijela te napretka u provedbi zakonodavstva EU-a u područjima kao što je naplaćivanje ili pristup servisnim objektima.

Nakon što se Direktiva 2012/34/EU prenese te se svim regulatornim tijelima povjeri opsežan raspon nadležnosti utvrđenih člankom 56., očekuje se povećanje razine aktivnosti za mnoga regulatorna tijela. Provedbenim aktima donesenima temeljem ove Direktive, ili koji će se donijeti, stvorit će se usklađena pravila u ključnim područjima u kojima su zamijećene poteškoće pri provedbi Direktive i na razini mreže regulatornih tijela.

Bolje usklađivanje pravnog okvira u državama članicama u pogledu nadležnosti regulatornih tijela pomoći će razvoju zajedničkih načela i praksi odlučivanja u regulatornim tijelima, u skladu s člankom 57. stavkom 8. Direktive 2012/34/EU. Provedbeni akti kojima se utvrđuju ta zajednička načela i prakse trebali bi doprinijeti daljnjem usklađivanju provedbe ove Direktive u svim državama članicama, kako bi se osigurala dosljednost odlučivanja u regulatornim tijelima poput pitanja naplaćivanja, osim za načine izračunavanja izravnih troškova koji se odnose na minimalni pristupni paket.

Komisija trenutačno razvija aplikaciju („elektronički alat”) koja će regulatorima omogućiti razmjenu informacija o odlukama, slučajevima u tijeku i ostalim pitanjima koja se odnose na njihovu funkciju u elektroničkom forumu te olakšati koordinaciju (kako je predviđeno u skladu s člankom 57. stavkom 1. Direktive 2012/34/EU). Ta aplikacija trebala bi postati dostupna regulatorima tijekom 2015. godine.

Redovita suradnja i razmjena najboljih praksi unutar mreže regulatornih tijela također bi trebala doprinijeti razvoju okvira za razmjenu informacija i suradnju s nacionalnim tijelima za sigurnost i izdavanje dozvola, što je obaveza svih regulatornih tijela u skladu s člankom 56. stavkom 3. Direktive 2012/34/EU.

U području praćenja tržišta postoji preklapanje između obveza Komisije o izvješćivanju u okviru Direktive te aktivnosti praćenja koje obavljaju regulatorna tijela, posebno u okviru Skupine nezavisnih regulatora željezničkog prometa (IRG Rail). Pojačana suradnja između regulatornih tijela i Komisije u tom području može pomoći udruživanju pristupa i olakšati usklađivanje izvješćivanja i aktivnosti praćenja. To uključuje rad na usklađenim definicijama, zajedničkim pokazateljima i suradnji u području prikupljanja podataka.

4. ZAKLJUČAK

Člankom 63. stavkom 2. Direktive 2012/34/EU od Komisije se zahtijeva predlaganje, ako je primjereno, dodatnih mjera za osiguranje integriranijeg nadzora europskog željezničkog tržišta, posebno za međunarodne usluge.

U svojoj zakonodavnoj rezoluciji od 26. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2012/34/EU[9], Europski parlament donio je izmjenu članka 57. Direktive, kojom se od Komisije zahtijeva donošenje zakonodavnog prijedloga o zamjeni mreže regulatornih tijela europskim regulatornim tijelom za prekogranična pitanja i rješavanje žalbi protiv odluka nacionalnih regulatornih tijela, do 31. prosinca 2019.

Analiza u ovom izvješću pokazuje da su regulatorna tijela blisko surađivala na razmjeni informacija o svojem radu, najboljim praksama i donošenju odluka, posebno u kontekstu Mreže europskih regulatornih tijela za željeznicu (ENRRB), a u određenim slučajevima i na vlastitu inicijativu. Istovremeno, postoji nekoliko područja u kojima koordinaciju regulatornih tijela treba dodatno poboljšati. Postojećim pravnim okvirom predviđa se niz mogućnosti za poboljšanje poput donošenja provedbenih akata kojima se utvrđuju zajednička načela i prakse odlučivanja ili razvoj elektroničkog alata za razmjenu informacija i rasprave o slučajevima kojima se bave regulatorna tijela.

S obzirom na to da su do sada regulatorna tijela obaviještena samo o ograničenom broju slučajeva s prekograničnom dimenzijom, još uvijek ne postoji dovoljno dokaza za djelotvornost postojećih postupaka suradnje koja su uspostavljena radom regulatornih tijela i odredbama članka 57. Direktive 2012/34/EU. Međutim, nedavni razvoj događaja, posebno na razini koridora gdje sve više trasa prelazi preko nekoliko koridora, pokazuje da integriraniji i učinkovitiji regulatorni nadzor može biti nuždan s napretkom provedbe željezničkih transportnih koridora i razvojem jedinstvenog Europskog željezničkog prostora.  Stoga će Komisija i dalje pratiti razvoj događaja u vezi sa suradnjom među regulatornim tijelima te, ako je potrebno, procijeniti potrebe za integriranim mjerama jačanja regulatornog nadzora.

[1] SL L 343, 14.12.2012., str. 32.

[2] Direktiva 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti, SL L 75, 15.3.2001., str. 29.

[3] Člankom 11. stavkom 4., člankom 12. stavkom 5., člankom 13. stavkom 9. i člankom 42. stavkom 8. Direktive 2012/34/EU zahtijeva se da se provedbeni akti temelje na iskustvu regulatornih tijela i aktivnosti mreže.

[4] Uredba (EU) br. 913/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o europskoj željezničkoj mreži za konkurentni prijevoz robe (SL L 276, 20.10.2010., str. 22.).

[5] Člankom 13. Uredbe 2010/913/EU zahtijeva se da se za svaki teretni željeznički koridor imenuje ili osnuje zajedničko tijelo kako bi podnositelji zahtjeva na jednom mjestu i jednim zahtjevom mogli zatražiti i dobiti odgovore u vezi s infrastrukturnim kapacitetom za teretne vlakove koji prelaze najmanje jednu granicu te jedan teretni koridor. Ovo se tijelo naziva „jedinstveno kontaktno mjesto” (one-stop shop) .

[6]              Irskoj je odobreno izuzeće od obveze uspostavljanja nezavisnog regulatornog tijela do 15. ožujka 2013. u skladu s člankom 59. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2012/34/EU. Unatoč tome što izuzeće nije produljeno, Irska još nije sudjelovala u suradnji među regulatornim tijelima kako je propisano člankom 57. Direktive 2012/34/EU.

[7] Ti sporazumi o suradnji objavljeni su na sljedećim adresama http://bit.ly/1vX0wSH (Rajnsko-alpski koridor), http://bit.ly/1Lbkqec (Sjevernomorsko-mediteranski koridor), http://bit.ly/17gsg9p (Atlantski koridor), http://bit.ly/1AFQyXK (Mediteranski koridor) te http://bit.ly/1AQOBYF (Bliskoistočno-istočnomediteranski koridor).

[8] Dodatne informacije o tim dokumentima možete pronaći na http://www.irg-rail.eu/public-documents/.

[9] Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012, o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora, u vezi s otvaranjem tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika i upravljanjem željezničkom infrastrukturom (COM(2013)0029).