9.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 289/71

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 25. kojim se pravo na hranu priznaje kao dio prava na primjeren životni standard,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, a posebice njegov članak 11. kojim se priznaje „pravo na životni standard […], uključujući odgovarajuću prehranu” kao i „temeljno pravo […] na slobodu od gladi”,

—

uzimajući u obzir Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima usvojen 2008. kojim se predviđa mogućnost sudskog postupka na međunarodnoj razini za povredu prava na hranu,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta, posebice njezin članak 24. stavak 2. točku (c) i članak 27. stavak 3.,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju o sigurnosti svjetske opskrbe hranom koju je Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) usvojila na svjetskom sastanku na vrhu o hrani u Rimu 1996.,

—

uzimajući u obzir smjernice o pravu na hranu koje je Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) usvojila 2004. kojima se državama daju upute za ispunjavanje obveza s obzirom na pravo na hranu,

—

uzimajući u obzir milenijske ciljeve razvoja, posebno prvi cilj (iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad do 2015.) te četvrti cilj (smanjiti stopu smrtnosti djece),

—

uzimajući u obzir Konvenciju o pomoći u hrani usvojenu 2012.,

—

uzimajući u obzir globalno izvješće i sažeto izvješće o Međunarodnoj procjeni poljoprivrednog znanja, znanosti i tehnologije za razvoj Ujedinjenih naroda koja su objavljena 2009. godine (1),

—

uzimajući u obzir izvješće UNICEF-a iz 2009. o svjetskoj nestašici hrane koja pogađa djecu,

—

uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o pravu na hranu naslovljeno „Agroekologija i pravo na hranu” koje je 8. ožujka 2011. predstavljeno na 16. sjednici Vijeća Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima,

—

uzimajući u obzir Svjetsku izložbu u Milanu 2015. čija će tema biti „Nahraniti planet, energija života”,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 31. ožujka 2010. naslovljenu „Humanitarna pomoć u hrani” (COM(2010)0126),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 31. ožujka 2010. naslovljenu „Politički okvir EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom” (COM(2010)0127),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Pristup EU-a otpornosti: pouke iz kriza u pogledu sigurnosti opskrbe hranom” (COM(2012)0586),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. ožujka 2013. naslovljenu „Poboljšanje prehrane majki i djece u sklopu vanjske pomoći: politički okvir EU-a” (COM(2013)0141),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o političkom okviru EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. naslovljenu „Pristupu EU-a otpornosti i smanjenju rizika od katastrofa u zemljama u razvoju: pouke iz kriza u pogledu sigurnosti opskrbe hranom” (3),

—

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o pothranjenosti i malnutriciji djece u zemljama u razvoju (O-000083/2014 – B8-0041/2014),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da gotovo milijardu ljudi još uvijek gladuje te da u svijetu najmanje 225 milijuna djece mlađe od pet godina pati od akutne i kronične pothranjenosti ili usporenoga rasta kao posljedice kronične pothranjenosti djece i majki, pri čemu prema procjenama 2,6 milijuna djece umre svake godine u zemljama u razvoju;

B.

budući da prema svjetskom indeksu skrivene gladi (4) otprilike dvije milijarde ljudi u svijetu, ili jedna od tri osobe u zemljama u razvoju, pati od kroničnog nedostatka osnovnih vitamina i minerala (mikronutrijenata) što je stanje koje se naziva „skrivena glad” i zbog kojeg se drastično povećava njihova podložnost urođenim manama, infekcijama i oštećenjima u razvoju;

C.

budući da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije pothranjenost daleko najviše doprinosi smrtnosti djece te prouzročuje 35 % bolesti djece mlađe od pet godina;

D.

budući da gotovo 20 milijuna djece još uvijek pati od ozbiljne akutne malnutricije, bez obzira na to je li ona prouzročena krizom, a samo 10 % njih ima pristup liječenju;

E.

budući da prehrana djece do pete godine života snažno ovisi o stupnju prehrane njihovih majki tijekom trudnoće i dojenja;

F.

budući da pothranjenost također prouzročuje morbiditet i smanjuje produktivnost te sprečava društveni i gospodarski razvoj u zemljama u razvoju;

G.

budući da oni koji prežive unatoč pothranjenosti često tijekom cijeloga života pokazuju tjelesne i kognitivne nedostatke koji ograničavaju njihovu sposobnost učenja i sudjelovanja u svijetu rada i da ostaju zarobljeni u međugeneracijskom ciklusu bolesti i siromaštva;

H.

budući da se zbog učinka klimatskih promjena na poljoprivrednu proizvodnju, a time i na prehranu, očekuje povećanje broja pothranjene djece;

I.

budući da je masovno siromaštvo koje vlada u ruralnim i urbanim područjima jedan od važnih uzroka gladi u zemljama u razvoju, dodatno pogoršano iseljavanjem iz ruralnih područja zbog činjenice da poljoprivredna proizvodnja malih razmjera za mnoge nije održiva opcija;

J.

budući da 25 godina nakon usvajanja Konvencije o pravima djeteta neke države potpisnice nisu uspjele stvoriti pogodnu okolinu u kojoj se može jamčiti pristup djece odgovarajućoj prehrani;

K.

budući da su vlade na svjetskom sastanku na vrhu o hrani 1996. ponovno potvrdile važnost prava na hranu i obvezale se na to da će do 2015. prepoloviti broj gladnih i pothranjenih osoba s 840 milijuna na 420 milijuna; budući da se posljednjih godina prije svega zbog prehrambenih kriza 2008. i 2011. broj gladnih i pothranjenih osoba, osobito djece, povećao;

L.

budući da se u brojnim međunarodnim pravnim instrumentima pravo na hranu povezuje s drugim ljudskim pravima, uključujući pravo na život, osiguranje sredstva zarade, zdravlje, vlasništvo, obrazovanje i vodu;

M.

budući da je pravo svih ljudi na hranu i dobru prehranu od temeljnog značenja za ispunjenje milenijskih ciljeva razvoja; budući da je prehrana povezana s većinom milenijskih ciljeva razvoja, ako ne i sa svima, a oni su pak međusobno tijesno povezani;

N.

budući da međunarodne organizacije potvrđuju da se na svijetu proizvodi dovoljno hrane za prehranjivanje čitavog svjetskog stanovništva te da je pothranjenost djece povezana s nesigurnom opskrbom hranom u kućanstvima i njihovim siromaštvom, isključenjem, neodgovarajućom skrbi i načinima prehranjivanja, nezdravim okruženjem u kućanstvima i neodgovarajućim zdravstvenim uslugama;

O.

budući da je pravo na hranu i dobru prehranu ključno za stvaranje otpornih obitelji i zajednica te za jačanje njihove sposobnosti da nakon izvanrednog stanja u kontekstu koji je obilježen povećanjem broja i opsega katastrofa smanje trajanje razdoblja oporavka;

P.

budući da je optimalno prehrambeno stanje rezultat pristupa djece cjenovno prihvatljivoj raznolikoj hrani bogatoj hranjivim tvarima te odgovarajućim oblicima skrbi o majkama i djeci, odgovarajućim zdravstvenim uslugama i zdravoj okolini, uključujući vodu sigurnu za piće, higijenu i dobre higijenske navike;

1.

ističe da su razlozi za pothranjenost djece brojni i da im je uzročnik uglavnom čovjek, pa ih je stoga moguće izbjeći, a sežu od neučinkovitih ekonomskih struktura, nejednake raspodjele resursa i/ili njihova neodrživog korištenja, lošeg upravljanja, prevelikog oslanjanja na jednu kulturu i praksu sadnje monokulture, diskriminacije žena i djece do slabog zdravlja stanovništva zbog oskudnih zdravstvenih sustava i nedostatka obrazovanja, posebno majki;

2.

ustraje u tome da javna tijela moraju jamčiti tri dimenzije prava na hranu i dobru prehranu: raspoloživost, tj. mogućnost da se pojedinac sam izravno prehranjuje obrađivanjem plodnih površina ili drugih prirodnih resursa, ili raspodjelu, obradu i tržišne sustave koji dobro funkcioniraju; dostupnost, čime se jamči ekonomski i fizički pristup hrani; i prikladnost, što podrazumijeva to da hrana mora biti sigurna i da mora zadovoljavati prehrambene potrebe svakog pojedinca, uzimajući u obzir starost, životne uvjete, zdravlje, zanimanje, spol, kulturu i vjeru;

3.

ističe da je iz perspektive životnog ciklusa ključno vrijeme zadovoljavanja djetetovih prehrambenih potreba prvih 1 000 dana života, uključujući razdoblje trudnoće, jer je to razdoblje kada dijete ima povećane prehrambene potrebe zbog brzog rasta i razvoja, osjetljivije je na infekcije te potpuno ovisno o drugima s obzirom na prehranu, njegu i socijalnu interakciju;

4.

ponovno potvrđuje da je za rješavanje problema pothranjenosti djece i majki potreban integrirani pristup i usklađeno djelovanje na brojnim područjima koja na nju utječu, kao što su zdravstvo, obrazovanje, poljoprivreda, vodni resursi, pristup energiji i higijenski uvjeti, kao i odgovorno sudjelovanje svih dionika, te poziva Komisiju i države članice da usvoje dosljedne strategije dugoročnog razvoja i ulože napor kako bi se pothranjenost smanjila i u kontekstu kriznih stanja i humanitarnih intervencija;

5.

poziva EU da u svojim programima razvojne pomoći poveća potporu za održivu poljoprivrednu proizvodnju malih, obiteljskih i srednjih gospodarstava namijenjenu ponajprije lokalnoj potrošnji te da ulaže u participatorne planove vođene na razini države koji bi se trebali provoditi na lokalnoj razini u suradnji s poljoprivrednicima i njihovim predstavnicima, lokalnim i regionalnim vlastima te organizacijama civilnog društva;

6.

pohvaljuje poboljšanja do kojih je došlo u proteklih nekoliko godina u borbi protiv pothranjenosti djece, a koja su vidljiva iz pokazatelja o napretku u ispunjavanju prvog milenijskog cilja razvoja: smatra, međutim, da je broj djece koja umiru ili pate od pothranjenosti i dalje neprihvatljivo velik te doprinosi održanju začaranoga kruga siromaštva i gladi;

7.

stoga ističe da bi borba protiv pothranjenosti djece i pružanje općeg pristupa odgovarajućim hranjivim namirnicama trebali ostati jedan od najvažnijih ciljeva u okviru cilja suzbijanja gladi programa za razdoblje nakon 2015. godine posebno pozivajući na iskorjenjivanje svih oblika malnutricije do 2030. te na postizanje međunarodno dogovorenih ciljeva povezanih sa zaostajanjem u rastu i gubitkom na težini djece mlađe od pet godina do 2025.;

8.

smatra da je smanjenje financijskih sredstava za poljoprivredu u okviru 10. europskoga razvojnog fonda u odnosu na 9. europski razvojni fond bilo pogrešno. preporučuje Vijeću da stoga razmisli o tome i poduzme korektivne mjere imajući u vidu 11. europski razvojni fond;

9.

ističe važnost političke volje u rješavanju pitanja pothranjenosti; pozdravlja nacrt za povećanje stope prehrane (SUN) koji je izradio Stalni odbor Ujedinjenih naroda za prehranu kako bi se uz sudjelovanje različitih dionika, uključujući agencije UN-a zadužene za prehranu, pospješilo poboljšanje kad je riječ o prehrani, posebice u državama kojima je ona velik teret; poziva Komisiju i države članice da primjenjuju načela naznačena u tom nacrtu. poziva Komisiju da potakne i uredi sudjelovanje civilnog društva i lokalnih organizacija koje su u izravnom doticaju s malim proizvođačima i njihovim obiteljima u inicijativi SUN;

10.

pozdravlja obvezu koju je preuzela Europska komisija da uloži 3,5 milijarde EUR od 2014. do 2020. u poboljšanje prehrane u nekima od najsiromašnijih zemalja svijeta te poziva Komisiju da poveća svoje obveze s obzirom na konkretne intervencije u vezi s prehranom kako bi do 2025. ispunila svoj cilj smanjenja broja djece mlađe od pet godina koja zaostaju u razvoju za sedam milijuna;

11.

ističe da žene imaju ključnu ulogu u prehranjivanju djece i sigurnoj opskrbi hranom jer doje, proizvode, kupuju, pripremaju i raspodjeljuju hranu u obiteljima, brinu se o djeci i bolesnima te osiguravaju odgovarajuću higijenu; ističe da, iako se 60 % od ukupne kronične gladi odnosi na žene i djevojčice, u zemljama u razvoju žene proizvode 60 – 80 % hrane;

12.

naglašava da, iako je oko 80 % poljoprivrednog uzgoja u Africi u rukama žena, one službeno posjeduju tek 2 % zemljišta; nadalje naglašava da su nedavni programi diljem Indije, Kenije, Hondurasa, Gane, Nikaragve i Nepala pokazali da se kućanstva koja vode žene bolje opskrbljuju hranom, imaju bolju zdravstvenu zaštitu i jaču usmjerenost na obrazovanje u odnosu na kućanstva koja vode muškarci;

13.

ističe da postoji uzak suodnos između razine obrazovanosti žene i stanja ishranjenosti njezine obitelji; stoga apelira da se uklone zapreke za obrazovanje i opismenjavanje koje se temelje na spolu kako bi se poboljšao pristup žena obrazovanju;

14.

stoga poziva na uvrštenje dimenzije spola i promicanje osnaživanja žena u svim politikama kojima je cilj borba protiv pothranjenosti djece;

15.

ističe da pothranjenost trudnica ima izuzetno štetno djelovanje na novorođenčad i moguće nepopravljive negativne posljedice za budući razvoj djeteta; stoga poziva da se posebna pozornost posveti zaštiti zdravlja i prava žena te da učenje o prehrani postane sastavni dio obrazovnih programa i školskih kurikuluma za djevojčice;

16.

ponavlja važnost opismenjavanja kao moćnog sredstva u borbi protiv siromaštva i u povećanju gospodarskog razvoja; stoga naglašava da je važno podržati obrazovanje djevojčica jer se ulaganjem u njih povećava i vjerojatnost da će one i njihova buduća djeca živjeti zdravije i produktivnije;

17.

ističe da je pothranjenost djece uglavnom prisutna u zemljama u razvoju, ne samo među seoskim stanovništvom, već i u gradskom okruženju; stoga smatra da je jedan od ključnih načina za iskorjenjivanje gladi u djece poljoprivredna politika i reforme koje bi malim poljoprivrednicima omogućile učinkovitiju i održiviju proizvodnju kojom bi sebi i svojim obiteljima osigurali dovoljno hrane;

18.

naglašava da bi nepravovremeno rješavanje pitanja pothranjenosti djece u razvojnoj suradnji i humanitarnim intervencijama moglo ugroziti sve dimenzije ljudskog razvoja, potkopati nacionalne obrazovne programe, povećati nacionalne izdatke za zdravstvo i spriječiti društvenoekonomski razvoj zemalja u razvoju jer bi pretrpjele gospodarske gubitke koji bi prema procjenama za te zemlje iznosili između 2 % i 8 % njihova BDP-a;

19.

podsjeća da pomanjkanje mikronutrijenata, koje je uzrok otprilike 7 % globalnog opterećenja bolestima, ima ozbiljne posljedice na fizički i kognitivni razvoj dojenčadi i male djece; naglašava da se u 20 zemalja s najvišim indeksom skrivene gladi (od kojih je 18 u supsaharskoj Africi a dvije, Indija i Afganistan, u Aziji) zaostajanje u razvoju, anemija uzrokovana nedostatkom željeza i nedostatak vitamina A vrlo često pojavljuju kod predškolske djece;

20.

ističe da pothranjenost djece ne proizlazi samo iz oskudice hrane i nedostatka infrastrukture, već nastaje i zbog problema u raspodjeli hrane i neodgovarajućeg pristupa hrani te zbog pomanjkanja kupovne moći, osobito zbog visokih cijena hrane pogoršanih špekulacijama na tržištima robom; primjećuje da pomanjkanje kupovne moći posebno utječe na gradsku sirotinju koja ne može proizvoditi vlastitu hranu; smatra da je s tim u vezi važno zaštititi male poljoprivrednike i tradicionalne načine uzgoja;

21.

traži od Komisije da poveže države koje sudjeluju na Svjetskoj izložbi EXPO 2015. kako bi pokrenule zajedničku inicijativu kojom bi se, počevši od teme „Prehrana planeta, energija života”, utvrdile obveze i obvezujući ciljevi za borbu protiv gladi i pothranjenosti, uz diversificirane strategije od poljoprivrede do suradnje;

22.

priznaje da će poboljšanja u prehrani djece i majki te u sigurnosti opskrbe hranom općenito zahtijevati učinkovito i usklađeno djelovanje brojnih politika i sektora, uključujući: učinkovit i održiv razvoj ruralnih područja, politike upotrebe zemlje i vode, odgovarajuće zdravstvene usluge, usluge osiguravanja vode ispravne za piće i sanitarne usluge, odgovarajuće oblike skrbi o majkama i djeci, zaštitu života u moru i drugih ekosustava te biološke raznolikosti, smanjenje krčenja šuma i klimatskih promjena, prilagodbu rizicima od nesreća i njihovo smanjenje, održivu proizvodnju i potrošnju, održiv i siguran pristup energiji, trgovinu, ribarstvo, socijalnu uključenost i pristojno zaposlenje;

23.

poziva Komisiju i države članice da u sve svoje razvojne politike uključe prehranu, sigurnost opskrbe hranom i održivu poljoprivredu u cilju zaštite i poticanja prehrane te jamčenja cjelovitog pristupa od lokalne do globalne razine; poziva Vijeće i Komisiju da prehrani daju najveću prednost kao ključnome razvojnom cilju u instrumentima razvojne suradnje, osobito u sklopu 11. europskog razvojnog fonda i u novom instrumentu za razvojnu suradnju;

24.

ističe da razvojni programi i programi za hitne slučajeve, ako se želi povećati njihova učinkovitost, moraju biti međusobno tijesno povezani kako bi se prehrambene krize mogle predvidjeti i spriječiti te kako bi se smanjila šteta i olakšao oporavak;

25.

poziva vlade zemalja u razvoju da stvore pogodno okruženje za bolju prehranu djece tako što će izraditi bolje politike, uskladiti nacionalne programe i strategije prehrane s programima donatora te poboljšati upravljanje i nastupati odgovorno prema svojim građanima; potiče veću transparentnost u izradi proračuna zemalja u razvoju, primjerice preko praćenja proračuna, kako bi se mogli bolje procijeniti broj i kvaliteta projekata koji se bave malnutricijom;

26.

naglašava da je potrebno poboljšati i uskladiti podatke o pothranjenosti i nedostatku mikronutrijenata koji bi bili od veće koristi razvojnim programima te koji bi dotičnim zemljama omogućili usmjerenu i stručnu podršku;

27.

poziva Komisiju i države članice da koriste dugoročna financijska ulaganja i resurse za prehranu u suradnji s ostalim sudionicima, uključujući agencije UN-a, skupine zemalja G8/G20, države u usponu, međunarodne i nevladine organizacije, akademske ustanove, organizacije civilnog društva i privatni sektor, te da se prehrana odredi kao prioritet za inovativno financiranje;

28.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Stalnom odboru Ujedinjenih naroda za prehranu.