52014DC0640

IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU

o ishodu provedbe planova gospodarenja stokom jegulje, uključujući procjenu mjera poribljavanja i kretanja tržišnih cijena jegulja duljine manje od 12 cm

Kontekst

Ovo je izvješće dostavljeno Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) 1100/2007 od 18. rujna 2007. (Uredba o jeguljama).[1]

Uredbom o jeguljama utvrđuju se mjere za obnavljanje stoka europske jegulje čija se populacija spustila na do sada najnižu razinu te dalje opada alarmantnom brzinom s prirastom koji iznosi od 1 % do 5 % prirasta zabilježenog 70-ih godina prošlog stoljeća (razdoblje u kojem se stanje stoka smatralo zdravim) u skladu s mišljenjem ICES-a više puta iznesenim tijekom 2000-ih. Od 2009. europska jegulja uvrštena je i u Dodatak II. Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama (CITES) kojim su obuhvaćene vrste koje nisu nužno u opasnosti od izumiranja, ali čiju trgovinu treba nadzirati kako bi se spriječilo ugrožavanje njihova opstanka. S tim je ciljem europska jegulja uvrštena u Prilog B Uredbi Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje flore i faune. U prosincu 2010. godine, Skupina za znanstvenu reviziju osnovana na temelju ove Uredbe zaključila je da ne može donijeti mišljenje da ulov ili sakupljanje primjeraka europske jegulje u prirodi ili njihov izvoz neće imati štetan utjecaj na stupanj očuvanja tih vrsta.[2] U skladu s time, od prosinca 2010. upravna tijela konvencije CITES ne mogu odobriti izvoz jegulja iz EU-a.

Na temelju Uredbe o jeguljama države članice na čijem državnom području postoje riječni slivovi koji su staništa jegulja obvezne su donijeti i provoditi planove gospodarenja stokom jegulje.  Navedeni planovi moraju sadržavati mjere gospodarenja kojima će se osigurati da najmanje 40 % odraslih jegulja dospije u more u odnosu na stupnjeve migracije koji bi postojali bez ljudskog utjecaja. Plan gospodarenja stokom jegulje može primjerice uključivati mjere smanjenja gospodarskog ribolova, mjere ograničavanja rekreacijskog ribolova, mjere poribljavanja, strukturne mjere za osiguranje prohodnosti rijeka i poboljšanje riječnih staništa, prijenos srebrne jegulje iz kopnenih voda, suzbijanje grabežljivaca, mjere povezane s turbinama hidroelektrana i akvakulturom te ostale mjere potrebne za postizanje spomenutog migracijskog cilja od 40 %. Osim toga, države članice u kojima je dopušten izlov jegulja duljine manje od 12 cm (staklene jegulje) obvezne su 60 % ulova staklene jegulje ostaviti za poribljavanje.[3]

Stanje stoka europske jegulje

ICES Komisiji dostavlja redovita znanstvena mišljenja o stanju stoka europske jegulje. Iz tih je mišljenja, koja se dostavljaju od 1999., vidljivo dugoročno smanjenje populacije europske jegulje u svim fazama životnog ciklusa (staklena, žuta i srebrna jegulja) te smanjenje prirasta.

Prema zadnjem mišljenju ICES-a objavljenom u studenome 2013. stanje stoka jegulje i dalje je kritično te je potrebno poduzeti hitne mjere. U tom se mišljenju ističe da je u posljednje dvije godine zabilježeno povećanje godišnjeg prirasta staklenih jegulja od manje od 1 % do 1,5 % u Sjevernom moru te od 5 % do 10 % u drugim područjima. Međutim, navedeno povećanje treba staviti u povijesnu perspektivu te ono ne utječe na migraciju odraslih jegulja u kratkoročnom razdoblju s obzirom na trajanje životnog ciklusa jegulje. Stanje stoka u ovom se trenutku stoga i dalje ocjenjuje kao kritično.

Dostupna znanstvena procjena stanja provedena je na temelju nepotpunih izvješća i nestandardiziranog prikupljanja podataka i metodologije. Zbog toga stanje nije ocijenjeno u potpunosti s obzirom na to da je stok rasprostranjen i izvan voda EU-a.

Komisiji znanstveno mišljenje dostavlja i Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN) koji je 2014. ocijenjeno da jegulja pripada kritično ugroženim vrstama zbog drastičnog smanjenja populacije. IUCN je utvrdio da je u proteklih 45 godina došlo do znatnog smanjenja prirasta europske jegulje (90 % – 95 %) na velikom dijelu područja njezine zemljopisne rasprostranjenosti zbog niza prijetnji kojima je ova vrsta izložena u različitim fazama njezina životnog ciklusa.

Stanje provedbe Uredbe 1100/2007

U provedbi Uredbe o jeguljama bilo je znatnih kašnjenja. Države članice kasnile su s dostavom planova gospodarenja stokom jegulje (prekoračenje rokova je iznosilo nekoliko mjeseci do gotovo dvije godine), tehnička ocjena trajala je neočekivano dugo, a izvješća je trebalo iznova dostavljati Komisiji na odobravanje uslijed čega se kasnilo s provedbom većine planova te primjenom mjera poribljavanja.

Planove gospodarenja stokom jegulje dostavilo je devetnaest država članica. U tim su planovima sadržane različite mjere za smanjenje čimbenika smrtnosti uključujući ograničenje ribolova te razne mjere koje nisu povezane s ribolovom, primjerice mjere modifikacije ili uklanjanja prepreka koje otežavaju migraciju, poribljavanje, smanjenje zagađenja te suzbijanje nametnika. Prije odobrenja Komisije sve dostavljene planove pregledao je ICES.

Šest država članica izuzeto je od obveze izrade planova gospodarenja stokom jegulje stoga što se njihovo državno područje ne smatra važnim staništem jegulje (članak 3.).[4] Dvije države članice[5] nisu dostavile planove zbog čega su obvezane smanjiti ribolov jegulje za 50 %  (članak 4. stavak 2. Uredbe o jeguljama).

U skladu s člankom 9. stavkom 1. Uredbe države članice obvezne su svake tri godine izvješćivati o napretku u provedbi svojih planova gospodarenja stokom jegulje. Ta izvješća moraju sadržavati sljedeće informacije:

(a) za svaku državu članicu, postotak biomase srebrnih jegulja koje migriraju u more radi mriještenja u odnosu na ciljani postotak migracije utvrđen u članku 2. stavku 4.;

(b) razinu ribolovnog napora uloženog svake godine u lov jegulje te smanjenje učinjeno u skladu s člankom 4. stavkom 2. i člankom 5. stavkom 4.;

(c) postotak smrtnosti koja nije uzrokovana ribolovom već drugim čimbenicima te smanjenje ostvareno u skladu s člankom 2. stavkom 10.;

(d) količinu ulovljenih staklenih jegulja i postotke tih jegulja iskorištenih u različite svrhe.

Većina je država članica u roku dostavila prvo izvješće o napretku (30. lipnja 2012.).[6] Razlike u datumu donošenja planova gospodarenja stokom jegulje u različitim državama (od srpnja 2009. do 2011.) odrazile su se na izvješća o napretku. Pojedina državna tijela i znanstvenici ukazali su na nedostatak vremena za prikupljanje podataka i/ili procjenu učinka provedbe planova gospodarenja stokom jegulje.

Statistička i znanstvena ocjena rezultata planova gospodarenja stokom jegulje

Izvješća o napretku svih država članica dostavljena su na statističku i znanstvenu ocjenu. U lipnju 2013. na temelju stručne ocjene dostavljeno je znanstveno mišljenje kao odgovor na ad hoc zahtjev Komisije za izdavanje tehničke ocjene provedbe planova gospodarenja stokom jegulje.[7] U mišljenju je potvrđeno da je u većini jedinica za gospodarenje stokom jegulje, tj. u 81. jedinici za gospodarenje koje su države članice osnovale za provedbu svojih planova gospodarenje stokom jegulje, postignut napredak u provedbi mjera gospodarenja povezanih s ribolovom, ali da su druge mjere gospodarenja, primjerice poboljšanje staništa, suzbijanje nametnika ili kontrola grabežljivaca, često odgađane ili samo djelomično provedene.

Općenito govoreći, u sadašnjoj je situaciji teško procijeniti ishod planova gospodarenja stokom jegulje u odnosu na migracijski cilj od 40 % koji je utvrđen Uredbom o jeguljama.

U stručnom se mišljenju naglašava da nije uvijek moguće demonstrirati učinkovitost pojedinačnih mjera gospodarenja zbog nedostatka potrebnih podataka ili stoga što pojedine mjere ne mogu dati rezultate odmah ili u kratkom roku. Na primjer, velika je vjerojatnost da je ograničenje ribolova srebrnih jegulja pridonijelo porastu postotka njihove migracije. Međutim, iz bioloških se razloga ne može očekivati da mjere gospodarenja usmjerene na jegulje prije faze srebrnih jegulja (primjerice poribljavanje) odmah pridonesu povećanju migracije srebrne jegulje (generacijsko kašnjenje, u rasponu od približno 5 godina u Sredozemnom moru do 25 – 30 godina u sjevernoj Europi). Mjere koje nisu povezane s ribolovom, a odnose se na hidroelektrane, crpne postaje i prepreke koje otežavaju migraciju u ovom je trenutku također teško ocijeniti uglavnom zbog povezanosti potencijalnih učinaka s lokacijom te zbog nedostupnosti podataka nakon ocjene. U mišljenju se ne iznosi zaključak da su te mjere gospodarenja neučinkovite ili da dugoročno neće biti učinkovite.

Zbog gore navedenih razloga u ovom trenutku još nije moguće utvrditi pojedinačni doprinos jedinica za gospodarenje stokom jegulje obnavljanju cjelokupnog stoka. Na temelju izvješća o napretku koja su dostavile države članice, od 81. jedinice za gospodarenje njih 17 ostvaruje ciljeve biomase, 42 u tome ne uspijevaju, a za 22 nema izvješća. Ukupno 24 jedinice za gospodarenje potvrdile su da su ostvarile ciljeve u pogledu smrtnosti uzrokovane antropogenim djelovanjima, 19 ih je navelo da nisu ostvarile te ciljeve, a 38 ih nije navelo sve pokazatelje potrebne za donošenje te ocjene. Znanstvenom ocjenom dodatno je istaknuta vrijednost procjena s ciljem utvrđivanja kojim se dodatnim mjerama (osim ograničenja ribolova) najlakše može pridonijeti postizanju ciljeva gospodarenja.[8]

Poribljavanje

U skladu s Uredbom o jeguljama države članice u kojima je dozvoljen ulov staklene jegulje moraju najmanje 60 % ulova ostaviti za poribljavanje unutar EU-a u svrhu očuvanja ribljeg fonda. Međutim, nije sigurno da je 60 % ukupnog ulova učinkovito upotrijebljeno za poribljavanje jer se potražnja ne čini dovoljno velikom. Poribljavanje se kao mjera spominje u gotovo svim planovima gospodarenja stokom jegulje. U skladu sa znanstvenom revizijom, manji broj jedinica za gospodarenje stokom jegulje uspio je ostvariti ciljeve poribljavanja, većina ih je samo djelomično ostvarila svoje ciljeve, a nekoliko ih nije uspjelo provesti mjeru.

U znanstvenom mišljenju o stanju stoka europske jegulje u 2012.[9] izražena je zabrinutost zbog trenutačne prakse poribljavanja jeguljom te je istaknuto da nije jasno pridonosi li poribljavanje uistinu većoj migraciji srebrne jegulje u more ili održivom ribolovu jegulje u pojedinim jedinicama za gospodarenje stokom jegulje. U znanstvenoj reviziji provedbe planova gospodarenja stokom jegulje[10] zaključeno je da se ne pretpostavlja da je poribljavanje u okviru planova gospodarenja stokom jegulje pridonijelo migraciji jegulje. Još uvijek se ne može sa sigurnošću utvrditi njegova učinkovitost jer zbog generacijskog kašnjenja ne postoje dokazi o neto koristi.

Znanstvenici propituju i doprinos poribljavanja stoku u mrijestu te se preporučuje „da sve jegulje za poribljavanje treba označiti kako bi se pri daljnjem uzorkovanju mogle razlikovati od divljih jegulja”.[11] Premda se učinci poribljavanja ne mogu odmah dokazati zbog generacijskog kašnjenja, nedavno je u Švedskoj provedeno istraživanje za praćenje nasađenih jegulja kako bi se utvrdilo migriraju li te jegulje na isti način kao i jegulje iz prirodnog prirasta.[12] Prvi rezultati upućuju na to da se jegulje iz poribljavanja ponašaju na isti način kao i jegulje iz prirodnog prirasta.

Pregled provedbe poribljavanja u državama članicama nalazi se u Prilogu II. ovom izvješću.

Kretanje tržišnih cijena staklene jegulje i nezakonita trgovina

U skladu s člankom 7. stavkom 6. Uredbe o jeguljama, ako tržišne cijene staklenih jegulja koje se upotrebljavaju za poribljavanje znatno padnu u usporedbi s cijenom staklenih jegulja koje se upotrebljavaju u druge svrhe, na temelju informacija o cijenama koje trebaju dostaviti države članice i na zahtjev dotične države članice, Komisija poduzima odgovarajuće mjere za rješavanje situacije. Te mjere mogu uključivati smanjenje postotka staklenih jegulja koje treba ostaviti za poribljavanje koji je utvrđen u članku 7. stavku 2. Uredbe. Do sada još nisu donesene takve mjere.

U Uredbi o jeguljama, u članku 7. stavku 7., utvrđena je obveza Komisije da Europskom parlamentu i Vijeću do 1. srpnja 2011. dostavi izvješće radi ocjene učinkovitosti mjera poribljavanja i kretanja tržišnih cijena staklene jegulje. Komisija je podsjetila države članice na njihovu obvezu dostavljanja cijena staklene jegulje tijekom 2011. i 2012. Do srpnja 2012., godinu dana nakon prvog godišnjeg roka za izvješćivanje o cijenama staklene jegulje, dvanaest država članica dostavilo je izvješća o cijenama, međutim, samo je devet izvješća bilo potpuno. Iz tog razloga Komisija nije mogla do navedenog roka ispuniti obveze izvješćivanja iz članka 7. stavka 7.

U ovom je izvješću navedena okvirna ocjena kretanja tržišnih cijena staklene jegulje prema informacijama koje su dostavile države članice. U Prilogu I. sažete su informacije koje su države članice dostavile o cijenama po kilogramu staklenih jegulja koje se plaćaju u različitim državama članicama za staklene jegulje namijenjene poribljavanju.

Uvrštavanjem europske jegulje u Dodatak II. CITES-u (i njegovo prenošenje u Uredbu EU-a br. 338/97) od prosinca 2010. jegulje nije dopušteno uvoziti u Europsku uniju ili iz nje izvoziti.[13] Staklenom jeguljom ulovljenom u vodama EU-a ne može se trgovati izvan EU-a. Staklena jegulja koja se ne upotrebljava za poribljavanje može se upotrijebiti za prehranu ljudi (uglavnom u Španjolskoj i Francuskoj) ili za akvakulturu (uglavnom u Nizozemskoj i Danskoj, ali i  u Grčkoj).

Zbog nepostojanja međunarodne trgovine te točnih i potpunih informacija o cijenama u državama članicama nije moguće usporediti cijenu staklene jegulje kojom se trguje s cijenom staklene jegulje koja se upotrebljava za poribljavanje.

Preporuke za poboljšanje učinkovitosti Uredbe o jeguljama

Usprkos provedbi planova gospodarenja stokom jegulje, stanje stoka europske jegulje i dalje je kritično te je potrebno primjenjivati načelo opreza sve dok se ne dobiju sigurni dokazi o održivom prirastu i odraslom stoku. Znanstvenici neprestano upozoravaju da se svi oblici smrtnosti riba koje uzrokuje čovjek (ribolovom ili drugim antropogenim čimbenicima) moraju smanjiti na što je moguće nižu razinu te da je potrebno hitno djelovati. U skladu s tim znanstvenim savjetima možda će trebati razmotriti dodatne mjere za smanjenje postojeće razine smrtnosti uzrokovane ljudskim čimbenicima.

Provedba planova gospodarenja stokom jegulje rezultirala je ograničenjem ribolova, čime se za nekoliko godina može postići povećanje prirasta staklenih jegulja. Stoga je potrebno ocijeniti kratkoročni učinak tih ograničenja.

Drugi antropogeni čimbenici smrtnosti su hidroelektrane i crpne stanice, gubitak ili propadanje staništa, onečišćenje, bolesti i nametnici. Više pozornosti treba posvetiti mjerama gospodarenja koje se odnose na te druge antropogene čimbenike smrtnosti, jer su većinu tih mjera države članice tek djelomično provele. Iako je cilj nacionalnih planova gospodarenja osigurati ispunjenje cilja od 40 % migracije koji je utvrđen u članku 2. stavku 4. Uredbe, još uvijek nisu dostupni potpuni podaci iz EU-a ili drugih područja na temelju kojih bi se moglo procijeniti ostvarenje tog cilja na razini EU-a ili na razini cjelokupnog stoka jegulje. 

Kada je riječ o poribljavanju, čiji se utjecaj na stok europske jegulje može procijeniti tek dugoročno, znanstvena mišljenja pokazuju da postoji zabrinutost zbog trenutačne prakse poribljavanja jegulje te se ističe da se još ne može dokazati pridonosi li poribljavanje povećanju broja srebrnih jegulja koje dospijevaju u more. Stoga je potrebno stvoriti mogućnosti za procjenu utjecaja poribljavanja i njegova doprinosa migraciji srebrne jegulje te razmotriti jesu li odredbe o poribljavanju iz Uredbe o jeguljama još uvijek prikladne s obzirom na probleme pri njihovoj provedbi. Službe Komisije pozorno prate znanstveni rad na tu temu te će pristupiti problemu u skladu s najnovijim otkrićima.

Naposljetku, s administrativnog stajališta Uredba o jeguljama državama članicama nameće obvezu opsežnog izvješćivanja s obzirom na to da je za punu ocjenu stanja stoka jegulje te ocjenu učinkovitosti provedbe planova gospodarenja stokom potrebno cjelovito izvješćivanje o pokazateljima. Međutim, izvješćivanje je često bilo nepotpuno te su među državama članicama postojale nedosljednosti u izvješćivanju i izračunu prijavljenih pokazatelja stoka. Standardizacijom formata tablica s podacima i metoda izračuna olakšalo bi se izvješćivanje i istovremeno omogućilo bolje ocjenjivanje učinkovitosti pojedinih mjera gospodarenja na razini jedinica za gospodarenje stokom.

Komisija namjerava zatražiti vanjsku znanstvenu reviziju metodologija koje primjenjuju države članice i, prema potrebi, ažuriranje ili ponovnu procjenu pokazatelja stoka koji se odnose na jegulju. Cilj je od jedinica za gospodarenje stokom jegulje dobiti solidne procjene parametara stoka iz kojih bi bilo vidljivo stanje stoka i eksploatacije u Europi te na temelju kojih bi se mogao ocijeniti učinak Uredbe o jeguljama te razmotriti potrebne dodatne mjere. Na temelju tog mišljenja Komisija će prema potrebi razmotriti načine i sredstva za procjenu učinkovitosti Uredbe o jeguljama, uključujući njezinu moguću reviziju.

Izvori

STECF, Izvješće s 43. plenarne sjednice održane u Kopenhagenu 8. – 12. srpnja 2013., Izvješće EUR 26094.

Mišljenje ICES-a na zahtjev EU-a za izdavanje tehničke ocjene napretka plana gospodarenja stokom jegulje, Posebni zahtjev, lipanj 2013.

ICES, Izvješće s radionice o ocjeni napretka plana gospodarenja stokom jegulje 2013., 13. – 15. svibanj 2013., sjedište ICES-a, Kopenhagen. ICES CM/ACOM:32. stranica 757. i dalje

Mišljenje ICES-a za 2014., Europska jegulja, studeni 2013.

ICES, Izvješće zajedničke radne skupine EIFAAC-a/ICES-a za jegulje (WGEEL), 18. – 22. ožujka 2013., Sukarietta, Španjolska i  4. – 10. rujna 2013., Kopenhagen, Danska.

ICES, Izvješće radne skupine za podatke prema okviru za prikupljanje podataka za jegulje i losos (WKESDCF), 3. – 6. srpnja 2012., sjedište ICES-a, Kopenhagen. ICES CM/ACOM: 62.

[1] SL, L 248, 22.09.2007., str. 17. STECF-ovo mišljenje iz članka 9. stavka 2. Uredbe o jeguljama dostupno je na web-mjestu: http://stecf.jrc.ec.europa.eu/documents/43805/594118/2013-07_STECF+PLEN-13-02_JRC83565.pdf (str. 113. i dalje)

[2] Kratak prikaz zaključaka 54. sastanka Skupine za znanstvenu reviziju o trgovini divljom florom i faunom, 3. prosinca 2010., https://circabc.europa.eu/sd/a/49ab3fc9-646b-4b35-ac42-f0333479ce24/54_summary_srg.pdf.

[3] U skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe o jeguljama, države članice određuju i definiraju riječne slivove unutar svog nacionalnog područja kao prirodna staništa europske jegulje (riječni slivovi što ih naseljavaju jegulje), pri čemu u skladu s člankom 7. stavkom 1. Uredbe o jeguljama do 31. srpnja 2013. 60 % godišnjeg ulova jegulja duljine manje od 12 cm (staklena jegulja) treba ostaviti za poribljavanje.

[4] Austrija, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Cipar, Malta.

[5] Bugarska, Slovenija.

[6] Do danas izvješće o napretku nije podnijela samo Finska.

[7] Mišljenje ICES-a kao odgovor na EU-ov zahtjev ICES-u za izdavanje tehničke ocijene napretka plana gospodarenja stokom jegulje, u izvješću ICES-ova savjetodavnog odbora, 2013. Mišljenje ICES-a 2013., svezak 9, poglavlje 9.3.3.3. str.17 i dalje

[8] STECF, Izvješće s 43. plenarne sjednice održane u Kopenhagenu 8. – 12. srpnja 2013., Izvješće EUR 26094

[9] Mišljenje ICES-a o europskoj jegulji, Mišljenje ICES-a 2012., svezak 9, poglavlje 9.4.7: „S obzirom na rekordno smanjenje populacije staklene jegulje, ICES još jednom naglašava svoju zabrinutost zbog male vjerojatnosti da se programima poribljavanja staklenom jeguljom pridonese značajnijem oporavku stoka europske jegulje. Glavna je obveza da se poribljavanjem ostvari neto korist u smislu pridonošenja migraciji srebrne jegulje i potencijalu mriještenja. Prije poribljavanja ili za nastavak postojećeg poribljavanja treba provesti procjenu rizika uzimajući u obzir smrtnost pri ribolovu, skladištenju i prijevozu te smrtnost nakon poribljavanja, kao i ostale čimbenike kao što je prijenos bolesti i parazita. Kako bi se omogućio oporavak stoka, cjelokupni ulov staklene jegulje treba upotrijebiti za poribljavanje. Poribljavanje se treba provoditi samo ako se očekuje visoka stopa preživljavanja do faze staklene jegulje te ako su uvjeti za migraciju dobri. To znači da se poribljavanje ne bi smjelo primjenjivati za nastavak ribolova te ga treba provoditi samo u slučaju niske stope svih oblika smrtnosti uzrokovane antropogenim čimbenicima”.

[10] Mišljenje ICES-a kao odgovor na EU-ov zahtjev ICES-u za izdavanje tehničke ocijene napretka plana gospodarenja stokom jegulje, u izvješću ICES-ova savjetodavnog odbora, 2013. Mišljenje ICES-a 2013., svezak 9, poglavlje 9.3.3.3. str.17 i dalje

[11] Izvješće radne skupine EIFAAC-a/ICES-a za jegulje (2011.).

[12] Wickström & Sjöberg, Traceability of stocked eels – the Swedish approach, Ecology of Freshwater Fish 2013, str. 1.

[13]             UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (SL L 61, 3.3.1997., str. 1.).

Prilog I. – Tablica: Cijene po kilogramu staklenih jegulja za poribljavanje u različitim državama članicama koje su Komisiji dostavila relevantna nacionalna tijela

|| || 2008. || 2009. || 2010. || 2011. || 2012.

|| Napomene || Težina kg || Cijena EUR/kg || kg || EUR/kg || kg || EUR/kg || kg || EUR/kg || kg || EUR/kg

BE || Prema izvješću o napretku u FR: 2010. – 2011. –120 kg 2011. – 2012. –160 kg || 125 || 510 || 152 || 425 || 143 || 453 || 160 || 470 – 520 || 206 || 399 – 416

CZ || Prema izvješću o napretku u FR: 2009. – 2010. –671 kg 2010. – 2011. –620 kg 2011. – 2012. –520 kg || || || 289 || 495 || 640 || 547 || 609 || 547 || 557 || 530

DE                || Prema izvješću o napretku u FR: 2009. – 2010. –2492 kg 2010. – 2011. –807 kg 2011. – 2012. –1761 kg || || 400 – 550 || || 400 – 550 || || 400 – 550 || || 400 – 550 || || 400 – 550

DK || Prema izvješću o napretku u FR: 2009. – 2010. –1050 kg 2010. – 2011. –600 kg 2011. – 2012. –250 kg || || || || 419 || || 453 || || 421 || ||

EE || || || || || || 63,5 || 480 || 206,5 || 625 || ||

EL || || || || || || || || 285 || 420 || ||

ES || Samo je Asturija navela cijenu plaćenu po staklenoj jegulji za potrebe poribljavanja || 6 || 464 || 8 || 562 || Nije primjenjivo || Nije primjenjivo || 8 || 578 || 8 || 535

FR || Prema usmenim informacijama u FR je prodano 3,6 tona za 400EUR/kg. Godina nije navedena. || || || || || || || || || ||

IE || U skladu sa stručnim mišljenjem ICES-a ne vjeruje u korist od poribljavanja te čeka nove znanstvene podatke || || || 0 || Nije primjenjivo || 0 || Nije primjenjivo || 0 || Nije primjenjivo || 0 || Nije primjenjivo

NL || Prema izvješću o napretku u FR: 2009. – 2010. –2890 kg 2010. – 2011. –370 kg 2011. – 2012. –2086 kg || || || || || || 450 (UK) 440 (FR) || || 490 (UK) 550 (FR) || ||

LT || || || || || || || || 1047 || || ||

LV || Cijena uključuje skladištenje, prijevoz i upravljanje || || || || || || || 100 || 2917* || ||

PL || Prema izvješću o napretku u FR: 2009. – 2010. –85 kg 2010. – 2011. –85 kg 2011. – 2012. –90 kg || || || || || 85 || 650 || 85 || 500 || ||

PT || Ne provodi poribljavanje, već prodaje Španjolskoj (brojke u kurzivu). || || 270 || || 209 || || 275 || 900 || 402 300 || ||

SE || Prema izvješću o napretku u FR: 2009. – 2010. –870 kg || || || || || || 575-650 || || 575-650 || ||

SK || || 100 || 808 || 62 || 565 || 85 || 595 || 79,5 || 600 || ||

UK || Prema izvješću o napretku u FR: 2009. – 2010. –240 kg 2010. – 2011. –1487 kg 2011. – 2012. –400 kg || || || 240. || || (865,1) 1401 || (476) || (948,3) 1080 || (395) || ||

Napomena: U tablici su navedene cijene staklene jegulje za 2008. do 2012. Bilo je teško dobiti potpune i relevantne podatke od država članica unatoč brojnim pozivima Komisije da se dostave ti podaci.

Prilog II. – Provedba mjera poribljavanja

BE: U 2011. u Valoniji je s 130 000 jedinki (40 kg) staklene jegulje poribljeno nekoliko prioritetnih rijeka poput Ourthe (12 kg) Amblève (8 kg), Aisne (1 kg), Méhaigne (2 kg) u riječnom slivu rijeke Lesse i Meuse te rijeke Dyle (1 kg) u riječnom slivu rijeke Scheldt. U 2012. rijeke sliva Meuse poribljene su s 50 kg ribe: Vesdre (6 kg), Haute Lesse (6 kg), Viroin (4 kg), Haute Sambre (6 kg), Biesme (2 kg), Biesmelle (2 kg), Hantes (2 kg), Thure (2 kg), Eau d'Heure (4 kg), jezera Eau d'Heure (2kg). Poribljavanje će se nastaviti tijekom sljedeće 4 godine.

CZ: Poribljavanje se obavlja u skladu s planom gospodarenja. Poribljavanje se provodi u područjima iz kojih jegulja može migrirati u more. Ta područja uključuju riječni sliv Labe koja utječe u Sjeverno more (nesmetana migracija) te sliv rijeke Odre koja utječe u Baltičko more na poljskoj obali (postoje određene prepreke koje sprječavaju nesmetanu migraciju jegulje do Baltičkog mora). U 2012., 2013. i 2014. u Češkoj se planira uvesti 950 kg staklenih jegulja u svakoj od navedenih godina. Od toga će 700 kg biti plaćeno sredstvima iz Operativnog programa za ribarstvo, a 250 kg iz privatnih sredstava Češkog ribolovnog saveza.

DK: Poribljavanje je u potpunosti provedeno u skladu s danskim planom gospodarenja stokom jegulje. Broj jegulja iz poribljenog stoka u slatkovodnim staništima povećao se od 2010. kada su odobrena sredstva iz Europskog fonda za ribarstvo. U danskom planu gospodarenja stokom jegulje predloženo je da se za poribljavanje ostavi 0,8 milijuna jegulja. Stvarni broj jegulja za poribljavanje 2010. i 2011. povećao se na 1,2 odnosno 1,4 milijuna jegulja.

EE: Glavni prijedlog plana gospodarenja stokom jegulje bio je da se poveća godišnja količina jegulja za poribljavanje u vodama riječnog sliva Narve te poribljavanje poboljša dodatnim financijskim sredstvima iz Europskog fonda za ribarstvo (EFR). Od 2011. poribljavanje jeguljom dodatno se podupire sredstvima iz EFR-a. Kada se ne bi primjenjivalo poribljavanje, ogromno područje velikog potencijala proizvodnje ostalo bi isključeno.

EL: Planirana mjera poribljavanja s 10 % staklene jegulje uvezene iz drugih država članica EU-a (Grčka ima vrlo mali prirast staklene jegulje) nije u cijelosti provedena zbog financijskih ograničenja.

ES: Sve autonomne zajednice koje su u svojim planovima predvidjele poribljavanje tu su mjeru i provele, premda ne sve u jednakom opsegu. Asturija, Kantabrija, Katalonija i Andaluzija u cijelosti su provele svoje planove poribljavanja, dok je Valencija provela samo 42 % od predviđenog. U Baskiji će se poribljavanje provoditi sa zakašnjenjem.

FR: Ukupno je 45 % ribolovne kvote staklene jegulje za ribolovnu sezonu 2011. – 2012. namijenjeno poribljavanju unutar EU-a. U Francuskoj je za poribljavanje bilo predviđeno ukupno 5 – 10 % ulova, međutim u ribolovnim sezonama od 2009. do 2012. poribljavanje je provedeno u mnogo manjem opsegu od planiranog: Razlozi za neispunjenje ciljeva poribljavanja su:

2009. – 2010.: 0,33 %

2010. – 2011.: 1,69 %

2011. – 2012.: 8,34 %

kašnjenje u provedbi francuskih planova za jegulje u 2009., otkrivanje virusa EVEX u populaciji staklenih jegulja, sumnje u mogućnost kolonizacije određenih područja, administrativne i financijske poteškoće i onečišćenje pojedinih ciljnih područja za poribljavanje. Poribljavanje se svake godine poboljšava na temelju stečenog iskustva u pogledu odgovarajućih lokacija za poribljavanje te sanitarnih uvjeta.

Smrtnost staklene jegulje tijekom 15 dana od poribljavanja kreće se od 6 % do 72 % ovisno o području. Nije se moglo s točnošću utvrditi preživljavanje tijekom prvih šest mjeseci. U dvama područjima za poribljavanje utvrđeno je da preživljavaju „barem neke” jegulje. U drugim dvama područjima za poribljavanje nisu ulovljene označene (nasađene) jegulje, pa stoga nije moguće donijeti nikakav zaključak o njihovoj stopi preživljavanja.

LT: Poribljavanje je jedna od najvažnijih mjera plana. Intenzitet poribljavanja ovisi o dostupnosti staklene jegulje. Moguće je provesti poribljavanje jeguljama u različitim fazama životnog ciklusa jegulje. Preporučena gustoća nasada za litavske vode iznosi 100 jedinki staklene jegulje ili 25 jedinki jegulje duljine manje od 20 cm po hektaru.

Tijekom posljednjeg desetljeća poribljavanje se provodilo povremeno staklastom mlađi ili uzgojenim materijalom s tjelesnom masom od nekoliko grama. Unatoč poteškoćama s početkom provedbe planova gospodarenja, Služba za ribarstvo počela je provoditi s time povezane aktivnosti sredinom 2011. godine. Kupljeno je 134 000 jedinki europske jegulje duljine manje od 20 cm (oko 10 – 11 g). U razdoblju od dva mjeseca (srpanj – kolovoz 2011.) sve kupljene jegulje nasađene su u 22 jezera u Litvi.

NL: Početak poribljavanja bio je predviđen tijekom 2009., ali je poribljavanje započelo 2010. Za poribljavanje su se upotrebljavale uzgojene jegulje minimalne duljine 28 cm. Nije poznato koliko će postojeći program poribljavanja staklenim jeguljama biti uspješan. Učinak programa poribljavanja u razdoblju 2009. – 2011. neće biti vidljiv dok staklena jegulja ne dosegne duljinu od 30 cm te dok je se ne bude moglo obuhvatiti programom ribolova i praćenja. Stoga navedeni program ne ulazi u razdoblje koje se trenutačno ocjenjuje.  Uvođenjem staklenih jegulja iz Francuske, Španjolske i Engleske u nizozemske vode zasigurno će se postići povećanje biomase srebrne jegulje u nizozemskim vodama.

Aktivnosti tijekom razdoblja 2009.– 2012.: Staklena jegulja i uzgojena jegulja

Količine za poribljavanje || 2010. || 2011.

Staklena jegulja || 763 || 164

Uzgojena jegulja || 0 || 1395

PL: Intenzitet poribljavanja ovisi o dostupnosti staklene jegulje u svibnju i lipnju. Preporučena količina za poribljavanje iznosi šest milijuna jedinki za sliv Odre te sedam milijuna jedinki za sliv Visle. Poribljavanje je moguće s jeguljama različite veličine. Tijekom posljednja dva desetljeća poribljavanje je provedeno uporabom uzgojene jegulje mase od nekoliko grama do nekoliko stotina grama.

Rezultati studije koju je proveo Odjel za bioekonomiju ribarstva IFI pokazuju da u Poljskoj postoji najmanje deset velikih poduzeća koja uvoze mlađ za potrebe poribljavanja te jedan proizvođač koji uzgaja uvezene staklene jegulje i povezan je s Poljskim ribolovnim društvom u Suwałkiju. Većina uvoznika nabavlja mlađ iz uzgajališta u Danskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Litvi i Francuskoj gdje se komercijalni tov jegulja provodi u različitom opsegu, uglavnom do težine od 100 g do 1 000 grama po jedinki.

PT: U izvješću se ne opisuje na koji se način ispunjava obveza da se sačuva 60 % staklene jegulje ulovljene u rijeci Minho (jedino mjesto u Portugalu u kojemu je dopušten izlov staklene jegulje). Utvrđene su moguće lokacije za poribljavanje. Međutim, Portugal bi želio da se ponovno razmotri obveza poribljavanja, osobito stoga što je doprinos poribljavanja oporavku stoka upitan, ali i stoga što je financijski i tehnički teško održiv.

SE: Prema planu gospodarenja stokom jegulje povećano poribljavanje može pridonijeti većoj migraciji srebrne jegulje tek 14 godina nakon poribljavanja. Staklena jegulja dobavlja se iz Francuske i/ili Engleske i uvijek se stavlja u karantenu kako bi se osiguralo da se u švedske vode ne unesu bolesti. Ciljevi za povećanje količine jegulja za poribljavanje navedeni u planu gospodarenja stokom jegulje su ispunjeni.

U 2008. u Švedskoj je za poribljavanje upotrijebljeno 1 – 1,2 milijuna jedinki staklene jegulje. Kratkoročni cilj naveden u planu gospodarenja stokom jegulje bio je da se ta brojka udvostruči (2 – 2,5 milijuna jedinki) do 2010. Taj je cilj ostvaren u prvoj godini provedbe plana gospodarenja. U 2010. i 2011. poribljavanje na istočnoj obali je gotovo u potpunosti prestalo; poribljavanje kopnenih voda koncentrirano je na jezera koja otječu prema zapadu, osobito jezera Vänern i Vombsjön kako bi se spriječio utjecaj antropogenih čimbenika na program poribljavanja (tj. smrtnost uzrokovana ribolovom i hidroelektranama).

S obzirom na to da se poribljavanje pokazalo tako važnim dijelom planova gospodarenja stokom jegulje te s obzirom na trenutačno osiromašenje populacije staklene jegulje potrebno je osigurati da se svakim poribljavanjem ostvare neto koristi za rasplodnu populaciju te se moraju ispuniti tri osnovna uvjeta:

- na mjestu ulova mora postojati višak staklenih jegulja,

- na mjestu koje se poribljava treba postojati mala ili nikakva smrtnost uzrokovana antropogenim čimbenicima te

- treba postojati velika vjerojatnost da jegulja uvedena poribljavanjem može migrirati u Sargaško more (pokrenuto je nekoliko studija za praćenje migracije jegulja prema području mriještenja, ali još nije na odgovarajući način dokazano da te jegulje mogu uspješno završiti migraciju).