(1)

Potrebna je izmjena Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) kako bi se uzeo u obzir razvoj tržišta i do sada prikupljena iskustva sudionika na tržištu i nadzornih tijela, posebno kako bi se pozabavilo razlikama između nacionalnih odredbi s obzirom na dužnosti i odgovornosti depozitara, politiku naknada i kazne.

(2)

Kako bi se uklonio potencijalno štetni učinak loše oblikovanih struktura naknada za razumno upravljanje rizicima i kontrolu riskantnog ponašanja pojedinaca, trebala bi za društva za upravljanje koja se bave kolektivnim ulaganjem u prenosive vrijednosne papire (UCITS) postojati izričita obveza da osnuju i održe, za one kategorije osoblja čije profesionalne aktivnosti imaju materijalni učinak na profile rizičnosti UCITS-a kojima upravljaju, politike naknada i prakse koje su u skladu s pravilnim i učinkovitim upravljanjem rizika. Te bi kategorije osoblja trebale uključivati svakog zaposlenika i svakog drugog člana osoblja na razini fonda ili podfonda koji donose odluke, upravitelje fondova i osobe koje donose ozbiljne odluke o ulaganjima, osobe koje mogu utjecati na te zaposlenike ili druge članove osoblja uključujući i investicijske savjetnike i analitičare, visoko rukovodstvo i sve zaposlenike koji primaju ukupnu naknadu koja spada u isti platni razred kao i više rukovodstvo i donositelji odluka . Ta bi se pravila također trebala primjenjivati na investicijska društva UCITS-a koja ne imenuju društvo za upravljanje.

(3)

Društva za upravljanje UCTIS-om mogu primijeniti politike naknada na različite načine s obzirom na njihovu veličinu i veličinu UCITS-a kojim upravljaju, njihovu unutarnju organizaciju i vrstu, opseg i složenost njihovih poslova, te bi to trebalo biti uvršteno u načela politike naknada. Međutim, društva za upravljanje UCITS-om trebala bi u svakom slučaju osigurati da se sva ta načela primjenjuju istovremeno.

(4)

Načela razumne politike naknada iz ove Direktive trebala bi biti usklađena i nadopunjena načelima iz preporuke Komisije 2009/384/EZ od 30. travnja 2009. o politici naknada u sektoru financijskih usluga (3) i radu Odbora za financijsku stabilnost i obveza skupine G20 o smanjenju rizika u sektoru financijskih usluga .

(4a)

Jamčena varijabilna naknada trebala bi biti iznimka jer nije u skladu s razumnim upravljanjem rizicima ili načelom „plati za učinak”, te ne bi trebala biti dijelom budućih planova kompenzacije.

(4b)

Naknada koja je društvima za upravljanje isplaćena iz fonda trebala bi, poput naknade koji društva za upravljanje isplaćuju svom osoblju, biti u skladu s razumnim i učinkovitim upravljanjem rizicima te interesima ulagača.

(4c)

Uz proporcionalnu naknadu, troškove i izdatke koji su direktno povezani s održavanjem i čuvanjem ulaganja, kao što su oni za sudske postupke, zaštitu ili provođenje prava imatelja udjela ili za povlačenje ili naknadu za izgubljena sredstva, društvo za upravljanje može naplatiti fondu. Komisija bi trebala procijeniti koji su uobičajeni troškovi u državama članicama za investicijske fondove namijenjene malim ulagačima. Komisija bi trebala provesti konzultacije i provesti procjenu učinka nakon koje, ako nema potrebe za daljnjim usklađivanjem, slijedi zakonodavni postupak.

(5)

Kako bi se promovirala konvergencija nadzora u procjeni politika i praksi naknada, Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4), trebalo bi osigurati smjernice za razumnu politiku naknada u sektoru upravljanja sredstvima. Europsko bankarsko tijelo (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebalo bi pomoći ESMA-i u razrađivanju tih smjernica. U smjernicama bi se posebno trebale nalaziti daljnje upute o djelomičnoj neutralizaciji načela naknada u skladu s profilom rizičnosti, sklonosti riziku i strategijom društva za upravljanje i UCITS-a kojim upravlja. Smjernice koje ESMA donosi u vezi politike naknada trebale bi, po potrebi, biti što je više moguće u skladu s onima za fondove iz Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova  (6) . Nadalje, ESMA bi trebala nadzirati nadležna tijela u pravilnom provođenju tih smjernica. Kako bi se očuvali jednaki uvjeti na unutarnjem tržištu, nadzorne mjere trebale bi se odmah baviti kršenjem tih smjernica.

(6)

Odredbe o naknadama ne bi trebale dovoditi u pitanje potpuno ostvarivanje temeljnih prava zajamčenih Ugovorima, opća načela nacionalnog ugovornog i radnog prava, primjenjivo zakonodavstvo koje se odnosi na prava dioničara i uključenost, te opću odgovornost administrativnih i nadzornih tijela dotične institucije, kao i prava, ovisno o slučaju, socijalnih partnera na zaključivanje i provođenje kolektivnih ugovora u skladu s nacionalnim pravom i običajima.

(7)

Kako bi se osigurala nužna razina sukladnosti relevantnih regulatornih uvjeta u različitim državama članicama, trebalo bi usvojiti dodatna pravila o određivanju poslova i zadataka depozitara, odrediti pravne subjekte koji mogu biti imenovani depozitarima te razjasniti odgovornost depozitara u slučaju da se sredstva UCITS-a koja su kod njega na čuvanju izgube ili ako nepravilno ispunjava obveze ili zadatke nadzora. Takvo nepravilno ispunjavanje obveza može uzrokovati gubitak sredstava ali i njihove vrijednosti ako, na primjer, depozitar tolerira ulaganja koja nisu sukladna s pravilima fonda te istovremeno izlaže ulagača neočekivanim ili nepredviđenim rizicima. Dodatnim bi se pravilima također trebali razjasniti uvjeti pod kojima se funkcije depozitara mogu prenositi.

(8)

Potrebno je razjasniti da bi UCITS trebao odrediti jednog depozitara koji ima opći uvid u sredstva UCITS-a. Tim bi se uvjetom trebalo osigurati da depozitar ima pregled nad sredstvima UCITS-a, a upravitelji fonda i ulagači jednu referentnu točku u slučaju pojave problema koji se tiču čuvanja sredstava ili obavljanja zadataka nadzora. Čuvanje sredstava uključuje držanje sredstava kod depozitara ili, ako se ne može držati kod depozitara, provjeru vlasništva tih sredstava i vođenje evidencije o tim sredstvima.

(9)

U obavljanju svojih dužnosti depozitar bi trebao postupati iskreno, pravedno, profesionalno, nezavisno i u interesu UCITS-a ili ulagača UCITS-a.

(10)

Kako bi se osigurao usklađeni pristup izvršavanju zadataka depozitara u svim državama članicama bez obzira na pravni oblik UCITS-a, potrebno je uvesti jedinstvenu listu nadzornih dužnosti koje ima UCITS u obliku poduzeća (investicijsko društvo) i UCITS koji je osnovan na temelju ugovora.

(11)

Depozitar bi trebao biti odgovoran za pravilan nadzor tokova novca UCITS-a te posebno za osiguranje da novac ulagača i gotovina koja pripada UCITS-u bude pravilno knjižena na račune otvorene u ime UCITS-a, ili u ime društva za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a, ili u ime depozitara koji djeluje u ime UCITS-a. Stoga bi trebalo usvojiti detaljne odredbe o nadgledanju gotovine kako bi se osigurala učinkovita i dosljedna razina zaštite ulagača. Prilikom osiguranja da je novac ulagača knjižen na gotovinskom računu, depozitar bi trebao uzeti u obzir načela iz članka 16. Direktive Komisije 2006/73/EZ od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na organizacijske zahtjeve i uvjete poslovanja investicijskih društava te definirane uvjete u svrhu te Direktive (7).

(12)

Kako bi se spriječila zlouporaba gotovinskih prijenosa, nužno je da se ni jedan gotovinski račun povezan s transakcijskim sredstvima ne smije otvoriti bez znanja depozitara.

(13)

Svaki financijski instrument koji se za UCITS čuva kod depozitara mora se razlikovati od vlastitih sredstava depozitara te se prema njemu uvijek treba odnositi kao prema vlasništvu navedenog UCITS-a; takav bi uvjet trebao osigurati dodatnu razinu zaštite za ulagače u slučaju da depozitar ne ispunjava svoje obveze.

(14)

Osim postojeće dužnosti čuvanja sredstava UCITS-a, trebalo bi razlikovati između onih sredstava koja se mogu držati kod depozitara i onih koja se ne mogu, pri čemu se primjenjuje zahtjev za vođenjem evidencije o sredstvima i provjerom njihovog vlasništva. Skupinu sredstava koja se mogu držati u depozitnoj banci treba jasno razlikovati jer bi se dužnost vraćanja izgubljenih sredstava trebala primjenjivati samo za tu posebnu kategoriju financijskih sredstava.

(14a)

Financijske instrumente koji se čuvaju kod depozitara ne smije ponovno koristiti depozitar ili bilo koja treća strana na koju je prenesena uloga čuvanja za vlastiti račun.

(15)

Potrebno je definirati uvjete za prenošenje dužnosti čuvanja depozitara na treću stranu. Prijenos i podprijenos trebalo bi objektivno opravdati i podvrgnuti strogim zahtjevima u odnosu na primjerenost treće strane kojoj je povjerena prenesena funkcija i u odnosu na potrebnu stručnost, brigu i ustrajnost na temelju kojih bi depozitar morao izabrati, imenovati i procijeniti tu treću stranu. U svrhu postizanja jednakih tržišnih uvjeta i jednako visoke razine zaštite ulagača, takvi bi uvjeti trebali biti usklađeni s onima koji vrijede u skladu s Direktivom 2011/61/EU, Uredbom (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o. agencijama za kreditni rejting  (8) i Uredbom (EU) br. 1095/2010. Trebalo bi usvojiti odredbe kojima bi se osiguralo da treća strana raspolaže s potrebnim sredstvima za obavljanje svojih dužnosti te da odvaja sredstva UCITS-a.

(16)

Povjeravanje čuvanja sredstava upravitelju sustava za obračunavanje vrijednosnica iz Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (9) ili povjeravanje pružanja sličnih usluga sustavima za za namiru vrijednosnih papira iz trećih zemalja, ne bi se trebalo smatrati prijenosom funkcije čuvanja.

(17)

Treća strana kojoj je povjereno čuvanje sredstava morala bi održati zbirni račun kao zajednički odvojeni račun za više UCITS-a.

(18)

Kada se čuvanje prenosi na treću stranu, potrebo je osigurati da ta treća strana ispunjava posebne zahtjeve o učinkovitom bonitetnom nadzoru i praćenju poslovanja. Kako bi se osiguralo da su financijski instrumenti u posjedu treće strane na koju je preneseno čuvanje, potrebno je provoditi i povremene vanjske revizije.

(19)

Kako bi se osigurala stalna visoka razina zaštite ulagača, potrebno je usvojiti odredbe o ponašanju i rješavanju sukoba interesa te bi se one trebale primjenjivati u svim situacijama, uključujući i u slučaju prijenosa dužnosti čuvanja. Tim bi se pravilima posebno trebala osigurati jasna podjela zadataka i funkcija između depozitara, UCITS-a i društva za upravljanje.

(20)

Kako bi se osigurala visoka razina zaštite ulagača te jamčila odgovarajuća razina bonitetnog praćenja poslovanja i stalnog nadzora, potrebno je oblikovati iscrpni popis subjekata koji mogu djelovati kao depozitari, tako da samo kreditne institucije i investicijska poduzeća mogu djelovati kao depozitari UCITS-a. Kako bi se ostalim subjektima koji su možda ranije mogli djelovati kao depozitari za UCITS fondove omogućilo da se preoblikuju u prihvatljive subjekte, za njih bi se trebale osigurati prijelazne odredbe.

(21)

Potrebno je definirati i pojasniti odgovornosti depozitara UCITS-a u slučaju gubitka financijskog instrumenta koji se čuva kod depozitara. U slučaju gubitka financijskog instrumenta koji se čuva, depozitar bi trebao biti odgovoran za vraćanje iste vrste ili slične količine financijskog instrumenta UCITS-u. U slučaju gubitka sredstava ne smije se predvidjeti nikakvo dodatno razrješenje odgovornosti osim u slučaju kada depozitar može dokazati da je gubitak posljedica „vanjskog događaja izvan njegove kontrole, čije posljedice nije bilo moguće izbjeći unatoč svim razumnim naporima u suprotno”. U tom kontekstu depozitar se ne bi trebao osloniti na unutarnje situacije kao što je nepošteno djelovanje zaposlenika kako bi se riješio odgovornosti.

(22)

Ako depozitar prenese čuvanje a financijski se instrumenti koji se čuvaju izgube, depozitar bi morao snositi odgovornost. Također treba utvrditi da je u slučaju gubitka instrumenta koji se čuva depozitar obavezan vratiti financijski identični instrument ili odgovarajući iznos, iako je gubitak prouzročio poddepozitar. Depozitar bi trebao biti lišen navedene odgovornosti ako može dokazati da je gubitak posljedica vanjskog događaja na koji nije mogao utjecati i čije posljedice nije bilo moguće izbjeći unatoč svim razumnim naporima u suprotno. U tom kontekstu depozitar se ne bi trebao osloniti na unutarnje situacije kao što je nepošteno djelovanje zaposlenika kako bi se riješio odgovornosti. Odrješenje regulativne ili ugovorne odgovornosti nije moguće ako je sredstva izgubio depozitar ili njegov poddepozitar.

(23)

Svaki ulagač u UCITS fond morao bi imati mogućnost tužbe u vezi s odgovornošću depozitara, neposredno ili posredno, preko društva za upravljanje. Pravni lijek protiv depozitara ne bi trebao ovisiti o pravnom obliku UCITS fonda (korporativni ili ugovorni oblik) ili pravnoj naravi odnosa između depozitara, društva za upravljanje i imatelja udjela.

(24)

Komisija je 12. srpnja 2010. predložila izmjene Direktive 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima naknada štete za investitore (10). Nužno je da se prijedlog od 12. srpnja 2010. nadopuni pojašnjenjem o obvezama i opsegu odgovornosti depozitara i poddepozitara UCITS-a kako bi se osigurala visoka razina zaštite za ulagače UCITS-a kada depozitar ne može ispuniti svoje obveze iz ove Direktive.

(24a)

S obzirom na odredbe u ovoj Direktivi kojima se određuje opseg funkcija depozitara i njihove odgovornosti, Komisija bi trebala analizirati u kojim bi slučajevima neuspjeh depozitara ili poddepozitara UCITS-a mogao dovesti do gubitaka imatelja udjela UCITS-a bilo gubitkom neto vrijednosti sredstava njihovih udjela ili drugim uzrocima čiji se povrat ne može ostvariti ovim odredbama i koji zbog toga mogu zahtijevati nastavak postojećih sustava naknada štete za investitore kojima bi se pokrilo osiguranje ili neka vrsta sustava naknade koja depozitara štiti od neuspjeha poddepozitara. Analizom bi se dalje trebalo istražiti na koji način osigurati da u takvim situacijama zaštita ulagača ili transparentnost bude jednaka, bez obzira na lanac posredovanja između ulagača i prenosivih vrijednosnih papira na koje je utjecao neuspjeh. Analizu bi trebalo dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću zajedno sa zakonodavnim prijedlozima, ako je to potrebno.

(25)

Potrebno je osigurati da isti uvjeti vrijede za depozitare bez obzira na pravni oblik UCITS-a. Usklađenost zahtjeva morala bi povećati pravnu sigurnost i zaštitu ulagača te doprinijeti stvaranju je jednakih tržišnih uvjeta. Komisija nije primila nikakvu obavijest o tome da je investicijska tvrtka upotrijebila odstupanje od općih obveza u vezi povjeravanja sredstava depozitaru. Stoga bi se zahtjevi iz Direktive 2009/65/EZ o depozitaru investicijskog društva trebali smatrati suvišnima.

(26)

U skladu s Komunikacijom Komisije od 8. prosinca 2010. o jačanju sustava kazni u sektoru financijskih usluga, nadležna tijela morala bi biti ovlaštena za određivanje kazni koje su dovoljno visoke da budu učinkovite , odvraćajuće i razmjerne, kako bi izravnale očekivane koristi od ponašanja kojima se krše zahtjevi.

(27)

Kako bi se osigurala dosljedna primjena u državama članicama pri određivanju vrste administrativnih kazni ili mjera te razine administrativnih novčanih kazni, od država članica bi trebalo zahtijevati da osiguraju da njihova nadležna tijela uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti.

(28)

Kako bi kazne ojačale odvraćajući učinak na širu javnost i obavijestile o kršenju pravila koja mogu negativno utjecati na zaštitu investitora, one bi se, osim u određenim, točno definiranim slučajevima, trebale objaviti. U slučaju da njihova objava uzrokuje nesrazmjernu štetu uključenim stranama, kazne bi morale biti anonimno objavljene kako bi osigurale sukladnost s načelom proporcionalnosti.

(29)

Kako bi se uočila moguća kršenja, nadležna tijela trebala bi imati nužne istražne ovlasti te bi trebala uspostaviti djelotvorne mehanizme za poticanje prijave mogućih ili stvarnih kršenja.

(30)

Ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje odredbe u zakonu država članica koje se odnose na kaznena djela i kazne.

(31)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i načela Povelje o temeljnim pravima Europske unije koja je ugrađena u Ugovor o funkcioniranju Europske unije.

(32)

Kako bi osigurala postizanje ciljeva ove Direktive, Komisija bi trebala biti ovlaštena za usvajanje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za usvajanje delegiranih akata za određivanje posebnosti koje treba uključiti u standardni sporazum između depozitara i društva za upravljanje ili investicijskog društva, uvjete za obavljanje funkcija depozitara, uključujući vrstu financijskih instrumenata koje treba uključiti u opseg depozitarne djelatnosti čuvanja, uvjete pod kojima depozitar može obavljati svoje dužnosti čuvanja financijskih instrumenata registriranih u središnjoj depozitnoj banci i uvjete prema kojima depozitar mora čuvati nominalne financijske instrumente koji su registrirani pri izdavatelju ili arhivaru, dužnosti primjerene ustrajnosti depozitara, obveze odvajanja, uvjete i slučajeve u kojima se čuvani financijski instrument smatra izgubljenim, što smatramo vanjskim događajima izvan razumne kontrole čije se posljedice nisu mogle izbjeći unatoč svim naporima u suprotno. Ti delegirani akti bi trebali osigurati razinu zaštite ulagača koja je u najmanju ruku jednaka razini delegiranih akata iz Direktive 2011/61/EU. Posebno je važno da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja tijekom svog pripremnog rada, uključujući sa stručnjacima. Komisija bi u pripremi i izradi delegiranih akata trebala osigurati istovremeno, pravovremeno i odgovarajuće prosljeđivanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(33)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011  (11). ▌država članica i Komisije o dokumentima s obrazloženjem, države članice obvezale su se, u opravdanim slučajevima, uz obavijesti o mjerama prijenosa priložiti jedan ili više dokumenata koji objašnjavaju odnos između elemenata direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prijenosa. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra da je dostava tih dokumenata opravdana.

(34)

S obzirom da ciljeve ove Direktive, prvenstveno kako bi se povećalo povjerenje investitora u UCITS povećanjem zahtjeva s obzirom na obveze i odgovornosti depozitara, politikama naknada društva za upravljanje i investicijskih društava te razvojem zajedničkih standarda za kazne koje se odnose na glavna kršenja odredbi ove Direktive, ne mogu u dovoljnoj mjeri postići države članice koje djeluju neovisno jedna od druge, te ih se stoga, zbog njihovog opsega i učinaka,,može bolje ostvariti na razini Zajednice, Unija može usvojiti ▌mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kao što je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(34a)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka Europski nadzornik za zaštitu podataka, provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka.

(35)

Direktivu 2009/65/EZ stoga treba na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

Dodaju se sljedeći članci ▌:

„Članak 14.a

1.   Države članice od društva za upravljanje zahtijevaju da osnuju i primijene politike i prakse naknada koje su sukladne s razumnim i djelotvornim upravljanjem rizicima te ne potiču preuzimanje rizika koje nije sukladno s profilom rizičnosti, pravilima ili instrumentima uključivanja UCITS-a kojima upravljaju.

2.   Politike i prakse naknada uključuju fiksne i varijabilne dijelove plaća i diskrecijskih mirovina pogodnosti.

3.   Politike i prakse naknada primjenjuju se na kategorije osoblja koje uključuju svakog zaposlenika ili bilo kojeg drugog člana privremenog ili stalnog osoblja, no ne samo njih , na razini fonda ili podfonda i to na:

4.   U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 ▌, ESMA izdaje smjernice za nadležne vlasti koje su u skladu s člankom 14.b. Te smjernice uzimaju u obzir načela razumne politike naknada iz ▌ Preporuke 2009/384/EZ, veličinu društva za upravljanje i veličinu UCITS-a kojim upravljaju, unutarnju organizaciju te vrstu, opseg i složenost njegovih aktivnosti. U procesu razvoja smjernica ESMA blisko surađuje s ▌ EBA-om kako bi osigurala sukladnost sa zahtjevima za ostale sektore financijskih usluga, posebno kreditne institucije i investicijska poduzeća.

Članak 14.b

1.   Pri utvrđivanju i primjeni politika naknada iz članka 14.a društva za upravljanje postupaju u skladu sa sljedećim načelima na način i u mjeri koji su primjereni njihovoj veličini i unutarnjoj organizaciji te vrsti, opsegu i složenosti njihovih djelatnosti:

1a.     U suradnji s nadležnim tijelima ESMA vrši postupak nadzora politika naknada iz članka 14.a. U slučaju kršenja 14.a i ovog članka, ESMA može djelovati u skladu sa svojim ovlastima iz članka 17. Uredbe (EU) br. 1095/2010, što se posebno odnosi na upućivanje prijedloga nadležnim tijelima da privremeno zabrane ili ograniče primjenu određenih politika naknada.

1b.     [UCITS/društvo za upravljanje/odbor za primitke] ulagateljima jednom godišnje na trajnom mediju dostavljaju informacije o politici UCITS-a o primicima osoblja u okviru članku 14.a i o načinu izračuna primitaka.

1c.     Neovisno o stavku 1., države članice dužne su osigurati da nadležno tijelo od [UCITS-a/društva za upravljanje/odbora za primitke] može zahtijevati pisano objašnjenje o tomu da je svaki paket primitaka usklađen s njegovom obvezom da donese politiku primitaka koja:

Blisko surađujući s EBA-om, ESMA je dužna u svojim Smjernicama o politici primitaka objasniti kako se trebaju primjenjivati različita sektorska načela primitaka, uključujući načela iz Direktive 2011/61/EU i Direktive 2013/36/EU, u slučajevima gdje zaposlenici ili ostale kategorije osoblja obavljaju usluge na koje se primjenjuju različita sektorska načela primitaka. [Am. 3]

2.   Načela iz stavka 1. primjenjuju se na bilo koju vrstu naknade koji isplaćuje društvo za upravljanje i na svaki prijenos jedinica ili dionica UCITS-a koji su namijenjeni kategorijama osoblja, uključujući i više rukovodstvo, osobe koje preuzimaju rizik, kontrolne funkcije i svakog zaposlenika koji prima ukupnu naknadu koja spada u isti platni razred kao i više rukovodstvo i osobe koje preuzimaju rizik, čije profesionalne aktivnosti imaju materijalnu učinak na profil rizičnosti ili profile rizičnosti UCITS-a kojima upravljaju.

3.   Društva za upravljanje koja su značajna s obzirom na svoju veličinu ili veličinu UCITS-a kojim upravljaju, njihovu unutarnju organizaciju te vrstu, opseg i složenost poslova, osnivaju odbor za naknade Odbor za naknade formira se na način koji omogućuje donošenje kompetentne i neovisne prosudbe o politikama naknada i praksi te o poticajima za upravljanje rizicima.

Odbor za naknade ako je osnivanje takvog tijela prema smjernicama ESMA-e potrebno , odgovoran je za pripremanje odluka na području politike primitaka, uključujući i one koje imaju utjecaj na rizike i upravljanje rizicima društva za upravljanje ili predmetnog UCITS-a i koje se daju upravnom tijelu koje vrši funkciju nadzora. Odborom za naknade predsjeda član upravljačkog tijela koji nema nikakve izvršne funkcije u dotičnom društvu za upravljanje. Članovi odbora za naknade su članovi upravljačkog tijela koji nemaju nikakve izvršne funkcije u dotičnom društvu za upravljanje. Odbor za naknade uključuje predstavnike zaposlenika te osigurava da njegova pravila omogućuju dioničarima da zajedno nastupaju. Pri sastavljanju takvih odluka, odbor za naknade uzima u obzir dugoročne interese zainteresiranih strana, investitora i javnog interesa.”

(2)

U članku 20. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

(3)

članak 22. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.

1.   Investicijsko društvo i, za svaki od zajedničkih fondova kojim upravlja, društvo za upravljanje osiguravaju imenovanje jednog depozitara u skladu s odredbama iz ovog Poglavlja.

2.   Depozitar se imenuje pismenim ugovorom.

Ugovor sadrži pravila o protoku informacija koje se smatraju nužnima za obavljanje dužnosti depozitara u odnosu na UCITS za kojeg je imenovan, kao što je određeno u ovoj Direktivi i drugim zakonima, uredbama i ostalim propisima koji su važni za depozitare u državi članici gdje se UCITS nalazi.

3.   Depozitar:

4.   Depozitar osigurava da su novčani tijekovi UCITS-a pravilno praćeni i posebno osigurava da su sva plaćanja koje je izvršio ulagač ili su izvršena u ime ulagača nakon upisa udjela UCITS-a primljena te da je sva gotovina UCITS-a knjižena na gotovinske račune koji zadovoljavaju sljedeće uvjete:

Kada su gotovinski računi otvoreni na ime depozitara koji djeluje u ime UCITS-a, gotovina subjekta iz točke (b) prvog podstavka niti vlastita gotovina depozitara ne knjiže se na takve račune.

5.   Imovina UCITS-a povjerava se depozitaru na čuvanje na sljedeći način:

5.a     Depozitar društvu za upravljanje redovito podnosi sveobuhvatan popis sve imovine koju čuva u time UCITS-a.

5.b     Financijske instrumente koji se čuvaju kod depozitara on niti bilo koja treća strana kojoj je za vlastiti račun dodijeljena uloga čuvanja ne smije ponovno koristiti.

Za potrebe ovog članka, ponovno korištenje znači korištenje financijskim instrumentima dostavljenim u jednoj transakciji kako bi se osigurala druga transakcija, uključujući, ali ne ograničeno na, prenošenje, davanje u zalog, prodavanje ili davanje zajmova.

6.   Države članice osiguravaju da su u slučaju stečaja depozitara i/ili bilo kojeg drugog reguliranog subjekta koji čuva financijske instrumente koji pripadaju UCITS-u ti financijski instrumenti UCITS-a koji se čuvaju▐ nedostupni za distribuciju među vjerovnicima depozitora ili reguliranog subjekta ili nedostupni za realizaciju u njihovu korist.

7.   Depozitar svoje funkcije iz stavaka 3. i 4. ne smije delegirati trećim stranama.

Depozitar funkcije iz stavka 5. može delegirati trećim stranama samo kada:

Funkcije iz stavka 5. depozitar može delegirati samo trećoj strani koja u svakom trenutku tijekom izvršavanja zadaća koje su joj delegirane:

Za potrebe točke (e) ESMA objavljuje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 upućene nadležnim tijelima u vezi s odgovarajućim mjerama u slučaju stečaja treće strane.

Neovisno o točki (b) trećeg podstavka u kojoj pravo treće zemlje zahtijeva čuvanje određenih financijskih instrumenata kod lokalnog subjekta, a niti jedan lokalni subjekt ne zadovoljava uvjete delegiranja utvrđene u točkama (a) do (f) trećeg podstavka, , depozitar može svoje funkcije delegirati takvom lokalnom subjektu samo do mjere određene pravom treće zemlje i samo toliko dugo koliko nema lokalnih subjekata koji zadovoljavaju uvjete delegiranja i samo kada:

Treće strane mogu zauzvrat dalje delegirati te funkcije, što podliježe jednakim uvjetima. U tom slučaju se članak 24. stavak 2 na relevantne strane primjenjuje mutatis mutandis.

Za potrebe ovog stavka pružanje usluga putem sustava za namiru vrijednosnih papira kako je određeno Direktivom 98/26/EZ ▌ ili pružanje sličnih usluga sustava za namiru vrijednosnih papira treće zemlje ne smatra se delegiranjem funkcija čuvanja.”

(4)

Članak 23. mijenja se kako slijedi:

(5)

članak 24. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 24.

1.   Države članice osiguravaju da je depozitar odgovoran UCITS-u i imateljima udjela u UCITS-a za gubitak depozitara ili treće strane kojoj je delegirano čuvanje čuvanih financijskih instrumenata u skladu s ▐ člankom 22. stavkom 5.

U slučaju gubitka čuvanih financijskih instrumenata države članice osiguravaju da depozitar UCITS-u ili društvu za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a vrati financijski instrument iste vrste ili odgovarajući iznos bez nepotrebnog odlaganja. Depozitar nije odgovoran ako može dokazati da je gubitak nastao kao posljedica vanjskoj događaja na koji nije mogao utjecati čije posljedice bi bile neizbježne unatoč svim naporima u suprotno.

Države članice osiguravaju da je depozitar također odgovoran UCITS-u i ulagačima UCITS-a za sve gubitke koji su posljedica nemarnog ili namjernog neispunjenja svojih obveza prema ovoj Direktivi.

2.   Na odgovornost depozitara ne utječe bilo koje delegiranje iz članka 22. stavka 7.

3.   Odgovornost depozitara iz stavka 1. ne isključuje se ili ograničava dogovorom.

4.   Svaki dogovor koji je u suprotnosti s odredbama stavka 3. ništavan je.

5.   Imatelji udjela u UCITS-u mogu se pozivati na odgovornost depozitara izravno ili neizravno preko društva za upravljanje.

5.a     Ništa u ovom članku ne sprečava depozitara da poduzme mjere za potrebe ispunjavanja svojih obveza pod stavkom 1., pod uvjetom da takve mjere ne ograničavaju ili smanjuju te obveze ili rezultiraju u kašnjenju ispunjavanja obveza depozitara.”

(6)

U članku 25. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   U obavljanju svojih funkcija društvo za upravljanje i depozitar postupaju iskreno, pravedno, profesionalno, nezavisno i u interesu UCITS-a ili ulagača UCITS-a.

Ni depozitar ni bilo koji od njegovih delegata ▐ ne smije provoditi aktivnosti u pogledu UCITS-a ili društva za upravljanje u ime UCITS-a koje mogu stvoriti sukobe interesa između UCITS-a, ulagača UCITS-a, društva za upravljanje i samog sebe, osim ako je depozitar osigurao da postoji funkcionalno i hijerarhijsko odvajanje obavljanja potencijalno proturječne zadaće, potencijalni sukobi interesa uredno su utvrđeni, njima se upravlja, prati ih se i objavljuju ulagačima UCITS-a.”

(7)

članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 26.

1.   Zakon ili pravila fonda zajedničkog fonda propisuju uvjete promjene društva za upravljanje i depozitara, kao i pravila za osiguravanje zaštite imatelja udjela u slučaju takve promjene.

2.   Zakon ili dokumenti o osnivanju investicijskog društva propisuju uvjete za promjenu društva za upravljanje i depozitara, kao i pravila za osiguravanje zaštite imatelja udjela u slučaju takve promjene.”

(8)

umeću se sljedeći članci ▌:

„Članak 26.a

Depozitar nadležnim tijelima na zahtjev daje na raspolaganje sve informacije koje je dobio prilikom izvršavanja svojih dužnosti i koji bi nadležnim tijelima UCITS-a ili društva za upravljanje UCITS-om mogle biti potrebne . Ako su nadležna tijela UCITS-a ili društva za upravljanje različita od onih depozitara, nadležna tijela depozitara bez odgode dijele dobivane informacije s nadležnim tijelima UCITS-a i društva za upravljanje .

Članak 26.b

1.   Komisija je ovlaštena donijeti▌, delegirane akte u skladu s člankom 112. ▌, kojima se definiraju:

(9)

prvi stavak članka 30. zamjenjuje se sljedećim:

„Članci 13., 14., 14.a i 14.b primjenjuju se mutatis mutandis na investicijska društva koja nisu odabrala društvo za upravljanje koje ima odobrenje za rad u skladu s ovom Direktivom.”

(10)

briše se Dio 3. poglavlja V.

(11)

u članku 69. stavku 3. dodaje se sljedeći ▌podstavak:

„Godišnje izvješće također sadrži:

(11.a)

U članku 78. stavku 3. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

(12)

članak 98. mijenja se kako slijedi:

(13)

članak 99. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 99.

1.    Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti nadležnih tijela, u skladu s člankom 98. i pravom država članica da omoguće i primijene kaznene sankcije, države članice utvrđuju pravila o administrativnim kaznama i drugim mjerama kada nisu poštovane nacionalne odredbe usvojene primjenom ove Direktive te će poduzeti sve potrebne mjere kako bi one bile primijenjene. Kazne i mjere moraju biti učinkovite razmjerne i odvraćajuće.

2.   Države članice osiguravaju kada se obveze primjenjuju na UCITS-e, društva za upravljanje, investicijska društva ili depozitare da se u slučaju kršenja mogu primijeniti sankcije ili mjere na članove upravljačkih tijela ili bilo kojeg drugog pojedinca koji je po nacionalnom pravu odgovoran za kršenje.

3.   Nadležnim tijelima daju se sve istražne ovlasti koje su potrebne za obavljanje njihovih funkcija. Pri izvršavanju svojih ovlasti, nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da kazne ili mjere proizvode željene rezultate i usklađivati svoje djelovanje kada se radi o prekograničnim slučajevima.”

(14)

Umeću se sljedeći članci ▌:

„Članak 99.a

1.    Države članice osiguravaju da njihovi zakoni i drugi propisi predviđaju sankcije za :

2.   Države članice osiguravaju da se u svim slučajevima iz stavka 1. upravne sankcije i mjere koje se mogu primijeniti uključuju najmanje sljedeće:

Članak 99.b

Države članice osiguravaju da nadležna tijela objavljuju sve sankcije ili mjere uvedene za kršenje nacionalnih odredbi donesenih u svrhu prenošenja ove Direktive, bez nepotrebnog odlaganja, uključujući informacije o vrsti i karakteru kršenja i identitetu osoba odgovornih za kršenje, osim ako bi takvo objavljivanje ozbiljno ugrozilo stabilnost financijskih tržišta. Ako bi objavljivanje za uključene strane uzrokovalo nerazmjernu štetu, nadležna tijela objavljuju kaznu ili nametnutu mjeru na anonimnoj osnovi.

Članak 99.c

1.   Države članice osiguravaju da pri određivanju vrste administrativne kazne ili mjere i razine administrativnih novčanih kazni nadležna tijela osiguravaju da su one učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te se njima vodi računa o svim relevantnim okolnostima, uključujući:

2.   ESMA izdaje smjernice upućene nadležnim tijelima u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 o vrstama upravnih mjera i sankcija te razini upravnih novčanih sankcija.

Članak 99.d

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela uspostave učinkovite mehanizme za poticanje izvješćivanja nadležnih tijela o kršenjima nacionalnih odredbi kojima se provodi ova Direktiva i da nadležna tijela predvide jedan ili više komunikacijskih kanala za osobe koje daju informacije o takvim kršenjima . Države članice osiguravaju da je identitet osoba koje daju takve obavijesti putem takvih kanala poznat samo nadležnim tijelima.

2.   Mehanizmi navedeni u stavku 1. uključuju najmanje sljedeće:

2.a     ESMA osigurava jedan ili više sigurnih komunikacijskih kanala za obavijesti o kršenjima nacionalnim odredbi kojima se provodi ova Direktiva. Države članice osiguravaju da je identitet osoba koje daju takvu obavijest putem takvih kanala poznat samo ESMA-i.

2.b     Obavijest u dobroj vjeri ESMA-i ili nadležnim tijelima o kršenju nacionalnih odredbi kojima se provodi ova Direktive prema stavku 2.a ne čini kršenje bilo kakvog ograničenja za objavljivanje informacija zadanog ugovorom ili bilo kojom drugom zakonodavnom, regulatornom ili administrativnom odredbom i ne uključuje odgovornost osobe koja daje takvu obavijest bilo koje vrste u vezi s takvom obavijesti.

3.   Države članice zahtijevaju od institucija da imaju odgovarajuće postupke u skladu s kojima njihovi zaposlenici mogu preko posebnog kanala interno prijaviti kršenje.

Članak 99.e

1.   Države članice na godišnjoj osnovi pružaju ESMA-i skupljene informacije u vezi sa svim mjerama ili kaznama nametnutim u skladu s člankom 99. ESMA objavljuje te podatke u godišnjem izvješću.

2.   Kada nadležno tijelo objavi mjeru ili kaznu također prijavljuje mjere ili kazne ESMA-i. Kada se objavljena mjera ili sankcija odnosi na društvo za upravljanje, ESMA dodaje upućivanje na objavljenu mjeru ili kaznu na popis društava za upravljanje objavljenim prema članku 6. stavku 1.

3.   ESMA priprema nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se utvrdili postupci i oblici za dostavljanje podataka iz ovog članka.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt provedbenih tehničkih standarda do … ”

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

▌

(13)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.”"

(15)

Umeće se sljedeći članak 104.a:

„Članak 104.a

1.   Država članica primjenjuje Direktivu 95/46/EZ na obradu osobnih podataka provedenu u državi članici prema ovoj Direktivi.

2.   Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane institucija Zajednice i tijela i slobodnom kretanju takvih podataka  (14) primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provodi ESMA prema ovoj Direktivi.

(14)  SL L 8, 12.1.2001., str.1.”"

(16)

U članku 112. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 12., 14., 43., 51., 60., 61., 62., 64., 75., 78., 81., 90 ., 95. i 111. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine od 4. siječnja 2011.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 50.a dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine od 21. srpnja 2011.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 22. i 24. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od četiri godina od […]. Komisija izrađuje izvješće u vezi s delegiranim ovlastima najkasnije šest mjeseci prije isteka četverogodišnjeg razdoblja. Delegacija ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako je Europski parlament ili Vijeće opozovu u skladu s člankom 112.a.”

(17)

U članku 112.a, stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegaciju ovlasti iz članaka 12., 14., 22., 24., 43., 50.a, 51., 60., 61., 62., 64., 75., 78., 81., 90 ., 95. i 111.”

(18)

Prilog I. mijenja se u skladu s navedenim u Prilogu ovoj Direktivi.