PRILOG 1.

IZJAVA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

PRILOG 2.

PRIMJERI POLOŽAJA HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA.

Slika 1.

Glavno svjetlo s prethodno prikazanom homologacijskom oznakom glavno je svjetlo homologirano u Nizozemskoj (E4) pod homologacijskim brojem 2439, koje ispunjava zahtjeve iz ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01. Kratki svjetlosni snop konstruiran je isključivo za vožnju desnom stranom.

Broj 30 ukazuje na to da je najveća svjetlosna jakost dugog svjetla između 123 625 i 145 125 kandela.

Napomena: Homologacijski broj i dodatni simboli upisuju se uz krug i iznad ili ispod slova „E”, ili desno ili lijevo od tog slova. Znamenke homologacijskog broja nalaze se na istoj strani u odnosu na slovo „E” te su poredane u istom smjeru.

Upotrebu rimskih brojki kao homologacijskih brojeva potrebno je izbjegavati kako ih se ne bi zamijenilo s ostalim simbolima.

Glavno svjetlo koje nosi prethodno prikazanu homologacijsku oznaku glavno je svjetlo koje ispunjava zahtjeve iz ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01 u odnosu na dugo i kratko svjetlo te je konstruirano:

Slika 3.b

Glavno svjetlo koje nosi prethodno prikazanu homologacijsku oznaku glavno je svjetlo koje ispunjava zahtjeve iz ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01, s izvorom svjetlosti s izbojem u plinu samo za kratko svjetlo te je opremljeno lećom od plastike i konstruirano:

Slika 6.

Glavno svjetlo koje nosi prethodno prikazanu homologacijsku oznaku glavno je svjetlo koje ispunjava zahtjeve iz ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01, s izvorima svjetlosti s izbojem u plinu za dugo svjetlo, te je spojeno ili udruženo ili uzajamno povezano s prednjim svjetlom za maglu.

Prethodno prikazano glavno svjetlo koje nosi prethodnu homologacijsku oznaku tipa glavno je svjetlo koje ispunjava zahtjeve iz ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01:

Identifikacija kratkog glavnog svjetla koje ispunjava zahtjeve iz ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01, s ugrađenom lećom od plastike,

Slika 10.

Prethodno prikazana homologacijska oznaka označava sustav raspodjele svjetlosti koji upotrebljava izvor svjetlosti s izbojem u plinu i ispunjava zahtjeve iz ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01, u odnosu na kratko svjetlo i dugo svjetlo za oba prometna sustava.

Primjeri mogućih pojednostavljenih oznaka za udružena, spojena ili uzajamno povezana svjetla ugrađena na prednju stranu vozila

Slika 11.

(Okomite i vodoravne crte prikazuju shemu oblika i cjelokupnog položaja uređaja za svjetlosne signale. One nisu dio homologacijske oznake.)

Predložak A

Predložak B

Predložak C

Predložak D

Napomena: Četiri prethodno prikazana primjera odgovaraju svjetlosnom uređaju koji nosi homologacijsku oznaku koja se odnosi na:

Slika 12.

Svjetla uzajamno povezana ili udružena s glavnim svjetlom

Primjer 1.

Prethodni primjer odgovara označivanju leća namijenjenih za upotrebu u različitim tipovima glavnih svjetala i to za:

ili

za glavno svjetlo s kratkim svjetlosnim snopom konstruirano za oba prometna sustava te s dugim svjetlosnim snopom najveće svjetlosne jakosti između 80 625 i 96 750 kandela (kako je naznačeno brojem 20), homologirano u Nizozemskoj (E4) u skladu sa zahtjevima iz Pravilnika br. 8 kako je izmijenjen serijom izmjena 04, i

prednje pozicijsko svjetlo homologirano u skladu sa serijom izmjena 01 Pravilnika br. 7;

ili

za glavno svjetlo s kratkim svjetlosnim snopom s izbojem u plinu i dugim svjetlosnim snopom najveće svjetlosne jakosti između 123 625 i 145 125 kandela (kako je naznačeno brojem 30), konstruirano za oba prometna sustava i homologirano u Nizozemskoj u skladu sa zahtjevima iz ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01, a koje se uzajamno povezuje s istim prednjim pozicijskim svjetlom kako je prethodno navedeno;

ili

čak za prethodno navedena glavna svjetla homologirana kao da se radi o zasebnom svjetlu.

Kućište glavnog svjetla nosi jedini važeći homologacijski broj, na primjer:

Primjer 2.

Prethodni primjer odgovara oznaci na leći od plastike koja se koristi u sklopu od dva glavna svjetla, homologiranom u Nizozemskoj (E4) pod homologacijskim brojem 81151 i sastoji se od:

Slika 13.

LED moduli

LED modul s prethodno prikazanom identifikacijskom oznakom homologiran je zajedno sa svjetlom homologiranim u Italiji (E3) pod homologacijskim brojem 17325.

PRILOG 3.

MJERNI SUSTAV SFERNIH KOORDINATA I MJESTA ISPITNE TOČKE

Slika A

Mjerni sustav sfernih koordinata

Slika B

Kratko svjetlo za promet desnom stranom

Mjesta ispitne točke za promet lijevom stranom zrcalno su u odnosu na crtu VV

Slika C

Ispitne točke dugog svjetla

PRILOG 4.

ISPITIVANJE POSTOJANOSTI FOTOMETRIJSKIH OBILJEŽJA UKLJUČENIH GLAVNIH SVJETALA

Ispitivanje cijelih glavnih svjetala

Nakon što se fotometrijske vrijednosti u skladu sa zahtjevima iz ovog Pravilnika izmjere u točkama za Imax za dugi svjetlosni snop te u točkama HV, 50 R i B 50 L za kratki svjetlosni snop (ili HV, 50 L i B 50 R za glavna svjetla konstruirana za promet lijevom stranom ceste), uzorak cijeloga glavnog svjetla ispituje se u pogledu postojanosti fotometrijskih obilježja u radu. „Cijelo glavno svjetlo” podrazumijeva cijelo svjetlo uključujući balast (balaste) te okolne dijelove i svjetla koji bi mogli utjecati na odvođenje topline.

Ispitivanja se provode:

Mjerna oprema istovrijedna je onoj upotrijebljenoj tijekom homologacijskih ispitivanja tipa glavnog svjetla.

Ispitni se uzorak ne demontira s ispitne naprave niti se ponovno namješta u odnosu na nju dok radi. Upotrijebljeni izvor svjetlosti izvor je svjetlosti kategorije određene za to glavno svjetlo.

1.   ISPITIVANJE POSTOJANOSTI FOTOMETRIJSKIH OBILJEŽJA

Ispitivanja se provode u suhoj i mirnoj okolini na okolnoj temperaturi od 23 C ± 5 °C, pri čemu se ispitni uzorak postavlja na nosač koji odgovara pravilnoj ugradnji u vozilo.

1.1.   Čisto glavno svjetlo

Glavno svjetlo radi 12 sati, kako je opisano u podstavku 1.1.1., a potom ga se provjerava kako je propisano u podstavku 1.1.2.

1.1.1.   Postupak ispitivanja

Glavno svjetlo radi određeno vrijeme tako da:

1.1.1.2.   Ispitni napon

Na priključke ispitnog uzorka dovodi se napon kako slijedi:

1.1.2.   Rezultati ispitivanja

1.1.2.1.   Vizualni pregled:

Kad se glavno svjetlo stabilizira na temperaturu okoline, leću glavnog svjetla i vanjsku leću, ako postoji, čisti se čistom, vlažnom pamučnom tkaninom. Zatim se obavlja vizualni pregled pri kojem se ni na leći glavnog svjetla ni na vanjskoj leći, ako postoji, ne smiju uočiti nikakva izobličenja, iskrivljenja, pukotine ili promjene u boji.

1.1.2.2.   Fotometrijsko ispitivanje:

za ispunjivanje zahtjeva iz ovog Pravilnika fotometrijske vrijednosti treba provjeriti u sljedećim točkama:

Može se obaviti novo usmjeravanje kako bi se uzelo u obzir svako izobličenje nosača glavnog svjetla zbog topline (promjena položaja granice „svjetlo-tama” obuhvaćena je stavkom 2. ovog Priloga).

Osim za točku B50 L, dopušteno je neslaganje od 10 % između fotometrijskih značajki i vrijednosti izmjerenih prije ispitivanja, uključujući dopuštena odstupanja fotometrijskog postupka. Vrijednost izmjerena u točki B50 L ne smije biti veća od fotometrijske vrijednosti izmjerene prije ispitivanja za više od 170 cd.

1.2.   Prljavo glavno svjetlo

Nakon što je ispitano kako je određeno u prethodnom podstavku 1.1., glavno svjetlo, nakon što je pripremljeno kako je propisano u podstavku 1.2.1., radi jedan sat kako je opisano u podstavku 1.1.1. i potom ga se provjerava kako je propisano u podstavku 1.1.2.

1.2.1.   Priprema glavnog svjetla

1.2.1.1.   Ispitna mješavina

1.2.1.2.   Nanošenje ispitne mješavine na glavno svjetlo:

Ispitna se mješavina ravnomjerno nanosi po cijeloj površini glavnog svjetla koje emitira svjetlost i potom se suši. Ovaj se postupak ponavlja dok se vrijednost osvjetljenja ne spusti na 15 do 20 % vrijednosti izmjerenih za svaku sljedeću točku pod uvjetima iz ovog Priloga:

2.   ISPITIVANJE PROMJENE OKOMITOG POLOŽAJA GRANICE „SVJETLO-TAMA” POD UTJECAJEM TOPLINE

To se ispitivanje sastoji od provjere da okomiti pomak granice „svjetlo-tama” pod utjecajem topline ne prelazi određenu vrijednost za uključeno glavno svjetlo koje proizvodi kratki svjetlosni snop.

Glavno svjetlo ispitano u skladu sa stavkom 1. podvrgava se ispitivanju opisanom u stavku 2.1., bez skidanja s ispitne naprave ili ponovnog namještanja u odnosu na nju.

Ako glavno svjetlo ima pokretni reflektor, za ispitivanje se odabire samo položaj najbliži srednjem okomitom kutu.

2.1.   Ispitivanje glavnih svjetala s kratkim svjetlosnim snopom

Ispitivanje se provodi u suhoj i mirnoj atmosferi na temperaturi okoline od 23 °C± 5 °C.

Uz upotrebu serijski proizvedenog izvora svjetlosti s izbojem u plinu koji je bio uključen najmanje 15 sati, na glavnom se svjetlu uključuje kratki svjetlosni snop bez skidanja ili ponovnog podešavanja u odnosu na ispitni uređaj. (Radi tog ispitivanja napon se podešava kako je određeno u stavku 1.1.1.2.). Položaj granice „svjetlo-tama” u njegovu vodoravnom dijelu (između VV i okomite crte koja prolazi kroz točku B 50 L za promet desnom stranom ili B 50 R za promet lijevom stranom) provjerava se 3 minute (r3) odnosno 60 minuta (r60) nakon rada.

Mjerenje promjene položaja granice „svjetlo-tama”, kako je prethodno opisano, obavlja se bilo kojom metodom koja daje prihvatljivu točnost i ponovljive rezultate.

2.2.   Rezultati ispitivanja

(1)  Ako su ispitivana glavna svjetla udružena i/ili uzajamno povezana sa signalnim svjetlima, potonja svijetle tijekom cijelog trajanja ispitivanja. U slučaju pokazivača smjera, on je uključen u trepćućem načinu rada s omjerom trajanja uključenosti i isključenosti približno jedan prema jedan.

(2)  ako istodobno svijetle dva ili više izvora svjetlosti kad se glavno svjetlo upotrebljava kao trepćuće svjetlo, to se ne smatra uobičajenom istodobnom upotrebom dvaju izvora svjetlosti.

(3)  NaCMC znači natrijeva sol karboksimetilceluloze koja se obično navodi kao CMC. NaCMC koji se upotrebljava u mješavini za prljanje ima stupanj supstitucije (DS) 0,6 – 0,7 i viskozitet 200 – 300 cP u 2 %-tnoj otopini pri 20 °C.

(4)  Dopušteno odstupanje u količini pripisuje se potrebi dobivanja prljavštine koja se pravilno rasprostire po cijeloj plastičnoj leći.

(5)  Točka 50 V leži 375 mm ispod HV na okomitoj crti VV na zaslonu koji je udaljen 25 m.

Dodatak

Pregled operativnih razdoblja koja se odnose na ispitivanje postojanosti fotometrijskih obilježja

Kratice

:

P: žarulja za kratko svjetlo D: žarulja za dugo svjetlo (D1 + D2 znači dva duga svjetla) F: prednje svjetlo za maglu

	znači ciklus 15 minuta isključeno i 5 minuta uključeno
	znači ciklus 9 minuta isključeno i 1 minutu uključeno
	znači ciklus 15 minuta uključeno i 5 minuta isključeno

Sva sljedeća udružena glavna svjetla i prednja svjetla za maglu, zajedno s dodanim oznakama, dana su kao primjeri i nisu iscrpni.

PRILOG 5.

Zahtjevi za svjetla s ugrađenim lećama od plastike – ispitivanje uzoraka leće ili materijala i potpunih svjetala

1.   OPĆE SPECIFIKACIJE

2.   ISPITIVANJA

2.1.   Otpornost na promjene temperature

2.1.1.   Ispitivanja

Tri nova uzorka (leće) u pet se ciklusa podvrgavaju promjenama temperature i vlažnosti (RH = relativna vlažnost) u skladu sa sljedećim programom:

Prije tog ispitivanja uzorci se čuvaju na temperaturi od 23 ± 5 °C i 60 – 75 % RH najmanje četiri sata.

2.1.2.   Fotometrijska mjerenja

2.1.2.1.   Metoda

Fotometrijska se mjerenja obavljaju na uzorcima prije i nakon ispitivanja.

Ta se mjerenja obavljaju pomoću standardne žarulje na sljedećim točkama:

B 50 L i 50 R za kratko svjetlo žarulje za kratko svjetlo ili žarulje za kratko/dugo svjetlo (B 50 R i 50 L u slučaju glavnih svjetala za promet lijevom stranom);

Imax za dugi svjetlosni snop.

2.1.2.2.   Rezultati

Razlike između fotometrijskih vrijednosti izmjerenih na svakom uzorku prije i poslije ispitivanja ne smiju prekoračiti 10 %, uključujući dopuštena odstupanja fotometrijskog postupka.

2.2.   Otpornost na atmosferske utjecaje i kemijska sredstva

2.2.1.   Otpornost na atmosferske utjecaje

Tri nova uzorka (leća ili uzoraka materijala) izlažu se zračenju iz izvora koji ima spektralnu raspodjelu energije sličnu onoj crnog tijela pri temperaturi između 5 500 K i 6 000 K. Prikladni filtri postavljaju se između izvora i uzoraka tako da se što je više moguće smanje zračenja valnih duljina manjih od 295 nm i većih od 2 500 nm. Uzorci se izlažu energetskom osvjetljenju od 1 200 W/m2 ± 200 W/m2 u tolikom trajanju da je svjetlosna energija koju oni prime jednaka 4 500 MJ/m2 ± 200 MJ/m2. Unutar obloge ispitne naprave, temperatura izmjerena na crnom zaslonu postavljenom na razini s uzorcima iznosi 50 ± 5 °C. Kako bi se osigurala jednolika izloženost, uzorci se okreću oko izvora zračenja brzinom između 1 i 5 min–1.

Uzorke treba prskati destiliranom vodom koja ima vodljivost manju od 1 mS/m na temperaturi od 23 ± 5 °C, u skladu sa sljedećim ciklusom:

2.2.2.   Otpornost na kemijska sredstva

Nakon ispitivanja opisanog u prethodnom stavku 2.2.1. i mjerenja opisanog u stavku 2.2.3.1. u nastavku, vanjsku površinu navedena tri uzorka treba premazati kako je opisano u stavku 2.2.2.2. mješavinom određenom u stavku 2.2.2.1. u nastavku.

2.2.2.1.   Ispitna mješavina

Ispitna se mješavina sastoji od 61,5 % n-heptana, 12,5 % toluena, 7,5 % etil-tetraklorida, 12,5 % trikloretilena i 6 % ksilena (obujamski postotak).

2.2.2.2.   Nanošenje ispitne mješavine

Komad pamučne tkanine (prema ISO 105) treba do zasićenja namočiti mješavinom određenom u prethodnom stavku 2.2.2.1. i, unutar 10 sekundi, staviti na vanjsku površinu uzorka i držati 10 minuta s pritiskom od 50 N/cm2 koji odgovara sili od 100 N primijenjenoj na ispitnu površinu veličine 14 × 14 mm.

Tijekom tog 10-minutnog razdoblja, tkanina se ponovno namače mješavinom tako da je sastav tekućine koji se stavlja neprekidno istovjetan onom propisane ispitne mješavine.

Tijekom razdoblja stavljanja mješavine dopušteno je izjednačavati pritisak na uzorak radi sprječavanja stvaranja pukotina na njemu.

2.2.2.3.   Čišćenje

Nakon nanošenja ispitne mješavine uzorci se suše na zraku, a zatim peru otopinom opisanom u stavku 2.3. (Otpornost na deterdžente) na 23 ± 5 °C.

Nakon toga uzorci se pažljivo ispiru destiliranom vodom koja ne sadržava više od 0,2 % nečistoća pri 23 ± 5 °C, a zatim brišu mekanom tkaninom.

2.2.3.   Rezultati

2.2.3.1.   Nakon ispitivanja otpornosti na atmosferske utjecaje na vanjskoj površini uzorka ne smije biti pukotina, ogrebotina, krhotina niti izobličenja, a srednja vrijednost promjene propuštanja svjetlosti , izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u Dodatku 2. ovom Prilogu ne prelazi 0,020 (Δ tm ≤ 0,020).

2.2.3.2.   Nakon ispitivanja otpornosti na kemijska sredstva, uzorci ne smiju imati bilo kakve tragove kemijskog bojenja koje bi moglo uzrokovati promjene raspršivanja svjetlosnog toka, čije srednje odstupanje , izmjereno na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u Dodatku 2. ovom Prilogu ne prelazi 0,020 (Δdm < 0,020).

2.2.4.   Otpornost na zračenja izvora svjetlosti

Provodi se sljedeće ispitivanje:

2.3.   Otpornost na deterdžente i ugljikovodike

2.3.1.   Otpornost na deterdžente

Vanjska površina triju uzoraka (leća ili uzoraka materijala) zagrijava se na 50 °C ± 5 °C i potom se pet minuta uranja u mješavinu čija se temperatura održava na 23 ± 5 °C, a koja se sastoji od 99 dijelova destilirane vode koja ne sadržava više od 0,02 % nečistoća, i jednog dijela alkilaril sulfonata.

Na kraju ispitivanja uzorci se suše na temperaturi od 50 ± 5 °C. Površine uzoraka čiste se vlažnom tkaninom.

2.3.2.   Otpornost na ugljikovodike

Vanjska se površina ovih triju uzoraka potom lagano trlja jednu minutu pamučnom krpom namočenom u mješavinu sastavljenu od 70 % n-heptana i 30 % toluena (obujamski postotak) i nakon toga se suši na otvorenom zraku.

2.3.3.   Rezultati

Nakon što su gornja dva ispitivanja obavljena jedno za drugim, srednja vrijednost promjene propuštanja , izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u Dodatku 2. ovom Prilogu ne smije prekoračiti 0,010 (Δtm < 0,010.).

2.4.   Otpornost na mehaničko oštećivanje

2.4.1.   Metoda mehaničkog oštećivanja

Vanjska površina triju novih uzoraka (leća) podvrgava se ispitivanju jednolikog mehaničkog oštećivanja metodom opisanom u Dodatku 3. ovom Prilogu.

2.4.2.   Rezultati

Nakon ovog ispitivanja, promjene:

mjere se u skladu s postupkom opisanim u Dodatku 2. u području određenom u prethodnom stavku 2.2.4. Srednja vrijednost triju uzoraka takva je da:

2.5.   Ispitivanje prianjanja zaštitnih slojeva, ako postoje

2.5.1.   Priprema uzorka

Na zaštitnom sloju leće, na površini od 20 mm × 20 mm nožićem za brijanje ili iglom načini se mreža od kvadrata veličine približno 2 mm × 2 mm. Pritisak oštrice ili igle mora biti dovoljan da zareže barem zaštitni sloj.

2.5.2.   Opis ispitivanja

Upotrebljava se ljepljiva vrpca sa silom prianjanja od 2 N/(cm širine) ± 20 %, koja je izmjerena pod normiranim uvjetima određenim u Dodatku 4. ovom Prilogu. Ta ljepljiva vrpca, široka najmanje 25 mm, najmanje pet minuta drži se pritisnutom na površinu pripremljenu kako je propisano u stavku 2.5.1.

Zatim se kraj ljepljive vrpce treba opterećuje tako da se sila prianjanja za dotičnu površinu izjednači sa silom koja djeluje okomito na tu površinu. U toj fazi vrpcu treba strgnuti konstantnom brzinom od 1,5 m/s ± 0,2 m/s.

2.5.3.   Rezultati

Na području s iscrtanom mrežom ne smije biti znatnijih oštećenja. Oštećenja na sjecištima između kvadrata ili na rubovima ogrebotina su dopuštena, pod uvjetom da oštećeno područje ne prelazi 15 % površine područja s mrežom.

2.6.   Ispitivanja potpunoga glavnog svjetla koje sadržava leću od plastike

2.6.1.   Otpornost na mehaničko oštećivanje površine leće

2.6.1.1.   Ispitivanja

Leća uzorka svjetla br. 1 ispituje se u skladu s prethodnim stavkom 2.4.1.

2.6.1.2.   Rezultati

Nakon ispitivanja, rezultati fotometrijskih mjerenja obavljenih na glavnom svjetlu u skladu s ovim Pravilnikom ne prelaze:

2.6.2.   Ispitivanje prianjanja zaštitnih slojeva, ako postoje

Leća uzorka svjetla br. 2 ispituje se u skladu s prethodnim stavkom 2.5.

PRILOG 6.

REFERENTNO SREDIŠTE

Ova neobavezna oznaka referentnog središta postavlja se na leći u njezinom sjecištu s referentnom osi kratkog svjetlosnog snopa, te isto tako na leće dugih svjetlosnih snopova kada oni nisu udruženi, spojeni ili uzajamno povezani s kratkim svjetlosnim snopom.

Na gornjem crtežu prikazana je oznaka referentnog središta kako je projicirano na ravninu koja dodiruje leću oko središta kruga. Crte koje tvore ovu oznaku mogu biti neprekinute ili crtkane.

PRILOG 7.

OZNAKE NAPONA

PRILOG 8.

NAJMANJI ZAHTJEVI ZA POSTUPKE ZA NADZOR SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

1.   OPĆENITO

2.   NAJMANJI ZAHTJEVI ZA PROIZVOĐAČEVU PROVJERU SUKLADNOSTI

Za svaki tip glavnog svjetla nositelj homologacijske oznake u primjerenim vremenskim razmacima provodi najmanje sljedeća ispitivanja. Ispitivanja se provode u skladu s odredbama ovog Pravilnika.

Ako se pokaže da uzorkovanje ne odgovara tipu odnosnog ispitivanja, obavlja se novo uzrokovanje i ispitivanje. Proizvođač poduzima mjere kako bi osigurao sukladnost predmetne proizvodnje.

2.1.   Vrsta ispitivanja

Ispitivanja sukladnosti u ovom Pravilniku primjenjuju se na fotometrijske značajke i provjeru promjene okomitog položaja granice „svjetlo-tama” pod utjecajem topline.

2.2.   Postupci primijenjeni u ispitivanjima

2.3.   Vrsta uzorkovanja

Uzorci glavnih svjetala odabiru se nasumično iz proizvedene istovrsne serije. Istovrsna serija znači skup glavnih svjetala istog tipa koji je određen u skladu s proizvodnim metodama proizvođača.

Procjena u pravilu obuhvaća serijsku proizvodnju iz pojedinih tvornica. Međutim, proizvođač može objediniti podatke o istom tipu iz nekoliko tvornica, pod uvjetom da one primjenjuju iste sustave kvalitete i upravljanja kvalitetom.

2.4.   Izmjerene i zabilježene fotometrijske značajke

Odabrana glavna svjetla podvrgavaju se fotometrijskim mjerenjima u točkama predviđenim u ovom Pravilniku, pri čemu su očitavanja ograničena na točke Imax, HV (2), HL, HR (3) u slučaju dugog svjetla i na točke B 50 L (ili R) (1), HV, 50 V, 75 R (ili L) i 25 L2 (ili R2) u slučaju kratkog svjetla (vidjeti sliku u Prilogu 3.).

2.5.   Kriteriji kojima se uređuje prihvatljivost

Proizvođač je odgovoran za provedbu statističke analize rezultata ispitivanja te za određivanje, u dogovoru s nadležnim tijelom, kriteriji kojima se određuje sukladnost njegovih proizvoda kako bi se ispunili zahtjevi za provjeru sukladnosti proizvoda iz stavka 9.1. ovog Pravilnika.

Kriteriji kojima se uređuje prihvatljivost moraju biti takva da bi, s pouzdanošću od 95 %, najmanja vjerojatnost prolaska kontrole na licu mjesta u skladu s Prilogom 9. (prvo uzorkovanje) bila 0,95.

(1)  Slova u zagradama odnose se na glavna svjetla za promet lijevom stranom.

(2)  Kad je dugi svjetlosni snop uzajamno povezan s kratkim svjetlom, mjerna točka HV za dugi svjetlosni snop ista je kao i za kratki svjetlosni snop.

(3)  HL i HR: točke na „hh” postavljene 2,5 stupnja lijevo odnosno desno od točke HV.

PRILOG 9.

NAJMANJI ZAHTJEVI ZA UZORKOVANJE KOJE PROVODI INSPEKTOR

1.   OPĆENITO

2.   PRVO UZORKOVANJE

U prvom uzorkovanju nasumično se odabiru četiri glavna svjetla. Prvi od dvaju uzoraka označen je s A, drugi od dvaju uzoraka označen je s B.

2.1.   Sukladnost se ne osporava

2.2.   Sukladnost se osporava

2.3.   Povlačenje homologacije

Sukladnost se osporava i primjenjuje stavak 10. ako, nakon postupka uzorkovanja sa slike 1. u ovom Prilogu, odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

3.   PONOVLJENO UZORKOVANJE

U slučajevima A3, B2 i B3 potrebno je ponovljeno uzorkovanje unutar razdoblja od dva mjeseca nakon obavijesti, pri čemu se treći uzorak C od dvaju glavnih svjetala i četvrti uzorak D od dvaju glavnih svjetala odabiru iz zalihe proizvedene nakon uspostave sukladnosti.

3.1.   Sukladnost se ne osporava

3.2   Sukladnost se osporava

3.3.   Povlačenje homologacije

Sukladnost se osporava i primjenjuje stavak 11. ako, nakon postupka uzorkovanja sa slike 1. u ovom Prilogu, odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

4.   PROMJENA OKOMITOG POLOŽAJA GRANICE „SVJETLO-TAMA”

S obzirom na provjeru promjene okomitih položaja granice „svjetlo-tama” pod utjecajem topline, primjenjuje se sljedeći postupak:

Slika 1.

(1)  Slova u zagradama odnose se na glavna svjetla za promet lijevom stranom.

PRILOG 10.

PROVJERA GRANICE „SVJETLO-TAMA” POMOĆU INSTRUMENATA ZA GLAVNA SVJETLA KOJA EMITIRAJU KRATKI SVJETLOSNI SNOP

1.   OPĆENITO

U slučaju kad se primjenjuje stavak 6.2.2.4. ovog Pravilnika, kvaliteta granice „svjetlo-tama” ispituje se skladu sa zahtjevima utvrđenim u stavku 2. u nastavku i provodi se okomito i vodoravno namještanje svjetlosnog snopa pomoću instrumenata u skladu sa zahtjevima određenim u stavku 3. u nastavku.

Prije provođenja mjerenja kvalitete granice „svjetlo-tama” i postupka usmjeravanja pomoću instrumenata potrebno je prethodno vizualno usmjeravanje u skladu sa stavcima 6.2.2.1. i 6.2.2.2. ovog Pravilnika.

2.   MJERENJE KVALITETE GRANICE „SVJETLO-TAMA”

Za određivanje najmanje oštrine, mjerenja se provode okomitim skeniranjem preko vodoravnog dijela granice „svjetlo-tama”, pri čemu su kutni pomaci 0,05° na mjernoj udaljenosti od:

Mjerna udaljenost na kojoj je provedeno ispitivanje bilježi se pod točkom 9. obrasca s izjavom o homologaciji (vidjeti Prilog 1. ovom Pravilniku).

Za određivanje najveće oštrine, mjerenja se provode okomitim skeniranjem preko vodoravnog dijela granice „svjetlo-tama”, pri čemu su kutni pomaci 0,05°, isključivo na mjernoj udaljenosti od 25 m i s detektorom promjera oko 30 mm.

Kvaliteta granice „svjetlo-tama” smatra se prihvatljivom ako su zahtjevi iz stavaka 2.1. do 2.3. u nastavku u skladu s barem jednim setom mjerenja.

2.1.   Vidljiva je samo jedna granica „svjetlo-tama” (1)

2.2.   Oštrina granice „svjetlo-tama”

Faktor oštrine G određuje se okomitim skeniranjem preko vodoravnog dijela granice „svjetlo-tama” na 2,5° od crte V-V pri čemu:

pri čemu β = okomiti položaj u stupnjevima.

Vrijednost G nije manja od 0,13 (najmanja oštrina) i nije veća od 0,40 (najveća oštrina).

2.3.   Linearnost

Dio vodoravne granice „svjetlo-tama” koji služi za okomito namještanje nalazi se vodoravno između 1,5° i 3,5° od crte V-V (vidjeti sliku 1. u nastavku).

3.   OKOMITO I VODORAVNO NAMJEŠTANJE

Ako je granica „svjetlo-tama” u skladu sa zahtjevima kvalitete iz stavka 2. ovog Priloga, namještanje svjetlosnog snopa može se obaviti pomoću instrumenata.

Slika 1.

Mjerenje kvalitete granice „svjetlo-tama”

3.1.   Okomito namještanje

Pomicanjem prema gore od ispod crte B (vidjeti sliku 2. u nastavku) provodi se okomito skeniranje kroz vodoravni dio granice „svjetlo-tama” na 2,5° od crte V-V. Točka infleksije (pri čemu je d2 (log E)/dv2 = 0) određuje se i postavlja na crtu B koja se nalazi jedan posto ispod crte H-H.

3.2.   Vodoravno namještanje

Podnositelj zahtjeva navodi jednu od sljedećih metoda vodoravnog usmjeravanja:

b)

metoda „crte 3” (vidjeti sliku 3. u nastavku) Tri okomite crte skeniraju se od 2°D do 2°U pri 1°R, 2°R i 3°R nakon što je svjetlo usmjereno okomito. Odnosni najveći gradijenti „G” određeni formulom: gdje je β okomiti položaj u stupnjevima, nisu manji od 0,08. Točke infleksije na trima crtama upotrebljavaju se za dobivanje ravne crte. Sjecište te crte i crte B dobiveno okomitim usmjeravanjem postavlja se na crtu V. Slika 3. Okomito i vodoravno namještanje instrumentima – metoda skeniranja tri crte Napomena: Mjerila se razlikuju za okomite i vodoravne crte.

(1)  Ovaj odlomak treba izmijeniti kad objektivna ispitna metoda bude dostupna.

PRILOG 11.

ZAHTJEVI ZA LED MODULE I GLAVNA SVJETLA KOJA SADRŽAVAJU LED MODULE

1.   OPĆE SPECIFIKACIJE

2.   PROIZVODNJA

3.   UVJETI ISPITIVANJA

3.1.   Primjena

3.2.   Uvjeti rada

3.2.1.   Uvjeti rada LED modula

Svi uzorci ispituju se u uvjetima utvrđenima u stavku 6.2.4.4. ovog Pravilnika. Ako nije drukčije navedeno u ovom Prilogu, LED moduli ispituju se unutar glavnog svjetla koje je dostavio proizvođač.

3.2.2.   Temperatura okoline

Za mjerenje električnih i fotometrijskih značajki, glavno svjetlo radi u suhoj i mirnoj atmosferi pri temperaturi okoline od 23 °C ± 5 °C.

3.3.   Starenje

Na zahtjev podnositelja zahtjeva LED moduli prije početka ispitivanja rade 15 h i zatim se ohlađuju na temperaturu okoline kako je određeno u ovom Pravilniku.

4.   POSEBNI ZAHTJEVI I ISPITIVANJA

4.1.   UV-zračenje

UV zračenje tipa LED modula s niskim UV zračenjem je:

gdje je:

(za definicije ostalih simbola vidjeti stavak 4.1.1. Priloga 9. Pravilniku 112).

Ta se vrijednost izračunava pomoću intervala od jednog nanometra. UV zračenje ponderira se prema vrijednostima navedenim u tablici UV u nastavku:

Tablica UV

Vrijednosti u skladu sa „Smjernicama IRPA/INIRC o graničnim vrijednostima izlaganja ultraljubičastom zračenju”. Izabrane su valne duljine (u nanometrima) reprezentativne; druge vrijednosti treba umetnuti.