Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32023R2782

Provedbena uredba Komisije (EU) 2023/2782 оd 14. prosinca 2023. o utvrđivanju metoda uzorkovanja i analize za kontrolu razina mikotoksina u hrani i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 401/2006

C/2023/8401

SL L, 2023/2782, 15.12.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_impl/2023/2782/oj (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 24/03/2024

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_impl/2023/2782/oj

European flag

Službeni list
Europske unije

HR

Serije L


2023/2782

15.12.2023

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2023/2782

оd 14. prosinca 2023.

o utvrđivanju metoda uzorkovanja i analize za kontrolu razina mikotoksina u hrani i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 401/2006

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (1), a posebno njezin članak 34. stavak 6.,

budući da:

(1)

Uredbom Komisije (EU) 2023/915 (2) utvrđene su najveće dopuštene količine određenih mikotoksina i sklerocija glavice raži u hrani.

(2)

Uredbom Komisije (EZ) br. 401/2006 (3) utvrđene su metode uzorkovanja i analize za službenu kontrolu razina mikotoksina u hrani.

(3)

Metode uzorkovanja iz Uredbe (EZ) br. 401/2006 utvrđene za različitu hranu trebale bi se primjenjivati na kontrolu svih mikotoksina u toj hrani, a ne samo onih koji su izričito navedeni u toj uredbi. Usto je primjereno ažurirati metodu uzorkovanja za dodatke prehrani i utvrditi metodu uzorkovanja za sušeno začinsko bilje, biljne infuzije i čajeve.

(4)

Službene kontrole mogu se provoditi na hrani za koju nije određena posebna najveća dopuštena količina mikotoksina i za koju nije utvrđen poseban postupak uzorkovanja. Stoga je primjereno definirati kriterije na osnovi kojih će se utvrditi postupak uzorkovanja koji se treba primjenjivati u takvim slučajevima.

(5)

Referentni laboratorij Europske unije za mikotoksine i biljne toksine ažurirao je na temelju najboljih dostupnih znanstvenih informacija kriterije analitičke učinkovitosti za mikotoksine. Stoga je primjereno izmijeniti kriterije utvrđene u Uredbi (EZ) br. 401/2006.

(6)

Kontrolnim laboratorijima potrebno je omogućiti dovoljno vremena za provedbu novih zahtjeva koji se uvode ovom Uredbom. Stoga je primjereno utvrditi razuman rok za početak primjene ove Uredbe.

(7)

Kako bi se osigurao kontinuitet u provedbi službenih kontrola i drugih regulatornih aktivnosti u pogledu najvećih dopuštenih količina mikotoksina te kako bi se omogućilo dovoljno vremena za ponovnu validaciju metoda analize, primjereno je odrediti da se metode analize koje su validirane prije datuma početka primjene ove Uredbe mogu upotrebljavati tijekom određenog razdoblja, podložno posebnim zahtjevima iz točke 4.3. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 401/2006.

(8)

Budući da su izmjene Uredbe (EZ) br. 401/2006 znatne, tu je uredbu radi jasnoće primjereno staviti izvan snage i zamijeniti.

(9)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„serija” znači točno određena količina odjednom dostavljenog prehrambenog proizvoda za koju je nadležno tijelo utvrdilo da ima zajednička svojstva, kao što su podrijetlo, sorta, vrsta pakiranja, pakiratelj, pošiljatelj ili označivanje;

2.

„podserija” znači fizički odvojen i prepoznatljiv dio velike serije namijenjen primjeni metode uzorkovanja;

3.

„pojedinačni uzorak” znači količina materijala uzetog s jednog mjesta u seriji ili podseriji;

4.

„skupni uzorak” znači uzorak dobiven objedinjavanjem svih pojedinačnih uzoraka uzetih iz serije ili podserije;

5.

„poduzorak” znači količina materijala uzetog iz skupnog uzorka za kontrolu sklerocija glavice raži vizualnim pregledom;

6.

„laboratorijski uzorak” znači reprezentativni dio ili količina skupnog uzorka namijenjeni laboratorijskoj analizi;

7.

„iskorištenje (Rec, %)” znači postotak dobiven primjenom sljedeće formule x/xref × 100 %, pri čemu je:

x

=

izmjerena koncentracija (kod obogaćenih uzoraka korigirana za pozadinsku koncentraciju, ako nije riječ o slijepom uzorku) i

xref

=

referentna koncentracija (koncentracija certificiranog referentnog materijala (CRM), materijala za provjeru kvalitete rada ili obogaćenog uzorka);

8.

„mjerno odstupanje” znači razlika između izmjerene vrijednosti i referentne koncentracije;

9.

„relativna standardna devijacija ponovljivosti (RSDr)” znači relativna standardna devijacija (%) izračunana iz rezultata dobivenih u uvjetima ponovljivosti (preciznost ponovljivosti): isti ispitivač primjenjuje istu metodu na istom uzorkovanom materijalu u jednom laboratoriju s pomoću istog instrumenta u kratkom vremenskom intervalu (jedan dan ili jedan slijed);

10.

„relativna standardna devijacija obnovljivosti unutar laboratorija (RSDwR)” znači relativna standardna devijacija (%) izračunana iz rezultata dobivenih u uvjetima obnovljivosti unutar laboratorija (srednja preciznost): ista metoda primjenjuje se na istom uzorkovanom materijalu u jednom laboratoriju, ali u različitim danima (po mogućnosti u duljem vremenskom intervalu), a može uključivati i druge uvjete, kao što su različiti ispitivači i/ili različiti (jednakovrijedni) instrumenti;

11.

„relativna standardna devijacija obnovljivosti (RSDR)” znači relativna standardna devijacija (%) izračunana iz rezultata dobivenih u uvjetima obnovljivosti (međulaboratorijska preciznost), što znači da isti materijal analiziraju različiti laboratoriji. RSDR se posebno može utvrditi na temelju međulaboratorijskih ispitivanja i provjera kvalitete rada;

12.

„granica kvantifikacije (LOQ)” znači najmanji sadržaj analita koji se može izmjeriti s opravdanom statističkom sigurnošću. U kontekstu ove Uredbe to znači najniža uspješno validirana razina, tj. najniža ispitana koncentracija analita u uzorkovanom materijalu za koju su dokazano ispunjeni kriteriji za iskorištenje, preciznost i identifikaciju (4);

13.

„orijentacijska ciljna koncentracija (STC)” znači relevantna koncentracija za detekciju mikotoksina u uzorku. Ako se ispituje sukladnost s regulatornim ograničenjima, STC je jednak primjenjivoj najvećoj dopuštenoj količini. Za ostale potrebe ili ako nije utvrđena najveća dopuštena količina, STC se unaprijed određuje u laboratoriju;

14.

„orijentacijska metoda” znači metoda za odabir uzoraka čije razine mikotoksina s određenom sigurnošću premašuju STC. Za potrebe orijentacije u pogledu mikotoksina prikladnom se smatra sigurnost od 95 %. Rezultat orijentacijske analize izražava se kao „negativan” ili „sumnjiv”. Orijentacijskim metodama omogućuje se troškovno učinkovita velika propusnost uzoraka i tako povećava mogućnost za otkrivanje novih incidenata velike izloženosti i rizika za zdravlje potrošača. Te se metode temelje na bioanalitičkoj metodi, metodi LC-MS ili HPLC. Rezultati uzoraka koji premašuju graničnu vrijednost provjeravaju se potpunom ponovljenom analizom izvornog uzorka upotrebom potvrdne metode;

15.

„negativan uzorak” znači uzorak čiji je sadržaj mikotoksina s 95 %-tnom sigurnošću manji od STC-a (tj. postoji 5 %-tna mogućnost da će uzorci biti netočno utvrđeni kao negativni);

16.

„lažno negativan uzorak” znači uzorak čiji je sadržaj mikotoksina veći od STC-a, no utvrđen je kao negativan;

17.

„sumnjiv uzorak” (orijentacijski pozitivan) znači uzorak koji premašuje graničnu vrijednost i čiji sadržaj mikotoksina može biti veći od STC-a;

18.

„lažno sumnjiv uzorak” znači negativan uzorak koji je utvrđen kao sumnjiv;

19.

„potvrdne metode” znači metode kojima se dobivaju potpuni ili dopunski podaci na temelju kojih je mikotoksin moguće nesumnjivo identificirati i kvantificirati na razini značajnosti;

20.

„granična vrijednost” znači odgovor, signal ili koncentracija dobiveni orijentacijskom metodom, iznad kojih se uzorak razvrstava kao „sumnjiv”. Granična vrijednost određuje se tijekom validacije te se njome u obzir uzima varijabilnost mjerenja;

21.

„negativni kontrolni uzorak (slijepi uzorak matrice)” znači uzorak za koji je poznato da ne sadržava mikotoksin koji se provjerava, što je prethodno utvrđeno dovoljno osjetljivom potvrdnom metodom ili drugom metodom, ili ako se takav uzorak ne može dobiti, materijal s najnižom dostupnom razinom, ako se na temelju te razine može zaključiti da je orijentacijska metoda prikladna;

22.

„uzorak za koji je poznato da je slobodan” znači uzorak koji sadržava količinu analita koja nije veća od jedne petine STC-a. Ako se količina može kvantificirati potvrdnom metodom, uzima se u obzir pri procjeni validacije;

23.

„pozitivan kontrolni uzorak” znači uzorak koji sadržava mikotoksin u orijentacijskoj ciljnoj koncentraciji, npr. certificirani referentni materijal, materijal poznatog sadržaja (npr. ispitni materijal za provjeru kvalitete rada) ili materijal koji je na drukčiji način dovoljno okarakteriziran s pomoću potvrdne metode. Ako ne postoji nijedna od navedenih mogućnosti, može se uzeti mješavina uzoraka različitih razina kontaminacije ili obogaćeni uzorak koji je pripremljen u laboratoriju i dovoljno okarakteriziran, ako se može dokazati da je razina kontaminacije provjerena.

Članak 2.

1.   Uzorkovanje za kontrolu razina mikotoksina u hrani provodi se u skladu s metodama utvrđenima u Prilogu I.

2.   Postupak uzorkovanja za hranu koja se ne može razvrstati u neku od kategorija hrane za koju je u Prilogu I. utvrđen postupak uzorkovanja određuje se uzimajući u obzir veličinu čestica te hrane ili sličnost te hrane s proizvodom koji se može razvrstati u neku od kategorija hrane iz Priloga I.

3.   Hrana koja se ne može razvrstati u neku od kategorija hrane iz Priloga I., ako postoje dokazi da je mikotoksin ravnomjerno raspoređen u takvoj hrani, uzorkuje se primjenom postupka uzorkovanja utvrđenog u dijelu B Priloga Uredbi Komisije (EZ) br. 333/2007 (5).

Članak 3.

Priprema uzoraka i metode analize za kontrolu razina mikotoksina u hrani moraju ispunjavati kriterije utvrđene u Prilogu II.

Članak 4.

Uredba (EZ) br. 401/2006 stavlja se izvan snage. Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Provedbenu uredbu.

Međutim, do 1. siječnja 2029. posebni zahtjevi iz točke 4.3. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 401/2006 nastavljaju se primjenjivati na metode koje su validirane prije početka primjene ove Uredbe.

Članak 5.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. travnja 2024.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 14. prosinca 2023.

Za Komisiju

Predsjednica

Ursula VON DER LEYEN


(1)   SL L 95, 7.4.2017., str. 1.

(2)  Uredba Komisije (EU) 2023/915 оd 25. travnja 2023. o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminanata u hrani i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1881/2006 (SL L 119, 5.5.2023., str. 103.).

(3)  Uredba Komisije (EZ) br. 401/2006 od 23. veljače 2006. o utvrđivanju metoda uzorkovanja i analize za službenu kontrolu razina mikotoksina u hrani (SL L 70, 9.3.2006., str. 12.).

(4)  Prikladne granice kvantifikacije općenito su niže za procjenu rizika nego za službenu kontrolu radi provjere usklađenosti s najvećom dopuštenom količinom jer je cilj prikupiti numeričke podatke za većinu analiziranih uzoraka (tj. izbjeći lijevo cenzurirane podatke) kako bi se mogle provesti točne procjene izloženosti. Za potrebe praćenja može se prihvatiti prijavljivanje vrijednosti ispod granice kvantifikacije u smislu ove Uredbe.

(5)  Uredba Komisije (EZ) br. 333/2007 od 28. ožujka 2007. o metodama uzorkovanja i analitičkim metodama za kontrolu razina elemenata u tragovima i procesnih kontaminanata u hrani (SL L 88, 29.3.2007., str. 29.).


PRILOG I.

Metode uzorkovanja za kontrolu razina mikotoksina u hrani (1)

DIO I.

OPĆE ODREDBE

A.1.   Opće odredbe

A.1.1.   Osoblje

Uzorkovanje provodi osoba koju je odredilo nadležno tijelo države članice.

A.1.2.   Materijal koji se uzorkuje

Svaka serija koja se ispituje uzorkuje se zasebno. U skladu s posebnim odredbama za uzorkovanje za različite mikotoksine, velike serije dijele se u podserije koje se uzorkuju zasebno.

A.1.3.   Mjere opreza

Tijekom uzorkovanja i pripreme uzoraka poduzimaju se mjere opreza kako bi se izbjegle sve promjene koje bi mogle:

utjecati na sadržaj mikotoksina, štetno djelovati na analitičko određivanje ili skupne uzorke učiniti nereprezentativnima;

utjecati na sigurnost hrane u serijama koje se uzorkuju.

Također se moraju poduzeti sve potrebne mjere za zaštitu osoba koje uzimaju uzorke.

A.1.4.   Pojedinačni uzorci

Koliko je to moguće, pojedinačni uzorci uzimaju se na različitim mjestima u čitavoj seriji ili podseriji. Odstupanje od tog postupka unosi se u zapisnik iz dijela I. točke A.1.8. ovog Priloga.

A.1.5.   Priprema skupnog uzorka

Skupni uzorak dobiva se objedinjavanjem pojedinačnih uzoraka.

A.1.6.   Ponovljeni uzorci

Ponovljeni uzorci za provedbu službene kontrole, u svrhu obrane i u referentne svrhe uzimaju se iz homogeniziranog skupnog uzorka, osim ako je takav postupak u suprotnosti s pravilima država članica u pogledu prava subjekta u poslovanju s hranom.

A.1.7.   Pakiranje i prijenos uzoraka

Svaki uzorak stavlja se u čisti, inertni spremnik koji osigurava odgovarajuću zaštitu od kontaminacije i oštećenja u transportu. Poduzimaju se sve potrebne mjere opreza kako bi se izbjegla promjena sastava uzorka do koje bi moglo doći za vrijeme prijevoza ili skladištenja.

A.1.8.   Pečaćenje i označivanje uzoraka

Svaki uzorak uzet za službene potrebe zapečaćuje se na mjestu uzorkovanja i označuje u skladu s propisima država članica.

O svakom se uzorkovanju vodi zapisnik koji omogućuje nedvojbenu identifikaciju svake serije, a sadržava podatke o vremenu i mjestu uzorkovanja te ostale dodatne podatke koji mogu poslužiti analitičaru.

A.2.   Različite vrste serija

Prehrambeni proizvodi mogu se stavljati na tržište u rasutom stanju, u spremnicima ili pojedinačnim pakiranjima, kao što su vreće, vrećice i maloprodajna/pojedinačna pakiranja. Metoda uzorkovanja može se primijeniti na proizvode stavljene na tržište u rasutom stanju, u spremnicima ili pojedinačnim pakiranjima, kao što su vreće, vrećice, maloprodajna/pojedinačna pakiranja ili bilo koji drugi oblik.

Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe o uzorkovanju utvrđene u drugim dijelovima ovog Priloga, sljedeća formula upotrebljava se kao smjernica za izračun učestalosti uzorkovanja serija stavljenih na tržište u pojedinačnim pakiranjima, kao što su vreće, vrećice i maloprodajna/pojedinačna pakiranja:

učestalost uzorkovanja (SF) n =

masa serije x masa pojedinačnog uzorka

masa skupnog uzorka x masa pojedinačnog pakiranja

masa: u kg

učestalost uzorkovanja (SF): svako n-to pojedinačno pakiranje iz kojeg se uzima pojedinačni uzorak (decimalni brojevi zaokružuju se na najbliži cijeli broj).

A.3.   Uzorkovanje proizvoda s visokim omjerom obujma i mase

Uz iznimku prehrambenih proizvoda obuhvaćenih točkama L i M dijela II. ovog Priloga, u slučaju uzorkovanja prehrambenih proizvoda koji imaju velik obujam u odnosu na masu (tj. obujam (dm3)/masa (kg) > 5), zahtjevi u pogledu mase mogu se zamijeniti jednakovrijednim zahtjevom u pogledu obujma (tj. 1 kg zamjenjuje se 1 dm3).

DIO II.

METODE UZORKOVANJA

U ovom se dijelu utvrđuju metode uzorkovanja za sljedeće kategorije hrane:

A.

Žitarice, uljarice osim kikirikija, proizvodi od žitarica i proizvodi od uljarica osim proizvoda od kikirikija

B.

Sušeno voće i proizvodi dobiveni/prerađeni od sušenog voća, osim suhih smokava

C.

Suhe smokve i proizvodi dobiveni/prerađeni od suhih smokava

D.

Kikiriki, jezgre marelice, orašasti plodovi i sušeni začini velike veličine čestica i od njih dobiveni/prerađeni proizvodi

E.

Sušeni začini osim sušenih začina velike veličine čestica i začina u prahu

F.

Mlijeko i mliječni proizvodi, početna hrana za dojenčad, prijelazna hrana za dojenčad, hrana za posebne medicinske potrebe namijenjena dojenčadi i maloj djeci i hrana za malu djecu

G.

Kava, proizvodi od kave, kakao, proizvodi od kakaa, slatki korijen i proizvodi od slatkog korijena

H.

Pića

I.

Kruti prerađeni proizvodi od voća i povrća

J.

Dječja hrana i prerađena hrana na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu

K.

Biljna ulja

L.

Dodaci prehrani, pelud i proizvodi od peludi

M.

Sušeno začinsko bilje, biljne infuzije (sušeni proizvod), čajevi (sušeni proizvod) i začini u prahu

N.

Vrlo velike serije ili serije koje se skladište ili prevoze tako da uzorkovanje u čitavoj seriji nije moguće

A.   METODA UZORKOVANJA ZA ŽITARICE, ULJARICE OSIM KIKIRIKIJA, PROIZVODE OD ŽITARICA I PROIZVODE OD ULJARICA OSIM PROIZVODA OD KIKIRIKIJA

A.1.   Masa pojedinačnog uzorka

Masa pojedinačnog uzorka iznosi oko 100 g, osim ako je drukčije određeno u ovom dijelu i osim u slučaju uljarica ili žitarica kod kojih 1 000 sjemenki/zrna teži manje od 10 g („uljarice ili žitarice male veličine čestica”).

Pojedinačni uzorak za te uljarice ili žitarice male veličine čestica teži oko 25 g.

U slučaju serija u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima masa pojedinačnog uzorka ovisi o masi maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže više od 100 g (ili 25 g u slučaju uljarica ili žitarica male veličine čestica), skupni uzorci težit će više od potrebne mase navedene u tablicama 1 i 2 u točki A.2. Ako jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje teži znatno više (tj. više nego dvostruko) od 100 g (ili 25 g u slučaju uljarica ili žitarica male veličine čestica), iz svakog maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja kao pojedinačni uzorak uzima se 100 g (ili 25 g u slučaju uljarica ili žitarica male veličine čestica). To se može učiniti prilikom uzimanja uzorka ili u laboratoriju.

Međutim, ako bi ta metoda uzorkovanja imala neprihvatljive komercijalne posljedice koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva ili drugih razloga), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja. Konkretno, ako se vrijedan proizvod stavlja na tržište u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima od 500 g ili 1 kg, skupni uzorak može se dobiti objedinjavanjem određenog broja pojedinačnih uzoraka koji je manji od broja navedenog u tablicama 1 i 2, pod uvjetom da je masa skupnog uzorka jednaka potrebnoj masi skupnog uzorka iz tih tablica.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže manje od 100 g (ili 25 g u slučaju uljarica ili žitarica male veličine čestica) i ako razlika nije vrlo velika (tj. nije manja od polovine od 100 g odnosno 25 g), jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje smatra se jednim pojedinačnim uzorkom, što daje skupni uzorak čija je masa manja od potrebne mase iz tablica 1 i 2. Ako je masa maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja znatno manja od 100 g (ili 25 g u slučaju uljarica ili žitarica male veličine čestica), jedan pojedinačni uzorak sastoji se od dva ili više maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja, a masa je što bliža 100 g (ili 25 g u slučaju uljarica ili žitarica male veličine čestica).

A.2.   Opći prikaz metode uzorkovanja za žitarice, uljarice osim kikirikija, proizvode od žitarica i proizvode od uljarica osim proizvoda od kikirikija

Tablica 1.

Podjela serija u podserije ovisno o proizvodu i masi serije

Proizvod

Masa serije (u tonama)

Masa ili broj podserija

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

Žitarice, uljarice osim kikirikija, proizvodi od žitarica i proizvodi od uljarica osim proizvoda od kikirikija

> 300 i < 1 500

3 podserije

100

10

2,5 za uljarice ili žitarice male veličine čestica

≥ 100 i ≤ 300

100 tona

100

10

2,5 za uljarice ili žitarice male veličine čestica

< 100

3 –100 ( (*1))

1 –10

0,25 –2,5 za uljarice ili žitarice male veličine čestica

A.3.   Metoda uzorkovanja za žitarice, uljarice osim kikirikija, proizvode od žitarica i proizvode od uljarica osim proizvoda od kikirikija za serije ≥ 50 tona

Pod uvjetom da se podserija može fizički odvojiti, svaka serija dijeli se u podserije u skladu s tablicom 1. Uzimajući u obzir da masa serije nije uvijek točan umnožak mase podserija, masa podserije može premašivati navedenu masu za najviše 20 %. Ako serija nije fizički podijeljena u podserije ili se ne može fizički podijeliti u podserije, iz serije se uzima najmanje 100 pojedinačnih uzoraka. Za serije > 500 tona broj pojedinačnih uzoraka utvrđen je u točki N.2.

Svaka podserija uzorkuje se zasebno.

Broj pojedinačnih uzoraka: 100. Masa skupnog uzorka = 10 kg (ili 2,5 kg u slučaju žitarica i uljarica male veličine čestica).

Ako je zbog neprihvatljivih komercijalnih posljedica koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.) nemoguće primijeniti metodu uzorkovanja iz ove točke, može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja, koja mora biti dovoljno reprezentativna i u potpunosti opisana i dokumentirana. Alternativna metoda uzorkovanja može se primijeniti i kad je praktički nemoguće primijeniti prethodno navedenu metodu uzorkovanja. To je slučaj kad se velike serije žitarica skladište u skladištima ili kad se žitarice skladište u silosima (2). Uzorkovanje takvih serija provodi se u skladu s pravilima utvrđenima u dijelu N.

A.4.   Metoda uzorkovanja za žitarice, uljarice osim kikirikija, proizvode od žitarica i proizvode od uljarica osim proizvoda od kikirikija za serije < 50 tona

Za serije žitarica, uljarica osim kikirikija, proizvoda od žitarica i proizvoda od uljarica osim proizvoda od kikirikija mase manje od 50 tona primjenjuje se plan uzorkovanja s od 10 do 100 pojedinačnih uzoraka, ovisno o masi serije, koji daju skupni uzorak od 1 do 10 kg (ili 0,25–2,5 kg u slučaju uljarica ili žitarica male veličine čestica). Za vrlo male serije (≤ 0,5 tona) može se uzeti manji broj pojedinačnih uzoraka, ali skupni uzorak koji objedinjuje sve pojedinačne uzorke u tom slučaju također mora težiti najmanje 1 kg (ili 0,25 kg u slučaju žitarica i uljarica male veličine čestica), a za određivanje sklerocija glavice raži najmanje 1 kg.

Na temelju tablice 2 utvrđuje se broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju.

Tablica 2.

Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisno o masi serije žitarica, uljarica osim kikirikija, proizvoda od žitarica i proizvoda od uljarica osim proizvoda od kikirikija

Masa serije (u tonama)

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg) (*2)

Masa skupnog uzorka (kg)  (*2) za uljarice ili žitarice male veličine čestica

≤ 0,05

3

1

0,25

> 0,05 –≤ 0,5

5

1

0,25

> 0,5 –≤ 1

10

1

0,25

> 1 –≤ 3

20

2

0,5

> 3 –≤ 10

40

4

1,0

> 10 –≤ 20

60

6

1,5

> 20 –≤ 100

100

10

2,5

A.5.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu A.

Ako to nije moguće, može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osigurava da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da je u potpunosti opisana i dokumentirana. U svakom slučaju, skupni uzorak teži najmanje 1 kg (3).

A.6.   Prihvaćanje serije ili podserije

Kontrola sklerocija glavice raži

Iz skupnog uzorka za ispitivanje se uzimaju dva poduzorka od najmanje 0,5 kg. Ispituje se jedan poduzorak. Ako je rezultat poduzoraka jednak ili manji od 50 % (analitički prag) najveće dopuštene količine, uzorak je u skladu s najvećom dopuštenom količinom. Ako je rezultat veći od 50 % najveće dopuštene količine, treba ispitati drugi poduzorak i za provjeru sukladnosti s najvećom dopuštenom količinom upotrijebiti prosjek rezultata dvaju poduzoraka. Primjenjuju se sljedeći ishodi:

prihvaćanje, ako prvi poduzorak sadržava manje od 50 % najveće dopuštene količine sklerocija glavice raži ili ako je prosjek dvaju poduzoraka u skladu s najvećom dopuštenom količinom;

odbijanje, ako prosjek dvaju poduzoraka premašuje najveću dopuštenu količinu.

Kontrola mikotoksina

Primjenjuju se sljedeći ishodi:

prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

B.   METODA UZORKOVANJA ZA SUŠENO VOĆE I PROIZVODE DOBIVENE/PRERAĐENE OD SUŠENOG VOĆA, OSIM SUHIH SMOKAVA

Ova metoda uzorkovanja primjenjuje se za službenu kontrolu razina mikotoksina u sušenom voću i proizvodima dobivenima/prerađenima od sušenog voća, osim suhih smokava i proizvoda dobivenih/prerađenih od suhih smokava (dio II.C ovog Priloga).

B.1.   Masa pojedinačnog uzorka

Masa pojedinačnog uzorka iznosi oko 100 g, osim ako je drukčije određeno u ovom dijelu II.B.

U slučaju serija u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima masa pojedinačnog uzorka ovisi o masi maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže više od 100 g, skupni uzorci težit će više od potrebne mase navedene u tablicama 1 i 2 u ovom dijelu B. Ako jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje teži znatno više (više nego dvostruko) od 100 g, iz svakog maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja kao pojedinačni uzorak uzima se 100 g. To se može učiniti prilikom uzimanja uzorka ili u laboratoriju. Međutim, ako bi ta metoda uzorkovanja imala neprihvatljive komercijalne posljedice koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja. Primjerice, ako se vrijedan proizvod stavlja na tržište u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima od 500 g ili 1 kg, skupni uzorak može se dobiti objedinjavanjem određenog broja pojedinačnih uzoraka koji je manji od broja navedenog u tablicama 1 i 2 u ovom dijelu, pod uvjetom da masa skupnog uzorka odgovara potrebnoj masi skupnog uzorka iz tablica 1 i 2 u ovom dijelu B.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže manje od 100 g i ako razlika nije vrlo velika (tj. nije manja od polovine od 100 g), jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje smatra se jednim pojedinačnim uzorkom, što daje skupni uzorak čija je masa manja od potrebne mase iz tablica 1 i 2 u ovom dijelu. Ako je masa maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja znatno manja od 100 g, jedan pojedinačni uzorak sastoji se od dva ili više maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja, a masa je što bliža 100 g.

B.2.   Opći prikaz metode uzorkovanja za sušeno voće i proizvode dobivene/prerađene od sušenog voća, osim suhih smokava

Tablica 1.

Podjela serija u podserije ovisno o proizvodu i masi serije

Proizvod

Masa serije (u tonama)

Masa ili broj podserija

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

Sušeno voće, osim suhih smokava

≥ 15

15 –30 tona

100

10

< 15

10 –100  (*3)

1 –10

B.3.   Metoda uzorkovanja za sušeno voće i proizvode dobivene/prerađene od sušenog voća (serije ≥ 15 tona), osim suhih smokava

Pod uvjetom da se podserija može fizički odvojiti, svaka serija dijeli se u podserije u skladu s tablicom 1. Uzimajući u obzir da masa serije nije uvijek točan umnožak mase podserija, masa podserije može premašivati navedenu masu za najviše 20 %.

Svaka podserija uzorkuje se zasebno.

Broj pojedinačnih uzoraka: 100. Masa skupnog uzorka = 10 kg.

Ako se prethodno opisana metoda uzorkovanja ne može primijeniti zbog komercijalnih posljedica koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja, koja mora biti dovoljno reprezentativna i u potpunosti opisana i dokumentirana.

B.4.   Metoda uzorkovanja za sušeno voće i proizvode dobivene/prerađene od sušenog voća (serije < 15 tona), osim suhih smokava

Za serije sušenog voća, osim smokava, mase manje od 15 tona primjenjuje se plan uzorkovanja s od 10 do 100 pojedinačnih uzoraka, ovisno o masi serije, koji daju skupni uzorak od 1 do 10 kg.

Na temelju tablice u nastavku može se odrediti broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju.

Tablica 2.

Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisno o masi serije sušenog voća i proizvoda dobivenih/prerađenih od sušenog voća, osim suhih smokava

Masa serije (u tonama)

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

≤ 0,1

10

1

> 0,1 –≤ 0,2

15

1,5

> 0,2 –≤ 0,5

20

2

> 0,5 –≤ 1,0

30

3

> 1,0 –≤ 2,0

40

4

> 2,0 –≤ 5,0

60

6

> 5,0 –≤ 10,0

80

8

> 10,0 –≤ 15,0

100

10

B.5.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu B.

Ako to nije moguće, može se primijeniti druga alternativna metoda uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osigurava da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da je u potpunosti opisana i dokumentirana. U svakom slučaju, skupni uzorak teži najmanje 1 kg (4).

B.6.   Posebne odredbe o uzorkovanju za sušeno voće i proizvode dobivene/prerađene od sušenog voća osim suhih smokava koji se stavljaju na tržište u vakuumiranim pakiranjima

Za serije mase 15 tona ili više uzima se najmanje 25 pojedinačnih uzoraka, koji daju skupni uzorak od 10 kg, a za serije mase manje od 15 tona uzima se 25 % broja pojedinačnih uzoraka iz tablice 2 u točki B.4., koji daju skupni uzorak čija masa odgovara masi uzorkovane serije (vidjeti tablicu 2 u točki B.4.).

B.7.   Prihvaćanje serije ili podserije

Primjenjuju se sljedeći ishodi:

prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

C.   METODA UZORKOVANJA ZA SUHE SMOKVE I PROIZVODE DOBIVENE/PRERAĐENE OD SUHIH SMOKAVA

C.1.   Masa pojedinačnog uzorka

Masa pojedinačnog uzorka iznosi oko 300 g, osim ako je drukčije određeno u dijelu II.C.

U slučaju serija u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima masa pojedinačnog uzorka ovisi o masi maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže više od 300 g, skupni uzorci težit će više od potrebne mase navedene u tablicama 1, 2 i 3. Ako jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje teži znatno više (tj. više nego dvostruko) od 300 g, iz svakog maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja kao pojedinačni uzorak uzima se 300 g. To se može učiniti prilikom uzimanja uzorka ili u laboratoriju. Međutim, ako bi ta metoda uzorkovanja imala neprihvatljive komercijalne posljedice koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja. Primjerice, ako se vrijedan proizvod stavlja na tržište u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima od 500 g ili 1 kg, skupni uzorak može se dobiti objedinjavanjem određenog broja pojedinačnih uzoraka koji je manji od broja navedenog u tablicama 1, 2 i 3, pod uvjetom da masa skupnog uzorka odgovara potrebnoj masi skupnog uzorka iz tablica 1, 2 i 3.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže manje od 300 g i ako razlika nije vrlo velika (tj. nije manja od polovine od 300 g), jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje smatra se jednim pojedinačnim uzorkom, što daje skupni uzorak čija je masa manja od potrebne mase iz tablica 1, 2 i 3. Ako je masa maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja znatno manja od 300 g, jedan pojedinačni uzorak sastoji se od dva ili više maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja, a masa je što bliža 300 g.

C.2.   Opći prikaz metode uzorkovanja za suhe smokve

Tablica 1

Podjela serija u podserije ovisno. o proizvodu i masi serije

Proizvod

Masa serije (u tonama)

Masa ili broj podserija

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

Suhe smokve

≥ 15

15 –30 tona

100

30

< 15

10 –100  (*4)

≤ 30

C.3.   Metoda uzorkovanja za suhe smokve (serije ≥ 15 tona)

Pod uvjetom da se podserija može fizički odvojiti, svaka serija dijeli se u podserije u skladu s tablicom 1. Uzimajući u obzir da masa serije nije uvijek točan umnožak mase podserija, masa podserije može premašivati navedenu masu za najviše 20 %.

Svaka podserija uzorkuje se zasebno.

Broj pojedinačnih uzoraka: 100

Masa skupnog uzorka = 30 kg; skupni uzorak se miješa i prije mljevenja dijeli na tri jednaka laboratorijska uzorka od 10 kg (ta podjela na tri laboratorijska uzorka nije potrebna za suhe smokve koje se dalje razvrstavaju ili drukčije fizikalno obrađuju te ako je dostupna oprema s pomoću koje se može homogenizirati uzorak od 30 kg).

U skladu s odredbama iz Priloga II., svaki laboratorijski uzorak od 10 kg zasebno se melje na sitno i dobro se promiješa kako bi se postigla potpuna homogenizacija.

Ako se prethodno opisana metoda uzorkovanja ne može primijeniti zbog neprihvatljivih komercijalnih posljedica koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja, koja mora biti dovoljno reprezentativna i u potpunosti opisana i dokumentirana.

C.4.   Metoda uzorkovanja za suhe smokve (serije < 15 tona)

Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisi o masi serije te iznosi najmanje 10, a najviše 100.

Na temelju tablice 2 u nastavku može se odrediti broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju te naknadna podjela skupnog uzorka.

Tablica 2.

Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisno o masi serije i broju dijelova skupnog uzorka

Masa serije (u tonama)

Broj pojedinačnih uzoraka

(za maloprodajna / pojedinačna pakiranja vidjeti i točku C.1.)

Masa skupnog uzorka (kg) (u slučaju maloprodajnih / pojedinačnih pakiranja masa skupnog uzorka može se razlikovati – vidjeti točku C.1.)

Broj laboratorijskih uzoraka iz skupnog uzorka

≤ 0,1

10

3

1 (bez podjele)

> 0,1 –≤ 0,2

15

4,5

1 (bez podjele)

> 0,2 –≤ 0,5

20

6

1 (bez podjele)

> 0,5 –≤ 1,0

30

9 (–< 12  kg)

1 (bez podjele)

> 1,0 –≤ 2,0

40

12

2

> 2,0 –≤ 5,0

60

18 (–< 24  kg)

2

> 5,0 –≤ 10,0

80

24

3

> 10,0 –≤ 15,0

100

30

3

Masa skupnog uzorka ≤ 30 kg; skupni uzorak se miješa i prije mljevenja dijeli na dva ili tri jednaka laboratorijska uzorka od ≤ 10 kg (ta podjela na dva ili tri laboratorijska uzorka nije potrebna za suhe smokve koje se dalje razvrstavaju ili drukčije fizikalno obrađuju te ako je dostupna oprema s pomoću koje se mogu homogenizirati uzorci do 30 kg).

Ako skupni uzorak teži manje od 30 kg, dijeli se na laboratorijske uzorke u skladu sa sljedećim smjernicama:

< 12 kg: bez podjele na laboratorijske uzorke;

≥ 12–< 24 kg: podjela na dva laboratorijska uzorka;

≥ 24 kg: podjela na tri laboratorijska uzorka.

U skladu s odredbama iz Priloga II., svaki laboratorijski uzorak zasebno se melje na sitno i dobro se promiješa kako bi se postigla potpuna homogenizacija.

Ako se metoda uzorkovanja opisana u prethodnoj alineji ne može primijeniti zbog neprihvatljivih komercijalnih posljedica koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja, koja mora biti dovoljno reprezentativna i u potpunosti opisana i dokumentirana.

C.5.   Metoda uzorkovanja za dobivene/prerađene proizvode i složenu hranu

C.5.1.   Dobiveni/prerađeni proizvodi vrlo male veličine čestica (ravnomjerna raspodjela kontaminacije mikotoksinom)

Serije paste od smokava često nemaju ravnomjernu raspodjelu kontaminacije mikotoksinom te se stoga za pastu od smokava primjenjuju metoda uzorkovanja i prihvaćanje kao za suhe smokve (točke C.3. i C.4.).

Broj pojedinačnih uzoraka: 100. Za serije mase manje od 50 tona broj pojedinačnih uzoraka iznosi od 10 do 100, ovisno o masi serije (vidjeti tablicu 3 u nastavku).

Tablica 3.

Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisno o masi serije

Masa serije (u tonama)

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

≤ 1

10

1

> 1 –≤ 3

20

2

> 3 –≤ 10

40

4

> 10 –≤ 20

60

6

> 20 –≤ 50

100

10

Masa pojedinačnog uzorka iznosi oko 100 g. U slučaju serija u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima masa pojedinačnog uzorka ovisi o masi maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja.

Masa skupnog uzorka = 1–10 kg, dobro promiješano.

C.5.2.   Ostali dobiveni/prerađeni proizvodi relativno velike veličine čestica (heterogena raspodjela kontaminacije mikotoksinom)

Metoda uzorkovanja i prihvaćanje kao za suhe smokve (točke C.3. i C.4.).

C.6.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu C.

Ako to nije moguće, mogu se primijeniti druge djelotvorne metode uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osiguravaju da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da su u potpunosti opisane i dokumentirane. U svakom slučaju, skupni uzorak teži najmanje 1 kg (5).

C.7.   Posebna metoda uzorkovanja za suhe smokve i proizvode dobivene/prerađene od suhih smokava koji se stavljaju na tržište u vakuumiranim pakiranjima

C.7.1.   Suhe smokve

Za serije mase 15 tona ili više uzima se najmanje 50 pojedinačnih uzoraka, koji daju skupni uzorak od 30 kg, a za serije mase manje od 15 tona uzima se 50 % broja pojedinačnih uzoraka iz tablice 2, koji daju skupni uzorak čija masa odgovara masi uzorkovane serije (vidjeti tablicu 2).

C.7.2.   Proizvodi dobiveni/prerađeni od suhih smokava male veličine čestica

Za serije mase 50 tona ili više uzima se najmanje 25 pojedinačnih uzoraka, koji daju skupni uzorak od 10 kg, a za serije mase manje od 50 tona uzima se 25 % broja pojedinačnih uzoraka iz tablice 3, koji daju skupni uzorak čija masa odgovara masi uzorkovane serije (vidjeti tablicu 3).

C.8.   Prihvaćanje serije ili podserije

Primjenjuju se sljedeći ishodi:

Za suhe smokve:

prihvaćanje, ako nijedan laboratorijski uzorak ne premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako jedan ili više laboratorijskih uzoraka nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

Ako skupni uzorak teži 12 kg ili manje:

prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

D.   METODA UZORKOVANJA ZA KIKIRIKI, JEZGRE MARELICE, ORAŠASTE PLODOVE I SUŠENE ZAČINE VELIKE VELIČINE ČESTICA I OD NJIH DOBIVENE/PRERAĐENE PROIZVODE

Ova metoda uzorkovanja primjenjuje se za službenu kontrolu razina mikotoksina u kikirikiju, jezgrama marelice, orašastim plodovima i suhim začinima velike veličine čestica i od njih dobivenim/prerađenim proizvodima. Ova metoda uzorkovanja primjenjuje se i za službenu kontrolu razina mikotoksina u začinima relativno velike veličine čestica, tj. veličine čestica koja je usporediva s kikirikijem ili veća, primjerice s muškatnim oraščićem.

D.1.   Masa pojedinačnog uzorka

Masa pojedinačnog uzorka iznosi oko 200 g, osim ako je drukčije određeno u ovom dijelu D.

U slučaju serija u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima masa pojedinačnog uzorka ovisi o masi maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže više od 200 g, skupni uzorci težit će više od potrebne mase navedene u tablicama 1, 2 i 3. Ako jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje teži znatno više od 200 g, iz svakog maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja kao pojedinačni uzorak uzima se 200 g. To se može učiniti prilikom uzimanja uzorka ili u laboratoriju. Međutim, ako bi ta metoda uzorkovanja imala neprihvatljive komercijalne posljedice koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja. Primjerice, ako se vrijedan proizvod stavlja na tržište u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima od 500 g ili 1 kg, skupni uzorak može se dobiti objedinjavanjem određenog broja pojedinačnih uzoraka koji je manji od broja navedenog u tablicama 1, 2 i 3, pod uvjetom da masa skupnog uzorka odgovara potrebnoj masi skupnog uzorka iz tablica 1, 2 i 3.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže manje od 200 g i ako razlika nije vrlo velika (tj. nije manja od polovine od 200 g), jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje smatra se jednim pojedinačnim uzorkom, što daje skupni uzorak čija je masa manja od potrebne mase iz tablica 1, 2 i 3. Ako je masa maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja znatno manja od 200 g, jedan pojedinačni uzorak sastoji se od dva ili više maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja, a masa je što bliža 200 g.

D.2.   Opći prikaz metode uzorkovanja za kikiriki, jezgre marelice, orašaste plodove i sušene začine velike veličine čestica

Tablica 1.

Podjela serija u podserije ovisno o proizvodu i masi serije

Proizvod

Masa serije (u tonama)

Masa ili broj podserija

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

Kikiriki, jezgre marelice, orašasti plodovi i sušeni začini velike veličine čestica

≥ 500

100 tona

100

20

> 125 i < 500

5 podserija

100

20

≥ 15 i ≤ 125

25 tona

100

20

< 15

10 –100  (*5)

≤ 20

D.3.   Metoda uzorkovanja za kikiriki, jezgre marelice, orašaste plodove i sušene začine velike veličine čestica (serije ≥ 15 tona)

Pod uvjetom da se podserija može fizički odvojiti, svaka serija dijeli se u podserije u skladu s tablicom 1. Uzimajući u obzir da masa serije nije uvijek točan umnožak mase podserija, masa podserije može premašivati navedenu masu za najviše 20 %.

Svaka podserija uzorkuje se zasebno.

Broj pojedinačnih uzoraka: 100.

Masa skupnog uzorka = 20 kg; skupni uzorak se miješa i prije mljevenja dijeli na dva jednaka laboratorijska uzorka od 10 kg (ta podjela na dva laboratorijska uzorka nije potrebna za kikiriki, jezgre marelice, orašaste plodove i sušene začine velike veličine čestica koji se dalje razvrstavaju ili drukčije fizikalno obrađuju te ako je dostupna oprema s pomoću koje se može homogenizirati uzorak od 20 kg).

U skladu s odredbama iz Priloga II., svaki laboratorijski uzorak od 10 kg zasebno se melje na sitno i dobro se promiješa kako bi se postigla potpuna homogenizacija.

Ako se prethodno opisana metoda uzorkovanja ne može primijeniti zbog komercijalnih posljedica koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja, koja mora biti dovoljno reprezentativna i u potpunosti opisana i dokumentirana.

D.4.   Metoda uzorkovanja za kikiriki, jezgre marelice, orašaste plodove i sušene začine velike veličine čestica (serije < 15 tona)

Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisi o masi serije te iznosi najmanje 10, a najviše 100.

Na temelju tablice 2 u nastavku može se odrediti broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju te naknadna podjela skupnog uzorka.

Tablica 2.

Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisno o masi serije i broju dijelova skupnog uzorka

Masa serije (u tonama)

Broj pojedinačnih uzoraka

(za maloprodajna / pojedinačna pakiranja vidjeti i točku D.1.)

Masa skupnog uzorka (kg) (u slučaju maloprodajnih / pojedinačnih pakiranja masa skupnog uzorka može se razlikovati – vidjeti točku D.1.)

Broj laboratorijskih uzoraka iz skupnog uzorka

≤ 0,1

10

2

1 (bez podjele)

> 0,1 –≤ 0,2

15

3

1 (bez podjele)

> 0,2 –≤ 0,5

20

4

1 (bez podjele)

> 0,5 –≤ 1,0

30

6

1 (bez podjele)

> 1,0 –≤ 2,0

40

8 (–< 12  kg)

1 (bez podjele)

> 2,0 –≤ 5,0

60

12

2

> 5,0 –≤ 10,0

80

16

2

> 10,0 –≤ 15,0

100

20

2

Masa skupnog uzorka ≤ 20 kg; skupni uzorak se miješa i, ako je potrebno, prije mljevenja dijeli na dva jednaka laboratorijska uzorka od ≤ 10 kg (ta podjela na dva laboratorijska uzorka nije potrebna za kikiriki, jezgre marelice, orašaste plodove i sušene začine velike veličine čestica koji se dalje razvrstavaju ili drukčije fizikalno obrađuju te ako je dostupna oprema s pomoću koje se mogu homogenizirati uzorci do 20 kg).

Ako skupni uzorak teži manje od 20 kg, dijeli se na laboratorijske uzorke u skladu sa sljedećim smjernicama:

< 12 kg: bez podjele na laboratorijske uzorke;

≥ 12 kg: podjela na dva laboratorijska uzorka.

U skladu s odredbama iz Priloga II., svaki laboratorijski uzorak zasebno se melje na sitno i dobro se promiješa kako bi se postigla potpuna homogenizacija.

Ako se prethodno opisana metoda uzorkovanja ne može primijeniti zbog neprihvatljivih komercijalnih posljedica koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja, koja mora biti dovoljno reprezentativna i u potpunosti opisana i dokumentirana.

D.5.   Metoda uzorkovanja za dobivene/prerađene proizvode, osim biljnih ulja, i složenu hranu

D.5.1.   Dobiveni/prerađeni proizvodi (osim biljnih ulja) male veličine čestica, tj. brašno, maslac od kikirikija (ravnomjerna raspodjela kontaminacije mikotoksinom) i složena hrana

Broj pojedinačnih uzoraka: 100; za serije mase manje od 50 tona broj pojedinačnih uzoraka iznosi od 10 do 100, ovisno o masi serije (vidjeti tablicu 3),

Tablica 3.

Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisno o masi serije

Masa serije (u tonama)

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

≤ 1

10

1

> 1 –≤ 3

20

2

> 3 –≤ 10

40

4

> 10 –≤ 20

60

6

> 20 –≤ 50

100

10

Masa pojedinačnog uzorka iznosi oko 100 g. U slučaju serija u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima masa pojedinačnog uzorka ovisi o masi maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja.

Masa skupnog uzorka = 1–10 kg, dobro promiješano.

D.5.2.   Dobiveni/prerađeni proizvodi relativno velike veličine čestica (heterogena raspodjela kontaminacije mikotoksinom) i složena hrana

Metoda uzorkovanja i prihvaćanje kao za kikiriki, jezgre marelice, orašaste plodove i začine velike veličine čestica (točke D.3. i D.4.).

D.6.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu D.

Ako to nije moguće, mogu se primijeniti druge djelotvorne metode uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osiguravaju da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da su u potpunosti opisane i dokumentirane. U svakom slučaju, skupni uzorak teži najmanje 1 kg (6).

D.7.   Posebna metoda uzorkovanja za kikiriki, jezgre marelice, orašaste plodove i sušene začine velike veličine čestica i od njih dobivene/prerađene proizvode koji se stavljaju na tržište u vakuumiranim pakiranjima

D.7.1.   Pistacije, kikiriki, brazilski orasi

Za serije mase 15 tona ili više uzima se najmanje 50 pojedinačnih uzoraka, koji daju skupni uzorak od 20 kg, a za serije mase manje od 15 tona uzima se 50 % broja pojedinačnih uzoraka iz tablice 2, koji daju skupni uzorak čija masa odgovara masi uzorkovane serije (vidjeti tablicu 2).

D.7.2.   Jezgre marelice, orašasti plodovi osim pistacija i brazilskih oraha, sušeni začini velike veličine čestica

Za serije mase 15 tona ili više uzima se najmanje 25 pojedinačnih uzoraka, koji daju skupni uzorak od 20 kg, a za serije mase manje od 15 tona uzima se 25 % broja pojedinačnih uzoraka iz tablice 2, koji daju skupni uzorak čija masa odgovara masi uzorkovane serije (vidjeti tablicu 2).

D.7.3.   Proizvodi dobiveni/prerađeni od kikirikija, jezgri marelice, orašastih plodova i sušenih začina velike veličine čestica

Za serije mase 50 tona ili više uzima se najmanje 25 pojedinačnih uzoraka, koji daju skupni uzorak od 10 kg, a za serije mase manje od 50 tona uzima se 25 % broja pojedinačnih uzoraka iz tablice 3, koji daju skupni uzorak čija masa odgovara masi uzorkovane serije (vidjeti tablicu 3).

D.8.   Prihvaćanje serije ili podserije

Za kikiriki, jezgre marelice i orašaste plodove koji se razvrstavaju ili drukčije fizikalno obrađuju:

prihvaćanje, ako je skupni uzorak ili prosjek laboratorijskih uzoraka u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako skupni uzorak ili prosjek laboratorijskih uzoraka nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

Za kikiriki, jezgre marelice, orašaste plodove i sušene začine velike veličine čestica koji se stavljaju na tržište za krajnjeg potrošača ili za uporabu kao sastojak hrane:

prihvaćanje, ako nijedan laboratorijski uzorak ne premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako jedan ili oba laboratorijska uzorka nedvojbeno premašuju najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

Ako skupni uzorak teži 12 kg ili manje:

prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

E.   METODA UZORKOVANJA ZA SUŠENE ZAČINE OSIM SUŠENIH ZAČINA VELIKE VELIČINE ČESTICA I ZAČINA U PRAHU

Ova metoda uzorkovanja primjenjuje se za službenu kontrolu razina mikotoksina u začinima. Međutim, za sušene začine relativno velike veličine čestica, tj. veličine čestica koja je usporediva s kikirikijem ili veća, primjerice s muškatnim oraščićem, s heterogenom raspodjelom kontaminacije mikotoksinom, primjenjuje se metoda uzorkovanja iz dijela D ovog Priloga. Za začine u prahu primjenjuje se metoda uzorkovanja iz dijela M ovog Priloga.

E.1.   Masa pojedinačnog uzorka

Masa pojedinačnog uzorka iznosi oko 100 g, osim ako je drukčije određeno u ovom dijelu E.

U slučaju serija u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima masa pojedinačnog uzorka ovisi o masi maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže > 100 g, skupni uzorci težit će više od potrebne mase navedene u tablicama 1 i 2. Ako jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje teži >> 100 g, iz svakog maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja kao pojedinačni uzorak uzima se 100 g. To se može učiniti prilikom uzimanja uzorka ili u laboratoriju. Međutim, ako bi ta metoda uzorkovanja imala neprihvatljive komercijalne posljedice koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja. Primjerice, ako se vrijedan proizvod stavlja na tržište u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima od 500 g ili 1 kg, skupni uzorak može se dobiti objedinjavanjem određenog broja pojedinačnih uzoraka koji je manji od broja navedenog u tablicama 1 i 2, pod uvjetom da masa skupnog uzorka odgovara potrebnoj masi skupnog uzorka iz tablica 1 i 2.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže manje od 100 g i ako razlika nije vrlo velika (tj. nije manja od polovine od 100 g), jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje smatra se jednim pojedinačnim uzorkom, što daje skupni uzorak čija je masa manja od potrebne mase iz tablica 1 i 2. Ako je masa maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja znatno manja od 100 g, jedan pojedinačni uzorak sastoji se od dva ili više maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja, a masa je što bliža 100 g.

E.2.   Opći prikaz metode uzorkovanja za sušene začine osim sušenih začina velike veličine čestica i začina u prahu

Tablica 1

Podjela serija u podserije ovisno o proizvodu i masi serije

Proizvod

Masa serije (u tonama)

Masa ili broj podserija

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

Sušeni začini

≥ 15

25 tona

100

10

< 15

5 –100  (*6)

0,5 –10

E.3.   Metoda uzorkovanja za sušene začine osim sušenih začina velike veličine čestica i začina u prahu (serije ≥ 15 tona)

Pod uvjetom da se podserija može fizički odvojiti, svaka serija dijeli se u podserije u skladu s tablicom 1. Uzimajući u obzir da masa serije nije uvijek točan umnožak mase podserija, masa podserije može premašivati navedenu masu za najviše 20 %.

Svaka podserija uzorkuje se zasebno.

Broj pojedinačnih uzoraka: 100. Masa skupnog uzorka = 10 kg.

Ako se prethodno opisana metoda uzorkovanja ne može primijeniti zbog neprihvatljivih komercijalnih posljedica koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja, koja mora biti dovoljno reprezentativna i u potpunosti opisana i dokumentirana.

E.4.   Metoda uzorkovanja za sušene začine osim sušenih začina velike veličine čestica i začina u prahu (serije < 15 tona)

Za serije sušenih začina mase manje od 15 tona primjenjuje se plan uzorkovanja s od 5 do 100 pojedinačnih uzoraka, ovisno o masi serije, koji daju skupni uzorak od 0,5 do 10 kg.

Na temelju tablice 2 u nastavku može se odrediti broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju.

Tablica 2.

Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisno o masi serije sušenih začina

Masa serije (u tonama)

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

≤ 0,01

5

0,5

> 0,01 –≤ 0,1

10

1

> 0,1 –≤ 0,2

15

1,5

> 0,2 –≤ 0,5

20

2

> 0,5 –≤ 1,0

30

3

> 1,0 –≤ 2,0

40

4

> 2,0 –≤ 5,0

60

6

> 5,0 –≤ 10,0

80

8

> 10,0 –≤ 15,0

100

10

E.5.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu E.

Ako to nije moguće, može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osigurava da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da je u potpunosti opisana i dokumentirana. U svakom slučaju, skupni uzorak teži najmanje 0,5 kg (7).

E.6.   Posebna metoda uzorkovanja za sušene začine osim sušenih začina velike veličine čestica i začina u prahu koji se stavljaju na tržište u vakuumiranim pakiranjima

Za serije mase 15 tona ili više uzima se najmanje 25 pojedinačnih uzoraka, koji daju skupni uzorak od 10 kg, a za serije mase manje od 15 tona uzima se 25 % broja pojedinačnih uzoraka iz tablice 2, koji daju skupni uzorak čija masa odgovara masi uzorkovane serije (vidjeti tablicu 2).

E.7.   Prihvaćanje serije ili podserije

Prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

F.   METODA UZORKOVANJA ZA MLIJEKO I MLIJEČNE PROIZVODE, POČETNU HRANU ZA DOJENČAD, PRIJELAZNU HRANU ZA DOJENČAD, HRANU ZA POSEBNE MEDICINSKE POTREBE NAMIJENJENU DOJENČADI I MALOJ DJECI I HRANU ZA MALU DJECU

F.1.   Metoda uzorkovanja za mlijeko i mliječne proizvode, početnu hranu za dojenčad, prijelaznu hranu za dojenčad, hranu za posebne medicinske potrebe namijenjenu dojenčadi i maloj djeci i hranu za malu djecu.

Skupni uzorak teži najmanje 1 kg ili 1 litru, osim ako to nije moguće, npr. ako se uzorak sastoji od jedne boce.

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju iz serije prikazan je u tablici 1. Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisi o uobičajenom obliku u kojem se predmetni proizvodi stavljaju na tržište. Kad je riječ o tekućim proizvodima u rasutom stanju, serija se mora neposredno prije uzorkovanja što bolje promiješati ručno ili mehaničkim sredstvima, ako je to moguće i ako to ne utječe na kvalitetu proizvoda. U tom se slučaju pretpostavlja da će se mikotoksini ravnomjerno rasporediti kroz cijelu seriju. Stoga je za skupni uzorak dovoljno uzeti tri pojedinačna uzorka iz serije.

Pojedinačni uzorci, koji često mogu biti boca ili pakiranje, moraju biti podjednake mase. Masa pojedinačnog uzorka iznosi najmanje 100 g, što daje skupni uzorak od najmanje 1 kg ili 1 litre. Odstupanje od te metode unosi se u zapisnik iz dijela I. točke A.1.8. ovog Priloga.

Tablica 1.

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju iz serije

Oblik u kojem se proizvod stavlja na tržište

Obujam ili masa serije (u litrama ili kg)

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju

Najmanji obujam ili masa skupnog uzorka (u litrama ili kg)

U rasutom stanju

3 –5

1

Boce/pakiranja

≤ 50

3

1

Boce/pakiranja

od 50 do 500

5

1

Boce/pakiranja

> 500

10

1

F.2.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu F.

Ako to nije moguće, može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osigurava da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da je u potpunosti opisana i dokumentirana (8).

F.3.   Prihvaćanje serije ili podserije

Prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

G.   METODA UZORKOVANJA ZA KAVU, PROIZVODE OD KAVE, KAKAO, PROIZVODE OD KAKAA, SLATKI KORIJEN I PROIZVODE OD SLATKOG KORIJENA

Ova metoda uzorkovanja primjenjuje se za službenu kontrolu razina mikotoksina u kavi, proizvodima od kave, kakau, proizvodima od kakaa, slatkom korijenu i proizvodima od slatkog korijena. Kad je riječ o kavi, proizvodima od kave, kakau i proizvodima od kakaa, za krute (suhe) proizvode primjenjuje se metoda uzorkovanja iz ovog dijela G. Za pića (tekućina) primjenjuje se metoda uzorkovanja iz dijela H.

G.1.   Masa pojedinačnog uzorka

Masa pojedinačnog uzorka iznosi oko 100 g, osim ako je drukčije određeno u ovom dijelu G.

U slučaju serija u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima masa pojedinačnog uzorka ovisi o masi maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže više od 100 g, skupni uzorci težit će više od potrebne mase navedene u tablicama 1 i 2. Ako jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje teži znatno više od 100 g, iz svakog maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja kao pojedinačni uzorak uzima se 100 g. To se može učiniti prilikom uzimanja uzorka ili u laboratoriju. Međutim, ako bi ta metoda uzorkovanja imala neprihvatljive komercijalne posljedice koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja. Primjerice, ako se vrijedan proizvod stavlja na tržište u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima od 500 g ili 1 kg, skupni uzorak može se dobiti objedinjavanjem određenog broja pojedinačnih uzoraka koji je manji od broja navedenog u tablicama 1 i 2, pod uvjetom da masa skupnog uzorka odgovara potrebnoj masi skupnog uzorka iz tablica 1 i 2.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže manje od 100 g i ako razlika nije vrlo velika (tj. nije manja od polovine od 100 g), jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje smatra se jednim pojedinačnim uzorkom, što daje skupni uzorak čija je masa manja od potrebne mase iz tablica 1 i 2. Ako je masa maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja znatno manja od 100 g, jedan pojedinačni uzorak sastoji se od dva ili više maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja, a masa je što bliža 100 g.

G.2.   Opći prikaz metode uzorkovanja za kavu, proizvode od kave, kakao, proizvode od kakaa, slatki korijen i proizvode od slatkog korijena

Tablica 1

Podjela serija u podserije ovisno o proizvodu i masi serije

Proizvod

Masa serije (u tonama)

Masa ili broj podserija

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

Kava, proizvodi od kave, kakao, proizvodi od kakaa, slatki korijen i proizvodi od slatkog korijena

≥ 15

15 –30 tona

100

10

< 15

10 –100  (*7)

1 –10

G.3.   Metoda uzorkovanja za kavu, proizvode od kave, kakao, proizvode od kakaa, slatki korijen i proizvode od slatkog korijena (serije ≥ 15 tona)

Pod uvjetom da se podserija može fizički odvojiti, svaka serija dijeli se u podserije u skladu s tablicom 1. Uzimajući u obzir da masa serije nije uvijek točan umnožak mase podserija, masa podserije može se razlikovati od navedene mase za najviše 20 %.

Svaka podserija uzorkuje se zasebno.

Broj pojedinačnih uzoraka: 100.

Masa skupnog uzorka = 10 kg.

Ako se prethodno opisana metoda uzorkovanja ne može primijeniti zbog neprihvatljivih komercijalnih posljedica koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja, koja mora biti dovoljno reprezentativna i u potpunosti opisana i dokumentirana.

G.4.   Metoda uzorkovanja za kavu, proizvode od kave, kakao, proizvode od kakaa, slatki korijen i proizvode od slatkog korijena (serije < 15 tona)

Za kavu, proizvode od kave, kakao, proizvode od kakaa, slatki korijen i proizvode od slatkog korijena mase manje od 15 tona primjenjuje se plan uzorkovanja s od 10 do 100 pojedinačnih uzoraka, ovisno o masi serije, koji daju skupni uzorak od 1 do 10 kg.

Na temelju tablice 2 u nastavku može se odrediti broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju.

Tablica 2.

Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisno o masi serije kave, proizvoda od kave, kakaa, proizvoda od kakaa, slatkog korijena i proizvoda od slatkog korijena

Masa serije (u tonama)

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

≤ 0,1

10

1

> 0,1 –≤ 0,2

15

1,5

> 0,2 –≤ 0,5

20

2

> 0,5 –≤ 1,0

30

3

> 1,0 –≤ 2,0

40

4

> 2,0 –≤ 5,0

60

6

> 5,0 –≤ 10,0

80

8

> 10,0 –≤ 15,0

100

10

G.5.   Metoda uzorkovanja za kavu, proizvode od kave, kakao, proizvode od kakaa, slatki korijen i proizvode od slatkog korijena koji se stavljaju na tržište u vakuumiranim pakiranjima

Za serije mase 15 tona ili više uzima se najmanje 25 pojedinačnih uzoraka, koji daju skupni uzorak od 10 kg, a za serije mase manje od 15 tona uzima se 25 % broja pojedinačnih uzoraka iz tablice 2, koji daju skupni uzorak čija masa odgovara masi uzorkovane serije (vidjeti tablicu 2).

G.6.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu G.

Ako to nije moguće, može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osigurava da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da je u potpunosti opisana i dokumentirana. U svakom slučaju, skupni uzorak teži najmanje 1 kg (9).

G.7.   Prihvaćanje serije ili podserije

Prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

Odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

H.   METODA UZORKOVANJA ZA PIĆA

Ova metoda uzorkovanja primjenjuje se za službenu kontrolu razina mikotoksina u pićima, osim mlijeka.

H.1.   Metoda uzorkovanja

Obujam skupnog uzorka iznosi najmanje 1 litru, osim ako to nije moguće, npr. ako se uzorak sastoji od jedne boce.

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju iz serije prikazan je u tablici 1. Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisi o uobičajenom obliku u kojem se predmetni proizvodi stavljaju na tržište. Kad je riječ o tekućim proizvodima u rasutom stanju, serija se mora neposredno prije uzorkovanja što bolje promiješati ručno ili mehaničkim sredstvima, ako je to moguće i ako to ne utječe na kvalitetu proizvoda. U tom se slučaju može pretpostaviti da će se mikotoksini ravnomjerno rasporediti kroz cijelu seriju. Stoga je za skupni uzorak dovoljno uzeti tri pojedinačna uzorka iz serije.

Pojedinačni uzorci, koji često mogu biti boca ili pakiranje, moraju biti podjednakog obujma. Obujam pojedinačnog uzorka iznosi najmanje 100 mililitara, što daje skupni uzorak od najmanje 1 litre. Odstupanje od te metode unosi se u zapisnik iz dijela I. točke A.1.8. ovog Priloga.

Tablica 1.

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju iz serije

Oblik u kojem se proizvod stavlja na tržište

Obujam serije (u litrama)

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju

Najmanji obujam skupnog uzorka (u litrama)

U rasutom stanju

3

1

Boce/pakiranja (pića osim vina)

≤ 50

3

1

Boce/pakiranja (pića osim vina)

od 50 do 500

5

1

Boce/pakiranja (pića osim vina)

> 500

10

1

Boce/pakiranja vina

≤ 50

1

1

Boce/pakiranja vina

od 50 do 500

2

1

Boce/pakiranja vina

> 500

3

1

H.2.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu H (10).

Ako to nije moguće, može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osigurava da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da je u potpunosti opisana i dokumentirana.

H.3.   Prihvaćanje serije ili podserije

Prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

I.   METODA UZORKOVANJA ZA KRUTE PRERAĐENE PROIZVODE OD VOĆA I POVRĆA

Ova metoda uzorkovanja primjenjuje se za službenu kontrolu razina mikotoksina u krutim prerađenim proizvodima od voća (osim prerađenih proizvoda od sušenog voća iz dijelova B i C ovog Priloga) i povrća, uključujući krute prerađene proizvode od voća i povrća za dojenčad i malu djecu.

I.1.   Metoda uzorkovanja

Skupni uzorak teži najmanje 1 kg, osim ako to nije moguće, npr. ako se uzorak sastoji od jednog pakiranja.

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju iz serije prikazan je u tablici 1.

Pojedinačni uzorci moraju biti podjednake mase. Masa pojedinačnog uzorka iznosi najmanje 100 g, što daje skupni uzorak od najmanje 1 kg. Odstupanje od te metode unosi se u zapisnik iz dijela I. točke A.1.8. ovog Priloga.

Tablica 1.

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju iz serije

Masa serije (u kg)

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju

Masa skupnog uzorka (kg)

< 50

3

1

od 50 do 500

5

1

> 500

10

1

Ako se serija sastoji od pojedinačnih pakiranja, broj pakiranja koja se uzimaju za skupni uzorak prikazan je u tablici 2.

Tablica 2.

Broj pakiranja (pojedinačni uzorci) koja se uzimaju za skupni uzorak ako se serija sastoji od pojedinačnih pakiranja

Broj pakiranja ili jedinica u seriji

Broj pakiranja u seriji koja se uzimaju ili broj jedinica u seriji koje se uzimaju

Masa skupnog uzorka (kg)

od 1 do 25

1 pakiranje ili jedinica

1

od 26 do 100

oko 5  %, najmanje dva pakiranja ili dvije jedinice

1

> 100

oko 5  %, najviše 10 pakiranja ili jedinica

1

I.2.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu I.

Ako to nije moguće, može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osigurava da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da je u potpunosti opisana i dokumentirana (11).

I.3.   Prihvaćanje serije ili podserije

Prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir mjernu nesigurnost i ispravak za iskorištenje. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

J.   METODA UZORKOVANJA ZA DJEČJU HRANU I PRERAĐENU HRANU NA BAZI ŽITARICA ZA DOJENČAD I MALU DJECU

Ova metoda uzorkovanja primjenjuje se za službenu kontrolu razina mikotoksina u dječjoj hrani i prerađenoj hrani na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu, osim pića iz dijela H i krutih prerađenih proizvoda od voća i povrća iz dijela I. ovog Priloga.

J.1.   Metoda uzorkovanja

Metoda uzorkovanja za žitarice i proizvode od žitarica iz točke A.4. dijela II. ovog Priloga primjenjuje se na hranu namijenjenu dojenčadi i maloj djeci. U skladu s tim, broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisi o masi serije te iznosi najmanje 10, a najviše 100, u skladu s tablicom 2 u točki A.4. dijela II. ovog Priloga. Za vrlo male serije (≤ 0,5 tona) može se uzeti manji broj pojedinačnih uzoraka, ali skupni uzorak koji objedinjuje sve pojedinačne uzorke u tom slučaju također mora težiti najmanje 1 kg.

Masa pojedinačnog uzorka iznosi oko 100 g. U slučaju serija u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima masa pojedinačnog uzorka ovisi o masi maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja, a u slučaju vrlo malih serija (≤ 0,5 tona) pojedinačni uzorci moraju težiti toliko da skupni uzorak koji objedinjuje te pojedinačne uzorke teži najmanje 1 kg. Odstupanje od te metode unosi se u zapisnik iz dijela I. točke A.1.8. ovog Priloga.

Masa skupnog uzorka = 1–10 kg, dobro promiješano.

J.2.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu J.

Ako to nije moguće, može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osigurava da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da je u potpunosti opisana i dokumentirana (12).

J.3.   Prihvaćanje serije ili podserije

Prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

K.   METODA UZORKOVANJA ZA BILJNA ULJA

K.1.   Metoda uzorkovanja za biljna ulja

Masa pojedinačnog uzorka iznosi najmanje 100 g (ml) (ovisno o vrsti serije, npr. ako je riječ o nepakiranom biljnom ulju, treba uzeti najmanje tri pojedinačna uzorka od oko 350 ml), što daje skupni uzorak od najmanje 1 kg (litre).

Pod uvjetom da se podserija može fizički odvojiti, svaka serija dijeli se u podserije u skladu s tablicom 1. Uzimajući u obzir da masa serije nije uvijek točan umnožak mase podserija, masa podserije može premašivati navedenu masu za najviše 20 %. Ako serija nije fizički podijeljena u podserije ili se ne može fizički podijeliti u podserije, iz serije se uzimaju najmanje tri pojedinačna uzorka.

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju iz serije prikazan je u tablici 2. Serija se mora neposredno prije uzorkovanja što bolje promiješati ručno ili mehaničkim sredstvima. U tom se slučaju može pretpostaviti da će se mikotoksini ravnomjerno rasporediti kroz cijelu seriju. Stoga je za skupni uzorak dovoljno uzeti tri pojedinačna uzorka iz serije.

Tablica 1.

Podjela serija u podserije ovisno o masi serije

Proizvod

Masa serije (u tonama)

Masa ili broj podserija

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka

Najmanja masa skupnog uzorka (kg)

Biljna ulja

≥ 1 500

500 tona

3

1

> 300 i < 1 500

3 podserije

3

1

≥ 50 i ≤ 300

100 tona

3

1

< 50

3

1

Tablica 2.

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju iz serije

Oblik u kojem se proizvod stavlja na tržište

Masa serije (u kg)

Obujam serije (u litrama)

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju

U rasutom stanju  (*8)

3

Pakiranja

≤ 50

3

Pakiranja

> 50 do 500

5

Pakiranja

> 500

10

K.2.   Metoda uzorkovanja za biljna ulja u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu K.

Ako to nije moguće, mogu se primijeniti druge djelotvorne metode uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osiguravaju da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da su u potpunosti opisane i dokumentirane. U svakom slučaju, skupni uzorak teži najmanje 1 kg.

K.3.   Prihvaćanje serije ili podserije

Prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

L.   METODA UZORKOVANJA ZA DODATKE PREHRANI, PELUD I PROIZVODE OD PELUDI

L.1.   Masa pojedinačnog uzorka i metoda uzorkovanja

Postupak uzorkovanja za dodatke prehrani, pelud i proizvode od peludi u obliku kapsula/pilula temelji se na maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima koja obično sadržavaju od 30 do 120 kapsula/pilula po maloprodajnom/pojedinačnom pakiranju.

Veličina serije (broj maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja)

Broj maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja koja se uzimaju za uzorak

Veličina uzorka (najmanja količina skupnog uzorka)

1 –50

1

Dodaci prehrani kao kapsule/pilule: ukupni sadržaj maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja

Ostali oblici dodataka prehrani – pojedinačni uzorci od približno 20 g ili 20 ml

100 g za dodatke prehrani koji sadržavaju biljne sastojke/sastojke biljnog podrijetla, uključujući ekstrakte (najmanje 5 pojedinačnih uzoraka)

50 g ili 50 ml za ostale dodatke prehrani (najmanje 3 pojedinačna uzorka)

51 –250

2

Dodaci prehrani kao kapsule/pilule: ukupni sadržaj dvaju maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja

Ostali oblici dodataka prehrani – pojedinačni uzorci od približno 20 g ili 20 ml

200 g za dodatke prehrani koji sadržavaju biljne sastojke/sastojke biljnog podrijetla, uključujući ekstrakte (najmanje 10 pojedinačnih uzoraka)

100 g ili 100 ml za ostale dodatke prehrani (najmanje 5 pojedinačnih uzoraka)

251 –1 000

4

Dodaci prehrani kao kapsule/pilule: polovina kapsula/pilula iz svakog maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja uzetog za uzorak

Ostali oblici dodataka prehrani – pojedinačni uzorci od približno 20 g ili 20 ml

200 g za dodatke prehrani koji sadržavaju biljne sastojke/sastojke biljnog podrijetla, uključujući ekstrakte (najmanje 10 pojedinačnih uzoraka)

100 g ili 100 ml za ostale dodatke prehrani (najmanje 5 pojedinačnih uzoraka)

> 1 000

4  + 1 maloprodajno/pojedinačno pakiranje na 1 000 maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja, a najviše 25 maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja

Dodaci prehrani kao kapsule/pilule:

≤ 10 maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja: polovina kapsula/pilula iz svakog maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja

> 10 maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja: iz svakog maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja uzima se jednak broj kapsula/pilula kako bi se dobio uzorak koji odgovara sadržaju 5 maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja

Ostali oblici dodataka prehrani – pojedinačni uzorci od približno 20 g ili 20 ml

≤ 10 maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja:

200 g za dodatke prehrani koji sadržavaju biljne sastojke/sastojke biljnog podrijetla, uključujući ekstrakte (najmanje 10 pojedinačnih uzoraka)

100 g ili 100 ml za ostale dodatke prehrani (najmanje 5 pojedinačnih uzoraka)

> 10 maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja – na 5 maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja:

100 g za dodatke prehrani koji sadržavaju biljne sastojke/sastojke biljnog podrijetla, uključujući ekstrakte (najmanje 5 pojedinačnih uzoraka)

50 g ili 50 ml za ostale dodatke prehrani (najmanje 3 pojedinačna uzorka)

Nepoznato (primjenjuje se samo za e-trgovinu)

1

Dodaci prehrani kao kapsule/pilule: ukupni sadržaj pakiranja

L.2.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje dodataka prehrani, peludi i proizvoda od peludi u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu L.

Ako to nije moguće, može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osigurava da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da je u potpunosti opisana i dokumentirana. U svakom slučaju, skupni uzorak teži najmanje 0,05 kg.

L.3.   Prihvaćanje serije

Prihvaćanje, ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

Odbijanje, ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

M.   METODA UZORKOVANJA ZA SUŠENO ZAČINSKO BILJE, BILJNE INFUZIJE (SUŠENI PROIZVOD), ČAJEVE (SUŠENI PROIZVOD) I ZAČINE U PRAHU

M.1.   Masa pojedinačnog uzorka

Masa pojedinačnog uzorka iznosi oko 40 g, osim ako je drukčije određeno u ovom dijelu M.

U slučaju serija u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima masa pojedinačnog uzorka ovisi o masi maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja.

Ako maloprodajno/pojedinačno pakiranje teži > 40 g, skupni uzorci težit će više od potrebne mase navedene u tablicama 1 i 2. Ako jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje teži >> 40 g, iz svakog maloprodajnog/pojedinačnog pakiranja kao pojedinačni uzorak uzima se 40 g. To se može učiniti prilikom uzimanja uzorka ili u laboratoriju. Međutim, ako bi ta metoda uzorkovanja imala neprihvatljive komercijalne posljedice koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva itd.), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja. Primjerice, ako se vrijedan proizvod stavlja na tržište u maloprodajnim/pojedinačnim pakiranjima od 500 g ili 1 kg, skupni uzorak može se dobiti objedinjavanjem određenog broja pojedinačnih uzoraka koji je manji od broja navedenog u tablicama 1 i 2, pod uvjetom da masa skupnog uzorka odgovara potrebnoj masi skupnog uzorka iz tablica 1 i 2.

Ako maloprodajna/pojedinačna pakiranja teže manje od 40 g i ako razlika nije vrlo velika (tj. nije manja od polovine od 40 g), jedno maloprodajno/pojedinačno pakiranje smatra se jednim pojedinačnim uzorkom, što daje skupni uzorak čija je masa manja od potrebne mase iz tablica 1 i 2. Ako je masa maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja znatno manja od 40 g, jedan pojedinačni uzorak sastoji se od dva ili više maloprodajnih/pojedinačnih pakiranja, a masa je što bliža 40 g.

M.2.   Opći prikaz metode uzorkovanja za sušeno začinsko bilje, biljne infuzije (sušeni proizvod), čajeve (sušeni proizvod) i začine u prahu

Tablica 1.

Podjela serija u podserije ovisno o masi serije

Proizvod

Masa serije (u tonama)

Masa ili broj podserija

Broj pojedinačnih uzoraka

Masa skupnog uzorka (kg)

Sušeno začinsko bilje, biljne infuzije (sušeni proizvod), čajevi (sušeni proizvod), začini u prahu

≥ 15

25 tona

50

2

< 15

3 –50  (*9)

0,1 –2,0

M.3.   Metoda uzorkovanja za sušeno začinsko bilje, biljne infuzije (sušeni proizvod), čajeve (sušeni proizvod) i začine u prahu (serije ≥ 15 tona)

Pod uvjetom da se podserija može fizički odvojiti, svaka serija dijeli se u podserije u skladu s tablicom 1. Uzimajući u obzir da masa serije nije uvijek točan umnožak mase podserija, masa podserije može premašivati navedenu masu za najviše 20 %.

Svaka podserija uzorkuje se zasebno.

Broj pojedinačnih uzoraka iznosi 50. Skupni uzorak teži 2,0 kg.

Ako se prethodno opisana metoda uzorkovanja ne može primijeniti zbog neprihvatljivih komercijalnih posljedica koje proizlaze iz oštećenja serije (zbog oblika pakiranja, prijevoznog sredstva ili drugih razloga), može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja, koja mora biti dovoljno reprezentativna i u potpunosti opisana i dokumentirana.

M.4.   Metoda uzorkovanja za sušeno začinsko bilje, biljne infuzije (sušeni proizvod), čajeve (sušeni proizvod) i začine u prahu (serije < 15 tona)

Za serije sušenog začinskog bilja, biljnih infuzija (sušeni proizvod) i čajeva (sušeni proizvod) te začina u prahu mase manje od 15 tona primjenjuje se plan uzorkovanja s od 3 do 50 pojedinačnih uzoraka, ovisno o masi serije, koji daju skupni uzorak od 0,1 do 2,0 kg.

Na temelju tablice 2 u nastavku može se odrediti broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju.

Tablica 2

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju ovisno o masi serije sušenog začinskog bilja, biljnih infuzija (sušeni proizvod), čajeva (sušeni proizvod) i začina u prahu

Masa serije (u tonama)

Najmanji broj pojedinačnih uzoraka

Najmanja masa skupnog uzorka (kg)

≤ 0,1

3

0,1

> 0,1 –≤ 0,5

10

0,4

> 0,5 –≤ 5,0

25

1,0

> 5,0 –≤ 10,0

35

1,4

> 10,0 –≤ 15,0

50

2,0

M.5.   Uzorkovanje u fazi maloprodaje

Uzorkovanje prehrambenih proizvoda u fazi maloprodaje provodi se, ako je moguće, u skladu s odredbama o uzorkovanju utvrđenima u ovom dijelu M.

Ako to nije moguće, može se primijeniti alternativna metoda uzorkovanja u fazi maloprodaje, pod uvjetom da osigurava da je skupni uzorak dovoljno reprezentativan za uzorkovanu seriju i da je u potpunosti opisana i dokumentirana. U svakom slučaju, skupni uzorak teži najmanje 0,1 kg.

M.6.   Prihvaćanje serije ili podserije

Prihvaćanje: ako je laboratorijski uzorak u skladu s najvećom dopuštenom količinom, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost;

odbijanje: ako laboratorijski uzorak nedvojbeno premašuje najveću dopuštenu količinu, uzimajući u obzir ispravak za iskorištenje i mjernu nesigurnost. To se događa kad analitički rezultat (ispravljen za iskorištenje, ako je primjenjivo) umanjen za proširenu mjernu nesigurnost koja proizlazi iz analize premašuje najveću dopuštenu količinu.

N.   METODA UZORKOVANJA ZA VRLO VELIKE SERIJE ILI SERIJE KOJE SE SKLADIŠTE ILI PREVOZE TAKO DA UZORKOVANJE U ČITAVOJ SERIJI NIJE MOGUĆE

N.1.   Opća načela

Ako način prijevoza ili skladištenja serije onemogućuje uzimanje pojedinačnih uzoraka u čitavoj seriji, uzorkovanje tih serija po mogućnosti se provodi dok je serija u protoku (dinamičko uzorkovanje).

U slučaju velikih skladišta namijenjenih skladištenju hrane subjekte se potiče da ugrade opremu u skladištu koja omogućuje (automatsko) uzorkovanje u čitavoj skladištenoj seriji.

Ako se primjenjuje postupak uzorkovanja predviđen u ovom dijelu N, subjekt u poslovanju s hranom ili njegov predstavnik obavješćuje se o postupku uzorkovanja. Ako subjekt u poslovanju s hranom ili njegov predstavnik dovede u pitanje taj postupak uzorkovanja, subjekt u poslovanju s hranom ili njegov predstavnik omogućuje nadležnom tijelu provođenje uzorkovanja u čitavoj seriji na vlastiti trošak.

Dopušta se uzorkovanje dijela serije uz uvjet da količina uzorkovanog dijela čini najmanje 10 % serije koja se uzorkuje. Ako je dio jedne serije hrane jednakog razreda ili opisa uzorkovan te se utvrdi da ne udovoljava zahtjevima Unije, pretpostavlja se da ni cijela serija ne udovoljava tim zahtjevima, osim ako se daljnjom detaljnom analizom utvrdi da nema dokaza da ostatak serije ne udovoljava zahtjevima.

Relevantne odredbe o uzorkovanju, kao što je masa pojedinačnog uzorka, predviđene u drugim dijelovima ovog Priloga primjenjuju se na uzorkovanje vrlo velikih serija ili serija koje se skladište ili prevoze tako da uzorkovanje u čitavoj seriji nije moguće.

N.2.   Broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju u slučaju vrlo velikih serija

Kad se uzorkuju veliki dijelovi (uzorkovani dijelovi > 500 tona), broj pojedinačnih uzoraka koji se uzimaju = 100 pojedinačnih uzoraka + √tona. Međutim, ako je serija teži manje od 1 500 tona i može se podijeliti na podserije u skladu s tablicom 1 iz dijela A te pod uvjetom da se podserije mogu fizički odvojiti, treba uzeti broj pojedinačnih uzoraka utvrđen u dijelu A.

N.3.   Velike serije koje se prevoze brodom

N.3.1.   Dinamičko uzorkovanje velikih serija koje se prevoze brodom

Uzorkovanje velikih serija na brodovima po mogućnosti se provodi dok je proizvod u protoku (dinamičko uzorkovanje).

Uzorkovanje se provodi po brodskom skladištu (subjekt koji se može fizički odvojiti). Međutim, brodska se skladišta djelomično prazne jedna za drugim tako da nakon prijenosa u skladišne objekte više nema početnog fizičkog odvajanja. Uzorkovanje se stoga može provesti na temelju početnog fizičkog odvajanja ili na temelju odvajanja nakon prijenosa u skladišne objekte.

Istovar broda može trajati nekoliko dana. Obično se uzorkovanje mora provesti u redovnim intervalima tijekom čitavog trajanja istovara. Međutim, nije uvijek moguće ili prikladno da službeni inspektor bude prisutan na uzorkovanju tijekom čitavog trajanja istovara. Stoga je dopušteno provesti uzorkovanje dijela serije (uzorkovani dio). Broj pojedinačnih uzoraka određuje se uzimajući u obzir veličinu uzorkovanog dijela.

Inspektor mora biti prisutan čak i ako se službeni uzorak uzima automatski. Međutim, ako se automatsko uzorkovanje provodi na temelju unaprijed utvrđenih parametara koje nije moguće mijenjati tijekom uzorkovanja, a pojedinačni uzorci skupljaju se u zapečaćeni prijamni spremnik čime se sprječava moguća prijevara, inspektor treba biti prisutan samo na početku uzorkovanja, pri svakoj promjeni prijamnog spremnika za uzorke i na kraju uzorkovanja.

N.3.2.   Statičko uzorkovanje serija koje se prevoze brodom

Pri statičkom uzorkovanju primjenjuje se isti postupak kao za skladišne objekte (silose) kojima se pristupa odozgo (vidjeti točku N.5.1.).

Uzorkovanje se mora provesti na pristupačnom dijelu (odozgo) serije/brodskog skladišta. Broj pojedinačnih uzoraka određuje se uzimajući u obzir veličinu uzorkovanog dijela.

N.4.   Uzorkovanje velikih serija koje se skladište u skladištima

Uzorkovanje se mora provesti na pristupačnom dijelu serije. Broj pojedinačnih uzoraka određuje se uzimajući u obzir veličinu uzorkovanog dijela.

N.5.   Uzorkovanje skladišnih objekata (silosa)

N.5.1.   Uzorkovanje silosa kojima se (jednostavno) pristupa odozgo

Uzorkovanje se mora provesti na pristupačnom dijelu serije. Broj pojedinačnih uzoraka određuje se uzimajući u obzir veličinu uzorkovanog dijela.

N.5.2.   Uzorkovanje silosa kojima se ne pristupa odozgo (zatvoreni silosi)

N.5.2.1.   Silosi kojima se ne pristupa odozgo (zatvoreni silosi) pojedinačne veličine > 100 tona

Hrana skladištena u tim silosima ne može se uzorkovati na statički način. Stoga, ako se mora uzorkovati hrana u silosu, a serija se ne može premjestiti, treba dogovoriti da će subjekt obavijestiti inspektora o tome kad će se silos, djelomično ili potpuno, istovariti kako bi se omogućilo uzorkovanje u trenutku dok je hrana u protoku.

N.5.2.2.   Silosi kojima se ne pristupa odozgo (zatvoreni silosi) pojedinačne veličine < 100 tona

Suprotno odredbi iz točke N.1. (uzorkovani dio od najmanje 10 %), postupak uzorkovanja uključuje ispuštanje količine od 50 do 100 kg u prijamni spremnik i uzimanje uzorka iz njega. Veličina skupnog uzorka odgovara čitavoj seriji, a broj pojedinačnih uzoraka odnosi se na količinu hrane iz silosa puštenu u prijamni spremnik za uzorkovanje.

N.6.   Uzorkovanje hrane u rasutom stanju u velikim zatvorenim spremnicima

Takve serije često se mogu uzorkovati tek nakon istovara. U određenim slučajevima nije moguće obaviti istovar na točki uvoza ili kontrolnoj točki, stoga bi uzorkovanje trebalo obaviti pri istovaru tih spremnika. Subjekt mora obavijestiti inspektora o mjestu i vremenu istovara spremnika kako bi inspektor mogao biti prisutan.


(1)  Smjernice o kontroli usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a o aflatoksinima namijenjene nadležnim tijelima dostupne su na https://food.ec.europa.eu/document/download/5e7138d9-26c5-4f38-900c-9933fe605a92_en?filename=cs_contaminants_sampling_analysis-guidance-2010_en.pdf. Smjernice sadržavaju dodatne praktične informacije, no one su podređene odredbama ove Uredbe.

(*1)  Ovisno o masi serije – vidjeti tablicu 2 u točki A.4.

(2)  Uzorkovanje takvih serija provodi se u skladu s pravilima utvrđenima u dijelu N. Smjernice za uzorkovanje velikih serija nalaze se na sljedećim internetskim stranicama: https://food.ec.europa.eu/system/files/2016-10/cs_contaminants_sampling_guidance-sampling-final_en.pdf

(*2)  U slučaju kontrole prisutnosti sklerocija glavice raži masa skupnog uzorka iznosi najmanje 1 kg.

(3)  Ako je dio koji treba uzorkovati tako malen da je nemoguće dobiti skupni uzorak od 1 kg, masa skupnog uzorka može biti manja od 1 kg.

(*3)  Ovisno o masi serije – vidjeti tablicu 2 u ovom dijelu B.

(4)  Ako je dio koji treba uzorkovati tako malen da je nemoguće dobiti skupni uzorak od 1 kg, masa skupnog uzorka može biti manja od 1 kg.

(*4)  Ovisno o masi serije – vidjeti tablicu 2 u ovom dijelu C.

(5)  Ako je dio koji treba uzorkovati tako malen da je nemoguće dobiti skupni uzorak od 1 kg, masa skupnog uzorka može biti manja od 1 kg.

(*5)  Ovisno o masi serije – vidjeti tablicu 2 u ovom dijelu D.

(6)  Ako je dio koji treba uzorkovati tako malen da je nemoguće dobiti skupni uzorak od 1 kg, masa skupnog uzorka može biti manja od 1 kg.

(*6)  Ovisno o masi serije – vidjeti tablicu 2 u ovom dijelu E.

(7)  Ako je dio koji treba uzorkovati tako malen da je nemoguće dobiti skupni uzorak od 0,5 kg, masa skupnog uzorka može biti manja od 0,5 kg.

(8)  Ako je dio koji treba uzorkovati tako malen da je nemoguće dobiti skupni uzorak od 1 kg, masa skupnog uzorka može biti manja od 1 kg.

(*7)  Ovisno o masi serije – vidjeti tablicu 2 u ovom dijelu G.

(9)  Ako je dio koji treba uzorkovati tako malen da je nemoguće dobiti skupni uzorak od 1 kg, masa skupnog uzorka može biti manja od 1 kg.

(10)  Ako je dio koji treba uzorkovati tako malen da je nemoguće dobiti skupni uzorak od 1 litre, obujam skupnog uzorka može biti manji od 1 litre.

(11)  Ako je dio koji treba uzorkovati tako malen da je nemoguće dobiti skupni uzorak od 1 kg, masa skupnog uzorka može biti manja od 1 kg.

(12)  Ako je dio koji treba uzorkovati tako malen da je nemoguće dobiti skupni uzorak od 1 kg, masa skupnog uzorka može biti manja od 1 kg.

(*8)  Pod uvjetom da se podserija može fizički odvojiti, velike nepakirane serije biljnog ulja dijele se na podserije u skladu s tablicom 2 u ovom dijelu K.

(*9)  Ovisno o masi serije – vidjeti tablicu 2 u ovom dijelu M.


PRILOG II.

Kriteriji za pripremu uzoraka i za metode analize za kontrolu razina mikotoksina u hrani

1.   UVOD

1.1.   Mjere opreza

Budući da je raspodjela mikotoksina općenito neravnomjerna, uzorci se moraju izuzetno pažljivo pripremiti i homogenizirati.

Homogenizira se cijeli uzorak zaprimljen u laboratorij, ako homogenizaciju provodi laboratorij.

Tijekom analize aflatoksina treba što više moguće izbjegavati dnevno svjetlo jer se aflatoksin postupno razgrađuje pod utjecajem ultraljubičastog svjetla.

1.2.   Izračun omjera ljuske/jezgre kod cijelih orašastih plodova/uljarica (kikiriki i ostalo)

Najveće dopuštene količine utvrđene u Uredbi (EU) 2023/915 primjenjuju se na jestivi dio. Razina mikotoksina u jestivom dijelu može se odrediti kako slijedi:

uzorci orašastih plodova i uljarica u ljusci mogu se oljuštiti i razina mikotoksina određuje se u jestivom dijelu,

orašasti plodovi i uljarice u ljusci mogu se upotrijebiti u postupku pripreme uzorka. Metodom uzorkovanja i metodom analize procjenjuje se masa jezgre u skupnom uzorku. Masa jezgre u skupnom uzorku procjenjuje se nakon određivanja ogovarajućeg faktora za izračun omjera ljuske i jezgre u cijelim orašastim plodovima i uljaricama. Taj se omjer koristi za određivanje količine jezgre u skupnom uzorku koji se upotrebljava za pripremu uzorka i metodu analize.

Oko 100 cijelih orašastih plodova/uljarica uzima se nasumičnim odabirom iz serije ili se izdvoji iz svakog skupnog uzorka. Za svaki laboratorijski uzorak omjer se može dobiti vaganjem cijelih orašastih plodova i uljarica, ljuštenjem i ponovnim vaganjem ljusaka i jezgri.

Međutim, omjer ljuske i jezgre može se utvrditi u laboratoriju iz određenog broja uzoraka i upotrijebiti u daljnjem analitičkom radu. No ako se utvrdi da određeni laboratorijski uzorak nije u skladu s nekom od najvećih dopuštenih količina, omjer za taj uzorak određuje se na temelju oko 100 izdvojenih orašastih plodova/uljarica.

2.   OBRADA UZORKA ZAPRIMLJENOG U LABORATORIJ

Svaki laboratorijski uzorak dobro se promiješa postupkom koji po potrebi uključuje mljevenje na sitno i za koji je dokazano da se njime postiže potpuna homogenizacija, uz iznimku uzoraka za kontrolu prisutnosti sklerocija glavice raži.

Ako se laboratorijski uzorak mora analizirati radi kontrole prisutnosti sklerocija glavice raži i mikotoksina, dio uzorka koji se upotrebljava za određivanje sklerocija glavice raži uzima se iz laboratorijskog uzorka prije mljevenja laboratorijskog uzorka.

U slučaju da se najveća dopuštena količina odnosi na suhu tvar, sadržaj suhe tvari u proizvodu određuje se na dijelu homogeniziranog uzorka, uporabom metode za koju je dokazano da se njome precizno određuje sadržaj suhe tvari.

3.   PONOVLJENI UZORCI

Ponovljeni uzorci za provedbu službene kontrole, u svrhu obrane i u referentne svrhe uzimaju se iz homogeniziranog skupnog uzorka, osim ako je takav postupak u suprotnosti s pravilima država članica u pogledu prava subjekta u poslovanju s hranom.

4.   METODA ANALIZE KOJU PRIMJENJUJE LABORATORIJ I ZAHTJEVI U POGLEDU LABORATORIJSKE KONTROLE

4.1.   Opći zahtjevi

Potvrdne metode analize za kontrolu hrane u skladu su s odredbama iz točaka 1. i 2. Priloga III. Uredbi (EU) 2017/625.

Kad god je to moguće, istinitost metode trebalo bi redovito provjeravati analizom certificiranog referentnog materijala i/ili na temelju uspješnog sudjelovanja u provjerama kvalitete rada.

4.2   Posebni zahtjevi

4.2.1.   Posebni zahtjevi u pogledu potvrdnih metoda

4.2.1.1.   Kriteriji učinkovitosti

Za potvrdne metode primjenjuju se sljedeći kriteriji učinkovitosti:

Iskorištenje: prosječno iskorištenje trebalo bi iznositi od 70 % do 120 %.

Prosječno iskorištenje je prosječna vrijednost dobivena na temelju ponavljanja tijekom validacije pri utvrđivanju parametara preciznosti RSDr i RSDwR. Kriterij se primjenjuje na sve koncentracije i sve pojedinačne toksine, osim alkaloida glavice raži.

Kod alkaloida glavice raži kriterij se primjenjuje na zbroj svakog para epimera.

U iznimnim slučajevima može se prihvatiti prosječno iskorištenje izvan navedenog raspona, ali mora biti u rasponu 50–130 % te moraju biti ispunjeni kriteriji preciznosti za RSDr i RSDwR.

Preciznost

RSDr

iznosi ≤ 20 %.

RSDwR

iznosi ≤ 20 %.

RSDR

trebao bi iznositi ≤ 25 %.

Ti se kriteriji primjenjuju na sve koncentracije.

Ako laboratorij dostavi dokaze da je kriterij za RSDwR ispunjen, ne treba dostaviti te dokaze za RSDr jer ispunjavanje kriterija za RSDwR jamči ispunjavanje kriterija za RSDr.

Ako se najveća dopuštena količina primjenjuje na zbroj toksina, kriteriji preciznosti primjenjuju se i na zbroj i na pojedinačne toksine. Kod alkaloida glavice raži kriteriji za pojedinačne toksine primjenjuju se na zbroj svakog para epimera.

Granica kvantifikacije

Ako je u tablici 1 u nastavku utvrđen poseban zahtjev u pogledu granice kvantifikacije za mikotoksin, u metodi se primjenjuje granica kvantifikacije jednaka ili niža od te vrijednosti.

Tablica 1.

Zahtjevi u pogledu granice kvantifikacije za određene mikotoksine

Mikotoksin

Hrana

Zahtjev u pogledu granice kvantifikacije (μg/kg)

Aflatoksini

 

 

Aflatoksin B1

Dječja hrana i prerađena hrana na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu te hrana za posebne medicinske potrebe namijenjena

dojenčadi i maloj djeci

≤ 0,1

Aflatoksin B1, B2, G1, G2, svaki od aflatoksina

Sva druga hrana

≤ 1

 

 

 

Okratoksin A

Slatkiši od slatkog korijena koji sadržavaju < 97 % ekstrakta slatkog korijena na suhoj osnovi

≤ 10,0

 

Kakao prah

≤ 3,0

 

 

 

Alkaloidi glavice raži (svaki od 12 epimera uključen u definiciju zbroja najvećih dopuštenih količina)

Žitarice i hrana na bazi žitarica

≤ 4

 

Prerađena hrana na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu

≤ 2

U svim ostalim slučajevima primjenjuje se sljedeće:

granica kvantifikacije mora biti ≤ 0,5 * najveće dopuštene količine, a po mogućnosti niža (≤ 0,2 * najveće dopuštene količine).

Ako se najveća dopuštena količina odnosi na zbroj toksina, granica kvantifikacije za pojedinačne toksine mora biti ≤ 0,5 * najveće dopuštene količine/n, pri čemu je n broj toksina uključenih u definiciju najveće dopuštene količine.

Identifikacija

Pri identifikaciji se primjenjuju kriteriji utvrđeni u Smjernicama za identifikaciju mikotoksina i biljnih toksina u hrani i hrani za životinje (1).

4.2.1.2.   Proširenje područja primjene metode

4.2.1.2.1.   Proširenje područja primjene na druge mikotoksine:

Ako se području primjene postojeće potvrdne metode dodaju dodatni analiti, mora se provesti potpuna validacija kako bi se dokazala primjerenost metode.

4.2.1.2.2.   Proširenje na druge proizvode:

Ako je poznato ili se očekuje da je potvrdna metoda primjenjiva na druge proizvode, provjerava se njezina pouzdanost za te druge proizvode. Ako novi proizvod pripada skupini proizvoda (vidjeti tablicu 2 u ovom Prilogu) za koju je već provedena početna validacija, dovoljno je provesti ograničenu dodatnu validaciju.

4.2.2.   Posebni zahtjevi u pogledu polukvantitativnih orijentacijskih metoda

4.2.2.1.   Područje primjene

Ovaj odjeljak odnosi se na bioanalitičke metode utemeljene na imunološkom prepoznavanju ili vezivanju za receptore (kao što su ELISA, mjerni štapići, uređaji za testiranje lateralnog toka, imunosenzori) i fizikalno-kemijske metode utemeljene na kromatografiji ili izravnoj detekciji s pomoću spektrometrije masa (npr. ambijentalna spektrometrija masa). Druge metode (npr. tankoslojna kromatografija) nisu isključene pod uvjetom da su dobiveni signali izravno povezani s relevantnim mikotoksinima i omogućuju primjenu načela opisanog u nastavku.

Posebni zahtjevi i uobičajeni statistički podaci primjenjuju se na metode čiji je rezultat mjerenja numerička vrijednost, na primjer (relativni) odgovor dobiven s pomoću mjernog štapića, signal tekućinske kromatografije – spektrometrije masa itd.

Zahtjevi se ne primjenjuju na metode koje ne daju numeričke vrijednosti (npr. kad je riječ samo o crti koja je prisutna ili nije prisutna) i koje zahtijevaju drukčije pristupe validaciji. Posebni zahtjevi u pogledu tih metoda utvrđeni su u točki 4.2.3.

U ovom dokumentu opisuju se postupci za validaciju orijentacijskih metoda međulaboratorijskom validacijom, provjeru učinkovitosti metode validirane u okviru međulaboratorijske mjere te validaciju orijentacijske metode u jednom laboratoriju.

4.2.2.2.   Postupak validacije

Cilj je validacije dokazati prikladnost orijentacijske metode. To se postiže određivanjem granične vrijednosti i određivanjem postotka lažno negativnih i lažno sumnjivih rezultata. Ta dva parametra obuhvaćaju značajke učinkovitosti kao što su sposobnost detekcije, selektivnost i preciznost.

Orijentacijske metode mogu se validirati međulaboratorijskom validacijom ili validacijom u jednom laboratoriju. Ako su za određene kombinacije mikotoksina/matrice/STC-a već dostupni podaci o međulaboratorijskoj validaciji, dovoljno je izvršiti provjeru učinkovitosti metode u laboratoriju koji primjenjuje metodu.

4.2.2.2.1.   Početna validacija s pomoću validacije u jednom laboratoriju

Mikotoksini

Validacija se provodi za svaki pojedinačni mikotoksin obuhvaćen područjem primjene. U slučaju bioanalitičkih metoda kojima se dobiva kombinirani odgovor za određenu skupinu mikotoksina (npr. aflatoksini B1, B2, G1 i G2; fumonizini B1 i B2) dokazuje se primjenjivost te se u području primjene metode navode ograničenja ispitivanja. Smatra se da neželjena unakrsna reaktivnost (npr. DON-3-glikozid, 3- ili 15-acetil-DON u imunološkim metodama ispitivanja DON-a) ne povećava postotak lažno negativnih rezultata u pogledu ciljnih mikotoksina, no može doći do povećanja postotka lažno sumnjivih rezultata. To neželjeno povećanje smanjuje se provedbom potvrdne analize radi nedvojbene identifikacije i kvantifikacije mikotoksina.

Matrice

Početna validacija provodi se za svaki proizvod odnosno, ako je poznato da se metoda može primijeniti na više proizvoda, za svaku skupinu proizvoda. U potonjem se slučaju iz te skupine odabire jedan reprezentativni i relevantni proizvod (vidjeti tablicu 2).

Skup uzoraka

Najmanji broj različitih uzoraka za provedbu validacije jest 20 homogenih negativnih kontrolnih uzoraka i 20 homogenih pozitivnih kontrolnih uzoraka koji sadržavaju mikotoksin u STC-u, a koje se analizira u uvjetima srednje preciznosti (RSD Ri) tijekom pet različitih dana. U skup za validaciju mogu se dodati dodatni skupovi od 20 uzoraka koji sadržavaju drukčije razine mikotoksina kako bi se stekao uvid u to u kojoj mjeri metoda može razlikovati različite koncentracije mikotoksina.

Koncentracija

Validacija se provodi za sve STC-e za rutinsku primjenu.

4.2.2.2.2.   Početna validacija međulaboratorijskim ispitivanjima

Validacija međulaboratorijskim ispitivanjima provodi se u skladu s normom ISO 5725:1994 ili Međunarodnim usuglašenim protokolom IUPAC-a ili drugim međunarodno priznatim protokolom o međulaboratorijskim ispitivanjima na temelju kojeg se zahtijeva uključivanje važećih podataka iz najmanje osam različitih laboratorija. Jedina razlika u odnosu na validaciju u jednom laboratoriju jest da se ≥ 20 uzoraka po proizvodu/razini može ujednačeno raspodijeliti među laboratorijima koji sudjeluju, pri čemu svaki laboratorij dobiva najmanje dva uzorka.

4.2.2.3.   Određivanje granične vrijednosti i postotka lažno sumnjivih rezultata slijepih uzoraka

(Relativni) odgovori za negativne i pozitivne kontrolne uzorke osnova su za izračun traženih parametara.

Orijentacijske metode kod kojih je odgovor proporcionalan koncentraciji mikotoksina

Na orijentacijske metode kod kojih je odgovor proporcionalan koncentraciji mikotoksina primjenjuje se sljedeće:

granična vrijednost = RSTC – t-vrijednost0,05 *SDSTC

RSTC = srednji odgovor pozitivnih kontrolnih uzoraka (pri STC-u)

t-vrijednost:= jednosmjerna t-vrijednost za postotak lažno negativnih rezultata od 5 % (vidjeti tablicu 3)

SDSTC = standardna devijacija

Orijentacijske metode kod kojih je odgovor obrnuto proporcionalan koncentraciji mikotoksina

Slično tome, za orijentacijske metode kod kojih je odgovor obrnuto proporcionalan koncentraciji mikotoksina granična vrijednost određuje se kao:

granična vrijednost = RSTC + t-vrijednost0,05 *SDSTC

Primjenom te specifične t-vrijednosti radi utvrđivanja granične vrijednosti postotak lažno negativnih rezultata standardno je utvrđen na 5 %.

Procjena prikladnosti

Rezultati negativnih kontrolnih uzoraka upotrebljavaju se za procjenu odgovarajućeg postotka lažno sumnjivih rezultata. t-vrijednost izračunava se u skladu sa slučajem kad rezultat negativnog kontrolnog uzorka premašuje graničnu vrijednost, zbog čega je pogrešno razvrstan kao sumnjiv.

t-vrijednost = (granična vrijednost – srednja vrijednostslijepi uzorak)/SDslijepi uzorak

za orijentacijske metode kod kojih je odgovor proporcionalan koncentraciji mikotoksina

ili

t-vrijednost = (srednja vrijednostslijepi uzorak – granična vrijednost)/SDslijepi uzorak

za orijentacijske metode kod kojih je odgovor obrnuto proporcionalan koncentraciji mikotoksina

Iz dobivene t-vrijednosti, na temelju stupnjeva slobode izračunanih iz određenog broja pokusa, može se izračunati vjerojatnost pojave lažno sumnjivih uzoraka za jednosmjernu raspodjelu (npr. funkcija proračunske tablice „TDIST”) ili preuzeti iz tablice t-raspodjele (vidjeti tablicu 3).

Odgovarajućom vrijednošću jednosmjerne t-raspodjele određuje se postotak lažno sumnjivih rezultata.

Taj je koncept uz primjer detaljno opisan u časopisu Analytical and Bioanalytical Chemistry DOI 10.1007/s00216 -013-6922-1.

4.2.2.4.   Proširenje područja primjene metode

4.2.2.4.1.   Proširenje područja primjene na druge mikotoksine:

Ako se području primjene postojeće orijentacijske metode dodaju dodatni analiti, mora se provesti potpuna validacija kako bi se dokazala primjerenost metode.

4.2.2.4.2.   Proširenje na druge proizvode:

Ako je poznato ili se očekuje da je orijentacijska metoda primjenjiva na druge proizvode, provjerava se njezina pouzdanost za te druge proizvode. Ako novi proizvod pripada skupini proizvoda (vidjeti tablicu 2 u ovom Prilogu) za koju je već provedena početna validacija, dovoljno je provesti ograničenu dodatnu validaciju. Pritom se analizira najmanje 10 homogenih negativnih kontrolnih uzoraka i 10 homogenih pozitivnih kontrolnih uzoraka (pri STC-u) u uvjetima srednje preciznosti. Svi pozitivni kontrolni uzorci moraju biti iznad granične vrijednosti. Ako taj kriterij nije ispunjen, mora se provesti potpuna validacija.

4.2.2.5.   Provjera metoda koje su već validirane međulaboratorijskim ispitivanjima

Kod orijentacijskih metoda koje su već uspješno validirane međulaboratorijskim ispitivanjem provjerava se učinkovitost metode. Pritom se analizira najmanje šest negativnih kontrolnih uzoraka i šest pozitivnih kontrolnih uzoraka (pri STC-u). Svi pozitivni kontrolni uzorci moraju biti iznad granične vrijednosti. Ako taj kriterij nije ispunjen, laboratorij mora provesti analizu osnovnog uzroka kako bi utvrdio zašto ne može udovoljiti specifikacijama koje su dobivene međulaboratorijskim ispitivanjem. Tek nakon provedbe korektivnih mjera ponovno provjerava učinkovitost metode u svojem laboratoriju. Ako laboratorij ne može provjeriti rezultate međulaboratorijskog ispitivanja, treba utvrditi vlastitu graničnu vrijednost u potpunoj validaciji u jednom laboratoriju.

4.2.2.6.   Kontinuirana provjera metode/tekuća validacija metode

Nakon početne validacije dodatni podaci o validaciji dobivaju se uključivanjem najmanje dvaju pozitivnih kontrolnih uzoraka u svaku seriju uzoraka koji se provjeravaju. Jedan pozitivni kontrolni uzorak je poznati uzorak (npr. onaj koji je upotrijebljen za početnu validaciju), a drugi je različit proizvod iz iste skupine proizvoda (ako se analizira samo jedan proizvod, upotrebljava se drugi uzorak tog proizvoda). Uključivanje negativnog kontrolnog uzorka nije obvezno. Rezultati dobiveni za dva pozitivna kontrolna uzorka dodaju se postojećem skupu za validaciju.

Najmanje jednom godišnje ponovno se utvrđuje granična vrijednost i ponovno se procjenjuje pouzdanost metode (ponovna evaluacija podataka o osiguranju kvalitete/kontroli kvalitete dobivenih prošle godine). Kontinuirana provjera metode ima nekoliko svrha, među ostalim:

kontrola kvalitete serije uzoraka koji se provjeravaju,

prikupljanje podataka o otpornosti metode u uvjetima laboratorija koji primjenjuje metodu,

opravdanje primjenjivosti metode na različite proizvode,

omogućivanje prilagodbe graničnih vrijednosti u slučaju postupnih odstupanja tijekom vremena.

4.2.2.7.   Izvješće o validaciji

Izvješće o validaciji sadržava:

izjavu o STC-u,

izjavu o utvrđenoj graničnoj vrijednosti,

Napomena: granična vrijednost ima jednak broj značajnih znamenki kao STC. Numeričke vrijednosti koje se upotrebljavaju za izračun granične vrijednosti moraju imati najmanje jednu značajnu znamenku više od STC-a.

izjavu o izračunanom postotku lažno sumnjivih rezultata,

izjavu o načinu dobivanja postotka lažno sumnjivih rezultata.

Napomena: u izjavi o izračunanom postotku lažno sumnjivih rezultata utvrđuje se je li metoda prikladna jer se u njoj navodi broj slijepih uzoraka (ili uzoraka s niskom razinom kontaminacije) koji će se provjeravati.

Tablica 2.

Skupine proizvoda za validaciju potvrdnih i orijentacijskih metoda

Skupine proizvoda

Kategorije proizvoda

Tipični reprezentativni proizvodi obuhvaćeni kategorijom

Visok sadržaj vode

Voćni sokovi

Alkoholna pića

Korjenasto i gomoljasto povrće

Pirei na bazi žitarica ili voća

Sok od jabuke, sok od grožđa

Vino, pivo, jabukovača

Svježi đumbir, biljne infuzije (tekućina)

Pirei namijenjeni dojenčadi i maloj djeci

Visok sadržaj ulja

Orašasti plodovi

Uljarice i proizvodi dobiveni od njih

Uljasto voće i proizvodi dobiveni od njih

Orah, lješnjak, kesten Uljana repica, suncokret, sjeme pamuka, soja, kikiriki, sezam itd.

Ulja i paste (npr. maslac od kikirikija, tahini)

Visok sadržaj škroba i/ili bjelančevina i nizak sadržaj vode i masti

Žitarice i proizvodi dobiveni od njih

Dijetetski proizvodi

Pšenica, raž, ječam, kukuruz, riža, zob

Integralni kruh, bijeli kruh, krekeri, žitarice za doručak, tjestenina

Suhi prašci za pripremu hrane za dojenčad i malu djecu

Visok sadržaj kiseline i visok sadržaj vode  (*1)

Proizvodi od citrusa

 

„Komplicirani ili jedinstveni proizvodi” (*2)

 

Kakao u zrnu i proizvodi dobiveni od njega, kopra i proizvodi dobiveni od nje, kava, čaj (sušeni proizvod)

Začini, slatki korijen, biljne infuzije (sušeni proizvod), dodaci prehrani, pelud i proizvodi od peludi

Visok sadržaj šećera, nizak sadržaj vode

Sušeno voće

Smokve, grožđice (sve vrste)

Mlijeko i mliječni

proizvodi

Mlijeko

Sir

Mliječni proizvodi (npr. mlijeko u prahu)

Kravlje, kozje i bivolje mlijeko

Kravlji sir, kozji sir

Jogurt, vrhnje

Meso (tkivo)

Jestive iznutrice

Mišić, prerađeni mesni proizvodi

Bubreg, jetra

Šunka

Tablica 3.

Jednosmjerna t-vrijednost za postotak lažno negativnih rezultata od 5 %

Stupnjevi slobode

Broj ponavljanja

t-vrijednost (5 %)

10

11

1,812

11

12

1,796

12

13

1,782

13

14

1,771

14

15

1,761

15

16

1,753

16

17

1,746

17

18

1,74

18

19

1,734

19

20

1,729

20

21

1,725

21

22

1,721

22

23

1,717

23

24

1,714

24

25

1,711

25

26

1,708

26

27

1,706

27

28

1,703

28

29

1,701

29

30

1,699

30

31

1,697

40

41

1,684

60

61

1,671

120

121

1,658

1,645

4.2.3.   Zahtjevi u pogledu kvalitativnih orijentacijskih metoda (metode koje ne daju numeričke vrijednosti)

Izradom smjernica za validaciju binarnih ispitnih metoda trenutačno se bave razna tijela za normizaciju (npr. AOAC, ISO). AOAC je izradio smjernice za validaciju binarnih ispitnih metoda, koje se mogu smatrati najnovijim dokumentom u tom području. Stoga bi metode koje daju binarne rezultate (npr. vizualni pregled rezultata ispitivanja mjernim štapićem) trebalo validirati u skladu s Međunarodnim smjernicama za validaciju kvalitativnih binarnih kemijskih metoda koje je izradio AOAC (2).

Međutim, mogu se upotrebljavati i druge priznate smjernice za validaciju, primjerice pristup iz norme ISO/TS 23758:2021 | IDF/RM 251 – Smjernice za validaciju kvalitativnih orijentacijskih metoda za otkrivanje ostataka veterinarskih lijekova u mlijeku i mliječnim proizvodima.

4.2.4.   Kvantitativno određivanje sklerocija glavice raži

Sklerocij glavice raži u žitaricama određuje se vizualnom (makroskopskom/mikroskopskom) identifikacijom sklerocija glavice raži i dijelova sklerocija glavice raži. Kvantifikacija se provodi vaganjem količine identificiranog sklerocija glavice raži i dijelova sklerocija glavice raži čija je veličina čestica > 0,5 mm.

4.3.   Procjena mjerne nesigurnosti, izračun iskorištenja i izvješćivanje o rezultatima (3)

4.3.1.   Potvrdne metode

Analitički rezultat prikazuje se kako slijedi:

(a)

ispravljen za iskorištenje, prema potrebi i ako je relevantno, te se navodi ako je ispravljen. Navodi se postotak iskorištenja, osim ako je intrinzični ispravak za mjerno odstupanje sastavni dio postupka. Ispravak za iskorištenje nije potreban ako postotak iskorištenja iznosi od 90 % do 110 %.

(b)

kao x +/– U, pri čemu je x analitički rezultat, a U proširena nesigurnost u analitičkom mjerenju uz uporabu faktora pokrivanja 2, čime se postiže razina pouzdanosti od oko 95 %.

Standardna proširena mjerna nesigurnost od 50 % može se navesti ako laboratorij ispunjava sve zahtjeve u pogledu preciznosti iz točke 4.2. Pojedinačni laboratorij to može dokazati ispunjavanjem kriterija za ponovljivost (RSDr) i obnovljivost unutar laboratorija (RSDwR), uz uspješno sudjelovanje u provjerama kvalitete rada (osim ako nije dostupan odgovarajući program provjera kvalitete rada), jer srednji z-rezultat pri kojem je |z| ≤ 2 pokazuje da je ispunjen traženi kriterij za obnovljivost (RSDR) (na temelju ciljne standardne devijacije od 25 %).

Ako je najveća dopuštena količina utvrđena za zbroj toksina (npr. aflatoksini, T-2/HT-2-toksin, fumonizini, alkaloidi glavice raži), navode se analitički rezultati svih pojedinačnih toksina. Za alkaloide glavice raži može se navesti i zbroj svakog od šest parova epimera umjesto 12 pojedinačnih epimera.

Ispravak iskorištenja, ako je primjenjivo, provodi se za svaki pojedinačni toksin prije zbroja koncentracija. Za alkaloide glavice raži ispravak se može provesti i na temelju iskorištenja dobivenog za svaki par epimera.

Za provjeru sukladnosti sa zbrojem najvećih dopuštenih količina primjenjuje se pristup donje granice, što znači da se pri izračunu zbroja rezultati za pojedinačne toksine ispod granice kvantifikacije zamjenjuju nulom.

Navedena pravila tumačenja analitičkog rezultata s obzirom na prihvaćanje ili odbijanje serije primjenjuju se na analitički rezultat dobiven za uzorak za službenu kontrolu. Ako se analiza provodi u svrhu obrane ili u referentne svrhe, primjenjuju se nacionalna pravila. Konkretno,

ako analitički rezultat uzorka za službenu kontrolu nedvojbeno ukazuje na nesukladnost, uzimajući u obzir proširenu mjernu nesigurnost, i

analitički rezultat uzorka za obranu ukazuje na nesukladnost, ali ne nedvojbeno i uz veću proširenu mjernu nesigurnost od one u pogledu službene kontrole,

analitički rezultat uzorka za obranu ne može zamijeniti nesukladnost utvrđenu za uzorak za službenu kontrolu.

4.3.2.   Orijentacijske metode

Rezultat orijentacijske metode označava se kao sukladan ili se izražava sumnja na nesukladnost.

„Sumnja na nesukladnost” znači da uzorak premašuje graničnu vrijednost i da može sadržavati količine mikotoksina veće od STC-a. Svaki sumnjivi rezultat povod je za pokretanje potvrdne analize radi nedvojbene identifikacije i kvantifikacije mikotoksina.

„Sukladan” znači da je sadržaj mikotoksina u uzorku s 95 %-tnom pouzdanošću manji od STC-a (tj. postoji 5 %-tna mogućnost da će uzorci biti netočno utvrđeni kao negativni). Analitički rezultat prikazuje se kao „< razina STC-a”, pri čemu se navodi razina STC-a.

4.4.   Laboratorijski standardi kvalitete

Laboratorij postupa u skladu s odredbama članka 37. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) 2017/625.


(1)  Dostupno na: https://food.ec.europa.eu/document/download/f16cac78-9318-4f1f-b2fa-efb25d2f1880_en

(*1)  Ako se tijekom ekstrakcije za stabilizaciju promjena pH upotrebljava puferska otopina, ta skupina proizvoda može se objediniti u jednu skupinu proizvoda „Visok sadržaj vode”.

(*2)   „Komplicirane ili jedinstvene proizvode” treba potpuno validirati samo ako ih se učestalo analizira. Ako ih se analizira samo povremeno, validacija se može ograničiti na provjeru razina o kojima se izvješćuje uz primjenu obogaćenih ekstrakata slijepog uzorka.

(2)  Dostupno na: https://academic.oup.com/jaoac/article-pdf/97/5/1492/32425003/jaoac1492.pdf

(3)  Više pojedinosti o postupcima za procjenu mjerne nesigurnosti i postupcima za procjenu iskorištenja dostupno je u izvješću naslovljenom Report on the relationship between analytical results, measurement uncertainty, recovery factors and the provisions of EU food and feed legislation

https://food.ec.europa.eu/system/files/2016-10/cs_contaminants_sampling_analysis-report_2004_en.pdf


ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_impl/2023/2782/oj

ISSN 1977-0847 (electronic edition)


Top