(1)

U svojoj komunikaciji od 30. studenoga 2016. o europskom obrambenom akcijskom planu, Komisija se obvezala da će upotpunjavati, jačati i objedinjavati zajednička nastojanja država članica u pogledu razvoja obrambenih sposobnosti kojima se može reagirati na sigurnosne izazove te poticati konkurentna, inovativna i učinkovita obrambena industrija diljem Unije. Posebice je predloženo da se uspostavi Europski fond za obranu („Fond”) radi pružanja potpore ulaganjima u zajednička istraživanja i zajednički razvoj obrambene opreme i tehnologija, čime se potiču zajednička nabava i zajedničko održavanje obrambene opreme i tehnologija. Fondom se ne bi zamijenili nacionalni napori u tom pogledu te bi se njime trebalo poticati države članice na suradnju i veća ulaganja u područje obrane. Iz Fonda bi se podupirala suradnja tijekom čitavog ciklusa razvoja obrambenog proizvoda i tehnologije, potičući time sinergije i troškovnu učinkovitost. Cilj bi bio da se omoguće sposobnosti, osigura konkurentan i inovativan temelj za obrambenu industriju diljem Unije, među ostalim prekograničnom suradnjom i sudjelovanjem malih i srednjih poduzeća (MSP), te doprinijeti većoj europskoj suradnji u području obrane.

(2)

Kako bi se poticalo konkurentnost, učinkovitost i inovacijske sposobnosti obrambene industrije Unije, čime se doprinosi strateškoj autonomiji Unije, trebalo bi uspostaviti Europski program industrijskog razvoja u području obrane („Program”). Cilj Programa trebao bi biti povećanje konkurentnosti obrambene industrije Unije, što će doprinijeti poboljšanju obrambenih sposobnosti, među ostalim u vezi s kiberobranom, podupiranjem suradnje među poduzećima diljem Unije, uključujući MSP-ove i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije, istraživačke centre i sveučilišta, te suradnju među državama članicama, u fazi razvoja obrambenih proizvoda i tehnologija, čime će se olakšati bolje iskorištavanje ekonomije razmjera u obrambenoj industriji i promicati standardizacija obrambenih sustava uz istodobno poboljšanje njihove interoperabilnosti. Faza razvoja, koja slijedi nakon faze istraživanja i tehnološke faze, uključuje znatne rizike i troškove koji sprečavaju daljnje iskorištavanje rezultata istraživanja i nepovoljno utječu na konkurentnost obrambene industrije Unije. Programom, kojim bi se podržala faza razvoja, doprinijelo bi se boljem iskorištavanju rezultata istraživanja u području obrane i pomoglo premošćivanju jaza između istraživanja i proizvodnje. Također bi se promicalo sve oblike inovacija, s obzirom na to da se može očekivati da bise pozitivni učinci takve podrške prelili i na civilnni sektor. Programom se upotpunjuju djelovanja koja se provode u skladu s člankom 182. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te on ne obuhvaća proizvodnju ili nabavu obrambenih proizvoda ni tehnologija.

(3)

Radi postizanja inovativnijih rješenja i poticanja otvorenog unutarnjeg tržišta, Programom bi se trebalo pružiti snažnu podršku prekograničnom sudjelovanju MSP-ova i pomoći u stvaranju novih tržišnih prilika.

(4)

Programom bi trebalo biti obuhvaćeno dvogodišnje razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020. Trebalo bi utvrditi financijski iznos za provedbu Programa u tom razdoblju.

(5)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za cjelokupno trajanje Programa, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (3), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(6)

Pri provedbi Programa sve bi instrumente financiranja trebalo upotrebljavati u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) s ciljem ostvarenja najboljeg mogućeg razvoja obrambenih proizvoda i tehnologija. Međutim, s obzirom na dvogodišnje trajanje Programa, upotreba financijskih instrumenata mogla bi uzrokovati praktične poteškoće. Stoga bi tijekom toga početnog razdoblja prednost trebalo davati upotrebi bespovratnih sredstava te, u iznimnim okolnostima, javnoj nabavi. Financijski instrumenti mogli bi biti prikladan alat za upotrebu u Fondu nakon 2020.

(7)

Komisija može povjeriti dio provedbe Programa subjektima iz članka 58. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

(8)

Nakon postizanja dogovora o zajedničkim prioritetima u pogledu obrambenih sposobnosti na razini Unije, osobito putem plana za razvoj sposobnosti, uzimajući u obzir i koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane, te s ciljem dostizanja razine ambicije EU-a kako je dogovorena u zaključcima Vijeća od 14. studenoga 2016. i koju je Europsko vijeće potvrdilo 15. prosinca 2016., države članice utvrđuju i konsolidiraju vojne potrebe i određuju tehničke specifikacije projekta.

(9)

Države članice trebale bi, prema potrebi, imenovati i voditelja projekta, poput međunarodne organizacije za vođenje projekata, na primjer Zajedničku organizaciju za suradnju u području naoružanja, ili subjekt, poput Europske obrambene agencije, da vodi poslove povezane s razvojem zajedničkog djelovanja uz potporu Programa. Kad dođe do takvog imenovanja, Komisija bi se s voditeljem projekta trebala savjetovati o ostvarenom napretku u pogledu djelovanja prije izvršenja plaćanja korisnicima prihvatljivog djelovanja kako bi voditelj projekta mogao osigurati da korisnici poštuju vremenske okvire.

(10)

Financijska potpora Unije ne bi trebala utjecati na transfer proizvoda povezanih s obranom unutar Unije u skladu s Direktivom 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), ni na izvoz obrambenih proizvoda, opreme ili tehnologije. Ne bi trebala utjecati ni na diskrecijsko pravo država članica u vezi s politikom o transferu unutar Unije i izvozu takvih proizvoda, među ostalim u skladu sa zajedničkim pravilima kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme utvrđenim u Zajedničkom stajalištu Vijeća 2008/944/ZVSP (6).

(11)

S obzirom na to da je cilj Programa podupiranje konkurentnosti i učinkovitosti obrambene industrije Unije uklanjanjem rizika iz faze razvoja projekata suradnje, za financiranje u okviru Programa trebala bi biti prihvatljiva djelovanja povezana s razvojem obrambenog proizvoda ili tehnologije, i to studije izvedivosti i druge popratne mjere, projektiranje (uključujući tehničke specifikacije na kojima se projekt temelji), izrada prototipa sustava, ispitivanje, kvalifikacija, certifikacija te povećanje efikasnosti tijekom životnog ciklusa obrambenog proizvoda ili tehnologije. Nadogradnja postojećih obrambenih proizvoda i tehnologija, uključujući njihovu interoperabilnost, također bi trebala biti prihvatljiva za financiranje u okviru Programa. Djelovanja s ciljem nadogradnje postojećih obrambenih proizvoda i tehnologija trebala bi biti prihvatljiva samo ako postojeće informacije potrebne za provedbu djelovanja ne podliježu nikakvom ograničenju koje ograničuje sposobnost provedbe djelovanja.

(12)

S obzirom na to da je cilj Programa osobito jačanje suradnje među poduzećima iz različitih država članica, djelovanje bi trebalo biti prihvatljivo za financiranje u okviru Programa samo ako bi ga provodio konzorcij od barem triju poduzeća s poslovnim nastanom u barem trima različitim državama članicama.

(13)

Prekogranična suradnja među poduzećima u razvoju obrambenih proizvoda i tehnologija često je otežana zbog poteškoća u postizanju dogovora o zajedničkim tehničkim specifikacijama ili standardima. Nepostojanje zajedničkih tehničkih specifikacija ili standarda ili njihovo postojanje u ograničenoj mjeri često dovodi do povećane složenosti, kašnjenja i previsokih troškova u fazi razvoja. Za djelovanja koja uključuju višu razinu tehnološke spremnosti, dogovor o zajedničkim tehničkim specifikacijama trebao bi biti glavni uvjet zaza financiranje u okviru Programa. Za financiranje u okviru Programa također bi trebale biti prihvatljive studije izvedivosti i djelovanja kojima je cilj podupiranje uspostave zajedničkih tehničkih specifikacija ili standarda.

(14)

Kako bi se osiguralo da se pri provedbi ove Uredbe poštuju međunarodne obveze Unije i njezinih država članica, djelovanja u vezi s proizvodima ili tehnologijama čija su upotreba, razvoj ili proizvodnja zabranjeni međunarodnim pravom ne bi trebala biti prihvatljiva za financiranje u okviru Programa. U tom pogledu prihvatljivost djelovanja za razvoj novih obrambenih proizvoda ili tehnologija, kao što su oni posebno izrađeni za provođenje smrtonosnih napada bez ljudske kontrole nad odlukama o angažmanu, također bi trebala podlijegati kretanjima u međunarodnom pravu.

(15)

S obzirom na to da je cilj Programa povećanje konkurentnosti i učinkovitosti obrambene industrije Unije, za financiranje bi u načelu trebali biti prihvatljivi samo subjekti koji imaju poslovni nastan u Uniji i koji ne podliježu kontroli trećih zemalja ili subjekata iz trećih zemalja. Osim toga, kako bi se osigurala zaštita ključnih sigurnosnih i obrambenih interesa Unije i njezinih država članica, infrastruktura, postrojenja, imovina i sredstva koje korisnici i podugovaratelji upotrebljavaju u djelovanju koje se financira u okviru Programa ne bi se trebalinalaziti na području treće zemalje.

(16)

U određenim okolnostima trebalo bi biti moguće odstupiti od načela da korisnici i njihovi podugovaratelji uključeni u djelovanje ne smiju podlijegati kontroli trećih zemalja ili subjekata iz trećih zemalja. U tom smislu, poduzeća s poslovnim nastanom u Uniji koja kontrolira treća zemlja ili subjekt iz treće zemlje trebala bi biti prihvatljiva za financiranje ako su ispunjeni odgovarajući, strogi uvjeti u vezi sa sigurnosnim i obrambenim interesima Unije i njezinih država članica, kako je utvrđeno u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike na temelju glave V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), među ostalim u pogledu jačanja europske obrambene tehnološke i industrijske baze. Sudjelovanje takvih poduzeća ne bi trebalo biti u suprotnosti s ciljevima Programa. Korisnici bi trebali dostaviti sve relevantne informacije o infrastrukturi, postrojenjima, imovini i sredstvima koji se upotrebljavaju u djelovanju. Također bi trebalo uzeti u obzir razloge za zabrinutost država članica u pogledu sigurnosti opskrbe.

(17)

Suradnja između korisnika i podugovaratelja uključenih u djelovanje te poduzeća koja imaju poslovni nastan u trećoj zemlji ili koja kontrolira treća zemlja ili subjekt iz treće zemlje, također bi trebala podlijegati odgovarajućim uvjetima u vezi sa sigurnosnim i obrambenim interesima Unije i njezinih država članica. U tom kontekstu ne bi smjelo biti neovlaštenog pristupa treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje klasificiranim podacima u vezi s izvršenjem djelovanja. Pristup klasificiranim podacima odobrava se u skladu s relevantnim sigurnosnim pravilima koja se primjenjuju na klasificirane podatke Europske unije i podatke koji su klasificirani u skladu s nacionalnim sigurnosnom klasifikacijama.

(18)

Prihvatljivim djelovanjima razvijenima u kontekstu stalne strukturirane suradnje u institucionalnom okviru Unije osiguralo bi se pojačanu kontinuiranu suradnju poduzeća iz različitih država članica te bi se tako izravno doprinijelo ciljevima Programa. Takva bi djelovanja stoga trebala biti prihvatljiva za povećanu stopu financiranja. Prihvatljivim djelovanjima razvijenima uz odgovarajuću razinu sudjelovanja poduzeća srednje tržišne kapitalizacije i MSP-ova, a posebno prekograničnih MSP-ova, podupire se otvaranje opskrbnih lanaca i doprinosi ciljevima Programa. Stoga bi takva djelovanja trebala biti prihvatljiva za povećanu stopu financiranja, među ostalim kako bi se kompenziralo povećani rizik i povećano administrativno opterećenje.

(19)

Ako konzorcij želi sudjelovati u prihvatljivom djelovanju u okviru Programa, a financijska je pomoć Unije u obliku bespovratnih sredstava, konzorcij bi trebao imenovati jednog od svojih članova kao koordinatora. Koordinator bi trebao biti glavna točka za kontakt s Komisijom.

(20)

Promicanjem inovacija i tehnološkog razvoja u obrambenoj industriji Unije trebalo bi se omogućiti održavanje i razvoj vještina te znanja i iskustva obrambene industrije Unije i doprinijeti jačanju njezine tehnološke i industrijske autonomije. U tom kontekstu, Programom bi se također moglo pomoći u utvrđivanju područja u kojima Unija ovisi o trećim zemljama za razvoj obrambenih proizvoda i tehnologija. Takvo bi se promicanje inovacija i tehnološkog razvoja ujedno trebalo provoditi u skladu sa sigurnosnim i obrambenim interesima Unije. Stoga bi doprinos djelovanja tim interesima i prioritetima u pogledu obrambenih sposobnosti koje su dogovorile države članice u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike trebao biti kriterij za dodjelu. U okviru Unije zajednički prioriteti u pogledu obrambenih sposobnosti utvrđeni su osobito u planu za razvoj sposobnosti. Potpora provedbi relevantnih prioriteta pruža se putem poboljšane suradnje u okviru drugih procesa Unije, poput koordiniranog godišnjeg preispitivanja u području obrane i stalne strukturirane suradnje. Kada je to prikladno, u obzir se mogu uzeti regionalni i međunarodni prioriteti, uključujući one u okviru NATO-a, pod uvjetom da su u službi sigurnosnih i obrambenih interesa Unije i da se njima nijednu državu članicu ne sprečava u sudjelovanju, istodobno uzimajući u obzir potrebu da se izbjegne nepotrebno udvostručivanje.

(21)

Države članice pojedinačno i zajednički rade na razvoju, proizvodnji i operativnoj upotrebi bespilotnih letjelica i besposadnih vozila i plovila. Operativna upotreba u ovom kontekstu obuhvaća provođenje napada na vojne ciljeve. Istraživanje i razvoj povezani s razvojem tih sustava, uključujući i vojne i civilne sustave, podupiru se sredstvima Unije. Planirano je da će se to nastaviti, moguće i u okviru ovog Programa. Nijedan dio ove Uredbe ne bi trebao ometati legitimnu upotrebu takvih obrambenih proizvoda ili tehnologija razvijenih u okviru Programa.

(22)

Kako bi se osiguralo da su financirana djelovanja održiva, obveza država članica da će djelotvorno doprinositi financiranju tih djelovanja trebala bi biti dana napismeno, na primjer pismom namjere dotičnih država članica.

(23)

Kako bi se osiguralo da financirana djelovanja doprinose konkurentnosti i učinkovitosti europske obrambene industrije, ona bi trebala biti usmjerena na tržište, usmjerena na potražnju te srednjoročno i dugoročno komercijalno održiva, među ostalim u slučaju tehnologija s dvojnom namjenom. U kriterijima prihvatljivosti stoga bi u obzir trebali uzimati činjenicu da države članice namjeravaju zajednički nabaviti konačan obrambeni proizvod ili upotrebljavati tehnologiju, koordinirano, a u kriterijima za dodjelu u obzir bi trebalo uzeti činjenicu da se države članice obvezuju politički ili pravno da će zajednički upotrebljavati, imati u vlasništu ili održavati konačni obrambeni proizvod ili tehnologiju.

(24)

Prilikom ocjenjivanja djelovanja predloženih za financiranje u okviru Programa u obzir bi trebalo uzeti sve kriterije za dodjelu. Budući da ti kriteriji za dodjelu nisu eliminacijski, ne bi trebalo automatski isključiti nijedno predloženo djelovanje koje ne zadovolji jedan ili više tih kriterija za dodjelu.

(25)

Financijska pomoć Unije u okviru Programa ne bi trebala premašiti 20 % prihvatljivih troškova djelovanja kada se ono odnosi na izradu prototipa sustava, što je često najskuplje djelovanje u fazi razvoja. Međutim, trebalo bi biti moguće obuhvatiti ukupne prihvatljive troškove drugih djelovanja u fazi razvoja. U oba slučaja prihvatljive troškove trebalo bi tumačiti u smislu članka 126. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

(26)

Budući da bi se Programom trebale upotpuniti istraživačke aktivnosti, posebno u području obrane, i zbog dosljednosti i administrativnog pojednostavnjenja, na Program bi se u najvećoj mogućoj mjeri trebala primjenjivati ista pravila kao u pripremnom djelovanju za istraživanja u području obrane i Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) („Obzor 2020.”). Stoga je prikladno odobriti nadoknadu neizravnih troškova prema paušalnoj stopi od 25 % kao u okviru pripremnog djelovanja za istraživanja u području obrane i programa Obzor 2020.

(27)

S obzirom na to da je cilj potpore Unije jačanje konkurentnosti obrambenog sektora i da se odnosi samo na posebnu fazu razvoja, Unija ne bi trebala imati vlasništvo ni prava intelektualnog vlasništva nad obrambenim proizvodima ili tehnologijama proizvedenima u podupiranim djelovanjima. Korisnici ugovorno trebaju utvrditi režim prava intelektualnog vlasništva koji će se primjenjivati. I zainteresirane države članice trebale bi imati mogućnost sudjelovanja u suradničkoj nabavi koja će uslijediti. Nadalje, rezultati djelovanja financiranih u okviru Programa ne bi trebali podlijegati nikakvoj kontroli ni ograničenju treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje.

(28)

Komisija bi trebala uspostaviti dvogodišnji program rada u skladu s ciljevima Programa. U programu rada trebalo bi detaljno navesti kategorije projekata koji će se financirati u okviru Programa, uključujući obrambene proizvode i tehnologije kao što su daljinski upravljani sustavi, satelitske komunikacije, određivanje položaja, navigacija i mjerenje vremena, autonomni pristup svemiru i stalno nadgledanje Zemlje, energetska održivost te kibersigurnost i pomorska sigurnost, kao i napredne vojne sposobnosti u zračnim, kopnenim i pomorskim sustavima te zajedničkim domenama, uključujući poboljšanu informiranost o stanju, zaštitu, mobilnost, logističku i medicinsku potporu te strateške pospješitelje.

(29)

Komisiji bi u uspostavi programa rada trebao pomagati odbor država članica („odbor”). Komisija bi trebala nastojati pronaći rješenja koja imaju najširu moguću potporu u odboru. U tom kontekstu odbor se može sastajati u formatu nacionalnih obrambenih stručnjaka s ciljem pružanja posebne pomoći Komisiji. Države članice imenuju svoje predstavnike u taj odbor. Članovima odbora trebalo bi pružiti rane i učinkovite prilike da ispitaju nacrte provedbenih akata i izraze svoje mišljenje.

(30)

S obzirom na politiku Unije u pogledu MSP-ova kao ključnog elementa za osiguravanje gospodarskog rasta, inovacija, stvaranja radnih mjesta i socijalne integracije u Uniji te činjenice da će se u okviru podupiranih djelovanja u načelu zahtijevati transnacionalna suradnja, važno je da program rada odražava i omogućuje otvoren i transparentan prekogranični pristup i sudjelovanje MSP-ova te da se stoga najmanje 10 % ukupnog proračuna iskoristi za takva djelovanja, čime će se MSP-ovima omogućiti da budu uključeni u lance vrijednosti djelovanja. MSP-ovima bi trebala biti namijenjena posebna kategorija projekata.

(31)

Kako bi se osigurao uspjeh Programa, Komisija bi trebala nastojati održavati dijalog sa širokim spektrom europske industrije, uključujući MSP-ove i netradicionalne dobavljače u obrambenom sektoru.

(32)

Europska obrambena agencija trebala bi biti pozvana da kao promatrač sudjeluje u odboru kako bi se moglo iskoristiti njezino stručno znanje u sektoru obrane te u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene UEU-om. Europska služba za vanjsko djelovanje također bi trebala biti pozvana da pomaže.

(33)

U pravilu, za odabir djelovanja koja će se financirati u okviru Programa, Komisija ili subjekti iz članka 58. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 trebali bi organizirati javne natječaje kako je predviđeno u toj Uredbi te bi trebali osigurati da upravni postupci budu što jednostavniji te da iziskuju minimalne dodatne troškove. Međutim, u određenim opravdanim i iznimnim okolnostima, financijska sredstva Unije mogu se dodijeliti i u skladu s člankom 190. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 (7).

(34)

Nakon što se prijedlozi ocijene uz pomoć neovisnih stručnjaka, čije bi sigurnosne vjerodajnice trebale potvrditi države članice, Komisija bi trebla odabrati djelovanja koja će se financirati u okviru Programa. Komisija bi trebala uspostaviti bazu podataka neovisnih stručnjaka Baza podataka ne bi smjela biti javno obznanjena. Ti neovisni stručnjaci trebali bi biti imenovani na temelju vještina, iskustva i znanja, uzimajući u obzir zadaće koje im se dodjeljuju. Prilikom imenovanja neovisnih stručnjaka Komisija bi u najvećoj mogućoj mjeri trebala poduzimati odgovarajuće mjere kako bi se osigurao uravnotežen sastav skupina stručnjaka i panela za ocjenjivanje u smislu različitih vještina, iskustva i znanja, zemljopisne raznolikosti i roda, uzimajući u obzir situaciju u području djelovanja. Trebalo bi osigurati odgovarajuću rotaciju stručnjaka i odgovarajuću ravnotežu između privatnog i javnog sektora. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu donošenja i provedbe programa rada te za dodjelu financijskih sredstava odabranim djelovanjima. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Države članice trebale bi biti obaviještene o rezultatima ocjenjivanja i napretku postignutom u financiranim djelovanjima.

(35)

Za donošenje tih provedbenih akata trebalo bi primjenjivati postupak ispitivanja uzimajući u obzir znatan utjecaj tih akata na provedbu ove Uredbe.

(36)

Komisija bi na kraju Programa trebala izraditi izvješće o provedbi u kojem bi se obavio pregled financijskih aktivnosti u smislu rezultata njihove financijske provedbe i, prema potrebi, njihova učinka. U izvješću o provedbi trebalo bi analizirati i prekogranično sudjelovanje MSP-ova i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije u djelovanjima u okviru Programa te sudjelovanje MSP-ova i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije u globalnom lancu vrijednosti. To bi izvješće trebalo sadržavati i informacije o podrijetlu korisnikâ i raspodjeli generiranih prava intelektualnog vlasništva.

(37)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije.

(38)

Komisija i države članice trebale bi zajamčiti najširu moguću promidžbu Programa kako bi se povećala njegova učinkovitost te tako poboljšala konkurentnost obrambene industrije i obrambenih sposobnosti država članica.

(39)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, ne mogu dostatno ostvariti države članice s obzirom na troškove i povezane rizike, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,