16.2.2018

HR

Službeni list Europske unije

L 44/1

---

UREDBA (EU) 2018/196 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 7. veljače 2018.

o dodatnim carinama na uvoze određenih proizvoda podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država

(kodificirani tekst)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)	Uredba Vijeća (EZ) br. 673/2005 (2) značajno je izmijenjena nekoliko puta (3). Radi jasnoće i racionalnosti tu bi uredbu trebalo kodificirati.

(2)

Tijelo za rješavanje sporova („TRS”) Svjetske trgovinske organizacije („WTO”) usvojilo je 27. siječnja 2003. izvješće Žalbenog tijela (4) i izvješće Skupine stručnjaka za rješavanje sporova (5), kako je potvrđeno izvješćem Žalbenog tijela, kojim se utvrđuje da je Zakon o kontinuiranom dampingu i prijeboju subvencije (Continued Dumping and Subsidy Offset Act, „CDSOA”) nespojiv s obvezama Sjedinjenih Država u okviru sporazumâ WTO-a.

(3)

Budući da Sjedinjene Države nisu uskladile svoje zakonodavstvo s navedenim sporazumima, Europska zajednica („Zajednica”) zatražila je od TRS-a ovlaštenje da suspendira primjenu svojih carinskih olakšica i s njima povezanih obveza u okviru Općeg sporazuma o carinama i trgovini („GATT”) iz 1994. u odnosu na Sjedinjene Države (6). Sjedinjene Države prigovorile su visini suspenzije carinskih olakšica i s njima povezanih obveza te je predmet upućen na arbitražu.

(4)

Arbitar je 31. kolovoza 2004. utvrdio da je visina poništenja ili štete uzrokovane Zajednici svake godine jednaka 72 % od iznosa isplata u okviru CDSOA-a koje se odnose na antidampinške ili kompenzacijske carine koje se plaćaju na uvoze iz Zajednice za posljednju godinu za koju su bili dostupni podaci u tom trenutku, kao što su to objavila tijela Sjedinjenih Država. Arbitar je zaključio da bi suspenzija olakšica ili drugih obveza od strane Zajednice, u obliku nametanja dodatne uvozne carine iznad utvrđenih carina na popis proizvoda podrijetlom iz Sjedinjenih Država koji obuhvaća, na godišnjoj razini, ukupnu vrijednost trgovine koja ne prelazi iznos poništenja ili štete, bila u skladu s pravilima WTO-a. TRS je 26. studenoga 2004. dao ovlaštenje za suspenziju primjene u odnosu na Sjedinjene Države carinskih olakšica i s njima povezanih obveza u okviru GATT-a iz 1994. u skladu s odlukom arbitra.

(5)

Isplate u okviru CDSOA-a za posljednju godinu za koju su bili dostupni podaci u tom trenutku odnose se na raspodjelu antidampinških i kompenzacijskih carina naplaćenih tijekom proračunske godine 2004. (od 1. listopada 2003. do 30. rujna 2004.). Na temelju podataka koje je objavila Carinska i granična zaštita Sjedinjenih Država, visina poništenja ili štete uzrokovane Zajednici izračunana je na 27,81 milijuna USD. Zajednica je stoga bila ovlaštena u jednakom iznosu suspendirati primjenu svojih carinskih olakšica u odnosu na Sjedinjene Države. Učinak dodatne uvozne carine ad valorem, u iznosu od 15 %, na uvoze proizvoda navedenih u Prilogu I. podrijetlom iz Sjedinjenih Država predstavljalo je, tijekom jedne godine, vrijednost trgovine koja nije premašila 27,81 milijuna USD. U pogledu tih proizvoda Zajednica je suspendirala primjenu svojih carinskih olakšica u odnosu na Sjedinjene Države od 1. svibnja 2005.

(6)

Ako se i dalje ne budu primjenjivale odluke i preporuke TRS-a, Komisija bi jednom godišnje trebala prilagođavati visinu suspenzije visini poništenja ili štete koju je Europskoj uniji uzrokovao CDSOA u tom trenutku. Komisija bi trebala izmijeniti stopu dodatne uvozne carine ili popis u Prilogu I., tako da učinak dodatne uvozne carine na uvoze odabranih proizvoda iz Sjedinjenih Država tijekom jedne godine predstavlja vrijednost trgovine koja ne prelazi iznos poništenja ili štete.

(7)

Komisija bi trebala poštovati sljedeće kriterije: (a) Komisija bi trebala izmijeniti stopu dodatne uvozne carine u slučaju da dodavanje proizvoda na popis u Prilogu I. ili uklanjanje proizvoda s tog popisa ne omogućuje prilagođavanje visine suspenzije visini poništenja ili štete; u protivnom, Komisija bi trebala dodati proizvode na popis u Prilogu I. ako se visina suspenzije poveća ili povući proizvode s tog popisa ako se visina suspenzije smanji; (b) ako se proizvodi dodaju, Komisija bi trebala automatski izabrati proizvode s popisa u Prilogu II. slijedeći redoslijed kojim su proizvodi navedeni; kao posljedica toga, Komisija bi također trebala izmijeniti popis u Prilogu II. uklanjajući s njega proizvode koji su dodani na popis u Prilogu I.; (c) ako su proizvodi povučeni, Komisija bi prvo trebala ukloniti proizvode koji su dodani na popis u Prilogu I. nakon 1. svibnja 2005.; Komisija bi potom trebala ukloniti proizvode koji su 1. svibnja 2005. bili na popisu u Prilogu I. slijedeći redoslijed tog popisa.

(8)

Kako bi se provele odgovarajuće prilagodbe mjera predviđenih ovom Uredbom, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenom stope dodatne uvozne carine ili popisa iz prilogâ I. i II. prema uvjetima određenima u ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (7). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Carinske olakšice Unije i s njima povezane obveze u okviru GATT-a iz 1994. suspendiraju se u odnosu na proizvode podrijetlom iz Sjedinjenih Država navedene u Prilogu I. ovoj Uredbi.

Članak 2.

Na proizvode podrijetlom iz Sjedinjenih Država navedene u Prilogu I. ovoj Uredbi uvodi se uvozna carina ad valorem u iznosu od 4,3 % dodatno uz carinu koja se primjenjuje na temelju Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

Članak 3.

1.   Komisija jednom godišnje prilagođava visinu suspenzije visini poništenja ili štete uzrokovane Uniji u tom trenutku Zakonom Sjedinjenih Država o kontinuiranom dampingu i prijeboju subvencije (Continued Dumping and Subsidy Offset Act, „CDSOA”). Komisija mijenja stopu dodatne uvozne carine ili popis u Prilogu I. uz sljedeće uvjete:

(a)	visina poništenja ili štete jednaka je 72 % od iznosa isplata u okviru CDSOA-a koje se odnose na antidampinške i kompenzacijske carine koje se plaćaju na uvoze iz Unije za posljednju godinu za koju su dostupni podaci u tom trenutku, a koje objavljuju tijela Sjedinjenih Država;

(b)	izmjena je takva da učinak dodatne uvozne carine na uvoze odabranih proizvoda podrijetlom iz Sjedinjenih Država predstavlja, tijekom jedne godine, vrijednost trgovine koja ne prelazi visinu poništenja ili štete;

(c)	osim u okolnostima navedenima u točki (e), kada se visina suspenzije povećava, Komisija dodaje proizvode na popis u Prilogu I.; ti se proizvodi odabiru s popisa u Prilogu II. slijedeći redoslijed tog popisa;

(d)

osim u okolnostima navedenima u točki (e), kada se visina suspenzije smanjuje, proizvodi se povlače s popisa u Prilogu I.; Komisija prvo uklanja proizvode koji su bili na popisu u Prilogu II. 1. svibnja 2005. i koji su kasnije dodani na popis u Prilogu I.; Komisija potom uklanja proizvode koji su bili na popisu u Prilogu I. 1. svibnja 2005. slijedeći redoslijed tog popisa;

(e)	Komisija mijenja stopu dodatne uvozne carine kada se visina suspenzije ne može prilagoditi visini poništenja ili štete dodajući ili uklanjajući proizvode s popisa u Prilogu I.

2.   Kada se na popis u Prilogu I. dodaju proizvodi, Komisija istodobno mijenja popis u Prilogu II. uklanjajući te proizvode s tog popisa. Redoslijed proizvoda koji ostaju na popisu u Prilogu II. ne mijenja se.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 4. da bi izvršila prilagodbe i izmjene iz stavaka 1. i 2. ovog članka.

Kada se informacije o iznosu isplata koje su izvršile Sjedinjene Države stavljaju na raspolaganje na kraju godine, na takav način da nije moguće ispoštovati rokove WTO-a i zakonske rokove primjenom postupka iz članka 4. i, u slučaju prilagodbi i izmjena prilogâ, kada to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene u skladu s prvim podstavkom primjenjuje se postupak iz članka 5.

Članak 4.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od 5 godina počevši od 20. veljače 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 5.

1.   Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka stupaju na snagu bez odgode i primjenjuju se sve dok nije podnesen nikakav prigovor u skladu sa stavkom 2. Prilikom priopćenja delegiranog akta Europskom parlamentu i Vijeću navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.

2.   Europski parlament ili Vijeće mogu podnijeti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 4. stavka 6. U takvom slučaju Komisija bez odgode stavlja dotični akt izvan snage nakon što joj Europski parlament ili Vijeće priopće svoju odluku o podnošenju prigovora.

Članak 6.

Podrijetlo svakog proizvoda na koji se primjenjuje ova Uredba utvrđuje se u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013.

Članak 7.

1.   Proizvodi navedeni u Prilogu I. za koje je uvozna dozvola s izuzećem od plaćanja carine ili smanjenjem carine izdana prije 30. travnja 2005. ne podliježu dodatnoj uvoznoj carini.

2.   Proizvodi navedeni u Prilogu I. koji se mogu uvesti bez uvoznih carina u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1186/2009 (9) ne podliježu dodatnoj uvoznoj carini.

Članak 8.

Uredba (EZ) br. 673/2005 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.

Članak 9.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 12. prosinca 2017. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 29. siječnja 2018. (još nije objavljena u Službenom listu).

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 673/2005 od 25. travnja 2005. o uvođenju dodatnih carina na uvoze za određene proizvode podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država (SL L 110, 30.4.2005., str. 1.).

(3)  Vidjeti Prilog III.

(4)  Sjedinjene Države – Zakon o prijeboju (Byrdova izmjena), izvješće Žalbenog tijela (WT/DS217/AB/R, WT/DS234/AB/R, 16. siječnja 2003.).

(5)  Sjedinjene Države – Zakon o prijeboju (Byrdova izmjena), izvješće Skupine stručnjaka za rješavanje sporova (WT/DS217/R, WT/DS234/R, 16. rujna 2002.).

(6)  Sjedinjene Države – Zakon o prijeboju (Byrdova izmjena), Pozivanje Europskih zajednica na članak 22. stavak 2. DRS-a (WT/DS217/22, 16. siječnja 2004.).

(7)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(8)  Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).

(9)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1186/2009 od 16. studenoga 2009. o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (SL L 324, 10.12.2009., str. 23.).

---

---

---

---

---