(1)

Komisija je 16. siječnja 2015. od Zračne luke Beč (Flughafen Wien, dalje u tekstu: podnositelj zahtjeva), zaprimila zahtjev na temelju članka 30. Direktive 2004/17/EZ (dalje u tekstu: zahtjev).

(2)

Zahtjev se odnosio na djelatnosti iskorištavanja zemljopisnog područja za potrebe osiguravanja infrastrukture zračnih luka na državnom području Austrije (3).

(3)

Zahtjevu je priloženo mišljenje Saveznog ministarstva prometa, inovacija i tehnologije, neovisnog tijela nadležnog za usluge zračnih luka u Austriji (dalje u tekstu: BMVIT) od 22. prosinca 2014. U tom se mišljenju (dalje u tekstu: mišljenje) raspravlja o pitanju postojanja slobodnog pristupa tržištu i izravnoj izloženosti tržišnom natjecanju djelatnosti obuhvaćenih zahtjevom.

(4)

Podnositelj zahtjeva prvi se put obratio Komisiji 2010. kako bi neslužbeno raspravljao o mogućnostima izuzeća od pravila o javnoj nabavi. Prve razmjene stajališta temeljile su se na nacrtu zahtjeva o kojem se raspravljalo na sastanku 17. ožujka 2010. Nakon tog sastanka Komisija je podnositelju zahtjeva 12. travnja 2010. dostavila neslužbeni popis komentara i pitanja.

(5)

Podnositelj zahtjeva dostavio je 26. rujna 2013. ažurirani nacrt zahtjeva. Komisija je potom u dopisu od 15. studenoga 2013. iznijela komentare. Podnositelj zahtjeva odgovorio je na dopis Komisije 2. travnja 2014., a na sastanku održanom 26. lipnja 2014. došlo je do daljnje neslužbene razmjene stajališta.

(6)

Podnositelj zahtjeva podnio je 16. siječnja 2015. službeni zahtjev za izuzeće.

(7)

Međutim, 5. veljače 2016. podnositelj zahtjeva povukao je zahtjev u dijelu koji se odnosi na maloprodaju (4).

(8)

Austrijskim zakonom o javnoj nabavi (5) naručiteljima je dopušteno podnošenje zahtjeva na temelju članka 30. Direktive 2004/17/EZ.

(9)

Zračna luka Beč javni je naručitelj u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2014/25/EU s obzirom na to da obavlja djelatnost povezanu s iskorištavanjem zemljopisnog područja u svrhu osiguravanja zračnih luka u skladu s člankom 12. Direktive 2014/25/EU i posluje na temelju posebnog prava u smislu članka 4. stavka 3. Direktive 2014/25/EU.

(10)

Komisija je nakon prve procjene smatrala da u zahtjevu nisu navedene potrebne informacije za valjanu procjenu relevantnih kriterija za potrebe izuzeća od pravila o javnoj nabavi.

(11)

Komisija je 27. veljače 2015. zatražila od podnositelja zahtjeva da dopuni zahtjev informacijama koje nedostaju i da dostavi empirijske dokaze o postojanju definicije tržišta na kojem nije moguće ostvariti zaradu i pouzdanije podatke za svako tržište o situaciji s obzirom na tržišno natjecanje. Podnositelj zahtjeva dostavio je odgovore elektroničkom poštom 4. i 15. rujna 2015. Komisija je 21. rujna 2015. i 23. listopada 2015. zatražila od podnositelja zahtjeva da dostavi daljnja pojašnjenja za odgovor od 15. rujna 2015. Odgovori podnositelja zahtjeva zaprimljeni su 14. listopada 2015. i 5. veljače 2016. S obzirom na to da odgovori nisu zaprimljeni u roku koji je odredila Komisija, rok za donošenje odluke obustavljen je tijekom razdoblja od isteka roka navedenog u zahtjevu za dostavu informacija (13. ožujka 2015.) do primitka potpunih informacija (5. veljače 2016.). Strane su zajednički usuglasile daljnje produljenje roka. Kao novi rok za donošenje određen je 29. srpnja 2016.

(12)

Komisija je 20. travnja 2015. od austrijskih tijela zatražila dodatne informacije. Austrijska tijela dostavila su odgovore elektroničkom poštom 3. srpnja 2015.

(13)

Daljnja korespondencija odnosila se na pravni status podnositelja zahtjeva kao naručitelja. Komisija je 22. travnja i 19. svibnja 2016. od podnositelja zahtjeva zatražila dodatne informacije. Podnositelj zahtjeva odgovorio je 4. svibnja i 1. srpnja 2016. Nadalje, Komisija je 11. srpnja i 23. rujna 2016. zatražila dodatne informacije od austrijskih nadležnih tijela. Austrijska nadležna tijela odgovorila su 31. kolovoza i 30. rujna 2016.

(14)

S obzirom na to da su bile potrebne dodatne informacije i da su se one morale analizirati, 5. srpnja 2016. uz suglasnost stranaka produljen je rok za donošenje Odluke Komisije o tom pitanju do 31. listopada 2016.

(15)

S obzirom na to da odgovori na zahtjev za informacijama nisu zaprimljeni u roku koji je odredila Komisija, rok za donošenje odluke suspendiran je tijekom razdoblja od isteka roka navedenog u zahtjevu za dostavu informacija (9. kolovoza 2016.) do primitka potpunih informacija (31. kolovoza 2016.), a kao novi rok za donošenje Odluke Komisije određen je 23. studenoga 2016.

(16)

Podnositelj zahtjeva povukao je 8. studenoga 2016. zahtjev u dijelu koji se odnosi na proširenje osiguravanja infrastrukture zračne luke za putnički promet, zemaljske usluge i parkiranje. Zahtjev se nakon toga odnosio samo na osiguravanje infrastrukture zračne luke za teretni promet. Stranke su se 18. studenoga 2016. zajednički dogovorile o novom roku za donošenje Odluke Komisije. Utvrđen je rok 31. siječnja 2017.

(17)

Međunarodna udruga zračnih prijevoznika (International Air Transport Association, IATA) dostavila je 23. rujna 2015. dobrovoljno stajalište o procjeni tržišnog natjecanja u sektoru zračnih luka u Austriji u pogledu zahtjeva za izuzeće od pravila o javnoj nabavi. Dostava stajališta temeljila se na obavijesti (6) o pokretanju postupka u tom slučaju. Glavni je naglasak tog dokumenta na procjeni osiguravanja usluga za polazišne i odredišne putnike na međunarodnim letovima.

(18)

U Austriji trenutačno postoji šest komercijalnih zračnih luka, odnosno Zračna luka Beč (oznaka u Međunarodnoj udruzi zračnih prijevoznika VIE), Zračna luka Graz (GRZ), Zračna luka Innsbruck (INN), Zračna luka Klagenfurt (KLU), Zračna luka Linz (LNZ) i Zračna luka Salzburg (SZG).

(19)

Operator Zračne luke Beč je javno dioničko društvo izlistano (7) na Bečkoj burzi od 1992., dok su svi operatori ostalih austrijskih zračnih luka javna dionička društva.

(20)

Kroz šest austrijskih komercijalnih zračnih luka 2013. prošlo je ukupno 26,3 milijuna putnika (8) i oko […] (9) tona tereta godišnje (10).

(21)

Direktiva 2014/25/EU primjenjuje se na dodjelu ugovora za obavljanje djelatnosti povezanih s osiguravanjem infrastrukture zračnih luka, osim ako je ta djelatnost izuzeta u skladu s člankom 34. te Direktive.

(22)

Na temelju članka 34. Direktive 2014/25/EU ugovori kojima se namjerava omogućiti obavljanje djelatnosti na koje se primjenjuje ta Direktiva ne trebaju biti predmet te Direktive ako je u državi članici u kojoj se ta djelatnost obavlja ona izravno izložena natjecanju na tržištima kojima pristup nije ograničen. Izravno izlaganje tržišnom natjecanju ocjenjuje se na temelju objektivnih kriterija, uzimajući u obzir posebne značajke predmetnog sektora. Smatra se da pristup tržištu nije ograničen ako je država članica provela i primijenila odredbe mjerodavnog zakonodavstva Unije kojim se otvara određeni sektor ili jedan njegov dio. To je zakonodavstvo navedeno u Prilogu III. Direktivi 2014/25/EU. Međutim, u tom Prilogu nije navedeno mjerodavno zakonodavstvo kojim se liberalizira sektor osiguravanja infrastrukture zračnih luka. Slijedom toga, slobodan pristup tržištu ne može se pretpostaviti, nego ga je potrebno dokazati de facto i de jure.

(23)

Izravnu izloženost tržišnom natjecanju trebalo bi procijeniti na temelju više pokazatelja, od kojih ni jedan nužno nije odlučujući sam po sebi. Kad je riječ o tržištima na koja se odnosi ova Odluka, tržišni su udjeli jedan kriterij koji je potrebno uzeti u obzir. S obzirom na značajke predmetnih tržišta u obzir je potrebno uzeti i dodatne kriterije.

(24)

Ovom Odlukom ne dovodi se u pitanje primjena pravila o tržišnom natjecanju i ostalim područjima prava Unije. Konkretno, kriteriji i metodologija upotrijebljeni za ocjenu izravne izloženosti tržišnom natjecanju na temelju članka 34. Direktive 2014/25/EU nisu nužno istovjetni onima upotrijebljenima za ocjenu na temelju članka 101. ili 102. Ugovora ili Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (11). To je stajalište potvrdio i Sud u nedavnoj presudi (12).

(25)

Trebalo bi imati na umu da je cilj ove Odluke utvrditi jesu li usluge na koje se odnosi zahtjev izložene razini tržišnog natjecanja (na tržištima kojima pristup nije ograničen u smislu članka 34. Direktive 2014/25/EU) kojom će se osigurati da se, i u nedostatku discipline koja proizlazi iz detaljnih pravila o nabavi utvrđenih u Direktivi 2014/25/EU, javna nabava za obavljanje predmetnih djelatnosti provede na transparentan i nediskriminirajući način na temelju kriterija kojima se kupcima omogućava utvrđivanje rješenja koje je sveukupno ekonomski najpovoljnije.

(26)

U ovom slučaju relevantna djelatnost jest osiguravanje infrastrukture zračnih luka za teretni promet.

(27)

Kad je riječ o osiguravanju infrastrukture zračnih luka, ne postoji mjerodavno zakonodavstvo Unije na temelju kojega se može pretpostaviti slobodan pristup tržištu pa je potrebno obaviti relevantnu procjenu na temelju postojeće sudske prakse Suda koja se odnosi na slobodu poslovnog nastana na temelju članka 49. UFEU-a.

(28)

Podnositelj zahtjeva smatra da pristup tržištu nije ograničen de jure. Odjeljkom 71. člankom 1. austrijskog Zakona o zračnom prometu (Luftfahrtgesetz, LFG) predviđeno je da operator koji podnosi zahtjev za dozvolu za zračnu luku u civilnom zrakoplovstvu ima pravo dobiti tu dozvolu ako je plan za osnivanje zračne luke primjeren u tehničkom smislu i ako se može očekivati sigurno upravljanje, a operator je pouzdan, prikladan i ima dovoljno financijskih sredstava te ne postoji sukob s „ostalim javnim interesima”. U tom pogledu u skladu s odjeljkom 71. člankom 2. LFG-a pretpostavlja se da planirana javna zračna luka nije u javnom interesu ako su istodobno ispunjena sljedeća tri uvjeta: i. zračna luka udaljena je manje od 100 km od postojeće javne zračne luke, ii. zračna luka vjerojatno će narušiti prometne funkcije postojeće zračne luke te iii. postojeća zračna luka može i želi u roku od šest mjeseci preuzeti buduće zadaće planirane zračne luke.

(29)

Potrebno je podsjetiti da je ustaljena sudska praksa da se sustavom prethodnog odobrenja ne može dati legitimitet diskrecijskim odlukama koje su donijela nacionalna tijela, a kojima se poništava učinkovitost odredaba prava Unije (13). Da bi sustav prethodnog odobrenja bio opravdan iako odstupa od temeljne slobode pružanja usluga, mora se u svakom slučaju temeljiti na unaprijed poznatim objektivnim, nediskriminirajućim kriterijima na način kojim se ograničava diskrecijsko pravo nacionalnih tijela tako da se ono ne može primjenjivati proizvoljno (14).

(30)

Osim toga, ako se sustavom odobrenja nameću uvjeti koji se odnose na najmanju udaljenost između poduzeća, on bi se mogao smatrati opravdanim ako je općenito primjeren za to da se njime javnosti osiguraju pouzdane i kvalitetne usluge, poput osiguravanja infrastrukture zračnih luka i povezanih usluga (15). Na temelju sudske prakse Suda nacionalno zakonodavstvo trebalo bi biti primjereno za postizanje cilja na koji se oslanja samo ako ono doista odražava želju za njegovo postizanje na dosljedan i sustavan način (16).

(31)

Kad je riječ o drugom kriteriju kojim se utvrđuje pretpostavka o nepostojanju javnog interesa, odnosno o uvjetu da će planirana zračna luka vjerojatno narušiti prometne funkcije postojeće zračne luke, podnositelj zahtjeva poziva se na presudu u predmetu o austrijskom Zakonu o linijama u cestovnom prometu (17) (Kraftfahrliniengesetz, KfLG) u kojoj je austrijski Vrhovni upravni sud (VwGH) presudio da drugi kriterij ne treba tumačiti na način kojim bi se postojeće poduzeće štitilo od tržišnog natjecanja. Međutim, prema austrijskom Vrhovnom upravnom sudu, čak i da nositelj nove koncesije ima obvezu tolerirati tržišno natjecanje s ostalim poduzećima, to je ograničeno do mjere kojom bi postojećem nositelju koncesije nastao gubitak zarade kojim bi se očito dovelo u pitanje ekonomsko poslovanje postojeće linije. Osim toga, prema tom sudu, privremenim smanjenjem omjera između prihoda i troškova, bez obzira na to jesu li uzrok sezonske fluktuacije, prijelazni vanjski čimbenici ili ulaganja u liniju koje nositelj koncesije planira amortizirati tijekom određenog razdoblja, ne može se opravdati odbijanje dodjele nove koncesije.

(32)

Na temelju prethodno navedenog čini se da je tumačenje austrijskog Vrhovnog upravnog suda da namjera drugog kriterija nije ograničavanje tržišnog natjecanja kao takvog. Na taj se način ograničava bilo kakva mogućnost za proizvoljnu odluku tijela za dodjelu koncesija. Osim toga, iz presude austrijskog Vrhovnog upravnog suda može se zaključiti da se sustav odobrenja kojim se određuju posebni kriteriji za utvrđivanje pretpostavke o nepostojanju javnog interesa u slučaju nove zračne luke temelji na pretpostavci da će nova zračna luka pružati pouzdane i kvalitetne usluge. Čini se da se u mjerodavnom austrijskom zakonodavstvu i tumačenju austrijskog Vrhovnog upravnog suda prethodno navedenog drugog kriterija zaista odražava želja za postizanje ciljeva zakonodavstva na dosljedan i sustavan način. Stoga se za potrebe ove Odluke može zaključiti da su uvjeti za dodjelu dozvole za osnivanje zračne luke u Austriji u skladu s kriterijima objektivnosti, nediskriminacije i transparentnosti te da se zbog toga može smatrati da je pristup tržištu osiguravanja infrastrukture zračnih luka slobodan de jure.

(33)

Kad je riječ o procjeni slobodnog pristupa tržištu de facto, podnositelj zahtjeva tvrdi da pristup nije ograničen jer se osnivaju nove komercijalne zračne luke. Podnositelj zahtjeva navodi kao primjere Zračnu luku Berlin Brandenburg i Zračnu luku Lublin. Prema tvrdnjama podnositelja zahtjeva grupe Lufthansa Group i airberlin group smatraju Zračnu luku Berlin Brandenburg konkretnom alternativom Zračnoj luci Beč. Osim toga, vojne zračne luke moguće je prilagoditi za komercijalno poslovanje poput primjerice zračnih luka Graz i Linz u Austriji. Podnositelj zahtjeva tvrdi i da se postojeće komercijalne zračne luke, poput primjerice zračnih luka Frankfurt Hahn i Weeze u Njemačkoj, mogu proširiti.

(34)

Na temelju informacija koje je dostavio podnositelj zahtjeva teško je pouzdano utvrditi je li pristup tržištu osnivanja novih zračnih luka ograničen de facto. Pri osnivanju nove zračne luke potencijalni novi sudionik na tržištu imat će velika kapitalna ulaganja zbog kojih postoji veliki rizik od nepovratnih troškova, što može odvratiti potencijalne nove sudionike. Međutim, čini se da su ti troškovi dio uobičajenih komercijalnih rizika koje novi sudionici preuzimaju kad odluče osnovati novu zračnu luku. Ne postoje informacije o postojećim činjeničnim preprekama za ulazak na dotično tržište osim uobičajenog komercijalnog rizika od velikog ulaganja u osiguravanje infrastrukture zračnih luka. Stoga se za potrebe ove Odluke smatra da je pristup tržištu slobodan de facto.

(35)

U ovom odjeljku analizirat će se je li ispunjen drugi uvjet za izuzeće, odnosno je li djelatnost koja je obuhvaćena zahtjevom i za koju je ispunjen uvjet slobodnog pristupa tržištu de jure i de facto izravno izložena tržišnom natjecanju. U tu se svrhu definiraju odgovarajuće tržište proizvoda i odgovarajuće zemljopisno tržište te se na temelju toga provodi analiza tržišta.

(36)

Prema ranijim odlukama Komisije (18) sljedeća tržišta proizvoda smatrala su se relevantnima za potrebe primjene prava u području tržišnog natjecanja Unije na zračne prijevoznike i zračne luke: i. osiguravanje infrastrukture zračnih luka, uključujući razvoj, održavanje, upotrebu i pružanje usluga uzletno-sletnih staza, rulnih staza i ostale infrastrukture zračnih luka, te koordinaciju i nadzor djelatnosti koje se obavljaju s pomoću navedene infrastrukture; ii. pružanje (ili ugovaranje) zemaljskih usluga te iii. pružanje (ili ugovaranje) povezanih komercijalnih usluga (na primjer hrana i piće, prodaja oglasnog prostora itd.) (19).

(37)

Usluge infrastrukture zračnih luka dijele se prema predmetu prijevoza na usluge prijevoza putnika i prijevoza tereta jer je za njih, osim uzletno-sletnih staza, potrebna različita infrastruktura.

(38)

Teret se u pravilu prevozi transmodalnim prijevoznim sredstvima „nakon” i „izvan” polazišta i odredišta. Osim toga, za razliku od putnika, teret se može prevoziti uz veći broj zaustavljanja. Nadalje, prema ranijim odlukama Komisije (20) tržišta zračnog prijevoza tereta u osnovi su jednosmjerna zbog različitih potreba na svakom kraju linije.

(39)

Podnositelj zahtjeva slaže se s definicijom tržišta proizvoda utvrđenom u praksi Komisije i strukturirao je svoj zahtjev u skladu s njom.

(40)

S obzirom na čimbenike razmotrene u uvodnim izjavama od 36. do 39. za potrebe procjene jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 34. Direktive 2014/25/EU te ne dovodeći u pitanje primjenu propisa o tržišnom natjecanju ili ostalih područja zakonodavstva Unije, relevantno tržište proizvoda jest osiguravanje infrastrukture zračnih luka za teretni promet.

(41)

U ovom se odjeljku razmatra definicija relevantnog zemljopisnog tržišta koje se podudara s definiranim tržištem proizvoda, navode se tvrdnje podnositelja zahtjeva te zapažanja i odgovarajući zaključci Komisije te se procjenjuje stanje tržišnog natjecanja.

(42)

Prema tvrdnjama podnositelja zahtjeva (21) precizna definicija tržišta prijevoza tereta za potrebe ovog zahtjeva može ostati otvorena. Štoviše, podnositelj zahtjeva tvrdi da je zemljopisnim tržištem obuhvaćena cijela Europa.

(43)

Iako je Komisija u ranijim odlukama (22) utvrdila da se relevantno tržište linija za zračni prijevoz tereta unutar Europe može definirati kao tržište na razini cijele Europe te da treba uključivati druge vrste prijevoza, odnosno cestovni i željeznički prijevoz, potrebno je napomenuti da tržište proizvoda za potrebe ove Odluke nije zračni teretni promet, već osiguravanje infrastrukture zračnih luka za teretni promet.

(44)

Stoga Komisija za potrebe evaluacije uvjeta utvrđenih člankom 34. Direktive 2014/25/EU i ne dovodeći u pitanje pravo u području tržišnog natjecanja ili bilo kojem drugom području prava Unije smatra da se točan zemljopisni razmjer relevantnog tržišta proizvoda može ostaviti otvorenim s obzirom na to da će udio podnositelja zahtjeva i u najužoj mogućoj definiciji ostati malen.

(45)

Prema informacijama koje je dostavio podnositelj zahtjeva (23) o pretpostavci da je relevantnim zemljopisnim tržištem obuhvaćena cijela Europa tržišni udjeli Zračne luke Beč (24) u smislu prijevoza tereta iznosili su […] % 2010., […] % 2011. i […] % 2012., dok ostale zračne luke tijekom sve tri godine bilježe tržišne udjele manje od 1 %. Prema konzervativnijem pristupu, ako se smatra da su zemljopisnim tržištem obuhvaćena samo čvorišta prijevoznika Lufthansa, tržišni udjeli Zračne luke Beč iznosili su […] % 2010., […] % 2011. i […] % 2012., dok su ostale austrijske zračne luke tijekom sve tri godine zabilježile tržišne udjele manje od 1 %. Stoga je te čimbenike potrebno smatrati pokazateljem izravne izloženosti tržišnom natjecanju u pogledu te djelatnosti.

(46)

Za potrebe ove Odluke i ne dovodeći u pitanje pravo u području tržišnog natjecanja, čimbenike navedene u uvodnoj izjavi 45. trebalo bi smatrati pokazateljima izloženosti te djelatnosti tržišnom natjecanju u Austriji. Slijedom toga, s obzirom na to da su ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 34. Direktive 2014/25/EU, trebalo bi utvrditi da se Direktiva 2014/25/EU ne primjenjuje na ugovore kojima je namjena omogućivanje obavljanja te djelatnosti u Austriji.

(47)

Uzimajući u obzir čimbenike ispitane u uvodnim izjavama od 1. do 47. smatra se da je uvjet izravne izloženosti tržišnom natjecanju utvrđen člankom 34. Direktive 2014/25/EU ispunjen u Austriji u pogledu osiguravanja infrastrukture zračnih luka u teretnom prometu.

(48)

S obzirom na to da se uvjet neograničenog pristupa tržištu smatra ispunjenim, Direktiva 2014/25/EU ne bi se trebala primjenjivati kad naručitelji dodjeljuju ugovore kojima je namjena omogućivanje pružanja tih usluga u Austriji ni kad se organiziraju projektni natječaji za obavljanje takve djelatnosti u toj zemlji.

(49)

Ova se Odluka temelji na pravnom i činjeničnom stanju od siječnja 2015. do studenoga 2016. kako proizlazi iz informacija koje su dostavili podnositelj zahtjeva i austrijska tijela. Nju se može revidirati ako zbog bitnih promjena pravnog ili činjeničnog stanja uvjeti za primjenjivost članka 34. Direktive 2014/25/EU više nisu ispunjeni.

(50)

S obzirom na to da neke usluge koje su povezane s osiguravanjem infrastrukture zračnih luka za zračne prijevoznike (primjerice infrastruktura zračnih luka za putnički promet, zemaljske usluge, nezrakoplovne usluge) i dalje podliježu Direktivi 2014/25/EU, napominje se da bi ugovore o javnoj nabavi kojima je obuhvaćeno više djelatnosti trebalo tretirati u skladu s člankom 6. te Direktive. To znači da je, ako naručitelj sudjeluje u „mješovitoj” javnoj nabavi, odnosno javnoj nabavi namijenjenoj za podršku obavljanja djelatnosti izuzetih od primjene Direktive 2014/25/EU i djelatnosti koje nisu izuzete od nje, potrebno uzeti u obzir djelatnosti za koje je ugovor prvenstveno namijenjen. U slučaju takve mješovite javne nabave, kojoj je svrha prvenstveno podržavanje djelatnosti koje nisu izuzete, primjenjuju se odredbe Direktive 2014/25/EU. Ako je objektivno nemoguće utvrditi kojoj je djelatnosti ugovor prvenstveno namijenjen, ugovor se dodjeljuje u skladu s pravilima navedenima u članku 6. stavku 3. Direktive 2014/25/EU (25).

(51)

Podsjeća se da je člankom 16. Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća (26) predviđeno izuzeće iz primjene te Direktive za koncesije koje dodjeljuju naručitelji kada je, za državu članicu u kojoj će se takva koncesija izvršavati, utvrđeno u skladu s člankom 34. Direktive 2014/25/EU da je djelatnost izravno izložena tržišnom natjecanju. S obzirom na zaključak da djelatnost osiguravanja infrastrukture zračnih luka za zračne prijevoznike za teretni promet podliježe tržišnom natjecanju, ugovori o koncesiji kojima je namjena obavljanje tih djelatnosti u Republici Austriji bit će izuzeti od područja primjene Direktive 2014/23/EU.

(52)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Savjetodavnog odbora za ugovore o javnoj nabavi,