22.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 75/10

(1)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2022/95 (2) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije. Nakon revizije radi isteka mjera i privremene revizije Vijeće je Uredbom (EZ) br. 658/2002 (3) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije. Nakon druge revizije radi isteka mjera i privremene revizije Vijeće je Uredbom (EZ) br. 661/2008 (4) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije. Nakon još jedne revizije radi isteka mjera Komisija je Provedbenom uredbom (EU) br. 999/2014 (5) uvela konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije.

(2)

Komisija je Odlukom 2008/577/EZ (6) („Odluka”) prihvatila preuzimanje obveze u vezi cijene („preuzimanje obveze”) među ostalim od ruskih proizvođača JSC Acron i JSC Dorogobuzh, članova holdinga Acron (dalje u tekstu zajednički „Acron”), u vezi s uvozom amonijevog nitrata koji ta trgovačka društva proizvode i prodaju prvom nezavisnom kupcu u Uniji.

(3)

Istom je Odlukom Komisija prihvatila i preuzimanje obveze od ukrajinskog trgovačkog društva Open Joint Stock Company (OJSC) Azot Cherkassy. Mjere o uvozu amonijevog nitrata podrijetlom iz Ukrajine istekle su 17. lipnja 2012. (7) te je tako i povezano preuzimanje obveze isteklo istog dana.

(4)

Istom je Odlukom Komisija prihvatila i preuzimanje obveze od grupacije EuroChem. Komisija je Odlukom 2012/629/EU (8) povukla prihvaćanje preuzimanja obveze koje je ponudila grupacija EuroChem zbog nepraktičnosti preuzimanja obveze.

(5)

Preuzimanje obveze prihvaćeno od Acrona temelji se na tri elementa, a to su 1. indeksacija najnižih cijena u skladu s javnim međunarodnim kotiranjima, 2. kvantitativni prag i 3. obveza da proizvode obuhvaćene preuzimanjem obveza neće prodavati istim kupcima u Europskoj uniji kojima prodaje druge proizvode, uz izuzetak određenih drugih proizvoda za koje se Acron obvezao da će poštovati određene režime cijena.

(6)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi (14) Odluke 2008/577/EZ, pri prihvaćanju preuzimanja obveze prodajna struktura Acrona bila je takva da je Komisija smatrala da je rizik od izbjegavanja preuzimanja obveza ograničen.

(7)

Acron je u svibnju 2012. obavijestio Komisiju da namjerava steći udio u kemijskom poduzeću u Uniji. U kolovozu 2012. Acron je Komisiju obavijestio o promjeni svoje korporativne strukture, to jest o tome da je stekao manjinske udjele u tom kemijskom poduzeću u Uniji te je naveo da ta korporativna promjena ne utječe na provedbu preuzimanja obveze. Nakon procjene dokaza koje je dostavio Acron, Komisija prvotno nije smatrala da ta promjena Acronove korporativne strukture ima utjecaja na preuzimanje obveze. Međutim iz novih dokaza koji su trenutačno na raspolaganju Komisiji vidljivo je da je Acron dostavio nepotpune informacije kada je prvotno obavijestio Komisiji o promjeni svoje strukture. Konkretno, Komisija nije bila obaviještena o tome da taj proizvođač iz Unije proizvodi i prodaje ne samo kemijske proizvode, već i gnojiva, među ostalim i amonijev nitrat. Nadalje, iz dokaza koji su trenutačno na raspolaganju Komisiji vidljivo je da se Acronov dionički udio dodatno povećao nakon što je Komisija u kolovozu 2012. o njemu obaviještena.

(8)

Komisija je analizirala posljedice dokaza koji su joj na raspolaganju i ocijenila da postoji visoki rizik od unakrsne naknade. Doista, ako pogon za proizvodnju i prodaju gnojiva u Uniji, u kojoj je Acron stekao udjele, proda bilo koji svoj proizvod istom kupcu kao i Acron, cijene takvih transakcija mogle bi se odrediti tako da se nadoknadi najniža cijena uvoza uvjetovana preuzimanjem obveze. Međutim takva se naknada ne bi mogla ustanoviti aktivnostima praćenja jer struktura cijena za većinu proizvoda koje proizvodi pogon za proizvodnju i prodaju gnojiva u kojem je Acron stekao udjele ne podliježe ni jednom javno dostupnom izvoru. Stoga nije moguće procijeniti odgovaraju li cijene koje je kupac platio vrijednosti proizvoda ili je njima uzet u obzir potencijalni rabat kako bi se nadoknadile transakcije uvjetovane preuzimanjem obveze za koje se mora poštovati najniža cijena uvoza. Sukladno tome, praćenje preuzimanja obveze postalo bi nepraktično i ne bi funkcioniralo.

(9)

Komisija je o tome obavijestila Acron i najavila da, s obzirom na okolnosti opisane u uvodnim izjavama (7) i (8), smatra da bi se preuzimanje obveze trebalo povući. Acronu je omogućeno iznošenje primjedbi.

(10)

Acron je podnio pisane podneske i omogućeno mu je saslušanje. U odgovoru na dokument o objavi Acron je ponovno naveo tvrdnje koje je već podnio kada je prvotno obaviješten o nepoštovanju preuzimanja obveze zbog njegova dioničkog udjela u poduzeću koje proizvodi gnojivo sa sjedištem u Uniji. Te su tvrdnje razmotrene u dokumentu o objavi i u ovoj Uredbi.

(11)

Nekoliko je stranaka poslalo pisane podneske Komisiji i podržalo Acronovo stajalište (međutim njima nisu bili upućeni Komisijin dokument o objavi i zahtjev za iznošenje primjedbi). Te su stranke izjavile da nisu sudjelovale u praksi unakrsne naknade s Acronom. Međutim takve izjave same po sebi ne smanjuju rizik od unakrsne naknade. U svakom slučaju, stalna je praksa Komisije da ne prihvaća preuzimanje obveze u vezi cijene ako je rizik od unakrsne naknade visok, neovisno o tome je li uistinu bilo unakrsne naknade.

(12)

Acron je izjavio da je postupao u dobroj vjeri kada je Komisiju, u skladu s definicijom povezane stranke i na temelju klauzule 5.14. preuzimanja obveze, obavijestio o promjenama u svojoj korporativnoj strukturi.

(13)

Osim toga, Acron je tvrdio da ga se treba smatrati financijskim ulagateljem u trgovačko društvo u Uniji te da svojim dioničkim udjelom Acron ostvaruje samo ograničena zakonska prava u odlučivanju te stoga Acron ne stječe kontrolu nad trgovačkim društvom u Uniji u smislu prava Unije u području tržišnog natjecanja.

(14)

Acron je naglasio da pravo Unije i nacionalna prava u području tržišnog natjecanja ne dopuštaju razmjenu poslovno osjetljivih informacija ni koordinaciju prodaje sa svojim konkurentima u Uniji ili drugdje, što bi bilo neophodno za svaku unakrsnu naknadu.

(15)

Komisija smatra da bi Acronove tvrdnje trebalo odbaciti zbog sljedećih razloga.

(16)

Prvo, preuzimanje obveze koje nudi Acron sadržava definiciju povezane stranke. Kako je određeno klauzulom 1. preuzimanja obveze, udio od najmanje 5 % u dionicama drugog trgovačkog društva dovoljan je da se vlasnik dionica smatra povezanom strankom; to je referentna vrijednost koja bi se trebala uzeti u obzir pri procjeni mogućnosti praćenja i izvedivosti preuzimanja obveze.

(17)

Nadalje, Komisija ponovno navodi probleme unakrsne naknade iz uvodne izjave (8). Osim toga, ne može se isključiti da bi na neke kotacije cijena (koje su temelj mehanizma indeksacije cijena preuzimanja obveze) mogla utjecati prodaja povezanog proizvođača u Uniji.

(18)

Sam je Acron priznao da dionički udio u proizvođaču u Uniji navodi na pretpostavku, iako oborivu, da postoji rizik od unakrsne naknade. Razmatranja temeljena na pravu u području tržišnog natjecanja, bez obzira na to radi li se o nacionalnom ili pravu Unije, da takvo ponašanje teoretski nije u Acronovu interesu nisu relevantna za procjenu mogućnosti praćenja i praktičnosti preuzimanja obveze. Takva razmatranja sama po sebi uistinu ne smanjuju rizik od unakrsne naknade.

(19)

Acron je tvrdio da unakrsna naknada nije ni u njegovu komercijalnom interesu ni u komercijalnom interesu povezanog proizvođača u Uniji. Ta izjava sama po sebi ne smanjuje rizik od unakrsne naknade, posebno zato što se pojam komercijalnog interesa ne može procijeniti na apstraktan način. Nadalje, u skladu s procjenom Komisije, ne može se isključiti postojanje poticaja za unakrsnu naknadu jer i povezani proizvođač u Uniji i Acron u Uniji prodaju druge proizvode osim amonijevog nitrata potencijalno istim kupcima. Bilo bi nepraktično, ako ne i nemoguće, pratiti takvu prodaju u Uniji. U tom pogledu valja uzeti u obzir složenu strukturu Acronove grupe trgovačkih društava i one povezanog proizvođača u Uniji. Stoga postoji visoki rizik od unakrsne naknade s prodajom amonijevog nitrata ili drugih proizvoda istim kupcima.

(20)

Drugo, na proizvođača sa sjedištem u Uniji ne mogu se primjenjivati aktivnosti praćenja jer on ne može biti stranka u preuzimanju obveze zato što u skladu s člankom 8. Osnovne uredbe preuzimanja obveze mogu ponuditi samo izvoznici.

(21)

Treće, čak i da proizvođač iz Unije može biti stranka u preuzimanju obveze, quod non, praćenje takvog preuzimanja obveze bilo bi nepraktično kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama 8. i 19.

(22)

Stoga se na temelju raspoloživih dokaza zaključuje da zbog promjene Acronove korporativne strukture postoji visoki rizik od unakrsne naknade i da preuzimanje obveze prihvaćene od Acrona postaje nepraktično te bi se stoga trebalo povući.

(23)

Konačno, Acron je predložio primjenu dodatnog mehanizma praćenja u kontekstu preuzimanja obveze. Točnije, Acron je ponudio da će Komisiji redovito dostavljati revidirani izvještaj o novčanim tokovima između dvije grupe trgovačkih društava. Međutim, tim novim mehanizmom praćenje preuzimanja obveze bilo bi još složenije i teže, a utvrđeni rizici i problemi unakrsne naknade ne bi se smanjili.

(24)

Ni jedna Acronova tvrdnja nije takva da bi izmijenila procjenu Komisije prema kojoj je praćenje preuzimanja obveze postalo nepraktično.

(25)

Komisija je stoga, u skladu s člankom 8. stavkom 9. Osnovne uredbe te u skladu s relevantnim klauzulama preuzimanja obveze kojima je Komisija ovlaštena jednostrano povući preuzimanje obveze, zaključila da bi prihvaćanje preuzimanja obveze koje je ponudio Acron trebalo povući te da bi Odluku Komisije 2008/577/EZ trebalo staviti izvan snage. U skladu s time, konačna antidampinška pristojba uvedena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 999/2014 trebala bi se primjenjivati na uvoz dotičnog proizvoda koji proizvodi Acron (dodatna oznaka TARIC A532),