16.10.2015

HR

Službeni list Europske unije

L 271/15

---

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/1852

оd 15. listopada 2015.

o otvaranju privremenog izvanrednog programa potpore za privatno skladištenje određenih sireva i utvrđivanju iznosa potpore unaprijed

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (1), a posebno njezin članak 219. stavak 1. u vezi s člankom 228.,

budući da:

(1)	Globalna potražnja za mlijekom i mliječnim proizvodima općenito se smanjila tijekom 2014. i u prvoj polovini 2015., osobito kao rezultat pada uvoza Kine, glavnog svjetskog uvoznika mliječnih proizvoda.

(2)	Bilježi se pritisak na cijene mliječnih proizvoda zbog povećane ponude u Uniji i glavnim svjetskim regijama u kojima se proizvodi mlijeko.

(3)	Osim toga, ruska vlada najavila je 25. lipnja 2015. produljenje zabrane uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda podrijetlom iz Unije za još jednu godinu, tj. do 6. kolovoza 2016.

(4)	Sektor mliječnih proizvoda stoga je izložen tržišnom poremećaju zbog snažne neravnoteže između ponude i potražnje.

(5)

Zbog toga su se cijene sirova mlijeka i mliječnih proizvoda u Uniji dodatno smanjile, a pritisak na cijene vjerojatno će se nastaviti te će se cijene spustiti do neodržive razine za mnoge poljoprivrednike koji se suočavaju s poteškoćama s novčanim tokom i novčanim sredstvima. Prosječne cijene glavnih sireva u Uniji smanjile su se za 17 % u 2015.

(6)	Mjere tržišne intervencije dostupne na temelju Uredbe (EU) br. 1308/2013 ne čine se dostatnima za novonastalu situaciju jer su usmjerene na druge proizvode kao što su maslac i obrano mlijeko u prahu ili pak ograničene na sireve s oznakom zemljopisnog podrijetla.

(7)	Opasnost od ozbiljne neravnoteže na tržištu sira mogla bi se umanjiti ili ukloniti skladištenjem. Stoga je primjereno dodijeliti potpore za privatno skladištenje sira i unaprijed utvrditi iznos potpore.

(8)	Primjereno je odrediti gornju granicu najveće količine koja će se obuhvatiti programom, a ukupnu količinu raščlaniti po državama članicama na temelju njihove proizvodnje sira.

(9)

Člankom 17. Uredbe (EU) br. 1308/2013 predviđa se dodjeljivanje potpora za privatno skladištenje sireva koji ostvaruju korist od zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla u skladu s Uredbom (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (2). Međutim sirevi sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla čine samo maleni udio u ukupnoj proizvodnji sira u Uniji. Zbog operativne i administrativne učinkovitosti primjereno je uspostaviti jedinstveni program potpore za privatno skladištenje kojim bi se obuhvatile sve vrste sireva.

(10)	Primjereno je isključiti sireve koji nisu prikladni za skladištenje.

(11)	Kako bi se pojednostavnilo upravljanje i nadzor, potpora za privatno skladištenje trebala bi, kao opće pravilo, biti odobrena samo onim gospodarskim subjektima koji za potrebe PDV-a imaju poslovni nastan i registrirani su u Uniji.

(12)	Kako bi se osiguralo pravilno praćenje dogovorâ, u ovoj bi Uredbi trebalo pobliže odrediti informacije potrebne za sklapanje ugovora o skladištenju te obveze ugovornih stranaka.

(13)	Kako bi program bio što učinkovitiji, ugovori bi se trebali odnositi na određenu najmanju količinu te na obveze koje svaka ugovorna stranka mora ispuniti, a posebno one kojima se tijelima nadležnima za provjeru aktivnosti skladištenja omogućuje učinkovita inspekcija uvjeta skladištenja.

(14)	Skladištenje ugovorne količine tijekom ugovornog razdoblja skladištenja jedan je od zahtjeva za dodjelu potpore za privatno skladištenje. Kako bi se u obzir uzela poslovna praksa i praktični razlozi, trebalo bi odobriti dopuštena odstupanja u odnosu na količinu za koju se potpora odobrava.

(15)	Kako bi se zajamčila ozbiljnost primjene te osiguralo da se mjerom ostvari željeni učinak na tržištu, potrebno je jamstvo. Stoga bi trebalo donijeti odredbe o polaganju, oslobađanju i gubitku jamstva.

(16)	Kako bi se osiguralo pravilno upravljanje skladištenjem, primjereno je donijeti odredbe za smanjenje iznosa potpore koji se mora platiti ako je količina uskladištena tijekom ugovornog razdoblja skladištenja manja od ugovorne količine.

(17)	Iznos potpore trebalo bi odrediti na temelju troškova skladištenja i/ili ostalih relevantnih tržišnih elemenata. Primjereno je odrediti iznos potpore za fiksne troškove ulaza i izlaza predmetnih proizvoda i iznos potpore po danu skladištenja za troškove hladnog skladištenja i financiranja.

(18)	Potrebno je navesti uvjete pod kojima se može odobriti predujam, način prilagođavanja potpore u slučaju da ugovorna količina nije u potpunosti poštovana, provjere usklađenosti s pravom na potporu, moguće kazne te informacije koje države članice dostavljaju Komisiji.

(19)

Možda neće sve države članice mjeru iskoristiti u potpunosti; potrebno je omogućiti preraspodjelu količina tri mjeseca nakon početka primjene mjere. Komisija bi trebala biti ovlaštena prema potrebi donijeti provedbeni akt kojim se za svaku državu članicu utvrđuje preraspodjela neiskorištenih količina i novi rok za podnošenje prijava.

(20)	Osim toga, trebalo bi utvrditi pravila u pogledu dokumentacije, računovodstva te učestalosti i prirode provjera,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se uredbom predviđa privremeni izvanredni program potpore za privatno skladištenje sireva obuhvaćenih oznakom KN 0406, osim sireva koji nisu pogodni za daljnje skladištenje nakon razdoblja dozrijevanja iz članka 3. stavka 1.

Najveća količina proizvoda po državi članici na koje se odnosi taj privremeni program navodi se u Prilogu.

Članak 2.

Definicija

Za potrebe primjene Uredbe, izraz „nadležna tijela država članica” znači odjeli ili tijela koja su države članice akreditirale kao agencije za plaćanje koje ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 7. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

Članak 3.

Prihvatljivost proizvoda

1.   Kako bi ispunio uvjete za potporu za privatno skladištenje iz članka 1., dalje u tekstu „potpora”, sir mora biti dobre i zadovoljavajuće tržišne kvalitete, podrijetlom iz Unije i na dan početka ugovornog skladištenja star najmanje onoliko koliko iznosi razdoblje dozrijevanja utvrđeno u specifikaciji proizvoda za sireve koji ostvaruju korist od zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla u skladu s Uredbom (EU) br. 1151/2012 i uobičajeno razdoblje dozrijevanja koje su države članice utvrdile za druge sireve.

2.   Sir mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)	svaka serija ima masu od najmanje 0,5 tone;

(b)	na njemu su na neizbrisiv način navedeni oznaka objekta u kojem je proizveden, pri čemu ta oznaka može biti u obliku šifre, te datum proizvodnje;

(c)	na njemu je naveden datum uskladištenja;

(d)	nije predmet nekog prethodnog ugovora o potpori za skladištenje;

(e)	skladišti se u državi članici u kojoj je proizveden.

3.   Države članice mogu odustati od primjene obveze navođenja datuma uskladištenja iz točke (c) drugog stavka na siru pod uvjetom da se upravitelj skladišta obveže da će voditi evidenciju u koju se na dan uskladištenja unose podaci iz točke (b) drugog stavka.

Članak 4.

Podnošenje zahtjeva za potporu

1.   Gospodarski subjekt koji traži potporu podnosi zahtjev nadležnim tijelima države članice u kojoj su proizvodi uskladišteni.

2.   Gospodarski subjekti koji podnose zahtjev za potporu za potrebe PDV-a imaju poslovni nastan i registrirani su u Uniji.

3.   Zahtjevi za potporu mogu se podnositi od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Posljednji dan za podnošenje zahtjeva jest 15. siječnja 2016.

4.   Zahtjevi za potporu odnose se na proizvode koji su u cijelosti uskladišteni.

5.   Zahtjevi za potporu podnose se metodom koju je gospodarskim subjektima na raspolaganje stavila predmetna država članica.

Nadležna tijela država članica mogu zahtijevati da se zahtjevi u elektroničkom obliku poprate naprednim elektroničkim potpisom u smislu članka 2. točke 2. Direktive 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) ili elektroničkim potpisom koji ima funkcionalno jednaku vjerodostojnost kao potpis, primjenom pravila i uvjeta jednakih onima određenima u odredbama Komisije o elektroničkim i digitalnim dokumentima, određenima u Odluci Komisije 2004/563/EZ, Euratom (5) te u njezinim provedbenim pravilima.

6.   Zahtjev za potporu prihvatljiv je samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	navedeno je upućivanje na ovu Uredbu;

(b)	navedeni su identifikacijski podaci podnositelja zahtjeva: ime, adresa i broj obveznika PDV-a;

(c)	naveden je proizvod s odgovarajućom šesteroznamenkastom oznakom KN;

(d)	navedena je količina proizvoda u trenutku podnošenja zahtjeva;

(e)	navedeni su naziv i adresa mjesta skladištenja, broj skladišne serije i broj odobrenja tvornice;

(f)	ne sadržava nikakve dodatne uvjete podnositelja zahtjeva osim onih koji su utvrđeni ovom Uredbom;

(g)	sastavljen je na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj je zahtjev podnesen;

(h)	podnositelj zahtjeva položio je jamstvo u iznosu od 20 EUR po toni u korist odgovarajuće agencije za plaćanja u skladu s poglavljem IV. Odjeljkom 2. Delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 907/2014 (6).

7.   Sadržaj zahtjeva ne mijenja se nakon njihova podnošenja.

Članak 5.

Gubitak i oslobađanje jamstva

1.   Jamstvo iz članka 4. stavka 6. točke (h) gubi se:

(a)	ako se zahtjev za sklapanje ugovora povuče;

(b)	ako količina ustanovljena prilikom provjera iz članka 16. stavka 2. iznosi manje od 95 % količine za koju je podnesen zahtjev iz članka 4. stavka 6. točke (d). U tom slučaju ugovor se ne sklapa;

(c)	ako je uskladišteno i tijekom ugovornog razdoblja skladištenja na skladištu zadržano manje od 95 % ugovorne količine, na rizik ugovorne stranke u smislu članka 6. i u skladu s uvjetima iz članka 7. stavka 1. točke (a).

2.   Jamstvo se odmah oslobađa u slučaju neprihvaćanja zahtjeva za sklapanje ugovora.

3.   Jamstvo se oslobađa za količinu za koju su ispunjene ugovorne obveze.

Članak 6.

Sklapanje ugovora

1.   Ugovori se sklapaju između nadležnog tijela države članice na čijem su državnom području uskladišteni proizvodi i podnositelja zahtjeva, dalje u tekstu: „ugovorna stranka”.

2.   Ugovori se sklapaju u roku od 30 dana od dana primitka obavijesti iz članka 4. stavka 6. točke (e), prema potrebi uz naknadnu potvrdu o prihvatljivosti proizvoda iz članka 16. stavka 2. drugog podstavka. Ako se ne utvrdi prihvatljivost, predmetni se ugovor smatra ništavnim.

Članak 7.

Obveze ugovornih stranaka

1.   Ugovorima se određuju najmanje sljedeće obveze ugovornih stranaka:

(a)

uskladištiti ugovornu količinu i zadržati je na skladištu tijekom ugovornog razdoblja skladištenja na vlastiti rizik i o vlastitu trošku, u uvjetima kojima se osigurava održavanje svojstava proizvoda, bez zamjene uskladištenih proizvoda ili njihova prijenosa u drugo skladište. Na obrazloženi zahtjev ugovorne stranke, nadležno tijelo može odobriti premještaj uskladištenih proizvoda;

(b)	zadržati dokumente o masi utvrđenoj u trenutku uskladištenja;

(c)	dopustiti nadležnom tijelu da u svakom trenutku provjeri jesu li ispunjene sve ugovorom utvrđene obveze;

(d)

pobrinuti se da uskladišteni proizvodi budu lako dostupni i pojedinačno prepoznatljivi: svaka zasebno uskladištena jedinica označuje se tako da su prikazani datum uskladištenja, broj ugovora, proizvod i masa. Međutim države članice mogu odustati od zahtjeva za označivanje brojem ugovora pod uvjetom da se upravitelj skladišta obveže da će broj ugovora upisati u evidenciju iz članka 3. stavka 3.

2.   Ugovorna stranka tijelu nadležnom za provjeru stavlja na raspolaganje cjelokupnu dokumentaciju, za svaki ugovor zasebno, te mu posebno omogućuje provjeru sljedećih podataka o proizvodima smještenima u privatna skladišta:

(a)	broja odobrenja kojim su označene tvornica i država članica proizvodnje;

(b)	podrijetla i datuma proizvodnje proizvoda;

(c)	datuma uskladištenja;

(d)	mase i broja upakiranih jedinica;

(e)	prisutnosti na skladištu i adrese skladišta;

(f)	predviđenog datuma isteka ugovornog razdoblja skladištenja, upotpunjenog stvarnim datumom otpreme.

3.   Ugovorna stranka ili, prema potrebi, upravitelj skladišta, vodi evidenciju o zalihama dostupnima na skladištu, koja uz broj ugovora sadržava:

(a)	oznaku uskladištenih proizvoda za svaku seriju;

(b)	datum uskladištenja i datum otpreme;

(c)	količinu za svaku uskladištenu seriju;

(d)	mjesto uskladištenih proizvoda.

Članak 8.

Ugovorno razdoblje skladištenja

1.   Ugovorno razdoblje skladištenja započinje sljedećeg dana od dana kada nadležna tijela prime obavijest iz članka 4. stavka 6. točke (e).

2.   Ugovorno skladištenje završava dan prije dana otpreme iz skladišta.

3.   Potpora se može dodijeliti jedino ako ugovorno razdoblje skladištenja traje od 60 do 210 dana.

Članak 9.

Otprema iz skladišta

1.   Otprema iz skladišta može započeti sljedećeg dana od posljednjeg dana ugovornog razdoblja skladištenja.

2.   Proizvodi se iz skladišta otpremaju u cijelim skladišnim serijama ili u manjim količinama ako nadležno tijelo to odobri. Međutim u slučaju iz članka 16. stavka 5. točke (a) iz skladišta se smije otpremiti samo plombirana količina.

3.   Ugovorna stranka obavješćuje nadležno tijelo prije nego što namjerava otpremiti proizvode iz skladišta, u skladu s odredbama utvrđenima u članku 16. stavku 6.

4.   Ako zahtjev iz stavka 3. nije ispunjen, ali je nadležnom tijelu u roku od 30 dana od otpreme iz skladišta dostavljen dostatni dokaz o datumu otpreme iz skladišta i predmetnim količinama, potpora se umanjuje za 15 % te se isplaćuje samo za razdoblje za koje ugovorna stranka nadležnom tijelu dostavi zadovoljavajući dokaz da je proizvod pohranjen u ugovornom skladištu.

5.   Ako zahtjev iz stavka 3. nije ispunjen i nadležnom tijelu nije, u roku od 30 dana od dana otpreme iz skladišta, dostavljen dostatni dokaz o datumu otpreme iz skladišta i predmetnim količinama, potpora iz predmetnog ugovora ne isplaćuje se te se prema potrebi aktivira ukupni iznos jamstva iz predmetnog ugovora.

Članak 10.

Iznosi potpore

Potpora iznosi:

—	15,57 EUR po uskladištenoj toni za fiksne troškove skladištenja,

—	0,40 EUR po toni po danu ugovornog skladištenja.

Članak 11.

Isplata predujma za potporu

1.   Nakon 60 dana skladištenja može se, na zahtjev ugovorne stranke, jednokratno isplatiti predujam za potporu, pod uvjetom da stranka položi jamstvo koje odgovara iznosu predujma uvećanom za 10 %.

2.   Predujam ne smije premašiti iznos potpore koji odgovara razdoblju skladištenja od 90 dana. Jamstvo iz stavka 1. oslobađa se odmah nakon isplate preostalog iznosa potpore.

Članak 12.

Isplata potpore

1.   Potpora ili, ako je odobren predujam u skladu s člankom 11., preostali iznos potpore, isplaćuje se na temelju zahtjeva za isplatu koji ugovorna stranka podnese u roku od tri mjeseca nakon završetka ugovornog razdoblja skladištenja.

2.   Ako ugovorna stranka ne uspije predočiti popratnu dokumentaciju u roku od tri mjeseca, iako je pravovremeno djelovala kako bi istu na vrijeme prikupila, može joj se odobriti produljenje koje ne smije biti dulje od ukupno tri mjeseca.

3.   Potpora ili preostali iznos potpore isplaćuje se u roku od 120 dana od dana podnošenja zahtjeva za isplatu potpore, pod uvjetom da su ispunjene obveze iz ugovora i da je izvršena konačna provjera. Međutim ako je u tijeku upravna istraga, isplata se ne izvršava dok se ne prizna pravo na nju.

4.   Osim u slučajevima više sile, ako količina koja je stvarno uskladištena tijekom ugovornog razdoblja skladištenja iznosi manje od ugovorne količine, ali ne manje od 95 % te količine, potpora se isplaćuje za stvarno uskladištenu količinu. Međutim ako nadležno tijelo ustanovi da je ugovorna stranka djelovala namjerno ili nesavjesno, može odlučiti dodatno smanjiti potporu ili je uopće ne isplatiti.

5.   Osim u slučajevima više sile, ako količina koja je stvarno uskladištena tijekom ugovornog razdoblja skladištenja iznosi manje od postotka navedenog u stavku 4., ali ne manje od 80 % ugovorne količine, potpora za stvarno uskladištenu količinu upola se smanjuje. Međutim ako nadležno tijelo ustanovi da je ugovorna stranka djelovala namjerno ili nesavjesno, može odlučiti dodatno smanjiti potporu ili je uopće ne isplatiti.

6.   Osim u slučajevima više sile, ako količina koja je stvarno uskladištena tijekom ugovornog razdoblja skladištenja iznosi manje od 80 % ugovorne količine, potpora se ne isplaćuje.

7.   Ako se provjerama izvršenima prilikom uskladištenja ili otpreme otkriju manjkavi proizvodi, za te se količine potpora ne isplaćuje. Preostali dio skladišne serije koji je i dalje prihvatljiv za potporu ne smije biti manji od najmanje količine utvrđene u članku 3. stavku 2. Isto se pravilo primjenjuje ako je dio skladišne serije iz istog razloga otpremljen prije isteka najkraćeg razdoblja skladištenja.

Manjkavi proizvodi ne uključuju se u izračun stvarno uskladištene količine iz stavaka 4., 5. i 6.

Članak 13.

Obavijesti

1.   Države članice obavješćuju Komisiju najkasnije svakog utorka za prethodni tjedan o količinama za koje su sklopljeni ugovori te o količinama proizvoda za koje su podneseni zahtjevi za potporu.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju najkasnije do isteka svakog mjeseca za prethodni mjesec:

(a)	o količinama proizvoda dopremljenima u skladište i otpremljenima iz njega tijekom predmetnog mjeseca;

(b)	o količinama proizvoda na skladištu na kraju predmetnog mjeseca;

(c)	o količinama proizvoda za koje je ugovorno razdoblje skladištenja završilo.

3.   Obavijesti država članica iz stavaka 1. i 2. dostavljaju se u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 792/2009 (7).

Članak 14.

Mjere za poštovanje najveće količine

Države članice osiguravaju uspostavu sustava na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija kako se ne bi premašile najveće količine po državi članici iz Priloga.

Članak 15.

Mjere za neiskorištene količine

Prema potrebi, preostala neiskorištena sredstva nakon 15. siječnja 2016. daju se na raspolaganje državama članicama koje su do 31. prosinca 2015. obavijestile Komisiju o tome da se žele nastaviti koristiti programom potpore za privatno skladištenje. Dodjela sredstava po državi članici provodi se uzimajući u obzir količine za koje su države članice podnijele zahtjev prije 15. siječnja 2016., a rok za podnošenje prijava određuje se provedbenim aktom koji se donosi bez primjene postupka ispitivanja iz članka 229. stavaka 2. i 3. Uredbe (EU) br. 1308/2013.

Članak 16.

Provjere

1.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale usklađenost s ovom Uredbom. Te mjere uključuju sveobuhvatnu upravnu provjeru zahtjeva za potporu, koja se dopunjuje provjerama na licu mjesta kako je navedeno u stavcima 2. do 9.

2.   Tijelo nadležno za provjeru obavlja provjere uskladištenih proizvoda u roku od 30 dana od dana primitka podataka iz članka 4. stavka 6. točke (e).

Ne dovodeći u pitanje stavak 5. prvi podstavak točku (a) ovog članka, kako bi se osiguralo da su svi uskladišteni proizvodi prihvatljivi za potporu, reprezentativni uzorak od najmanje 5 % uskladištenih količina fizički se provjerava kako bi se osiguralo da su skladišne serije u skladu s podacima iz zahtjeva za sklapanje ugovora, posebno u pogledu mase, oznake i prirode proizvoda.

Potpora se isplaćuje na temelju mase proizvoda utvrđene na početku ugovornog razdoblja. Međutim potpora se ne isplaćuje za količinu koja premašuje količinu za koju je podnesen zahtjev kako je utvrđeno u članku 4. stavku 6. točki (d).

3.   Ako država članica može ponuditi valjano utemeljene razloge, rok od 30 dana utvrđen u stavku 2. može se produljiti za 15 dana.

4.   Ako se prilikom provjera pokaže da uskladišteni proizvodi ne odgovaraju kriterijima prihvatljivosti iz članka 3., kako je utvrđeno u članku 4. stavku 6. točki (c), aktivira se jamstvo iz članka 4. stavka 6. točke (h).

5.   Tijelo nadležno za provjeru:

(a)	plombira proizvode po ugovoru, skladišnoj seriji ili manjoj količini u trenutku provjere iz stavka 2.; ili

(b)	provodi nenajavljenu provjeru kako bi osiguralo da se ugovorna količina nalazi u skladištu.

Provjera iz prvog podstavka točke (b) reprezentativna je i odnosi se na količinu od najmanje 10 % ukupne ugovorne količine. Ta provjera obuhvaća pregled evidencije zaliha iz članka 7. stavka 3. i popratne dokumentacije, kao što su iskaz mase i evidencija o dobavi, te provjeru prisutnosti proizvoda na skladištu, vrste proizvoda i njihovih oznaka za najmanje 5 % količine koja je predmet nenajavljene provjere.

6.   Na kraju ugovornog razdoblja skladištenja tijelo nadležno za provjeru uzorkovanjem provjerava, za najmanje polovicu ugovora, masu i oznaku proizvoda na skladištu. Za potrebe te provjere ugovorna stranka obavješćuje nadležno tijelo, uz navođenje predmetnih serija, najmanje pet radnih dana prije:

(a)	isteka najduljeg ugovornog razdoblja skladištenja; ili

(b)	početka aktivnosti otpreme ako se proizvodi otpremaju prije isteka najduljeg ugovornog razdoblja skladištenja.

Države članice mogu prihvatiti rok kraći od pet radnih dana.

7.   Ako se prilikom provjere mase proizvoda tijekom trajanja ugovornog skladištenja i na njegovu kraju, a radi provjere prisutnosti proizvoda na skladištu, utvrdi prirodni gubitak mase, to neće dovesti do smanjenja potpore i gubitka jamstva.

8.   Ako se primjenjuje mogućnost iz stavka 5. točke (a), prisutnost i neoštećenost primijenjenih plombi provjerava se na kraju ugovornog razdoblja skladištenja. Troškove plombiranja i postupanja snosi ugovorna stranka.

9.   Sve uzorke za provjeru kakvoće i sastava proizvoda uzimaju službenici tijela nadležnog za provjeru ili se navedeno uzorkovanje provodi u njihovoj nazočnosti.

Fizička provjera ili provjera mase provodi se uz nazočnost navedenih službenika u trenutku vaganja.

Za potrebe revizijskog traga, sva se evidencija o zalihama i financijama te sva dokumentacija koju su navedeni službenici provjerili pečati ili parafira tijekom kontrolnog obilaska. Ako se provjerava kompjutorska evidencija, inspekcijskoj se dokumentaciji prilaže njezina tiskana kopija.

Članak 17.

Revizorsko izvješćivanje

1.   Tijelo nadležno za provjeru sastavlja kontrolno izvješće o svakoj provjeri na licu mjesta. U tom se izvješću detaljno opisuju različite provjerene stavke.

U kontrolnom izvješću navode se:

(a)	datum i vrijeme početka provjere;

(b)	pojedinosti o prethodnoj obavijesti;

(c)	trajanje provjere;

(d)	nazočne odgovorne osobe;

(e)	priroda i opseg izvršenih provjera te posebno pojedinosti o pregledanim dokumentima i proizvodima;

(f)	rezultati i zaključci;

(g)	je li potrebno daljnje praćenje.

Izvješće potpisuje odgovorni službenik i supotpisuje ga ugovorna stranka ili, prema potrebi, upravitelj skladišta te se ono uključuje u evidenciju o plaćanju.

2.   U slučaju znatnih nepravilnosti kod najmanje 5 % količine proizvoda obuhvaćenih jednim ugovorom koji je predmet provjere, provjera se proširuje na veći uzorak koji određuje tijelo nadležno za provjeru.

3.   Tijelo nadležno za provjeru evidentira, na temelju kriterija ozbiljnosti, opsega, trajanja i ponavljanja, sve slučajeve neusklađenosti koji mogu dovesti do isključivanja u skladu s člankom 18. stavkom 1. i/ili vraćanja neopravdano isplaćene potpore, a prema potrebi i kamata, u skladu sa stavkom 4. tog članka.

Članak 18.

Kazne

1.   Ako nadležno tijelo države članice otkrije da se u dokumentu koji je predočio podnositelj zahtjeva radi dodjele prava koja proizlaze iz ove Uredbe navodi netočna informacija ili ako je netočna informacija ključna za dodjelu tog prava, nadležno tijelo isključuje podnositelja zahtjeva iz postupka dodjele potpore za isti proizvod za koji je dostavljena netočna informacija te na razdoblje od jedne godine od trenutka donošenja konačne upravne odluke kojom se ta nepravilnost utvrđuje.

2.   Isključenje predviđeno u stavku 1. ne primjenjuje se ako podnositelj zahtjeva dokaže, na način prihvatljiv nadležnom tijelu, da je situacija iz tog stavka posljedica više sile ili očite pogreške.

3.   Predmetni gospodarski subjekti vraćaju neopravdano isplaćenu potporu zajedno s kamatama. Pravila utvrđena u članku 7. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 809/2014 (8) primjenjuju se mutatis mutandis.

4.   Provedbom upravnih kazni i povratom neopravdano isplaćenih iznosa, kako je predviđeno u ovom članku, ne dovodi se u pitanje obavješćivanje Komisije o nepravilnostima u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 1848/2006 (9).

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 671.

(2)  Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

(3)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (SL L 347, 20.12.2013., str. 549.).

(4)  Direktiva 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektroničke potpise (SL L 13, 19.1.2000., str. 12.).

(5)  Odluka Komisije 2004/563/EZ, Euratom od 7. srpnja 2004. o izmjeni njezinog Poslovnika (SL L 251, 27.7.2004., str. 9.).

(6)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 907/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanja i ostalih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, jamstava i upotrebe eura (SL L 255, 28.8.2014., str. 18.).

(7)  Uredba Komisije (EZ) br. 792/2009 od 31. kolovoza 2009. o detaljnim pravilima u skladu s kojima države članice moraju Komisiji dostavljati podatke i dokumente pri provedbi zajedničke organizacije tržišta, sustava izravnih plaćanja, promidžbe poljoprivrednih proizvoda i režima koji se primjenjuju na najudaljenije regije i manje otoke u Egejskom moru (SL L 228, 1.9.2009., str. 3.).

(8)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 809/2014 оd 17. srpnja 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, mjera ruralnog razvoja i višestruke sukladnosti (SL L 227, 31.7.2014., str. 69.).

(9)  Uredba Komisije (EZ) br. 1848/2006 od 14. prosinca 2006. o nepravilnostima i povratu pogrešno plaćenih iznosa u vezi s financiranjem zajedničke poljoprivredne politike te organizaciji informacijskog sustava u tom području i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 595/91 (SL L 355, 15.12.2006., str. 56.).

---

---