26.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 315/2

(1)

Europska komisija („Komisija”) odlučila je 27. svibnja 2013. Uredbom (EU) br. 490/2013 (2) („Privremena uredba”) uvesti privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz biodizela podrijetlom iz Argentine i Indonezije („dotične zemlje”).

(2)

Postupak je pokrenut 29. kolovoza 2012. (3) nakon pritužbe podnesene u ime proizvođača iz Unije („podnositelji pritužbe”) koji predstavljaju preko 60 % ukupne proizvodnje biodizela u Uniji.

(3)

Kako je određeno u uvodnoj izjavi 5. Privremene uredbe, ispitnim postupkom u vezi s dampingom i štetom obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2012. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja važnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2009. do kraja RIP-a („razmatrano razdoblje”).

(4)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je odlučeno uvesti privremenu antidampinšku pristojbu („privremena objava”), nekoliko zainteresiranih strana dalo je pisane podneske u kojima su obznanile svoje stavove o privremenim nalazima. Stranama koje su to zatražile omogućena je rasprava.

(5)

Komisija je nastavila tražiti i provjeravati sve podatke koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Usmeni i pisani podnesci koje su dostavile zainteresirane strane razmotreni su, a privremeni su nalazi u skladu s tim izmijenjeni prema potrebi.

(6)

Sve su strane nakon toga obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačne antidampinške pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Argentine i Indonezije i konačnu naplatu iznosa osiguranih privremenom pristojbom („konačna objava”). Svim stranama dano je razdoblje unutar kojega su mogle dati komentare na konačnu objavu.

(7)

Komentari koje su dostavile zainteresirane strane razmotreni su i uzeti u obzir kada je to bilo primjereno.

(8)

U izostanku komentara u vezi s uzorkovanjem proizvođača izvoznika u Argentini i Indoneziji, potvrđuju se privremeni nalazi u uvodnim izjavama 10. do 14. i 16. do 20. Privremene uredbe.

(9)

Jedna zainteresirana strana zatražila je daljnje podatke o reprezentativnosti uzorka proizvođača iz Unije, i u fazi privremenog odabira kako je određeno u uvodnoj izjavi 23. Privremene uredbe, i u fazi konačnog odabira kako je određeno u uvodnoj izjavi 83. Privremene uredbe.

(10)

Privremeno odabrani uzorak proizvođača iz Unije sastojao se od 32,5 % proizvodnje biodizela u Uniji tijekom RIP-a. Nakon promjena opisanih u uvodnoj izjavi 24. Privremene uredbe, konačni uzorak sastojao se od osam trgovačkih društava kojima je obuhvaćeno 27 % proizvodnje u Uniji. Taj se uzorak stoga smatrao reprezentativnim za industriju Unije.

(11)

Jedna zainteresirana strana tvrdila je da bi dva proizvođača iz Unije trebalo isključiti iz uzorka zbog njihove povezanosti s argentinskim proizvođačima izvoznicima. Navodna povezanost ispitana je prije uvođenja privremenih mjera, a zaključci Komisije već su objavljeni u uvodnoj izjavi 82. Privremene uredbe.

(12)

Ponovno su ispitane sve navodne veze između argentinskih proizvođača izvoznika i prethodno navedena dva trgovačka društva u uzorku te između njih nije pronađena nikakva izravna veza zbog koje bi iz uzorka trebalo isključiti bilo kojeg od tih proizvođača iz Unije. Uzorak je stoga ostao nepromijenjen.

(13)

Druga zainteresirana strana tvrdila je da je postupak Komisije za odabir uzorka proizvođača iz Unije manjkav s obzirom na to da je Komisija predložila uzorak prije početka ispitnog postupka.

(14)

Ta se tvrdnja odbacuje. Komisija je konačni uzorak odabrala nakon početka ispitnog postupka i to potpuno u skladu s odredbama Osnovne uredbe.

(15)

U izostanku bilo kakvih drugih tvrdnji ili komentara potvrđuje se sadržaj uvodnih izjava 22. do 25. Privremene uredbe.

(16)

Kako je određeno u uvodnoj izjavi 29. Privremene uredbe, dotični proizvod kako je privremeno definiran jesu monoalkilni esteri masnih kiselina i/ili parafinska plinska ulja dobiveni sintezom i/ili hidrotretiranjem, nefosilnog podrijetla, u čistom obliku ili u mješavini podrijetlom iz Argentine i Indonezije, trenutno obuhvaćeni oznakama KN ex 1516 20 98, ex 1518 00 91, ex 1518 00 95, ex 1518 00 99, ex 2710 19 43, ex 2710 19 46, ex 2710 19 47, 2710 20 11, 2710 20 15, 2710 20 17, ex 3824 90 97, 3826 00 10 i ex 3826 00 90 („dotični proizvod” koji se obično naziva „biodizel”).

(17)

Jedan indonezijski proizvođač izvoznik tvrdio je da, protivno navedenom u uvodnoj izjavi 34. Privremene uredbe, metilni ester iz palmina ulja (PME) koji se proizvodi u Indoneziji nije istovjetan proizvod metilnom esteru iz repice (RME) i ostalim biodizelima koji se proizvode u Uniji, ili metilnom esteru iz sojina ulja (SME) koji se proizvodi u Argentini jer imaju puno viši CFPP nego PME što znači da se mora miješati prije upotrebe uUniji.

(18)

Ta se tvrdnja odbacuje. PME koji se proizvodi u Indoneziji konkurira biodizelu koji se proizvodi u Uniji, a koji nije samo RME, nego i biodizel iz palmina ulja i drugih sirovina. PME se može upotrebljavati u čitavoj Uniji tijekom cijele godine tako da se prije upotrebe miješa s drugim biodizelima na isti način kao RME i SME. PME je stoga međusobno zamjenjiv s biodizelom koji se proizvodi u Uniji i zato je istovjetni proizvod.

(19)

U uvodnoj izjavi 35. Privremene uredbe navodi se tvrdnja jednog indonezijskog proizvođača da bi frakcionirane metilne estere trebalo isključiti iz opsega proizvoda obuhvaćenog ovim postupkom. Isti taj proizvođač ponovio je taj zahtjev u svojim komentarima o privremenoj objavi i ponovio svoju tvrdnju iz razdoblja prije privremene objave.

(20)

Industrija Unije osporila je tu tvrdnju navodeći da su frakcionirani metilni esteri biodizel i da bi trebali ostati uključeni u opseg proizvoda.

(21)

Nakon komentara primljenih nakon privremene faze potvrđuje se odluka Komisije iz uvodne izjave 36. Privremene uredbe. Neovisno o tome što razni metilni esteri masnih kiselina imaju drukčije brojeve prema Službi za podatke o kemijskim tvarima (Chemical Abstracts Service, „CAS”), što se za proizvodnju tih estera upotrebljavaju različiti procesi i što imaju moguće različite namjene, frakcionirani metilni esteri i dalje su metilni esteri masnih kiselina i mogu se upotrebljavati kao gorivo. S obzirom na poteškoće pri razlikovanju između metilnih estera masnih kiselina bez kemijske analize u trenutku uvoza i na posljedičnu mogućnost izbjegavanja pristojbi, tvrdnja je i dalje odbačena, a biodizel PME deklarira se kao frakcionirani metilni ester iz palmina ulja.

(22)

U uvodnoj izjavi 37. Privremene uredbe spominje se da je jedan europski uvoznik metilnog estera masnih kiselina na bazi ulja od palminih koštica („PKE”) zahtijevao da uvoz tog proizvoda podliježe carinskoj olakšici za krajnju namjenu ili da se isključi iz opsega proizvoda obuhvaćenog ovim postupkom.

(23)

Industrija Unije nakon privremene objave iznijela je komentare o carinskoj olakšici za krajnju namjenu za uvoz PKE-a i mogućnosti izbjegavanja predloženih pristojbi. Usprotivila se odobrenju Komisije za primjenu takvog programa olakšica od antidampinških pristojbi zbog zamjenjive prirode biodizela: biodizel koji prema deklaraciji nije namijenjen za upotrebu kao gorivo mogao bi se upotrebljavati kao gorivo s obzirom na to da ima jednaka fizikalna svojstva; PKE se može upotrebljavati kao gorivo; nezasićeni masni alkohol koji se dobiva iz PKE-a može se dalje preraditi u biodizel; nadzor koji carine mogu primijeniti na uvoz u sklopu carinskih olakšica za krajnju namjenu ograničen je, a gospodarsko opterećenje koje proizlazi iz upotrebe ovog programa ostaje neznatno.

(24)

Nakon savjetovanja u vezi s tim pitanjem te s obzirom na činjenicu da biodizel koji prema deklaraciji nije namijenjen za upotrebu kao gorivo ima jednaka fizikalna svojstva kao i biodizel koji je namijenjen za upotrebu kao gorivo, u ovom slučaju nije primjereno dopustiti carinske olakšice za krajnju namjenu za uvoz PKE-a.

(25)

Jedan je njemački uvoznik ponovio zahtjev za isključenje proizvoda i/ili za carinsku olakšicu za krajnju namjenu za određeni metilni ester masnih kiselina proizveden od ulja od palminih koštica (PKE) koji je namijenjen za upotrebu drukčiju od upotrebe kao gorivo u Uniji. Dostavljeni komentari potvrdili su njegov položaj koji je u privremenoj fazi odbijen, a nisu dostavljeni novi dokazi na temelju kojih bi se izmijenila odluka da olakšicu za krajnju namjenu ne bi trebalo odobriti i da bi PKE trebao ostati uključen u opseg proizvoda.

(26)

Jedan se indonezijski proizvođač izvoznik pozvao na njihovu tvrdnju povezanu s olakšicom za krajnju namjenu za frakcionirane metilne estere i zatražio olakšicu za krajnju namjenu za taj uvoz za proizvodnju zasićenog masnog alkohola. Kao što je prethodno utvrđeno, svi su zahtjevi za olakšicu za krajnju namjenu odbijeni i argumentima koje je iznijela zainteresirana strana taj se zaključak nije izmijenio.

(27)

U izostanku drugih komentara u vezi s dotičnim proizvodom i istovjetnim proizvodom, potvrđuju se uvodne izjave 29. do 39. Privremene uredbe.

(28)

U uvodnim izjavama 44. i 64. Privremene uredbe objašnjeno je da i argentinsko i indonezijsko tržište biodizela u velikoj mjeri uređuje država zbog čega se za domaću prodaju ne smatra da je izvršena u uobičajenom tijeku trgovine. Posljedično, bilo je nužno izračunati uobičajenu vrijednost istovjetnog proizvoda u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. Osnovne uredbe. Taj nalaz nije osporila nijedna zainteresirana strana; stoga se on potvrđuje.

(29)

I za Argentinu i za Indoneziju uobičajena vrijednost u privremenoj fazi izračunana je na temelju vlastitih stvarnih i knjiženih troškova proizvodnje tih trgovačkih društava tijekom RIP-a, nastalih prodajnih, općih i administrativnih troškova („POA”) i razumne profitne marže. U uvodnim izjavama 45. i 63. Privremene uredbe posebno je napomenuto da će Komisija dalje ispitati tvrdnju da bi se zbog sustava različitog oporezivanja izvoza (Differential Export Tax, „DET”) u Argentini i Indoneziji iskrivile cijene sirovina i da zbog toga knjiženi troškovi proizvodnje ne odražavaju objektivno troškove povezane s proizvodnjom dotičnog proizvoda.

(30)

Daljnjim ispitivanjem pokazalo se da se sustavima DET-a zaista snižavaju domaće cijene glavnih sirovina na umjetno nisku razinu i u Argentini i u Indoneziji, kako je objašnjeno niže u uvodnoj izjavi 35. i dalje za Argentinu i uvodnoj izjavi 66. za Indoneziju i da posljedično utječu na troškove proizvođača biodizela u objema dotičnim zemljama. U pogledu tog nalaza, smatra se primjerenim da se to iskrivljenje troškova glavnih sirovina uzme u obzir pri utvrđivanju uobičajenih vrijednosti u objema zemljama, s obzirom na specifičnu tržišnu situaciju koja prevladava i u Argentini i u Indoneziji.

(31)

Opći sud potvrdio je (4) da se, kad su cijene sirovina uređene tako da su na domaćem tržištu umjetno niske, može pretpostaviti da iskrivljenje utječe i na trošak proizvodnje dotičnog proizvoda. Opći sud smatrao je da u takvim okolnostima institucije Unije imaju pravo zaključiti da se neka od stavki u poslovnim knjigama ne može smatrati razumnom i da se, kao posljedica toga, ta stavka može prilagoditi.

(32)

Opći sud zaključio je i da je iz prvog podstavka članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe očito da poslovne knjige dotične strane ne služe kao temelj za izračun uobičajene vrijednosti ako se troškovi povezani s proizvodnjom proizvoda obuhvaćenog ispitnim postupkom u tim poslovnim knjigama ne odražavaju objektivno. U tom slučaju, drugom rečenicom prvog podstavka predviđa se da troškove treba prilagoditi ili utvrditi na temelju izvora podataka koji nisu te poslovne knjige. Ti podaci mogu se uzeti iz nastalih troškova drugih proizvođača ili izvoznika ili, kad ti podaci nisu dostupni ili kad se ne mogu upotrebljavati, bilo kojeg drugog razumnog izvora informacija, uključujući podatke ostalih reprezentativnih tržišta.

(33)

U privremenim izračunima pri izračunu troškova proizvodnje korišteni su stvarna domaća kupovna cijena soje u zrnu i stvarni knjiženi trošak za sirovo palmino ulje zasebno za argentinske i indonezijske proizvođače izvoznike.

(34)

S obzirom na to da je za određene troškove proizvodnje, a posebno za troškove glavnih sirovina (sojino ulje i soja u zrnu u Argentini i sirovo palmino ulje u Indoneziji) utvrđeno da su iskrivljeni, oni su utvrđeni na temelju referentnih cijena koje objavljuju nadležna tijela dotične zemlje. Tim se cijenama odražava razina međunarodnih cijena.

(35)

Kako je prethodno navedeno, Komisija je zaključila da se sustavom DET-a u Argentini iskrivljavaju troškovi proizvodnje za proizvođače biodizela u toj zemlji. U ispitnom postupku utvrđeno je da su tijekom RIP-a izvozni porezi na sirovine (35 % na soju u zrnu i 32 % na sojino ulje) bili značajno viši nego izvozni porezi na gotovi proizvod (nominalna stopa od 20 % na biodizel, sa stvarnom stopom od 14,58 % kad se u obzir uzme porezni odbitak). Zapravo, razlika između izvoznog poreza na soju u zrnu i onog na biodizel iznosila je 20,42 postotna boda, a između izvoznog poreza na sojino ulje i onog na biodizel iznosila je 17,42 postotna boda tijekom RIP-a.

(36)

Kako bi utvrdilo razinu izvoznog poreza za soju u zrnu i sojino ulje, argentinsko Ministarstvo poljoprivrede, stočarstva i ribarstva svakoga dana objavljuje cijenu FOB za soju u zrnu i sojino ulje – „referentna cijena” (5). U toj se referentnoj cijeni odražava razina međunarodnih cijena (6) i ona se upotrebljava za izračun iznosa izvoznog poreza koji se plaća poreznim tijelima.

(37)

Domaće cijene prate kretanja međunarodnih cijena. Ispitnim je postupkom utvrđeno da razliku između međunarodne i domaće cijene soje u zrnu i sojina ulja predstavlja izvozni porez na proizvod i ostali troškovi nastali pri izvozu. Argentinsko Ministarstvo poljoprivrede objavljuje i domaće referentne cijene soje u zrnu i sojina ulja kao „teoretsku cijenu FAS” (7). Proizvođači soje u zrnu i sojina ulja stoga postižu jednaku neto cijenu neovisno o tome je li njihova prodaja domaća ili za izvoz.

(38)

Zaključno, za domaće cijene glavnih sirovina kojima se koriste proizvođači biodizela u Argentini utvrđeno je da su umjetno niže od međunarodnih cijena zbog iskrivljenja koje je rezultat argentinskog sustava izvoznih poreza te se, posljedično, troškovi glavne sirovine ne odražavaju objektivno u poslovnim knjigama koje vode argentinski proizvođači obuhvaćeni ispitnim postupkom u smislu članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe prema tumačenju Općeg suda.

(39)

Komisija je stoga odlučila revidirati uvodnu izjavu 63. Privremene uredbe i zanemariti stvarne troškove soje u zrnu (glavne sirovine koja se kupuje i upotrebljava u proizvodnji biodizela) kako ih u svojim računima knjiže dotična trgovačka društva te ih zamijeniti cijenom po kojoj bi ta trgovačka društva kupovala soju u zrnu kada ne bi bilo tog iskrivljenja kako je objašnjeno u nastavku teksta.

(40)

Kako bi utvrdila cijenu po kojoj bi dotična trgovačka društva kupovala soju u zrnu kada ne bi bilo tog iskrivljenja, Komisija je upotrijebila prosjek referentnih cijena soje u zrnu koje je objavilo argentinsko Ministarstvo poljoprivrede za argentinski izvoz FOB tijekom RIP-a (8).

(41)

Udruženje argentinskih proizvođača izvoznika (CARBIO) i argentinska nadležna tijela tvrdili su da je prilagodba troškova koje imaju trgovačka društva na temelju članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe moguća jedino kada u poslovnim knjigama, a ne u troškovima koje su imala trgovačka društva, nisu objektivno odraženi troškovi povezani s proizvodnjom i prodajom dotičnog proizvoda. Naveli su da je Komisija u praksi dodala izvozne poreze na cijenu koju su trgovačka društva platila pri kupnji soje u zrnu, čime je uključila u troškove proizvodnje stavku koja nije povezana s proizvodnjom ili prodajom dotičnog proizvoda. Dodali su da se odluka „Acron” Općeg suda koja je navedena u dokumentu objave (9) temelji na krivom tumačenju članka 2.2.1.1. Sporazuma o antidampingu WTO-a (ADA), da je trenutačno protiv te odluke Sudu uložena žalba te da se u svakom slučaju činjenična razmatranja razlikuju od onih u sadašnjem predmetu, s obzirom na to da sirovine u Argentini nisu „uređene” kao što je uređena cijena plina u Rusiji i nisu iskrivljene već su utvrđene slobodno, bez ikakve intervencije države te stoga u Argentini ne postoji specifična tržišna situacija na temelju koje bi se Komisiji omogućila primjena članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe. Izjavili su da je sustav DET-a u Argentini u skladu s pravilima trgovine. Osim toga, CARBIO je tvrdio da, s obzirom na to da izvozni porezi nisu uzeti u obzir pri utvrđivanju izvozne cijene, Komisija nije provela primjerenu usporedbu izračunane uobičajene vrijednosti (kojom se uzimaju u obzir izvozni porezi) i izvozne cijene (kojom se ne uzimaju u obzir izvozni porezi).

Nadalje, tvrdili su da pri izračunu uobičajene vrijednosti Komisija ponovno nije provela primjerenu usporedbu uobičajene vrijednosti i izvozne cijene jer se upućivala na međunarodne cijene soje u zrnu kako ih je utvrdilo Trgovinsko vijeće Chicaga (Chicago Board of Trade - CBOT), a zanemarila je dobitke ili gubitke povezane s djelatnostima osiguranja od rizika (hedging) u CBOT-u pri utvrđivanju izvozne cijene (vidjeti u nastavku teksta). Nadalje, CARBIO je tvrdio da, time što je jednostavno međunarodnom cijenom zamijenila troškove koje su knjižila trgovačka društva obuhvaćena ispitnim postupkom, Komisija nije uzela u obzir prirodnu konkurentsku prednost argentinskih proizvođača. Naposljetku, CARBIO se pritužio da Komisija nije uzela u obzir činjenicu da, u slučaju da u Argentini nije bilo DET-a, cijene CBOT-a za soju u zrnu bile bi mnogo niže.

(42)

Te se tvrdnje moraju odbaciti. Iako činjenice u predmetu „Acron” nisu jednake činjenicama u sadašnjem predmetu, Opći sud ipak je utvrdio pravno načelo prema kojemu ako su troškovi povezani s proizvodnjom proizvoda obuhvaćenog ispitnim postupkom nisu objektivno odraženi u poslovnim knjigama trgovačkih društava, oni ne služe kao osnova za izračunavanje uobičajene vrijednosti. U predmetu „Acron” troškovi nisu bili objektivno odraženi u poslovnim knjigama dotičnog trgovačkog društva jer je cijena plina bila uređena. U ovom slučaju utvrđeno je da troškovi povezani s proizvodnjom dotičnog proizvoda nisu objektivno odraženi u poslovnim knjigama dotičnih trgovačkih društava s obzirom na to da su umjetno niski zbog iskrivljenja koje je rezultat argentinskog sustava DET-a. To vrijedi bez obzira na to jesu li ili nisu sustavi DET-a općenito sami po sebi u suprotnosti sa Sporazumom WTO-a. Nadalje, Komisija smatra da se odluka Općeg suda temeljila na ispravnom tumačenju ADA-e. U slučaju China – Broilers  (10), odbor je utvrdio da, iako se člankom 2.2.1.1. ADA-e utvrđuje pretpostavka da ispitanik obično za izračun troška proizvodnje koristi poslovne knjige i evidenciju, istražno tijelo zadržava pravo odbiti koristiti te knjige ako utvrdi da ili i. nisu u skladu s Općeprihvaćenim računovodstvenim načelima (GAAP) ili ii. ne odražavaju objektivno troškove povezane s proizvodnjom i prodajom razmatranog proizvoda. Međutim, pri donošenju odluke o odstupanju od norme, istražno tijelo mora za to dostaviti svoje razloge. U skladu s tim tumačenjem, s obzirom na iskrivljenje koje je rezultat sustava DET-a, a kojim se stvara specifična tržišna situacija, Komisija je zamijenila troškove koje su knjižila dotična trgovačka društva za kupovinu glavnih sirovina u Argentini cijenom koju bi platila kada ne bi bilo utvrđenog iskrivljenja. Činjenica da se, iz isključivo numeričkog gledišta, radi o sličnom rezultatu, ne znači da se metodologija koju je primijenila Komisija sastojala od jednostavnog dodavanja izvoznih poreza troškovima sirovina. Međunarodne cijene potrošne robe određuju se na temelju ponude i potražnje, a nema dokaza o tome da sustav DET-a u Argentini utječe na cijene CBOT-a. Stoga su sve tvrdnje i svi navodi da korištenjem međunarodne cijene Komisija nije provela primjerenu usporedbu uobičajene vrijednosti i izvozne cijene neutemeljeni. Isto vrijedi za tvrdnju da Komisija nije uzela u obzir prirodnu konkurentsku prednost argentinskih proizvođača jer je zamjena troškova koje su knjižila trgovačka društva bila rezultat iznimno niskih cijena sirovina na domaćem tržištu, a ne konkurentske prednosti.

(43)

U uvodnoj izjavi 45. Privremene uredbe objašnjeno je da se, s obzirom na to da se za domaću prodaju nije smatralo da je izvršena u uobičajenom tijeku trgovine, uobičajena vrijednost morala izračunati uz upotrebu razumnog iznosa za dobit od 15 % prema članku 2. stavku 6. točki (c) Osnovne uredbe. Neki proizvođači izvoznici tvrdili su da je postotak koji je Komisija upotrijebila kao razumnu dobit (15 %) u izračunu uobičajene vrijednosti nerealistično visok i da predstavlja radikalnu promjenu u utvrđenoj praksi u nizu drugih ispitnih postupaka na sličnim tržištima u vezi s robom (tj. kada je korištena dobit iznosila oko 5 %).

(44)

Ta se tvrdnja mora odbaciti. Prvo, nije točno da se Komisija sustavno služila profitnom maržom u iznosu od 5 % pri izračunu uobičajene vrijednosti. Svaka situacija ocjenjuje se zasebno i u obzir se uzimaju specifične okolnosti svakog slučaja. Na primjer, u slučaju o biodizelu iz 2009. protiv Sjedinjenih Američkih Država koristilo se više različitih razina dobiti, a ponderirana prosječna dobit bila je značajno veća od 15 %. Drugo, Komisija je razmotrila kratkoročnu i srednjoročnu kamatnu stopu u Argentini koja iznosi oko 14 % prema podacima Svjetske banke. Zaista se čini razumnim očekivati da će profitna marža postignuta poslovanjem na domaćim tržištima biodizela biti viša od troška pozajmljivanja kapitala. Nadalje, ta je dobit niža od dobiti koju su tijekom RIP-a ostvarili proizvođači dotičnog proizvoda, iako ta razina proizlazi iz iskrivljenja troškova zbog DET-a i domaćih cijena biodizela koje uređuje država. Iz tog i iz prethodno navedenih razloga, zadržava se stav da je dobit od 15 % razuman iznos koji može postići relativno nova, kapitalno intenzivna industrija u Argentini.

(45)

Nakon konačne objave, CARBIO i argentinska nadležna tijela tvrdili su da i. je upućivanje na razine dobiti u slučaju SAD-a neopravdano; ii. je upućivanje na srednjoročnu kamatnu stopu nelogično, da ona nije nikad korištena i da, čak i da se koristi takva referentna vrijednost, to ne bi trebala biti kamatna stopa Argentine jer su ulaganja vršena u američkim dolarima zajedno s inozemnim subjektima; iii. dobit koju su ostvarili argentinski proizvođači nije mogla biti uzeta u obzir zbog specifične tržišne situacije; iv. usporedbom je određena ciljna dobit industrije Unije u iznosu od 11 %.

(46)

Te se tvrdnje moraju odbaciti. Komisija smatra da je profitna marža od 15 % razumna za industriju biodizela u Argentini, s obzirom na to da je u toj zemlji tijekom RIP-a industrija bila još uvijek mlada i kapitalno intenzivna. Upućivalo se na profitnu maržu u slučaju SAD-a kako bi se opovrgnula tvrdnja da se Komisija sistematski koristi profitnom maržom od 5 % pri izračunavanju uobičajene vrijednosti. Ni upućivanjem na srednjoročnu kamatnu stopu nije se namjeravalo odrediti referentnu vrijednost, već ispitati razumnost korištene marže. Isto vrijedi za dobit koju su ostvarila trgovačka društva u uzorku. S druge strane, budući da je svrha izračunavanja uobičajene vrijednosti drukčija od izračuna ciljne dobiti industrije Unije kada ne bi bilo dampinškog uvoza, svaka usporedba te dvije vrijednosti nebitna je. Stoga se potvrđuje uvodna izjava 46. Privremene uredbe.

(47)

Jedan proizvođač izvoznik dijelom proizvodi biodizel u vlastitim postrojenjima, a dijelom u okviru ugovora o preradi s jednim nezavisnim proizvođačem. Taj proizvođač izvoznik zahtijevao je da se njegov trošak proizvodnje ponovno izračuna uvrštavanjem ponderiranog prosjeka njegova vlastitog troška proizvodnje i troška proizvodnje tog nezavisnog proizvođača koji se razlikuje od onog koji je upotrijebila Komisija u privremenoj fazi. Taj je zahtjev analiziran i utvrđeno je da je opravdan te je trošak proizvodnje za dotično trgovačko društvo u skladu s time ponovno izračunan.

(48)

Komisija je primila i druge manje zahtjeve specifične za pojedina trgovačka društva, ali su ti zahtjevi postali bespredmetni nakon promjene metodologije izračuna uobičajene vrijednosti kako je prethodno objašnjeno. Stoga se potvrđuju nalazi iz uvodnih izjava 40. do 46. Privremene uredbe, uz prethodno objašnjene izmjene.

(49)

U uvodnoj izjavi 49. Privremene uredbe objašnjeno je da, kad se izvozna prodaja vrši putem povezanih društava za trgovinu sa sjedištem unutar Unije, izvršene su prilagodbe izvozne cijene, uključujući prilagodbu za dobit koju ostvaruje povezani trgovac u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe. Za potrebe tog izračuna, razina dobiti od 5 % za povezanog trgovca iz Unije smatrala se razumnom. Dva proizvođača izvoznika tvrdila su da je profitna marža od 5 % za povezanog trgovca iz Unije previsoka u poslu trgovanja potrošnom robom i da bi trebalo ili ne upotrebljavati dobit, ili upotrebljavati niži postotak (do 2 % ovisno o trgovačkim društvima).

(50)

Ova tvrdnja nije potkrijepljena dokazima. U tim okolnostima, potvrđena je razina dobiti od 5 % za povezane trgovce unutar Unije.

(51)

Nakon konačne objave, CARBIO je tvrdio da je profitna marža od 5 % u području trgovanja potrošnom robom bila previsoka i pozvao se na studiju koju je KPMG posebno u tu svrhu pripremio i dostavio Komisiji 1. srpnja 2013. nakon objave Privremene uredbe. Komisija je smatrala da nalazi iz studije nisu pouzdani zbog ograničenja analize koja se navode u samoj studiji, što je dovelo do odabira ograničenog broja trgovinskih društava od kojih polovica nije prodavala poljoprivredne proizvode. Stoga se dostavljeni dokazi smatraju dvojbenima. Kao rezultat toga, potvrđena je profitna marža od 5 % za povezane trgovce u Uniji.

(52)

Jedan proizvođač izvoznik žalio se da Komisija pri utvrđivanju izvozne cijene nije uzela u obzir takozvane „rezultate osiguranje od rizika (hedging)”, tj. dobitke i gubitke nastale za proizvođača pri prodaji i kupovini terminskih ugovora za sojina ulja na Čikaškoj burzi robe („CBOT”). To je trgovačko društvo inzistiralo na tome da je hedging nužan element poslovanja u vezi s biodizelom zbog promjenjivih cijena sirovina, i na tome da neto prihod za prodavača biodizela nije samo cijena koju plaća kupac, nego i dobit (ili gubitak) temeljnih djelatnosti za osiguranje od rizika.

(53)

Ta se tvrdnja mora odbaciti jer je člankom 2. stavkom 8. Osnovne uredbe jasno predviđeno da je izvozna cijena stvarno plaćena ili naplativa cijena za proizvod koji se prodaje radi izvoza, neovisno o svim zasebnim – iako povezanim – dobicima ili gubicima u vezi s praksom osiguranje od rizika.

(54)

U izostanku drugih komentara u vezi s izvoznim cijenama i uz prethodno navedene promjene potvrđuju se uvodne izjave 47. do 49. Privremene uredbe.

(55)

U uvodnoj izjavi 53. Privremene uredbe objašnjeno je da je, kad se izvozna prodaja vršila putem povezanih društava za trgovinu sa sjedištem izvan EU-a, Komisija ispitala bi li povezanog trgovca trebalo tretirati kao posrednika koji posluje na temelju provizije i, ako je trebalo, izvršena je prilagodba u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (i) Osnovne uredbe kako bi se u obzir uzela nominalna marža koju dobiva trgovac.

(56)

Jedno trgovačko društvo tvrdilo je da je profitna marža kojom se Komisija koristila za povezanog trgovca izvan Unije kao nominalnom maržom previsoka i da bi bilo razumnije upotrijebiti nižu profitnu maržu.

(57)

Komisija je pažljivo razmotrila argumente koje je iznio taj proizvođač izvoznik i zaključila da se profitna marža od 5 % smatra razumnom u svjetlu opsežnih djelatnosti kojima se bave povezani trgovci. Stoga se ta tvrdnja mora odbaciti.

(58)

U izostanku drugih komentara u vezi s usporedbom potvrđuju se uvodne izjave 50. do 55. Privremene uredbe.

(59)

Svi argentinski proizvođači izvoznici koji surađuju zahtijevali su da, uvede li se antidampinška pristojba na uvoz biodizela iz Argentine, to bude jedinstvena pristojba za sve proizvođače izvoznike koji surađuju, temeljena na ponderiranom prosjeku antidampinških pristojbi svih proizvođača izvoznika u uzorku. Taj su zahtjev poduprli tvrdnjom da su svi proizvođači u uzorku povezani komercijalno ili na neki drugi način, da proizvode, prodaju, posuđuju ili međusobno izmjenjuju biodizel i da se proizvodi različitih trgovačkih društava često zajedno ukrcavaju na isto prekooceansko plovilo i otpremaju u Uniju, i da carinska tijela više ne mogu utvrditi proizvođača proizvoda i razlikovati proizvode prema proizvođaču. Navodno bi zbog tih neuobičajenih okolnosti bilo nepraktično uvesti individualne pristojbe.

(60)

Neovisno o činjenici da iza zahtjeva stoje svi proizvođači izvoznici, čak i oni čija je individualna dampinška marža niža od ponderirane prosječne marže, i unatoč tome što bi to pojednostavnilo posao carinskim tijelima, taj bi zahtjev trebalo odbaciti. Navodne praktične teškoće ne bi trebale služiti kao izlika za odstupanje od odredbi Osnovne uredbe osim ako je to neizbježno. U ovom slučaju, praksa tih trgovačkih društava da međusobno izmjenjuju, posuđuju ili na drugi način miješaju dotični proizvod sama po sebi ne čini uvođenje individualnih pristojbi nepraktičnim u smislu članka 9. stavka 6. Osnovne uredbe.

(61)

Tri trgovačka društva zatražila su da se njihovi nazivi uključe na popis proizvođača izvoznika koji surađuju kako bi ostvarila korist od stope antidampinške pristojbe za trgovačka društva koja surađuju, ali nisu u uzorku, umjesto da se na njih primjenjuje preostala stopa za „sva ostala trgovačka društva”.

(62)

Dva od tih triju trgovačkih društava tijekom RIP-a već su proizvodila biodizel za domaće tržište u okviru ugovora o preradi za druge proizvođače izvoznike, ali nisu sama izvozila u Uniju. Treće trgovačko društvo nije proizvodilo biodizel tijekom RIP-a jer je njegovo postrojenje u to vrijeme još bilo u izgradnji.

(63)

Komisija smatra da prethodno navedena tri trgovačka društva ne ispunjavanju uvjete zbog kojih bi se društva smatrala proizvođačima izvoznicima koji surađuju. To se ne odnosi samo na trgovačko društvo koje nije proizvodilo biodizel tijekom RIP-a, nego i na trgovačka društva koja su surađivala s ispitnim postupkom i dostavila obrazac za uzorkovanje, s obzirom na to da su u svojem odgovoru na uzorkovanje jasno navela da su proizvodila za domaće tržište ili za treće strane, ali nisu izvozila biodizel u Uniju u svoje vlastito ime.

(64)

Taj se zahtjev stoga mora odbaciti i „preostala” antidampinška pristojba trebala bi se primijeniti na tri dotična trgovačka društva.

(65)

Uzimajući u obzir prilagodbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene kako je prethodno određeno i u izostanku bilo kakvih drugih komentara, tablica u uvodnoj izjavi 59. Privremene uredbe zamjenjuje se sljedećom tablicom, a konačne dampinške marže izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(66)

Kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama 28. do 34. Komisija je došla do zaključka da sustav DET-a u Indoneziji iskrivljava troškove proizvodnje proizvođača biodizela u toj zemlji i da se stoga troškovi povezani s proizvodnjom i prodajom dotičnog proizvoda ne odražavaju objektivno u poslovnim knjigama koje vode indonezijski proizvođači obuhvaćeni ispitnim postupkom.

(67)

Komisija je stoga odlučila revidirati uvodnu izjavu 63. Privremene uredbe i zanemariti stvarne troškove sirova palmina ulja (CPO), glavne sirovine koja se kupuje i upotrebljava u proizvodnji biodizela, kako ih u svojim računima knjiže dotična trgovačka društva te ih zamijeniti cijenom po kojoj bi ta trgovačka društva kupovala soju u zrnu kada ne bi bilo tog iskrivljenja.

(68)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da je razina cijena za CPO kojim se trguje na domaćem tržištu znatno niža u usporedbi s „međunarodnom” referentnom cijenom, a razlika između njih iznosi gotovo koliko i izvozni porez na CPO. Budući da sustav DET-a ograničava mogućnosti za izvoz CPO-a, na domaćem tržištu dostupne su veće količine CPO-a, zbog čega se domaće cijene CPO-a snižavaju. To čini specifičnu tržišnu situaciju.

(69)

Tijekom RIP-a, stopa izvoznog poreza na izvoz biodizela iznosila je od 2 do 5 %. Tijekom istog razdoblja, stopa izvoznog poreza na izvoz CPO-a iznosila je od 15 do 20 % dok je izvozni porez za RBDPU (rafinirano bijeljeno dezodorirano palmino ulje) iznosio od 5 do 18,5 %. Različite carinske stope primjenjuju se u skladu s odgovarajućim rasponom referentnih cijena (koje prate međunarodna tržišna kretanja i nemaju veze s razlikama u kvaliteti). Izvozni porez za palmine plodove određen je kao jedinstvena stopa od 40 %.

(70)

Iz prethodno navedenih razloga revidira se uvodna izjava 63. Privremene uredbe i trošak glavne sirovine (CPO-a) koji knjiže dotična trgovačka društva prema članku 2. stavku 5. Osnovne uredbe zamjenjuje se referentnom izvoznom cijenom (HPE) (11) za CPO koju objavljuju indonezijska nadležna tijela, a koja se temelji na objavljenim međunarodnim cijenama (Rotterdam, Malezija i Indonezija). Ta prilagodba vrši se za CPO koji se kupuje od povezanih i nepovezanih trgovačkih društava. Trošak CPO-a vlastite proizvodnje u okviru istog pravnog subjekta prihvaća se s obzirom na to da nisu pronađeni dokazi da iskrivljenje utječe na trošak CPO-a vlastite proizvodnje u okviru istog pravnog subjekta.

(71)

Svi proizvođači izvoznici iz Indonezije i vlada Indonezije tvrde da zamjena troškova za CPO, kako ih knjiže trgovačka društva, indonezijskom referentnom izvoznom cijenom za CPO nije dopustiva ni na temelju pravila WTO-a ni na temelju članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe te je stoga nezakonita. U vezi s time vlada Indonezije tvrdila je da je Komisija Republiku Indoneziju pogrešno tretirala kao netržišno gospodarstvo. Argumente koje su iznijela trgovačka društva mogu se sažeti kako slijedi. Prvo, Komisija nije pokazala razlog za odstupanje od stvarnih knjiženih troškova ili da ti troškovi ne odražavaju objektivno troškove povezane s proizvodnjom dotičnog proizvoda već je jednostavno navela da su knjiženi troškovi umjetno niski u usporedbi s međunarodnim cijenama te bi se stoga trebali zamijeniti.

To je u suprotnosti s pravilima WTO-a prema kojima bi kao test kojim se određuje može li se određeni trošak upotrijebiti za izračunavanje troškova proizvodnje poslužila činjenica je li taj trošak povezan s proizvodnjom i prodajom proizvoda, a ne odražava li taj trošak objektivno tržišnu vrijednost. Drugo, iako se člankom 2. stavkom 5. Osnovne uredbe naizgled dopušta prilagodba, primjena tog članka bila bi ograničena na situacije u kojima se država izravno upliće na tržište određivanjem ili uređenjem cijena na umjetnoj niskoj razini. Međutim, u ovom posebnom slučaju, Komisija navodi da domaću cijenu CPO-a ne uređuje država, već je umjetno niska zbog izvoznih poreza uvedenih na CPO. Čak i da je to istina, svaki učinak na domaću cijenu može se smatrati slučajnim ili kao obična popratna pojava sustava izvoznog poreza. Treće, Komisija se pogrešno oslanja na odluku „Acron” kako bi se opravdala zakonitost prilagodbe CPO-a. Protiv te odluke uložena je žalba te ona ne može služiti kao presedan. U svakom slučaju, činjenična je okolnost u predmetu „Acron” bila drugačija, jer se odluka odnosi na situaciju u kojoj je, za razliku od cijena CPO-a u Indoneziji koje se slobodno određuju na tržištu, cijene plina uređivala država. Naposljetku je vlada Indonezije tvrdila da je prilagodba u skladu s člankom 2. stavkom 5. uvedena samo radi povećanja dampinških marži zbog razlika u oporezivanju.

(72)

Tvrdnja da je prilagodba na temelju članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe nezakonita na temelju pravila WTO-a i/ili pravila Unije mora se odbaciti. Osnovna uredba preuzela je Sporazum o antidampingu WTO-a (ADA) te se stoga smatra da su sve odredbe ove Uredbe, uključujući članak 2. stavak 5., u skladu s obvezama Unije na temelju ADA-e. S time u vezi, podsjeća se da se članak 2. stavak 5. Osnovne uredbe jednako primjenjuje i na tržišna i na netržišna gospodarstva. Kako je prethodno navedeno (uvodna izjava 42.), Opći sud u predmetu „Acron” utvrdio je pravno načelo da ako se troškovi povezani s proizvodnjom proizvoda obuhvaćenog ispitnim postupkom u poslovnim knjigama trgovačkih društava ne odražavaju objektivno, oni ne služe kao temelj za izračun uobičajene vrijednosti te bi se ti troškovi mogli zamijeniti troškovima koji odražavaju cijenu određenu tržišnim snagama na temelju članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe. Činjenica da se predmet „Acron” odnosio na cijene koje je uređivala država ne može se ipak tumačiti da je Komisija spriječena primjenjivati članak 2. stavak 5. u odnosu na druge oblike državne intervencije kojom se izravno ili neizravno iskrivljava određeno tržište sniženjem cijena na umjetno nisku razinu. U slučaju China – Broilers odbor je nedavno donio sličan zaključak u tumačenju članka 2.2.1.1. ADA-e. U ovom slučaju Komisija je utvrdila da troškovi povezani s proizvodnjom dotičnog proizvoda nisu objektivno odraženi u poslovnim knjigama dotičnih trgovačkih društava jer su umjetno niski zbog indonezijskog sustava DET-a. Stoga je Komisija potpuno opravdano prilagodila troškove za CPO na temelju članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe. U pogledu tvrdnje vlade Indonezije napominje se da se prilagodba koja se vrši u skladu s člankom 2. stavkom 5. Osnovne uredbe temelji na dokazanoj razlici između domaćim i međunarodnim cijenama CPO-a, a ne na mogućim razlikama u oporezivanju.

(73)

Dva proizvođača izvoznika u Indoneziji tvrdili su da Komisija nije uspjela pokazati da je cijena indonezijskog domaćeg CPO-a iskrivljena Tvrde da je polazna pretpostavka Komisije da DET ograničava mogućnosti izvoza CPO-a, te stoga dovodi do dostupnosti većih količina CPO-a na domaćem tržištu čime se smanjuju domaće cijene CPO-a, činjenično nije točna jer se CPO izvozi u velikim količinama (70 % ukupne proizvodnje). U svakom slučaju, čak i da se domaće tržište CPO-a smatra iskrivljenim zbog DET-a, i cijena HPE bila bi jednako iskrivljena jer se temelji na međunarodnim izvoznim cijenama, koje uključuju izvozni porez. Stoga se cijena HPE za CPO ne može upotrijebiti kao odgovarajuća referentna cijena za prilagodbu troška CPO-a.

(74)

Unatoč činjenici da se CPO izvozi iz Indonezije u velikim količinama, ispitnim je postupkom otkriveno da je domaća cijena CPO-a umjetno niska u usporedbi s međunarodnim cijenama. Nadalje, utvrđena razlika u cijeni iznosi gotovo koliko i izvozni porez na DET. Stoga je razumno zaključiti da je niska razina domaće cijene rezultat iskrivljenja zbog DET-a. Osim toga, međunarodne cijene potrošne robe, uključujući CPO, određuju se na temelju ponude i potražnje, odražavajući dinamiku tržišnih snaga. Nisu prikupljeni dokazi koji bi ukazali na to da su te tržišne snage postale iskrivljene zbog indonezijskog DET-a. Tvrdnja da je HPE neprimjerena referentna vrijednost stoga se odbacuje.

(75)

Jedan proizvođač izvoznik za kojeg je utvrđeno da nije ostvario reprezentativnu domaću prodaju (uvodna izjava 60. Privremene uredbe) tvrdio je da je Komisija pogrešno provela test reprezentativnosti na temelju prodaje koju su zasebno ostvarila povezana trgovačka društva, umjesto na temelju ukupne prodaje svih trgovačkih društava iz grupacije. Unatoč tome, taj proizvođač izvoznik uvažava da ta navodna pogreška nije utjecala na privremeni nalaz u vezi s tim društvom. Podsjeća se, u pogledu tog proizvođača izvoznika, da se nijedno povezano trgovačko društvo nije pokazalo reprezentativnim na testu reprezentativnosti. Stoga, čak i da je ta tvrdnja opravdana, jasno je da test reprezentativnosti na temelju ukupne domaće prodaje svih povezanih trgovačkih društava ne bi mogao utjecati na privremene nalaze, što je taj proizvođač izvoznik i uvažio. U izostanku drugih komentara potvrđuju se uvodne izjave 60. do 62. Privremene uredbe.

(76)

Jedna strana tvrdila je da su za nju u vezi s uvodnom izjavom 63. Privremene uredbe upotrijebljeni pretjerano veliki troškovi POA. Nakon što je ta tvrdnja razmotrena, činilo se da su u izračun uobičajene vrijednosti uključeni troškovi POA i za domaću i za izvoznu prodaju. U skladu s time izvršeni su potrebni ispravci i upotrijebljeni su troškovi POA samo za domaću prodaju.

(77)

Jedna je strana osporavala izračun uobičajene vrijednosti, a posebno odabir metodologije na temelju članka 2. stavka 6. kako je navedeno u uvodnoj izjavi 65. Privremene uredbe. Člankom 2. stavkom 6. predviđaju se dodatne tri različite metodologije za utvrđivanje troškova POA i dobiti u slučaju da se ne mogu upotrijebiti stvarni podaci trgovačkog društva. Ta strana tvrdila je da se te tri metodologije moraju uzimati u obzir po redu po kojem su navedene i da bi se stoga članak 2. stavak 6. točka (a) i članak 2. stavak 6. točka (b) trebali smatrati prvima u redoslijedu primjene.

(78)

S obzirom na to da se u privremenoj Uredbi čini da je primijenjena samo metodologija na temelju članka 2. stavka 6. točke (c), u sljedećim uvodnim izjavama razjašnjava se zašto članak 2. stavak 6. točka (a) i članak 2. stavak 6. točka (b) u ovom slučaju nisu primjenjivi.

(79)

Članak 2. stavak 6. točka (a) nije primjenjiv s obzirom na to da nisu utvrđeni nikakvi stvarni iznosi ni za jednog od indonezijskih (i argentinskih) trgovačkih društava u uzorku jer ta društva nisu ostvarila prodaju u uobičajenom tijeku trgovine. Zbog toga ne postoje podaci o stvarnim iznosima nijednog drugog izvoznika ili proizvođača (u uzorku) koji bi se mogli primijeniti na članak 2. stavak 6. točku (a).

(80)

Članak 2. stavak 6. točka (b) nije primjenjiv s obzirom na to da ne vrše sva indonezijska (i argentinska) trgovačka društva u uzorku prodaju proizvoda iz iste opće kategorije proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine.

(81)

U vezi s člankom 2. stavkom 6. točkom (b), ta je strana tvrdila i da Osnovna uredba nije u skladu s Uredbom WTO-a tako što u članku 2. stavku 6. točki (b) sadržava zahtjev da bi prodaju trebalo vršiti u uobičajenom tijeku trgovine. Međutim, kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi 72., Osnovna uredba preuzela je Sporazum o antidampingu WTO-a (ADA) te se stoga smatra da su sve odredbe ove Uredbe, uključujući članak 2. stavak 6., u skladu s obvezama Unije na temelju ADA-e i da je prodaja u uobičajenom tijeku trgovine stavka koja je potpuno u skladu s tim Sporazumom.

(82)

Stoga se potvrđuje odabir primjene članka 2. stavka 6. točke (c) za upotrebu bilo koje druge objektivne metode za utvrđivanje profitne marže.

(83)

Nadalje, nekoliko strana smatralo je profitnu maržu od 15 % za izračun uobičajene vrijednosti pretjerano velikom. One su tvrdile da u privremenoj Uredbi nije objašnjeno kako je Komisija izračunala tu maržu od 15 % zbog čega pretpostavljaju da je Komisija uzela taj postotak profitne marže kojom se koristila za izračun štete. Tvrdile su da je u nekoliko drugih slučajeva u vezi s potrošnom robom Komisija upotrijebila profitnu maržu od oko 5 %. Nekoliko strana predložilo je da se upotrijebi profitna marža iz slučaja u vezi s bioetanolom iz Sjedinjenih Američkih Država. Jedna je strana predložila i upotrebu niže profitne marže od ostvarene prodaje mješavine biodizela i mineralnog dizela. Osim toga, vlada Indonezije tvrdila je da se učinak udvostručuje ako se zamijeni trošak CPO-a iz članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe, dok se istodobno koristi profitna marža od 15 % iz članka 2. stavka 6. točke (c) kojom bi se odražavala profitna marža iskrivljenog tržišta.

(84)

Prvo, nije točno da se Komisija sustavno služi profitnom maržom u iznosu od 5 % pri izračunu uobičajene vrijednosti. Svaka situacija ocjenjuje se zasebno i u obzir se uzimaju specifične okolnosti svakog slučaja. Na primjer, u slučaju o biodizelu iz 2009. protiv Sjedinjenih Američkih Država upotrebljavalo se više različitih razina dobiti, a ponderirana prosječna dobit bila je značajno veća od 15 %. Drugo, s obzirom na to da kratkoročna i srednjoročna kamatna stopa u Indoneziji iznosi oko 12 % prema podacima Svjetske banke, čini se razumnim očekivati da bi profitna marža za poslovanje na domaćem tržištu biodizela bila viša od troška pozajmljivanja kapitala. Treće, neovisno o tome spadaju li prodaje mješavine biodizela s mineralnim dizelom u istu opću kategoriju proizvoda, u članku 2. stavku 6. točki (b) navodi se, kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi 80., da bi takvu prodaju trebalo vršiti u uobičajenom tijeku trgovine. Budući da se domaća prodaja biodizela ne vrši u uobičajenom tijeku trgovine, prodaja mješavine biodizela i mineralnog dizela ne smatra se, mutatis mutandis, izvršenom u uobičajenom tijeku trgovine. Iz tog i iz prethodno navedenih razloga, zadržava se stav da je dobit od 15 % razuman iznos koji može postići relativno nova, kapitalno intenzivna industrija u Indoneziji. tvrdnja vlade Indonezije o dvostrukom učinku ne može se prihvatiti jer su prilagodba troškova iz članka 2. stavka 5. i razumna dobit iz članka 2. stavka 6. točke (c) dva jasno odvojena pitanja. Stoga se potvrđuje uvodna izjava 65. Privremene uredbe.

(85)

Jedna je stranka tvrdila da, s obzirom na to da cijena HPE za CPO uključuje međunarodne troškove prijevoza te s obzirom na to da je svrha prilagodbe domaće cijene CPO-a na razinu međunarodne cijene CPO-a postići neiskrivljenu domaću cijenu CPO-a, cijena HPE za CPO trebala bi se prilagoditi i spustiti prema nižoj vrijednosti kako bi se isključili troškovi prijevoza.

(86)

Ta se tvrdnja mora odbaciti. Komisija je kod odabira najprihvatljivije cijene, koja bi se koristila kao međunarodna referentna cijena, uzela u obzir niz alternativa. Trebalo bi podsjetiti da i sama indonezijska nadležna tijela koriste cijenu HPE kao referentnu vrijednost pri izračunu mjesečne razine izvoznih carina. Smatralo se da je cijena HPE, kako su je odredila indonezijska nadležna tijela, najprimjerenija međunarodna referentna cijena koja se može upotrijebiti kao referentna vrijednost kod utvrđivanja razine iskrivljenja troškova proizvodnje biodizela u Indoneziji.

(87)

Dvije stranke dostavile su podnesak da Komisija nije uzela u obzir činjenicu da proizvode biodizel od sirovina koje nisu CPO, odnosno od destilata palmine masne kiseline („PFAD”), rafiniranog palminog ulja („RPO”) ili rafiniranog palminog stearina („RST”). Time što nije uzela u obzir koje stvarne sirovine strane upotrebljavaju u proizvodnji biodizela, prilagodba CPO-a (kako je opisana u uvodnoj izjavi 70.) primijenila se na netočnu upotrijebljenu sirovinu te je stoga dovela do netočne razine izračunane uobičajene vrijednosti.

(88)

Te se tvrdnje moraju odbaciti. Potrebno je naglasiti da je Komisija samo zamijenila trošak CPO-a koji su povezani i nepovezani dobavljači kupili za proizvodnju biodizela. Što se tiče nusproizvoda kao što su PFAD, RPO i RST, koji su rezultat prerade kupljenog CPO-a i koji se dalje prerađuju radi proizvodnje biodizela, nisu izvršene prilagodbe.

(89)

Tri strane tvrdile su da Komisija nije priznala činjenicu da bi njihovu kupovinu CPO-a od povezanih trgovačkih društava trebalo tretirati kao interna proizvodnja te se stoga ne bi trebala primjenjivati nikakva prilagodba na temelju članka 2. stavka 5. (kako je prethodno objašnjeno u uvodnoj izjavi 70.). Strane tvrde da su transakcije unutar grupe provedene prema načelu nepristrane transakcije te da se stoga ne bi trebale prilagođivati i zamjenjivati međunarodnom cijenom. Osim toga, jedan je proizvođač izvoznik tvrdio da izračunanu uobičajenu vrijednost treba izračunati tijekom RIP-a na mjesečnoj osnovi.

(90)

S obzirom na to da se interna transferna cijena ne može smatrati pouzdanom, uobičajena je praksa Komisije provjeriti jesu li transakcije između povezanih stranaka doista izvršene prema načelu nepristrane transakcije. U tu svrhu Komisija uspoređuje cijenu između povezanih trgovačkih društava sa temeljnom tržišnom cijenom. Budući da je temeljna domaća tržišna cijena iskrivljena, Komisija ne može provesti takvu provjeru. Stoga Komisija mora zamijeniti takvu nepouzdanu cijenu razumnom cijenom koja bi bila primjenjiva prema načelu nepristrane transakcije u normalnim tržišnim uvjetima. U ovom slučaju to je međunarodna cijena. Dostavljeni i provjereni podaci u pogledu tvrdnje za mjesečni izračun izračunane uobičajene vrijednosti, nisu sadržavali dovoljno podrobnosti za takav izračun. Obje se tvrdnje stoga odbacuju.

(91)

Industrija Unije tvrdila je da bi trošak vlastite proizvodnje CPO-a iste pravne osobe također trebalo prilagoditi na temelju članka 2. stavka 5. Osnovne uredbe jer i na njega utječe iskrivljenje koje je rezultat sustava DET-a.

(92)

Ta se tvrdnja mora odbaciti. Kako sirovine prolaze različite faze rafiniranja/prerade u procesu proizvodnje biodizela, troškovi tih faza proizvodnje mogu se obračunavati kao pouzdani jer ih snosi ista pravna osoba i pitanje nepouzdanih transfernih cijena kako je prethodno opisano ne postoji.

(93)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je Komisija od izračunane uobičajene vrijednosti trebala odbiti takozvane ispravke cijena. Ta se tvrdnja ne može prihvatiti. Izračunana uobičajena vrijednost izračunana je na temelju troškova. Ne bi stoga bilo primjereno dopustiti ispravke na temelju cijene.

(94)

Jedna strana osporavala je utvrđivanje izvozne cijene i tvrdila da u obzir treba uzeti i dobitke i gubitke u vezi s osiguranjem od rizika (hedging) te da je računovodstveno postupanje s dobicima i gubicima od osiguranja od rizika u vezi s biodizelom nedosljedno.

(95)

Tvrdnja da bi u obzir trebalo uzeti i dobitke i gubitke u vezi s osiguranjem od rizika mora se odbaciti. Člankom 2. stavkom 8. Osnovne uredbe jasno je predviđeno da je izvozna cijena stvarno plaćena ili naplativa cijena za proizvod koji se prodaje radi izvoza, neovisno o svim zasebnim – iako povezanim – dobicima ili gubicima u vezi s praksom osiguranja od rizika Stoga se potvrđuje metodologija iz uvodnih izjava 66. do 67. Privremene uredbe.

(96)

Komisija priznaje da je u privremenoj fazi došlo do nedosljednog računovodstvenog postupanja s dobicima i gubicima jedne strane od osiguranja od rizika u vezi s biodizelom. Ta je tvrdnja prihvaćena i izvršeni su potrebni ispravci.

(97)

U vezi s uvodnom izjavom 68. Privremene uredbe, jedna je strana tvrdila da se profitnom maržom od 5 % upotrijebljena za povezana društva za trgovinu sa sjedištem u Uniji dobiva pretjerano velik povrat kapitala i preuveličava dobit koju nepovezani trgovci obično ostvaruju prodajom biodizela. Tvrdi da uobičajeni povrat kapitala odgovara profitnoj marži od 1,3 % do 1,8 %.

(98)

S obzirom na izostanak suradnje nepovezanih uvoznika i na činjenicu da je poslovanje društava za trgovinu pružanje usluga bez značajnog ulaganja kapitala zbog čega je prethodno navedena tvrdnja o povratu kapitala nebitna, Komisija odbacuje prethodnu tvrdnju i u ovom slučaju smatra profitnu maržu od 5 % razumnom. Stoga se potvrđuje uvodna izjava 68. Privremene uredbe.

(99)

U vezi s uvodnom izjavom 69. Privremene uredbe, jedna je strana tvrdila da izvoznoj cijeni treba dodati premiju za dvostruko brojani biodizel jer bi to bila samo primjena talijanskog zakona.

(100)

Čak i da Komisija prihvati tu tvrdnju i u izvoznu cijenu uključi te premije, one bi se ponovno morale odbiti na temelju članka 2. stavka 10. točke (k) kako bi se izvozna cijena usporedila s istom uobičajenom vrijednosti, a da se u obzir uzmu razlike koje utječu na usporedivost cijena. S obzirom na to da u Indoneziji ne postoji premija za dvostruko brojani biodizel, viša izvozna cijena u Italiji ne bi bila izravno usporediva. Ta se tvrdnja stoga odbacuje i potvrđuje se uvodna izjava 69. Privremene uredbe.

(101)

Nakon konačne objave ova je strana ponovila svoju tvrdnju. Međutim, nisu izneseni bitni dodatni argumenti zbog kojih bi Komisija izmijenila svoju procjenu. Stoga se potvrđuje uvodna izjava 69. Privremene uredbe.

(102)

Nakon konačne objave, nekoliko proizvođača izvoznika svratilo je pozornost Komisije na navodne administrativne pogreške u izračunima dampinga. Te su tvrdnje ispitane i, u slučajevima kad su te tvrdnje bile opravdane, izvršeni su ispravci u izračunima.

(103)

U izostanku komentara u vezi s usporedbom potvrđuju se uvodne izjave od (70) do (75) Privremene uredbe.

(104)

Uzimajući u obzir prilagodbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene kako je određeno u prethodnim uvodnim izjavama i u izostanku bilo kakvih drugih komentara, konačne dampinške marže izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(105)

U uvodnim izjavama 80. do 82. Privremene uredbe definirana je industrija Unije i potvrđeno je da su tri trgovačka društva isključena iz definicije industrije Unije zbog oslanjanja na uvoz iz dotičnih zemalja, odnosno zbog toga što su iz dotičnih zemalja uvozila znatno više biodizela nego što su sama proizvela.

(106)

Još dva trgovačka društva isključena su iz definicije industrije Unije jer nisu proizvodila biodizel tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(107)

Nakon objave Privremene uredbe primljeni su komentari o tome kako bi iz definicije industrije Unije trebalo isključiti i druga trgovačka društva zbog uvoza biodizela iz dotičnih zemalja i zbog njihova odnosa s proizvođačima izvoznicima u Argentini i Indoneziji, kojim se štite od negativnih posljedica dampinga.

(108)

Ti se komentari odbacuju. Nakon analize tvrdnje u pogledu odnosa između proizvođača izvoznika i industrije Unije, utvrđeno da je jedno holding društvo imalo udjele i u jednom argentinskom proizvođaču izvozniku i u proizvođaču iz Unije.

(109)

Prvo, utvrđeno je da se ta trgovačka društva međusobno otvoreno natječu na tržištu za iste potrošače na tržištu Unije, čime se pokazuje da taj odnos nije imao nikakav utjecaj na poslovnu praksu ni argentinskog proizvođača izvoznika ni proizvođača u Uniji.

(110)

Nakon konačne objave, zainteresirana strana zatražila je podatke o zaključku Komisije iz kojeg proizlazi da su se argentinski izvoznici i industrija Unije natjecali za iste stranke na europskom tržištu. Ta je činjenica dokazana i ispitivanjem proizvođača Unije i ispitivanjem argentinskih izvoznika te nije dostavljen nikakav dokaz kojim bi se potkrijepilo bilo kakav navod da su se argentinski izvoznici i proizvođači Unije dogovorili da se ne natječu u prodaji biodizela krajnjim korisnicima. Broj krajnjih korisnika relativno je malen i sastoji se uglavnom od velikih naftnih rafinerija koje kupuju i od proizvođača i od uvoznika Unije.

(111)

Drugo, utvrđeno je da je proizvođaču u Uniji glavno središte interesa iz uvodne izjave (108) unutar Unije, a osobito njihove proizvodne i povezane prodajne djelatnosti te istraživačke djelatnosti. Kao rezultat toga, zaključeno je da odnos nije bio razlog za isključenje tog trgovačkog društva iz definicije industrije Unije u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe.

(112)

Činjenica da dio industrije Unije uvozi biodizel iz dotičnih zemalja nije sama po sebi dovoljna za promjenu definicije industrije Unije. Kako je objašnjeno u privremenoj Uredbi, industrija Unije vršila je uvoz iz dotičnih zemalja kako bi se zaštitila. Nadalje, utvrđeno je da je nekim proizvođačima u Uniji koji su uvozili iz dotičnih zemalja središte interesa ostalo u Uniji. Ta su trgovačka društva u pogledu obujma proizvodila više nego li su uvozila i njihove su se istraživačke funkcije obavljale u Uniji.

(113)

Jedna zainteresirana strana navela je kako bi industrija Unije trebala uključivati i ona trgovačka društva koja su biodizel kupovala i miješala ga s mineralnim dizelom jer i te mješavine čine dotični proizvod. Ta se tvrdnja odbacuje. Dotični proizvod je biodizel u čistom obliku ili kao dio mješavine. Stoga su proizvođači dotičnog proizvoda oni koji proizvode biodizel, a ne trgovačka društva koja biodizel miješaju s mineralnim dizelom.

(114)

Stoga se potvrđuje definicija industrije Unije kako je utvrđena u uvodnim izjavama 80. do 82. Privremene uredbe, zajedno s obujmom proizvodnje tijekom RIP-a kako je određeno u uvodnoj izjavi 83. Privremene uredbe.

(115)

Nakon privremene objave, industrija Unije izvršila je manji ispravak svoje prodaje za 2009., čime je prilagodila potrošnju u Uniji za tu godinu. Tim ispravkom nije promijenjeno kretanje ili zaključci doneseni na temelju podataka iz Privremene uredbe. U nastavku je ispravljena tablica 1. U izostanku komentara potvrđuju se uvodne izjave 84. do 86. Privremene uredbe.

(116)

U uvodnim izjavama 88. do 90. Privremene uredbe Komisija je utvrdila da su ispunjeni uvjeti za kumulativnu ocjenu učinaka uvoza iz Argentine i Indonezije. To je osporila jedna zainteresirana strana koja je navela da se PME iz Indonezije ne natječe tržišno s biodizelom koji se proizvodi u Uniji po istoj osnovi kao SME iz Argentine i da je PME jeftiniji od biodizela proizvedenog u Uniji zato što je ta sirovina jeftinija od sirovine koja je dostupna u Uniji.

(117)

Ti se argumenti odbacuju. I SME i PME uvoze se u Uniju i proizvode se u Uniji te se miješaju s RME-om i drugim biodizelima koji se proizvode unutar Unije prije nego što se prodaju ili miješaju s mineralnim dizelom. Subjekti koji vrše miješanje mogu na temelju tržišnih i klimatskih uvjeta tijekom godine odabrati hoće li za proizvodnju svojeg konačnog proizvoda kupiti biodizel iz različitih sirovina i različitog podrijetla. PME se prodaje u većim količinama tijekom ljetnih mjeseci i manjim količinama tijekom zimskih, ali on i dalje konkurira RME-u i biodizelu koji se proizvodi u Uniji, kao i SME-u iz Argentine.

(118)

Stoga se potvrđuje uvodna izjava 90. Privremene uredbe.

(119)

Jedna zainteresirana strana osporavala je podatke o uvozu iz tablice 2. Privremene uredbe tvrdeći da je uvoz iz Indonezije znatno manji od onoga koji je prikazan u tablici. Podaci o uvozu u tablici 2. temelje se na Eurostatovim podacima koji su pažljivo provjereni i za koje je utvrđeno da su točni te su u skladu s podacima prikupljenima od indonezijskih izvoznika. Biodizel je prilično nov proizvod, a carinski zakonici koji se primjenjuju na uvoz biodizela proteklih su se godina mijenjali. Zbog toga se prilikom preuzimanja Eurostatovih podataka treba koristiti zakonicima koji su važili u to vrijeme kako bi se osigurala točnost podataka. Time se objašnjava zašto su podaci koje je prikupila zainteresirana strana nepotpuni i prikazuju manji uvoz nego potpuni podaci prikazani u tablici 2.

(120)

S obzirom na malu promjenu potrošnje u Uniji prikazane u tablici 1., blago je izmijenjen i tržišni udjel Argentine u 2009. u tablici 2., dok za Indoneziju nije bilo promjena. Time se ne mijenjaju kretanja podataka ili zaključci koji se iz njih izvode. Tržišni udjel ispravljen je u sljedećoj tablici.

(121)

Kako je određeno u uvodnim izjavama 94. do 96. Privremene uredbe, kako bi se utvrdilo sniženje cijena cijene uvoza iz Argentine i Indonezije uspoređene su s prodajnim cijenama industrije Unije, pri čemu su korišteni podaci dobiveni od trgovačkih društava u uzorku. U toj je usporedbi iz izračuna sniženja cijena isključen biodizel koji je industrija Unije uvezla radi preprodaje.

(122)

Zainteresirane strane napomenule su da korištena metoda, odnosno usporedba točaka začepljenja filtra za gorivo kod nižih temperatura („CFPP”), nije jednaka onoj korištenoj u jednom prethodnom antidampinškom ispitnom postupku u vezi s biodizelom iz SAD-a u kojem je uspoređivana sirovina.

(123)

Za razliku od proizvođača izvoznika iz Argentine i Indonezije, industrija Unije ne prodaje biodizel proizveden iz jedne sirovine, nego za proizvodnju konačnog biodizela koji se prodaje zajedno miješa nekoliko sirovina. Konačni korisnik ne zna i ne mari za sastav onoga što kupuje sve dok sastav tog proizvoda ispunjava traženi CFPP. Korisnicima je važan CFPP, a ne koja je sirovina upotrijebljena. U tim je okolnostima utvrđeno kako je u ovom postupku primjereno cijene usporediti na temelju CFPP-a.

(124)

Za proizvode uvezene iz Indonezije čiji je CFPP 13 ili veći izvršena je prilagodba u obliku razlike između cijene po kojoj industrija Unije prodaje CFPP od 13 i po kojoj industrija Unije prodaje CFPP od 0, kako bi se usporedio CFPP od 13 i veći iz Indonezije s CFPP-om od 0 proizvedenim i miješanim u Uniji. Jedan indonezijski proizvođač izvoznik napomenuo je da industrija Unije prodaje CFPP od 13 u malim količinama po transakciji te da bi te cijene trebalo usporediti s transakcijama CFPP-a od 0 slična opsega. Nakon što je obavljen pregled transakcija slične količine CFPP-a od 0 po transakciji, utvrđena razlika u cijeni bila je skladu s razlikom utvrđenom dok su se koristile sve transakcije CFPP-a od 0, a odstupanja u cijeni bila su i iznad i ispod prosječne razlike u cijeni. Kao rezultat toga u uvodnoj izjavi 97. Privremene uredbe nije utvrđena promjena razine sniženja cijena.

(125)

Jedan je indonezijski proizvođač izvoznik zatražio da Komisija otkrije puni kontrolni broj proizvoda (PCN) mješavina koje prodaje industrija Unije – postotke svake sirovine u prodaji koju industrija Unija vrši nad svojom proizvodnjom. Budući da je usporedba u svrhu štete provedena samo na temelju CFPP-a, taj je zahtjev odbijen.

(126)

Jedna zainteresirana strana tvrdila je da postoji razlika u cijeni između biodizela koji ispunjava mjerila utvrđena Direktivom o obnovljivim izvorima energije (Renewable Energy Directive„certificiran prema RED-u”) i biodizela koji ih ne ispunjava. Tvrdila je da, s obzirom na to da proizvodi uvezeni iz Indonezije nisu certificirani prema RED-u i da je cijena koja se navodi za biodizel koji je certificiran prema RED-u viša, treba izvršiti prilagodbu.

(127)

Ta je tvrdnja odbačena. Gotovo je sav uvoz iz Indonezije u razdoblju RIP-a bio certificiran prema RED-u. U svakom slučaju, države članice provele su mjerila održivosti određena u RED-u u svoja nacionalna zakonodavstva tek tijekom 2012., tako da tijekom većeg dijela RIP-a činjenica ima li neki biodizel certifikat prema RED-u ili ne nije imala nikakav učinak.

(128)

Nakon konačne objave, jedan je indonezijski proizvođač izvoznik iznio komentare o izračunima sniženja cijena i tvrdio da bi uvoz PME-a iz Indonezije trebalo usporediti sa cjelokupnom prodajom industrije Unije. Izračun sniženja bio je u biti usporedba prodaje PME-a iz Indonezije s cjelokupnom prodajom CFPP0 industrije Unije time što bi se povećala cijena indonezijskog uvoza PME-a za čimbenik cijene koji se izračunava usporedbom prodaje CFPP industrije Unije s prodajom CFPP13 industrije Unije. Tvrdnja se stoga odbacuje. Tvrdnja te iste zainteresirane strane da izračuni štete uključuju uvezeni proizvod činjenično je netočna te se stoga odbacuje. U svakom slučaju, uvezeni biodizel i biodizel koji je proizveden u Uniji miješali su se i prodavali po istoj cijeni kao i mješavine koje nisu uključivale uvezeni biodizel.

(129)

Jedan je indonezijski proizvođač izvoznik doveo u pitanje izračun troškova nakon uvoza. Međutim, ti su troškovi provjereni i potvrđeni kao stvarni troškovi uvoza biodizela, umanjeni za troškove isporuke do krajnjeg odredišta te stoga izmjene nisu potrebne.

(130)

Kako je određeno u uvodnoj izjavi 101. Privremene uredbe, analizirani su sljedeći makroekonomski pokazatelji na temelju primljenih podataka kojima je obuhvaćena proizvodnja cijele industrije Unije, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, tržišni udjel, rast, zaposlenost, produktivnost, visina dampinške marže i oporavak od prethodnog dampinga.

(131)

Nakon privremene objave industrija Unije napomenula je da je u podatke o kapacitetu koji su upotrijebljeni za tablicu 4. Privremene uredbe uključen i kapacitet koji nije bio uklonjen, ali zbog svojeg stanja ne bi bio dostupan za upotrebu u proizvodnji biodizela tijekom RIP-a ili prethodnih godina. Taj je kapacitet odvojeno identificiran kao „neiskorišteni kapacitet” koji se ne bi trebao smatrati kapacitetom dostupnim za upotrebu. Podaci o iskorištenosti kapaciteta u tablici 4. stoga su bili podcijenjeni. Nakon temeljitog pregleda tih ponovno dostavljenih podataka, oni su prihvaćeni i tablica 4. ponovno je sastavljena u nastavku teksta. Stopa iskorištenosti kapaciteta koja je u privremenoj Uredbi iznosila od 43 % do 41 %, sada je iznosila od 46 % do 55 %. Za pripremu tablice u nastavku, industrija Unije ispravila je i podatke o proizvodnji za 2009.:

(132)

U uvodnoj izjavi 103. Privremene uredbe analizirani su prethodni podaci o iskorištenosti kapaciteta, uz napomenu da se proizvodnja povećala dok je kapacitet ostao stabilan. Proizvodnja se povećava i prema revidiranim podacima, ali se tijekom istog razdoblja iskoristivi kapacitet smanjio. To pokazuje da je industrija Unije smanjivala dostupni kapacitet zbog povećanog uvoza iz Argentine i Indonezije i tako reagirala na tržišne signale. Ti revidirani podaci sada su više usklađeni s izvještajima industrije Unije i proizvođača iz Unije u kojima se navodi da je proizvodnja tijekom razmatranog razdoblja bila obustavljena u nekoliko postrojenja i da postavljeni kapacitet nije bio odmah dostupan za upotrebu, ili da je bio dostupan za upotrebu jedino uz značajna dodatna ulaganja.

(133)

Nekoliko zainteresiranih strana osporavalo je revidirani kapacitet i podatke o iskorištenosti kapaciteta. Međutim, alternativu nije dostavila ni jedna zainteresirana strana. Revizija se temelji na revidiranim podacima o kapacitetu koje je dostavio podnositelj pritužbe i kojima je obuhvaćena cijela industrija Unije. Revidirani podaci povezuju se s javno dostupnim podacima koji se osobito odnose na neiskorišteni kapacitet i kapacitet proizvođača koji su prekinuli djelovanje zbog financijskih poteškoća. Kao što je prethodno objašnjeno u odjeljku 6. „Makroekonomski pokazatelji”, revidiranim podacima osiguravaju se točniji potpuni podaci o kapacitetu dostupnom za proizvodnju biodizela tijekom razmatranog razdoblja od potpunih podataka koji su izvorno dostavljeni i objavljeni privremenom Uredbom.

(134)

Jedna zainteresirana strana tvrdila je da industrija Unije nije pretrpjela štetu jer je obujam proizvodnje rastao u skladu s potrošnjom. Taj se argument odbija jer drugi važni pokazatelji štete jasno pokazuju da šteta postoji, a posebno gubitak tržišnog udjela zbog uvoza iz dotičnih zemalja i smanjeno kretanje profitabilnosti koje je dovelo do gubitaka.

(135)

Jedna druga zainteresirana strana tvrdila je da industrija Unije nije pretrpjela štetu ako se usporede samo kretanja između 2011. i RIP-a, za razliku od usporedbe kretanja tijekom razdoblja od 1. siječnja 2009. do kraja RIP-a („razmatrano razdoblje”). S obzirom na to da je RIP-om obuhvaćena polovina 2011. godine, usporedba između 2011. i RIP-a nije točna. Osim toga, da bi usporedba bila značajna, njome se moraju ispitati kretanja bitna za ocjenu štete tijekom dovoljno dugog razdoblja, kako je i učinjeno u ovom slučaju. Ta se tvrdnja stoga odbacuje.

(136)

Ista ta zainteresirana strana napomenula je da Komisija u privremenoj Uredbi nije objavila ukupnu prodajnu vrijednost industrije Unije i zahtijevala da se ta brojka objavi. Međutim, ispitani su svi bitni čimbenici navedeni u članku 3. stavku 5. Osnovne uredbe, čime je omogućena potpuna ocjena štete. Od trgovačkih društava u uzorku koja su bila reprezentativna za industriju Unije u cjelini prikupljeni su i potvrđeni podaci o prodajnoj vrijednosti.

(137)

Ista ta strana napomenula je i da je industrija Unije mogla povećati zaposlenost zbog čega nije bilo negativnog utjecaja na industriju Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(138)

Međutim, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 106. Privremene uredbe, zaposlenost u ovoj kapitalno intenzivnoj industriji relativno je niska. Zbog toga male razlike u brojkama mogu prouzročiti veliko kretanje u indeksiranim podacima. Porast ukupne zaposlenosti ne negira štetu koju je pretrpjela industrija Unije kako je vidljivo iz ostalih pokazatelja.

(139)

U izostanku daljnjih komentara potvrđuju se uvodne izjave 103. do 110. Privremene uredbe.

(140)

Kako je određeno u uvodnoj izjavi 102. Privremene uredbe, analizirani su sljedeći mikroekonomski pokazatelji na temelju podataka potvrđenih kod proizvođača iz Unije u uzorku: prosječne jedinične cijene, jedinični trošak, troškovi rada, zalihe, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala.

(141)

U izostanku drugih bitnih komentara potvrđuju se uvodne izjave 111. do 117. Privremene uredbe.

(142)

Nekoliko strana osporavalo je zaključak o šteti iznesen u privremenoj Uredbi na temelju toga što se činilo da su se neki pokazatelji popravili između 2011. godine i RIP-a. Iako je istina da su neki pokazatelji između 2011. i RIP-a pokazivali pozitivno kretanje (npr. proizvodnja i prodaja), industrija nije mogla prenijeti porast troškova tijekom tog razdoblja kako je napomenuto u uvodnoj izjavi 111. Privremene uredbe. To je uzrokovalo daljnje pogoršanje stanja industrije s gubitaka od 0,2 % u 2011. na gubitke od 2,5 % u RIP-u. Stoga se zaključuje da bi, čak i da je analiza štete bila ograničena na razdoblje od 2011. do RIP-a, ipak bilo utvrđeno da je industrija pretrpjela materijalnu štetu.

(143)

U izostanku drugih komentara potvrđuju se uvodne izjave 118. do 120. Privremene uredbe.

(144)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da uvoz iz Argentine ne može biti uzrok štete jer je obujam uvoza ostao stabilan od 2010. do kraja RIP-a, i blago se smanjio od 2011. do kraja RIP-a.

(145)

Ti podaci uzeti su iz tablice 2. Privremene uredbe i točni su. Međutim, analizom Komisije obuhvaćeno je razdoblje od početka razmatranog razdoblja do kraja RIP-a, a na temelju toga uvoz se povećao za 48 %, a tržišni udjel za 41 %. Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 90. Privremene uredbe, u obzir nije uzet samo uvoz iz Argentine, nego i uvoz iz Indonezije.

(146)

Uzimajući usporedbu cijena od godine do godine, ista ta zainteresirana strana napomenula je da su cijene uvoza iz Argentine rasle brže nego prodajne cijene industrije Unije. Međutim, uvoz iz Argentine i dalje je snižavao cijene industrije Unije, čime se može objasniti zašto cijene Unije nisu mogle rasti jednako brzo.

(147)

U izostanku drugih komentara u vezi s učinkom dampinškog uvoza potvrđuju se uvodne izjave 123. do 128. Privremene uredbe.

(148)

U izostanku komentara potvrđuje se zaključak da uvoz iz drugih zemalja nije prouzrokovao štetu kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 129. Privremene uredbe.

(149)

Nakon primjene članka 2. stavka 5. kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama 38. i 70., nije bilo nedampinškog uvoza iz dotičnih zemalja. Stoga je uvodna izjava 130. Privremene uredbe revidirana u skladu s time.

(150)

U izostanku komentara potvrđuje se uvodna izjava 131. Privremene uredbe.

(151)

Kako je određeno u uvodnim izjavama 132. do 136. Privremene uredbe, industrija Unije tijekom razmatranog je razdoblja uvozila značajne količine biodizela iz dotičnih zemalja, i do 60 % sveg uvoza iz tih zemalja tijekom RIP-a.

(152)

Jedna zainteresirana strana navela je da taj uvoz nikako nije bio radi vlastite zaštite, nego da je bio dijelom „pažljivo planirane dugoročne strategije” industrije Unije za ulaganje u Argentinu i crpljenje biodizela iz Argentine.

(153)

Navela je i da nikad nije bilo gospodarski opravdano uvoziti sojino ulje u Uniju i prerađivati ga u biodizel u Uniji te da je gospodarski izvediva samo prerada sojinog ulja u Argentini te izvoz dobivenog biodizela.

(154)

Te tvrdnje treba odbaciti. Nisu dostavljeni nikakvi dokazi za takvu „dugoročnu strategiju” i industrija Unije ju je zanijekala. Ako je strategija industrije Unije bila nadopuniti svoju proizvodnju biodizela proizvodnjom u Argentini i uvozom gotovog proizvoda, očito ne bi imalo smisla ni logike podnijeti pritužbu protiv tog uvoza.

(155)

Jedna je zainteresirana strana ponovila da je uvoz biodizela, koji je industrija Unije vršila radi vlastite zaštite, zapravo bio dio dugoročne poslovne strategije. Taj se navod, koji nije potkrijepljen dokazima, odbacuje. Osim samih navođenja, nije dostavljen nikakav dokaz o takvoj strategiji. Osim toga, ne bi imalo logike da dotični proizvođači Unije podupiru pritužbu i, u nekim slučajevima, povećavaju kapacitet u Uniji, dok istodobno provode strategiju o nadopuni proizvodnih potreba uvozom.

(156)

Ta je ista zainteresirana strana tvrdila da je tržišni udjel industrije Unije trebalo izračunati uključujući uvoz koji je vršila radi vlastite zaštite. Taj je podnesak odbačen s obzirom na to da izračuni tržišnih udjela moraju odražavati prodaju robe koju je industrija Unije sama proizvela, a ne njezine trgovinske djelatnosti gotovim proizvodom koje obavlja s obzirom na rastući obujam dampinškog uvoza.

(157)

Industrija Unije pokazala je i da je tijekom prethodnih godina uvoz sojina ulja – i palmina ulja – radi prerade u biodizel bio gospodarski održiv. Zainteresirana strana nije dostavila nikakve dokaze koji bi pokazivali suprotno. Uvoz gotovog proizvoda postaje gospodarski razuman jedino zbog iskrivljavajućeg učinka različitog oporezivanja kojim izvoz biodizela postaje jeftiniji od sirovina.

(158)

Jedna zainteresirana strana tvrdila je da je taj uvoz uzrok štete jer je samo industrija Unije imala kapacitet za miješanje SME-a iz Argentine i PME-a iz Indonezije s biodizelom proizvedenim u Uniji za preprodaju rafinerijama dizela. Taj je argument netočan. Miješanje je jednostavan postupak koji mnoga društva za trgovinu mogu sama vršiti u svojim spremnicima. Nisu dostavljeni nikakvi dokazi da su samo proizvođači iz Unije u mogućnosti vršiti takvo miješanje te su stoga ti navodi odbačeni.

(159)

Jedan je indonezijski proizvođač izvoznik dalje tvrdio da industrija Unije ne obavlja uvoz radi vlastite zaštite te je usporedio podatke za kalendarsku godinu 2011. s podacima iz RIP-a u koji se odnosi na šest mjeseci u istoj godini. Usporedba između te dvije skupine podataka nije točna jer se RIP ne može podijeliti na dvije polovice. Stoga se ova tvrdnja odbacuje.

(160)

U izostanku drugih komentara u vezi s izvozom industrije Unije potvrđuju se uvodne izjave 132. do 136. Privremene uredbe.

(161)

U uvodnim izjavama 137. do 140. Privremene uredbe napomenuto je da je iskorištenost kapaciteta industrije Unije ostala niska tijekom razmatranog razdoblja, ali da se stanje trgovačkih društava u uzorku pogoršalo tijekom tog razdoblja, dok se njihova iskorištenost kapaciteta nije smanjila u istoj mjeri.

(162)

Privremeni je zaključak stoga bio da niska stopa iskorištenosti kapaciteta, kao stalna pojava, nije bila odgovorna za štetu industriji Unije.

(163)

Jedna zainteresirana strana komentirala je podatke u privremenoj Uredbi, i napomenula da bi čak i u izostanku bilo kakvog uvoza ukupna iskorištenost kapaciteta industrije Unije tijekom RIP-a iznosila samo 53 %. Ukazala je i na porast proizvodnog kapaciteta od 2009. do kraja RIP-a, što je dovelo do smanjenja iskorištenosti kapaciteta tijekom razmatranog razdoblja.

(164)

Međutim, ta zainteresirana strana nije dostavila nikakve dokaze kojima bi pokazala da je ta niska iskorištenost kapaciteta uzrokovala štetu u toj mjeri da prekine uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i pogoršanja stanja industrije Unije. Fiksni troškovi predstavljaju tek nizak udjel (oko 5 %) ukupnih troškova proizvodnje, što pokazuje da je niska iskorištenost kapaciteta samo jedan čimbenik štete, ali ne i odlučujući čimbenik. Osim toga, jedan od razloga za tu nisku stopu iskorištenosti kapaciteta jest činjenica da je industrija Unije zbog specifične tržišne situacije sama uvozila gotovi proizvod.

(165)

Uz to, nakon što su uključeni revidirani podaci o kapacitetu i iskorištenosti, industrija Unije smanjila je kapacitet tijekom razmatranog razdoblja, i povećala iskorištenost kapaciteta s 46 % na 55 %. To pokazuje da bi iskorištenost kapaciteta industrije Unije bila značajno veća od prethodno navedenih 53 % u odsutnosti dampinškog uvoza.

(166)

Nakon konačne objave, nekoliko zainteresiranih strana dovelo je u pitanje zaključak da niska iskorištenost kapaciteta nije bila odlučujući čimbenik štete. Navodilo se da su fiksni troškovi u industriji biodizela mnogo viši od malog, prethodno navedenog, udjela. Međutim, taj navod nije potkrijepljen dokazima te je stoga odbačen. U svakom slučaju, fiksni troškovi ni na koji način nisu povezani sa stopama iskorištenosti kapaciteta. Provjerom trgovačkih društava u uzorku dobiven je fiksni trošak koji je tijekom RIP-a iznosio između 3 % i 10 % ukupnih troškova proizvodnje.

(167)

U tom smislu navodilo se i da je prekomjerni kapacitet industrije Unije toliko visok da, čak i u nedostatku uvoza, ne bi mogla ostvarivati odgovarajuću dobit. Taj navod nije potkrijepljen dokazima i činjenica da je industrija Unije u 2009. ostvarivala dobit s niskom iskorištenošću kapaciteta ukazuje na to da bi u izostanku dampinškog uvoza ta dobit bila još veća.

(168)

Osim toga, tvrdilo se da je smanjenje kapaciteta industrije Unije samo po sebi uzrok štete zbog troškova zatvaranja postrojenja i smanjenja kapaciteta postrojenja koja su nastavila djelovati. Taj navod nije potkrijepljen dokazima i nisu dostavljeni dokazi kojima se pokazuje da su troškovi smanjenja kapaciteta ili zatvaranja cijelih postrojenja ili trgovačkih društava osobito značajni.

(169)

Konačno, u vezi s kapacitetom, tvrdilo se da bi svako trgovačko društvo koje bi povećavalo proizvodni kapacitet biodizela tijekom razmatranog razdoblja donosilo neodgovornu poslovnu odluku. Taj navod nije potkrijepljen dokazima. Osim toga, činjenica da su neka trgovačka društva mogla povećati svoj kapacitet s obzirom na rastući uvoz dampinškog biodizela iz Argentine i Indonezije pokazuje koja je potražnja na tržištu za njihovim posebnim proizvodima.

(170)

Ti revidirani makroekonomski pokazatelji pokazuju i da su trgovačka društva tijekom tog razdoblja isključila kapacitet iz moguće upotrebe, i da su prema kraju RIP-a pokrenule postupak zatvaranja postrojenja koja više nisu bila održiva. Uz to, porast kapaciteta na razini pojedinačnih trgovačkih društava većim je dijelom posljedica takozvane „druge generacije” postrojenja koja biodizel proizvode iz otpadnih ulja i hidrogeniranog biljnog ulja („HVO”). Stoga je industrija Unije bila i još uvijek je u postupku racionalizacije svojih kapaciteta kako bi se zadovoljila potražnja Unije.

(171)

U izostanku daljnjih komentara u vezi s kapacitetom industrije Unije potvrđuju se uvodne izjave 137. do 140. Privremene uredbe.

(172)

U izostanku bilo kakvih novih komentara u vezi s pristupom sirovinama potvrđuju se uvodne izjave 141. do 142. Privremene uredbe.

(173)

U uvodnim izjavama 143. do 146. Privremene uredbe razmotreni su navodi da je sustavom „dvostrukog brojanja”, gdje se biodizel proizveden iz otpadnih ulja broji dvaput prema ovlastima za miješanje u nekim državama članicama, prouzročena šteta industriji Unije, ili barem onim proizvođačima iz Unije koji proizvode biodizel iz djevičanskih ulja.

(174)

Jedna zainteresirana strana spomenula je komentar jednog proizvođača iz Unije da im se tijekom 2011. smanjila prodaja zbog drugih proizvođača koji su proizvodili biodizel prikladan za dvostruko brojanje.

(175)

Negativan utjecaj na tog proizvođača bio je ograničen, privremen i bitan samo za dio razdoblja ispitnog postupka s obzirom na to da je program dvostrukog brojanja donesen u državi članici u kojoj se to trgovačko društvo nalazi tek u rujnu 2011. S obzirom na to da su se financijski rezultati trgovačkih društava u uzorku pogoršali nakon rujna 2011., a to je trgovačko društvo uključeno u uzorak, dvostruko brojanje ne može se smatrati uzrokom štete.

(176)

S obzirom na to da se industrija Unije sastoji i od trgovačkih društava koja proizvode biodizel iz otpadnih ulja i ostvaruju korist od dvostrukog brojanja u nekim državama članicama, i od trgovačkih društava koja proizvode biodizel iz djevičanskih ulja, kretanje potražnje ostaje unutar industrije Unije. S obzirom na ograničene zalihe otpadnih ulja potrebnih za proizvodnju biodizela za dvostruko brojanje, teško je ostvariti veliki porast proizvodnje biodizela za dvostruko brojanje. Stoga i dalje postoji velika potražnja za biodizelom prve generacije. Tijekom razdoblja ispitnog postupka nije utvrđen značajan uvoz biodizela prikladnog za dvostruko brojanje, čime se potvrđuje da se dvostrukim brojanjem premješta potražnja unutar industrije Unije, a ne stvara potražnja za uvozom. Komisija nije primila nikakve podatke od zainteresirane strane koji bi pokazali da je biodizel za dvostruko brojanje prouzročio pad cijene biodizela od djevičanskih ulja tijekom razmatranog razdoblja. Naprotiv, podaci pokazuju da je cijena biodizela za dvostruko brojanje malo viša od cijene biodizela iz djevičanskih ulja čija je cijena povezana s mineralnim dizelom.

(177)

Pad rezultata industrija Unije, koju čine obje vrste proizvođača, ne može se pripisati režimu dvostrukog brojanja koji je na snazi u nekim državama članicama. Točnije, činjenica da trgovačka društva u uzorku proizvode biodizel za dvostruko brojanje pokazuju pad u rezultatima, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 145. Privremene uredbe, pokazuje da cijela industrija trpi štetu koju uzrokuje dampinški uvoz.

(178)

Nekoliko je zainteresiranih strana nakon konačne objave tvrdilo da su iznosi povezani s biodizelom za dvostruko brojanje podcijenjeni. Međutim, iznosi biodizela za dvostruko brojanje koji je dostupan na tržištu Unije ograničeni su u odnosu na ukupnu prodaju biodizela tijekom razdoblja obuhvaćenog ispitnim postupkom. Uz to, ako država članica ima na snazi dvostruko brojanje, biodizel koji ispunjava uvjete za dvostruko brojanje proizvodi se u Uniji i stoga potražnja ostaje unutar industrije Unije. Nisu dostavljeni novi dokazi kojima bi se taj zaključak izmijenio.

(179)

U izostanku novih komentara u vezi s regulatornim čimbenicima potvrđuju se uvodne izjave 143. do 146. Privremene uredbe.

(180)

U uvodnim izjavama 147. do 153. Privremene uredbe razmatraju se navodi zainteresiranih strana da su ograničenja u državama članicama, kao sustavi kvota i porezni režimi, osmišljena kako bi se ograničio uvoz iz dotičnih zemalja, što znači da sva šteta koju trpi industrija Unije, a posebno u nekim državama članica, ne može biti posljedica uvoza.

(181)

Ti su argumenti privremeno odbačeni, između ostalih razloga, zato što je dampinški uvoz iz dotičnih zemalja prisutan u većini država članica. Osim toga, nakon uvoza u jednu državu članicu, taj se uvoz može prevoziti i u druge države članice i ondje prodavati.

(182)

Jedna zainteresirana strana primijetila je da je 2011. mala količina argentinskog biodizela bila carinjena na francuskoj carini, kao i da je u istom razdoblju mala količina deklarirana kao da je uvezena u Njemačku.

(183)

Prvo, kako je gore objašnjeno, biodizel carinjen na carini jedne države članice može se prodavati u nekoj drugoj državi članici, zbog čega su ti podaci nepouzdani. Drugo, trgovačka društva u uzorku iz Francuske i Njemačke mogla su dokazati tržišno natjecanje između svoje proizvodnje i uvoza iz dotičnih zemalja u pogledu cijena, kao i štetu koju su pretrpjeli, a koja je posljedica toga.

(184)

Jedna druga zainteresirana strana tvrdila je da je povlačenje programa osmišljenih kako bi koristili industriji biodizela u mnogim državama članicama smanjilo prihode trgovačkih društava koja proizvode biodizel tijekom razmatranog razdoblja, što je prouzročilo štetu. Ta je strana posebno ukazala na postupno povlačenje poreznih poticaja u Francuskoj i poreze na „zelena goriva” u Njemačkoj.

(185)

Međutim, ne postoji očita podudarnost u razdoblju između tih promjena i pogoršanja financijskih rezultata industrije Unije. Mnogi od tih poticaja bili su usmjereni na korisnike biodizela, a ne proizvođače, a većina ih je tijekom RIP-a još bila na snazi. Nisu dostavljeni dokazi kojima bi se pokazalo da su promjene u politici država članica, koje su vodile do obaveznih uvjeta za miješanje, prouzročile štetu industriji Unije.

(186)

Jedan je indonezijski proizvođač izvoznik upozorio na istražni postupak, koji trenutačno provodi Glavna uprava za tržišno natjecanje, o iskrivljenim cijenama koje su navodno podnijeli subjekti koji su doprinijeli ocjeni cijena agencije Platts za proizvode od nafte i biogoriva, te su zahtijevali da se predmet tog istražnog postupka smatra mogućim uzrokom štete. Ta je tvrdnja odbijena jer je istražni postupak u tijeku i saznanja nisu objavljena.

(187)

U izostanku bilo kakvih novih komentara u vezi s politikama država članica potvrđuju se uvodne izjave 147. do 153. Privremene uredbe.

(188)

Uvoz dotičnog proizvoda iz dotičnih zemalja tijekom RIP-a bio je dampinški i snižavao je cijene industrije Unije. Postoji jasna podudarnost u razdoblju između rastućeg obujma dampinškog uvoza i pogoršanja stanja industrije Unije. Dampinški uvoz izravno je konkurirao proizvodnji industrije Unije i kao posljedica toga industrija Unije izgubila je profitabilnost i tržišni udjel tijekom razmatranog razdoblja. Iako je moguće da su i drugi prethodno navedeni čimbenici u određenoj mjeri utjecali na rezultate industrije Unije, i dalje je činjenica da dampinški uvoz iz dotičnih zemalja uzrokuje štetu industriji Unije.

(189)

Nisu dostavljeni nikakvi novi dokazi na temelju kojih bi se izmijenio zaključak da učinak drugih čimbenika nije takav da bi prekinuo uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije, neovisno o tome odnosi li se taj učinak na jednog ili više pojedinaca. U izostanku drugih komentara u vezi sa zaključkom o uzročnosti potvrđuju se uvodne izjave 154. do 157. Privremene uredbe.

(190)

U izostanku komentara u vezi s interesom industrije Unije potvrđuju se uvodne izjave 159. do 161. Privremene uredbe.

(191)

Jedan indonezijski proizvođač izvoznik tvrdio je da bi predložene pristojbe imale negativan utjecaj na uvoznike i trgovce, ali nije dostavio dokaze za tu tvrdnju. Naprotiv, u toj je tvrdnji navedeno upravo suprotno, a to je da bi se pristojba mogla prenijeti korisnicima i potrošačima putem viših cijena, čime bi se vjerojatno potpuno poništio utjecaj na uvoznike i trgovce.

(192)

Nakon objave privremenih mjera nisu zaprimljeni nikakvi komentari od uvoznika biodizela ili trgovaca biodizelom.

(193)

U izostanku bilo kakvih novih komentara u vezi s interesom nepovezanih uvoznika/trgovaca potvrđuju se uvodne izjave 162. do 163. Privremene uredbe.

(194)

Jedan indonezijski proizvođač izvoznik tvrdio je da bi se predloženim pristojbama povisila cijena biodizela i tako smanjio poticaj potrošačima da kupuju vozila kojima su za rad potrebna biogoriva.

(195)

Ta se tvrdnja odbacuje. Glavna primjena biodizela jest miješanje s mineralnim dizelom za prodaju potrošačima kako oni ne bi trebali kupovati posebna vozila koja rade na čista biogoriva.

(196)

Iako bi cijena biodizela porasla, kad bi se taj biodizel uvozio iz Argentine ili Indonezije, kako je navedeno u privremenoj Uredbi, s obzirom na to da je udjel biodizela u dizelu koji se prodaje potrošačima nizak, povećanje cijene bilo bi blago i potrošači ga ne bi primijetili.

(197)

Mogući učinak mjera na konačnu cijenu dizela za potrošače, za koji se očekuje da će biti ograničen, kako je prethodno navedeno, neće ugroziti ciljeve Direktive o obnovljivim izvorima energije („RED”).

(198)

Nijedan korisnik, potrošač ili grupacija ili udruženje koje predstavlja korisnike ili potrošače nisu komentirali privremenu Uredbu.

(199)

U izostanku dodatnih komentara u vezi s interesom potrošača potvrđuju se uvodne izjave 164. do 166. Privremene uredbe.

(200)

U izostanku drugih komentara u vezi s dotičnim proizvodom i istovjetnim proizvodom, potvrđuju se uvodne izjave 167. do 169. Privremene uredbe.

(201)

Nisu zaprimljeni nikakvi komentari koji bi promijenili analizu interesa Unije kako je određeno u privremenoj Uredbi zbog čega je uvođenje mjera i dalje u interesu Unije. Stoga se potvrđuju uvodne izjave 170. do 171. Privremene uredbe.

(202)

Nekoliko zainteresiranih strana osporavalo je upotrebu dobiti od 15 % kao ciljne dobiti za industriju Unije kako je određeno u uvodnoj izjavi 175. Privremene uredbe te su navele da je nerealistično da industrija biodizela Unije očekuje tako visok postotak.

(203)

Međutim, većina tih zainteresiranih strana predložila je da se ciljna dobit od 15 % zamijeni drugim podacima iz drugih razdoblja ili iz drugih ispitnih postupaka, ali nisu objasnile zašto su neko drugo razdoblje ili neki drugi ispitni postupak prikladniji.

(204)

Kako je objašnjeno u privremenoj Uredbi, profitna marža od 15 % bila je dobit, izražena kao postotak prometa, koju je industrija Unije postigla između 2004. i 2006. dok još nije bilo dampinškog uvoza. To je bilo posljednje razdoblje u kojem je ostvarena dobit dok nije bilo dampinškog uvoza, a od 2006. dampinški je uvoz stalno prisutan na tržištu Unije te je prethodno stizao iz SAD-a, a zatim iz Argentine i Indonezije.

(205)

Međutim, tržište biodizela Unije od razdoblja između 2004. i 2006. značajno je sazrijelo na više načina. Između 2004. i 2006. dampinški je uvoz imao zanemariv tržišni udjel, a i ostalog uvoza nije bilo mnogo. Tijekom RIP-a dampinški je uvoz imao tržišni udjel od 19 %. Tijekom razdoblja između 2004. i 2006. industrija Unije sastojala se od 40 trgovačkih društava, a ta je brojka do danas porasla na više od 200, zbog čega je porasla i razina konkurencije.

(206)

Između 2004. i 2006. potrošnja je oštro porasla s 2 milijuna MT na 5 milijuna MT, dok je u razmatranom razdoblju tek blago rasla, a iskorištenost kapaciteta, koja je iznosila 90 % između 2004. i 2006., tijekom RIP-a je iznosila 55 %.

(207)

Kao posljedica toga, smatra se primjerenim u obzir uzeti prethodno opisani tržišni razvoj i u skladu s njime prilagoditi ciljnu dobit kako bi odražavala dobit koju bi industrija Unije mogla očekivati da postigne u trenutnim tržišnim uvjetima.

(208)

Stoga je, umjesto da se koristi postotak dobiti, izračunana stvarna dobit za te tri godine u EUR po MT. Za svaku je godinu uzeto da to odražava cijene iz 2011. i zatim je izračunana aritmetička sredina. Izražena kao postotak prometa, ciljna dobit za industriju Unije u RIP-u iznosi 11,0 %.

(209)

Stoga je na temelju toga ponovno izračunana marža uklanjanja štete.

(210)

Nakon konačne objave, u odnosu na izračun marže štete, jedna je zainteresirana strana tvrdila da bi se pristojbu na uvoz od 5,1 %, kojoj je podložno RBD palmino ulje pri uvozu u Uniju, trebalo ukloniti iz troška proizvodnje proizvođača Unije. Ta se tvrdnja odbija s obzirom na to da ta pristojba predstavlja trošak za proizvođača Unije koji uvoze palmino ulje te bi stoga trebala biti uzeta u obzir.

(211)

Jedan je indonezijski proizvođač izvoznik doveo u pitanje izračun ciljne dobiti industrije Unije i upotrebu podataka od 2004. do 2006., a zatim predložio da se za izračun ciljne dobiti upotrijebi samo 2004. godina. Međutim, prethodnim ispitnim postupkom protiv uvoza iz Sjedinjenih Država utvrđeno je da je točniji prosjek izračunan na temelju tri godine od prosjeka izračunanog na temelju samo 2004. Nisu izneseni argumenti koji bi doveli do drugačijeg zaključka.

(212)

Nakon konačne objave, podnositelji pritužbe tvrdili su da bi se ciljna dobit od 15 %, kako je predloženo u privremenoj fazi, trebala zadržati. Međutim, argumenti koje su iznijeli podnositelji pritužbe nisu povezani s ciljem za koji je potrebno utvrditi ciljnu dobit, odnosno dobit koju je ostvarila industrija Unije u nedostatku dampinškog uvoza. Stoga se njihova tvrdnja odbacuje.

(213)

U izostanku drugih komentara u vezi s razinom uklanjanja štete potvrđuje se metodologija opisana u uvodnim izjavama 176. do 177. Privremene uredbe.

(214)

S obzirom na zaključke u vezi s dampingom, štetom, uzročnosti i interesom Unije, i u skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, treba uvesti konačne antidampinške mjere na uvoz dotičnog proizvoda na razini dampinga ili marža štete, ovisno o tome koja je niža, u skladu s pravilom niže pristojbe.

(215)

Stope antidampinške pristojbe utvrđene su uspoređivanjem marža štete i dampinških marža. Slijedom toga, konačne stope antidampinške pristojbe, izražene na razini cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(216)

Međutim, s obzirom na to da će se antidampinška pristojba primjenjivati i na mješavine koje sadržavaju biodizel (ovisno o njihovu masenom udjelu biodizela), kao i na čisti biodizel, bit će točnije i primjerenije kako bi carinska tijela država članica točno provodila pristojbu, izraziti pristojbu kao fiksan iznos u EUR po toni neto i primijeniti je na uvezeni čisti biodizel ili na udjel biodizela u miješanom proizvodu.

(217)

U uvodnoj izjavi 183. Privremene uredbe napomenuto je da je uvoz biodizela iz dotičnih zemalja uvjetovan evidentiranjem kako bi se potrebne pristojbe mogle naplatiti do 90 dana prije uvođenja privremenih mjera.

(218)

Takva naplata pristojbi na proizvode uvjetovane evidentiranjem moguća je jedino ako su ispunjeni uvjeti određeni u članku 10. stavku 4. Osnovne uredbe. Nakon provjere statističkih podataka o uvozu za uvoz uvezen nakon evidentiranja, umjesto daljnjeg značajnog porasta uvoza prije uvođenja privremenih mjera, uvoz je značajno pao. Stoga uvjeti nisu ispunjeni i na evidentirani uvoz neće se naplaćivati nikakve pristojbe.

(219)

Stope antidampinške pristojbe za pojedina trgovačka društva utvrđene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza trenutnog ispitnog postupka. One stoga odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u vezi s tim trgovačkim društvima. Te stope pristojbe (za razliku od pristojbe na razini zemlje koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”) stoga se primjenjuju isključivo na uvoz dotičnog proizvoda podrijetlom iz dotičnih zemalja koji proizvode ta trgovačka društva, odnosno navedeni određeni pravni subjekti. Uvezeni dotični proizvod koji proizvodi bilo koje trgovačko društvo koje nije posebno navedeno u izvršnom dijelu ove uredbe, uključujući subjekte povezane s tima posebno navedenima, ne mogu ostvarivati pogodnosti od te stope i podliježu stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”.

(220)

Sve tvrdnje kojima se zahtijeva primjena tih stopa antidampinških pristojba za pojedina trgovačka društva (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) treba odmah uputiti Komisiji (12) sa svim bitnim podacima, posebno o promjenama djelatnosti trgovačkog društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, na primjer, tom promjenom naziva ili promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Prema potrebi, Uredba će se u skladu s tim izmijeniti tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava koja imaju koristi od individualnih stopa pristojbi.

(221)

Sve su strane nakon toga obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačne antidampinške pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Argentine i Indonezije i konačnu naplatu iznosa osiguranih privremenom pristojbom („konačna objava”). Svim stranama dano je razdoblje unutar kojega su mogle dati komentare na konačnu objavu.

(222)

Usmeni i pisani komentari koje su dostavile zainteresirane strane razmotreni su i uzeti u obzir gdje je to bilo primjereno.

(223)

Dva indonezijska proizvođača izvoznika ponudila su preuzimanje obveze u vezi sa sličnom cijenom u skladu s člankom 8. stavkom 1. Osnovne uredbe. Napominje se da se, s obzirom na snažne promjene cijena sirovina, smatra da proizvod nije prikladan za preuzimanje obveze u vezi s fiksnom cijenom. U tom kontekstu, oba trgovačka društva predložila su da se najniže uvozne cijene (MIP) redovito indeksiraju u odnosu na fluktuacije cijena sirova palmina ulja (CPO) primjenom koeficijenta na trošak te sirovine.

(224)

U vezi s ponudama dvaju proizvođača izvoznika, napominje se da, kako bi se utvrdio smisleno indeksiran MIP, on treba uzeti u obzir brojne dodatne parametre koji imaju bitnu ulogu i dokazuju promjenjivost tržišta biodizela. Tržište biodizela vrlo je promjenjivo, a na poslovanje u vezi s biodizelom utječu razni dodatni čimbenici kao što su složenost sustava trgovanja biodizelom, razlike u cijeni plinskog ulja i cijeni biodizela, promjenjivost i razvoj tržišta biljnih ulja te međuovisnost različitih vrsta biljnih ulja kao i razvoj deviznog tečaja USD/EUR. Ti čimbenici zahtijevali bi vrlo složeno, svakodnevno i višestruko indeksiranje da bi MIP bio prikladan. Stoga se ponuđeno mjesečno indeksiranje samo u odnosu na cijene CPO-a ne smatra prikladnim i njime se neće postići željeni rezultat.

(225)

Osim toga, utvrđeni su visoki rizici za unakrsnu kompenzaciju u pogledu tih indonezijskih izvoznika i njihovih potrošača, s obzirom na to da se i drugi proizvodi, osim biodizela, izvoze u EU te je među trgovačkim društvima u tom sektoru uobičajena praksa dogovaranje zajmova i zamjena (swap) koji se odnose na biodizel, CPO ili druge proizvode.

(226)

Stoga su, zbog prethodno navedenih čimbenika, učinkovita provedba i nadzor preuzetih obveza izuzetno teški, ako nisu i potpuno neizvedivi. Stoga, zbog prethodno navedenih razloga, nije moguće prihvatiti ponude o preuzimanju obveza.

(227)

Nakon konačne objave, jedna zainteresirana strana tvrdila je da je u privremenoj fazi došlo do određenih administrativnih pogrešaka pri izračunu dampinške marže i da bi, da nije bilo tih pogrešaka, dampinške marže bile de minimis. Zato je zainteresirana strana zatražila da se ne naplaćuju privremene antidampinške pristojbe. Ta se tvrdnja mora odbaciti jer je konačna privremena antidampinška pristojba očigledno viša od privremene pristojbe.

(228)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete koja je prouzročena industriji Unije, smatra se potrebnim konačno naplatiti iznose osigurane privremenom antidampinškom pristojbom uvedenom privremenom Uredbom,

—

nije uvozio u Uniju proizvod opisan u članku 1. stavku 1. tijekom razdoblja ispitnog postupka (od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2012.),

—

nije povezan ni s jednim od izvoznika ili proizvođača u Argentini ili Indoneziji koji podliježu mjerama uvedenima ovom Uredbom,

—

je stvarno u Uniju izvozio dotični proizvod nakon razdoblja ispitnog postupka na kojem se temelje mjere ili je sklopio neopozivu ugovornu obvezu izvoza značajne količine u Uniju.