11/Sv. 030

HR

Službeni list Europske unije

225

L 332/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.12.2010.

(1)

Vijeće je, nakon antisubvencijskog ispitnog postupka („početni ispitni postupak”), Uredbom (EZ) br. 1628/2004 (2), uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz određenih grafitnih elektroda iz oznake KN ex 8545 11 00 i nastavaka koji se koriste za takve elektrode trenutačno iz oznake KN 8545 90 90 podrijetlom iz Indije („konačne kompenzacijske mjere”). Te su mjere bile u obliku pristojbe ad valorem od 15,7 %, uz izuzetak jednog trgovačkog društva za koje je stopa pristojbe iznosila 7 %.

(2)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1629/2004 (3), uvelo konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenih grafitnih elektroda trenutačno iz oznaka KN ex 8545 11 00 i nastavaka koji se koriste za takve elektrode trenutačno iz oznake KN 8545 90 90 podrijetlom iz Indije („konačne kompenzacijske mjere”). Te su mjere bile u obliku pristojbe ad valorem od 0 %.

(3)

Nakon djelomične privremene revizije po službenoj dužnosti, Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1354/2008 (4) izmijenilo uredbe (EZ) br. 1628/2004 i (EZ) br. 1629/2004. Konačne kompenzacijske pristojbe izmijenjene su na 6,3 % i 7,0 % za uvoz iz pojedinačno navedenih izvoznika sa stopom preostale pristojbe od 7,2 %. Konačne antidampinške pristojbe izmijenjene su na 9,4 % i 0 % za uvoz iz pojedinačno navedenih izvoznika sa stopom preostale pristojbe od 8,5 %.

(4)

Nakon objave obavijesti o skorom isteku (5) konačnih kompenzacijskih mjera koje su na snazi, Komisija je 18. lipnja 2009. primila zahtjev za pokretanje revizije nakon isteka tih mjera, na temelju članka 18. Osnovne uredbe. Zahtjev su podnijela tri proizvođača iz Unije istovjetnog proizvoda: Graftech International, SGL Carbon GmbH i Tokai ERFTCARBON GmbH („podnositelji zahtjeva”) koji predstavljaju veći dio, u ovom slučaju više od 90 % ukupne proizvodnje Unije određenih sustava grafitnih elektroda.

(5)

Zahtjev se temeljio na razlozima da bi istek mjera za posljedicu mogao imati nastavljanje ili obnavljanje subvencioniranja i štetu za industriju Unije.

(6)

Komisija je, prije početka revizije nakon isteka mjera i u skladu s člankom 22. stavkom 1. i člankom 10. stavkom 7. Osnovne uredbe, obavijestila vladu Indije da je primila primjereno dokumentirani zahtjev za reviziju i pozvala Vladu Indije na savjetovanja s ciljem objašnjavanja situacije u vezi sa sadržajem i postizanjem zajedničkog rješenja. Vlada Indije prihvatila je ponuđena savjetovanja i savjetovanja su kasnije održana 16. rujna 2009. Tijekom savjetovanja nije bilo moguće postići zajedničko rješenje. Međutim, primjereno su uzete u obzir primjedbe koje su dostavila tijela Vlade Indije.

(7)

Nakon što je nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom utvrđeno da postoje dostatni dokazi za pokretanje revizije nakon isteka mjera, Komisija je 17. rujna 2009. putem obavijesti objavljene u Službenom listu Europske unije  (6) najavila pokretanje djelomične privremene revizije („obavijest o pokretanju revizije”), u skladu s člankom 18. Osnovne uredbe.

(8)

U obavijesti o pokretanju revizije objavljenoj u Službenom listu Europske unije17. rujna 2009. (7), Komisija je također najavila pokretanje ispitnog postupka u vezi s revizijom nakon isteka konačnih antidampinških mjera na temelju članka 11. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (8).

(9)

Ispitni postupak u vezi s nastavljanjem ili obnavljanjem subvencioniranja obuhvatio je razdoblje od 1. srpnja 2008. do 30. lipnja 2009. („razdoblje ispitnog postupka u vezi s revizijom” ili „RIPR”). Ispitivanje trendova koji su važni za procjenu vjerojatnosti nastavljanja ili obnavljanja štete obuhvatilo je razdoblje od 1. siječnja 2006. do kraja razdoblja ispitnog postupka u vezi s revizijom („razmatrano razdoblje”).

(10)

Komisija je službeno obavijestila podnositelja zahtjeva, ostale poznate proizvođače iz Unije, proizvođače izvoznike, uvoznike, korisnike za koje se zna da se na njih odnosi ispitni postupak i Vladu Indije o početku revizije nakon isteka mjera. Zainteresirane stranke dobile su priliku izraziti svoja stajalište u pisanom obliku i zatražiti saslušanje u roku određenom u obavijesti o pokretanju revizije.

(11)

Svim zainteresiranim strankama koje su to tražile te su pokazale da postoje posebni razlozi da ih se sasluša, odobreno je saslušanje.

(12)

S obzirom na naočigled veliki broj nepovezanih uvoznika, smatralo se primjerenim, u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe, ispitati treba li koristiti uzorkovanje. Da bi se odlučilo je li uzorkovanje neophodno i, ako jest, da bi se izabrao uzorak, gornje stranke bile su zamoljene, prema članku 27. Osnovne uredbe, da se jave unutar 15 dana od početka revizije i dostave Komisiji podatke zahtijevane u obavijesti o pokretanju revizije. Međutim, ni jedan nepovezani uvoznik nije se javio za suradnju. Stoga uzorkovanje nije bilo potrebno.

(13)

Komisija je poslala upitnike svim strankama, za koje se znalo da se ispitni postupak na njih odnosi, te onima koje su se javile u rokovima određenima u obavijesti o pokretanju revizije. Dobiveni su odgovori od 3 skupine proizvođača iz Unije (tj. podnositelja zahtjeva), 1 proizvođača izvoznika i 17 korisnika te Vlade Indije. Tijekom obavljanja uzorkovanja nije se javio nijedan uvoznik, a tijekom ispitnog postupka nijedan drugi uvoznik nije se javio Komisiji ili joj dostavio bilo kakav podatak.

(14)

U reviziji je u potpunosti surađivao samo jedan od dva poznata proizvođača izvoznika u Indiji, tj. društvo HEG Limited („HEG”), koje je dostavilo odgovor na upitnik. U tom pogledu treba napomenuti da je u početnom ispitnom postupku puni i službeni naziv tog trgovačkog društva bilo Hindustan Electro Graphite Limited. To je trgovačko društvo kasnije promijenilo svoj naziv u HEG Limited. Drugi proizvođač izvoznik koji je surađivao u početnom ispitnom postupku, tj. društvo Graphite India Limited („GIL”), odlučio je ne dostaviti odgovor na upitnik u sadašnjoj reviziji.

(15)

Komisija je tražila i potvrdila sve podatke koje je smatrala neophodnima za određivanje vjerojatnosti za nastavkom ili obnavljanjem subvencioniranja i nanesene štete interesu Unije. Posjete radi provjere obavljene su u poslovnim prostorima sljedećih zainteresiranih stranaka:

(16)

Proizvod, koji je obuhvaćen ovom revizijom, isti je proizvod kao i onaj u početnom ispitnom postupku, tj. grafitne elektrode vrste koja se koristi za električne peći, prividne gustoće 1,65 g/cm3 ili veće i električnog otpora 6,0 μΩ.m ili manje, trenutačno iz oznake KN ex 8545 11 00 i nastavci koji se koriste za takve elektrode, trenutačno iz oznake KN ex 8545 90 90, bez obzira uvoze li se zajedno ili posebno i koji su podrijetlom iz Indije („predmetni proizvod”).

(17)

Ispitni postupak je, kao i početni ispitni postupak, potvrdio da predmetni proizvod i proizvodi koje proizvodi i prodaje proizvođač izvoznik na domaćem tržištu u Indiji, kao i oni koje proizvođači iz Unije proizvode i prodaju u Uniji, imaju iste osnovne fizičke i tehničke karakteristike te uporabe i stoga predstavljaju istovjetan proizvod u smislu članka 1. točke (c) Osnovne uredbe.

(18)

Na temelju podataka sadržanih u zahtjevu za reviziju i odgovorima na upitnik Komisije, istraženi su sljedeći programi koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija:

(19)

Programi navedeni u gornjim točkama (a) do (c) temelje se na Zakonu o vanjskoj trgovini (razvoj i regulativa) iz 1992. (br. 22 iz 1992.) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 1992. („Zakon o vanjskoj trgovini”). Prema Zakonu o vanjskoj trgovini, Vlada Indije ovlaštena je izdavati obavijesti u vezi s izvoznom i uvoznom politikom. Te se obavijesti sažimaju u dokumentima „Politika vanjske trgovine” koje Ministarstvo trgovine izdaje svakih 5 godina i redovito unosi najnovije podatke. U ovom su slučaju dva dokumenta Politike vanjske trgovine važna za RIPR, tj. politika FT-a 2004.-2009 i politika FT-a 2009-2014. Potonja je stupila na snagu u travnju 2009. Nadalje, Vlada Indije također iznosi postupke kojima se uređuje politika FT-a 2004.-2009. i politika FT-a 2009.-2014. u „Priručniku o postupcima, Svezak I.” („HOP I. 2004.-2009”, odnosno „HOP I. 2009.-2014.”). Priručnik o postupcima također se redovito dopunjava.

(20)

Programom definiranim gore u točki (d) upravljaju vlasti države Madhya Pradesh.

(21)

Tijekom ispitnog postupka utvrđeno je da indijski proizvođač koji surađuje tijekom RIPR-a nije dobio nikakve olakšice u okviru programa AA. Stoga se nije smatralo potrebnim dalje analizirati ovaj program u ovom ispitnom postupku.

(22)

Detaljni opis DEPB-a nalazi se u stavku 4.3. politike FT-a 2004.-2009. i politike FT-a 2009.-2014. te u poglavlju 4. HOP-a I. 2004.-2009. i HOP-a I. 2009.-2014.

(23)

Svaki proizvođač izvoznik ili trgovac izvoznik ispunjava uvjete za ovaj program.

(24)

Prihvatljivi izvoznik može se prijaviti za kredite DEPB-a koji se izračunavaju kao postotak vrijednosti izvezenih proizvoda prema ovome programu. Takve su stope DEPB-a odredile indijske vlasti za većinu proizvoda, uključujući i predmetni proizvod. One se određuju na temelju standardne ulazno-izlazne norme („SION”), koja uzima u obzir predviđeni sadržaj uvoznih faktora u izvoznom proizvodu i carine na takav predviđeni uvoz, bez obzira na to jesu li uvozne carine bile doista plaćene ili ne.

(25)

Da bi ispunjavalo uvjete za olakšice prema ovom programu, trgovačko društvo mora izvoziti. U trenutku izvozne transakcije, izvoznik mora vlastima u Indiji dati deklaraciju u kojoj se navodi da se izvoz odvija prema DEPB-u. Da bi se roba izvezla, indijska carinska tijela izdaju, tijekom postupka otpremanja, izvoznu otpremnicu. Taj dokument, inter alia, sadržava iznos kredita DEPB-a koji će se dodijeliti za tu izvoznu transakciju. U tom trenutku, izvoznik zna koliku će olakšicu primiti. Kada carinska tijela jednom izdaju izvoznu otpremnicu, Vlada Indije ne može više odlučivati o dodjeljivanju kredita DEPB-a. Relevantna stopa DEPB-a za izračun olakšice je ona koja se primjenjivala u vrijeme kada je izdana izvozna deklaracija. Stoga, ne postoji nikakva mogućnost retroaktivne izmjene razine olakšice.

(26)

Utvrđeno je da se, u skladu s indijskim računovodstvenim standardima, krediti DEPB-a mogu knjižiti prema dospijeću kao prihod na komercijalnim računima, nakon ispunjenja izvoznih obveza. Takvi krediti mogu se koristiti za plaćanje carina na kasnije uvoze svih proizvoda koji se mogu uvoziti bez ograničenja, osim osnovnih sredstava. Roba koja se uveze uz takve kredite može se prodavati na domaćem tržištu (podliježe porezu na promet) ili se može drukčije koristiti. Krediti DEPB-a mogu se slobodno prenositi i vrijede u razdoblju od 12 mjeseci od dana izdavanja.

(27)

Zahtjevi za kredite DEPB-a popunjavaju se elektronski i mogu pokriti neograničeni broj izvoznih transakcija. De facto, ne postoje strogi rokovi koji se primjenjuju za kredite DEPB-a. Elektronički sustav korišten za upravljanje DEPB-om ne isključuje automatski izvozne transakcije koje premašuju rok za dostavljanje iz poglavlja 4.47 HOP-a I. 2004.-2009. i 2009.-2014. Nadalje, kako je jasno predviđeno poglavljem 9.3. HOP-a I. 2004.-2009., i 2009.-2014. zahtjevi primljeni nakon isteka roka za dostavljanje uvijek se mogu razmatrati uz uvođenje manje novčane kazne (tj. 10 % odobrenog iznosa).

(28)

Ustanovljeno je da se indijski proizvođač izvoznik koji surađuje okoristio ovim programom tijekom RIPR-a.

(29)

DEPB predviđa subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Kredit DEPB-a je financijski doprinos Vlade Indije, budući da će se kredit s vremenom iskoristiti za prebijanje uvoznih carina, smanjujući na taj način prihod Vlade Indije od pristojbi koji bi u suprotnom bio dospio na naplatu. Nadalje, kredit DEPB-a prenosi olakšicu na izvoznika, jer poboljšava njegovu likvidnost.

(30)

Nadalje, DEPB de iure ovisi o ostvarenom izvozu te se stoga smatra posebnim i podložnim uvođenju kompenzacijskih mjera prema članku 4. stavku 4. prvom podstavku točki (a) Osnovne uredbe.

(31)

Ovaj se program ne može smatrati dozvoljenim sustavom povrata carina ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe kao što to tvrdi indijski proizvođač izvoznik koji surađuje. On nije u skladu sa strogim pravilima utvrđenima u Prilogu I. (točka (i)), Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicije i pravila za povrat kao zamjenu) Osnovnoj uredbi. Izvoznik nema obvezu doista koristiti robu uvezenu bez carine u proizvodnom postupku, a iznos kredita ne računa se u odnosu na stvarno iskorištene ulazne faktore. Osim toga, nema sustava niti postupka na snazi koji bi potvrdili koji se ulazni faktori koriste u proizvodnom postupku izvoznog proizvoda ili je li došlo do prekomjernog plaćanja uvoznih carina u smislu točke (i) Priloga I. i priloga II. i III. Osnovnoj uredbi. Naposljetku, izvoznik ispunjava uvjete za olakšice DEPB-a bez obzira uvozi li uopće bilo kakve ulazne faktore. Da bi dobio olakšicu, dovoljno je da izvoznik jednostavno izvozi robu te nije potrebno da dokaže da su svi ulazni materijali bili uvezeni. Stoga, čak i izvoznici koji sve svoje ulazne faktore nabavljaju lokalno i ne uvoze robu koja bi se mogla koristiti kao ulazni faktori, još uvijek imaju pravo na olakšice od DEPB-a.

(32)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. i člankom 5. Osnovne uredbe, iznos subvencija koje se mogu kompenzirati računao se prema olakšici koja je bila prenijeta na primatelja, za koje je utvrđeno da postoje tijekom razdoblja ispitnog postupka u vezi s revizijom. U tom smislu, smatralo se da je olakšica prenijeta na primatelja u vrijeme kada je obavljena izvozna transakcija prema ovom programu. U tom trenutku, Vlada Indije obvezna je oprostiti carine, što predstavlja financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe.

(33)

U svjetlu gore navedenoga, smatra se primjerenim olakšicu prema DEPB-u procijeniti kao sumu kredita zarađenih na svim izvoznim transakcijama obavljenima prema ovom programu tijekom RIPR-a.

(34)

Indijski proizvođač izvoznik koji surađuje tvrdio je da su u njegovom slučaju svi dobiveni krediti DEPB-a upotrijebljeni za uvoz materijala korištenog isključivo u proizvodnji predmetnog proizvoda, usprkos tomu da je u načelu dopušteno prodavati ih ili koristiti za uvoz drugih materijala. Trgovačko društvo je tvrdilo da je stoga DEPB bio uobičajen sustav povrata carina te bi samo na prekomjerno sniženje trebalo primijeniti kompenzacijske mjere. Međutim, tu tvrdnju treba odbaciti, budući da se, kako je objašnjeno gore u uvodnoj izjavi 31, DEPB ne smatra dozvoljenim sustavom povrata carina ili sustavom povrata kao zamjene, što je također priznala i Vlada Indije. Stoga nije važno što izvoznik stvarno čini s dozvolama dobivenima prema ovom programu. Izvoznik neopozivu dodjelu olakšice dobiva u trenutku izvršenja izvoznih transakcija prema ovom programu, a ne u trenutku kasnijeg korištenja dozvole.

(35)

U slučajevima kada su bili predočeni opravdani zahtjevi, pristojbe koje se obvezno plaćaju za ishođenje subvencije odbijale su se, prema članku 7. stavku 1. točki (a) Osnovne uredbe, od tako utvrđenih kredita, čime iznos subvencije postaje brojnik.

(36)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, ovi iznosi subvencije dodjeljivani su prema ukupnom izvoznom prometu od prodaje predmetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka u vezi s revizijom kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu i nije dodijeljena u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(37)

Na temelju gore navedenog, stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program za proizvođača izvoznika koji surađuje tijekom RIPR-a iznosi 5,7 %.

(38)

Detaljni opis EPCG-a nalazi se u poglavlju 5. politike FT-a 2004.-2009. i politike FT-a 2009.-2014. te u poglavlju 5. HOP-a I. 2004.-2009. i HOP-a I. 2009.-2014.

(39)

Proizvođači izvoznici, trgovci izvoznici „povezani s” pomoćnim proizvođačima i pružateljima usluga stekli su uvjete za ovaj program.

(40)

Pod uvjetom da ima izvoznu obvezu, trgovačko društvo smije uvoziti osnovna sredstva (nova i – od travnja 2003. – rabljena osnovna sredstva do 10 godina starosti) po sniženoj stopi carine. Radi toga Vlada Indije izdaje dozvolu EPCG nakon podnošenja zahtjeva i plaćanja pristojbe. Od travnja 2000. ovaj program predviđa sniženu carinsku stopu za uvoz od 5 %, koja se primjenjuje na sva osnovna sredstva koja se uvoze prema tom programu. Do 31. ožujka 2000. primjenjivala se efektivna carinska stopa od 11 % (uključujući 10 % prireza) i, u slučaju uvoza velike vrijednosti, nulta stopa carine. Kako bi se ispunila izvozna obveza, uvezena osnovna sredstva moraju se iskoristiti za proizvodnju određene količine izvozne robe tijekom određenog razdoblja. Prema novoj politici FT-a 2009.-2014., osnovna sredstva mogu se uvoziti s 0 % stope carine u okviru EPCG-a, ali u takvom slučaju razdoblje za ispunjenje izvozne obveze je kraće.

(41)

Nositelj dozvole EPCG također može nabavljati osnovna sredstva na domaćem tržištu. U tom slučaju domaći proizvođač osnovnih sredstava može iskoristiti uvoz komponenata oslobođen od carine, koje su potrebne za proizvodnju takvih osnovnih sredstava. Alternativno, domaći proizvođač može zahtijevati olakšicu u obliku procijenjenog izvoza u pogledu opskrbe osnovnim sredstvima nositelju dozvole EPCG.

(42)

Ustanovljeno je da se indijski proizvođač izvoznik koji surađuje okoristio ovim programom tijekom RIPR-a.

(43)

EPCG predviđa subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Smanjenje carine predstavlja financijski doprinos Vlade Indije budući da ta koncesija smanjuje Vladi Indije prihod od carina koji bi inače bio naplativ. Osim toga, smanjenje carine prenosi olakšicu na izvoznika, jer ušteđene carine pri uvozu poboljšavaju likvidnost trgovačkog društva.

(44)

Osim toga, EPCG de iure zavisi o ostvarenom izvozu budući da se takve dozvole ne mogu dobiti bez izvozne obveze. Stoga se smatra posebnom i prikladnom za uvođenje kompenzacijskih mjera na temelju članka 4. stavka 4. prvog podstavka točke (a) Osnovne uredbe. Proizvođač izvoznik koji surađuje tvrdi da se subvencije EPCG-a u vezi s kupnjom osnovnih sredstava ne trebaju više smatrati ovisnima o ostvarenom izvozu, ako je izvozna obveza već ispunjena prije RIPR-a. Stoga ih ne treba tretirati kao specifične subvencije i na njih ne treba primjenjivati kompenzacijske mjere. Međutim, tu tvrdnju treba odbaciti. Treba naglasiti da je sama subvencija ovisila o ostvarenom izvozu, tj. ne bi bila dodijeljena da trgovačko društvo nije prihvatilo određenu izvoznu obvezu.

(45)

EPCG se ne može smatrati dozvoljenim sustavom povrata carina ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Osnovna sredstva nisu uključena u područje tih dozvoljenih sustava, kao što se navodi u Prilogu I. točki (i) Osnovnoj uredbi, jer se ne koriste u proizvodnji izvoznih proizvoda.

(46)

Iznos subvencije bio je izračunan, u skladu s člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe, na temelju neplaćenih carina na uvezena osnovna sredstva tijekom vremenskog razdoblja koje odražava uobičajeno vrijeme amortizacije takvih osnovnih sredstava u dotičnoj industriji. Kamate su dodane na ovaj iznos kako bi se odrazila puna vrijednost olakšice kroz vrijeme. Komercijalna kamatna stopa tijekom razdoblja ispitnog postupka u vezi s revizijom u Indiji smatrala se prikladnom za ovu svrhu.

(47)

U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe, ovaj iznos subvencije dodjeljuje se prema izvoznom prometu od prodaje tijekom RIPR-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu.

(48)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program za proizvođača izvoznika koji surađuje tijekom RIPR-a iznosi 0,9 %.

(49)

Prema Politici poticanja industrije iz 2004., država Madhya Pradesh (MP) nudi izuzeća od davanja za električnu energiju industrijskim društvima koja ulažu u proizvodnju električne energije za vlastitu potrošnju.

(50)

Detaljan opis EDE-a nalazi se u Obavijesti Vlade Madhya Pradesha br. 29 od 21. srpnja 2006. i Prilogu C Nalogu br. 4238-XIII-2006 od 12. srpnja 2006.

(51)

Svaki proizvođač koji uloži određeni iznos kapitala u osnivanje elektrane u državi Madhya Pradesh ispunjava uvjete za ovaj program.

(52)

EDE predviđa izuzeće od plaćanja davanja za električnu energiju – lokalnog poreza na promet koji uobičajeno treba platiti u državi Madhya Pradesh – za trgovačka društva koja su uložila određeni iznos kapitala u izgradnju elektrane. Izuzeće se odobrava za određeno razdoblje ovisno o vrijednosti ulaganja. Cilj tog programa je razviti infrastrukturu budući da elektrane u državnom vlasništvu ne mogu trgovačkim društvima u tom području osigurati dostatnu količinu električne energije. Izuzeće od davanja odobrava se samo za vlastitu uporabu energije.

(53)

Ustanovljeno je da se indijski proizvođač izvoznik koji surađuje okoristio ovim programom tijekom RIPR-a.

(54)

EDE predviđa subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Izuzeće od davanja predstavlja financijski doprinos Vlade države Madhya Pradesh budući da ta koncesija smanjuje vladi te države prihod od davanja koji bi inače bio naplativ. Osim toga, smanjenje poreza prenosi olakšicu na izvoznika, jer ušteđena davanja pri kupnji električne energije poboljšavaju njegovu likvidnost.

(55)

EDE de iure ne ovisi o ostvarenom izvozu. Osim toga, de iure nije ograničen na određena geografska područja u državi Madhya Pradesh ili samo na neka trgovačka društva ili grane industrije. Stoga je proizvođač izvoznik koji surađuje tvrdio da taj program ne bi trebalo smatrati posebnim i stoga na njega ne bi trebalo primijeniti kompenzacijske mjere, budući da se njegova prihvatljivost temelji na objektivnim i neutralnim ekonomskim kriterijima.

(56)

Međutim, zbog nedostatka suradnje od strane Vlade države Madhya Pradesh, komisija nije mogla donijeti čvrst zaključak o tom programu u vezi s posebnošću i praktičnom primjenom tog zakona te stupnjem diskrecijskog prava koje tijelo za odobravanje ima pri odlučivanju o zahtjevima. Zapravo, ne može se sa sigurnošću odrediti je li ispunjen članak 4. stavak 2. prvi podstavak točka (b), s obzirom da nije bilo moguće utvrditi da je Vlada države Maghya Pradesh primijenila objektivne kriterije ili uvjete za dodjelu subvencije. Stoga, čak i da se pokazalo da program nije poseban de iure, još uvijek nije jasno da nije poseban de facto. Stoga se smatra posebnim i prikladnim za uvođenje kompenzacijskih mjera na temelju članka 4. stavka 2. prvog podstavka točke (c) i članka 4. stavka 2. četvrtog podstavka Osnovne uredbe.

(57)

Iznos subvencije izračunan je, u skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, na temelju neplaćenog davanja za prodaju električne energije kupljene u RIPR-u (brojnik) i ukupnog prometa trgovačkog društva od prodaje (nazivnik), budući da EDE ne ovisi o ostvarenom izvozu, a ni uporaba električne energije nije bila ograničena samo na proizvodnju predmetnog proizvoda.

(58)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program za proizvođača izvoznika koji surađuje tijekom RIPR-a iznosi 0,5 %.

(59)

Iznos subvencija koje se mogu kompenzirati, određen u skladu s odredbama Osnovne uredbe, izražen ad valorem, za ispitanog proizvođača izvoznika iznosi 7,1 %. Ovi iznosi subvencioniranja prelaze prag de minimis koji se spominje u članku 14. stavku 5. Osnovne uredbe.

(60)

Razina subvencioniranja utvrđena u trenutačnom postupku odgovara razini subvencioniranja od 7,2 % koja je za istog proizvođača izvoznika bila utvrđena tijekom zadnje privremene revizije.

(61)

Stoga se smatra, na temelju članka 18. Osnovne uredbe, da je subvencioniranje nastavljeno tijekom RIPR-a.

(62)

U skladu s člankom 18. stavkom 2. Osnovne uredbe, ispitalo se je li vjerojatno da će prestanak važenja mjera na snazi dovesti do nastavljanja ili obnavljanja subvencioniranja.

(63)

U vezi s time podsjeća se na činjenicu da su surađivala samo dva poznata proizvođača izvoznika predmetnog proizvoda. Utvrđeno je da se tijekom RIPR-a proizvođač izvoznik koji surađuje nastavio koristiti subvencijama koje se mogu kompenzirati, koje dodjeljuju indijske vlasti. Gore analizirani programi subvencija daju obnovljive olakšice i ne postoje indikacije da bi u doglednoj budućnosti ti programi mogli biti postupno ukinuti ili promijenjeni ili da bi proizvođač izvoznik koji surađuje mogao prestati dobivati olakšice prema tim programima. Dotični programi još su uvijek zadržani u politici FT-a 2009.-2014.

(64)

U pogledu drugog poznatog proizvođača izvoznika u Indiji, prema zahtjevu za reviziju, on je nastavio koristiti gore analizirane programe subvencija. Ne postoje dostupni podaci koji bi ukazivali da to nije slučaj. Stoga je zaključeno da je subvencioniranje na razini čitave zemlje nastavljeno.

(65)

S obzirom na gore opisane nalaze, zaključeno je da je subvencioniranje nastavljeno tijekom RIPR-a i da bi se vjerojatno moglo nastaviti u budućnosti.

(66)

Budući da se pokazalo da je subvencioniranje nastavljeno tijekom RIPR-a i vjerojatno će se nastaviti u budućnosti, pitanje vjerojatnosti obnavljanja subvencioniranja je nevažno.

(67)

U Uniji, istovjetni proizvod proizvodi pet trgovačkih društava ili skupina trgovačkih društava čija proizvodnja sačinjava cjelokupnu proizvodnju Unije istovjetnog proizvoda u smislu članka 9. stavka 1. Osnovne uredbe.

(68)

Dvije od pet skupina trgovačkih društva nisu se javile i podržale zahtjev i nisu surađivale u ispitnom postupku u vezi s revizijom tako da dostave odgovor na upitnik. Sljedeće tri skupine proizvođača podnijele su zahtjev i pristale su surađivati: Graftech International, SGL Carbon GmbH i Tokai ERFTCARBON GmbH.

(69)

Te tri skupine proizvođača predstavljaju veći dio ukupne proizvodnje Unije istovjetnog proizvoda, budući da predstavljaju više od 90 % ukupne proizvodnje Unije određenih sustava grafitnih elektroda, kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 4. Stoga se smatra da predstavljaju industriju Unije u smislu članka 9. stavka 1. i članka 10. stavka 8. Osnovne uredbe te ih se dalje u tekstu navodi kao „industrija Unije”.

(70)

S obzirom da je samo jedan indijski proizvođač izvoznik predmetnog proizvoda surađivao u ovom ispitnom postupku, podaci koji se odnose na uvoz predmetnog proizvoda u Uniju podrijetlom iz Indije nisu predstavljeni preciznim brojkama kako bi se očuvala povjerljivost na temelju članka 29. Osnovne uredbe.

(71)

Situacija u industriji grafitnih elektroda blisko je povezana sa situacijom u sektoru čelika budući da se grafičke elektrode prvenstveno koriste u industriji elektročelika. U tom kontekstu, treba napomenuti da su 2007. i tijekom prva tri tromjesečja 2008. u sektoru čelika prevladavali vrlo pozitivni tržišni uvjeti te posljedično i u industriji grafitnih elektroda.

(72)

Treba napomenuti da je kretanje opsega prodaje grafitnih elektroda više ili manje u skladu s opsegom proizvodnje čelika. Međutim, ugovori o nabavi grafitnih elektroda, koji obuhvaćaju cijene i količine, uobičajeno se dogovaraju za razdoblje od šest do dvanaest mjeseci. Stoga općenito postoji vremensko zaostajanje između razvoja događaja u opsegu prodaje koji proizlazi iz promjena u potražnji i bilo kakvog posljedičnog utjecaja na cijenu.

(73)

Potrošnja Unije utvrđena je na temelju opsega prodaje industrije Unije na tržištu Unije, procjene opsega prodaje ostalih proizvođača iz Unije na tržištu Unije, podacima Eurostata o uvozu i podacima prikupljenima u skladu s člankom 24. stavkom 6. Osnovne uredbe. Kao što je bilo učinjeno i u početnom ispitnom postupku (9), neki uvozi su zanemareni jer, na temelju dostupnih podataka, nije izgledalo da se radi o proizvodu u ispitnom postupku.

(74)

Između 2006. i RIPR-a, potrošnja Unije smanjila se za gotovo 25 %, pri čemu je do glavnog smanjenja došlo između 2008. i RIPR-a. Treba napomenuti da je, zbog vrlo pozitivnih tržišnih uvjeta na početku razmatranog razdoblja, potrošnja Unije bila na vrlo visokim razinama i povećana je za 30 % između razdoblja početnog ispitnog postupka i 2006.

Tablica 1.

(75)

Opseg uvoza podrijetlom iz Indije („dotična zemlja”) se tijekom razmatranog razdoblja postupno povećavao za 143 postotna boda i dosegao razinu od 5 000 do 7 000 tona tijekom RIPR-a. Tržišni udio uvoza iz dotične zemlje više se nego utrostručio između 2006. i RIPR-a, kada je dosegao razinu od oko 5 %. Tržišni udio je još uvijek rastao tijekom RIPR-a, neovisno o značajnom padu potražnje. Cijene uvoza iz dotične zemlje tijekom razmatranog razdoblja povećale su se za 52 %, slijedeći slična kretanja za cijene industrije Unije, međutim, cijelo su vrijeme ostale niže od cijena industrije Unije. Podaci u tablici 2. nisu dani u točnim brojčanim iznosima zbog povjerljivosti, budući da u Indiji postoje samo dva poznata proizvođača izvoznika.

Tablica 2.

(76)

Prema članku 8. stavku 5. Osnovne uredbe, Komisija je ispitala sve relevantne gospodarske čimbenike i pokazatelje koji imaju utjecaj na stanje industrije Unije.

(77)

Tijekom RIPR-a, proizvodnja je smanjena za 29 % u usporedbi s 2006. Proizvodnja industrije Unije prvo je povećana za 2 % 2007. u usporedbi s 2006., a nakon toga je doživjela nagli pad, posebno tijekom RIPR-a.

Tablica 3.

(78)

Kapacitet proizvodnje neznatno je smanjen (ukupno za 2 %) između 2006. i RIPR-a. Budući da je 2008., a posebno tijekom RIPR-a, smanjena i proizvodnja, zabilježeno je opće smanjenje iskorištenosti kapaciteta od 25 postotnih bodova između 2006. i RIPR-a.

Tablica 4.

(79)

Razina završnih zaliha industrije Unije 2007. ostala je stabilna u usporedbi s 2006., a potom je smanjena za 10 % 2008. Tijekom RIPR-a, razina zaliha donekle se povećala, ali je za 5 % bila manja nego 2006.

Tablica 5.

(80)

Tijekom razmatranog razdoblja prodaja industrije Unije nepovezanim kupcima na tržištu Unije smanjena je za 39 %. Na početku razmatranog razdoblja prodaja je bila velika, u usporedbi s razdobljem početnog ispitnog postupka povećana je za gotovo 70 %. Opseg prodaje malo se smanjio 2007. i 2008., ali je ostao na relativno visokoj razini (2008. još je uvijek bio 47 % iznad razine iz razdoblja početnog ispitnog postupka). Međutim, opseg prodaje značajno se smanjio između 2008. i RIPR-a (za gotovo jednu trećinu).

Tablica 6.

(81)

Tržišni udio koji je držala industrija Unije postupno se smanjio za gotovo 16 postotnih bodova između 2006. i RIPR-a (sa 84,6 % na 68,7 %).

Tablica 7.

(82)

Između 2006. i RIPR-a, potrošnja Unije smanjena je za gotovo 25 %. Industrija Unije izgubila je gotovo 16 postotnih bodova tržišnog udjela, dok je dotični uvoz dobio 3,4 postotnih bodova tržišnog udjela.

(83)

Razina zaposlenosti industrije Unije smanjena je za 7 % između 2006. i RIPR-a.

Tablica 8.

(84)

Produktivnost radne snage industrije Zajednice, izmjerena kao proizvodnja po zaposlenoj osobi godišnje, smanjena je za 24 % između 2006. i RIPR-a. Neznatno se povećala tijekom 2007. i 2008., a nakon toga je tijekom RIPR-a pala za gotovo 25 %.

Tablica 9.

(85)

Jedinične prodajne cijene industrije Unije pokazuju pozitivan trend, budući da su tijekom razmatranog razdoblja porasle za 40 %. To je posljedica: i. opće razine cijena na tržištu; ii. potrebe za povratom povećanih troškova proizvodnje; i iii. načina utvrđivanja cijena u ugovorima o opskrbi.

(86)

Industrija Unije je 2007. i 2008. mogla povećati svoje cijene u kontekstu opće rastućih tržišnih cijena, što je bilo posljedica stalne velike potražnje za grafitnim elektrodama. Ta je potražnja bila rezultat vrlo pozitivnih tržišnih uvjeta koji su u sektoru čelika prevladavali sve do prva tri tromjesečja 2008., kako je opisano u uvodnoj izjavi 71.

(87)

Cijene su također porasle 2007. i 2008., djelomično kako bi pokrile rastuće troškove proizvodnje, a posebno troškove sirovina. Između 2006. i 2008. troškovi su povećani za 23 %. Međutim, industrija Unije mogla je to pokriti znatnim povećanjem svojih cijena (+ 33 %).

(88)

Cijene su i dalje rasle, iako u manjoj mjeri (+ 5 %) tijekom RIPR-a. Činjenicu da cijene nisu pale tijekom razdoblja kada je pala potražnja objašnjava način sklapanja ugovora o opskrbi na tržištu i činjenica da je većina ugovora o opskrbi za 2009. sklopljena 2008. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 72, opseg prodaje grafitnih elektroda više ili manje se kretao u skladu s opsegom proizvodnje čelika. Međutim, dogovaranje ugovora o opskrbi grafitnim elektrodama za razdoblja od 6 do 12 mjeseci može dovesti do kašnjenja učinka bilo kakve promjene (povećanje ili smanjenje) potražnje na cijene. Ugovori se dogovaraju na temelju očekivanog opsega prodaje, koji se može razlikovati od stvarno postignute razine prodaje, što rezultira time da kretanje cijene u određenom razdoblju ne mora nužno slijediti kretanja opsega prodaje u istom razdoblju. To je bio slučaj tijekom RIPR-a kada se opseg prodaje smanjio, ali su cijene ostale visoke jer je većina ugovora o opskrbi za 2009. sklopljena 2008., a neke isporuke koje su bile predviđene za 2008. odgođene su do 2009. Rast cijena od 5 % tijekom RIPR-a ipak nije bio dovoljan za pokriće povećanje troškova (+ 13 %) kao što je bio moguće tijekom prethodnih razdoblja. Niže razine cijena ponovno su dogovorene tek nakon RIPR-a.

(89)

Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 75., cijene uvoza iz dotične zemlje slijedile su trendove slične onima industrije Unije, ali su dosljedno bile niže od cijena industrije Unije.

Tablica 10.

(90)

Između 2006. i RIPR-a, prosječna plaća po zaposleniku porasla je za 15 %.

Tablica 11.

(91)

Između 2006. i RIPR-a, godišnji tok ulaganja u predmetni proizvod od strane industrije Unije povećan je za 37 %. Međutim, u usporedbi s 2008., tijekom RIPR-a ulaganja su smanjena za 14 %.

Tablica 12.

(92)

Usprkos povećanju troškova od 40 % koje je zabilježeno tijekom razmatranog razdoblja, industrija Unije uspjela je između 2006. i 2007. povećati svoje cijene više nego što je bilo povećanje troškova. To je dovelo do povećanja dobiti s razine od 19 % 2006. na 26 % 2007. Cijene i troškovi su od 2007. do 2008. rasli u istom omjeru pa je iznos dobiti industrije Unije ostao stabilan i na razini iz 2007. Dobit je potom ponovno pala na 19 % tijekom RIPR-a zbog učinka niže iskorištenosti kapaciteta proizvodnje i viših cijena sirovina. Dobit je dodatno pala 2009., budući da je industrija Unije morala sniziti svoje cijene kako bi one odražavale opći pad prodajnih cijena na tržištu grafitnih elektroda zbog smanjenja potražnje unutar sektora čelika.

(93)

Povrat ulaganja povećao se s razine od 71 % 2006. na 103 % 2007. 2008. povećan je na 119 %, a potom je tijekom RIPR-a pao na 77 %. Ukupno, povrat ulaganja je između 2006. i RIPR-a povećan samo za 6 postotnih bodova.

Tablica 13.

(94)

Neto novčani tok iz poslovanja povećan je između 2006. i 2007. Taj se rast nastavio 2008., a potom je pao tijekom RIPR-a. Ukupno, novčani tok je tijekom RIPR-a bio 28 % veći nego na početku razmatranog razdoblja.

(95)

Nisu postojali nikakvi pokazatelji da se industrija Unije suočila s poteškoćama u prikupljanju kapitala, uglavnom zbog činjenice da su neki proizvođači uključeni u veće skupine.

Tablica 14.

(96)

Što se tiče utjecaja visine stvarnih iznosa subvencije na industriju Unije, s obzirom na opseg, tržišni utjecaj i cijene uvoza iz Indije, ovaj se utjecaj ne može smatrati neznatnim.

(97)

Gore ispitani pokazatelji pokazuju određeno poboljšanje gospodarskog i financijskog stanja industrije Unije nakon uvođenja konačnih kompenzacijskih i antidampinških mjera 2004. Industrija Unije je posebno između 2006. i 2008. imala koristi od povećanih cijena i dobiti. To je bila posljedica vrlo pozitivnih tržišnih uvjeta koji su omogućili zadržavanje visokih razina cijena i profitabilnosti, iako se, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 81., tržišni udio industrije Unije smanjivao. Međutim, tijekom istog razdoblja, i unatoč mjerama, tržišni udio indijskog uvoza je povećan, a indijski proizvodi uvoženi su po cijenama nižima od cijena industrije Unije. Tijekom RIPR-a, dobit industrije Unije već je počela padati, a 2009. dodatno je smanjena zbog povećanih troškova i ograničenog povećanja cijena.

(98)

Usprkos padu potrošnje u Uniji tijekom razmatranog razdoblja, opseg uvoza iz dotične zemlje više se nego udvostručio, a tržišni udio tog uvoza više se nego utrostručio (vidjeti uvodnu izjavu 75.). Ako ne uzmemo u obzir antidampinške i kompenzacijske pristojbe, uvoz iz dotične zemlje smanjio je tijekom RIPR-a cijene industrije Zajednice za manje od 2 %.

(99)

Zbog vrlo pozitivnih gospodarskih uvjeta koji su prevladavali u industriji čelika i povezanim industrijama, uključujući industriju grafitnih elektroda, 2007. i u prva tri tromjesečja 2008., industrija Unije bila je u relativno dobrom gospodarskom stanju dok nije krajem 2008. započela gospodarska kriza. Činjenica da se ugovori za grafitne elektrode uobičajeno dogovaraju za razdoblje od 6 do 12 mjeseci znači da postoji kašnjenje učinka bilo kakve promjene (povećanje ili smanjenje) potražnje na cijene. Budući da su za RIPR ugovori dogovarani u fazi kada učinke gospodarske krize nije bilo moguće predvidjeti, utjecaj gospodarske krize tijekom RIPR-a uglavnom se odnosio na opseg, budući da bi bilo kakav utjecaj na cijene industrija Unije osjetila kasnije. U tom kontekstu treba napomenuti da se stanje industrije Unije donekle pogoršalo, čak i tijekom pozitivnih gospodarskih uvjeta, jer je izgubljen tržišni udio zbog uvoza iz dotične zemlje. Činjenica da to pogoršanje nije uzrokovalo značajnije negativne učinke djelomično je bila posljedica visoke razine potražnje 2007.-2008. koja je omogućila da industrija Unije zadrži visoki opseg proizvodnje i prodaje, dijelom zbog činjenice da, kada su ti opsezi smanjeni tijekom RIPR-a, cijene je još uvijek bilo moguće zadržati zbog gore opisanog vremenskog zaostajanja.

(100)

Zbog uključenja proizvoda koji nisu proizvod koji je predmet ispitnog postupka u podatke o uvozu koji su dostupni na razini oznake KN iz Eurostata, obavljena je sljedeća analiza na temelju podataka o uvozu na razini oznake TARIC-a, dopunjenih informacijama iz podataka prikupljenih u skladu s člankom 24. stavkom 6. Osnovne uredbe. Neki uvozi su zanemareni jer, na temelju dostupnih podataka, nije izgledalo da se radi o proizvodu u ispitnom postupku.

(101)

Procjenjuje se da je opseg uvoza iz drugih trećih zemalja povećan za 63 % s oko 11 000 tona 2006. na oko 18 500 tona u RIPR-u. Tržišni udio iz drugih zemalja povećan je sa 6,6 % 2006. na 14,4 % u RIPR-u. Prosječna cijena uvoza iz drugih trećih zemalja povećana je za 42 % između 2006. i RIPR-a. Čini se da glavnina uvoza dolazi iz Narodne republike Kine, Rusije, Japana i Meksika, koje su jedine zemlje s pojedinačnim tržišnim udjelom većim od 1 % tijekom RIPR-a. Uvoz iz tih zemalja dodatno je ispitan u sljedećim uvodnim izjavama. Uvoz iz devet drugih zemalja čini ukupan tržišni udio od samo oko 2 % te dalje nije ispitivan.

(102)

Tržišni udio kineskog uvoza povećao se za 2,4 postotna boda tijekom razmatranog razdoblja (sa 0,2 % na 2,6 %). Raspoloživi podaci ukazuju da je taj uvoz izvršen po cijenama koje su bile niže od onih industrije Unije, ali i od cijena uvoza podrijetlom iz Indije.

(103)

Tržišni udio uvoza iz Rusije povećao se za 4,2 postotna boda tijekom razmatranog razdoblja (sa 1,9 % na 6,1 %). Raspoloživi podaci ukazuju da je taj uvoz izvršen po cijenama koje su bile neznatno niže od onih industrije Unije, ali više od cijena uvoza podrijetlom iz Indije.

(104)

Tržišni udio uvoza iz Japana smanjio se za 0,4 postotna boda tijekom razmatranog razdoblja (sa 2,0 % na 1,6 %). Raspoloživi podaci ukazuju da je taj uvoz izvršen po cijenama koje su bile slične ili više od onih industrije Unije, ali i više od cijena uvoza podrijetlom iz Indije.

(105)

Tržišni udio uvoza iz Meksika povećao se za 1,0 postotni bod tijekom razmatranog razdoblja (sa 0,9 % na 1,9 %). Raspoloživi podaci ukazuju da je taj uvoz izvršen po cijenama koje su bile više od onih industrije Unije, ali i od cijena uvoza podrijetlom iz Indije.

(106)

Zaključno, ne može se isključiti da je razvoj uvoza iz NRK-a i Rusije mogao u određenoj mjeri doprinijeti pogoršanju tržišnog udjela industrije Unije. Međutim, s obzirom na opću prirodu podataka dostupnih u okviru statističkih podataka o uvozu, koji ne omogućuju usporedbu cijena po vrsti proizvoda, kao što je to bilo moguće za Indiju na temelju detaljnih podataka koje su dostavili proizvođači izvoznici, utjecaj uvoza iz NRK-a i Rusije ne može se utvrditi sa sigurnošću.

Tablica 15.

(107)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 75., opseg uvoza iz dotične zemlje više se nego udvostručio između 2006. i RIPR-a. S obzirom da je potrošnja pala za gotovo 25 % tijekom istog razdoblja, to je rezultiralo naglim porastom tržišnog udjela koji su držali indijski izvoznici s oko 1,5 % 2006. na oko 5 % tijekom RIPR-a. Iako su indijske izvozne cijene znatno porasle tijekom razmatranog razdoblja, zbog učinka općenito visokih tržišnih cijena, još su uvijek nelojalno snižavale cijene industrije Unije.

(108)

Između 2006. i RIPR-a, i neovisno o postojanju antidampinških i kompenzacijskih mjera, niz važnih pokazatelja imao je negativni razvoj: opsezi proizvodnje i prodaje smanjeni su za 29 % odnosno 39 %, iskorištenost kapaciteta pala je za 28 % čemu je slijedilo smanjenje razine zaposlenosti i produktivnosti. Iako se dio tih negativnih razvoja događaja može objasniti snažnim padom potrošnje, koja je pala za gotovo 25 % tijekom razmatranog razdoblja, snažan pad tržišnog udjela industrije Unije (pad od 15,9 postotnih bodova između 2006. i RIPR-a) također se mora tumačiti s obzirom na stalno povećanje tržišnog udjela uvoza iz Indije.

(109)

Što se tiče relativno visoke razine dobiti tijekom RIPR-a, ona je uglavnom posljedica stalnog rasta razine cijena, zbog razloga objašnjenih u uvodnoj izjavi 88. Zaključuje se da je stanje industrije Unije ukupno pogoršano tijekom razmatranog razdoblja i da je industrija Unije bila u osjetljivom stanju krajem RIPR-a, usprkos visokoj razini dobiti u toj fazi, kada je njezine napore da zadrži opseg prodaje i dostatnu razinu cijena, u situaciji kada je oslabila potražnja, ometala povećana prisutnost indijskog subvencioniranog uvoza.

(110)

Kao što je već razvidno, uvođenje kompenzacijskih mjera omogućilo je industriji Unije da se oporavi samo u određenoj mjeri od pretrpljene štete. Međutim, kada su visoke razine potrošnje Unije koje su bile prisutne tijekom većine razmatranog razdoblja nestale tijekom RIPR-a, industrija Unije našla se u osjetljivom i ranjivom položaju i još je uvijek izložena štetnom učinku subvencioniranog uvoza iz Indije. Na kraju RIPR-a posebno je slaba bila sposobnost industrije Unije da pokrije povećanje troškova.

(111)

Utvrđeno je da je prosječna izvozna cijena indijske prodaje zemljama koje nisu članice EU-a bila znatno ispod prosječne izvozne cijene za Uniju i ispod cijena na domaćem tržištu. Prodaja indijskih izvoznika zemljama koje nisu članice EU-a obavljena je u značajnoj količini, te sačinjava većinu ukupne izvozne prodaje. Stoga se smatralo da će, ako mjere isteknu, indijski izvoznici na taj način dobiti poticaj da preusmjere značajne količine izvoza iz ostalih trećih zemalja na privlačnije tržište Unije, po cijenama koje su, čak i ako su više od cijena za treće zemlje, mogle još uvijek biti ispod aktualnih cijena izvoza u Uniju.

(112)

Indijski proizvođač koji surađuje imao je značajne neiskorištene kapacitete te ih je planirao povećati 2010./2011. Stoga kapaciteti za znatno povećanje količina izvoza u Uniju postoje, posebno zato jer nema pokazatelja da bi tržišta trećih zemalja ili domaće tržište mogli apsorbirati bilo kakvu dodatnu proizvodnju.

(113)

U svojim primjedbama na objavu, indijski proizvođač koji surađuje tvrdio je da je njegov neiskorišteni kapacitet uglavnom posljedica gospodarske krize i povezanog smanjenja potražnje. Međutim, značajan dio neiskorištenog kapaciteta tog trgovačkog društva može se objasniti činjenicom da je trgovačko društvo između 2006. i RIPR-a bitno povećalo svoj kapacitet. Osim toga, treba napomenuti da je trgovačko društvo planiralo dodatno povećanje kapaciteta. Štoviše, treba također istaknuti da postoji još jedan indijski proizvođač koji nije surađivao, a ima sličan kapacitet i iskorištenost, nedavno je najavio još veće povećanje kapaciteta.

(114)

Proizvođači u dotičnoj zemlji imaju mogućnost skupiti i/ili preusmjeriti svoj opseg izvoza na tržište Unije. Štoviše, cijene indijskog izvoza u treće zemlje niže su od cijena izvoza u Uniju. Ispitni postupak pokazao je kako je, na temelju usporedivih vrsta proizvoda, proizvođač izvoznik koji surađuje prodavao predmetni proizvod po cijenama koje su niže od onih industrije Unije. Te bi se niske cijene vrlo vjerojatno smanjivale u skladu s nižim cijenama koje se naplaćuju ostatku svijeta. Takvo ponašanje prema cijenama, zajedno sa sposobnošću izvoznika u dotičnoj zemlji da isporuče značajne količine predmetnog proizvoda na tržište Unije, prema svim bi vjerojatnostima imalo negativni utjecaj na gospodarsko stanje industrije Unije.

(115)

Kao što se može vidjeti iz gore navedenoga, stanje industrije Unije ostaje ranjivo i krhko. Vjerojatno je da bi, da je industrija Unije bila izložena povećanom opsegu uvoza iz dotične zemlje po subvencioniranim cijenama, to rezultiralo opadanjem njezine prodaje, tržišnog udjela, prodajnih cijena, kao i pogoršavanjem financijske situacije koja iz toga proizlazi, na razine koje su utvrđene u početnom ispitnom postupku. Na temelju toga se stoga zaključuje da bi ukidanje mjera, prema svim vjerojatnostima, rezultiralo pogoršanjem već ionako osjetljivog stanja i obnavljanjem materijalne štete za industrije Unije.

(116)

U skladu s člankom 31. Osnovne uredbe, istraženo je bi li održavanje postojećih kompenzacijskih mjera bilo protiv interesa Unije u cijelosti. Određivanje interesa Unije temeljilo se na uzimanju u obzir raznih uključenih interesa, tj. interesa industrije Unije, uvoznika i korisnika.

(117)

Treba podsjetiti da je u početnom ispitnom postupku smatrano da donošenje mjera nije protivno interesu Unije. Nadalje, činjenica da je ovaj ispitni postupak revizija, dakle analizira stanje u kojem su kompenzacijske mjere već bile na snazi, dozvoljava procjenu svakog nepotrebnog negativnog utjecaja važećih kompenzacijskih mjera na dotične stranke.

(118)

Na ovoj je osnovi ispitano postoje li, bez obzira na zaključke o vjerojatnosti za nastavljanjem ili obnavljanjem štetnog subvencioniranja, razlozi koji bi prisilno doveli do zaključka da zadržavanje mjera u ovom konkretnom slučaju nije u interesu Unije.

(119)

Dokazano je da je industrija Unije strukturno održiva industrija. To je potvrđeno pozitivnim razvojem njezinog gospodarskog stanja nakon uvođenja kompenzacijskim mjera 2004. Posebno se ističe činjenica da je industrija Unije povećala profitabilnost u nekoliko godina prije RIPR-a, što je u snažnoj suprotnosti sa stanjem prije uvođenja mjera. Međutim, industrija Unije je u razmatranom razdoblju stalno gubila tržišni udio, a tržišni uvoz uvoza iz dotične države značajno snažno se povećavao. Bez postojanja mjera, industrija Unije vjerojatno bi bila u još gorem stanju.

(120)

Niti jedan od devet nepovezanih uvoznika koji su kontaktirani nije se javio za suradnju.

(121)

Javilo se 17 korisnika koji su dostavili odgovore na upitnik. Većina korisnika nekoliko godina ne nabavlja grafitne elektrode iz Indije te su stoga ostali neutralni u pogledu mogućeg nastavka mjera, no šest korisnika, barem u određenoj mjeri, koristi indijske elektrode. Četiri korisnika tvrdila su da bi nastavak mjera imao negativan utjecaj na tržišno natjecanje. Jedno udruženje (Eurofer) snažno se usprotivilo nastavku mjera i tvrdilo je da su mjere rezultirale povlačenjem većine indijskih izvoznika s tržišta EU-a. Udruženje tvrdi da bi nastavak mjera omeo proizvođače čelika u razvoju alternativnih izvora opskrbe te bi industriji Unije omogućio da i dalje ima dominantan, gotovo duopolni položaj. Međutim, iz razvoja indijskog uvoza nakon uvođenja mjera jasno je da se takvo veliko povlačenje nije dogodilo; umjesto toga, tijekom razmatranog razdoblja došlo je do značajnog povećanja uvoza iz Indije. Osim toga, ispitni postupak pokazao je da grafitne elektrode sve više na tržište Unije ulaze iz niza drugih trećih zemalja. Što se tiče snage položaja industrije Unije na tržištu, podsjeća se da je njezin tržišni udio tijekom razmatranog razdoblja smanjen za gotovo 16 postotnih bodova (vidjeti gornju uvodnu izjavu 81). Konačno, to je udruženje također priznalo da grafitne elektrode predstavljaju samo relativno malu komponentu ukupnih troškova proizvođača čelika.

(122)

Također se podsjeća da je u početnom ispitnom postupku utvrđeno da utjecaj uvođenja mjera neće biti značajan za korisnike (10). Usprkos petogodišnjem postojanju mjera, uvoznici/korisnici u Uniji nastavili su se opskrbljivati, inter alia, iz Indije. Nisu također predstavljeni nikakvi pokazatelji da imaju poteškoće u pronalaženju drugih izvora. Štoviše, podsjeća se da je, u vezi s učinkom uvođenja mjera na korisnike, u početnom ispitnom postupku zaključeno da, s obzirom na zanemarive troškove grafitnih elektroda na korisničke industrije, bilo kakvo povećanja troškova vjerojatno ne bi imalo značajan učinak na korisničku industriju. Nakon uvođenja mjera nisu pronađeni nikakvi pokazatelji koji bi upućivali na suprotno. Stoga se zaključuje da nije vjerojatno da će zadržavanje kompenzacijskih mjera imati ozbiljan učinak na uvoznike/korisnike u Uniji.

(123)

S obzirom na gore navedeno, zaključuje se da ne postoje utemeljeni razlozi protiv zadržavanja važećih kompenzacijskih mjera.

(124)

Sve su stranke bile obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti da se postojeće mjere zadrže. Nakon te objave također im je dano razdoblje za davanje primjedbi. Podnesci i primjedbe bili su propisno uzeti u obzir, ako je to bilo opravdano.

(125)

Iz gore navedenoga slijedi da se, kao što se predviđa člankom 18. stavkom 2. Osnovne uredbe, kompenzacijske mjere koje se primjenjuju na uvoz određenih grafitnih elektroda podrijetlom iz Indije, trebaju zadržati. Napominje se da se te mjere sastoje od carina ad valorem.

(126)

Stope kompenzacijske pristojbe za pojedinačno trgovačko društvo navedene u ovoj Uredbi primjenjuju se jedino na uvoz predmetnog proizvoda koji ta trgovačka društva proizvode i posebno navedene pravne osobe. Uvozi predmetnog proizvoda, koji proizvodi neko drugo trgovačko društvo koje se posebno ne spominje u izvršnom dijelu ove Uredbe njegovim nazivom i adresom, uključujući subjekte koji se odnose na ove koji se posebno spominju, ne mogu se okoristiti tim stopama i podložni su stopi carine koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”.

(127)

Svaki zahtjev kojim se traži primjena ovih pojedinačnih stopa kompenzacijskih pristojbi (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog tijela) upućuje se bez odlaganja Komisiji (11) sa svim relevantnim podacima, posebno o promjenama djelatnosti trgovačkog društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, na primjer, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog tijela. Prema potrebi, Uredba će se na odgovarajući način izmijeniti tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava za koja vrijede pojedinačne stope carine,