11/Sv. 054

HR

Službeni list Europske unije

250

---

32009R0625

---

L 185/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.07.2009.

---

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 625/2009

od 7. srpnja 2009.

o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja

(Kodificirana verzija)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, posebno njegov članak 133.,

uzimajući u obzir instrumente za uspostavljanje zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i instrumente o prerađenim poljoprivrednim proizvodima usvojene na temelju članka 308. Ugovora, posebno odredbe instrumenata koje dopuštaju izuzeća od općeg načela da se zaštitne mjere na granicama mogu zamijeniti jedino mjerama predviđenim navedenim instrumentima,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)	Uredba Vijeća (EZ) br. 519/94 od 7. ožujka 1994. o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja (1) nekoliko je puta znatno izmijenjena (2). U interesu jasnoće i racionalnosti navedenu Uredbu trebalo bi kodificirati.

(2)	Zajednička trgovinska politika trebala bi se temeljiti na ujednačenim načelima.

(3)	Prema članku 14. Ugovora, od 1. siječnja 1993. unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica unutar kojeg je osigurano slobodno kretanje roba, osoba, usluga i kapitala.

(4)	Uspostava zajedničke trgovinske politike u odnosu na pravila za uvoz moguća je jedino tako da se osigura da pravila koja se primjenjuju na trgovinu Zajednice s trećim zemljama na ispravan način odražavaju integraciju tržišta.

(5)	Trebalo bi postići veću ujednačenost pravila za uvoz propisivanjem, u najvećoj mogućoj mjeri obzirom na posebne karakteristike gospodarskog sustava u dotičnim trećim zemljama, odredaba sličnih onim odredbama koje se primjenjuju prema zajedničkim pravilima za ostale treće zemlje.

(6)	Zajednička pravila za uvoz također se primjenjuju na proizvode ugljena i čelika bez obzira na mjere za provedbu sporazuma koji se posebno odnosi na te proizvode.

(7)	Liberalizacija uvoza, točnije nepostojanje količinskih ograničenja, trebala bi stoga predstavljati polazište za pravila Zajednice.

(8)	U slučaju nekih proizvoda Komisija bi trebala ispitati odredbe i uvjete uvoza, kretanja uvoza, različite aspekte stanja gospodarstva i trgovine i mjere koje treba eventualno poduzeti.

(9)	Za te proizvode može postati očigledno da bi trebalo uvesti nadzor Zajednice nad nekim od tih uvoza.

(10)	Komisija i Vijeće nadležni su za donošenje zaštitnih mjera potrebnih radi zaštite interesa Zajednice vodeći pritom računa o postojećim međunarodnim obvezama.

(11)

Mjere nadzora ili zaštitne mjere, ograničene na jednu ili više regija Zajednice, mogu se ipak pokazati pogodnijim od mjera koje se primjenjuju na cijelu Zajednicu. Međutim, te mjere mogu se odobravati samo iznimno i ako ne postoji alternativa. Potrebno je osigurati da su mjere privremene i da u najmanjoj mogućoj mjeri ometaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(12)

Ako se primjenjuje nadzor Zajednice, puštanje u slobodan promet dotičnih proizvoda trebalo bi uvjetovati predočenjem isprave o nadzoru koja udovoljava ujednačenim kriterijima. Tu ispravu bi trebala, na jednostavan zahtjev uvoznika, izdavati nadležna tijela država članica u određenom roku, ali bez da time uvoznik stječe pravo na uvoz. Uvozna isprava stoga bi trebala biti važeća samo tijekom tog razdoblja budući da pravila za uvoz ostaju neizmijenjena.

(13)

U interesu dobrog administrativnog upravljanja i radi pomoći gospodarskim subjektima Zajednice, sadržaj i izgled isprave o nadzoru trebalo bi uskladiti u najvećoj mogućoj mjeri s obrascima zajedničke uvozne dozvole predviđene Uredbom Komisije (EZ) br. 738/94 od 30. ožujka 1994. o određivanju posebnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 520/94 o uspostavljanju postupka Zajednice za upravljanje količinskim kvotama (3); Uredba Komisije (EZ) br. 3168/94 od 21. prosinca 1994. o uvođenju uvozne dozvole Zajednice u području primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 517/94 o zajedničkim pravilima za uvoz tekstilnih proizvoda iz određenih trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni bilateralnim sporazumima, protokolima ili drugim dogovorima, ili drugim posebnim pravilima za uvoz u Zajednicu (4); i Uredba Komisije (EZ) br. 3169/94 od 21. prosinca 1994. o izmjeni Priloga III. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3030/93 o zajedničkim pravilima za uvoz određenih tekstilnih proizvoda iz trećih zemalja i o uvođenju uvozne dozvole Zajednice na području primjene Uredbe (5), imajući na umu tehničke značajke isprave o nadzoru.

(14)	U interesu je Zajednice da države članice i Komisija u potpunosti razmjenjuju podatke dobivene nadzorom Zajednice.

(15)	Potrebno je usvojiti točne kriterije za ocjenu moguće štete i kako bi se ispitni postupak pokrenuo, a da Komisija istodobno može uvesti odgovarajuće mjere u hitnim slučajevima.

(16)	S tim ciljem, potrebno je uvesti detaljne odredbe o pokretanju ispitnog postupka, o potrebnim provjerama i inspekcijskom nadzoru, saslušanju, postupanju s primljenim podacima i o kriterijima za ocjenu štete.

(17)	Odredbe o ispitnim postupcima iz ove Uredbe ne dovode u pitanje pravila Zajednice ili nacionalna pravila o profesionalnoj tajni.

(18)	Potrebno je također utvrditi rokove za pokretanje ispitnih postupaka i utvrđivanje prikladnosti mjera, kako bi se osiguralo njihovo brzo utvrđivanje i povećala pravna sigurnost za dotične gospodarske subjekte.

(19)

U interesu ujednačenosti pravila za uvoz, trebalo bi pojednostavniti formalnosti koje trebaju obaviti uvoznici, a koje bi trebale biti jednake bez obzira na mjesto carinjenja robe. Stoga je poželjno predvidjeti da se sve formalnosti obavljaju korištenjem obrazaca koji odgovaraju uzorcima priloženim uz ovu Uredbu.

(20)	Isprave o nadzoru izdane u vezi s nadzornim mjerama Zajednice trebale bi biti važeće u cijeloj Zajednici, bez obzira na državu članicu koja ih je izdala.

(21)

Tekstilni proizvodi na koje se primjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 517/94 od 7. ožujka 1994. o zajedničkim pravilima za uvoz tekstilnih proizvoda iz određenih trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni bilateralnim sporazumima, protokolima ili drugim dogovorima ili drugim posebnim uvoznim pravilima Zajednice (6) podliježu posebnom postupanju na razini Zajednice i na međunarodnoj razini. Stoga ih treba potpuno isključiti iz područja primjene ove Uredbe,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆA NAČELA

Članak 1.

1.   Ova se Uredba primjenjuje na uvoz proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja iz Priloga I., osim tekstilnih proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EZ) br. 517/94.

2.   Uvoz u Zajednicu proizvoda iz stavka 1. slobodan je i ne podliježe količinskim ograničenjima, ne dovodeći u pitanje mjere koje se mogu poduzeti prema poglavlju V.

POGLAVLJE II.

POSTUPAK OBAVJEŠĆIVANJA I KONZULTACIJA U ZAJEDNICI

Članak 2.

Države članice obavješćuju Komisiju ako se pokaže da kretanja uvoza zahtijevaju mjere nadzora ili zaštitne mjere. Obavijest sadrži raspoložive dokaze na temelju kriterija iz članka 8. Komisija odmah prenosi obavijest svim državama članicama.

Članak 3.

1.   Konzultacije se održavaju na zahtjev države članice ili na inicijativu Komisije.

2.   Konzultacije se održavaju u roku od osam radnih dana od kad Komisija primi obavijest predviđenu člankom 2., a u svakom slučaju prije uvođenja mjere nadzora ili zaštitne mjere Zajednice.

Članak 4.

1.   Konzultacije se održavaju u okviru savjetodavnog odbora, dalje u tekstu „odbor”, koji se sastoji od predstavnika svake od država članica i predstavnika Komisije kao predsjedavajućeg.

2.   Odbor se sastaje kad ga sazove predsjedavajući. Državama članicama, što je ranije moguće, predsjedavajući dostavlja sve relevantne podatke.

3.   Konzultacije posebno pokrivaju:

(a)	odredbe i uvjete uvoza, kretanja uvoza te različite aspekte stanja u gospodarstvu i trgovini obzirom na dotični proizvod;

(b)	pitanje o upravljanju trgovinskim sporazuma između Zajednice i trećih zemalja iz Priloga I.;

(c)	mjere koje treba poduzeti, ako je potrebno.

4.   Konzultacije se mogu obaviti pisanim putem, ako je potrebno. U tom slučaju Komisija obavješćuje države članice koje mogu izraziti svoje mišljenje ili zatražiti usmene konzultacije u roku od pet do osam radnih dana, a o čemu odlučuje Komisija.

POGLAVLJE III.

ISPITNI POSTUPAK ZAJEDNICE

Članak 5.

1.   Ako je, nakon konzultacija iz članaka 3. i 4., utvrdi da su dokazi dostatni da bi opravdali pokretanje ispitnog postupka, Komisija pokreće ispitni postupak u roku od jednog mjeseca od primitka podatka od države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Ta obavijest:

(a)	sadrži sažetak primljenih podataka, kao i zahtjev da se svi relevantni podaci dostavljaju Komisiji;

(b)	navodi rok u kojem zainteresirane stranke mogu iznijeti svoja stajališta u pisanom obliku i dostaviti podatke, ako ta stajališta i ti podaci trebaju biti uzeti u obzir u ispitnom postupku;

(c)	navodi rok u kojem zainteresirane stranke mogu zatražiti da ih Komisija usmeno sasluša u skladu sa stavkom 4.

Komisija započinje ispitni postupak, surađujući s državama članicama.

2.   Komisija traži sve podatke koje smatra nužnim i, ako smatra potrebnim, nakon konzultacija s odborom, nastoji provjeriti podatke s uvoznicima, trgovcima, zastupnicima, proizvođačima, trgovinskim udruženjima i organizacijama.

Komisiji u toj zadaći pomažu službenici države članice na čijem području se provode provjere pod uvjetom da navedena država članica to želi.

Zainteresirane stranke koje su postale poznate u skladu sa stavkom 1. prvim podstavkom, kao i predstavnici zemlje izvoznice, mogu pregledati sve podatke dostupne Komisiji u okviru ispitnog postupka, a različite od internih dokumenata koje su pripremila tijela Zajednice ili njezinih država članica, pod uvjetom da su relevantni za obranu njihovih interesa i da nisu povjerljivi u smislu članka 7. te da ih Komisija koristi u ispitnom postupku. S tim ciljem Komisiji upućuju pisani zahtjev u kojem navode podatke koje traže.

3.   Države članice dostavljaju Komisiji, na zahtjev ili prema postupcima koje utvrdi Komisija, podatke kojima raspolažu, o razvoju tržišta proizvoda nad kojim se provodi ispitni postupak.

4.   Komisija može saslušati zainteresirane stranke. Te stranke moraju biti saslušane ako su podnijele pisani zahtjev u roku utvrđenom u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije koja pokazuje da postoji stvarna vjerojatnost da će biti pogođene ishodom ispitnog postupka i da postoje posebni razlozi za njihovo usmeno saslušanje.

5.   Ako podaci nisu dostavljeni u roku utvrđenom ovom Uredbom ili u roku koji je utvrdila Komisija u skladu s ovom Uredbom ili ako se ispitni postupak znatno ometa, nalazi se mogu donijeti na temelju raspoloživih činjenica. Ako Komisija utvrdi da joj je bilo koja zainteresirana stranka ili treća stranka dostavila lažne ili obmanjujuće podatke, te podatke zanemaruje i može koristiti raspoložive činjenice.

6.   Ako se Komisija uvjeri, nakon konzultacija iz stavka 1., da dokazi koji bi opravdali ispitni postupak nisu dostatni, o svojoj odluci obavješćuje države članice u roku od jednog mjeseca od primitka podataka od država članica.

Članak 6.

1.   Na kraju ispitnog postupka Komisija podnosi odboru izvješće o rezultatima.

2.   Ako Komisija smatra, u roku od devet mjeseci od pokretanja ispitnog postupka, da nisu potrebne mjere nadzora ili zaštitne mjere Zajednice, ispitni se postupak prekida u roku od mjesec dana nakon konzultacija s odborom. Odluka o prekidu ispitnog postupka, u kojoj se navode glavni zaključci ispitnog postupka i sažetak obrazloženja, objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

3.   Ako Komisija smatra da su mjere nadzora ili zaštitne mjere Zajednice potrebne, donosi potrebne odluke u skladu s poglavljima IV. i V. najkasnije u roku od devet mjeseci od pokretanja ispitnog postupka. U izvanrednim okolnostima, ovaj se rok može produljiti za daljnje najduže razdoblje od dva mjeseca. Komisija objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije i utvrđuje trajanje produljenja i sažetak obrazloženja.

4.   Odredbe ovog poglavlja ne isključuju poduzimanje mjera nadzora u skladu s člancima 9. do 14. u bilo koje vrijeme ili zaštitnih mjera u skladu s člancima 15., 16. i 17. ako kritična situacija, u kojoj bi odgoda prouzročila teško popravljivu štetu, zahtijeva hitnu intervenciju.

Komisija odmah poduzima ispitne mjere za koje smatra da su i dalje potrebne. Rezultati ispitnog postupka koriste se za ponovno ispitivanje poduzetnih mjera.

Članak 7.

1.   Podaci primljeni prema ovoj Uredbi koriste se samo u svrhu za koju su traženi.

2.   Vijeće, Komisija, države članice ili službenici bilo koje od njih, ne otkrivaju podatke povjerljive prirode primljene prema ovoj Uredbi ili podatke koje je stranka u ispitnom postupku dostavila na povjerljivoj osnovi bez posebne dozvole stranke koja je te podatke dostavila.

3.   Svaki zahtjev za povjerljivim postupanjem navodi razloge povjerljivosti podatka.

Međutim, ako se pokaže da zahtjev za povjerljivošću nije opravdan i ako pružatelj podatka ne želi otkriti podatak ili odobriti njegovo otkrivanje bilo u općem ili sažetom obliku, navedeni podatak može se zanemariti.

4.   Podaci se u svakom slučaju smatraju povjerljivim ako je vjerojatno da bi njihovo otkrivanje moglo imati značajan štetan učinak na davatelja ili izvor tog podatka.

5.   Stavci 1. do 4. ne sprečavaju nadležna tijela Komisija da upućuju na opće podatke, posebno razloge na kojima se temelje odluke donesene prema ovoj Uredbi. Ta nadležna tijela ipak moraju uzeti u obzir zakonit interes dotičnih pravnih i fizičkih osoba kako se ne bi otkrile njihove poslovne tajne.

Članak 8.

1.   Ispitivanje uvoznih kretanja, uvjeta pod kojima se on odvija i ozbiljne štete ili prijetnje ozbiljne štete nastale zbog takvog uvoza za proizvođače Zajednice posebno obuhvaća sljedeće čimbenike:

(a)	obujam uvoza, posebno kada dolazi do značajnog rasta, bilo u apsolutnim iznosima ili relativno u odnosu na proizvodnju ili potrošnju u Zajednici;

(b)	cijene uvoza, posebno kada dolazi do značajnog sniženja cijena u usporedbi s cijenom istovjetnog proizvoda u Zajednice;

(c)

posljedični učinak na proizvođače Zajednice kako određeni gospodarski čimbenici pokazuju, kao što su: — proizvodnja, — iskorištenost kapaciteta, — zalihe, — prodaja, — udio na tržištu, — cijene (tj. pad cijena ili sprečavanje rasta cijene koji bi se uobičajeno dogodio), — dobit, — povrat od uloženog kapitala, — novčani tok, — zapošljavanje.

2.   U provedbi ispitnog postupka Komisija vodi računa o posebnostima gospodarskog sustava zemalja iz Priloga I.

3.   Kad se radi o navodnoj prijetnji štete, Komisija također ispituje i je li jasno predvidljivo da se određena situacija može razviti u stvarnu štetu. U tom pogledu moguće je također voditi računa o čimbenicima kao što su:

(a)	stopa rasta izvoza u Zajednicu;

(b)	izvozni kapacitet zemlje podrijetla ili izvoza, kakav postoji ili je moguć u skoroj budućnosti, kao i vjerojatnost da će se taj kapacitet koristiti za izvoz u Zajednicu.

POGLAVLJE IV.

NADZOR

Članak 9.

1.   Ako je u interesu Zajednice, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, Komisija može:

(a)	odlučiti o uvođenju naknadnog nadzora Zajednice na određene uvoze u skladu s postupkom koji utvrdi Komisija;

(b)	s ciljem praćenja kretanja tih uvoza, odlučiti, na određeni uvoz primijeniti prethodni nadzor Zajednice u skladu s člankom 10.

2.   Razdoblje važenja mjera nadzora je ograničeno. Osim ako nije drukčije propisano, mjere prestaju važiti na kraju drugog šestomjesečnog razdoblja koje slijedi šest mjeseci nakon što su mjere uvedene.

Članak 10.

1.   Proizvodi pod prethodnim nadzorom Zajednice mogu se staviti u slobodan promet samo uz predočenje isprave o nadzoru. Ispravu izdaju nadležna tijela koja odredi država članica, besplatno, za bilo koju zahtijevanu količinu i u roku od najviše pet radnih dana od kada nacionalno nadležno tijelo zaprimi zahtjev uvoznika u Zajednicu bez obzira na mjesto poslovanja u Zajednici. Osim ako se ne dokaže suprotno, smatra se da je nacionalno nadležno tijelo zaprimilo zahtjev najkasnije tri radna dana od dostave.

2.   Isprava o nadzoru sastavlja se na obrascu koji odgovora predlošku iz Priloga II.

Osim ako odluka o uvođenju nadzora ne predviđa suprotno, zahtjev uvoznika za ispravom o nadzoru sadrži samo sljedeće:

(a)	puno ime i adresu podnositelja zahtjeva (uključujući brojeve telefona i telefaksa i sve ostale brojeve za identifikaciju nadležnog nacionalnog tijela), kao i broj obveznika PDV-a ako je podnositelj zahtjeva obveznik PDV-a;

(b)	ako je potrebno, puno ime i adresu podnositelja deklaracije ili bilo kojeg predstavnika imenovanog od strane podnositelja zahtjeva (uključujući brojeve telefona i telefaksa);

(c)	opis robe, navodeći: — njezin trgovački naziv, — tarifni broj iz kombinirane nomenklature, — mjesto podrijetla i mjesto slanja;

(d)	deklariranu količinu, u kilogramima, ako je potrebno bilo koju drugu dodatnu jedinicu (parovi, komadi itd.);

(e)	vrijednost robe, paritet CIF na granici Zajednice, u eurima;

(f)	sljedeću izjavu, s označenim datumom i potpisanu od strane podnositelja zahtjeva, s imenom podnositelja zahtjeva ispisanim velikim tiskanim slovima: „Ja, dolje potpisan, potvrđujem da su podaci navedeni u ovom zahtjevu točni i dani u dobroj vjeri, kao i da imam sjedište u Zajednici.”

3.   Isprava o nadzoru valjana je na čitavom području Zajednice, bez obzira u kojoj je državi članici izdana.

4.   Nalaz da je jedinična cijena po kojoj se provodi transakcija, viša od one navedene u ispravi o nadzoru za manje od 5 % ili da ukupna vrijednost ili količina proizvoda predstavljenih za uvoz prelazi vrijednost ili količine iz isprave o nadzoru za manje od 5 %, ne sprečava puštanje navedenog proizvoda u slobodan promet. Nakon što je saslušala mišljenja iznesena u okviru odbora i uzimajući u obzir prirodu proizvoda i ostale specifična obilježja predmetne transakcije, Komisija može odrediti različite postotke, a koji ipak uobičajeno ne smiju prelaziti 10 %.

5.   Isprave o nadzoru mogu se koristiti samo tijekom razdoblja dok su režimi za liberalizaciju uvoza na snazi u pogledu dotičnih transakcija. Isprave o nadzoru ne smiju se koristiti nakon isteka razdoblja utvrđenog u isto vrijeme i u istom postupku kao i kod uvođenja nadzora te vode računa o prirodi proizvoda i ostalim specifičnim obilježjima transakcije.

6.   Ako odluka donesena prema članku 9. zahtijeva, podrijetlo proizvoda pod nadzorom Zajednice more se dokazati potvrdom o podrijetlu. Ovaj stavak nema utjecaja na ostale odredbe o izradi bilo koje druge takve potvrde.

7.   Ako se na proizvod pod nadzorom Zajednice primjenjuju regionalne zaštitne mjere u državi članici, uvozno odobrenje koje je izdala ta država članica može zamijeniti ispravu o nadzoru.

8.   Obrasci isprave o nadzoru i njenih izvoda sastavljaju se u dva primjerka, od kojih se jedan primjerak, označen kao „primjerak za podnositelja” i obilježen brojem 1. i izdaje podnositelju zahtjeva, a drugi, označen kao „primjerak za nadležno tijelo” i obilježen brojem 2., zadržava nadležno tijelo koje izdaje ispravu. Za potrebe administracije, nadležno tijelo može priložiti dodatne primjerke obrascu 2.

9.   Obrasci se tiskaju na bijelom papiru bez mehaničke pulpe, pripremljenom za pisanje, a koji teži između 55 i 65 grama po četvornom metru. Njihova veličina iznosi 210 × 297 mm; razmak između redaka iznosi 4,24 mm (jednu šestinu palca); izgled obrazaca točno se slijedi. Obje strane primjerka br. 1, koji predstavlja samu ispravu o nadzoru, k tome imaju i žuto tiskanu pozadinu uzorka guilloche kako bi se otkrilo bilo kakvo krivotvorenje mehaničkim ili kemijskim sredstvima.

10.   Države članice odgovorne su za tiskanje obrazaca. Obrasce mogu tiskati i tiskari koje imenuju države članice u kojoj oni imaju poslovni nastan. Tada se na svakom obrascu mora nalaziti naznaka da ih je angažirala država članica. Na svakom se obrascu navodi ime i adresa tiskara ili oznaka koja omogućuje utvrđivanje njegovog identiteta.

Članak 11.

Ako je u interesu Zajednice, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, ako postoji mogućnost da se dogodi situacija iz članka 15. stavka 1., Komisija može:

—	ograničiti razdoblje važenja bilo koje tražene isprave o nadzoru,

—	izdavanje isprave i, kao iznimnu mjeru, uvjetovati unošenje klauzule o opozivu ili, prethodnom postupku obavješćivanja i konzultacija iz članka 3., prema učestalosti i tijekom vremena koje odredi Komisija.

Članak 12.

Ako se na uvoz proizvoda nije primijenio prethodni nadzor Zajednice u roku od osam radnih dana od kraja konzultacija iz članka 3., Komisija može uvesti nadzor ograničen na uvoze u jednu ili više regija Zajednice u skladu s člankom 17.

Članak 13.

1.   Proizvodi pod regionalnim nadzorom mogu se staviti u slobodan promet u dotičnoj regiji samo uz predočenje isprave o nadzoru. Ispravu izdaje nadležno tijelo koje odredi dotična država članica (države članice), besplatno, za svaku zatraženu količinu i u roku od najviše pet radnih dana od kad nadležno nacionalno tijelu primi zahtjev bilo kojeg uvoznika Zajednice bez obzira na njegovo mjesto poslovanja u Zajednici. Smatra se da je takav zahtjev primilo nacionalno tijelo najviše tri dana od podnošenja osim ako nije drukčije predviđeno. Isprave o nadzoru mogu se koristiti samo za vrijeme dok je uvozni režim liberalan u pogledu dotičnih transakcija.

2.   Primjenjuje se članak 10. stavak 2.

Članak 14.

1.   Države članice dostavljaju Komisiji u prvih deset dana svakog mjeseca u slučaju nadzora Zajednice ili regije:

(a)	u slučaju prethodnog nadzora, pojedinosti o novčanim iznosima (izračunanim na temelju cijena na paritetu CIF) i količina roba u pogledu kojih su izdane isprave o nadzoru tijekom prethodnog razdoblja;

(b)	u svakom slučaju, pojedinosti o uvozu tijekom razdoblja koje je prethodilo razdoblju iz točke (a).

Podaci koje dostave države članice raščlanjuju se prema proizvodu i zemlji.

U isto vrijeme i prema istom postupku kao što je režim nadzora mogu se donijeti drukčije odredbe.

2.   Ako priroda proizvoda ili posebne okolnosti zahtijevaju, Komisija može, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, izmijeniti rasporede dostavljanja tih podataka.

3.   Komisija obavješćuje države članice.

POGLAVLJE V.

ZAŠTITNE MJERE

Članak 15.

1.   Ako se proizvod uvozi u Zajednicu u tako znatno povećanim količinama ili pod takvim odredbama i uvjetima da nanosi ili prijeti nanošenjem ozbiljne štete proizvođačima Zajednice istovjetnih ili izravno konkurentnih proizvoda, Komisija može, kako bi zaštitila interese Zajednice, postupajući na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, izmijeniti pravila za uvoz tog proizvoda propisujući da se on može staviti u slobodan promet samo uz predočenje uvozne dozvole, odobravanje koje je uređeno odredbama i koje podliježe ograničenjima koje propisuje Komisija.

2.   Donesene mjere odmah se dostavljaju Vijeću i državama članicama te one odmah proizvode pravne učinke.

3.   Mjere iz ovog članka primjenjuju se na svaki proizvod koji je stavljen u slobodni promet nakon što su one stupile na snagu. U skladu s člankom 17. mjere se mogu ograničiti na jednu ili više regija Zajednice.

Međutim, mjere ne mogu spriječiti puštanje proizvoda koji su već na putu prema Zajednici u slobodni promet pod uvjetom da se odredište tih proizvoda ne može mijenjati i da te proizvode, koji prema članku 10. i članku 13. mogu biti pušteni u slobodan promet uz predočenje isprave o nadzoru, stvarno prati takva isprava.

4.   Ako država članica traži intervenciju Komisije, Komisija donosi odluku u roku od najviše pet radnih dana od primitka zahtjeva.

5.   Odluka Komisije prema ovom članku dostavlja se Vijeću i državama članicama. Svaka država članica može, u roku od jednog mjeseca od dana dostave, odluku uputiti Vijeću.

6.   Ako država članica uputi Vijeću odluku koju donese Komisija, Vijeće može, odlučujući kvalificiranom većinom, potvrditi, izmijeniti ili opozvati odluku Komisije.

Ako Vijeće ne donese odluku u roku od tri mjeseca od kad mu je upućen predmet, mjera koji je donijela Komisija smatra se opozvanom.

Članak 16.

1.   Vijeće može, posebno u slučaju iz članka 15. stavka 1. donijeti odgovarajuće mjere. Odlučuje kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije.

2.   Primjenjuje se članak 15. stavak 3.

Članak 17.

Ako se dogodi, prije svega na temelju čimbenika iz članka 8., da se ispune uvjeti utvrđeni za donošenje mjera prema poglavlju IV. i članku 15. u jednoj ili više regija Zajednice, Komisija može, nakon što je ispitala druge mogućnosti, iznimno dopustiti primjenu mjera nadzora ili zaštitnih mjera ograničenih na dotičnu regiju (regije) ako smatra da je primjena mjera na toj razini primjerenija od primjene mjera u cijeloj Zajednici.

Mjere moraju biti privremene te najmanje ometati funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

Mjere se donose u skladu s postupcima utvrđenim u članku 9. i u članku 15.

Članak 18.

1.   Tijekom trajanja primjene bilo koje mjere nadzora ili zaštitne mjere u skladu s poglavljima IV. i V., u okviru odbora iz članka 3., bilo na zahtjev države članice ili na inicijativu Komisije, održavaju se konzultacije. Svrha konzultacija je:

(a)	ispitati učinke mjere;

(b)	utvrditi je li još uvijek potrebno primjenjivati mjeru.

2.   Ako smatra, na temelju konzultacija iz stavka 1., da je mjeru nadzora ili zaštitnu mjeru iz poglavlja IV. i V. potrebno opozvati ili izmijeniti, Komisija postupa kako slijedi:

(a)	ako Vijeće nije donijelo odluku o mjeri koju je donijela Komisija, Komisija odmah mjeru mijenja ili opoziva i izdaje izvješće Vijeću;

(b)	u drugim slučajevima, Komisija predlaže Vijeću da mjere koje je donijelo Vijeće budu opozvane ili izmijenjene. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

Kad se odluka odnosi na regionalnu zaštitnu mjeru, ona se primjenjuje šestog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

1.   Ova Uredba ne isključuje ispunjenje obveza koje proizlaze iz posebnih pravila sadržanih u sporazumima sklopljenim između Zajednice i trećih zemalja.

2.   Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe Zajednice, ova Uredba ne sprečava države članice u donošenju ili primjeni:

(a)

zabrana, količinskih ograničenja ili mjera nadzora na temelju javnog morala, javnog poretka ili javne sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja i bilja, zaštite nacionalnog blaga s umjetničkom, povijesnom ili arheološkom vrijednošću, ili zaštite industrijskog i komercijalnog vlasništva;

(b)	posebne formalnosti o deviznom poslovanju;

(c)	o uvođenju formalnosti prema međunarodnim sporazumima u skladu s Ugovorom.

Države članice obavješćuju Komisiju o mjerama ili formalnostima koje namjeravaju uvesti ili izmijeniti u skladu s ovim stavkom. U slučaju iznimne žurnosti, dotične nacionalne mjere ili formalnosti dostavljaju se Komisiji odmah po donošenju.

Članak 20.

1.   Ova Uredba ne dovodi u pitanje funkcioniranje instrumenata o osnivanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda ili Zajednice ili iz njih proizašlih nacionalnih administrativnih odredbi ili posebnih instrumenata koji se primjenjuju na robe nastale preradom poljoprivrednih proizvoda. Ona funkcionira tako da je komplementarna tim instrumentima.

2.   U slučaju proizvoda obuhvaćenih instrumentima iz stavka 1. članci 9. do 14. i članak 18. ne primjenjuju se na one u pogledu kojih pravila o trgovini Zajednice s trećim zemljama zahtijevaju predočenje dozvole ili druge uvozne isprave.

Članci 15., 17. i 18. ne primjenjuju se na one proizvode u pogledu kojih ta pravila propisuju primjenu uvoznih količinskih ograničenja.

Članak 21.

Uredba (EZ) br. 519/94 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu te se čitaju u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.

Članak 22.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 67, 10.3.1994., str. 89.

(2)  Vidjeti Prilog III.

(3)  SL L 87, 31.3.1994., str. 47.

(4)  SL L 335, 23.12.1994., str. 23.

(5)  SL L 335, 23.12.1994., str. 33.

(6)  SL L 67, 10.3.1994., str. 1.

---

PRILOG I.

POPIS TREĆIH ZEMALJA

Armenija

Azerbajdžan

Bjelarus

Kazakstan

Sjeverna Koreja

Rusija

Tadžikistan

Turkmenistan

Uzbekistan

Vijetnam

---

PRILOG II.

---

PRILOG III.

UREDBA STAVLJENA IZVAN SNAGE S POPISOM UZASTOPNIH IZMJENA

Uredba Vijeća (EZ) br. 519/94 (SL L 67, 10.3.1994., str. 89.)
Uredba Vijeća (EZ) br. 1921/94 (SL L 198, 30.7.1994., str. 1.)
Uredba Vijeća (EZ) br. 538/95 (SL L 55, 11.3.1995., str. 1.)
Uredba Vijeća (EZ) br. 839/95 (SL L 85, 19.4.1995., str. 9.)
Uredba Vijeća (EZ) br. 139/96 (SL L 21, 27.1.1996., str. 7.)	samo članak 2.
Uredba Vijeća (EZ) br. 168/96 (SL L 25, 1.2.1996., str. 2.)
Uredba Vijeća (EZ) br. 752/96 (SL L 103, 26.4.1996., str. 1.)
Uredba Vijeća (EZ) br. 1897/96 (SL L 250, 2.10.1996., str. 1.)
Uredba Vijeća (EZ) br. 847/97 (SL L 122, 14.5.1997., str. 1.)
Uredba Vijeća (EZ) br. 1138/98 (SL L 159, 3.6.1998., str. 1.)
Uredba Vijeća (EZ) br. 427/2003 (SL L 65, 8.3.2003., str. 1).	samo članak 22. stavci 1. i 2.
Uredba Komisije (EZ) br. 110/2009 (SL L 37, 6.2.2009., str. 4.)

---

PRILOG IV.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 519/94	Ova Uredba
Članak 1. stavci 1. i 2.	Članak 1. stavci 1. i 2.
Članak 1. stavak 4.	—
Članak 2.	Članak 2.
Članak 3. prva rečenica	Članak 3. stavak 1.
Članak 3. druga rečenica	Članak 3. stavak 2.
Članak 4.	Članak 4.
Članak 5. stavak 1. uvodne riječi	Članak 5. stavak 1. prvi podstavak uvodna rečenica uvodne riječi
Članak 5. stavak 1. točka (a)	Članak 5. stavak 1. prvi podstavak uvodna rečenica završne riječi i točke (a), (b) i (c)
Članak 5. stavak 1. točka (b)	Članak 5. stavak 1. drugi podstavak
Članak 5. stavci 2. do 6.	Članak 5. stavci 2. do 6.
Članak 6.	Članak 6.
Članak 7. stavak 1.	Članak 7. stavak 1.
Članak 7. stavak 2. točka (a)	Članak 7. stavak 2.
Članak 7. stavak 2. točka (b) prvi podstavak	Članak 7. stavak 3. prvi podstavak
Članak 7. stavak 2. točka (b) drugi podstavak	Članak 7. stavak 3. drugi podstavak
Članak 7. stavak 3.	Članak 7. stavak 4.
Članak 7. stavak 4.	Članak 7. stavak 5.
Članci 8. do 14.	Članci 8. do 14.
Članak 15. stavak 1. i stavak 2.	Članak 15. stavak 1. i stavak 2.
Članak 15. stavak 3. točka (a)	Članak 15. stavak 3. prvi podstavak
Članak 15. stavak 3. točka (b)	Članak 15. stavak 3. drugi podstavak
Članak 15. stavci 4., 5. i 6.	Članak 15. stavci 4., 5. i 6.
Članci 16., 17. i 18.	Članak 16., 17. i 18.
Članak 19. stavak 1.	Članak 19. stavak 1.
Članak 19. stavak 2. točka (a) uvodne riječi	Članak 19. stavak 2. prvi podstavak uvodne riječi
Članak 19. stavak 2. točka (a) podtočke i., ii. i iii.	Članak 19. stavak 2. prvi podstavak točke (a), (b) i (c)
Članak 19. stavak 2. točka (b)	Članak 19. stavak 2. drugi podstavak
Članak 20.	Članak 20.
Članak 21.	—
Članak 22.	—
Članak 23.	—
—	Članak 21.
Članak 24.	Članak 22.
Prilog I.	Prilog I.
Prilog IV.	Prilog II.
—	Prilog III.
—	Prilog IV.

---