11/Sv. 86

HR

Službeni list Europske unije

40

L 121/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2164/98 (2) uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu za uvoz određenih antibiotika širokoga spektra, i to za amoksicilin trihidrat, ampicilin trihidrat i cefaleksin koji nisu u odmjerenim dozama ili u oblicima ili pakiranjima za prodaju na malo (dotični proizvod), koji su razvrstani pod oznake KN ex 2941 10 10, ex 2941 10 20 i ex 2941 90 00 podrijetlom iz Indije. Te su mjere donesene u obliku ad valorem carine između 0 % i 12 % za uvoz od pojedinačnih izvoznika i u visini 14,6 % za uvoz od ostalih izvoznika.

(2)

Nakon objavljivanja obavijesti o skorom isteku (3) važećih konačnih mjera, povezani su proizvođači istovjetnog proizvoda iz Zajednice Sandoz GmbH, Austrija, i Sandoz Industrial Products SA, Španjolska, (podnositelji zahtjeva), Komisiji uputili zahtjev za pokretanjem kombiniranih pregleda radi isteka mjera i privremenog pregleda Uredbe (EZ) br. 2164/98 prema članku 18. stavku 2. i članku 19. stavku 2. osnovne Uredbe. Podnositelji zahtjeva predstavljaju najveći dio, u ovom slučaju preko 40 %, ukupne proizvodnje Zajednice određenih antibiotika širokoga spektra.

(3)

Zahtjev se temeljio na tome da bi istek mjera vjerojatno prouzročio nastavljanje ili ponavljanje subvencioniranja i štete za industriju Zajednice te da je razina važećih mjera navodno bila neprimjerena za sprečavanje subvencioniranja koje je prouzročilo štetu.

(4)

Prije pokretanja kombiniranog pregleda radi isteka mjera i privremenog pregleda, i u skladu s člankom 22. stavkom 2. i člankom 10. stavkom 9. osnovne Uredbe, Komisija je obavijestila indijsku vladu da je primila pravilno dokumentiran zahtjev za pregledom. Indijska je vlada bila pozvana na savjetovanje s ciljem razjašnjavanja situacije u pogledu sadržaja zahtjeva i postizanja sporazumnog rješenja. Indijska je vlada odbila poziv Komisije na savjetovanje.

(5)

Komisija je proučila dokaze koje su predočili podnositelji zahtjeva i ustanovila je da su dostatni za opravdavanje pokretanja pregleda u skladu s odredbama članka 18. stavka 2. i članka 19. stavka 2. osnovne Uredbe. Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom Komisija je putem obavijesti u Službenom listu Europske unije  (4) pokrenula kombinirani pregled radi isteka mjera i privremeni pregled Uredbe Vijeća (EZ) br. 2164/98.

(6)

Istraga je trajala od 1. travnja 2002. do 31. ožujka 2003. (razdoblje istrage u vezi s pregledom ili RI). Ispitivanje trendova povezanih sa štetom trajalo je od 1. siječnja 1999. do kraja razdoblja istrage u vezi s pregledom (razmatrano razdoblje).

(7)

Komisija je službeno obavijestila podnositelje zahtjeva, ostale znane proizvođače iz Zajednice, proizvođače izvoznike, uvoznike, dobavljače, korisnike i indijsku vladu o pokretanju istrage. Zainteresiranim se strankama omogućilo da u pisanom obliku iznesu svoja mišljenja i zahtijevaju saslušanje. Pisane su se i usmene primjedbe koje su stranke podnijele razmotrile i, kada je to bilo primjereno, uzele u obzir.

(8)

S obzirom na očito veliki broj proizvođača izvoznika dotičnog proizvoda u Indiji koji su imenovani u zahtjevu, bila je predviđena tehnika uzorkovanja za ispitivanje subvencioniranja u skladu s člankom 27. osnovne Uredbe.

(9)

Međutim, samo se ograničeni broj proizvođača izvoznika odazvao i dostavio podatke potrebne za uzorkovanje. Stoga korištenje tehnika uzorkovanja nije bilo potrebno.

(10)

Komisija je poslala upitnike svim zainteresiranim strankama koje su se odazvale u rokovima navedenim u obavijesti o pokretanju istrage. Odgovorilo je pet proizvođača iz Zajednice, sedam proizvođača izvoznika, jedan uvoznik, dva dobavljača i indijska vlada.

(11)

Komisija je zahtijevala i provjerila sve podatke za koje je smatrala da su potrebni za utvrđivanje subvencioniranja i štete te za utvrđivanje postojanja vjerojatnosti nastavljanja ili ponavljanja subvencioniranja i štete i bi li zadržavanje ili izmjena mjera bila suprotna interesu Zajednice. Provjerni obilasci obavili su se u prostorima sljedećih zainteresiranih stranaka:

(12)

Indijska vlada i ostale zainteresirane stranke bile su upućene u važne činjenice i pretpostavke na temelju kojih se namjeravalo predložiti daljnju uporabu mjera. Također su dobile i razuman rok za primjedbe. Neke su stranke dale svoje pisane primjedbe. Osim toga, indijska vlada i tri proizvođača izvoznika na saslušanjima nakon objavljivanju iznijeli su svoja stajališta i nakon saslušanja podnijeli sažetke svojih stajališta. Svi su se podnesci i primjedbe pravodobno uzeli u obzir kako je dolje navedeno.

(13)

Indijska vlada i jedan proizvođač izvoznik tijekom saslušanja nakon objavljivanja istaknuli su da podnositelji zahtjeva ne proizvode jednu vrstu istovjetnog proizvoda, tj. cefaleksin, te su tvrdili da bi stoga pokretanje istrage u pogledu te vrste istovjetnog proizvoda trebalo poništiti.

(14)

U odgovoru na taj prijedlog trebalo bi podsjetiti da se već u prvotnoj istrazi utvrdilo da sve vrste proizvoda koji su bili predmet istrage (vidjeti dolje pod odjeljak B) čine jednu kategoriju proizvoda (5). Sve vrste pripadaju istoj kategoriji, tj. nepakirane polusintetičke antibiotike širokoga spektra, i imaju jednaku uporabu, a to je da su uključeni u konačne dozirane oblike koji su učinkoviti u liječenju niza zaraznih bolesti. Kako za potrebe ovog postupka sve vrste čine jedan proizvod, koji proizvode podnositelji zahtjeva, ta se primjedba odbija.

(15)

Indijska vlada i jedan proizvođač izvoznik tvrdili su da odgovori na upitnik proizvođača iz Zajednice koji nisu tajni nisu bili dovoljno detaljni i nisu bili ispunjeni u skladu s člankom 29. osnovne Uredbe. Tvrdilo se da „zbog nedostatka podataka u odgovorima na upitnik koji nisu tajni, sudjelujući proizvođači izvoznici nisu imali mogućnosti učinkovito braniti svoje interese u vezi s analizom štete i uzročne veze”.

(16)

U tom smislu trebalo bi napomenuti da se industrija Zajednice, kako je navedeno u odjeljku E, u ovoj istrazi sastoji od samo dviju stranaka, tj. Sandoza i DSM-a. Osim toga, jedna je stranka proizvodila samo amoksicilin trihidrat i ampicilin trihidrat, dok je druga stranka proizvodila i cefaleksin. Te su posebne okolnosti u pogledu industrije Zajednice povećale povjerljivost određenih podataka koji su bili izneseni tijekom istrage. U svakom slučaju dokument koji je na raspolaganju za pregled zainteresiranim strankama sadrži odgovore na upitnik koji nisu tajni od oba sudjelujuća proizvođača iz Zajednice, tako da su tajni podaci prikazani u obliku indeksa s ciljem omogućavanja razumnog shvaćanja biti povjerljivih podataka. Stoga se odgovori proizvođača Zajednice na upitnik koji nisu tajni još uvijek razmatraju u skladu s odredbama članka 29. osnovne Uredbe. Osim toga, potrebno je napomenuti da su indeksirani podaci o šteti koji su objavljeni i navedeni u odjeljku F ove Uredbe dali svim zainteresiranim strankama dovoljno preciznu sliku stanja štete i uzročnosti, kako bi mogle ocijeniti analizu i braniti svoje interese.

(17)

Proizvod koji je predmet ovog pregleda isti je kao proizvod na koji se odnosi Uredba Vijeća (EZ) br. 2164/98, tj. amoksicilin trihidrat, ampicilin trihidrat i cefaleksin koji nisu u odmjerenim dozama ili oblicima ili pakiranjima za prodaju na malo i koji potpadaju pod oznake KN ex 2941 10 10, ex 2941 10 20 i ex 2941 90 00 podrijetlom iz Indije (dotični proizvod).

(18)

Tijekom saslušanja nakon objavljivanja indijska vlada i jedan proizvođač izvoznik upozorili su na činjenicu da je jedan proizvođač iz Zajednice spomenuo određene razlike u „stabilnosti, čistoći, kakvoći, galenskim svojstvima itd.” pri usporedbi dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda. Osim toga, jedini sudjelujući uvoznik spomenuo je razlike u pogledu topljivosti u vodi.

(19)

Međutim, i dotični i istovjetni proizvod moraju odgovarati istim međunarodnim farmakopejama prema određenim specifikacijama. Stoga, iako nisu istovjetni u svim pogledima, vrlo su slični u skladu s člankom 1. stavkom 5. osnovne Uredbe.

(20)

Sukladno tome istragom se potvrdilo da amoksicilin trihidrat, ampicilin trihidrat i cefaleksin koje proizvođači iz Zajednice proizvode i prodaju u Zajednici imaju istovjetne ili vrlo slične fizičke osobine i namjene kao i dotični proizvod i stoga su istovjetni proizvod u smislu članka 1. stavka 5. osnovne Uredbe.

(21)

Temeljem podataka iz zahtjeva za pregled i odgovora na upitnik Komisije ispitani su sljedeći programi koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija:

(a)

Program dodjeljivanja dozvola unaprijed;

(b)

Program Duty Entitlement Passbook;

(c)

Program posebnih ekonomskih zona/izvozno usmjerenih jedinica;

(d)

Program promicanja izvoza investicijskih dobara;

(e)

Program poreza na dohodak:

(f)

Program izvoznih kredita.

(22)

Gore navedeni programi od (a) do (d) temelje se na Zakonu o vanjskoj trgovini (razvoj i regulativa) iz 1992. (br. 22. iz 1992.) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 1992. (Zakon o vanjskoj trgovini). Prema Zakonu o vanjskoj trgovini indijska je vlada ovlaštena za izdavanje obavijesti u vezi s izvoznom i uvoznom politikom. Sažetak je tih obavijesti u dokumentima „Izvozna i uvozna politika” koje svakih pet godina izdaje Ministarstvo trgovine i redovito ih ažurira. Za razdoblje istrage ovog slučaja važan je jedan dokument Izvozne i uvozne politike; tj. petogodišnji plan za razdoblje od 1. travnja 2002. do 31. ožujka 2007. (EXIM (Izvozna i uvozna) politika 02-07). Osim toga, indijska je vlada također utvrdila postupke kojima se uređuje Izvozna i uvozna politika 02-07 u „Priručniku o postupcima - 1. travanja 2002. do 31. ožujka 2007., svezak I.” (HOP (Priručniku o postupcima) I. 02-07) (6). Priručnik se o postupcima također redovito ažurira.

(23)

Programi poreza na dohodak navedeni gore pod točkom (e) temelje se na Zakonu o porezu na dohodak iz 1961. koji se godišnje izmjenjuje Zakonom o proračunu.

(24)

Programi izvoznih kredita navedeni gore pod točkom (f) temelje se na odjeljcima 21. i 35.A Zakona o bankama iz 1949. prema kojima Indijska središnja banka (RBI) ima pravo usmjeravati komercijalne banke u području izvoznih kredita.

(25)

Temeljem podataka iz zahtjeva za pregled i odgovora na upitnik Komisije, Komisija je također istražila i brojne programe koje navodno dodjeljuju regionalne vlade ili tijela u nekim indijskim državama.

(26)

Jedan program poreza na dohodak (poticaj za istraživanje i razvoj u okviru poreza na dohodak) i tri regionalna programa (industrijski poticaji države Punjab, industrijski poticaji države Gujarat i povrat pristojbi za električnu energiju države Punjab) nisu bile spomenute u zahtjevu za pregled. Stoga je Komisija u skladu s člankom 22. stavkom 1. i člankom 11. stavkom 10. osnovne Uredbe obavijestila indijsku vladu o mogućem proširenju opsega istrage s ciljem uključivanja tih programa. Indijska je vlada bila pozvana na savjetovanje s ciljem razjašnjavanja činjeničnoga stanja u vezi s navodnim programima i postizanjem sporazumnog rješenja. Nakon tih savjetovanja, i u nedostatku sporazumnog rješenja u vezi s ta četiri programa, Komisija je te programe uključila u istragu o subvencioniranju.

(27)

Dva su proizvođača izvoznika tvrdila da bi se Program dodjeljivanja dozvola unaprijed, Program poticaja za istraživanje i razvoj u okviru poreza na dohodak i Program izvoznih kredita trebali isključiti iz opsega trenutne istrage, jer bi pregled trebao pokrivati samo programe koji su prvobitno bili predmet istrage. U tom slučaju ta tri i regionalni programi koji su bili predmet istrage, tijekom prvobitne istrage nisu bili predmet istrage.

(28)

Međutim, odgovarajućim se odredbama osnovne Uredbe koje se odnose na privremeni pregled i pregled u vezi s istekom ne predviđa tako uzak pristup kod pregleda. Na primjer, u skladu s člankom 19. stavkom 2. osnovne Uredbe, privremeni bi pregled mogao dovesti do pojačanja mjera ako bi postojeće mjere bile nedovoljne za sprečavanje subvencije koja podliježe kompenzacijskim mjerama. Nadalje, člankom 19. stavkom 4. osnovne Uredbe zahtijeva se pregled kako bi se „razmotrilo jesu li se okolnosti u vezi sa subvencioniranjem […] bitno promijenile”. Tako privremeni pregled u vezi s subvencioniranjem može per se dovesti do kompletno nove procjene okvira subvencioniranja, a ne samo programa subvencioniranja, koji su prvotno bili predmet istrage, koji bi mogao koristiti dotičnom proizvodu. Osim toga, nije potrebno da se pregled u vezi isteka mjera usredotoči isključivo na programe koji su bili predmet prvotne istrage. Članak 18. stavak 2. osnovne Uredbe odnosi se na „nastavljanje ili ponovno subvencioniranje”, tj., općenito, a ne samo na programe subvencioniranja, predmete prvobitne istrage. Prema tome, pregledi nisu ograničeni na programe, koji su predmet prvobitne istrage, već zahtijevaju utvrđivanje trenutnog i budućeg subvencioniranja, uključujući programe koji se nisu bili predmet prvobitne istrage. U stvari, samo takav pristup vodi k adekvatnoj analizi činjeničnog stanja u pogledu subvencioniranja tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom. U suprotnom bi se vlade mogle učinkovito zaštiti od pravila subvencioniranja tako da jednostavno preimenuju program ili ga neznatno strukturalno promjene. To bi otežalo cilj i svrhu kompenzacijskih mjera, tj. kompenziranje štetnog subvencioniranja.

(29)

Podroban opis programa naveden je u stavcima od 4.1.1. do 4.1.14. Izvozne i uvozne (EXIM) politike 02-07 i poglavljima od 4.1. do 4.30. Priručnika o postupcima (HOP) I. 02-07.

(30)

ALS sadrži šest potprograma koji su detaljnije opisani u uvodnoj izjavi 31. Ti se potprogrami, inter alia, razlikuju po opsegu ispunjavanja uvjeta. Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici „povezani s” pomoćnim proizvođačima, imaju pravo na ALS za fizičke izvoze i na ALS za godišnje potrebe. Proizvođači izvoznici koji su dobavljači za krajnjeg izvoznika imaju pravo na ALS za posredničke nabave. Glavni izvođači koji opskrbljuju kategorije „predviđenog izvoza” koje su navedene u stavku 8.2. Izvozne i uvozne politike 02-07, kao što su dobavljači za izvozno usmjerene jedinice (EOU), imaju pravo na ALS za predviđeni izvoz. Konačno, posrednički dobavljači za proizvođače izvoznike imaju pravo na povlastice za „predviđeni izvoz” prema potprogramima Advance Release Order (ARO) i vinkulirani domaći akreditiv.

(31)

Dozvole se unaprijed mogu izdati za:

(32)

Za potrebe provjere od strane indijskih vlasti, vlasnik dozvole ima zakonsku obvezu voditi „vjerodostojnu i primjerenu dokumentaciju o potrošnji i uporabi uvezene robe u vezi s dozvolom” u točno određenom obliku (poglavlje 4.30. i prilog 18. Priručnika o postupcima I. 02-07), tj. evidenciju stvarne potrošnje (evidencija iz priloga 18.).

(33)

U vezi s potprogramima i., iii. i iv. koji su navedeni u gornjoj uvodnoj izjavi 31, indijska je vlada utvrdila količinu i vrijednost dopuštenog uvoza, kao i izvozne obveze (uključujući predviđeni izvoz) te su navedene u dozvoli. Osim toga, vladini službenici moraju u trenutku uvoza i izvoza upisati u dozvolu obavljene transakcije. Količinu uvoza dopuštenog tim programom utvrđuje indijska vlada na temelju standardnih normi input-output (SION). SION-i postoje za većinu proizvoda, uključujući dotični proizvod, i objavljeni su u Priručniku o postupcima II. 02-07.

(34)

U slučaju potprograma ii. iz gornje uvodne izjave 31. (ALS za godišnje potrebe), na odobrenju se dokumentira samo vrijednost dopuštenog uvoza. Vlasnik dozvole mora „održavati povezanost između uvezenih proizvodnih čimbenika i nastalog proizvoda” (stavak 4.24.A točka (c) Priručnika o postupcima I. 02-07).

(35)

Uvezeni proizvodni čimbenici nisu prenosivi i moraju se uporabiti za proizvodnju izvoznog proizvoda. Izvozna obveza mora biti ispunjena u propisanom roku nakon izdavanja dozvole (18 mjeseci s mogućnošću dva produženja, svako od šest mjeseci). U slučaju ALS-a za godišnje potrebe, produženje roka nije dopušteno.

(36)

Tijekom istrage u vezi s pregledom utvrđeno je da proizvodni čimbenici koje su sudjelujući izvoznici uvozili na temelju dopuštenog uvoza prema SION-u, bez carine, u okviru različitih potprograma prekoračuju materijale koji su im bili potrebni za proizvodnju referentne količine izvoznog proizvoda. Stoga SION za dotični proizvod nije bio točan. Štoviše, tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom niti jedan od sudjelujućih izvoznika nije vodio pravilnu evidenciju stvarne potrošnje na temelju realne potrošnje. U četiri slučaja takva se evidencija uopće nije vodila unatoč zakonskoj obvezi vođenja iste (pogledati gore navedenu uvodnu izjavu 32.). U dva slučaja trgovačka drutšva nisu evidentirala stvarnu potrošnju. Ni izvoznici, koji su bili predmet istrage ni indijska vlada nisu mogli dokazati da oslobođenje od uvozne carine nije kao posljedicu imao prekomjerni otpust.

(37)

Indijska vlada i pet sudjelujućih izvoznika izložili su svoje primjedbe na ALS. Tvrdili su da ALS djeluje kao dopušteni sustav povrata ili zamjenski sustav povrata, koji navodno sliči na sustav unutarnje obrade EZ-a, s uspostavljenim sustavom provjere u skladu s odredbama priloga I., II. i III. osnovnoj Uredbi putem kojih se nadzire povezanost među proizvodnim čimbenicima koji su uvezene bez carine i proizašlih izvoznih proizvoda. Indijska vlada i dva izvoznika nadalje su tvrdili da samo pretjerani otpust carina podliježe kompenzacijskim mjerama. Što se tiče sustava provjere, tvrdili su da je uspostavljen odgovarajući sustav provjere. U tom smislu, pozivali su se na brojne elemente provjere koji su bili dostupni indijskoj vladi, uključujući SION-e, količinske podatke uvoznih i izvoznih dokumenata, evidenciju carinskih obveznica o uvozu i izvozu u okviru ALS-a, evidenciju potrošnje, knjigu Duty Entitlement Export Certification (knjigu DEEC-a), provjeru otkupa po obavljenom uvozu i izvozu, dodatne provjere u okviru indijske Uprave za trošarine i carine, periodične revizije i pravne postupke u slučaju „zlouporabe”. Ipak, indijska vlada i jedan izvoznik priznali su da su SION-i „mogli umanjiti stvarnu potrošnju”. Osim toga, ni jedan izvoznik nije pružio dostatne dokaze o ispunjavanju svoje obveze ispravnog vođenja evidencije stvarne potrošnje, kako je propisano u izvoznoj i uvoznoj politici. Nadalje, dva su izvoznika tvrdila da je istražno tijelo trebalo samo izračunati prekomjerni otpust. Konačno, tvrdilo se da EZ obvezuju prošli presedani i da ne smije kompenzirati ALS. Jedan je izvoznik nakon saslušanja po objavljivanju predložio izračun prekomjernog otpusta carine.

(38)

Oslobođenje od uvoznih carina je u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe, subvencija, tj. financijski doprinos indijske vlade koji su koristili izvoznici koji su bili predmet istrage.

(39)

Osim toga, ALS za fizički izvoz, ALS za godišnje potrebe i ALS za posredničku nabavu su očito zakonski uvjetovani rezultatima izvoza, te se stoga smatraju specifičnim i podliježu kompenzacijskim mjerama prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe. Bez izvozne obveze trgovačko društvo ne može ostvariti povlastice prema tim programima.

(40)

ALS za predviđeni izvoz u tom je primjeru de facto uvjetovan rezultatima izvoza. U manjem opsegu ga je koristila samo jedno trgovačko društvo i samo za opskrbu EOU-a ili jedinica SEZ-a, obje kategorije iz stavka 8.2. točke (b) Izvozne i uvozne politike 02-07. To je trgovačko društvo navelo da su njezini kupci u konačnici izvozili dotični proizvod. Cilj je EOU-a/SEZ-a izvoz kako se navodi u stavku 6.1. Izvozne i uvozne politike 02-07. Prema tome, domaći dobavljač ostvaruje subvencije u ovkiru ALS-a za predviđeni izvoz, jer indijska vlada predviđa prihode od izvoza koje dobiva izvoznik koji se nalazi u EOU-u/SEZ-u. U skladu s člankom 3. stavkom 4. točkom (a) osnovne Uredbe, subvencija se smatra uvjetovana izvozom kada činjenice pokazuju da je dodjeljivanje subvencije, iako nije zakonski uvjetovano obavljenim izvozom, u stvari vezano uz stvarne ili predviđene prihode od izvoza.

(41)

Ni jedan od četiri potprograma koji se koriste u tom primjeru ne može se smatrati dopuštenim sustavom povrata carine ili zamjenskim sustavom povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne Uredbe. Ovaj je zaključak potvrđen pažljivim razmatranjem podnesaka po objavljivanju. Isti nisu u skladu sa strogim pravilima iz točke i. Priloga I., Priloga II. (definicija i pravila povrata) i priloga III. (definicija i pravila zamjenskog povrata) osnovne Uredbe. Indijska vlada nije učinkovito primjenjivala svoj sustav ili postupak provjeravanja kako bi potvrdila jesu li i u kojim količinama proizvodni čimbenici bile utrošeni pri proizvodnji izvoznog proizvoda (Prilog II. (II.) (4) osnovne Uredbe i, u slučaju programa zamjenskog povrata, Prilog III. (II.) (2) osnovne Uredbe.) SION norme za dotični proizvod nisu bile dovoljno precizne. Taj zaključak nije promijenila ni jedna primjedba po objavljivanju. Naprotiv, indijska je vlada čak priznala da su SION norme bile netočne. Stoga se potvrđuje da se same SION norme ne mogu smatrati sustavom provjere stvarne potrošnje, jer koncept tih previše velikodušnih normi ne omogućava indijskoj vladi dovoljno precizno provjeravanje količina proizvodnih čimbenika koje su bile utrošene u izvoznoj proizvodnji. Nadalje, indijska vlada nije izvršila učinkovit nadzor na temelju pravilno vođene evidencije stvarne potrošnje (evidencija iz priloga 18.). Osim toga, indijska vlada nije provela daljnje ispitivanje na temelju stvarne količine korištenih proizvodnih čimbenika, iako bi to u nedostatku učinkovitog sustava provjere (Prilog II. (II.) (5) i Prilog III. (II.) (3) osnovnoj Uredbi) morala učiniti, niti je dokazala da nije došlo do prekomjernog otpusta. Navodna usporedivost ALS-a sa sustavom aktivne dorade EZ-a nije relevantna jer sustav EZ-a nije predmet ove istrage.

(42)

Drugi elementi provjere koji su bili navedeni nakon objavljivanja ili više ne postoje (npr. knjiga DEEC-a ukinuta je Izvoznom i uvoznom politikom) ili se očito, u nedostatku učinkovitog nadzora evidencije stvarne potrošnje, temelje na previše velikodušnim SION normama, što nije dostatno (npr. podaci o uvozno izvoznoj dokumentaciji, evidencija carinskih obveznica, nadzor ALS-a). Revizijska izvješća indijskih tijela u pogledu proizvođača izvoznika pod istragom nisu dostavljena.

(43)

Konačno, s obzirom da ALS nikada prije nije bio analiziran na osnovi činjenica koje bi bile usporedive s činjenicama utvrđenima tijekom ove istrage, a posebno s obzirom na netočnosti SION normi za dotični proizvod, ne postoji ni jedan obvezujući presedan koji bi sprečavao kompenzacijske mjere za taj program.

(44)

Za ta je četiri potprograma stoga moguće primijeniti kompenzacijske mjere.

(45)

U nedostatku dopuštenih sustava povrata carina ili zamjenskih sustava povrata, povlastica koja podliježe kompenzacijskim mjerama je otpust ukupnih uvoznih carina koje se uobičajeno zaračunavaju po uvozu proizvodnih čimbenika. Suprotno podnescima po objavljivanju koje su dostavili indijska vlada i dva izvoznika, osnovnom se Uredbom ne osiguravaju samo kompenzacijske mjere za „prekomjerni” otpust carine. U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. i Prilogom I. (i) osnovnoj Uredbi samo prekomjerni otpust carine podliježe kompenzacijskim mjerama, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz priloga II. i III. osnovne Uredbe. Međutim, u ovom slučaju ti uvjeti nisu bili ispunjeni. Stoga, ako nisu uspostavljeni odgovarajući nadzorni postupci, gornja se iznimka za programe povrata ne primjenjuje i primjenjuje se normalno pravilo za kompenzacijske mjere za iznos (otpušteni prihod) neplaćenih carina, a ne navodni prekomjerni otpust. Kako je navedeno u Prilogu II. (II.) i Prilogu III.(II.) osnovne Uredbe, za izračun prekomjernog otpusta nije zaduženo istražno tijelo. Suprotno tome, u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. osnovne Uredbe ono mora samo utvrditi dostatne dokaze da opovrgne primjenjivost navodnog sustava provjere. Nadalje, trebalo bi napomenuti da indijske vlasti, u nedostatku primjene učinkovitog sustava provjere, moraju pravovremeno izvršiti dodatno ispitivanje, tj. uobičajeno prije provjere na licu mjesta u istrazi o kompenzacijskoj pristojbi. Izračun prekomjernog otpusta carine koji je jedan izvoznik priložio nakon objavljivanja nije ni pravodoban niti ga je provela indijska vlada. Zato ga se ne uzima u obzir.

(46)

Iznosi subvencija za izvoznike koji su koristili ALS izračunani su na temelju podataka o otpuštenim uvoznim carinama (osnovna carina i posebna dodatna carina) za materijale koji su uvezeni prema četiri potprograma koji su korišteni za dotični proizvod tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 31. (brojnik). U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe, naknade koje se trebaju obvezno plaćati za dobivanje subvencije odbijene su od iznosa subvencije ako su za to bili uloženi opravdani zahtjevi. U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, ti su se iznosi subvencija dodijelili na promet od izvoza koji je tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom ostvario dotični proizvod, kao odgovarajući nazivnik, jer je subvencija uvjetovana rezultatima izvoza i nije bila dodijeljena u vezi s proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(47)

Šest je trgovačkih društava koristilo taj program tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom i ostvarilo subvencije između 22,0 % i 25,8 % (pogledati tablicu u uvodnoj izjavi 154.).

(48)

Detaljan opis DEPBS-a sadržan je u stavku 4.3. Izvozne i uvozne politike 02-07 i u poglavlju 4. Priručnika o postupcima I. 02-07.

(49)

Svaki proizvođač izvoznik ili trgovac izvoznik ima pravo na taj program.

(50)

Izvoznik koji ispunjava uvjete može zatražiti DEPBS kredite koji se izračunavaju kao postotak vrijednosti proizvoda izvezenih prema tom programu. Takve stope DEPBS-a indijska tijela su utvrdila za većinu proizvoda uključujući i dotični proizvod. Stope su se utvrdile na temelju SION normi, uzimajući u obzir pretpostavljene uvozne količine proizvodnih čimbenika u izvoznom proizvodu i učinak carine na takve pretpostavljene količine uvoza, bez obzira na to jesu li uvozne carine bile plaćene ili ne.

(51)

Da bi imala pravo na subvencije iz tog programa, trgovačko društvo mora izvoziti. U trenutku izvozne transakcije, izvoznik mora indijskim tijelima podnijeti deklaraciju u kojoj se navodi da se izvoz odvija u okviru DEPBS-a. Za izvoz robe indijsko carinsko tijelo tijekom postupka otpreme izdaje izvoznu otpremnicu. Taj dokument pokazuje, inter alia, iznos DEPBS kredita koji se dodjeljuje za tu izvoznu transakciju. U tom trenutku izvoznik zna iznos subvencije koji dobiva. Kada carinsko tijelo izdaje izvoznu otpremnicu, indijska vlada ne može više odlučivati o dodjeljivanju DEPBS kredita. Primjerena stopa DEPBS kredita za izračun subvencije je ta koja se primjenjuje u trenutku izdavanja izvozne deklaracije. Stoga nema mogućnosti retroaktivnih izmjena visine subvencije.

(52)

Također je utvrđeno da se u skladu s indijskim računovodstvenim standardima DEBS krediti mogu, ako je ispunjena izvozna obveza, knjižiti na obračunskoj osnovi u komercijalnim računima kao prihod.

(53)

Takvi se krediti mogu koristiti za plaćanje carina na naknadni uvoz bilo kakve robe koja se neograničeno uvozi, osim investicijskih dobara. Roba koja se uvozi takvim kreditima može se prodati na domaćem tržištu (podložno porezu na promet) ili koristiti u druge svrhe.

(54)

DEPBS krediti mogu se slobodno prenositi i vrijede 12 mjeseci od datuma izdavanja.

(55)

Zahtjev za DEPBS kredite može pokriti do 25 izvoznih transakcija i, ako je poslana elektroničkim putem, neograničen broj izvoznih transakcija. De facto nema strogih rokova za prijavu za DEPBS kredite, jer se rokovi navedeni u poglavlju 4.47. Priručnika o postupcima I. 02-07 uvijek računaju od zadnje izvozne transakcije uključene u zahtjevu za DEPBS.

(56)

Nakon objavljivanja tri izvoznika, koji su ostvarili povlastice u okviru tog programa, dala su primjedbe na gornju analizu DEPBS-a. Tvrdili su, da i. suprotno zaključcima iz uvodnih izjava 53 i 59, materijali uvezeni u okviru DEPBS-a navodno se moraju uporabiti za proizvodnju za izvoz i da se DEPBS krediti mogu navodno dobiti samo ako roba koja se izvozi ima uvozne carine na svoje materijale korištene u proizvodnji; ii. se ne bi trebala koristiti nova metodologija izračunavanja iznosa koji podliježu kompenzacijskim mjerama (s naglaskom na izvozne transakcije, pogledati uvodne izjave 61. i 62.), jer se subvencija navodno dodjeljuje samo po uporabi kredita i jer novi pristup diskriminirajuće odstupa od ranijeg presedana EZ-a; iii. bi DEPBS trebao podlijegati kompenzacijskim mjerama samo u mjeri u kojoj su takvi krediti dobiveni za dotični proizvod i iv. bi trebalo uzeti u obzir sniženje stope DEPBS-a koje se uvelo u veljači 2004.

(57)

DEPBS osigurava subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. DEPBS kredit predstavlja financijski doprinos indijske vlade, jer će se kredit u konačnici uporabiti za prebijanje uvoznih carina, smanjujući tako prihod indijske vlade od carina koji bi inače trebalo platiti. Osim toga, DEPBS kredit za izvoznika predstavlja povlasticu, jer poboljšava njegovu likvidnost.

(58)

Nadalje, DEPBS je zakonski uvjetovan rezultatima izvoza, i stoga se smatra da je specifičan i podliježe kompenzacijskim mjerama prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe.

(59)

Taj se program ne može smatrati dopuštenim sustavom povrata carine ili zamjenskim sustavom povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. osnovne Uredbe. Nije u skladu sa strogim pravilima predviđenim točkom i. Priloga I., Prilogom II. (određivanje i pravila povrata) i Prilogom III. (određivanje i pravila za zamjenski povrat) osnovne Uredbe. Izvoznik nije obvezan stvarno utrošiti robu koja je uvezena bez carine u proizvodnom postupku i iznos se kredita ne izračunava u vezi sa stvarno uporabljenim proizvodnim čimbenicima. Štoviše, nema sustava ili postupka koji bi potvrdili koje su sirovine utrošene u proizvodnom procesu izvoznog proizvoda ili je li došlo do prekomjernog plaćanja uvoznih carina u smislu točke i. Priloga I. te priloga II. i III. osnovne Uredbe. Izvoznik ima pravo na DEPBS subvenciju bez obzira uvozi li uopće proizvodne čimbenike. Kako bi dobio subvenciju, izvozniku je dostatno da jednostavno izvozi robu, bez dokazivanja da su bilo koji proizvodni čimbenici uvezeni. Tako čak i izvoznici koji lokalno nabavljaju sve svoje proizvodne čimbenike i ne uvoze nikakvu robu koja se može koristiti kao proizvodni čimbenici imaju pravo na DEPBS povlasticu.

(60)

Ni tvrdnja jednog od izvoznika da materijali uvezeni u okviru ovog programa moraju biti uporabljeni za izvoznu proizvodnju niti tvrdnja da je DEPBS kredite moguće dobiti samo pod uvjetom da materijal korišten u proizvodnji podliježe uvoznim carinama, nisu bile potvrđene. U tome smislu također bi trebalo napomenuti da indijska vlada niti u jednom trenutku nije porekla gore navedeni činjenični opis DEPBS-a. Stoga se te tvrdnje moraju odbaciti.

(61)

U skladu s člankom 2. stavkom 2. i člankom 5. osnovne Uredbe, visina subvencija koje podliježu kompenzacijskim mjerama izračunata je u smislu povlastice dodijeljene primatelju, koja se utvrdila u razdoblju istrage u vezi s pregledom. U tom se smislu smatralo da se povlastica dodjeljuje primatelju u trenutku kada se obavi izvozna transakcija u okviru tog programa. U tom je trenutku indijska vlada obvezna odreći se carine, što predstavlja financijski doprinos u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne Uredbe. Kako je gore navedeno u uvodnoj izjavi 51, kada carinsko tijelo izda izvoznu otpremnicu koja pokazuje, inter alia, iznos DEPBS kredita koji će se dodijeliti za tu izvoznu transakciju, indijska vlada nema pravo odlučivati o tome hoće li se subvencija dodijeliti ili ne, niti ima pravo odlučivati o visini subvencije. Također, kako je navedeno u istoj uvodnoj izjavi, svaka promjena stopa DEPBS-a između stvarnog izvoza i izdavanja DEPBS dozvola nema retroaktivni učinak na razinu dodijeljene subvencije. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 52., trgovačka društva mogu, u skladu s indijskim računovodstvenim standardima, knjižiti DEPBS kredite na obračunskoj osnovi kao prihod u fazi izvozne transakcije. Konačno, zbog činjenice da je trgovačko društvo svjesno da će primiti subvenciju u okviru DEPBS-a, kao i subvencije u okviru drugih programa, samim time je u povoljnijem položaju s obzirom na konkurentnost jer može pomoću subvencija ponuditi niže cijene.

(62)

Razlog za uvođenje kompenzacijske pristojbe je smanjenje nelojalnih trgovinskih praksi koje se temelje na nedopuštenoj konkurentskoj prednosti. U svjetlu gore navedenog, smatra se primjerenim da se subvencija u okviru DEPBS-a izračuna kao zbroj kredita stečenih za sve izvozne transakcije obavljene u okviru programa tijekom razdoblja istrage.

(63)

Primjedbe nakon objavljivanja nisu dovele do revizije toga načina izračunavanja. Europska je zajednica u bliskoj prošlosti već koristila novu metodologiju npr. u slučaju sustava grafitnih elektroda (7). Osim toga, načela pravne sigurnosti i opravdanih očekivanja ne sprečavaju takvu promjenu metodologije. Prvo, novi pristup kao posljedicu nema potpunu ponovnu procjenu programa, koji je od početka podlijegao kompenzacijskim mjerama. On se odnosi samo na izračun visine subvencije kako bi što bolje odražavao činjenično stanje tijekom danog razdoblja istrage. Drugo, taj je pristup, inter alia, posljedica činjenica koje je Komisija utvrdila tijekom nedavnih istraga, npr. knjiženje DEPBS kredita na obračunskoj osnovi u skladu s indijskim računovodstvenim standardima i de facto nepostojanje rokova za prijavu za takve kredite prema izvoznoj i uvoznoj politici. Nadalje, primjedbe nakon objavljivanja potvrdile su da je u trenutku obavljanja izvozne transakcije u okviru tog programa izvoznik nepovratno dobio pravo na DEPBS kredite. Međutim, taj je trenutak ključan za utvrđivanje dodjeljivanja povlastice kako je navedeno u uvodnoj izjavi 61, a ne kasnije korištenje, jer izvoznik koji je stekao takvo pravo već „u boljoj poziciji” u financijskom pogledu.

(64)

Suprotno navodima nekih proizvođača izvoznika, moralo se pri određivanju visine DEPBS kredita koji podliježu kompenzacijskim mjerama razmotriti čak i DEPBS kredit proizašao iz izvoza proizvoda koji ne spadaju u kategoriju dotičnih proizvoda. U okviru DEPBS-a nema obveza koje ograničavaju korištenje kredita na uvoz bez carine materijala korištenih u proizvodnji povezanih s određenim proizvodom. Suprotno tome, DEPBS krediti se mogu slobodno prenositi, mogu se čak prodati i koristiti za uvoz svake robe koja se neograničeno uvozi (materijali korišteni u proizvodnji za dotični proizvod spadaju u tu kategoriju), izuzev investicijskih dobara. Sukladno tome, dotični proizvod može imati koristi od svih dodijeljenih DEPBS kredita.

(65)

Nadalje, snižavanja stopa DEPBS-a nakon razdoblja istrage u vezi s pregledom ne mogu se uvažiti, budući da se u članku 11. stavku 1. osnovne Uredbe predviđa da se podaci koji se odnose na razdoblje nakon razdoblja istrage u pravilu ne uzimaju u obzir. Osim toga, nema garancija da indijska vlada neće povisiti stope DEPBS-a u budućnosti.

(66)

Kada su se uložili opravdani zahtjevi, naknade koje su bile potrebne za dobivanje subvencije odbijene su od tako dobivenih kredita kako bi se dobili iznosi subvencija kao brojnik iz članka 7. stavka 1. točke (a) osnovne Uredbe. U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, ti su se iznosi subvencija dodijelili na ukupni promet od izvoza tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom kao odgovarajući nazivnik, jer je subvencija uvjetovana rezultatima izvoza i nije se dodijelila u vezi s proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama. U razdoblju istrage u vezi s pregledom pet je trgovačkih društava koristilo taj program i dobilo subvencije između 3,2 % i 8,0 % (pogledati tablicu u uvodnoj izjavi 154.).

(67)

Detaljni opisi tih programa nalaze se u poglavljima 6. (EOUS) i 7. (SEZS) Izvozne i uvozne politike 02-07 i Priručnika o postupcima I. 02-07.

(68)

Osim isključivo trgovinskih trgovačkih društava, sva poduzeća koja u pravilu izvoze svoju ukupnu proizvodnju robe ili usluga mogu se uključiti u SEZS ili EOUS. Međutim, za razliku od uslužnih djelatnosti i poljoprivrede, trgovačka društva u industrijskom sektoru moraju ispuniti minimalni investicijski prag u dugotrajnoj imovini (10 milijuna indijskih rupija), kako bi imale pravo na EOUS.

(69)

SEZS je program koji je zamijenio nekadašnji program slobodne izvozne zone (EPZS). SEZ su posebno omeđene bescarinske enklave koje se prema izvoznoj i uvoznoj politici 02-07 u svrhu trgovinskih aktivnosti, carina i poreza smatraju stranim državnim područjem. 14 SEZ-ova već djeluje, a indijske su vlasti odobrile uvođenje dodatnih 13.

(70)

EUO su, s druge strane, geografski fleksibilnije i mogu se uvesti bilo gdje u Indiji. Taj program dopunjuje SEZS.

(71)

Zahtjev za status EUO-a ili SEZ-a mora uključivati podatke za razdoblje idućih pet godina, inter alia, planiranu proizvodnu količina, predviđenu vrijednost izvoza, uvozne potrebe i domaće potrebe. Ako vlasti prihvate zahtjev, uvjeti će se prihvaćanja priopćiti trgovačkom društvu. Sporazum o priznanju statusa SEZ-a/EOU-a vrijedi pet godina. Sporazum se može obnoviti za iduća razdoblja.

(72)

Ključna obveza EUO-a ili SEZ-a, kako je predviđeno izvoznom i uvoznom politikom 02-07, je postizanje neto prihoda deviznog poslovanja (NFE), tj. da u referentnom razdoblju (pet godina) ukupna vrijednost izvoza mora biti viša od ukupne vrijednosti uvezene robe.

(73)

EOU/SEZ jedinice imaju pravo na sljedeće koncesije:

(74)

Premda su koncesije u okviru oba programa uglavnom usporedive, postoje neke razlike. Na primjer, samo EOU može dobiti 50 %smanjenja carina koje se plaćaju na domaću prodaju (DTA prodaja), dok je kod SEZ-a potrebno plaćati 100 %carine za domaću prodaju. EOU jedinica može po takvoj sniženoj stopi prodati do 50 %svojeg domaćeg prometa.

(75)

Jedinice koje djeluju u okviru tih programa, u skladu s odjeljkom 65. Carinskog zakona, nadziru carinski službenici.

(76)

One su zakonski obvezne voditi u točno određenom obliku točnu evidenciju svih uvoza, potrošnje i korištenja svih uvezenih materijala i ostvarenog izvoza. Te bi dokumente trebalo dostavljati periodično na zahtjev nadležnih tijela (tromjesečna i godišnja izvješća o napretku).

(77)

Međutim, „ni u jednom se trenutku (od EOU ili SEZ jedinice) ne zahtijeva da uskladi svaku uvoznu pošiljku s njezinim izvozom, transferima u druge jedinice, prodajama DTA ili dionicama”, prema stavku 10.2. priloga 14-I. i stavku 13.2. priloga 14-II. Priručnika o postupcima I. 02-07.

(78)

Domaća se prodaja otprema i bilježi postupkom samocertificiranja. Postupak otpreme izvoznih pošiljki EOU-a nadzire službenik za carinu/trošarine koji je trajno postavljen pri EOU-u. Trgovačko društvo je obvezno nadoknaditi indijskoj vladi troškove za plaću takvog stalnog službenika.

(79)

„Sve aktivnosti SEZ jedinica unutar zone, ako nije drukčije određeno, uključujući izvoz i ponovni uvoz robe obavljaju se putem postupka samocertificiranja”, kako je navedeno u stavku 29. Priloga 14-II. Priručnika o postupcima I. 02-07. Stoga nisu potrebne rutinske provjere izvoznih pošiljki SEZ jedinice od strane carinskih tijela.

(80)

U navedenom slučaju jedan od sudjelujućih izvoznika koristio je EOUS. Budući da se SEZS nije koristio, nije potrebno analizirati podliježe li taj program kompenzacijskim mjerama. Sudjelujući izvoznik koji je koristio EOUS koristio je taj program za uvoz sirovina i investicijskih dobara bez carina, za domaću nabavu robe bez trošarina, dobivanje povrata poreza na promet i za prodaju dijela svoje proizvodnje na domaćem tržištu. Tako je koristio sve povlastice koje su opisane u točkama i. do iv. uvodne izjave 73. Dotični je izvoznik također koristio povlastice predviđene odredbama o oslobođenju od poreza na dohodak EOUS-a. Međutim, kako navedeno oslobođenje od poreza na dohodak spada pod šire dostupan program oslobođenja od poreza na dohodak, njegova je analiza opisana u uvodnim izjavama 117. i 118.

(81)

Jedan proizvođač izvoznik je nakon objavljivanja tvrdio da bi EOUS treba podlijegati kompenzacijskim mjerama, ako uopće treba, samo ako carine koje su plaćene za domaću prodaju ne pokrivaju u cijelosti iznos oslobođenja od uvoznih carina za proizvodne čimbenike koji se koriste za proizvodnju proizvoda koji se prodaju na domaćem tržištu (prekomjerni otpust). Izvoznik smatra da je za EUOS, koji navodno nalikuje sustavu aktivne dorade EZ-a, uspostavljen sustav provjere u skladu s odredbama priloga I., II. i III. osnovne Uredbe. U tu je svrhu tvrdio da indijska tijela (vidjeti uvodnu izjavu 77.) ne zahtijevaju usklađivanje u vezi s pošiljkama proizvodnih čimbenika i nastale izvozne proizvodnje, jer to u skladu s osnovnom Uredbom i Sporazumom WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama (ASCM) nije obvezno za pravilan sustav provjere. Osim toga, izvoznik se pozvao na interni sustav serijskih obrazaca trgovačkog društva koji bi predstavljao poveznicu između podataka o proizvodnim čimbenicima i proizvodnje. Nadalje je izvoznik istaknuo da je njegova domaća prodaja činila manje od 5 %njegove prodaje tijekom razdoblja istrage. Također je tvrdio da je periodična procjena mjesečnih povrata poreza na promet od strane indijske vlade dostatna za ispunjavanje normi provjere koje su utvrđene osnovnom Uredbom.

(82)

Nadalje je tvrdio, da i. se za izračun ne bi trebala uzimati količina sirovina koje su uvezene tijekom istrage u vezi s pregledom, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 19-godišnjeg izvješća o napretku toga EOU-a, već količina sirovina koje su bile utrošene tijekom tog razdoblja, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 20. tog izvješća; te ii. da bi se razdoblje dodjele koje se odnosi na carine ušteđene pri uvozu kapitalnih dobara trebalo temeljiti na razdoblju amortizacije koje je specifično za to trgovačko društvo, a ne na prosječnom razdoblju amortizacije za sve sudjelujuće proizvođače izvoznike. Osim toga je tvrdio da bi dodatne kamate (komercijalna stopa koja je prevladavala u Indiji tijekom razdoblja istrage) trebale biti smanjene na ponderiranu prosječnu stopu ustanovljenu za taj EOU tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom.

(83)

Oslobođenje EOU-a od dvije vrste uvoznih carina (osnovne carine i posebne dodatne carine) i povrat poreza na promet financijski su doprinosi indijske vlade u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne Uredbe.Vlada se odrekla prihoda, koji bi bez toga programa dospijevao na plaćanje i tako, osim toga, omogućila dodjeljivanje povlastice EOU-u u smislu članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe, jer to poboljšava njegovu likvidnost time što ne treba plaćati carine koje se u pravilu plaćaju i što je dobio povrat poreza na promet.

(84)

Međutim, oslobođenje od trošarine i njoj ekvivalentnih uvoznih carina (dodatne carine) ne vodi do gubitka predviđenog prihoda koji bi inače dospijevao na plaćanje. Ako bi trošarina i dodatna carina bile plaćene, mogle bi biti korištene kao kredit za vlastite buduće obveze plaćanja carine (tzv. mehanizam CENVAT). Zato te carine nisu konačne. Korištenjem „CENVAT”-kredita samo dodana vrijednost ima konačnu carinu, a ne materijali uporabljeni u proizvodnji.

(85)

Tako samo oslobođenje od osnovne carine, posebne dodatne carine i povrat poreza na promet predstavljaju subvencije u smislu članka 2. osnovne Uredbe. Zakonski su uvjetovani rezultatima izvoza i stoga se smatraju specifičnim i za njih se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe. Izvozni je cilj EOU-a, kako je predviđeno stavkom 6.1. Izvozne i uvozne politike 02-07, conditio sine qua non dobivanje poticaja.

(86)

Nadalje, suprotno tvrdnjama jednog izvoznika, te se subvencije ne mogu smatrati dopuštenim sustavom povrata carine ili zamjenskim sustavom povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. osnovne Uredbe. One nisu u skladu sa strogim pravilima utvrđenim točkama (h) i (i) Priloga I., Prilogom II. (određivanje i pravila povrata) i Prilogom III. (određivanje i pravila za zamjenski povrat) osnovne Uredbe. Navodna je usporedivost EOUS-a sa sustavom aktivne dorade EZ-S u tom smislu nevažna jer sustav EZ-a nije predmet te istrage.

(87)

Ako se povrat poreza na promet i odredbe oslobođenja od uvoznih carina koriste za kupovinu investicijskih dobara, već samim time nisu u skladu s pravilima za dopuštene sustave povrata, jer ta roba nije utrošena u proizvodnom procesu, kako je propisano točkom (h) (povrat poreza na promet) i točkom (i) (otpust uvoznih carina) Priloga I. Izvoznik je uložio prigovor na analizu tvrdeći da investicijska dobra potrebna za proizvodnju ne mogu per se biti isključena iz dopuštenih povrata carine jer su nužna za proizvodnju. Međutim, takvo rasuđivanje nije u skladu s jasnim tekstom točaka (h) i (i) Priloga I., prema kojoj se investicijska dobra koriste za proizvodnju, ali se u njoj ne troše. Primjedba se stoga odbacuje.

(88)

Osim toga, i u pogledu ostalih povlastica koje su dostupne u okviru tog programa, unatoč pomnom razmatranju navoda izvoznika, potvrđeno je da indijska vlada nema učinkoviti sustav provjere ili postupak kojim bi se potvrdilo koriste li se i u kojim količinama pri proizvodnji izvoznog proizvoda proizvodni čimbenici nabavljeni bez plaćanja carina i/ili poreza na promet (Prilog II.(II.)(4.) osnovnoj Uredbi i, u slučaju zamjenskih programa povrata, Prilog III.(II.)(2.) osnovnoj Uredbi).

(89)

EOU smije prodati značajni dio svoje proizvodnje, do 50 % svog godišnjega prometa, na domaćem tržištu. Stoga nema zakonske obveze za izvozom ukupne količine proizvedenih proizvoda. Štoviše, te se domaće transakcije zbog postupka samocertificiranja odvijaju bez nadzora i kontrole vladinih službenika. Stoga carinski skladišni prostori EOU-a barem djelomično nisu predmet fizičkog nadzora indijskih vlasti. Međutim, to povećava važnost drugih elemenata provjere, i to nadzora poveznice između proizvodnih čimbenika koji su oslobođeni carine i proizvedenih izvoznih proizvoda, s ciljem ispunjavanja uvjeta za sustav provjere povrata carina. Smatralo se da EOU koji je predmet ove istrage na domaćem tržištu nije prodao 50 % već samo oko 5 % svoga godišnjeg prometa tijekom razdoblja istrage. Međutim, to nije utjecalo na općenitu ocjenu primjerenosti uspostavljenog sustava provjere.

(90)

U vezi s daljnjim uvedenim postupcima provjere trebalo bi podsjetiti, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 77 i potvrđeno podnescima izvoznika, da EOU već de jure ne mora nikada povezati sve uvozne pošiljke s krajnjim odredištem odgovarajućeg nastalog proizvoda. Međutim, samo bi takav nadzor pošiljaka omogućio indijskim tijelima dostatne podatke o krajnjem odredištu proizvodnih čimbenika kako bi mogli provjeriti da oslobođenja od carina/poreza na promet ne prelaze količine proizvodnih čimbenika za izvoznu proizvodnju. Mjesečne porezne prijave za domaću prodaju na osnovi samoocjenjivanja, koje indijska tijela periodično procjenjuju, nisu dostatne. Niti interni sustavi poduzeća, koji se vode bez zakonske obveze prema Izvoznoj i uvoznoj politici npr. sustav serijskih obrazaca, nisu dostatna zamjena tog ključnog uvjeta za sustav provjere povrata carine. Osim toga, sustav provjere povrata carine se mora zasnovati i provoditi od strane vlade i ne bi njime po svojoj volji trebala upravljati uprava svakog pojedinačnog trgovačka društva koje želi uspostaviti informacijski sustav. Revizijska izvješća indijskih tijela zahtijevala su su od trgovačkog društva kao i od indijske vlade, ali nikada nisu bila stavljena na raspolaganje te time nisu utemeljena. Tako je potvrđeno da indijska vlada nije uspostavila učinkoviti nadzorni mehanizam za utvrđivanje proizvodnih čimbenika utrošenih u izvoznoj proizvodnji i njihovih količina, jer se prema indijskoj Izvoznoj i uvoznoj politici od EOU-a izričito ne zahtijeva da evidentira poveznicu između proizvodnih čimbenika i proizvedenog proizvoda.

(91)

Indijska vlada također nije provela daljnje ispitivanje na temelju stvarnih količina proizvodnih čimbenika, iako bi u nedostatku učinkovitog sustava provjere to u pravilu trebalo biti učinjeno (Prilog II.(II.)(5.) i Prilog III.(II.)(5.) osnovne Uredbe), niti je dokazala da nije došlo do prekomjernog otpusta. Trebalo bi podsjetiti da takvo dodatno ispitivanje načelno treba izvršiti prije provjernog obilaska u takvoj istrazi, tako da se provjera, ako se smatra primjerenom, može izvesti na temelju zaključaka takvog daljnjeg ispitivanja, članak 11. stavak 8. i članak 26. stavak 1. osnovne Uredbe.

(92)

U nedostatku dopuštenog sustava povrata carine ili zamjenskog sustava povrata, povlastica koja podliježe kompenzacijskim mjerama je otpust ukupnih uvoznih carina (osnovna carina i posebna dodatna carina) koje se uobičajeno naplaćuju kod uvoza te povrat poreza na promet, oba tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom.

(93)

Zahtjev izvoznika da se razmatra samo visina ušteđenih carina i poreza na promet, koji su bili povezani sa proizvodnim čimbenicima utrošenima tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom, bio je odbijen. Dodjeljivanje povlastice u smislu članka 2. stavka 2 osnovne Uredbe odvija se već pri nabavi materijala korištenih u proizvodnji, bez carine ili poreza na promet, jer bi u toj fazi uobičajeno dospijevali na naplatu.

(94)

Visina subvencije za izvoznika koji je koristio EOUS izračunata je na osnovi otpuštenih uvoznih carina (osnovna carina i posebna dodatna carina) za materijale uvezene za proizvodni sektor, tj. lijekove na veliko i poluproizvode, i na osnovi povrata poreza na promet za taj sektor, oba tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom. Naknade potrebne za dobivanje subvencije u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe odbijene su od te svote kako bi se dobila visina subvencije kao brojnik. U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe ta se visina subvencije dodjeljuje na izvozni promet farmaceutskog sektora na veliko (sektor) tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom kao odgovarajući nazivnik, jer je subvencija uvjetovana rezultatima izvoza i nije se dodijelila u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količina. Tako dobivena subvencijska marža iznosila je 29,6 %.

(95)

Za razliku od sirovina, investicijska dobra nisu fizički uključena u dovršenu robu. U skladu s člankom 7. stavkom 3. osnovne Uredbe, povlastica se za trgovačko društvo, koja je bila predmet istrage, izračunala na temelju visine neplaćenih carina na uvezena investicijska dobra raspoređene tijekom razdoblja koje odražava normalno razdoblje amortizacije takvih investicijskih dobara u industriji dotičnog proizvoda. Kako bi se odredilo takvo uobičajeno razdoblje amortizacije, izračunan je pondirani prosjek razdoblja amortizacije za sve sudjelujuće izvoznike. Zahtjev EOU-a, koji je bio predmet istrage, za korištenje razdoblja amortizacije koje je specifično za to trgovačko društvo, odbijen je, jer „uobičajeno” nije sinonim za „pojedinačno”, već za „reprezentativni prosjek”. Tako izračunana visina subvencije koja se može pripisati istrazi u vezi s pregledom usklađena je s dodavanjem kamate tijekom tog razdoblja, s ciljem odražavanja vrijednosti povlastice tijekom tog razdoblja i kako bi se tako utvrdila ukupna povlastica iz tog programa za primatelja. Visina dodanih kamata temeljila se na komercijalnoj kamatnoj stopi tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom u Indiji. Zahtjev izvoznika da se koriste njegove niže prosječne stope nije doveo do drugačijeg rezultata, tj. subvencijska je marža ostala ista. Plaćene naknade potrebne za dobivanje subvencije, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe, odbijene su od te svote, kako bi se dobila visina subvencije kao brojnik. U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. osnovne Uredbe ta se visina subvencije dodjeljuje na izvozni promet sektora u razdoblju istrage u vezi s pregledom kao odgovarajući nazivnik, jer je subvencija uvjetovana rezultatima izvoza i nije bila dodijeljena u vezi s proizvedenim, izrađenim, izvezenim ili prevezenim količinama. Tako dobivena stopa subvencije iznosila je 1,3 %.

(96)

Stoga ukupna subvencijska marža u okviru EOUS-a za predmetno trgovačko društvo iznosi 30,9 %.

(97)

Detaljan opis EPCGS-a sadržan je u poglavlju 5. Izvozne i uvozne politike 02-07 i u poglavlju 5. Priručnika o postupcima I. 02-07.

(98)

Proizvođači izvoznici, trgovci izvoznici „povezani s” pomoćnim proizvođačima i pružateljima usluga imaju pravo na ovaj program.

(99)

Pod uvjetom obveze izvoza, trgovačkom društvu je dopušten uvoz investicijskih dobara (novih i, od travnja 2003., do deset godina starih rabljenih investicijskih dobara) po sniženoj stopi carine. U tu svrhu indijska vlada nakon zahtjeva i plaćanja carine izdaje EPCGS dozvolu. Od travnja 2000. programom se dozvoljava snižena uvozna carinska stopa u visini od 5 % za sva investicijska dobra uvezena u okviru tog programa. Do 31. ožujka 2000. vrijedila je stopa carine od 11 % (uključujući 10 % dodatnih pristojbi) i, u slučaju uvoz robe visoke vrijednosti, nulta stopu carine. Za ispunjavanje obveze izvoza uvezena se investicijska dobra moraju koristiti za proizvodnju određene količine izvozne robe tijekom određenog razdoblja.

(100)

Vlasnik EPCGS dozvole može također nabavljati investicijska dobra od domaćih proizvođača. U tom slučaju domaći proizvođač investicijskih dobara može koristiti povlasticu uvoza sastavnih dijelova, koji su potrebni za proizvodnju tih investicijskih dobara, bez uvoznih carina. Isto tako, domaći proizvođač može zahtijevati povlasticu predviđenog izvoza u vezi s nabavom investicijskih dobara za vlasnika EPCGS dozvole.

(101)

Nakon objavljivanja indijska vlada i jedan proizvođač izvoznik tvrdili su da i. razdoblje amortizacije koje se koristilo za investicijska dobra navodno nije bilo pojašnjeno zainteresiranim strankama na odgovarajući način; i ii. nije bilo dostatno obrazloženo zašto i do koje mjere su bile dodane kamate da bi se dobila visina subvencije koja podliježe kompenzacijskim mjerama.

(102)

EPCGS-om se osiguravaju subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne Uredbe. Smanjenje carine predstavlja financijski doprinos indijske vlada, jer se tom koncesijom smanjuje prihod od carina indijske vlade koji bi inače dospijevao. Osim toga, smanjenjem se carine izvozniku daje povlastica, jer carine ušteđene pri uvozu poboljšavaju njegovu likvidnost.

(103)

Nadalje, EPCGS je zakonski uvjetovan rezultatima izvoza, jer takve dozvole nije moguće dobiti bez obveze izvoza. Stoga se smatra specifičnim i podliježe kompenzacijskim mjerama prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe.

(104)

Konačno, taj se program ne može smatrati dopuštenim sustavom povrata carine ili zamjenskim sustavom povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne Uredbe. Takvi dopušteni sustavi, kako se navodi u točki (i) Priloga I. osnovne Uredbe, ne pokrivaju investicijska dobra, jer se ona ne troše u proizvodnji izvoznih proizvoda.

(105)

Visina subvencije izračunata je, u skladu s člankom 7. stavkom 3. osnovne Uredbe, na temelju neplaćenih carina na uvezena investicijska dobra koje su se rasporedile tijekom razdoblja koje odražava uobičajeno razdoblje amortizacije takvih investicijskih dobara u industriji antibiotika. U skladu s ustaljenom praksom, iznos koji se tako izračunao i koji se može pripisati razdoblju istrage u vezi s pregledom, uskladio se dodavanjem kamate za to razdoblje, s ciljem odražavanja ukupne vrijednosti povlastice u tom razdoblju. U tu svrhu komercijalna stopa kamate u Indiji tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom smatrala se primjerenom. Plaćene naknade potrebne za dobivanje subvencije odbijene su od tog iznosa u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe kako bi se dobila visina subvencije kao brojnik. U skladu s člankom 7. stavkom 2. i člankom 7. stavkom 3. osnovne Uredbe, taj se iznos subvencije dodijelio na izvozni promet tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom kao odgovarajući nazivnik, jer je subvencija ovisna o rezultatima izvoza i nije se dodijelila u vezi s proizvedenim, izrađenim, izvezenim ili prevezenim količina. Četiri su trgovačka društva koristila taj program tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom. Subvencije koje su dobivene bile su zanemarive.

(106)

Budući da u tom slučaju EPCGS neće biti predmet kompenzacijskih mjera, nije potrebno odgovoriti na komentare nakon objavljivanja koji se odnose na navedeno.

(107)

Detalji tog programa utvrđeni su u Master Circular IECD-u br. 5/04.02.02./2002.-03. (izvozni kredit u stranoj valuti) i Master Circular IECD-u br. 4/04.02.02./2002.-03. (izvozni kredit u rupijama) Indijske središnje banke (RBI), koji su naslovljeni na sve komercijalne banke u Indiji.

(108)

Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici imaju pravo na taj program.

(109)

U okviru tog programa Indijska središnja banka obvezujuće određuje najviše kamatne stope za izvozne kredite u indijskim rupijama ili u stranoj valuti koje komercijalne banke mogu obračunati izvozniku „s ciljem omogućavanja izvoznicima pristupa kreditima s međunarodno konkurentnim kamatnim stopama”. ECS se sastoji od dva potprograma, programa izvoznih kredita prije otpreme (kredit za pakiranje), koji pokriva kredite izvozniku za financiranje nabave, obrade, proizvodnje, pakiranja i/ili otpreme roba prije izvoza, i programa izvoznih kredita nakon otpreme koji pokriva zajmove za obrtni kapital s ciljem financiranja izvoznih potraživanja. Indijska središnja banka također upućuje banke da dio svojih neto bankovnih kredita namijene za financiranje izvoza.

(110)

Kao posljedica Master Circularsa Indijske središnje banke, izvoznici mogu dobiti izvozne kredite po povlaštenim kamatnim stopama u usporedbi s kamatnim stopama za obične komercijalne kredite (gotovinske kredite), koje se određuju isključivo po tržišnim uvjetima. U tom se pogledu u Master Circularu o izvoznim kreditima u rupijama navodi da su „najviše kamatne stope za kredite za izvoznike, kako je propisano tom okružnicom, niže od najviših kamatnih stopa na kredite koji se uobičajeno obračunavaju ostalim zajmoprimcima, te su stoga u tom smislu označene kao koncesijske”. Razlika u kamatnim stopama može se smanjiti za poduzeća s dobrom kreditnom sposobnošću. Zapravo, poduzeća s dobrom kreditnom sposobnošću mogu biti u poziciji da dobiju i izvozne kredite i gotovinske kredite pod istim uvjetima.

(111)

Nakon objavljivanja dva izvoznika, koja su dobila pogodnosti u okviru tog programa, tvrdila su da ECS nije subvencija na koju se mogu primijeniti kompenzacijske mjere. U tom su smislu tvrdili da i. subvencija na koju se mogu primijeniti kompenzacijske mjere zahtijeva prijenos javnih sredstava; ii. su stope za ECS kredite određene po tržišnim uvjetima, jer različite komercijalne banke nude značajno različite kamatne stope; i iii. kamatne stope za gotovinske kredite su više od onih za izvozne kredite jer je izvozno financiranje manje rizično (samoizvršno) i, u slučaju izvoznih kredita u stranoj valuti, posljedica su navodno niže inflacije slobodno konvertibilnih stranih valuta u usporedbi s valutom indijske rupije, za što se tvrdilo da ima utjecaj na kamatne stope.

(112)

Nadalje, jedan izvoznik je tvrdio, bez prijedloga novog izračuna stope subvencije, da bi za izračun trebalo upotrijebiti kamatne stope drugih banaka, a ne onih banaka koje su u posjetima provjere određene kao banke zajmodavci, te da u svakom slučaju treba upotrijebiti samo najniže stope i za izvozne i za gotovinske kredite koji su uzeti za usporedbu. Drugi je izvoznik bez pružanja ikakvih dokaza tvrdio da se iznos zajma treba smanjiti za 25 %, što navodno predstavlja vlastiti kapital, iako se isti u poslovnim knjigama navodi kao strani kapital.

(113)

Prvo, povlaštene kamatne stope ECS kredita koje su određene u Master Circularsima Indijske središnje banke, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 1, mogu smanjiti troškove kamata izvoznika u usporedbi s troškovima kredita koji su određeni isključivo tržišnim uvjetima i u tom se slučaju daje povlastica takvom izvozniku u smislu članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Zaključeno je da je povlastica dodijeljena samo u slučaju sudjelujućih izvoznika kod kojih su utvrđene takve razlike u kamatnim stopama. Suprotno gore navedenim tvrdnjama, te razlike u stopama ne mogu se objasniti isključivo tržišnim poslovanjem komercijalnih banaka. Izvozno kreditiranje nije per se sigurnije od domaćega financiranja. U stvari, ono se obično smatra rizičnijim i razina sigurnosti koja se zahtijeva za određeni kredit, bez obzira na cilj financiranja, isključivo je tržišna odluka svake komercijalne banke. Razlike u kamatnim stopama kod različitih banaka posljedica su metodologije koju Indijska središnja banka koristi za određivanje najviših kamata kod zajmova za svaku komercijalnu banku zasebno. Osim toga, bez Master Circularsa Indijske središnje banke, komercijalne banke ne bi bile obvezne zajmoprimcima izvoznih kredita omogućiti nikakve možda pogodnije kamatne stope za izvozne kredite u stranoj valuti. U sažetku odgovora na te primjedbe trebalo bi podsjetiti da je cilj Master Circularsa Indijske središnje banke omogućiti financiranje izvoza po „međunarodno konkurentnim stopama” i da sama Indijska središnja banka smatra stope izvoznih kredita „koncesijskim”. Drugo, i unatoč činjenici da povlaštene kredite u okviru ECS-a dodjeljuju komercijalne banke, ta je povlastica financijski doprinos vlade u smislu članka 2. stavka 1. točke iv. osnovne Uredbe. U tom smislu treba napomenuti da se niti u članku 2. stavku 1. točki iv. osnovne Uredbe niti u ASCM-u ne zahtijeva terećenje javnih računa, npr. nadoknada komercijalnim bankama od strane indijske vlade, da bi se utvrdila subvencija, već samo uputa vlade za izvršenje funkcija koje su opisane u točkama i., ii. ili iii. članka 2. stavka 1. osnovne Uredbe. Indijska središnja banka je javno tijelo i stoga pripada pod definiciju „vlade” kako je određeno u članku 1. stavku 3. osnovne Uredbe. U 100 %-tnom je vlasništvu vlade, provodi ciljeve javne politike, npr. monetarne politike, i njenu upravu imenuje indijska vlada. Indijska središnja banka usmjerava privatna tijela, jer su komercijalne banke obvezne ispuniti uvjete, inter alia, najviših dopuštenih kamatnih stopa za izvozne kredite, koji su određeni Master Circularsima Indijske središnje banke i odredbama Indijske središnje banke da komercijalne banke moraju određeni iznos svojih neto bankovnih kredita usmjeriti u financiranje izvoza. Ta odredba obvezuje komercijalne banke da provode funkcije navedene u članku 2. stavku 1. točki (a) podtočki i. osnovne Uredbe, u ovom slučaju zajmove u obliku povlaštenog financiranja izvoza. Takav bi neposredan prijenos sredstava u obliku zajmova pod određenim uvjetima uobičajeno pripadao vladi i ta praksa se na nikakav bitan način ne razlikuje od prakse koju uobičajeno provode vlade, članak 2. stavak 1. točka (a) podtočka iv. osnovne Uredbe. Ta se subvencija smatra specifičnom i takvom da se na nju mogu primijeniti kompenzacijske mjere jer su povlaštene kamatne stope dostupne samo za financiranje izvoznih transakcija i stoga su uvjetovane uspješnošću izvoza, članak 3. stavak 4. točka (a) osnovne Uredbe.

(114)

Visina subvencije izračunata je na temelju razlike između kamata plaćenih za izvozne kredite koji su korišteni tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom i iznosa koji bi bio plaćen ako bi se koristile iste kamatne stope kao za obične komercijalne kredite koje koristi određeno trgovačko društvo. Ta se visina subvencije (brojnik) alocirala na ukupni izvozni promet tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom kao odgovarajući nazivnik u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, jer je subvencija uvjetovana rezultatima izvoza i nije se dodijelila u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama. Kasnija tvrdnja jednog izvoznika da bi iznos kredita koji je bio potvrđen tijekom obilaska na samom terenu trebalo umanjiti za 25 % jer se navodno u tom iznosu sastojao od vlastitih sredstava, što nije bilo spomenuto niti ranije niti tijekom provjernog obilaska, nije bila utemeljena i stoga se ne može prihvatiti. Također se odbija zahtjev da se u vezi s bankama zajmodavcima koriste novi podaci umjesto podataka koji su dobiveni tijekom provjernog obilaska, jer ti podaci nisu bili pravodobno dani na raspolaganje niti su se provjerili. U svakom slučaju, taj izvoznik nije potkrijepio dokazima svoju tvrdnju da je subvenciju za financiranje izvoza ostvario samo od komercijalnih banaka s najpovoljnijim uvjetima. ECS je koristilo šest trgovačkih društava. Ostvarile su subvencije u visini do 2,3 %.

(115)

Utvrđeno je da su tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom četiri izvoznika, koja su bila predmet istrage, dobila povlasticu djelomičnog oslobođenja od poreza na dohodak na dobit ostvarenu izvoznom prodajom. Pravna osnova za to oslobođenje određena je u odjeljku 80. HHC Zakona o porezu na dohodak.

(116)

Ta je odredba Zakona o porezu na dohodak za procijenjenu godinu 2005. do 2006. (tj. za financijsku godinu od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005.) na dalje ukinuta. Stoga se nakon 31. ožujka 2004. iz odjeljaka 80. HHC Zakona o porezu na dohodak neće davati povlastice podnositelju. Dok su tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom četiri izvoznika, koja su bila predmet istrage, koristila taj program, budući da je isti ukinut, ne podliježe kompenzacijskim mjerama, u skladu s člankom 15. stavkom 1. osnovne Uredbe.

(117)

Potpuno oslobođenje od poreza na dohodak na dobit koja se ostvari izvoznom prodajom novoosnovanog poduzeća u SEZ-u, slobodnoj trgovinskoj zoni, tehnološkom parku za elektroničku računalnu opremu ili tehnološkom parku za programsku opremu, (odjeljak 10.A Zakona o porezu na dohodak) ili novoosnovanog EOU-a (odjeljak 10.B Zakona o porezu na dohodak) tijekom prvih 10 godina proizvodnje ostaje na snazi do 31. ožujka 2010.

(118)

Jedno je trgovačko društvo tijekom zadnjih 10 godina koristilo povlastice prema odjeljku 10.B Zakona o porezu na dohodak, s početkom u financijskoj godini 1993. do 1994. Zato to trgovačko društvom od financijske godine 2003. do 2004. na dalje nema pravo na povlastice prema odjeljku 10.B Zakona o porezu na dohodak. Stoga se u skladu s člankom 15. stavkom 1. osnovne Uredbe taj program neće kompenzirati u ovom slučaju.

(119)

Detaljan opis ITIRAD-a naveden je u odjeljku 35.(2.AB) Zakona o porezu na dohodak.

(120)

Trgovačka društva koja se bave biotehnologijom ili proizvodnjom lijekova, farmaceutskih proizvoda, kemikalija, elektroničke opreme, računala i računalnih programa, telekomunikacijske opreme, helikoptera, zrakoplova i svih drugih proizvoda ili predmeta koji se mogu objaviti imaju pravo na subvencije u okviru tog programa.

(121)

Za svaki izdatak (osim za trošak zemljišta ili zgrade) za interno istraživanje i razvoj, koji je odobrilo Ministarstvo za znanstveno i industrijsko istraživanje indijske vlade, za potrebe poreza na dohodak dopušten je odbitak svote u visini 150 % de facto nastalih troškova. Tako se s 50 % odbitkom fiktivnih troškova (npr. troškova koji nisu stvarno nastali) osnovica poreza na dohodak, i u skladu s time teret poreza na dohodak, umjetno smanjuje.

(122)

Nakon objavljivanja jedan izvoznik, koji je koristio povlastice u okviru tog programa, dao je sljedeće primjedbe. Taj se program ne bi trebao kompenzirati, jer i. iako je ITIRAD zaista ograničen na određene sektore navodno nije specifičan u smislu članka 3. stavka 2. osnovne Uredbe, budući da sva poduzeća u tim sektorima imaju pravo na povlastice; i ii. troškovi koji su nastali nakon 31. ožujka 2005., u skladu s odjeljkom 35.(2.AB) pododjeljkom (5.) Zakona o porezu na dohodak, neće ostvarivati povlastice prema tome programu.

(123)

ITIRAD osigurava subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Umjetno smanjenje osnovice za porez na dohodak prema odjeljku 35.(2.AB) Zakona o porezu na dohodak predstavlja financijski doprinos indijske vlade, jer to smanjuje prihode indijske vlade od poreza na dohodak koji bi inače dospijevali na plaćanje. Osim toga, smanjenjem poreza na dohodak poduzeću se daje povlastica, jer se time poboljšava njegova likvidnost.

(124)

Indijska vlada je tvrdila i nakon objavljivanja ponovila neutemeljene tvrdnje da se pravo na ITIRAD temelji na objektivnim mjerilima i da stoga taj program nije specifičan. Međutim, jasan tekst odjeljka 35.(2.AB) Zakona o porezu na dohodak dokazuje da je ITIRAD de jure specifičan u smislu članka 3. stavka 2. točke (a) osnovne Uredbe i stoga takav da se na njega mogu primijeniti kompenzacijske mjere. Pravo na taj program nije uređeno objektivnim mjerilima koja su neutralna u smislu članka 3. stavka 2. točke (b) osnovne Uredbe. Povlastice u okviru tog programa dostupne su samo za određene industrijske sektore navedene u uvodnoj izjavi 120; indijska vlada nije omogućila da taj program bude dostupan svim sektorima. Suprotno primjedbi jednog od izvoznika, takvo ograničenje predstavlja specifičnost, jer kategorija „skupina industrija” iz članka 3. stavka 2. osnovne Uredbe na jednak način opisuje sektorska ograničenja. To ograničenje nije gospodarske prirode i horizontalne primjene, kao što su broj zaposlenika ili veličina poduzeća.

(125)

Nadalje, tvrdnja da izdaci nastali nakon 31. ožujka 2005. ne spadaju pod taj program ne znači da se na program ne mogu primijeniti kompenzacijske mjere u smislu članka 15. stavka 1. osnovne Uredbe. Nije bilo dokazano da je taj program u trenutku zaključenja nalaza istrage u vezi s pregledom već bio povučen, niti da izvoznik više neće koristiti povlastice ITIRAD-a. Suprotno tome, ITIRAD je na snazi cijele godine procjenjivanja 2005./2006. (tj. financijske godine 2004./2005.) i tako se prema njemu i dalje mogu dodjeljivati povlastice. Osim toga, izvoznik nije utemeljio svoju tvrdnju da indijska vlada ne predviđa produljenje tog programa. U stvari, taj je program u prošlosti već bio produljen (8). Nije dokazano da takvo produljenje neće biti uvedeno budućim Zakonom o proračunu, posebno jer indijska vlada nije niti za vrijeme savjetovanja niti u primjedbama nakon objavljivanja dala naznaku da će od 31.ožujka 2005. taj program i. isteći; i ii. neće biti nadomješten usporedivom odredbom o oslobađanju od poreza na dohodak.

(126)

Visina subvencije izračunata je na temelju razlike između dospjelog poreza na dohodak za razdoblje istrage u vezi s pregledom sa i bez primjene odredbe odjeljka 35.(2.AB) Zakona o porezu na dohodak. Taj je iznos subvencije (brojnik) dodijeljen na ukupni promet izvoza u razdoblju istrage u vezi s pregledom kao odgovarajući nazivnik u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, jer se ta subvencija odnosi na sve prodaje, domaće i izvozne, i nije se dodijelila u vezi s proizvedenim, izrađenim, izvezenim ili prevezenim količina. Tako se za jedno trgovačko društvo koja je koristilo subvencije u okviru ITIRAD-a utvrdila stopa subvencije od 1,5 %.

(127)

Države Gujarat i Punjab dodjeljuju industrijskim poduzećima koja na to imaju pravo poticaje u obliku oslobođenja i/ili odgode poreza na promet i poreza na kupovinu, s ciljem poticanja industrijskog razvoja gospodarski zaostalih područja tih država. Budući da su ti programi gotovo istovjetni, procjenjuju se zajedno.

(128)

Detaljan opis tih programa, kako ih primjenjuje vlada Gujarata (GOG) i vlada Punjaba (GOP), navedeni su u Rezoluciji vlade Gujarata br. INC-1090-1023-(2)-I(GR br. 2) od 16. listopada 1990. i u Rezoluciji vlade Punjaba br. 15/43/96-5IB/2238 od 20. ožujka 1996.

(129)

Trgovačka društva koja osnivaju nova industrijska postrojenja ili provode velika širenja postojećih industrijskih postrojenja u zaostalim područjima imaju pravo na subvencije u okviru tih programa. Ipak, postoje iscrpni popisi industrija koje nemaju pravo na te subvencije i koji sprečavaju poduzeća iz određenih područja djelovanja da koriste te poticaje.

(130)

U okviru tih programa trgovačka moraju investirati u zaostala područja. Ta su područja, koja predstavljaju određene teritorijalne jedinice u obje države, u odnosu na njihov gospodarski razvoj razvrstana u različite kategorije, dok istodobno postoje područja koja su u vezi s primjene tih programa poticaja isključena ili „zabranjena”. Glavno je mjerilo za utvrđivanje visine poticaja veličina investicije i područje u kojem je poduzeće smješteno ili će biti smješteno.

(131)

Poticaji se mogu dodijeliti bilo kada, jer nema vremenskih ograničenja bilo u pogledu ispunjavanja zahtjeva za dobivanje poticaja ili u pogledu ispunjavanja količinskih mjerila.

(132)

Nakon objavljivanja dva su izvoznika, koji su koristili povlastice u okviru IIS-a, dala primjedbu da i. IIS nije izvozna subvencija; ii. predstavlja samo nadoknadu za dodatne troškove koji su nastali zbog pomanjkanja odgovarajuće infrastrukture u određenim zaostalim područjima; i iii. u slučaju jednog izvoznika, da od 5. srpnja 2003. ne koristi povlastice iz tog programa.

(133)

Ta dva programa osiguravaju subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) alineje (ii.) i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Ti programi predstavljaju financijski doprinos vlade Gujarata i vlade Punjaba, jer dodijeljeni poticaji, u ovome slučaju oslobođenje od poreza na promet i poreza na kupovinu, smanjuju prihod od poreza koji bi inače dospijevao na plaćanje. Osim tog, tim se poticajima poduzeću dodjeljuje povlastica, jer se njima poboljšava njegovo financijsko stanje budući da se porezi koji inače dospijevaju na plaćanje ne plaćaju.

(134)

Nadalje, programi su regionalno specifični u smislu članka 3. stavka 2. točke (a) i članka 3. stavka 3. osnovne Uredbe, jer su na raspolaganju samo određenim trgovačkim društvima koja su investirala u određena geografska područja u nadležnosti navedenih država. Nisu na raspolaganju trgovačkim društvima smještenima izvan tih područja i, osim toga, razina se subvencije razlikuje ovisno o kojem se području radi.

(135)

Indijska se vlada ne slaže s tom ocjenom. Prvo, tvrdi da međunarodna trgovinska razmjena per se nije predmet poreza na promet, kako je određeno indijskim Ustavom. Kao posljedica toga, dalje tvrdi indijska vlada, takvi programi ne uzrokuju odricanje od prihoda od izvoznih transakcija koji bi inače bili naplativi i stoga ih ne bi trebalo kompenzirati. Međutim, i suprotno primjedbama nakon objavljivanja dvaju izvoznika u vezi s tim, program nije bio ocijenjen kao izvozna subvencija, u smislu članka 3. stavka 4. točke (a) osnovne Uredbe, izravno usmjerena na izvoz dotičnog proizvoda, već kao drukčija specifična (vidjeti uvodnu izjavu 134). Da bi se na program mogle primijeniti kompenzacijske mjere, nije potrebna izravna veza između subvencije i izvoznog proizvoda. U skladu s člankom 1. stavkom 1. osnovne Uredbe, dostatno je utvrditi izravnu vezu između subvencije i proizvodna trgovačka društva. Temeljem toga, da je „novac zamjenjiv”, svaka će se takva domaća subvencija odraziti u obliku nižih cijena i na izvozne transakcije, jer se takvom subvencijom poboljšava cjelokupna likvidnost poduzeća. Osim toga, indijska vlada nije pružila dokaze da općenito oslobađanje od poreza na promet za izvoznu prodaju također pokriva i obveze poreza na kupnju za materijale koji će se koristiti u proizvodnji. U stvari, u ovom su slučaju trgovačka društva također koristila IIS za kompenziranje obveza poreza na kupovinu.

(136)

Indijska vlada nadalje je tvrdila da se IIS, iako ograničen na određene zaostale regije u okviru područja Punjaba i Gujarata, ne bi trebao smatrati specifičnim, jer oni navodno ne daju prednosti određenim trgovačkim društvima u okviru tih posebno određenih regija. Međutim, indijska je vlada priznala da nemaju sve vrste proizvodnje u okviru tih određenih područja pravo na IIS. U stvari, regionalno ograničenje državnog subvencijskog programa na sva trgovačka društva u posebno određenim područjima u okviru njihovih državnih područja samo po sebi predstavlja specifičnost. Takvi programi jasno daju prednost nekim trgovačkim društvima pred drugima, jer trgovačko društvo u regiji koja ima pravo na programe može dobiti pomoć, dok njezin konkurent smješten u regiji koja nema pravo na programe ne može. Takvo razlikovanje nije objektivno u smislu članka 3. stavka 2. točke (b) osnovne Uredbe i stoga je specifično, jer se programi ne koriste horizontalno na cjelokupnom području države.

(137)

Navodna kompenzacija u okviru IIS-a za dodatne troškove koji su nastali zbog nedostatne infrastrukture, suprotno primjedbi jednog izvoznika, ne mijenjaju ocjenu da se radi o subvenciji na koju se mogu primijeniti kompenzacijske mjere. Takvi navodni troškovi nisu bili utemeljeni.

(138)

Izvoznik, koji je tvrdio da više nema pravo na subvencije u okviru IIS-a, nije obrazložio svoju tvrdnju, npr. davanjem potvrde vlade Gujarata. Suprotno tome, u svojim je izvještajima o upravljanju za 2002. do 2003. (tj. razdoblje istrage u vezi s pregledom) naveo da je tražio produženje korištenja povlastica u okviru IIS-a do 2012. Trebalo bi napomenuti da je takvo produženje u okviru IIS-a Gujarata moguće. Trgovačko društvo nije pružilo dokaze da je vlada Gujarata odbila to produženje.

(139)

Obrazloženja indijske vlade i primjedbe nakon objavljivanja stoga nisu promijenili ocjenu da su ti programi, oslobođenja od poreza na promet i poreza na kupovinu takvi da se na njih mogu primijeniti kompenzacijske mjere.

(140)

Visina subvencije izračunata je na osnovi visine poreza na promet i poreza na kupovinu koji bi u razdoblju istrage u vezi s pregledom dospijevali na naplatu, ali koji su u okviru tih programa ostali neplaćeni. U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, ta se visina subvencije (brojnik) dodjeljuje na ukupni izvozni promet tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom kao odgovarajući nazivnik, jer subvencija nije uvjetovana izvozom i nije se dodijelila u vezi s proizvedenim, izrađenim, izvezenim ili prevezenim količina. Tijekom tog razdoblja tri su trgovačka društva koristila povlastice iz tih programa. Dobila su subvencije u visini 2,4 % (2 trgovačka društva) i 3,1 %.

(141)

Država Gujarat industrijskim poduzećima koja imaju pravo na poticaje dodjeljuje poticaje u obliku oslobođenja od plaćanja pristojbe za električnu energiju, s ciljem poticanja industrijskog razvoja gospodarski zaostalih područja u toj državi.

(142)

Detaljan opis programa za oslobođenje od pristojbe za električnu energiju koji primjenjuje vlada Gujarata naveden je u bombajskom Zakonu o pristojbama za električnu energiju iz 1958., a posebno u odjeljcima 3.(2.)(vi) i 3.(2.)(vii)(a) i (b) tog Zakona, kako je prilagođen Uredbom Gujarata o prilagodbi Zakona iz 1960.

(143)

Tvrtke koje investiraju u zaostala područja, uspostavljanjem novih industrijskih postrojenja ili velikim kapitalnim investicijama u širenje postojećeg industrijskog postrojenja, imaju pravo na taj poticaj.

(144)

Program je dostupan samo tvrtkama koje su investirale u posebno određena geografska područja u nadležnosti države Gujarata. Programom se također ovlašćuje vlada Gujarata da bilo koje područje i bilo koje novo industrijsko poduzeće oslobodi obveze plaćanja pristojbe za električnu energiju. Nadalje, nova industrijska poduzeća koja su osnovana u posebno određenim područjima, za razdoblje od pet godina od datuma početka proizvodnje, ili oslobođena plaćanja pristojbe za električnu energiju ili plaćaju polovinu uobičajenog iznosa.

(145)

Nakon objavljivanja jedan je izvoznik, koji je koristio subvencije iz toga programa, tvrdio da od 4. lipnja 2004. navodno više nije koristio subvencije iz tog programa. Nadalje, drugi je izvoznik tvrdio da nije koristio taj program. Međutim, vezano uz ovog posljednjeg izvoznika, trebalo bi napomenuti da taj program nije ni bio uključen u izračun visine njegove subvencije.

(146)

Taj program predstavlja subvenciju u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Predstavlja financijski doprinos vlade Gujarata, jer se tim poticajem smanjuju prihodi države koji bi inače bili naplativi. Nadalje, tim se programom tvrtki dodjeljuje povlastica. Program je također regionalno specifičan u smislu članka 3. stavka 2. točke (a) i članka 3. stavka 3. osnovne Uredbe, jer je dostupan samo tvrtkama koje su investirale unutar posebnih određenih zemljopisnih područja u nadležnosti države Gujarat. Nadalje, kriteriji i uvjeti kojima se određuje pravo na korištenje tog poticaja nisu jasno određeni zakonom, uredbom ili drugim službenim dokumentom. Tijekom obilazaka radi provjere potvrdilo se da je jedna tvrtka koristila subvencije iz tog programa tijekom razdoblja od devet godina. Iako se to od nje zahtijevalo, tvrtka, osim bombajskoga Zakona o pristojbama za električnu energiju, nije dala nikakve druge podatke koji bi mogli promijeniti tu analizu.

(147)

Indijska je vlada tvrdila da, s obzirom na to da se program nije kompenzirao u drugom slučaju iz 1999. jer je smatrano da je horizontalno primijenjen u cijeloj državi, niti se sada treba kompenzirati. U tu je svrhu dala samo obavijest Ministarstva za industriju, energiju i rad države Maharashtre u vezi s bombajskim Zakonom o pristojbama za električnu energiju iz 1958. Međutim, ti se podaci ne odnose na državu Gujarat. Osim toga trebalo bi napomenuti da prema toj obavijesti poticaj EDE očito nije dostupan svim područjima države Maharashtre, te se stoga još uvijek smatra regionalno specifičnim. Utvrđeno je da je jedan od izvoznika pod istragom, sa sjedištem u Gujaratu, koristio taj program tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom. Stoga se zaključuje da je taj program za tog izvoznika takav da se na njega, zbog razloga koji su navedeni u prethodnoj uvodnoj izjavi, mogu primijeniti kompenzacijske mjere.

(148)

Izvoznik koji je tvrdio da više nema pravo na subvencije u okviru EDE-a nije utemeljio tu tvrdnju, npr. davanjem potvrde vlade Gujarata. Suprotno tome, u svojim je izvješćima o upravljanju za 2002. do 2003. (tj. razdoblje istrage u vezi s pregledom) naveo da je tražio produženje korištenja povlastica EDE-a do 2012., što mu je u prošlosti uspjelo za ukupno devet godina, unatoč činjenici da bi u skladu s nadležnim zakonodavstvom razdoblje oslobođenja za EDE trebalo trajati samo pet godina. Tvrtka nije pružila dokaze da je vlada Gujarata odbila produženje.

(149)

Subvencija se za proizvođača izvoznika izračunala na osnovi visine pristojbe za električnu energiju koja bi uobičajeno bila naplativa tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom, ali koja je u okviru tog programa ostala neplaćena. U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, ta se visina subvencije (brojnik) dodjeljuje na ukupnu prodaju u razdoblju istrage u vezi s pregledom (nazivnik), jer se subvencija odnosi na sve prodaje, domaće i izvozne, i nije se dodijelila u vezi s proizvedenim, izrađenim, izvezenim ili prevezenim količinama. Za poduzeće koje je koristilo subvenciju EDE utvrđena je subvencijska marža od 0,2 %.

(150)

Utvrđeno je da proizvođači izvoznici u okviru PSI-a nisu dobili nikakve subvencije na koje se mogu primijeniti kompenzacijske mjere.

(151)

U skladu s dosljednom praksom pri određivanju stope subvencioniranja, povezane se tvrtke smatraju jednim subjektom zato jer bi izračunavanje pojedinačnih stopa subvencioniranja moglo potaknuti izbjegavanje subvencijskih mjera, koje bi tako postale neučinkovite, omogućujući povezanim proizvođačima da svoj izvoz u Zajednicu usmjeravaju kroz tvrtke s najnižom pojedinačnom stopom. Kako bi se izbjegla takva situacija, najprije se izračunala pojedinačna visina subvencije u okviru programa za svaku povezanu tvrtku, a zatim se utvrdio ponderirani prosjek tih iznosa subvencija i pripisao se svakoj od povezanih tvrtki.

(152)

Dva su se proizvođača izvoznika smatrala povezanim tvrtkama i njima se pripisala pojedinačna stopa subvencioniranja, budući da su oba na takvom operativnom položaju da mogu ograničavati drugu tvrtku. U skladu s njihovim godišnjim izvješćima, ključne su rukovodeće osobe obje tvrtke u rodu i mogu provoditi „značajan utjecaj” na tvrtku drugoga. U skladu s indijskim računovodstvenim standardima značajan utjecaj znači sudjelovanje u financijskim i/ili operativnim odlukama tvrtke. Takav utjecaj vodi do određenja tvrtki kao povezanih u skladu s indijskim računovodstvenim standardima. Nadalje, u skladu s europskim carinskim pravom smatra se da su strane povezane kada nadziru jedna drugu ili su članovi iste obitelji (9).

(153)

Nakon objavljivanja jedan od tih proizvođača izvoznika nije se složio s gore navedenom analizom o povezanosti stranaka. Tvrdio je, bez pružanja dodatnih dokaza, da među navedenim tvrtkama nema poslovnih veza. Međutim, proizvođač izvoznik nije porekao činjenični opis iz uvodne izjave 152 niti je obrazložio zašto se, unatoč tim činjenicama, obje tvrtke ne bi trebale smatrati povezanim strankama. Stoga se ta tvrdnja zanemarila.

Iznos subvencija na koje se mogu primijeniti kompenzacijske mjere, u skladu s odredbama osnovne Uredbe, izražen ad valorem, za istražene proizvođače izvoznike kreće se između 25,3 % i 35,1 %.

(154)

S obzirom na visoku razinu suradnje, stopa subvencije za sve tvrtke koje nisu surađivale postavila se na razini tvrtke s najvišom pojedinačnom stopom, tj. 35,1 %.

(155)

U skladu s člankom 18. stavkom 2. osnovne Uredbe, ispitalo se bi li istek valjanih mjera doveo do nastavljanja ili ponovnog subvencioniranja.

(156)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 21. do 153., utvrđeno je da su tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom indijski izvoznici dotičnog proizvoda nastavili koristiti subvencije indijskih vlasti na koje se mogu primijeniti kompenzacijske mjere. Zapravo, subvencijske marže koje su utvrđene tijekom pregleda više su od stopa koje su utvrđene tijekom prvotne istrage, a koje su se kretale između 0 % do 15,3 % (uvodna izjava 43 Uredba Vijeća EZ-a br. 2164/98). Samo se program subvencioniranja naveden u uvodnim izjavama 115 i 116 (80.HHC ITA) ukinuo, dok su u nekim drugim slučajevima pojedinačna trgovačka društva prestala ispunjavati uvjete za određene programe. To se uzelo u obzir u izračunu stopa subvencioniranja. Preostali se dotični programi subvencioniranja koriste i dalje i nema ni jednog pokazatelja da bi ti programi u bližoj budućnosti postupno prestali funkcionirati ili bili promijenjeni. U nedostatku takve mjere, izvoznici dotičnog proizvoda nastavit će primati subvencije na koje se mogu primijeniti kompenzacijske mjere. Svaki izvoznik ima pravo na nekoliko programa subvencioniranja. U tim okolnostima smatralo se razumnim zaključiti da će se subvencioniranje vjerojatno nastaviti u budućnosti.

(157)

S obzirom na to da se dokazalo da se subvencioniranje nastavilo u vremenu pregleda i da će se vjerojatno nastaviti u budućnosti, pitanje vjerojatnosti ponovnog subvencioniranja nevažno je.

(158)

Tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom dotični su proizvod u Zajednici proizvodili sljedeći proizvođači iz Zajednice: Sandoz, DSM, ACS Dobfar SpA i Antibioticos S.A. Sandoz je zahtijevao kombinirani pregled u vezi s istekom mjera i privremenim pregledom važećih antisubvencijskih mjera. DSM je podržao taj zahtjev. Sandoz i DSM u potpunosti su surađivali u istrazi u vezi s pregledom. Drugi proizvođači u Zajednici nisu ni surađivali ni bili protiv pokretanja tih kombiniranih pregleda u vezi s istekom mjera i privremenog pregleda.

(159)

Jedan od sudjelujućih proizvođača iz Zajednice tijekom predmetnog razdoblja uvozio je dvije vrste dotičnog proizvoda iz Indije, kao i iz drugih trećih zemalja. Ta aktivnost ne mijenja njegovo definiranje kao proizvođača u smislu članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe. U usporedbi s njegovom proizvodnjom dotičnog proizvoda u Zajednici, količine koje su uvezene iz Indije tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom predstavljale su samo relativno manji udio, manji od 10 %. Nadalje, njegovi je uvoz dotičnog proizvoda iz Indije samo privremene prirode, budući da restruktuira svoju proizvodnju u Zajednici i započeo je proizvoditi vrste dotičnog proizvoda koje je uvozio iz, inter alia, Indije.

(160)

Dotični proizvod koji su proizvodili proizvođači iz Zajednice tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom predstavljao je 70,5 % ukupne proizvodnje u Zajednice dotičnog proizvoda. Stoga ta trgovačka društva predstavljaju industriju Zajednice u smislu članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe. One se dalje u tekstu nazivaju „industrija Zajednice”.

(161)

Pri ocjeni trendova opsega i cijena korištene su odgovarajuće statistike Eurostata za oznake TARIC 2941101010, 2941102010 i 2941900030 zajedno s podacima dobivenima iz provjerenih odgovora industrije Zajednice na upitnike.

(162)

Podaci industrije Zajednice dobiveni su iz provjerenih odgovora sudjelujućih proizvođača iz Zajednice na upitnike.

(163)

Kada je to potrebno zbog povjerljivosti podataka, za prikaz razvoja trendova korišteni su indeksi.

(164)

Nakon objavljivanja jedan od izvoznika tvrdio je da je analiza štete trebala biti napravljena na osnovi podataka za tržište Zajednice nakon proširenja od 1. svibnja 2004., tj. uključujući 10 novih država članica.

(165)

S obzirom da članak 11. stavak 1. osnovne Uredbe određuje da se podaci koji se odnose na razdoblje nakon razdoblja istrage uobičajeno ne uzimaju u obzir, i budući da je do proširenja došlo nakon razdoblja istrage, ta se primjedba odbila. U svakom slučaju, raspoloživi podaci ukazuju da u 10 novih država članica nema proizvodnje dotičnog proizvoda koja bi mogla izmijeniti stanje industrije Zajednice.

(166)

Osim toga, kao općenitu primjedbu jedan od izvoznika, bez daljnje potkrepe, izjavio je da dana analiza štete nije uzela u obzir sve čimbenike navedene u članku 8. osnovne Uredbe i da se nije temeljila na pozitivnim dokazima.

(167)

Konkretne tvrdnje u vezi s posebnim aspektima analize štete bit će obuhvaćene u okviru odgovarajućeg dijela analize dalje u tekstu. Međutim, kao odgovor na općenitu primjedbu, trebalo bi napomenuti i. da su osnova za analizu štete bili provjereni podaci potkrijepljeni dokazima; i ii. kako je navedeno dalje u tekstu, procijenili su se svi čimbenici iz članka 8. stavka 2. osnovne Uredbe koji se odnose na uvoz, svih 17 pokazatelja iz članka 8. stavka 5. osnovne Uredbe koji su povezani sa stanjem industrije Zajednice, i svi znani čimbenici osim subvencioniranog uvoza iz članka 8. stavka 7. osnovne Uredbe.

(168)

Kako bi se utvrdilo je li industrija Zajednice pretrpjela štetu i kako bi se utvrdila potrošnja i različiti gospodarski pokazatelji povezani sa stanjem industrije Zajednice, ispitalo se treba li i u kojoj mjeri kod analize uzeti u obzir daljnju uporabu proizvodnje istovjetnog proizvoda industrije Zajednice.

(169)

Industrija Zajednice prodaje istovjetni proizvod i. nepovezanim kupcima kao i ii. za daljnju preradu u okviru iste skupine trgovačkih društava (povezani subjekti). Smatralo se da prodaja nepovezanim subjektima čini „slobodno tržište”. Prodaja povezanim subjektima za daljnju preradu smatrala se ograničenom uporabom, jer nije bilo moguće slobodno izabrati dobavljača.

(170)

Za sljedeće gospodarske pokazatelje koji se odnose na industriju Zajednice utvrđeno je da se smislena analiza i ocjena moraju usredotočiti na stanje koje prevladava na slobodnom tržištu: opseg prodaje i prodajne cijene na tržištu Zajednice, tržišni udio, rast, profitabilnost, opseg izvoza i cijene. Kada je to bilo opravdano i moguće, ti su se nalazi naknadno usporedili s podacima za ograničeno tržište, s ciljem dobivanja potpune slike stanja industrije Zajednice.

(171)

Međutim, s obzirom na druge gospodarske pokazatelje, na temelju istrage utvrđeno je da ih je moguće smisleno ispitati samo u vezi s cjelokupnim aktivnostima. Proizvodnja (za ograničeno i slobodno tržište), kapaciteti, iskorištenost kapaciteta, ulaganja, zalihe, zaposlenost, produktivnost, plaće i sposobnost prikupljanja kapitala ovise o cjelokupnoj aktivnosti, bez obzira na to je li proizvodnja za ograničeno ili slobodno tržište.

(172)

Dva su izvoznika osporavala analizu u vezi sa slobodnim i ograničenim tržištem. Tvrdili su da nije objektivna u smislu članka 8. stavka 2. osnovne Uredbe.

(173)

Međutim, smatra se da je istragom utvrđena jasnu odijeljenost između slobodnog i ograničenog tržišta. U stvari, rezervirani kupac nema drugog izbora nego kupovati od svog rezerviranog dobavljača. U takvim se okolnostima analiza mora usredotočiti prvenstveno na slobodno tržište, jer prodaja na ograničenom tržištu nije bila predmet tržišnog natjecanja s proizvodima prodanima na slobodnom tržištu, te stoga subvencionirani uvoz nije na nju imao utjecaja. Nadalje se primjećuje da analiza štete unatoč toj jasnoj odijeljenosti nije zanemarila ograničeno tržište. Suprotno tome, stanja oba tržišta međusobno su uspoređena, kako je navedeno dalje u tekstu, s ciljem dobivanja objektivne konačne ocjene stanja industrije Zajednice u cjelini. Stoga se ta tvrdnja odbacuje.

(174)

Pri izračunavanju očigledne potrošnje dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda u Zajednici, Komisija je dodala:

Kako je prikazano u niže navedenoj tablici, potrošnja dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda u Zajednici u razmatranom je razdoblju narasla za 51 %.

(175)

Indijska vlada i jedan proizvođač tvrdili su da su gore navedeni podaci u vezi s potrošnjom trebali biti detaljniji, naročito u pogledu proizvođača iz Zajednice i odvajanja slobodne i ograničene potrošnje. Nadalje su tvrdili da vjerodostojnost podataka u pogledu proizvođača iz Zajednice koji nisu industrija Zajednice nije provjerena.

(176)

Napominje se da se industrija Zajednice sastoji od samo dvije stranke, od kojih jedna djeluje samo na ograničenom tržištu. Stoga, u skladu s člankom 29. osnovne Uredbe (povjerljivost) nije moguće otkrivati daljnje pojedinosti. S obzirom na podatke za proizvođače Zajednice, osim industrije Zajednice, trebalo bi podsjetiti da ti proizvođači nisu sudjelovali u istrazi. Budući da nije bilo raspoloživih drugih podataka u vezi s njihovim doprinosom potrošnji u Zajednici, korišteni su podaci dani u zahtjevu za pregled. Osim toga, niti jedna stranka nije dala proturječne podatke niti se provjeravanjem pobudila sumnja u njihovu vjerodostojnost.

(177)

Količina uvoza dotičnog proizvoda tijekom razmatranog razdoblja značajno je narasla. Uvoz je u razdoblju istrage u vezi s pregledom bio za 159 % veći nego u 1999. Taj je uvoz narastao puno brže od općenitog rasta potrošnje od 51 %, rasta uvoza iz trećih zemalja, osim Indije, u visini od 13 % i rasta prodaje industrije Zajednice u visini od 80 % tijekom istog razdoblja. Što se tiče statusa Indije kao države u razvoju i odredbi članka 14. stavka 4. osnovne Uredbe, utvrđeno je da je opseg uvoza iz Indije u razdoblju istrage u vezi s pregledom predstavljao značajno više od 4 % ukupnog uvoza dotičnog proizvoda u Zajednicu.

(178)

Prosječna uvozna cijena dotičnog proizvoda lagano je narasla i dostigla najvišu vrijednost 2002. te je kasnije opet pala na razinu prije 2001.

(179)

Tržišni udjel uvoza iz Indije na tržištu Zajednice u razmatranom razdoblju narastao je za 71 %. Tvrdilo se da bi indeksirano povećanje trebalo iznositi samo 66 % umjesto 71 %. Na temelju postotka tržišnog udjela zaokruženog na nižu vrijednost, ta je tvrdnja aritmetički ispravna. Unatoč tome, gornji se indeks pravilno izračunao. U svrhu preciznog indeksiranja tržišnog udjela postoci nisu zaokruživani. To se može vidjeti pri usporedbi indeksiranih brojki i postotaka za 1999. i 2000. Nadalje, ta se metodologija dosljedno koristila u svim tablicama ove Uredbe.

(180)

Za utvrđivanje nelojalnog snižavanja cijena analizirani su podaci o cijenama za razdoblje istrage u vezi s pregledom. U tu su se svrhu usporedile prodajne cijene u industriji Zajednice prvim nepovezanim kupcima, na osnovi cijena fco tvornica, s prodajnim cijenama indijskih proizvođača izvoznika prvim samostalnim kupcima u Zajednici, na osnovi CIF uvoznih cijena, u oba slučaja nakon odbitka popusta, sniženja i provizija.

(181)

Temeljem odgovora na upitnike bilo je moguće odrediti različite podvrste dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda u svrhu usporedbe na temelju vrste proizvoda (npr. amoksicilin trihidrat, ampicilin trihidrat i cefaleksin) i njihovih inačica (tj. u obliku praška ili u kompaktnome obliku).

(182)

Prodajne cijene industrije Zajednice i CIF uvozne cijene proizvođača izvoznika uspoređene su na istoj razini trgovinske razmjene, tj. razini trgovaca/distributera na tržištu Zajednice, na osnovi ponderiranih prosječnih cijena za podvrstu proizvoda. Tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom gotovo su sve prodaje proizvođača izvoznika u Zajednici bile obavljene preko trgovaca/distributera.

(183)

Rezultati usporedbe, izraženi kao postotak prodajne cijene industrije Zajednice u razdoblju istrage u vezi s pregledom, pokazali su visoke marže nelojalnog snižavanja cijena. S obzirom na proizvođače izvoznike te su se marže kretale od 11,5 % do 17,1 %. Te marže nelojalnog snižavanja cijena stoga ukazuju na stalni cjenovni pritisak koji vrši indijski uvoz na tržište Zajednice, unatoč postojanju mjera.

(184)

Kao posljedica stabilnog rasta potrošnje u Zajednici, proizvodnja istovjetnog proizvoda industrije Zajednice je u razmatranom razdoblju stalno rasla. Taj je pozitivni trend postao izraženiji tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom, kada je jedan od sudjelujućih proizvođača iz Zajednice u Zajednici počeo proizvoditi jednu vrstu istovjetnog proizvoda koju je prethodno samo uvozio.

(185)

Proizvodni kapacitet industrije Zajednice pokazao jednaki pozitivni trend kao i njena proizvodnja. To je dijelom posljedica važnih ulaganja u novu proizvodnu tvornicu koja je u razdoblju istrage u vezi s pregledom ostvario jedan od sudjelujućih proizvođača iz Zajednice.

(186)

Stopa iskoristivosti kapaciteta u razmatranom razdoblju bila je stabilna i na relativno visokoj razini. Takva je visoka stopa iskorištenosti u toj vrsti industrije uobičajena zbog neprestanog serijskog procesa koji se koristi pri proizvodnji istovjetnog proizvoda i, u slučaju industrije Zajednice, dodatno i zbog ograničenog korištenja.

(187)

Tri su izvoznika nakon objavljivanja tvrdila da razvoj tih čimbenika ne pokazuje nikakve znakove štete. Međutim, trebalo bi napomenuti da se zaključak o šteti nije temeljio na tim čimbenicima.

(188)

Na temelju povoljnog razvoja potrošnje Zajednice, opseg prodaje industrije Zajednice na slobodnom tržištu u Zajednici narastao je tijekom razmatranog razdoblja. Opseg prodaje industrije Zajednice na slobodnom tržištu u razmatranom razdoblju pokazao je viši rast nego rast potrošnje u Zajednici. Međutim, između 2000. i razdoblja istrage u vezi s pregledom, rast opsega prodaje industrije Zajednice na slobodnom tržištu bio je manji od rasta potrošnje u Zajednici. Veliko povećanje opsega prodaje industrije Zajednice na slobodnom tržištu između 1999. i 2000. uglavnom je posljedica preuzimanja drugog proizvođača iz Zajednice od strane industrije Zajednice. Unatoč tome, 80 % povećanja opsega prodaje industrije Zajednice na slobodnom tržištu u Zajednici tijekom razmatranog razdoblja bilo je manje izraženo nego 159 % povećanje uvoza dotičnog proizvoda tijekom istoga razdoblja.

(189)

Indijska vlada i četiri izvoznika istaknuli su ukupno povećanje prodaje industrije Zajednice kao pozitivan znak i zaključili da to ne podupire zaključak o postojanju štete. Nadalje su napomenuli da bi usporedba uspješnosti industrije Zajednice i indijskih proizvođača, u relativnom smislu, dala lažnu sliku zbog značajne razlike u veličini konkurenata.

(190)

U odgovoru na te primjedbe trebalo bi napomenuti da se u tom slučaju razvoj opsega prodaje nije smatrao ključnim čimbenikom koji pokazuje opseg prouzročene štete. Međutim, kako se rast prodaje industrije Zajednice može uglavnom pripisati preuzimanju 2000., tj. integraciji prodaje bivših konkurenata, nasuprot novoj prodaji, nije ga moguće smatrati niti pokazateljem da štete nije bilo. Osim toga, 2001. i tijekom razdoblja istrage opseg prodaje industrije Zajednice na slobodnom tržištu je pao.

(191)

Unatoč rastućoj potražnji na koju ukazuje povećana potrošnja Zajednice, prosječne su prodajne cijene industrije Zajednice na slobodnom tržištu od 1999. do 2000. padale. To ukazuje na cjenovni pritisak konkurenata. Cijene su do kraja razdoblja istrage u vezi s pregledom ostale gotovo stabilne na nižoj razini, iako je potražnja i dalje rasla.

(192)

Indijska vlada i tri izvoznika tvrdili su da bi se razvoj cijena trebao smatrati pozitivnim za industriju Zajednice.

(193)

Ta tvrdnja ne može biti prihvaćena. Zapravo, tijekom razmatranog razdoblja industrija Zajednice nikada nije bila u položaju da ostvari neškodljive razine cijena.

(194)

Industrija Zajednice je od 1999. do 2000. povećala svoj tržišni udjel za 30 % na štetu tržišnih udjela drugih proizvođača Zajednice i izvoznika iz trećih zemalja osim Indije. Međutim, tržišni udjel industrije Zajednice padao je od 2000. do razdoblja istrage u vezi s pregledom kada je dosegnuo svoju najnižu razinu od 1999. To se razdoblje podudaralo s jakim ubrzanjem rasta udjela uvoza iz Indije.

(195)

Jedan izvoznik je tvrdio da je smanjenje tržišnog udjela industrije Zajednice 2001. i u razdoblju istrage bilo nevažno u svjetlu povećanja 2000. te je nadalje upozorio na ukupno povećanje tržišnog udjela u razmatranom razdoblju.

(196)

Međutim, ta se tvrdnja ne može prihvatiti, jer se temelji na usporedbi između 1999. godine i razdoblja istrage, koji su pojedinačno razmatrani, čime se osim toga zanemaruje iznimna priroda povećanja 2000. Taj izvoznik nije objasnio zašto se taj očito padajući razvoj tržišnog udjela industrije Zajednice na slobodnom tržištu nakon 2000. ne bi trebao smatrati negativnim.

(197)

Dva su druga izvoznika u vezi s tim tvrdila da je to, zbog pozitivnijeg razvoja na ograničenom tržištu, posljedica svjesnog odabira industrije Zajednice za usmjeravanjem profitabilnijem tržištu formulacija.

(198)

Taj se argument ne može prihvatiti jer ne uzima u obzir povećanje zaliha koje su se mogle prodati na slobodnom tržištu.

(199)

Dok se opseg prodaje industrije Zajednice na slobodnom tržištu u razmatranom razdoblju povećao za 80 %, prodaja se na ograničenom tržištu povećala za 89 %. Naročito se može primijetiti povećanje ograničenog tržišta industrije Zajednice u 2001., dok je njezin položaj na slobodnom tržištu ostao gotovo nepromijenjen. To se podudara s velikim povećanjem uvoza iz Indije na slobodnom tržištu, što ukazuje na to da je industrija Zajednice iskoristila mogućnost prelaska na drugo tržište barem u određenoj mjeri radi izbjegavanja izravne konkurencije subvencioniranog uvoza dotičnog proizvoda po niskim cijenama.

(200)

Sličan obrazac može se primijetiti pri usporednom ispitivanju trendova rasta tržišnog udjela industrije Zajednice na slobodnom i ograničenom tržištu. To opet ukazuje na povećano strateško značenje ograničenog tržišta za industriju Zajednice od 2001.

(201)

Dok su cijene na slobodnom tržištu počele padati već 2000., transferne cijene na ograničenom tržištu nastavile su umjereno rasti do 2001. Međutim, s vremenskim pomakom, počevši od 2002. cijene su na ograničenom tržištu također počele pokazivati negativan trend. To je moguće objasniti činjenicom da se transferne cijene obično ne prilagođavaju tako brzo, jer njih ne oblikuje izravna konkurencija. Napominje se da su sveukupna kretanja prodajnih cijena na slobodnom i ograničenom tržištu tijekom razmatranog razdoblja slična.

(202)

Količine zaliha industrije Zajednice na kraju godine su u odnosu na proizvodnju pale za 26 % od 1999. do 2000., ali su onda naglo narasle za više od 115 % do kraja razdoblja istrage u vezi s pregledom. To se povećanje vremenski podudara s dvostrukim povećanjem indijskog uvoza tijekom istoa razdoblja.

(203)

Indijska vlada i četiri izvoznika tvrdili su da povećanje zaliha nije neuobičajeno visoko i stoga nije škodljivo. Osim toga, osporili su metodologiju korištenja količine zaliha na kraju godine. Umjesto toga su kao primjerenije pokazatelje predložili druge pristupe kao što su pomične prosječne količine zaliha ili zalihe u smislu broja dana prodaje.

(204)

U odgovoru na tu primjedbu trebalo bi napomenuti da je bila primijenjena standardna metodologija Zajednice za kvantificiranje visine zaliha. Taj je pristup objektivan i u skladu s obvezama prema WTO-u. Zahtjev za korištenje druge metodologije nije bio utemeljen. Stoga se prijedlog za izbor druge metodologije odbija. Osim toga, na temelju provjerenih činjenica ne može se zanijekati da se količina zaliha naglo povećala.

(205)

Profitabilnost industrije Zajednice, izražena kao povrat od neto prodaje na slobodnom tržištu, značajno se poboljšala u odnosu na negativnu situaciju i gubitke godine 1999. Nakon uvođenja postojećih mjera 1998. profitabilnost se povećavala do 2001., ali se onda naglo smanjila prema razdoblju istrage u vezi s pregledom. Osim toga, bitno je da industrija Zajednice nikada tijekom razmatranog razdoblja nije bila u položaju da dostigne barem polovinu stope dobiti koju bi prema zaključcima prvotne istrage lako dostigla u odsutnosti subvencioniranog uvoza, tj. u iznosu od 15 %. Razvoj profitabilnosti, a posebno njezin pad od 2002., smatra se vrlo važnim jer utječe na razinu financijskih sredstava koja su na raspolaganju industriji Zajednice za ulaganja u istraživanje i razvoj koja su potrebna za daljnje poboljšanje postupka proizvodnje postojećih proizvoda i razvoj novih proizvoda.

(206)

Indijska vlada i četiri izvoznika iznijeli su svoje primjedbe na analizu profitabilnosti. Tvrdili su i. da je industrija Zajednice dosegla prihvatljive razine profitabilnosti; ii. da je neškodljiva marža profitabilnosti od 10 % (vidjeti uvodnu izjavu 260.) previsoka i umjesto nje bi 5 % bilo dostatno; iii. da je pad profitabilnosti bilo uglavnom moguće pripisati politici ulaganja industrije Zajednice; iv. da se pokretanje novih aktivnosti jedne stranke određuje kao samonanesena šteta; i v. da se razvoj profitabilnosti trebao objaviti za svakog proizvođača iz Zajednice.

(207)

Ponavlja se da industrija Zajednice nikada tijekom razmatranog razdoblja nije bila u položaju da dosegne primjerene stope profitabilnosti, kako je gore navedeno. Tako je pogoršanje od 2002. samo pogoršalo već nezadovoljavajuće stanje. Osim toga, s obzirom na posebne okolnosti farmaceutskog sektora, stopa od 5 % profitabilnosti ne smatra se dostatnom. Industrija Zajednice je dokazala da za usporedive lijekove na veliko može dosegnuti dobit od iznad 10 %. Takve su razine dobiti potrebne za osiguranje održivog dotoka potrebnih financijskih sredstava farmaceutskom sektoru za nastavak uvođenja farmaceutskih inovacija koje same po sebi uključuju gospodarski rizik. Nadalje, nedostatak primjerenih marži dobiti koje je dosegnula industrija Zajednice ne može se obrazložiti samo njezinom politikom ulaganja. Samo je jedan proizvođač iz Zajednice u razmatranom razdoblju bio u fazi pokretanja nove tvornice, ali ni jedna stranka nije ostvarila primjerene stope dobiti. Konačno, u smislu članka 29. osnovne Uredbe (povjerljivost) nije moguće otkriti daljnje pojedinosti.

(208)

Trendovi profitabilnosti ograničenih prodaja kreću se u istom smjeru, iako na višoj razini, tj. rastu do 2001., a zatim se postupno smanjuju. Razlike u razinama profitabilnosti uglavnom se mogu pripisati činjenicama i. da su prodajni opći i administrativni troškovi (SG & A troškovi) za ograničene prodaje niži jer ne zahtijevaju marketinške troškove; i ii. da su transferne cijene više u usporedbi s cijenama na slobodnom tržištu. Ako industrija dosegne više razine dobiti pri ograničenim prodajama, biti će u lošijem financijskom položaju.

(209)

Nakon 1999. industrija Zajednice je stalno ulagala u proizvodnju istovjetnog proizvoda. Posebno u 2002. puno je ulagala u nove proizvodne tehnike kako bi ostala konkurentna, poboljšala standarde zaštite okoliša i sigurnosti te povećala proizvodne kapacitete.

(210)

Od 1999. do 2001., tj. nakon uvođenja mjera, povrat od ulaganja se poboljšao. Međutim, od tada je značajno pao. Iako se to djelomično može pripisati početnoj fazi nove proizvodne tvornice, takvom je stanju pridonijelo nezadovoljavajuće stanje profitabilnosti kao posljedica cjenovnog pritiska konkurencije.

(211)

Tijekom razmatranog razdoblja fluktuacije novčanog toka od prodaje istovjetnog proizvoda su u određenoj mjeri posljedica politike ulaganja industrije Zajednice tijekom tog razdoblja. Međutim, drastični pad novčanog toka između 2002. i razdoblja istrage u vezi s pregledom ne može se objasniti samo tim čimbenikom. Na razvoj nezadovoljavajućeg novčanog toka također je utjecao cjenovni pritisak konkurencije.

(212)

Industrija Zajednice nije imala većih problema pri prikupljanju kapitala.

(213)

Nakon objavljivanju indijska vlada i izvoznici primijetili su i. da su gore navedeni podaci trebali biti objavljeni za svakog proizvođača iz Zajednice posebno; ii. da sposobnost prikupljanja kapitala ne potkrepljuje zaključak o postojanju štete; iii. da novčani tok navodno ne može slijediti te trendove s obzirom na trendove povrata ulaganja i profitabilosti, te bi se stoga trebali ponovno ocijeniti; i iv. da bi analiza bez daljnjeg utemeljenja bila nedostatna.

(214)

U odgovoru na te primjedbe trebalo bi napomenuti da se u skladu s člankom 29. osnovne Uredbe (povjerljivost) podaci ne mogu objaviti posebno za svakog proizvođača iz Zajednice. S obzirom na sposobnosti prikupljanja kapitala, nije se došlo do negativnog zaključka o šteti. Što se tiče primjedbe o novčanom toku, nakon pažljivog preispitivanja potvrđen je gore navedeni indeks. S obzirom na opće primjedbe o nedostatnoj analizi u vezi s gore navedenim čimbenicima trebalo bi uzeti u obzir i. da se zaključak o šteti ne temelji nužno na tim pokazateljima; i ii. da se primjedbom nije potkrijepilo kako bi daljnja razrada mogla promijeniti ukupni zaključak.

(215)

Zaposlenost za istovjetni proizvod ostala je stabilna do 2001., ali se u 2002. znatno povećala zbog pokretanja nove proizvodne tvornice u Zajednici od strane jednog od sudjelujućih proizvođača iz Zajednice. Ukupni troškovi za plaće slijedili su isti trend. Međutim, produktivnost po radniku je, iako se do 2001. povećavala, u 2002. pala. To se može nedvojbeno pripisati fazi pokretanja jedne nove proizvodne tvornice. Tijekom istrage nisu se pronašli dokazi o smanjenju učinkovitosti.

(216)

Indijska vlada i četiri proizvođača napomenuli su da trendovi zaposlenosti, produktivnosti i plaća ne podupiru zaključak o postojanju materijalne štete u tom slučaju.

(217)

Međutim, trebalo bi napomenuti da u vezi sa zaposlenost i produktivnosti nije bilo takvih zaključaka. S obzirom na plaće, povećao se samo ukupni iznos plaća. Prosječno po radniku, plaće su se čak malo smanjile (vidjeti tablicu niže). To pokazuje i. da nije došlo do pozitivnog razvoja po radniku; i ii. odlučnost industrije Zajednice da bude učinkovita u vezi s troškovima.

(218)

S obzirom na opseg i naročito na cijene subvencioniranog uvoza iz Indije, učinak stvarnog iznosa subvencioniranja, koji je značajan, ne može se smatrati zanemarivim.

(219)

U vezi s tim su indijska vlada i tri izvoznika tvrdili da su subvencijske marže pretjerane.

(220)

Međutim, kako je gore navedeno u uvodnim izjavama 153 i 154, istragom se pokazalo da se visina subvencija na koje je moguće primijeniti kompenzacijske mjere izražena ad valorem za proizvođače izvoznike, koji su bili predmet istrage, kreće se između 25,3 % i 35,1 %. To jasno pokazuje da je subvencioniranje bilo značajno.

(221)

Stanje industrije Zajednice poboljšalo se u razmatranom razdoblju. Međutim, nije se u potpunosti oporavilo od prijašnjeg subvencioniranja i nastavlja biti slabo.

(222)

Između 1999. i razdoblja istrage u vezi s pregledom, opseg subvencioniranog uvoza dotičnog proizvoda značajno se povećao za 159 %, a njegov je udjel na tržištu Zajednice narastao za 70 %. Taj je razvoj u suprotnosti s puno nepovoljnijim razvojem za izvoznike iz drugih zemalja i industriju Zajednice. Uvoz iz drugih zemalja na tržište Zajednice porastao je za samo 7 % tijekom razmatranog razdoblja, a njihov se tržišni udjel čak smanjio za 29 %. Opseg prodaje industrije Zajednice povećao se za 80 %, a njezin tržišni udjel za 20 % tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, taj se pozitivni razvoj može uglavnom pripisati preuzimanju drugog proizvođača iz Zajednice od strane industrije Zajednice u 2000. Od 2001. trend razvoja tržišnog udjela za industriju Zajednice čak je padajući. Posebno je moguće opaziti da od 2000. industrija Zajednice nije, u relativnom smislu, držala korak s povećanjem potrošnje Zajednice i jakim razvojem svojih indijskih konkurenata na tržištu Zajednice.

(223)

U tom je smislu potrebno napomenuti da su prosječne cijene subvencioniranog izvoza iz Indije bile dosljedno niže od cijena industrije Zajednice tijekom razmatranog razdoblja. Štoviše, cijene uvoza iz dotične države u razdoblju istrage u vezi s pregledom bile u nelojalno niže od cijena industrije Zajednice. Na osnovi ponderiranog prosjeka, nelojalno snižavanje cijena u razdoblju istrage u vezi s pregledom iznosilo je između 11,5 % i 17,1 %.

(224)

Kao posljedica tog cjenovnoga pritiska od strane subvencioniranog indijskoga uvoza, industrija Zajednice nikada u razmatranom razdoblju nije bila u položaju da dosegne neškodljive razine cijena. Iako se nakon uvođenja mjera profitabilnost industrije Zajednice prvotno poboljšala, od 2001. je padala i njena je sadašnja razina znatno ispod razine koju bi razumno mogla doseći u odsutnosti subvencioniranog uvoza, tj. 10 % od prometa (vidjeti uvodnu izjavu 260.). Međutim, samo će prihvatljiva razina profitabilnosti omogućiti industriji Zajednice da ostane učinkovita na održivi način.

(225)

Ovo negativno kretanje za industriju Zajednice se nadalje odražava u trendovima povrata ulaganja i novčanog toka.

(226)

U pogledu ograničene prodaje, mogućnost prodaje dijela svoje proizvodnje na ograničenom tržištu pružila je industriji Zajednice mogućnost održavanja visokih razina iskoristivosti kapaciteta. Visoka iskoristivost kapaciteta doprinosi smanjenju troškova proizvodnje zbog ekonomije opsega. Osim toga, kako je gore navedeno, trendovi opsega prodaje, cijena i tržišnog udjela između slobodnih i ograničenih tržišta nisu bitno različiti. Da industrija nije ostvarila veću dobit na ograničenim prodajama, bila bi u lošijem financijskom položaju. Stoga, ograničeno korištenje nije doprinijelo štetnom stanju. Suprotno tome, bez ograničenog tržišta štetno stanje industrije Zajednice moglo je biti i gore.

(227)

Dva su izvoznika tvrdila da se ne može zaključiti da prodaja na ograničenom tržištu nije doprinijela štetnom stanju industrije Zajednice, jer su ograničene prodajne cijene navodno nepouzdane, tj. profitabilnost ograničenih prodaja je umjetno previsoka.

(228)

Međutim, viša profitabilnost na ograničenom tržištu uglavnom nije bila posljedica viših transfernih cijena, već se posebno može pripisati nižim prodajnim općim i administrativnim troškovima (vidjeti uvodnu izjavu 208). Osim toga, ta tvrdnja ne uzima u obzir učinak ekonomije opsega. Zato se ne može promijeniti zaključak da ograničene prodaje nisu doprinijele šteti.

(229)

Tako se potvrdilo da je sveukupna industrija Zajednice pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 8. stavka 1 osnovne Uredbe. Trebalo bi napomenuti da se člankom 8. stavkom 5. osnovne Uredbe ne nalaže da svi gospodarski pokazatelji industrije Zajednice moraju biti negativni kako bi se utvrdila materijalna šteta. Štoviše, nemaju svi gospodarski pokazatelji istu težinu. Profitabilnost je, međutim, jedan od ključnih gospodarskih pokazatelja, jer predstavlja konačni cilj svakoga gospodarskoga poduzeća. U ovom su se slučaju utvrdile nedostatne stope profitabilnosti. Drugi važan pokazatelj štete koji ima značajan utjecaj na profitabilnost je razina cijena. Industrija Zajednice nikada u razmatranom razdoblju nije bila u položaju da dosegne neškodljive razine cijena na slobodnom tržištu zbog vanjskog cjenovnog pritiska, uglavnom od strane u velikoj mjeri subvencioniranog indijskoga uvoza.

(230)

Godine 2000., i to najvjerojatnije zbog uvođenja mjera, Indija je za privremeno razdoblje izgubila položaj drugog najvećeg izvoznika na tržištu Zajednice, dok su posebno izvoznici iz Omana stekli tržišni udjel. Međutim, od tada su indijski izvoznici ne samo povratili svoj položaj, već su u razdoblju istrage u vezi s pregledom čak preuzeli vodstvo kao najveći izvoznik u Zajednicu.

(231)

Taj se rast opsega subvencioniranog uvoza iz Indije, posebno od 2002., podudarao s činjenicom da je 2002. profitabilnost industrije Zajednice u usporedbi s 2001. pala za otprilike 36 %. Ustanovilo se da je u tom razdoblju jedan proizvođač iz Zajednice pokrenuo novu tvornicu i našao se u početnoj fazi koja je mogla utjecati na njegovu profitabilnost u tom razdoblju. Međutim, također se ustanovilo da se drugi proizvođač iz Zajednice, koji nije bio u početnoj fazi, suočio sa značajnim padom isplativosti, tj. za 17 % u usporedbi sa 2001., koja je u razdoblju istrage u vezi s pregledom dalje oslabila. Štoviše, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 207, industrija Zajednice nikada nije bila u položaju da dosegne neškodljive razine cijena. Suprotno tome, industrija je Zajednice morala od 2002. opet snižavati cijene kako bi obranila svoj tržišni udjel.

(232)

Tri su izvoznika nakon objavljivanja napomenula da je udjel indijskog uvoza na tržištu Zajednice, 2,5 % tijekom razdoblja istrage, i njegov opseg u odnosu na ukupni uvoz, 8,4 % tijekom razdoblja istrage, od kojih su oba lagano pala u usporedbi s 2002., bio premalen i premaloga značaja da bi mogao imati štetan utjecaj, posebno u vezi s većim tržišnim udjelom koji drži industrija Zajednice. Nadalje su tvrdili da bi relativna analiza bila obmanjujuća jer je Indija počela s vrlo niskom razinom, 1,5 % tržišnog udjela i 3,7 % opsega uvoza 1999.

(233)

U odgovoru na te primjedbe trebalo bi uzeti u obzir da je tržišni udjel Indije i njezin opseg uvoza tijekom razdoblja istrage bio prilično iznad de minimis pragova koji su propisani člankom 10. stavkom 11. i člankom 14. stavkom 4. osnovne Uredbe, te stoga mogu imati uzročni učinak. U skladu s člankom 8. stavkom 6. osnovne Uredbe, uzročni se učinak može isto tako pokazati kao opseg uvoza ili razina cijena subvencioniranog uvoza. U ovom je slučaju nedvojbeno moguće utvrditi takav utjecaj razine cijena. Kako se već utvrdilo u prvotnoj istrazi, proizvod koji je bio predmet istrage, proizvod na veliko, izrazito je osjetljiv na cijenu i brzo reagira na svaki cjenovni pritisak. U takvim slučajevima male količine mogu utjecati na cijene na tržištu. Zapravo su, u ovom slučaju, tijekom razmatranog razdoblja indijske cijene određivale u prosjeku referentnu točku cjenovnog pritiska.

(234)

Stoga je potvrđeno da je subvencionirani uvoz iz Indije imao znatan negativan učinak na stanje industrije Zajednice tijekom razmatranog razdoblja, posebno u vezi s profitabilnosti.

(235)

Uvoz razmatranog proizvoda iz drugih zemalja, osim Indije, između 1999. i razdoblja istrage u vezi s pregledom povećao se za samo 7 %, tj. znatno ispod stope rasta potrošnje u Zajednici. Među tim su zemljama Oman, Sjedinjene Američke Države, Kina, Južna Koreja i Singapur glavni dobavljači za tržište Zajednice. Međutim, njihove su prosječne uvozne cijene bile znatno više od indijskih uvoznih cijena i, osim uvoznih cijena iz Omana, također i od cijena industrije Zajednice. Uvozne cijene Omana usporedive su s cijenama industrije Zajednice, ali je povećanje tržišnog udjela Omana tijekom razmatranog razdoblja bilo puno manje izraženo od onoga trećih zemalja.

(236)

Nakon objavljivanja, indijska vlada i dva izvoznika tvrdili su da bi pri usporedbi prosječnih prodajnih cijena trebalo uzeti u obzir postojeću kompenzacijsku carinu na indijski uvoz. To bi navodno vodilo do gotovo jednakih razina cijena iz Indije i Omana. Osim toga, upozorilo se da su prosječne cijene nekih trećih zemalja, prije svega SAD-a i Kine, u razmatranom razdoblju znatno pale, dok su, inter alia, indijske cijene porasle. Nadalje, drugi je izvoznik tvrdio da se u analizi nije na odgovarajući način uzelo u obzir smanjenje opsega indijskoga uvoza između 2002. i razdoblja istrage u vezi s pregledom, da su druge treće zemlje bile glavni dobavljači i da su prosječne cijene iz Južne Koreje i Indije od 1999. do 2001. bile slične.

(237)

U pogledu prvotne kompenzacijske carine, trebalo bi napomenuti da je velika većina uvoza iz Indije bila predmet nulte carinske stope ili carinske stope koja još uvijek vodi do niže prosječne cijene pri istovaru nego što je prosječna razina cijena iz Omana. Tako u prosjeku uvoz iz Omana nije vršio jednako jaki cjenovni pritisak. Osim toga, uvozne cijene iz svih drugih trećih zemalja su u razmatranom razdoblju također bile u prosjeku više od indijskih razina cijena, što opet jasno određuje Indiju kao glavni izvor cjenovnog pritiska. S obzirom na opseg, ispravno je opažanje da Indija nije bila jedini izvor značajnog uvoza tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, trebalo bi napomenuti da je Indija jedina država za koju su uvedene mjere. To je naravno utjecalo na trgovinski tok dotičnog proizvoda. Štoviše, bez obzira na mjere, indijski je uvoz od 2001. jako narastao i Indija je povratila svoju poziciju drugog najvećeg izvoznika 2002. da bi tijekom razdoblja istrage čak postala i najveći izvoznik. Stoga, malo smanjenje indijskog uvoza između 2002. i razdoblja istrage nije imalo utjecaja na tržište, što je u konačnici koristilo indijskoj cjenovnoj politici. Sukladno tome, ti se argumenti ne mogu prihvatiti. Zato se potvrdilo da uvoz iz trećih zemalja nije mogao prouzročiti štetu industriji Zajednice koja bi prekinula uzročnu vezu između subvencioniranog uvoza iz Indije i štete koju je pretrpjela industrija Zajednice.

(238)

Potrošnja proizvoda, koji je predmet istrage, na tržištu Zajednice u razmatranom se razdoblju povećala za 51 %. Stoga se štetu koju je pretrpjela industrija Zajednice ne može pripisati smanjenju potražnje na tržištu Zajednice.

(239)

Rezultati izvoza industrije Zajednice u razmatranom su se razdoblju povećali za 16 %. Izvozne cijene industrije Zajednice u prosjeku su bile 10 % do 15 % više od prodajnih cijena u Zajednici. Stoga izvozna aktivnost industrije Zajednice nije mogla doprinijeti štetnom stanju.

(240)

U vezi s tim, indijska vlada i jedan izvoznik upozorili su da je industrija Zajednice u svojim odgovorima na upitnike spomenula oštru konkurenciju indijskih konkurenata na tržištima trećih zemalja, što je za industriju Zajednice posljedično značilo niže cijene i gubitak tržišnog udjela u trećim državama, a što bi se prima facie činilo u suprotnosti s gornjim zaključkom. Stoga na osnovi te ocjene industrije Zajednice, tržište Zajednice nije pretrpjelo štetu i nema uzročne veze s indijskim uvozom.

(241)

U tom se pogledu napominje da, s obzirom na svjetski rast tržišta za takve proizvode, nema proturječja između snižavanja izvoznih cijena i gubitka tržišnog udjela industrije Zajednice u trećim zemljama, i činjenice da je opseg takvog izvoza u stvari narastao i da su njegove cijene bile više od prodajnih cijena industrije Zajednice u Zajednici. Stoga, iako su izvozni rezultati industrije Zajednice mogli biti bolji bez konkurencije niskih cijena subvencioniranog indijskog izvoza na tržišta trećih zemalja, nema pokazatelja da industrija Zajednice, zbog svojih rezultata izvoza, nije bila izložena štetnoj cjenovnoj konkurenciji na tržištu Zajednice koju su uglavnom uzrokovale niske cijene subvencioniranog uvoza iz Indije. Stoga se ta tvrdnja odbacuje.

(242)

Industrija Zajednice je važan konkurent za razmatrani proizvod, kako pokazuje njezin tržišni udjel, i stalno je ulagala kako bi imala najnovije tehnologije u svojoj proizvodnji. Pad produktivnosti po radniku po kg nakon 2001. moguće je pripisati isključivo početnoj fazi nove proizvodne tvornice jednog od proizvođača iz Zajednice. Stoga je pad samo privremene prirode. Sukladno tome, nije bilo dokaza da bi nedostatak konkurentnosti mogao prekinuti uzročnu vezu između uvoza iz Indije i štete koju je pretrpjela industrija Zajednice.

(243)

Kako je gore navedeno u uvodnoj izjavi 226, smatra se da ograničena uporaba nije doprinijela štetnome stanju. Suprotno tome, bez ograničenog je tržišta štetno stanje industrije Zajednice moglo biti čak i gore.

(244)

U skladu s člankom 18. stavkom 2. osnovne Uredbe, ispitalo se bi li istek važećih mjera vjerojatno doveo do nastavljanja ili ponavljanja štete.

(245)

Kako je gore navedeno u uvodnim izjavama 161 do 243, utvrđeno je da je tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom, i unatoč važećim mjerama, industrija Zajednice nastavila trpjeti štetu koju je uzrokovao subvencionirani uvoz dotičnog proizvoda. Stopa uklanjanja štete koja je utvrđena tijekom istrage kretala se između 17,3 % i 48,1 % te je viša od stope koja je utvrđena tijekom prvotne istrage (između 12,6 % i 28,9 %), unatoč činjenici da je u tom pregledu primjerena stopa dobiti za industriju Zajednice bila smanjena za trećinu u usporedbi s prvotnom istragom (vidjeti dolje navedenu uvodnu izjavu 260). Nadalje, istragom se utvrdilo da, usprkos domaćoj prodaji i izvozu u druge zemlje, u Indiji još uvijek ima značajnih neiskorištenih proizvodnih kapaciteta za proizvode koji su predmet istrage, posebno za izvoznike koji su predmet relativno visokih stopa carine u Zajednici. Stoga se smatralo razumnim zaključiti da bi u odsutnosti mjera subvencionirani uvoz s niskim cijenama iz Indije dalje porastao i time bi se šteta vjerojatno nastavila u budućnosti.

(246)

S obzirom na to da industrija Zajednice unatoč postojanju mjera nastavlja trpjeti materijalnu štetu zbog subvencioniranog uvoza, daljnja analiza vjerojatnosti ponavljanja štete nije bila potrebna.

(247)

Ispitano je je li bilo uvjerljivih razloga koji bi vodili do zaključka da nastavak primjene mjera u tom slučaju nije u interesu Zajednice. U tu svrhu, i u skladu s člankom 31. stavkom 1. osnovne Uredbe, razmotren je vjerojatni učinak mjera na sve stranke na koje se istraga odnosi. Kako bi se ocijenilo je li nastavak primjene mjera u interesu Zajednice, poslali su se upitnici korisnicima i uvoznicima dotičnog proizvoda te dobavljačima sirovina koje se uporabljuju za proizvodnju istovjetnog proizvoda.

(248)

Kako se gore prikazalo, industrija Zajednice koja proizvodi istovjetni proizvod stalno je povećavala svoju proizvodnju. To je bilo moguće zahvaljujući stalnom rastu ulaganja industrije Zajednice kako bi zadržala svoju konkurentsku sposobnost, s obzirom na to da spada među glavne konkurente za proizvod koji je predmet istrage. Napominje se da je industrija Zajednice tijekom razdoblja istrage u vezi s pregledom proširila svoje proizvodne kapacitete, otvorila novu tvornicu u Zajednici i pripremila planove za uspostavljanje daljnjih novih proizvodnih objekata u Zajednici. Taj postupak stalnih ulaganja industrije Zajednice posebno narušava nezadovoljavajući razvoj njezine profitabilnosti uzrokovan stalnim cjenovnim pritiskom indijskog uvoza dotičnog proizvoda na tržište Zajednice.

Smatra se da bi se bez mjera za ispravljanje učinaka subvencioniranog uvoza industrija Zajednice nastavila suočavati s nelojalno niskim cijenama i, posljedično, s padom cijena i njegovim negativnim učinkom na profitabilnost, povrat ulaganja i novčani tok. Konačno, to bi čak moglo ugroziti i održivost industrije Zajednice. Sukladno tome, smatra se da istek mjera ne bi bio u interesu industrije Zajednice.

(249)

Upitnici su poslani svim znanim uvoznicima/trgovcima dotičnog proizvoda, ali je odgovorio samo jedan od devetnaest. Međutim, sudjelujući uvoznik nije komentirao vjerojatni učinak nastavljanja primjene mjera na svoje poslovanje. Temeljem primljenih podataka izgleda da uvoznici/trgovci u Zajednici proizvod koji je predmet istrage nabavljaju iz različitih izvora. S obzirom na to da nema bitnih razlika u kakvoći između proizvoda uvezenog iz Indije i proizvoda nabavljenog iz drugih izvora, smatra se da uvoznici/trgovci u Zajednici, ako bi se primjena mjera nastavila, ne bi imali poteškoća pri nabavljanju proizvoda iz brojnih drugih izvora. Nadalje, sudjelujući izvoznik aktivno je uključen u trgovanje brojnim drugim proizvodima i stoga njegova održivost ne ovisi o dotičnom proizvodu. Iako se njegova prodaja dotičnog proizvoda tijekom razmatranog razdoblja znatno povećala (sedmerostruko po opsegu), ta prodaja predstavlja samo mali dio njegovog ukupnoga prometa (oko 1,4 %u razdoblju istrage u vezi s pregledom). Konačno, uvoznik nije naveo da bi nastavak primjene mjera imao bilo kakav učinak na zaposlenost, jer uvozne aktivnosti nisu radno intenzivne.

(250)

Iako uvoznici/trgovci možda i nisu naklonjeni mjerama, na temelju raspoloživih podataka može se zaključiti da takav mogući interes za dopuštanje isteka mjera ne nadilazi stvarni interes industrije Zajednice za nastavljanjem ispravljanja indijskih nelojalnih i štetnih trgovačkih postupaka prema sažetku iz uvodne izjave 248.

(251)

Za ocjenu vjerojatnog utjecaja koji bi nastavljanje kompenzacijskih mjera moglo imati na nabavne dobavljače industrije Zajednice, upitnici su poslani svim takvim znanim dobavljačima. Ukupno je poslano šest upitnika i dobivena su dva odgovora. Ti nabavni dobavljači, koji dobavljaju posebno glukozu i dekstrozu industriji Zajednice, nisu naklonjeni nastavljanju primjene mjera. Iako industrija Zajednice ne pripada u najvažnije kupce tih nabavnih dobavljača, taj posao svejedno doprinosi zaposlenosti i profitabilnosti nabavnih dobavljača. Ako bi industrija Zajednice smanjila ili čak zaustavila proizvodnju istovjetnog proizvoda, ti bi korisni poslovni odnosi bili ugroženi.

(252)

Stoga se, i u nedostatku suprotnih podataka, zaključuje da bi nastavljanje mjera bilo u skladu s interesima nabavnih dobavljača.

(253)

Upitnici su također poslani petorici znanih korisnika dotičnog proizvoda u Zajednici, tj. farmaceutskim trgovačkim društvima. Između ostalih podataka, Komisija je zahtijevala njihove primjedbe o tome bi li održavanje mjera na snazi bilo u interesu Zajednice i kako bi one utjecale na njih. Međutim, nije bilo odgovora na upitnike i tako nije bilo znanih primjedbi. Uzimajući u obzir da su korisnici mogli nabaviti razmatrani proizvod i iz drugih izvora, a ne samo iz Indije, te s obzirom na nedostatak bilo kakvih podataka o gospodarskom učinku mjera na poslovanje korisnika (npr. zaposlenost, profitabilnost, politiku ulaganja), nije bilo moguće utvrditi interes korisnika koji bi bio od jednake važnosti.

(254)

Iako bi korisnici, unatoč neizjašnjavanju, mogli biti nenaklonjeni mjerama, na temelju dostupnih podataka od sudjelujućih zainteresiranih strana, nikakav utemeljeni interes korisnika za obustavom mjera ne bi mogao premašiti stvarni interes industrije Zajednice za nastavljanjem ispravljanja indijskih nelojalnih i štetnih trgovačkih postupaka, kako je ukratko prikazano u uvodnoj izjavi 248.

(255)

Jedan izvoznik je tvrdio da se interesi potrošača Zajednice nisu uzeli u obzir na primjeren način te da zato analiza interesa Zajednice nije u potpunosti u skladu s člankom 31. osnovne Uredbe. Tvrdi se da bi interesi potrošača bili ugroženi ako bi proizvođači formulacija uveli bilo kakvo navodno povećanje cijena zbog povećanih troškova proizvodnje konačnih doziranih oblika.

(256)

U odgovoru na tu tvrdnju trebalo bi napomenuti da niti jedna organizacija za zaštitu potrošača nije dala primjedbe tijekom istrage. Osim toga, potrošači Zajednice većinom su zdravstveno osigurani. Na raspolaganju nema nikakvih utemeljenih dokaza o tome da bi navodno povećanje troškova određenih formulacija antibiotika moglo imati bilo kakav značajan negativan utjecaj na premije zdravstvenog osiguranja. Nadalje, nije jasno do koje su mjere proizvođači određenih formulacija antibiotika, tj. korisnici, u mogućnosti podnijeti povećanje troškova. U takvim okolnostima nije moguće utvrditi bilo kakve suprotstavljene interese potrošača Zajednice, koji bi bili od jednake važnosti.

(257)

Nakon razmatranja različitih interesa, iz perspektive interesa cjelokupne Zajednice čini se da niti jedan interes nema prevagu nad interesom Zajednice za održavanjem mjera. Može se očekivati da učinci nastavljanja mjera industriji Zajednice omoguće da poboljša svoju profitabilnost do primjerene razine i nastavi svoj program ulaganja u okviru Zajednice, s posljedičnim pozitivnim učincima na zaposlenost i tržišnu konkurentnost. S druge strane, na temelju dostupnih podataka, nisu se utvrdili nikakvi suprotstavljeni interesi drugih zainteresiranih stranaka iz Zajednice (tj. uvoznika/trgovaca, nabavnih dobavljača, korisnika i potrošača) koji bi bili od jednake važnosti.

(258)

S obzirom na donesene zaključke u vezi s nastavljanjem subvencioniranja, štetom i interesima Zajednice, smatra se primjerenim nastaviti s kompenzacijskim mjerama za uvoz dotičnog proizvoda iz Indije. Za potrebe utvrđivanja razine tih mjera, uzele su se u obzir stope subvencioniranja koje su se utvrdile u razdoblju istrage u vezi s pregledom i visina carine koja je potrebna za uklanjanje štete koju je pretrpjela industrija Zajednice.

(259)

Potrebno povišenje cijena za uklanjanje štete utvrđeno je za svako trgovačko društvo usporedbom ponderirane prosječne uvozne cijene dotičnog proizvoda i neškodljive cijene istovjetnog proizvoda koji prodaje industrija Zajednice na tržištu Zajednice. Razlika u cijeni izražena je kao postotak uvozne cijene CIF.

(260)

Do neškodljive cijene došlo se uzimanjem ponderiranog prosjeka troškova proizvodnje industrije Zajednice skupa sa stopom dobiti od 10 %. Ta stopa dobiti, koja je za trećinu niža od stope dobiti koja je korištena u prvotnoj istrazi (vidjeti gore navedenu uvodnu izjavu 205), odražava ostvarivu stopu dobiti za istovjetne skupine proizvoda industrije Zajednice koje nisu izložene nelojalnoj konkurenciji. S obzirom na povećanje konkurencije, ta se stopa dobiti smatrala primjerenim minimumom umjesto stope dobiti od 15 % koja se utvrdila u prvotnoj istrazi. Ta bi dobit industriji Zajednice omogućila daljnje ulaganje u istraživanje i razvoj kako bi ostala konkurentna.

(261)

U nedostatku posebnih okolnosti, primjerenim se smatralo uvođenje standardne vrste carine, tj. ad valorem.

(262)

U pogledu visine carine, stopa subvencije u slučaju četiri sudjelujuća izvoznika bila je viša od stope uklanjanja štete. Stoga se u skladu s člankom 15. stavkom 1. osnovne Uredbe za uvoz od ta četiri izvoznika, radi uklanjanja štete, primjerenom smatrala niža carina koja odražava stopu uklanjanja štete industrije Zajednice. Stope carina koje se primjenjuju za uvoz od tih izvoznika trebaju biti između 17,3 % i 30,3 %. Što se tiče ostala tri izvoznika, stope uklanjanja štete bile su veće od utvrđenih stopa subvencije, tako da bi se mjere u vezi s tim poduzećima trebale temeljiti na potonjima. Stope carine koje se primjenjuju za uvoz od tih izvoznika trebale bi biti između 25,3 % i 32 %. S obzirom na činjenicu da je razina suradnje indijskih izvoznika bila visoka (preko 80 %), stopa carine za sva druga poduzeća trebala bi se postaviti na razinu poduzeća s najvišom pojedinačnom stopom carine, tj. 32 %.

(263)

Pojedinačne stope kompenzacijskih pristojbi za trgovačka društva, koje su određene tom Uredbom, odražavaju stanje koje je utvrđeno tijekom pregleda u pogledu sudjelujućih izvoznika. Tako se koriste isključivo za uvoz dotičnog proizvoda koji su proizvela ta trgovačka društva. Za uvoz dotičnog proizvoda koji je proizvela bilo koje drugo trgovačko društvo koje nije izričito navedeno u operativnome dijelu te Uredbe, uključujući subjekte povezane s onima koji su izričito navedeni, ne mogu se koristiti te stope carina i podliježu stopi carine koja se primjenjuje za „sva ostala trgovačka društva”.

(264)

Svaki zahtjev za primjenom tih pojedinačnih stopi kompenzacijske carine (npr. nakon promjena naziva subjekta ili nakon uspostavljanja novih proizvodnih ili prodajnih subjekata), trebalo bi odmah uputiti Komisiji (10) sa svim potrebnim podacima, posebno u vezi sa svakom promjenom aktivnosti trgovačkog društva povezane s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, na primjer, promjenom naziva ili promjenom u proizvodnji i prodajnim subjektima. Ako je to primjereno, i nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, ta će se Uredba prema tome izmijeniti ažuriranjem popisa trgovačkih društava koje koriste pojedinačne stope carine,

—

17,3 % za KDL Biotech Ltd, Bombay (dodatna oznaka TARIC: A580),

—

28,1 % za Nectar Lifesciences Ltd, Chandigarh (dodatna oznaka TARIC: A581),

—

25,3 % za Nestor Pharmaceuticals Ltd, New Delhi (dodatna oznaka TARIC: A582),

—

30,3 % za Ranbaxy Laboratories Ltd, New Delhi (dodatna oznaka TARIC: 8221),

—

28,1 % za Torrent Gujarat Biotech Ltd, Ahmedabad (dodatna oznaka TARIC: A583),

—

28,1 % za Surya Pharmaceuticals Ltd, Chandigarh (dodatna oznaka TARIC: A584),

—

32 % za sva ostala trgovačka društva (dodatna oznaka TARIC: 8900),