11/Sv. 036

HR

Službeni list Europske unije

287

L 295/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.09.2004.

(1)

Komisija je 19. svibnja Uredbom (EZ) br. 1008/2004 (2) (Privremena uredba) uvela privremenu kompenzacijsku pristojbu na uvoz u Zajednicu određenih sustava grafitnih elektroda podrijetlom iz Indije.

(2)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je odlučeno uvesti privremene kompenzacijske mjere, nekoliko zainteresiranih stranaka dalo je pisane podneske u kojima su iznijele svoje stavove o privremenim nalazima. Strankama koje su to zatražile omogućeno je saslušanje.

(3)

Komisija je nastavila tražiti i provjeravati sve podatke koje je smatrala potrebnima za konačne nalaze.

(4)

Sve su stranke obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz određenih sustava grafitnih elektroda podrijetlom iz Indije i konačna naplata iznosa osiguranih privremenom pristojbom. Također im je dano razdoblje unutar kojega su mogle iznijeti svoja stajališta nakon objave bitnih činjenica i razmatranja.

(5)

Pisane i usmene primjedbe zainteresiranih stranaka razmotrene su i, prema potrebi, nalazi su na odgovarajući način promijenjeni.

(6)

Budući da u vezi s dotičnim proizvodom i istovjetnim proizvodom nisu primljene nikakve nove primjedbe, potvrđuju se uvodne izjave 12. do 16. Privremene uredbe.

(7)

Nakon objave uvođenja privremenih mjera te nakon konačne objave, primljeno je niz primjedba vlade Indije i proizvođača izvoznika. Kao prvo, tvrdilo se da je DEPB program na temelju povrata nakon izvoza program povrata te da se, stoga, svaka korist iz tog programa treba ograničiti na svaki pretjerani otpust uvoznih carina koje je eventualno odobreno. Nadalje se tvrdilo da se izračun iznosa koristi treba temeljiti na datumu primitka dozvola prema DEPB-u, a ne na datumu njihove uporabe ili prodaje, kao što je učinila Komisija. Na kraju, tvrdilo se da iznos koristi iz tog programa treba smanjiti, budući da se navodilo da je stopa DEPB-a za dotični proizvod smanjena s 19 % na 11 % u veljači 2004., tj. nakon ispitivanja.

(8)

Kao odgovor na prvu tvrdnju, u uvodnoj izjavi 33. Privremene uredbe napominje se da se „u Osnovnoj uredbi predviđa izuzetak za, inter alia, programe povrata i povrata kao zamjene koji su u skladu sa strogim pravilima utvrđenima u Prilogu I. točki (i), Prilogu II. (definicija i pravila povrata) i Prilogu III. (definicija i pravila povrata kao zamjene)”.

(9)

U tom kontekstu, mora se napomenuti da vlada Indije nije primjenjivala učinkovit sustav provjere ili postupak za potvrđivanje jesu li i u kojem iznosu ulazni materijali potrošeni u proizvodnji izvezenog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. Osnovne uredbe i, u slučaju programa povrata kao zamjene, Prilog III. poglavlje II. članak 2. Osnovne uredbe). Osim toga, vlada Indije nije provela ispitivanje nakon izvoza na temelju stvarnih ulaznih materijala koji se koriste da bi se utvrdilo je li došlo do pretjeranog plaćanja, iako bi se to obično moralo provesti u nedostatku učinkovito primijenjenog sustava provjere (Prilog II. poglavlje II. članak 5. i Prilog III. poglavlje II. članak 3. Osnovne uredbe). Nadalje, u uvodnoj izjavi 37. Privremene uredbe smatralo se da se „DEPB nakon izvoza ne može smatrati dopuštenim programom povrata ili povrata kao zamjene (Prilog III.) prema članku 2. stavku 1. točki (a) podtočki ii. Osnovne uredbe”. Zbog tih razloga, potvrđuje se zaključak iz uvodne izjave 38. Privremene uredbe da je „korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere otpust ukupnih uvoznih carina koje obično treba platiti na sav uvoz”.

(10)

Da bi ispunjavalo uvjete za koristi prema ovom programu, trgovačko društvo mora izvoziti robu. U trenutku izvozne transakcije, izvoznik mora vlastima u Indiji dati deklaraciju u kojoj se navodi da se izvoz odvija prema programu DEPB. Da bi se roba mogla izvesti, indijska carinska tijela prije tog izvoza izdaju izvoznu otpremnicu u kojoj je, inter alia, naveden iznos kredita DEPB-a koji se treba odobriti za tu izvoznu transakciju. U tom trenutku izvoza, trgovačko društvo zna koliku će korist primiti. Kada carinska tijela jednom izdaju izvoznu otpremnicu, vlada Indije ne može više odlučivati o dodjeljivanju kredita DEPB-a. Također je provjereno da nijedna promjena stope DEPB-a između stvarnog izvoza i izdavanja dozvole DEPB neće utjecati na razinu odobrene koristi. Relevantna stopa DEPB-a je ona koja se primjenjivala u vrijeme kada je izdana izvozna deklaracija. Stoga, ne postoji nikakva mogućnost retroaktivne izmjene razine koristi. Slijedom toga, nakon što je izvozna transakcija obavljena, vlada Indije obvezna je odustati od naplate carine, što predstavlja financijski doprinos u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe.

(11)

Članak 1. stavak 1. Osnovne uredbe predviđa da se „kompenzacijska pristojba može uvesti kako bi se kompenzirala odobrena subvencija […] čije puštanje u slobodan promet u Zajednici uzrokuje štetu.” Osnovno je načelo uvođenja takve carine to što su cijene uvezene robe niže, kao posljedica dodijeljenih subvencija, te takve niže cijene uzrokuju štetu. U ovom slučaju, kada izvoznici sustava grafitnih elektroda pregovaraju o cijenama izvozne prodaje, svjesni su da će tom prodajom ostvariti korist od subvencije u okviru programa DEPB. Na temelju činjenice da su izvoznici svjesni da će dobiti tu subvenciju, kao i ostvariti korist iz drugih programa, ta su trgovačka društva već prilikom pregovaranja o cijenama u prednosti u odnosu na konkurenciju, to jest subvencije se mogu odraziti kroz ponudu nižih cijena.

(12)

Indijski računovodstveni standardi predviđaju da se krediti, kao što su oni primljeni u okviru programa DEPB, knjiže prema dospijeću kao prihod, kada se i. takva korist zaradila; i ii. prilično je sigurno da će se konačno naplatiti zarada od izvozne transakcije. Ovdje je bitan trenutak „u kojem se zaradila korist”. Kao što je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 10., kada carinska tijela izdaju izvoznu otpremnicu u kojoj je, inter alia, naveden iznos kredita DEPB-a koji se treba odobriti za tu izvoznu transakciju, vlada Indije više ne odlučuje o tome hoće li odobriti subvenciju i u kojem iznosu. Također, kako je navedeno gore u istoj uvodnoj izjavi, nijedna promjena stope DEPB-a između stvarnog izvoza i izdavanja dozvole DEPB nema retrogradni učinak na razinu odobrene koristi. Na kraju, kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 11., smatra se da cijene izvoznih transakcija (to jest, kroz ponudu nižih cijena) odražavaju subvencije koje se koriste. U tim okolnostima, smatra se da se korist zaradila kada se izvrši izvozna transakcija. Na temelju toga, trgovačka društva mogu, u skladu s indijskim računovodstvenim standardima, knjižiti kredit DEPB-a kao prihod u fazi izvozne transakcije.

(13)

U skladu s člankom 2. stavkom 2. i člankom 5. Osnovne uredbe, iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere računa se prema koristi koja je bila prenijeta na primatelja, za koju je utvrđeno da postoji tijekom razdoblja ispitnog postupka. U svjetlu gore navedenoga, smatra se primjerenim korist prema tom programu procijeniti kao ukupni iznos kredita zarađenih na svim izvoznim transakcijama obavljenima prema ovom programu tijekom razdoblja ispitnog postupka. To se razlikuje od pristupa u Privremenoj uredbi u kojoj se procjenjivao ukupni iznos uporabljenih kredita. Pristojbe koje se obvezno plaćaju za ishođenje subvencije oduzimale su se u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe.

(14)

U vezi s posljednjim argumentom o navodnom sniženju stope DEPB-a, prihvaća se da su podneseni prima facie dokazi koji pokazuju da se stopa DEPB-a za dotični proizvod snizila na 11 % počevši od 9. veljače 2004. Međutim, kako se iznos koristi procjenjuje na temelju iznosa koristi koja je zarađena u svim izvoznim transakcijama tijekom RRIP-a, sniženje stope DEPB-a nakon tog razdoblja neće utjecati na utvrđenu razinu subvencije.

(15)

Na temelju tih promjena, korist iz ovog programa za dva trgovačka društva koja surađuju revidirana je na 16,6 % te 14,4 %.

(16)

U nedostatku bilo kakvih primjedbi zainteresiranih stranaka, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 56. do 58. Privremene uredbe.

(17)

U privremenoj se fazi smatralo da je jedan proizvođač izvoznik u Indiji iz ovog programa primio korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Predstavnici ovog izvoznika tvrdili su da i. se protiv ovog programa ne mogu uvesti kompenzacijske mjere; te da se ii. u svakome slučaju, primljena korist odobrila poslovnoj jedinici trgovačkog društva, koja nije proizvodila dotični proizvod i koju je trgovačko društvo nakon RRIP-a prodalo. Slijedom toga, tvrdilo se da tom izvozniku ne treba pripisati nikakvu korist iz programa ALS.

(18)

U vezi s prvom tvrdnjom, nisu dostavljeni nikakvi novi dokazi koji pokazuju da program ALS nije izvozna subvencija protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. (U tom kontekstu, podsjeća se da vlada Indije nije primjenjivala učinkovit sustav provjere ili postupak za potvrđivanje jesu li i u kojem iznosu ulazni materijali potrošeni u proizvodnji izvezenog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. Osnovne uredbe i, u slučaju programa povrata kao zamjene, Prilog III. poglavlje II. članak 2. Osnovne uredbe). Osim toga, vlada Indije nije provela ispitivanje nakon izvoza na temelju stvarnih ulaznih materijala koji se koriste da bi se utvrdilo je li došlo do pretjeranog plaćanja, iako bi to obično moralo provesti u nedostatku učinkovito primijenjenog sustava provjere (Prilog II. poglavlje II. članak 5. i Prilog III. poglavlje II. članak 3. Osnovne uredbe). Zbog tih razloga, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 64. do 70. Privremene uredbe.

(19)

U vezi s drugom tvrdnjom, utvrđeno je da je tijekom RRIP-a dotični izvoznik koristio ovaj program te je stoga dobio korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Nadalje, činjenica da je poslovna jedinica koja je proizvodila ovaj proizvod nakon RRIP-a prodana, nije bitna za određivanje je li trgovačko društvo koristilo subvenciju tijekom RRIP-a. Osim toga, ne smatra se bitnim za procjenu razine subvencioniranja trgovačkog društva u cjelini je li subvencijski program bio usmjeren na jedinicu trgovačkog društva koja nije proizvodila dotični proizvod. Ispituje se trgovačko društvo u cjelini, te se time smatra da svaka korist za jednu jedinicu trgovačkog društva predstavlja korist za trgovačko društvo u cjelini. Stoga se potvrđuje da su tijekom RRIP-a poslovna jedinica koja je ostvarila korist iz programa ALS i poslovne jedinice koje su proizvodile dotični proizvod činile jedan pravni gospodarski subjekt. Stoga se potvrđuju zaključci iz uvodne izjave 71. Privremene uredbe.

(20)

U nedostatku bilo kakvih primjedbi zainteresiranih stranaka, potvrđuje se zaključak iz uvodne izjave 72. Privremene uredbe.

(21)

U nedostatku bilo kakvih primjedbi zainteresiranih stranaka, potvrđuje se zaključak iz uvodne izjave 74. Privremene uredbe.

(22)

U svjetlu gore navedenih zaključaka, konačno se potvrđuje sljedeći iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere:

(23)

U nedostatku bilo kakvih bitno novih podataka ili argumenata u tom pogledu, potvrđuju se uvodne izjave 76. do 79. Privremene uredbe.

(24)

Nakon privremene objave, indijski izvoznici upozorili su na neslaganje u iznosu nelojalnog snižavanja cijena između jedne određene vrste dotičnog proizvoda i sličnih vrsta. Ta je tvrdnja primjereno ispitana te je utvrđeno da je to razilaženje posljedica pogreške u prijavi izvještaja o knjiženju na račun i popusta određenog proizvođača iz Zajednice. Tvrdnja je stoga prihvaćena te je na odgovarajući način ispravljen iznos nelojalnog snižavanja cijena za tu određenu vrstu kao i, prema potrebi, ostale vrste dotičnog proizvoda.

(25)

Nadalje je utvrđeno da je nekoliko prodajnih transakcija industrije Zajednice, koje su se uporabile za izračun nelojalnog snižavanja cijena, dvostruko uračunato. S obzirom na to, dvostruko uračunate transakcije trebalo je poništiti i na odgovarajući način promijeniti izračune nelojalnog snižavanja cijena. Međutim, do tog dvostrukog računanja nije došlo pri utvrđivanju iznosa koji su se uporabili za procjenu pokazatelja štete. Stoga nije bilo potrebno promijeniti pokazatelje štete.

(26)

Kao rezultat toga, usporedba je pokazala da su tijekom RRIP-a cijene dotičnog proizvoda podrijetlom iz Indije koji se prodavao u Zajednici nelojalno snižavale cijene industrije Zajednice za između 3 % i 11 %.

(27)

U nedostatku bilo kakvih bitno novih podataka ili argumenata u tom pogledu, potvrđuju se uvodne izjave 86. do 116. Privremene uredbe, uz iznimku uvodne izjave 86. (vidjeti gornje uvodne izjave 24. do 26.).

(28)

Indijski izvoznici ponovili su argument da se utvrđivanje uzročno-posljedične veze između subvencioniranog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Zajednice temeljilo na podacima koji su bili nepouzdani budući da je do početka 1998. postojao kartel. Međutim, indijski izvoznici nisu dostavili nikakve nove podatke u roku predviđenom za iznošenje primjedbi u tom pogledu.

(29)

U nedostatku bilo kakvih bitno novih podataka ili argumenata, potvrđuju se uvodne izjave 117. do 137. Privremene uredbe.

(30)

Udruženje koje predstavlja korisnike i korisničko trgovačko društvo ponovili su svoju glavnu bojazan da bi uvođenje bili kakvih mjera, isključivanjem indijskih dobavljača s tržišta Zajednice, smanjilo ukupnu razinu natjecanja na tržištu ovog određenog proizvoda u Zajednici te bi neizbježno dovelo do rasta cijena. Međutim, kako je procijenjeno u uvodnoj izjavi 147. Privremene uredbe, vjerojatno je da bi utjecaj bilo kakvog povećanja cijena istovjetnog proizvoda na krajnje kupce bio minimalan. Nadalje se podsjeća da svrha svih kompenzacijskih mjera ni u kojem slučaju nije spriječiti pristup u Zajednicu proizvodima iz Indije, već ponovno uspostaviti ravnopravne tržišne uvjete narušene nepoštenim trgovinskim postupcima. Konačno, smatra se da razina mjera nije takva da bi isključila indijske proizvođače s tržišta Zajednice.

(31)

U nedostatku bilo kakvih bitno novih podataka ili argumenata u tom pogledu, potvrđuju se uvodne izjave 138. do 151. Privremene uredbe.

(32)

Nakon objave privremenih nalaza, nekoliko zainteresiranih stranaka tvrdilo je da je razina dobiti od 9,4 %, za koju je smatrano da predstavlja financijski položaj industrije Zajednice u odsustvu štetnog subvencioniranja iz Indije, previsoka. Tvrdilo se da je uobičajena praksa odrediti omjer dobiti u iznosu od 5 % za sektore potrošne robe kao što su čelik, tekstil i osnovne kemikalije. Iste stranke su nadalje tvrdile da u potpunosti treba objaviti metodologiju kojom se došlo to tog iznosa.

(33)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 154. Privremene uredbe, dobit od 9,4 % bila je rezultat razumne procjene na temelju nekoliko elemenata, kao što su i. dobit koju je industrija Zajednice ostvarila 1999. kada je tržišni udio dampinškog uvoza bio najniži; ii. tadašnji tržišni uvjeti; i iii. proizvodnja prema bazi podataka financijskih izvještaja trgovačkog društva. U vezi s tom bazom podataka, ona se sastoji od podataka iz financijskih izvještaja trgovačkog društva, koje najprije prikupe nacionalne središnje banke najvećih industrijaliziranih država, tj. većine država članica Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Japana, a zatim ih Europski odbor Središnjih ureda bilančnih podataka i Europska komisija zbrajaju po sektorima. Baza podataka ažurirana je između privremene i konačne odluke. Analiza ažuriranih podataka koji se odnose na države članice EU-a kao i Sjedinjene Američke Države te Japan, pokazala je da je 2002., što je posljednja godina dostupna u bazi podataka, prosječna dobit, prije izvanrednih stavki, za trgovačka društva iz najbližeg dostupnog poslovnog sektora iznosila 7,5 %.

(34)

Međutim, nadalje se smatra da se, prilikom određivanja dobiti koja se mogla ostvariti bez subvencioniranja, primjereno trebaju uzeti u obzir svi kvalitativni i kvantitativni elementi koji su u tu svrhu bitni. Posebno, kako je učinjeno u uvodnoj izjavi 154. Privremene uredbe, primjereno su se ispitale razine dobiti industrije Zajednice kada je tržišni udio subvencioniranog uvoza bio najniži (to jest 1999.) kao i svi drugi uzroci i okolnosti koji su mogli utjecati na reprezentativnost potonjeg razdoblja. Konačno, napominje se da dotični proizvod ima zahtjevne primjene i treba točno zadovoljavati određene parametre, posebno u smislu električnog otpora. To ima za nužnu posljedicu visoko kapitalno intenzivan proizvodni proces i nezanemarive troškove istraživanja i razvoja. Činjenica da je samo ograničeni broj proizvođača u svijetu savladalo tu tehnologiju, daljnji je pokazatelj da se taj proizvod sasvim sigurno ne može smatrati osnovnom potrošnom robom.

(35)

Uzimajući u obzir sve te okolnosti i elemente, konačno se zaključuje da iznos profita, za koji se opravdano može pretpostaviti da predstavlja financijski položaj industrije Zajednice bez štetnog subvencioniranja iz Indije, treba odrediti na razini od 8 % za potrebe izračuna iznosa štete.

(36)

Kao posljedica gore navedenoga i zaključka o nelojalnom snižavanju cijena (vidjeti uvodne izjave 24. do 26.) iznosi štete revidirani su kako slijedi:

(37)

S obzirom na zaključke o subvencioniranju, šteti, uzročnosti i interesu Zajednice, smatra se da se treba uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu kako bi se spriječila daljnja šteta za industriju Zajednice od subvencioniranog uvoza. Konačne mjere trebaju se uvesti na razini utvrđenog iznosa subvencije, ali ne bi trebale biti više od iznosa štete koja je gore izračunata u skladu s člankom 15. stavkom 1. Osnovne uredbe. S obzirom da je razina ukupne suradnje za Indiju bila visoka, iznos preostale subvencije utvrđen je na razini trgovačkog društva s najvišim pojedinačnim iznosom, tj. u iznosu od 16,7 %.

(38)

S obzirom na visinu utvrđenih iznosa subvencije za proizvođače izvoznike u Indiji i s obzirom na štetu koja je nanesena industriji Zajednice, smatra se potrebnim da se konačno naplate iznosi osigurani privremenom kompenzacijskom pristojbom koja je uvedena Privremenom uredbom u visini iznosa uvedenih konačnih carina. Budući da je konačna kompenzacijska pristojba za trgovačko društvo Graphite India Limited (GIL) viša od privremene kompenzacijske pristojbe, konačno se naplaćuju iznosi koji su osigurani privremenom kompenzacijskom pristojbom koja je uvedena Privremenom uredbom. I obratno, budući da je konačna kompenzacijska pristojba za trgovačko društvo Hindustan Electro Graphite (HEG) Limited niža od privremene kompenzacijske pristojbe, oslobađaju se iznosi koji su privremeno osigurani i koji premašuju konačnu stopu kompenzacijskih pristojba.

(39)

Pojedinačne stope kompenzacijske pristojbe koje su navedene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga odražavaju stanje tih trgovačkih društava utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka. Te stope carina (za razliku od carine koja se primjenjuje na razini cijele zemlje na „sve ostale”) primjenjuju se tako isključivo na uvoz proizvoda koji su podrijetlom iz dotične zemlje i koje proizvode ta trgovačka društva odnosno navedeni konkretni pravni subjekti. Uvezeni proizvodi koje proizvodi bilo koje drugo trgovačko društvo koje se posebno ne spominje u izvršnom dijelu ove Uredbe sa svojim nazivom i adresom, uključujući subjekte povezane s onima koje se posebno spominju, ne mogu se okoristiti tim stopama i podliježu carinskoj stopi koja se primjenjuje na „sve ostale”.

(40)

Svaki zahtjev kojim se traži primjena ovih pojedinačnih stopa kompenzacijskih pristojba (na primjer, nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog tijela) upućuje se bez odlaganja Komisiji sa svim relevantnim podacima, posebno o promjenama djelatnosti trgovačkog društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, na primjer, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog tijela. Prema potrebi, Uredba će se na odgovarajući način izmijeniti tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava za koje vrijede pojedinačne carine.

(41)

Tijekom ispitnog postupka, dva su proizvođača izvoznika iz Indije, Graphite India Limited i Hindustan Electro Graphite Limited, ponudila preuzeti obveze u vezi s cijenama u skladu s člankom 13. stavkom 1. Osnovne uredbe. Međutim, uočene se značajne razlike u odnosu na troškove sirovina u razdoblju ispitnog postupka i sada, što je posljedica opće promjenjivosti na tom tržištu. Dakle, ako bi se u ovom slučaju prihvatile obveze na temelju najnižih uvoznih cijena utvrđenih isključivo prema prikupljenim podacima koji se odnose na razdoblje ispitnog postupka, kako se trenutačno nudi, to bi imalo negativne posljedice na učinkovitost navedenih preuzetih obveza u otklanjanju štetnog subvencioniranja. Osim toga, dotični proizvođač izvoznik, nakon što je ponudio preuzeti obvezu, preuzeo je trgovačko društvo za proizvodnju grafitnih elektroda sa sjedištem u Zajednici, što povećava rizik od izbjegavanja ponuđene obveze. S obzirom na razvoj oba ova slučaja, nije bilo moguće dogovoriti učinkovitu i stoga prihvatljivu obvezu u rokovima sadašnje istrage,