This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 32002L0088
Directive 2002/88/EC of the European Parliament and of the Council of 9 December 2002 amending Directive 97/68/EC on the approximation of the laws of the Member States relating to measures against the emission of gaseous and particulate pollutants from internal combustion engines to be installed in non-road mobile machinery
Direktiva 2002/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o izmjeni Direktive 97/68/EZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve
Direktiva 2002/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o izmjeni Direktive 97/68/EZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve
SL L 35, 11.2.2003, p. 28–81
(ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV) Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima
(CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)
No longer in force, Date of end of validity: 31/12/2016; Implicitno stavljeno izvan snage 32016R1628
13/Sv. 003 |
HR |
Službeni list Europske unije |
149 |
32002L0088
L 035/28 |
SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE |
09.12.2002. |
DIREKTIVA 2002/88/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 9. prosinca 2002.
o izmjeni Direktive 97/68/EZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,
uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),
uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),
nakon savjetovanja s Odborom regija,
u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora (3),
budući da:
(1) |
Program automobilskog goriva II. bio je usmjeren na utvrđivanje isplativih strategija kako bi se udovoljilo ciljevima Zajednice o kakvoći zraka. Preispitivanjem komunikacije Komisije o programu automobilskog goriva II. zaključeno je da su potrebne daljnje mjere, posebno u pogledu uključivanja pitanja o ozonu i emisijama krutih čestica. Nedavni rad na izradi nacionalnih gornjih granica emisija ukazao je na nužnost daljnjih mjera kako bi se udovoljilo ciljevima kakvoće zraka o kojima su odluke donesene u zakonodavstvu Zajednice. |
(2) |
Postupno su uvedeni strogi standardi za emisije iz vozila na autocestama. Već je odlučeno da te standarde treba pojačati. U budućnosti će tako doprinos onečišćujućih tvari iz izvancestovnih pokretnih strojeva biti sve izraženiji. |
(3) |
Direktivom 97/68/EZ (4) uvedene su granične vrijednosti emisije za plinovite i krute onečišćujuće tvari iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve. |
(4) |
Iako se Direktiva 97/68/EZ prvobitno primjenjivala samo na određene motore s kompresijskim paljenjem, uvodna izjava 5. te Direktive predviđa kasnije proširenje njezinog opsega kako bi se obuhvatili osobito benzinski motori. |
(5) |
Emisije iz malih motora s paljenjem pomoću svjećica (benzinski motori) u različitim tipovima strojeva znatno pridonose utvrđivanju problema u pogledu kakvoće zraka, i sadašnjih i budućih, posebice s obzirom na stvaranje ozona. |
(6) |
Emisije iz malih motora s paljenjem pomoću svjećica podliježu strogim ekološkim standardima u SAD-u, pokazujući da je znatno smanjenje emisija moguće. |
(7) |
Nedostatak zakonodavstva Zajednice znači mogućnost plasiranja na tržište motora zastarjele tehnologije u ekološkom pogledu, čime se ugrožavaju ciljevi kakvoće zraka u Zajednici, ili provedbe nacionalnih propisa u tom području, uz moguće stvaranje zapreka u trgovini. |
(8) |
Direktiva 97/68/EZ je usko usklađena s odgovarajućim američkim zakonodavstvom, a daljnje će usklađivanje biti od koristi za industriju, kao i za okoliš. |
(9) |
Određeno vrijeme od donošenja odluke do izvršenja nužno je kad se radi o europskoj industriji, osobito za one proizvođače koji još ne posluju na globalnoj razini, kako bi bili u mogućnosti udovoljiti standardima emisije. |
(10) |
Pristup koji se sastoji od dva koraka koristi se u Direktivi 97/68/EZ kad se radi o motorima s kompresijskim paljenjem, kao i u američkim propisima o motorima s paljenjem pomoću svjećica. Iako je postojala mogućnost da se u zakonodavstvu Zajednice usvoji pristup koji se sastoji od samo jednog koraka, time bi to područje ostalo neregulirano još daljnjih četiri do pet godina. |
(11) |
Kako bi se postigla potrebna fleksibilnost usklađivanja na svjetskoj razini, moguće je odstupanje koje se određuje postupkom komitologije. |
(12) |
Mjere nužne za provedbu ove Direktive treba usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5). |
(13) |
Direktivu 97/68/EZ treba sukladno tome izmijeniti, |
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Direktiva 97/68/EZ mijenja se kako slijedi:
1. |
U članku 2.:
| „motor koji se ne drži u ruci” znači motor koji ne pripada pod definiciju ručnog motora,
—
| „ručni motor s više položaja za profesionalnu uporabu” znači ručni motor koji zadovoljava zahtjeve točaka (a) i (b) definicije ručnog motora, a u odnosu na koje je proizvođač motora ispunio uvjete tijela za homologaciju da će razdoblje trajanja emisije iz kategorije 3. (u skladu s odjeljkom 2.1. Dodatka 4. Prilogu IV.) biti primjenjivo na taj motor,
—
| „razdoblje trajanja emisije” znači broj sati naveden u Dodatku 4. Prilogu IV. koji se koristi za određivanje faktora pogoršanja,
—
| „porodica motora malog obujma” znači porodica motora s paljenjem pomoću svjećica (SI) ukupne godišnje proizvodnje manje od 5 000 komada,
—
| „proizvođač motora malog obujma koji su motori s paljenjem pomoću svjećica” znači proizvođač čija je ukupna godišnja proizvodnja manja od 25 000 komada.”
— |
2. |
Članak 4. ovime se mijenja kako slijedi:
|
3. |
Članak 7. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Države članice prihvaćaju homologacije tipa i po potrebi pripadajuće homologacijske oznake navedene u Prilogu XII. kao sukladne ovoj Direktivi.”. |
4. |
Članak 9. ovime se mijenja kako slijedi:
|
5. |
Umeće se sljedeći članak: „Članak 9.a Vremenski rokovi – motori s paljenjem pomoću svjećica U svrhu ove Direktive, motori s paljenjem pomoću svjećica dijele se prema sljedećim klasama. Glavna klasa S: mali motori neto snage ≤ 19 kW Glavna klasa S dijeli se u dvije kategorije: H: motori za ručne strojeve N: motori za strojeve koji se ne drže u ruci
Nakon 11. kolovoza 2004., države članice ne mogu odbiti dodjeljivanje homologacije tipa za tip motora ili porodicu motora s paljenjem pomoću svjećica, ni izdati dokument kako je opisano u Prilogu VII., niti mogu nametnuti bilo kakve druge zahtjeve u pogledu homologacije tipa s obzirom na emisije tvari koje onečišćuju zrak za izvancestovne pokretne strojeve u kojima je ugrađen motor, ako taj motor udovoljava zahtjevima navedenima u ovoj Direktivi što se tiče emisija plinovitih onečišćujućih tvari. Države članice odbijaju dodjeljivanje homologacije tipa za tip motora ili porodicu motora i izdavanje dokumenata kako je opisano u Prilogu VII., te odbijaju dodjeljivanje bilo kakve druge homologacije tipa za izvancestovne pokretne strojeve u koje je motor ugrađen nakon 11. kolovoza 2004. ako motor ne udovoljava zahtjevima navedenima u ovoj Direktivi i ako emisije plinovitih onečišćujućih tvari iz motora ne udovoljavaju graničnim vrijednostima navedenima u tablici iz odjeljka 4.2.2.1. Priloga I. Države članice odbijaju dodjeljivanje homologacije tipa za tip motora ili porodicu motora i izdavanje dokumenata kako je opisano u Prilogu VII., te odbijaju dodjeljivanje bilo kakve druge homologacije tipa za izvancestovne pokretne strojeve u kojima je motor ugrađen:
ako motor ne udovoljava zahtjevima navedenima u ovoj Direktivi i ako emisije plinovitih onečišćujućih tvari iz motora ne udovoljavaju graničnim vrijednostima navedenima u tablici iz odjeljka 4.2.2.2. Priloga I. Šest mjeseci nakon datuma za određenu kategoriju motora iz točaka 3. i 4., uz iznimku strojeva i motora namijenjenih izvozu u treće zemlje, države članice dopuštaju plasiranje na tržište motora, bez obzira jesu li već ugrađeni u strojeve ili ne, samo ako udovoljavaju zahtjevima ove Direktive. Za tipove motora ili porodice motora koji udovoljavaju graničnim vrijednostima navedenima u tablici u odjeljku 4.2.2.2. Priloga I., prije datuma navedenih pod točkom 4. ovog članka, države članice dopuštaju posebne naljepnice i oznake kako bi se pokazalo da dotična oprema udovoljava traženim graničnim vrijednostima i prije navedenih datuma. Sljedeći se strojevi izuzimaju iz datuma provedbe zahtjeva iz druge faze o ograničenju emisije u trogodišnjem razdoblju nakon stupanja na snagu tih zahtjeva o ograničenju emisije. Tijekom te tri godine, zahtjevi o ograničenju emisije iz prve faze nastavljaju se primjenjivati na: — ručnu motornu pilu: ručni uređaj namijenjen sječi drva s motornom pilom, predviđen da se drži objema rukama, a čiji kapacitet motora prelazi 45 cm3, u skladu s EN ISO 11681-1, — stroj s ručkom na vrhu (tj. ručne bušilice i motorne pile za sječu stabala): ručni uređaj s ručkom na vrhu stroja namijenjen bušenju otvora ili sječi drva s motornom pilom (u skladu s ISO 11681-2), — ručni rezač žbunja s motorom s unutarnjim izgaranjem: ručni uređaj s rotirajućom oštricom proizvedenom od metala ili plastike, namijenjen sječi korova, žbunja, malih drveća i slične vegetacije. Mora biti dizajniran sukladno normi EN ISO 11806 kako bi mogao raditi u više položaja, kao što je vodoravni ili obrnuti položaj, te imati kapacitet motora preko 40 cm3, — ručni uređaj za obrezivanje živice: ručni uređaj namijenjen obrezivanju živica i grmlja pomoću jedne ili više uzajamnih oštrica rezača, sukladno normi EN 774, — ručni električni rezač s motorom s unutarnjim izgaranjem: ručni uređaj namijenjen rezanju tvrdih materijala kao što je kamen, asfalt, beton ili čelik pomoću rotirajuće metalne oštrice zapremnine veće od 50 cm3, u skladu s normom EN 1454, i — motor koji se ne drži u ruci, klase SN:3 vodoravne osovine: samo oni motori koji se ne drže u ruci klase SN:3 vodoravne osovine, a koji proizvode snagu jednaku ili manju od 2,5 kW te se uglavnom koriste u odabrane industrijske svrhe, uključujući ruda, rezače s namotajem, aeratore za tratinu i generatore. Za svaku kategoriju države članice ipak mogu odgoditi datume iz točaka 3., 4. i 5. za dvije godine s obzirom na motore čiji datum proizvodnje dolazi prije tih datuma.” |
6. |
Članak 10. ovime se mijenja kako slijedi:
|
7. |
Članci 14. i 15. zamjenjuju se sljedećim člancima: „Članak 14. Prilagodba tehničkom napretku Sve izmjene koje su nužne kako bi se Prilozi prilagodili ovoj Direktivi, uz izuzetak zahtjeva navedenih u odjeljku 1., odjeljcima 2.1. do 2.8. i odjeljku 4. Priloga I., s obzirom na tehnički napredak, usvaja Komisija u skladu s postupkom iz članka 15. stavka 2. Članak 14.a Postupak kod odstupanja Komisija proučava moguće tehničke poteškoće pri poštivanju zahtjeva iz druge faze u pogledu određenih uporaba motora, osobito pokretnih strojeva u koje su ugrađeni motori klase SH:2 i SH:3. Ako se studijama Komisije izvede zaključak da, zbog tehničkih razloga, određeni pokretni strojevi, posebice ručni motori za profesionalnu uporabu, s više položaja, ne mogu udovoljiti tim rokovima, Komisija do 31. prosinca 2003. podnosi izvješće uz odgovarajuće prijedloge produljenja razdoblja iz članka 9.a stavka 7. i/ili daljnja odstupanja, ne prelazeći pet godina, osim u iznimnim okolnostima, za takve strojeve, prema postupku utvrđenom u članku 15. stavku 2. Članak 15. Odbor 1. Komisiji pomaže Odbor za prilagodbu tehničkom napretku Direktiva o uklanjanju tehničkih zapreka u trgovini u sektoru motornih vozila (u daljnjem tekstu „Odbor”). 2. Kad se poziva na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ (6), uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8. Razdoblje navedeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca. 3. Odbor usvaja svoj poslovnik. |
8. |
Sljedeći se popis Priloga dodaje na početku Priloga: „Popis Priloga
|
9. |
Prilozi se izmjenjuju u skladu s Prilogom ovoj Direktivi. |
Članak 2.
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 11. kolovoza 2004. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 3.
Najkasnije do 11. kolovoza 2004., Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće i po potrebi prijedlog u vezi s mogućim troškovima, koristima i isplativosti:
(a) |
smanjenja emisija krutih čestica iz malih motora s paljenjem pomoću svjećica uz poseban osvrt na dvotaktne motore. Izvješćem se uzimaju u obzir:
|
(b) |
smanjenja emisija iz onih rekreacijskih vozila, uključujući motorne saonice i ručna kolica, koja trenutno nisu obuhvaćena; |
(c) |
smanjenja emisija ispušnih plinova i krutih čestica iz malih motora s kompresijskim paljenjem ispod 18 Kw; |
(d) |
smanjenja emisija ispušnih plinova i krutih čestica iz motora lokomotiva s kompresijskim paljenjem. Treba oblikovati ciklus ispitivanja radi mjerenja takvih emisija. |
Članak 4.
Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 5.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 9. prosinca 2002.
Za Europski parlament
Predsjednik
P. COX
Za Vijeće
Predsjednik
H. C. SCHMIDT
(1) SL C 180 E, 26.6.2001., str. 31.
(2) SL C 260, 17.9.2001., str. 1.
(3) Mišljenje Europskog parlamenta od 2. listopada 2001. (SL C 87 E, 11.4.2002., str. 18.), Zajedničko stajalište Vijeća od 25. ožujka 2002. (SL C 145 E, 18.6.2002., str. 17.) i Odluka Europskog parlamenta od 2. srpnja 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).
(4) SL L 59, 27.2.1998., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom Komisije 2001/63/EZ (SL L 227, 23.8.2001., str. 41.).
(5) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.
(6) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.”
PRILOG
1. |
Prilog I. ovime se mijenja kako slijedi:
|
2. |
Prilog II. ovime se mijenja kako slijedi:
|
3. |
Prilog III. ovime se mijenja kako slijedi:
|
4. |
Dodaje se sljedeći Prilog: „PRILOG IV. POSTUPAK ISPITIVANJA ZA MOTORE S PALJENJEM POMOĆU SVJEĆICA 1. UVOD 1.1. U ovom se Prilogu opisuje metoda određivanja emisije plinovitih onečišćujućih tvari iz motora koje treba ispitati. 1.2. Ispitivanje se provodi tako da se motor postavi na pokusni uređaj i spoji s dinamometrom. 2. UVJETI ISPITIVANJA 2.1. Uvjeti ispitivanja motora Mjeri se apsolutna temperatura (Ta) zraka motora na ulazu u motor, iskazana u kelvinima, te suhi atmosferski tlak (ps), iskazan u kPa, a parametar f a utvrđuje se u skladu sa sljedećim odredbama:
2.1.1. Valjanost ispitivanja Da bi se ispitivanje priznalo kao valjano, parametar f a mora biti takav da:
2.1.2. Motori s punjenjem rashladnog zraka Temperaturu rashladnog medija i temperaturu zraka punjenja treba zabilježiti. 2.2. Sustav dovoda zraka motora Motor koji se ispituje opremljen je sustavom dovoda zraka koji predstavlja ograničenje dovoda zraka unutar raspona od 10 % od gornje granice koju je naveo proizvođač za novi pročišćivač zraka, pri radnim uvjetima motora, kako ih je utvrdio proizvođač, a koji rezultiraju najvećim protokom zraka pri dotičnoj primjeni motora. Kad se radi o malim motorima s paljenjem pomoću svjećica (zapremnine < 1 000 cm3), koristi se sustav predstavnik ugrađenog motora. 2.3. Ispušni sustav motora Motor koji se ispituje opremljen je ispušnim sustavom koji predstavlja ispušni protutlak unutar raspona od 10 % od gornje granice koju je naveo proizvođač, pri radnim uvjetima motora, koji rezultiraju najvećom navedenom snagom pri dotičnoj primjeni motora. Kad se radi o malim motorima s paljenjem pomoću svjećica (zapremnine < 1 000 cm3), koristi se sustav predstavnik ugrađenog motora. 2.4. Rashladni sustav Koristi se rashladni sustav motora kapaciteta dovoljnog za održavanje motora pri uobičajenim radnim temperaturama koje propisuje proizvođač. Ova se odredba odnosi na jedinice koje treba odvojiti kako bi se izmjerila snaga, kao što je slučaj kod uređaja za propuhivanje kada rashladni dio ventilatora treba rastaviti kako bi se omogućio pristup koljenastoj osovini. 2.5. Ulje za podmazivanje Koristi se ulje za podmazivanje koje zadovoljava specifikacije proizvođača motora za određeni motor i predviđenu uporabu. Proizvođači moraju koristiti maziva motora predstavnika komercijalno raspoloživih maziva motora. Specifikacije ulja za podmazivanje koje se koristi za ispitivanje bilježe se u odjeljku 1.2. Priloga VII. Dodatka 2. za motore s paljenjem pomoću svjećica i prikazuju se s rezultatima ispitivanja. 2.6. Podesivi rasplinjači Motori s ograničenim podesivim rasplinjačima ispituju se pri oba krajnja položaja podešavanja. 2.7. Gorivo za ispitivanje Gorivo predstavlja referentno gorivo navedeno u Prilogu V. Oktanski broj i gustoća referentnog goriva koje se koristi za ispitivanje bilježe se u odjeljku 1.1.1. Priloga VII. Dodatka 2. za motore s paljenjem pomoću svjećica. Kod dvotaktnih motora, omjer mješavine goriva i ulja mora biti omjer kojeg predlaže proizvođač. Postotak ulja u mješavini goriva i maziva kojom se napajaju dvotaktni motori i rezultirajuća gustoća goriva bilježe se u odjeljku 1.1.4. Priloga VII. Dodatka 2. za motore s paljenjem pomoću svjećica. 2.8. Određivanje postavnih vrijednosti dinamometra Mjerenja emisija temelje se na neispravnoj snazi kočenja. Pomoćni uređaji potrebni samo za rad stroja i koji se mogu ugraditi na motor, uklanjaju se radi ispitivanja. Ako pomoćni uređaji nisu uklonjeni, određuje se snaga koju oni apsorbiraju kako bi se izračunale postavne vrijednosti dinamometra osim kad se radi o motorima gdje takvi pomoćni uređaji čine sastavni dio motora (npr. rashladni ventilatori kod motora hlađenih zrakom). Postavne se vrijednosti usisnog ograničenja i protutlaka ispušne cijevi podešavaju, kad se radi o motorima gdje je moguće obaviti takvo podešavanje, prema proizvođačevim gornjim granicama, u skladu s odjeljcima 2.2. i 2.3. Najveće vrijednosti momenta vrtnje pri navedenim brzinama ispitivanja određuju se eksperimentiranjem kako bi se izračunale vrijednosti momenta vrtnje za određene načine ispitivanja. Kod motora koji nisu predviđeni za rad iznad područja brzine pri punom opterećenju krivulje momenta vrtnje, najveći moment vrtnje pri brzinama ispitivanja navodi proizvođač. Postavna vrijednost motora za svaki način ispitivanja izračunava se korištenjem formule:
gdje je:
Ako je omjer vrijednost PAE može provjeriti tehničko tijelo koje odobrava homologaciju tipa. 3. TIJEK ISPITIVANJA 3.1. Ugradnja mjerne opreme Instrumentacija i sonde za uzorkovanje ugrađuju se po potrebi. Kad se za razrjeđivanje ispušnog plina koristi sustav razrjeđivanja punog protoka, ispušna se cijev spaja na sustav. 3.2. Pokretanje sustava za razrjeđivanje i motora Sustav za razrjeđivanje i motor pokreću se i zagrijavaju dok se sve temperature i tlakovi ne stabiliziraju pri punom opterećenju i nazivnoj brzini (odjeljak 3.5.2.). 3.3. Podešavanje omjera razrjeđivanja Ukupan omjer razrjeđivanja ne smije biti manji od četiri. Za sustave kontrolirane koncentracije CO2 ili NOx, sadržaj CO2 ili NOx u zraku za razrjeđivanje mora se izmjeriti na početku i na kraju svakog ispitivanja. Mjerenja pozadinske koncentracije CO2 ili NOx zraka za razrjeđivanje prije i poslije ispitivanja moraju biti unutar 100 ppm (dijelova na milijun) odnosno 5 ppm između jednog i drugog. Kad se koristi sustav analize razrijeđenog ispušnog plina, dotične pozadinske koncentracije određuju se uzorkovanjem zraka za razrjeđivanje u vreći za uzorkovanje tijekom cijelog slijeda ispitivanja. Kontinuirana pozadinska koncentracija (koja nije iz vreće) može se uzeti na najmanje tri mjesta, na početku, na kraju i na mjestu blizu sredine ciklusa te se može izračunati prosječna vrijednost. Na proizvođačev zahtjev, pozadinska se mjerenja mogu izostaviti. 3.4. Provjera analizatora Analizatori emisije postavljaju se na nulu, a njihov se raspon mjeri. 3.5. Ciklus ispitivanja 3.5.1. Specifikacija (c) strojeva u skladu s odjeljkom 1.(A) točkom (iii.) Priloga I. Sljedeći se ciklusi ispitivanja promatraju prilikom rada dinamometra na motoru koji se ispituje u skladu s navedenom vrstom strojeva:
3.5.1.1.
3.5.1.2. Ako je prvobitna krajnja uporaba motora poznata, tada se ciklus ispitivanja može odabrati na temelju primjera navedenih u odjeljku 3.5.1.3. Ako prvobitna krajnja uporaba motora nije sigurna, tada treba odabrati odgovarajući ciklus ispitivanja na temelju specifikacije motora. 3.5.1.3. Tipični primjeri prema pojedinim ciklusima su: ciklus D:
ciklus G1:
ciklus G2:
ciklus G3:
3.5.2. Kondicioniranje motora Zagrijavanje motora i sustava obavlja se pri najvećoj brzini i momentu vrtnje kako bi se stabilizirali parametri motora u skladu s preporukama proizvođača. Napomena: Razdoblje kondicioniranja treba također spriječiti utjecaj taloga iz prijašnjeg ispitivanja u ispušnom sustavu. Postoji također i traženo razdoblje stabilizacije između točaka ispitivanja koje je uvršteno kako bi se smanjili utjecaji od jedne točke do druge. 3.5.3. Slijed ispitivanja Ciklusi ispitivanja G1, G2 ili G3 obavljaju se uzlaznim redoslijedom prema brojevima načina rada dotičnog ciklusa. Vrijeme uzorkovanja svakog načina iznosi najmanje 180 s. Vrijednosti koncentracije ispušne emisije mjere se i bilježe za posljednjih 120 s dotičnog vremena uzorkovanja. Za svaku točku mjerenja, duljina načina rada je dostatna da se postigne termička stabilnost motora prije nego se počne s uzorkovanjem. Duljina načina rada bilježi se i izvješćuje.
3.5.4. Odziv analizatora Izlazni se rezultat analizatora bilježi na zapisivaču s paprinom trakom ili se mjeri istovjetnim sustavom prikupljanja podataka pomoću protoka ispušnog plina kroz analizatore, najmanje tijekom posljednjih 180 s svakog načina rada. Ako se za mjerenje razrijeđenog CO i CO2 (vidi Dodatak 1., odjeljak 1.4.4.) primjenjuje uzorkovanje pomoću vreća, uzorak se sakuplja u vreću tijekom posljednjih 180 s svakog načina rada, a uzorak iz vreće se analizira i bilježi. 3.5.5. Stanja motora Brzina i opterećenje motora, temperatura ulaznog zraka i protok goriva mjere se za svaki način rada jednom kad se motor stabilizira. Bilježe se svi dodatni podatci koji se traže radi izračuna (vidi Dodatak 3., odjeljke 1.1. i 1.2.). 3.6. Ponovna provjera analizatora Nakon ispitivanja emisije, za ponovnu se provjeru upotrebljavaju plin za namještanje nulte točke i isti plin za određivanje najvećeg otklona analizatora. Ispitivanje se smatra prihvatljivim ako je razlika između rezultata dvaju mjerenja manja od 2 %. Dodatak 1. 1. POSTUPCI MJERENJA I UZORKOVANJA Plinovite sastavnice koje ispušta motor podvrgnut ispitivanju mjere se metodama opisanima u Prilogu VI. Metode iz Priloga VI. opisuju preporučene sustave analize za plinovite emisije (odjeljak 1.1.). 1.1. Specifikacija dinamometra Koristi se dinamometar motora odgovarajućih značajki za provedbu ciklusa ispitivanja opisanih u Prilogu IV. odjeljku 3.5.1. Instrumentacija za mjerenje momenta vrtnje i brzine omogućava mjerenje snage osovine unutar zadanih granica. Možda budu potrebni dodatni izračuni. Točnost mjerne opreme mora biti takva da se ne prekorače najveća dopuštena odstupanja navedena u odjeljku 1.3. 1.2. Protok goriva i ukupni razrijeđeni protok Mjerači protoka goriva uz točnost određenu u odjeljku 1.3. koriste se za mjerenje protoka goriva koji će se upotrebljavati za izračun emisija (Dodatak 3.). Prilikom korištenja sustava razrjeđivanja punog protoka, ukupni protok razrijeđenog ispuha (GTOTW) mjeri se pomoću PDP ili CFV – Prilog VI. odjeljak 1.2.1.2. Točnost se usklađuje s odredbama Priloga III. Dodatka 2. odjeljka 2.2. 1.3. Točnost Umjeravanje svih mjernih instrumenata sljedivo je prema nacionalnim (međunarodnim) etalonima i zadovoljava zahtjeve navedene u tablicama 2. i 3. Tablica 2. — Dopuštena odstupanja instrumenata s obzirom na parametre koji se odnose na motore
Tablica 3. — Dopuštena odstupanja instrumenata s obzirom na ostale bitne parametre
1.4. Određivanje plinovitih sastavnica 1.4.1. Opće specifikacije analizatora Analizatori imaju mjerno područje koje odgovara točnosti potrebnoj za mjerenje koncentracija sastavnica ispušnih plinova (odjeljak 1.4.1.1.). Preporuča se da analizatori rade na način da izmjerena koncentracija bude između 15 % i 100 % cjelokupnog mjernog raspona. Ako je vrijednost cjelokupnog mjernog raspona 155 ppm (ili ppm C) ili manja, ili ako se koriste sustavi očitavanja (računala, uređaji za bilježenje podataka) koji pružaju dostatnu točnost i razlučivost ispod 15 % cjelokupnog mjernog raspona, prihvatljive su također koncentracije ispod 15 % cjelokupnog mjernog raspona. U tom slučaju potrebno je obaviti dodatna umjeravanja kako bi se osigurala točnost krivulja umjeravanja – Dodatak 2., odjeljak 1.5.5.2. ovom Prilogu. Elektromagnetska uskladivost (EMC) opreme je na takvoj razini da se dodatne pogreške svedu na najmanju mjeru. 1.4.1.1. Analizator ne smije odstupati od nominalne točke umjeravanja za više od ± 2 % od očitane vrijednosti preko cijelog mjernog područja osim ništice, te ± 0,3 % cjelokupnog mjernog raspona na ništici. Točnost se utvrđuje u skladu sa zahtjevima umjeravanja navedenima u odjeljku 1.3. 1.4.1.2. Ponovljivost je takva da odstupanje od 2,5 puta od standarda od 10 ponovljivih odziva na određeni plin za umjeravanje ili plin za određivanje najvećeg otklona analizatora ne bude veće od ± 1 % od koncentracije cjelokupnog mjernog raspona za svako korišteno područje iznad 100 ppm (ili ppm C) ili ± 2 % za svako korišteno područje ispod 100 ppm (ili ppm C). 1.4.1.3. Vršne vrijednosti odziva analizatora do nule te plin za umjeravanje ili plin za određivanje najvećeg otklona analizatora tijekom svakog razdoblja od 10 sekundi ne smiju preći 2 % od cjelokupnog mjernog raspona na svim korištenim područjima. 1.4.1.4. Nulti se odziv definira kao srednji odziv, uključujući buku, na plin za namještanje nulte točke tijekom vremenskog razdoblja od 30 sekundi. Pomak nultog odziva tijekom razdoblja od jednog sata je manji od 2 % od cjelokupnog mjernog raspona na najnižem korištenom području. 1.4.1.5. Odziv raspona definira se kao srednji odziv, uključujući buku, na plin za određivanje najvećeg otklona analizatora tijekom vremenskog razdoblja od 30 sekundi. Pomak odziva raspona tijekom razdoblja od jednog sata je manji od 2 % od cjelokupnog mjernog raspona na najnižem korištenom području. 1.4.2. Sušenje plina Ispušni se plinovi mogu mjeriti na vlažnoj ili suhoj bazi. Svaki uređaj za sušenje plina, ako se koristi, mora proizvoditi najmanji učinak na koncentraciju izmjerenih plinova. Kemijske sušilice ne predstavljaju prihvatljivu metodu uklanjanja vode iz uzorka. 1.4.3. Analizotori Odjeljci 1.4.3.1. do 1.4.3.5. opisuju načela mjerenja koja će se koristiti. Detaljan opis sustava mjerenja naveden je u Prilogu VI. Plinovi koji će se se mjeriti analiziraju se pomoću sljedećih instrumenata. Za nelinearne analizatore, dopuštena je uporaba linearizirajućih sklopova. 1.4.3.1. Analizator ugljikovog monoksida je neraspršujućeg infracrvenog (NIDR) apsorpcijskog tipa. 1.4.3.2. Analizator ugljikovog dioksida je neraspršujućeg infracrvenog (NIDR) apsorpcijskog tipa. 1.4.3.3. Analizatori kisika su tipa paramagnetskog detektora (PMD), senzora cirkonijevog dioksida (ZRDO) ili elektrokemijskog senzora (ECS). Napomena: Senzori cirkonijevog dioksida ne preporučuju se kad su koncentracije HC i CO visoke kao na primjer kod motora s paljenjem pomoću svjećica izravnog izgaranja. Elektrokemijski senzori izjednačavaju se kad se radi o interferenciji CO2 i NOx. 1.4.3.4. Kod uzorkovanja izravnog plina, analizator ugljikovodika je tip ionizacijskog detektora ugrijanog plamena (HFID) s detektorom, ventilima, cjevovodom, itd. zagrijan tako da održava temperaturu plina od 463 K ± 10 K (190 °C ± 10 °C). Kod uzorkovanja razrijeđenog plina, analizator ugljikovodika je ili tip ionizacijskog detektora ugrijanog plamena (HFID) ili tip ionizacijskog detektora plamena (FID). 1.4.3.5. Analizator oksida dušika je tip kemiluminiscentnog detektora (CLD) ili zagrijanog kemiluminiscentnog detektora (HCLD) s pretvaračem NO2/NO, ako se mjeri na suhoj bazi. Ako se mjeri na vlažnoj bazi, koristi se HCLD s pretvaračem koji se održava iznad 328 K (55 °C), pod uvjetom da je zadovoljena provjera hlađenja vodom (Prilog III. Dodatak 2. odjeljak 1.9.2.2.). Kod CLD i HCLD, put uzorkovanja održava se pri temperaturi stijenke od 328 K do 473 K (55 °C do 200 °C) do pretvarača kad se radi o suhom mjerenju, odnosno do analizatora kad se radi o vlažnom mjerenju. 1.4.4. Uzorkovanje plinovitih emisija Ako na sastav ispušnog plina utječe neki sustav naknadne obrade ispuha, uzorak ispuha uzima se nizvodno od tog uređaja. Sonda za uzorkovanje ispuha treba biti na visokotlačnoj strani ispušnog prigušivača, ali što je moguće dalje od otvora ispuha. Kako bi se osiguralo potpuno miješanje ispuha motora prije izuzimanja uzoraka, može se po želji umetnuti komora za miješanje između izlaza ispušnog prigušivača i sonde za uzorkovanje. Unutarnji obujam komore za miješanje ne smije biti manji od 10 puta zapremnine cilindra motora podvrgnutog ispitivanju te mora biti približno jednakih dimenzija u pogledu visine, širine i dubine, sličnima kocki. Veličina komore za miješanje treba se održavati što je praktičnije manjom te treba biti spojena što je moguće bliže s motorom. Ispušni vod koji napušta komoru za miješanje ispušnog prigušivača treba produljiti najmanje za 610 mm preko mjesta sonde za uzorkovanje i mora biti dostatne veličine kako bi se smanjio protutlak. Temperatura unutarnje površine komore za miješanje mora se održavati iznad točke rosišta ispušnih plinova, a preporuča se najmanja temperatura od 338 °K (65 °C). Sve sastavnice mogu se po izboru izmjeriti izravno u tunelu za razrjeđivanje, ili uzorkovanjem u vreću te kasnijim mjerenjem koncentracije u vreći za uzorkovanje. Dodatak 2. 1. UMJERAVANJE ANALITIČKIH INSTRUMENATA 1.1. Uvod Svaki se analizator umjerava onoliko često koliko je potrebno da se ispune zahtjevi točnosti ovog etalona. Za analizatore navedene u Dodatku 1. odjeljku 1.4.3. koristi se metoda umjeravanja opisana u ovom stavku. 1.2. Plinovi za umjeravanje Vijek trajanja svih plinova za umjeravanje mora se poštovati. Datum isteka valjanosti plinova za umjeravanje što ga navodi proizvođač se bilježi. 1.2.1. Čisti plinovi Potrebna čistoća plinova definirana je ograničenjima kontaminacije niže navedenima. Za postupak moraju biti na raspolaganju sljedeći plinovi:
1.2.2. Plinovi za umjeravanje i određivanje najvećeg otklona analizatora Dostupna je mješavina plinova sljedećih kemijskih sastavnica:
Napomena: Dopuštene su i druge kombinacije plinova, pod uvjetom da plinovi ne reagiraju jedan s drugim. Stvarna koncentracija plina za umjeravanje i plina za određivanje najvećeg otklona analizatora je unutar ± 2 % od nominalne vrijednosti. Sve koncentracije plina za umjeravanje navedene su na osnovi obujma (obujamski postotak ili ppm po obujmu). Plinovi koji se koriste za umjeravanje i određivanje najvećeg otklona analizatora mogu se također dobiti pomoću preciznih uređaja za spajanje (uređaja za razdvajanje plinova), razrjeđivanjem s pročišćenim N2 ili pročišćenim sintetskim zrakom. Točnost uređaja za miješanje mora biti takva da se koncentracija razrijeđenih plinova za umjeravanje može odrediti unutar raspona točnosti od ± 1,5 %. Ovakva točnost podrazumijeva da točnost primarnih plinova koji se koriste za miješanje bude najmanje ± 1 %, sljedivo prema nacionalnim ili međunarodnim plinskim etalonima. Provjeravanje se obavlja između 15 % i 50 % cjelokupnog mjernog raspona za svako umjeravanje koje uključuje uređaj za miješanje. Po izboru, uređaj za miješanje može se provjeriti pomoću instrumenta, koji je po svojoj prirodi linearan, npr. uporabom NO plina s CLD-om. Vrijednost raspona instrumenta prilagođava se s plinom za određivanje najvećeg otklona analizatora, izravno spojenim na instrument. Uređaj za miješanje provjerava se pri korištenim postavnim vrijednostima, a nominalna se vrijednost uspoređuje s izmjerenom koncentracijom instrumenta. Ova je razlika u svakoj točki unutar raspona od ± 5 % od nominalne vrijednosti. 1.2.3. Provjera interferencije kisika Plinovi za provjeru interferencije kisika sadržavaju propan s 350 ppm C ± 75 ppm C ugljikovodika. Vrijednost koncentracije utvrđuje se prema dopuštenim odstupanjima plina za umjeravanje pomoću kromatografske analize ukupnih ugljikovodika plus nečistoće ili pomoću dinamičkog miješanja. Dušik je glavni razrjeđivač, a ostatak čini kisik. Mješavina potrebna za ispitivanja motora koji kao gorivo koriste benzin je sljedeća:
1.3. Radni postupak za analizatore i sustav uzorkovanja Radni postupak za analizatore slijedi upute za pokretanje i rad proizvođača instrumenata. Obuhvaćeni su najmanji zahtjevi navedeni u odjeljcima 1.4. do 1.9. Kad se radi o laboratorijskim instrumentima poput GC i kromatografije kapljevina visokog učinka (HPLC), primjenjuje se samo odjeljak 1.5.4. 1.4. Ispitivanje propuštanja Obavlja se ispitivanje propuštanja sustava. Sonda se odspoji od ispušnog sustava, a završetak se začepi. Uključuje se crpka analizatora. Nakon početnog razdoblja stabilizacije, svi mjerači protoka trebaju biti postavljeni na nulu. Ako nisu, linije uzorkovanja se provjeravaju, a greška ispravlja. Najveća dopuštena količina propuštanja na vakuumskoj strani iznosi 0,5 % od upotrebljenog protoka za dio sustava koji se provjerava. Za procjenu upotrebljenih protoka mogu se koristiti protoci analizatora i obilazni protoci. Isto tako, sustav se može isprazniti do tlaka od najmanje 20 kPa vakuuma (80 kPa apsolutne vrijednosti). Nakon početnog razdoblja stabilizacije, povećanje tlaka δp (kPa/min) u sustavu ne smije prijeći:
gdje je:
Druga metoda je uvođenje postupne promjene koncentracije na početku linije uzorkovanja prebacivanjem s nule na plin za određivanje najvećeg otklona analizatora. Ako nakon određenog vremena očitana vrijednost pokazuje nižu koncentraciju u usporedbi s uvedenom koncentracijom, to ukazuje na probleme umjeravanja ili propuštanja. 1.5. Postupak umjeravanja 1.5.1. Skup instrumenata Skup instrumenata se umjerava, a krivulje umjeravanja provjeravaju prema etalonskim plinovima. Koriste se isti protoci plinova kao i kod uzorkovanja ispušnog plina. 1.5.2. Vrijeme zagrijavanja Vrijeme zagrijavanja treba biti sukladno preporukama proizvođača. Ako nije navedeno, preporuča se najmanje dva sata za zagrijavanje analizatora. 1.5.3. Analizator NDIR i HFID Analizator NDIR podešava se po potrebi, a plamen izgaranja analizatora HFID se optimizira (odjeljak 1.9.1.). 1.5.4. GC i HPCL Oba se instrumenta umjeravaju u skladu s dobrom laboratorijskom praksom i preporukama proizvođača. 1.5.5. Uspostava krivulja umjeravanja 1.5.5.1.
1.5.5.2. Ako se može pokazati da alternativna tehnologija (npr. računalo, elektronički upravljana sklopka raspona, itd.) može dati istovjetnu točnost, tada se alternativne metode mogu koristiti. 1.6. Provjera umjeravanja Svako radno područje koje se uobičajeno koristi provjerava se prije svake analize u skladu sa sljedećim postupkom.
1.7. Umjeravanje analizatora plina u tragovima radi mjerenja ispušnog protoka Analizator za mjerenje koncentracije plina u tragovima umjerava se pomoću etalonskog plina. Krivulja umjeravanja uspostavlja se pomoću najmanje 10 točaka umjeravanja (osim nule) razmaknutih tako da polovina točaka umjeravanja bude postavljena između 4 % do 20 % cjelokupnog mjernog raspona analizatora, a ostatak između 20 % i 100 % cjelokupnog mjernog raspona. Krivulja umjeravanja izračunava se metodom najmanjih kvadrata. Krivulja umjeravanja ne smije se razlikovati za više od ± 1 % cjelokupnog mjernog raspona od nominalne vrijednosti svake točke umjeravanja, u području od 20 % do 100 % cjelokupnog mjernog raspona. Također se ne smije razlikovati za više od ± 2 % očitane vrijednosti od nominalne vrijednosti u području od 4 % do 20 % cjelokupnog mjernog raspona. Analizator se postavlja na nulu, a njegov se raspon mjeri prije probnog ispitivanja korištenjem plina za namještanje nulte točke i plina za određivanje najvećeg otklona analizatora čija je nominalna vrijednost veća od 80 % od cjelokupnog mjernog raspona analizatora. 1.8. Ispitivanje učinkovitosti NOx pretvarača Učinkovitost pretvarača koji se koristi za pretvaranje NO2 u NO, ispituje se kako je navedeno u odjeljcima 1.8.1. do 1.8.8. (slika 1. iz Priloga III. Dodatka 2.). 1.8.1. Postavljanje ispitivanja Postavljanjem ispitivanja kako je prikazano na slici 1. Priloga III. i primjenom niže navedenog postupka, učinkovitost pretvarača može se ispitati pomoću ozonatora. 1.8.2. Umjeravanje CLD i HCLD umjeravaju se na najčešće radno područje pridržavajući se specifikacija proizvođača uporabom plina za namještanje nulte točke i plina za određivanje najvećeg otklona analizatora (čiji sadržaj NO mora dosezati do otprilike 80 % radnog područja, a koncentracija NO2 mješavine plinova do manje od 5 % od koncentracije NO). Analizator NOx mora biti na načinu rada NO, tako da plin za određivanje najvećeg otklona analizatora ne prolazi kroz pretvarač. Naznačenu koncentraciju potrebno je zabilježiti. 1.8.3. Izračun Učinkovitost pretvarača NOx izračunava se kako slijedi:
gdje je:
1.8.4. Dodavanje kisika Pomoću T-spojnice, kisik ili nulti zrak neprekidno se dodaje protoku plina sve dok naznačena koncentracija ne bude oko 20 % manja od naznačene koncentracije umjeravanja navedene u odjeljku 1.8.2. (Analizator je na načinu rada NO.) Naznačena koncentracija (c) se bilježi. Ozonator je tijekom cijelog procesa isključen. 1.8.5. Aktiviranje ozonatora Ozonator se sada aktivira kako bi proizveo dovoljno ozona da se smanji koncentracija NO na otprilike 20 % (najmanje 10 %) od koncentracije umjeravanja navedene u odjeljku 1.8.2. Naznačena koncentracija (d) se bilježi. (Analizator je na načinu rada NO.) 1.8.6. Način rada NOx Analizator NO se tada prebacuje na način rada NOx tako da mješavina plinova (koja se sastoji od NO, NO2, O2 i N2) sada prolazi kroz pretvarač. Naznačena koncentracija (a) se bilježi. (Analizator je na načinu rada NOx.) 1.8.7. Deaktiviranje ozonatora Ozonator se sada deaktivira. Mješavina plinova, opisana u odjeljku 1.8.6., kroz pretvarač prolazi u detektor. Naznačena koncentracija (b) se bilježi. (Analizator je na načinu rada NOx.) 1.8.8. Način rada NO Prebačen na način rada NO s deaktiviranim ozonatorom, protok kisika ili sintetskog zraka je također isključen. Očitana vrijednost NOx analizatora ne smije odstupati za više od ± 5 % od vrijednosti izmjerene sukladno odjeljku 1.8.2. (Analizator je na načinu rada NO.) 1.8.9. Razmak ispitivanja Učinkovitost pretvarača mora se provjeravati mjesečno. 1.8.10. Zahtjev učinkovitosti Učinkovitost pretvarača ne smije biti manja od 90 %, ali se izričito preporuča učinkovitost viša od 95 %. Napomena: Ako, s analizatorom u najčešćem području, ozonator ne može dati smanjenje s 80 % na 20 % u skladu s odjeljkom 1.8.5., tada se koristi najveće područje koje će dovesti do smanjenja. 1.9. Podešavanje FID 1.9.1. Optimizacija odziva detektora HFID se mora podesiti kako je to naveo proizvođač instrumenta. U zračnom plinu za određivanje najvećeg otklona analizatora trebao bi se koristiti propan radi optimizacije odziva na najčešćem radnom području. Uz protoke goriva i zraka postavljene prema preporukama proizvođača, u analizator se uvodi 350 ± 75 ppm C plina za određivanje najvećeg otklona analizatora. Odziv na zadani protok goriva određuje se iz razlike između odziva plina za određivanje najvećeg otklona analizatora i odziva plina za namještanje nulte točke. Protok goriva dodatno se podešava iznad i ispod specifikacije proizvođača. Odziv raspona i nulti odziv pri ovim protocima goriva se bilježe. Razlika između odziva raspona i nultog odziva ucrtava se u dijagram, a protok goriva podešava prema punoj strani krivulje. Ovo je postupak početnog namještanja protoka kojem možda bude potrebna dodatna optimizacija ovisno o rezultatima odzivnog faktora ugljikovodika i provjere interferencije kisika u skladu s odjeljcima 1.9.2. i 1.9.3. Ako interferencija kisika ili odzivni faktori ugljikovodika ne udovoljavaju sljedećim specifikacijama, protok zraka dodatno se podešava iznad i ispod specifikacija proizvođača, a postupak iz odjeljaka 1.9.2. i 1.9.3. treba ponoviti prilikom svakog protoka. 1.9.2. Odzivni faktori ugljikovodika Analizator se umjerava korištenjem propana u zraku i pročišćenog sintetskog zraka, u skladu s odjeljkom 1.5. Odzivni se faktori određuju prilikom stavljanja analizatora u funkciju, te nakon većih razmaka rada. Odzivni faktor (Rf) za određenu vrstu ugljikovodika predstavlja omjere FID C1 očitane vrijednosti i koncentracije plina u cilindru, iskazan pomoću ppm C1. Koncentracija plina za ispitivanje mora biti na razini koja će dati odziv od približno 80 % cjelokupnog mjernog raspona. Koncentracija mora biti poznata do točnosti od ± 2 % s obzirom na gravimetrijski etalon iskazan obujmom. Pokraj toga, plinski cilindar mora biti prekondicioniran 24 sata pri temperaturi od 298 K (25 °C) ± 5 K. Plinovi za ispitivanje koji će se koristiti i preporučena područja odnosnog odzivnog faktora su sljedeći:
Ove se vrijednosti odnose na odzivni faktor (Rf) od 1,00 za propan i pročišćeni sintetski zrak. 1.9.3. Provjera interferencije kisika Provjera interferencije kisika određuje se prilikom stavljanja analizatora u funkciju, te nakon većih razmaka rada. Područje se odabire kad plinovi za provjeru interferencije kisika budu pripadali u gornjih 50 %. Ispitivanje se provodi uz temperaturu peći postavljenu kako se zahtijeva. Plinovi interferencije kisika navedeni su u odjeljku 1.2.3.
1.10. Učinci interferencije s CO, CO2, NOx i O2 analizatorima Plinovi, osim onog koji se analizira, mogu interferirati s očitanom vrijednosti na nekoliko načina. Do pozitivne interferencije dolazi u NDIR i PMD instrumentima, gdje interferirajući plin daje isti učinak kao i plin koji se mjeri, ali u manjem opsegu. Do negativne interferencije dolazi u NDIR instrumentima tako što interferirajući plin proširuje apsorpcijski pojas mjerenog plina, a u CLD instrumentima tako što interferirajući plin prigušuje isijavanje. Provjere interferencije iz odjeljaka 1.10.1. i 1.10.2. obavljaju se prije početne uporabe analizatora i nakon većih razdoblja rada, ali najmanje jedanput godišnje. 1.10.1. Provjera interferencije CO analizatora Voda i CO2 mogu interferirati s radom CO analizatora. Stoga se CO2 plin za određivanje najvećeg otklona analizatora, koncentracije od 80 % do 100 % cjelokupnog mjernog raspona najvećeg radnog područja korištenog tijekom ispitivanja, diže u mjehurićima kroz vodu pri sobnoj temperaturi, a odziv analizatora se bilježi. Odziv analizatora ne smije biti veći od 1 % cjelokupnog mjernog raspona za područja jednaka ili iznad 300 ppm ili više od 3 ppm za područja ispod 300 ppm. 1.10.2. Provjere prigušenja NOx analizatora Dotična dva plina za CLD (i HCLD) analizatore su CO2 i vodena para. Odzivi prigušenja tih plinova srazmjerni su njihovim koncetracijama te stoga zahtijevaju tehnike ispitivanja kako bi se utvrdilo prigušenje pri najvećim očekivanim koncentracijama iskušanima tijekom ispitivanja. 1.10.2.1. CO2 plin za određivanje najvećeg otklona analizatora koncentracije od 80 % do 100 % cjelokupnog mjernog raspona najvećeg radnog područja propušta se kroz NDIR analizator, a vrijednost CO2 se bilježi kao A. Tada se razrijeđuje otprilike 50 % sa NO plinom za određivanje najvećeg otklona analizatora i propušta kroz NDIR i (H)CLD, a vrijednosti CO2 i NO bilježe se kao B odnosno C. CO2 je isključen i samo se NO plin za određivanje najvećeg otklona analizatora propušta kroz (H)CLD, a vrijednost NO se bilježi kao D. Prigušenje, koje ne smije biti veće od 3 % cjelokupnog mjernog raspona, izračunava se na sljedeći način:
gdje je:
Mogu se koristiti alternativne metode razrjeđivanja i kvantificiranja vrijednosti CO2 i NO plina za određivanje najvećeg otklona analizatora, kao što su dinamička metoda/metoda mješanja/metoda spajanja. 1.10.2.2. Ova se provjera odnosi samo na mjerenja koncentracije vlažnog plina. Izračunavanje hlađenja vodom mora uzeti u obzir razrjeđivanje NO plina za određivanje najvećeg otklona analizatora vodenom parom i određivanje koncentracije vodene pare mješavine prema onoj koja se očekuje tijekom ispitivanja. NO plin za određivanje najvećeg otklona analizatora koncentracije od 80 % do 100 % cjelokupnog mjernog raspona prema uobičajenom radnom području, propušta se kroz (H)CLD, a vrijednost NO se bilježi kao D. NO plin za određivanje najvećeg otklona analizatora tada se diže u mjehurićima kroz vodu pri sobnoj temperaturi i propušta kroz (H)CLD, a vrijednost NO se bilježi kao C. Temperatura vode se određuje i bilježi kao F. Tlak pare zasićenja što se tiče mješavine koji odgovara temperaturi mjehuričaste vode (F) određuje se i bilježi kao G. Koncentracija vodene pare (u %) što se tiče mješavine, izračunava se na sljedeći način:
i bilježi se kao H. Očekivana koncentracija razrijeđenog NO plina za određivanje najvećeg otklona analizatora (u vodenoj pari) izračunava se na sljedeći način:
i bilježi se kao De. Hlađenje vodom ne smije biti veće od 3 % i izračunava se na sljedeći način:
gdje je:
Napomena: Važno je da kod ove provjere NO plin za određivanje najvećeg otklona analizatora sadržava najmanju koncentraciju NO2, jer apsorpcija NO2 u vodi nije uzeta u obzir kod izračuna hlađenja. 1.10.3. Interferencija O2 analizatora Odziv instrumenta PMD analizatora uzrokovan plinovima osim kisika je relativno malen. Istovjetne vrijednosti kisika zajedničkih sastavnica ispušnog plina prikazane su u tablici 1. Tablica 1. — Istovjetne vrijednosti kisika
Zamijećena koncentracija kisika ispravlja se pomoću sljedeće formule ako će se provoditi visokoprecizna mjerenja:
1.11. Razmaci umjeravanja Analizatori se umjeravaju u skladu s odjeljkom 1.5. najmanje svaka tri mjeseca ili kad se obavi popravak ili izmjena sustava koji bi mogli utjecati na umjeravanje. Dodatak 3. 1. PROCJENA PODATAKA I IZRAČUNI 1.1. Procjena plinovitih emisija Prilikom procjene plinovitih emisija, izračunava se prosjek očitane vrijednosti iz grafikona najmanje u posljednjih 120 s svakog načina rada, a prosječne koncentracije (conc) HC, CO, NOx i CO2 tijekom svakog načina rada određuju se iz prosječnih očitanih vrijednosti iz grafikona te odgovarajućih podataka umjeravanja. Može se koristiti različita vrsta bilježenja ako se time osigurava istovjetno prikupljanje podataka. Prosječna pozadinska koncentracija (concd) može se odrediti iz očitanih vrijednosti vreća glede zraka za razrjeđivanje ili iz neprekidnih (bez uporabe vreća) pozadinskih očitanih vrijednosti i odgovarajućih podataka umjeravanja. 1.2. Izračun plinovitih emisija Konačno prijavljeni rezultati ispitivanja izvode se u nekoliko sljedećih koraka. 1.2.1. Suha/vlažna korekcija Izmjerena koncentracija, ako već nije izmjerena na vlažnoj bazi, pretvara se u vlažnu bazu:
Za neobrađeni ispušni plin:
gdje je α omjer vodika i ugljika u gorivu. Koncentracija H2 u ispušnom plinu izračunava se:
Faktor kw2 izračunava se:
pri čemu je Ha apsolutna vlažnost ulaznog zraka kao g vode po kg suhog zraka. Za razrijeđeni ispušni plin:
gdje je α omjer vodika i ugljika u gorivu. Faktor kw1 izračunava se iz sljedećih jednadžbi:
gdje je:
Za razrijeđeni zrak:
Faktor kw1 izračunava se iz sljedećih jednadžbi:
gdje je:
Za ulazni zrak (ako se razlikuje od razrijeđenog zraka):
Faktor kw2 izračunava se iz sljedećih jednadžbi:
pri čemu je Ha apsolutna vlažnost ulaznog zraka, g vode po kg suhog zraka. 1.2.2. Korekcija vlažnosti za NOx Budući da emisija NOx ovisi o uvjetima okolnog zraka, koncentracija NOx množi se s faktorom KH, uzimajući u obzir vlažnost:
pri čemu je Ha apsolutna vlažnost ulaznog zraka, kao g vode po kg suhog zraka. 1.2.3. Izračun masenog protoka emisije Maseni protoci emisije Plinmasa [g/h] za svaki se način rada izračunavaju na sljedeći način.
1.2.4. Izračun specifičnih emisija Specifična emisija (g/kWh) izračunava se za pojedinačne sastavnice:
gdje je Pi = PM,i + PAE,i Kada se pomoćni uređaji, kao što su rashladni ventilator ili uređaj za propuhivanje, ugrađuju radi ispitivanja, apsorbirana se snaga dodaje rezultatima osim kod motora gdje takvi pomoćni uređaji čine sastavni dio motora. Snaga rashladnog ventilatora ili uređaja za propuhivanje određuje se pri brzinama korištenima pri ispitivanjima bilo izračunom iz značajki etalona ili praktičnim ispitivanjima (Dodatak 3. Prilogu VII.). Faktori ponderiranja i broj načina rada (n) korištenih u gornjem izračunu prikazani su u Prilogu IV. odjeljku 3.5.1.1. 2. PRIMJERI 2.1. Podaci o neobrađenom ispušnom plinu iz četverotaktnog motora s paljenjem pomoću svjećica Pozivajući se na eksperimentalne podatke (tablica 3.), provedeni su izračuni prvo za način rada 1., a zatim su prošireni na druge načine ispitivanja koristeći isti postupak. Tablica 3. – Eksperimentalni podaci za četverotaktni motor s paljenjem pomoću svjećica
2.1.1. Faktor kw suhe/vlažne korekcije Faktor kw suhe/vlažne korekcije izračunava se pretvaranjem mjerenja suhog CO i CO2 na vlažnoj bazi:
gdje je:
i
Tablica 4. – Vrijednosti vlažnog CO i CO2 u skladu s različitim načinima ispitivanja
2.1.2. Emisije HC
gdje je:
Tablica 5. – Emisije HC [g/h] u skladu s različitim načinima ispitivanja
2.1.3. Emisije NOx Prvo se izračunava faktor KH korekcije vlažnosti emisija NOx:
Tablica 6. – Faktor KH korekcije vlažnosti emisija NOx u skladu s različitim načinima rada
Tada se izračunava NOxmasa [g/h]:
Tablica 7. – Emisije NOx [g/h] u skladu s različitim načinima ispitivanja
2.1.4. Emisije CO
Tablica 8. – Emisije CO [g/h] u skladu s različitim načinima ispitivanja
2.1.5. Emisije CO2
Tablica 9. – Emisije CO2 [g/h] u skladu s različitim načinima ispitivanja
2.1.6. Specifične emisije Specifična emisija (g/kWh) izračunava se za sve pojedinačne sastavnice:
Tablica 10. – Emisije [g/h] i faktori ponderiranja u skladu s različitim načinima ispitivanja
2.2. Podaci o neobrađenom ispušnom plinu iz dvotaktnog motora s paljenjem pomoću svjećica. Pozivajući se na eksperimentalne podatke (tablica 11.), provedeni su izračuni prvo za način rada 1., a zatim su prošireni na druge načine ispitivanja koristeći isti postupak. Tablica 11. – Eksperimentalni podaci za dvotaktni motor s paljenjem pomoću svjećica
2.2.1. Faktor kw suhe/vlažne korekcije Faktor kw suhe/vlažne korekcije izračunava se pretvaranjem mjerenja suhog CO i CO2 na vlažnoj bazi:
gdje je:
Tablica 12. – Vrijednosti vlažnog CO i CO2 u skladu s različitim načinima ispitivanja
2.2.2. Emisije HC
gdje je:
Tablica 13. – Emisije HC [g/h] prema načinima ispitivanja
2.2.3. Emisije NOx Faktor KH korekcije emisija NOx jednak je postupku 1 za dvotaktne motore
Tablica 14. – Emisije NOx [g/h] prema načinima ispitivanja
2.2.4. Emisije CO
Tablica 15. – Emisije CO [g/h] prema načinima ispitivanja
2.2.5. Emisije CO2
Tablica 16. – Emisije CO2 [g/h] prema načinima ispitivanja
2.2.6. Specifične emisije Specifična emisija (g/kWh) izračunava se za sve pojedinačne sastavnice na sljedeći način:
Tablica 17. – Emisije [g/h] i faktori ponderiranja u dva načina ispitivanja
2.3. Podaci o razrijeđenom ispušnom plinu iz četverotaktnog motora s paljenjem pomoću svjećica Pozivajući se na eksperimentalne podatke (tablica 18.), provedeni su izračuni prvo za način rada 1, a zatim su prošireni na druge načine ispitivanja koristeći isti postupak. Tablica 18. – Eksperimentalni podaci za četverotaktni motor s paljenjem pomoću svjećica
2.3.1. Faktor kw suhe/vlažne korekcije Faktor kw suhe/vlažne korekcije izračunava se pretvaranjem mjerenja suhog CO i CO2 na vlažnoj bazi. Za razrijeđeni ispušni plin:
gdje je:
Tablica 19. – Vrijednosti vlažnog CO i CO2 za razrijeđeni ispušni plin prema načinima ispitivanja
Kod zraka za razrjeđivanje:
gdje je faktor kw1 isti kao onaj već izračunat za razrijeđeni ispušni plin. kw,d = 1 – 0,007 = 0,993
Tablica 20. – Vrijednosti vlažnog CO i CO2 za zrak za razrjeđivanje prema načinima ispitivanja
2.3.2. Emisije HC
gdje je:
Tablica 21. – Emisije HC [g/h] prema načinima ispitivanja
2.3.3. Emisije NOx Faktor KH za korekciju emisija NOx izračunava se iz:
Tablica 22. – Faktor KH korekcije vlažnosti emisija NOx prema načinima ispitivanja
gdje je:
Tablica 23. – Emisije NOx [g/h] prema načinima ispitivanja
2.3.4. Emisije CO
gdje je:
Tablica 24. – Emisije CO [g/h] prema načinima ispitivanja
2.3.5. Emisije CO2
gdje je:
Tablica 25. – Emisije CO [g/h] prema načinima ispitivanja
2.3.6. Specifične emisije Specifična emisija (g/kWh) izračunava se za sve pojedinačne sastavnice:
Tablica 26. – Emisije [g/h] i faktori ponderiranja u skladu s različitim načinima ispitivanja
Dodatak 4. 1. USKLAĐENOST SA STANDARDIMA EMISIJE Ovaj se dodatak primjenjuje samo na drugu fazu motora s paljenjem pomoću svjećica. 1.1. Standardi ispušnih emisija za motore druge faze iz Priloga I. odjeljka 4.2. primjenjuju se na emisije motora tijekom razdoblja trajanja njihovih emisija (EDP) kako je utvrđeno u skladu s ovim Dodatkom. 1.2. U pogledu motora druge faze, ako, kada su ispravno ispitani sukladno postupcima iz ove Direktive, svi ispitivani motori koji predstavljaju porodicu motora imaju emisije koje su, kada su prilagođene množenjem s faktorom pogoršanja (DF) navedenim u ovom Dodatku, manje ili jednake svakom standardu emisije za drugu fazu (ograničenje emisije za porodicu (FEL), prema potrebi) s obzirom na navedenu klasu motora, smatra se da ta porodica udovoljava standardima emisije za tu klasu motora. Ako neki ispitivani motor koji predstavlja porodicu motora ima emisije koje su, kada su prilagođene množenjem s faktorom pogoršanja (DF) navedenim u ovom Dodatku veće od bilo kojeg pojedinog standarda emisije (FEL, prema potrebi) s obzirom na navedenu klasu motora, smatra se da ta porodica ne udovoljava standardima emisije za tu klasu motora. 1.3. Proizvođači motora malog obujma mogu po izboru uzeti faktore pogoršanja za HC + NOx i CO iz tablice 1. ili 2. ovog odjeljka, ili mogu izračunati faktore pogoršanja za HC + NOx i CO prema postupku opisanom u odjeljku 1.3.1. Kad se radi o tehnologijama koje nisu obuhvaćene tablicama 1. i 2. iz ovog odjeljka, proizvođač mora primijeniti postupak opisan u odjeljku 1.4. ovog Dodatka. Tablica 1.: Faktori pogoršanja za HC + NOx i CO pridruženi ručnim motorima za male proizvođače
Tablica 2.: Faktori pogoršanja za HC + NOx i CO pridruženi motorima koji se ne drže u ruci za male proizvođače
1.3.1. Formula za izračunavanje faktora pogoršanja kod motora s naknadnom obradom
gdje je:
1.4. Proizvođači, prema potrebi, dobivaju dodijeljeni DF ili ga izračunavaju za svaki regulirana onečišćujuća tvar za sve porodice motora druge faze. Takvi DF koriste se pri homologaciji tipa i ispitivanju linije proizvodnje. 1.4.1. Za motore koji ne koriste dodijeljene DF iz tablice 1. ili 2. ovog odjeljka, DF se određuju kako slijedi: 1.4.1.1. Na najmanje jednom ispitivanom motoru koji predstavlja odabranu konfiguraciju koja će najvjerojatnije premašiti standarde emisije HC + NOx (FEL, prema potrebi), i izrađenome da bude predstavnik motora proizvodnje, provesti ispitivanje emisija (cjelokupnim) postupkom ispitivanja, kako je opisano u ovoj Direktivi nakon broja sati koji predstavljaju stabilizirane emisije. 1.4.1.2. Ako se ispituje više od jednog motora, dati prosječne rezultate i zaokružiti na isti broj decimalnih mjesta sadržanih u primjenjivom standardu, iskazanom na još jednu značajnu znamenku. 1.4.1.3. Ponovno provesti takvo ispitivanje emisije ovisno o starenju motora. Postupak starenja treba osmisliti kako bi se omogućilo proizvođaču da na odgovarajući način predvidi pogoršanje emisije prilikom uporabe, koja se očekuje tijekom razdoblja trajanja motora, uzimajući u obzir vrstu istrošenosti i druge mehanizme pogoršanja, koji se očekuju tijekom uobičajene uporabe potrošača, a mogli bi utjecati na značajke emisija. Ako se ispituje više od jednog motora, dati prosječne rezultate i zaokružiti na isti broj decimalnih mjesta sadržanih u primjenjivom standardu, iskazanom na još jednu značajnu znamenku. 1.4.1.4. Podijeliti emisije na kraju razdoblja trajanja (prosječne emisije, ako se primjenjuju) za svaki regulirana onečišćujuća tvar sa stabiliziranim emisijama (prosječne emisije, ako se primjenjuju) i zaokružiti na dvije značajne znamenke. Dobiveni rezultat je DF, osim ako je manji od 1,00, u slučaju kojeg DF iznosi 1,0. 1.4.1.5. Na proizvođačev izbor mogu se odrediti dodatne točke ispitivanja emisije između stabilizirane točke ispitivanja emisije i razdoblja trajanja emisije. Ako su predviđena usputna ispitivanja, točke mjerenja moraju se jednako rasporediti tijekom cijelog EDP (razdoblja trajanja emisije) (plus ili minus dva sata), a jedna takva točka ispitivanja je na jednoj polovini cijelog EDP (plus ili minus dva sata). U pogledu HC + NOx i CO svake onečišćujuće tvari, ravna se linija mora postaviti na točke uzimanja podataka odnoseći se prema početnom ispitivanju kao da se javlja u nultom satu, te koristeći metodu najmanjih kvadrata. Faktor pogoršanja su izračunate emisije na kraju razdoblja trajanja podijeljeno s izračunatim emisijama na nultom satu. 1.4.1.6. Izračunati faktori pogoršanja mogu obuhvatiti porodice pokraj one na kojoj su dobiveni ako proizvođač prije homologacije tipa podnese opravdanje prihvatljivo nacionalnom tijelu za homologaciju tipa da se za dotične porodice motora može opravdano očekivati da imaju slične značajke pogoršanja emisije na temelju korištenog dizajna i tehnologije. Niže je naveden neisključiv popis s obzirom na grupiranje po dizajnu i tehnologiji:
2. RAZDOBLJA TRAJANJA EMISIJA ZA MOTORE DRUGE FAZE 2.1. Proizvođači deklariraju primjenjivu EDP kategoriju za svaku porodicu motora prilikom homologacije tipa. Takva kategorija je ona koja se najbliže približava očekivanom vijeku korištenja opreme u koju se očekuje da će motori biti ugrađeni, kako je to odredio proizvođač motora. Proizvođači zadržavaju odgovarajuće podatke koji će podržati njihov izbor EDP kategorije za svaku porodicu motora. Takvi se podaci na zahtjev dostavljaju tijelu za homologaciju. 2.1.1. Za ručne motore: proizvođači odabiru EDP kategoriju iz tablice 1. Tablica 1.: EDP kategorije za ručne motore (sati)
2.1.2. Za motore koji se ne drže u ruci: proizvođači odabiru EDP kategoriju iz tablice 2. Tablica 2.: EDP kategorije za motore koji se ne drže u ruci (sati)
2.1.3. Proizvođač mora dokazati tijelu za homologaciju da je navedeni vijek korištenja primjeren. Podaci koji podržavaju proizvođačev izbor EDP kategorije, za dotičnu porodicu motora, mogu uključivati, ali se ne ograničavaju na:
|
5. |
Prilog IV. postaje Prilog V. te se mijenja kako slijedi:
|
6. |
Prilog V. postaje Prilog VI. |
7. |
Prilog VI. postaje Prilog VII. te se mijenja kako slijedi:
|
8. |
Prilozi VII. do X. postaju Prilozi VIII. do XI. |
9. |
Dodaje se sljedeći Prilog: „PRILOG XII. PRIZNAVANJE ALTERNATIVNIH HOMOLOGACIJA TIPA 1. Sljedeće se homologacije tipa i po potrebi pripadajuće homologacijske oznake priznaju kao istovjetne homologaciji prema ovoj Direktivi za motore kategorije A, B i C kako je definirano u članku 9. stavku 2.: 1.1. Direktiva 2000/25/EZ. 1.2. Homologacije tipa prema Direktivi 88/77/EEZ, pridržavajući se zahtjeva faze A ili B u pogledu članka 2. i Priloga I. odjeljka 6.2.1. Direktive 88/77/EEZ kako je izmjenjena Direktivom 91/542/EEZ, ili ispravkama I/2 serije 02 izmjena Pravilnika 49 UN-ECE (Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu). 1.3. Potvrde o homologaciji tipa u skladu s Pravilnikom 96 UN-ECE. 2. Za motore kategorija D, E, F i G (druge faze) kako je definirano u članku 9. stavku 3., sljedeće se homologacije tipa i po potrebi pripadajuće homologacijske oznake priznaju kao istovjetne homologaciji prema ovoj Direktivi: 2.1. Direktiva 2000/25/EZ, homologacije druge faze. 2.2. Homologacije tipa prema Direktivi 88/77/EEZ kako je izmjenjena Direktivom 99/96/EZ koje su usklađene s fazama A, B1, B2 ili C kako je predviđeno člankom 2. i odjeljkom 6.2.1. Priloga I. 2.3. Pravilnik 49 UN-ECE serija 03 amandmana. 2.4. Homologacije faze B iz Pravilnika 96 UN-ECE u skladu sa stavkom 5.2.1. serije 01 amandmana Pravilnika 96.”. |
(1) Vidjeti Prilog IV., Dodatak 4: čimbenici pogoršanja uključeni.”
(2) Istovjetno s ciklusom C1 nacrta norme ISO 8178-4.”
(3) Istovjetno s ciklusom D2 norme ISO 8178-4:1996(E).
(4) Za bolji prikaz definicije prvotne snage pogledati sliku 2. norme ISO 8528-1:1993(E).”
(5) Istovjetno s ciklusom D2 norme ISO 8168-4:1996(E).
(6) Brojke koje se odnose na opterećenje predstavljaju vrijednosti u postocima momenta vrtnje koji odgovara prvotnoj nazivnoj snazi definiranoj kao najveća raspoloživa snaga tijekom promjenjivog slijeda snage, koji se može odvijati tijekom neograničenog broja sati godišnje, između navedenih razmaka održavanja i pod navedenim okolnim uvjetima, pri čemu se održavanje provodi na način kako ga je propisao proizvođač. Za bolji prikaz definicije prvotne snage, pogledati sliku 2. norme ISO 8528-1:1993(E).
(7) Za prvu fazu mogu se koristiti 0,90 i 0,10 umjesto 0,85 odnosno 0,15.
(8) Izračuni emisija ispuha, kako je opisano u ovoj Direktivi, u nekim se slučajevima temelje na različitim mjerenjima i/ili metodama izračunavanja. Zbog ograničenih ukupnih dopuštenih odstupanja prilikom izračuna ispušnih emisija, dopuštene vrijednosti nekih stavaka, koje se koriste u odgovarajućim jednadžbama, moraju biti manje od dopuštenih odstupanja navedenih u ISO 3046-3.
(9) U slučaju NOx, koncentraciju treba pomnožiti s faktorom KH korekcije vlažnosti (faktor korekcije vlažnosti za NOx).
(10) U ISO 8178-1 navodi se potpunija formula molekularne težine goriva (formula 50 iz Poglavlja 13.5.1. točka (b)). Formulom se uzima u obzir ne samo omjer vodika i ugljika te omjer kisika i ugljika, već također i druge moguće sastavnice goriva poput sumpora i dušika. Međutim, budući da se motori s paljenjem pomoću svjećica iz ove Direktive ispituju benzinom (navedenim kao referentno gorivo u Prilogu V.) koji općenito sadržava samo ugljik i vodik, u obzir se uzima pojednostavljena forumla.
(11) U slučaju NOx, koncentraciju treba pomnožiti s faktorom KH korekcije vlažnosti (faktor korekcije vlažnosti za NOx).
(12) Uvjeti zraka razrjeđivanja jednaki su uvjetima ulaznog zraka.
(13) Ne smiju biti veće od 10 % od snage izmjerene tijekom ispitivanja.”
(14) Neispravljena snaga izmjerena u skladu s odredbama odjeljka 2.4. Priloga I.”
(15) U slučaju nekoliko osnovnih motora, navesti dotično za svaki od njih.
(16) Ne smiju biti veće od 10 % od snage izmjerene tijekom ispitivanja.
(17) Neispravljena snaga izmjerena u skladu s odredbama odjeljka 2.4. Priloga I.
(18) Cjelokupni se usisni sustav ugrađuje kako je predviđeno za primjenu kojoj je namijenjen:
|
ondje gdje postoji rizik od znatnog učinka na snagu motora; |
|
kod motora s paljenjem pomoću svjećica s atmosferskim dizelom; |
|
kad proizvođač zatraži da se to učini. |
U ostalim slučajevima može se koristiti istovjetan sustav, a provjeru treba obaviti kako bi se utvrdilo da se dovodni tlak ne razlikuje za više od 100 Pa od gornje granice koju je utvrdio proizvođač u pogledu filtra za čisti zrak.
(19) Cjelokupni se ispušni sustav ugrađuje kako je predviđeno za primjenu kojoj je namijenjen:
|
ondje gdje postoji rizik od znatnog učinka na snagu motora; |
|
kod motora s paljenjem pomoću svjećica s atmosferskim dizelom; |
|
kad proizvođač zatraži da se to učini. |
U ostalim slučajevima može se ugraditi istovjetan sustav, pod uvjetom da se izmjereni tlak ne razlikuje za više od 1 000 Pa od gornje granice koju je utvrdio proizvođač.
(20) Ako je ispušna kočnica ugrađena u motor, prigušni se ventil postavlja u položaj tako da je otvoren do kraja.
(21) Tlak napajanja gorivom podešava se po potrebi kako bi se iznova postigao tlak koji postoji pri određenoj primjeni motora (osobito ako se koristi sustav „povrata goriva”).
(22) Ventil za dovod zraka je kontrolni ventil kad se radi o pneumatskom regulatoru crpke za ubrizgavanje. Regulator ili oprema za ubrzigavanje goriva mogu sadržavati druge uređaje koji mogu utjecati na količinu ubrizganog goriva.
(23) Optok rashladne tekućine odvija se samo uz pomoć crpke za vodu motora. Do hlađenja tekućine može doći uslijed djelovanja vanjskog sklopa, tako da gubitak tlaka tog sklopa i tlaka na ulazu u crpku ostanu u znatnoj mjeri isti kao oni rashladnog sustava motora.
(24) Termostat se može postaviti u položaj tako da je otvoren do kraja.
(25) Kada se rashladni ventilator ili uređaj za propuhivanje ugrađuju radi ispitivanja, apsorbirana snaga dodaje se rezultatima, osim kad se radi o rashladnim ventilatorima motora hlađenih zrakom izravno postavljenima na koljenastu osovinu. Snaga ventilatora ili uređaja za propuhivanje određuje se pri brzinama korištenima u svrhu ispitivanja bilo izračunom iz značajki etalona ili praktičnim ispitivanjima.
(26) Najmanja snaga generatora: električna snaga generatora ograničava se ovisno o tome kako bude potrebno za funkcioniranje pomoćnih uređaja koji su neophodni za rad motora. Ako je nužan priključak na akumulator, koristi se potpuno pun aktumulator u dobrom stanju.
(27) Motori hlađeni zrakom s punjenjem ispituju se hlađenjem zraka s punjenjem, bez obzira jesu li hlađeni tekućinom ili zrakom, ali ako se proizvođač za to odluči, sustav ispitivanja na pokusnom uređaju može zamijeniti uređaj za hlađenje zraka. U bilo kojem slučaju, mjerenje snage pri svakoj brzini obavlja se uz najveći pad tlaka i najmanji pad temperature zraka motora preko cijelog uređaja za hlađenje zraka s punjenjem prema sustavu ispitivanja na pokusnom uređaju prema specifikaciji proizvođača.
(28) To može uključivati, na primjer, sustav optoka ispušnih plinova (EGR), katalitički pretvarač, termalni reaktor, sekundarni sustav dobave zraka i sustav zaštite od isparavanja goriva.
(29) Snaga za električni i druge sustave pokretanja dobiva se iz mjesta za ispitivanje.”