1.   Stranke potvrđuju svoju snažnu potporu načelima iz Povelje Ujedinjenih naroda.

2.   Poštovanje demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda kako su utvrđeni u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koju je 10. prosinca 1948. donijela Opća skupština UN-a, i u drugim odgovarajućim međunarodnim instrumentima u području ljudskih prava u kojima stranke ovog Sporazuma sudjeluju kao stranke te načela vladavine prava i dobrog upravljanja kojima se podupiru unutarnje i međunarodne politike obiju stranaka čine ključan element ovog Sporazuma.

3.   Stranke dijele stajalište da širenje oružja za masovno uništenje i sredstava njihove isporuke državnim i nedržavnim akterima predstavlja veliku prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti.

4.   Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost tome da nastave promicati održivi razvoj u svim njegovim dimenzijama, čime se doprinosi postizanju međunarodno dogovorenih ciljeva održivog razvoja, što uključuje suradnju radi svladavanja globalnih izazova u području okoliša.

5.   Stranke potvrđuju svoju predanost tome da rodna ravnopravnost te osnaživanje žena i djevojčica budu općeprihvaćene vrijednosti.

6.   Stranke ponovno potvrđuju svoju potporu Deklaraciji Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda donesenoj 13. rujna 2007. i svoje obveze poštovanja kulturne raznolikosti i zaštite prava autohtonih naroda.

7.   Stranke provode ovaj Sporazum na temelju zajedničkih vrijednosti, koje uključuju načela dijaloga, uzajamnog poštovanja, ravnopravnog partnerstva, multilateralizma, konsenzusa i poštovanja međunarodnog prava.

1.   Stranke jačaju svoj politički dijalog i suradnju na svim razinama putem razmjena i savjetovanja o bilateralnim, regionalnim, međunarodnim i multilateralnim pitanjima radi učvršćivanja pojačanog partnerstva.

2.   Političkim dijalogom nastoji se:

3.   Politički dijalog stranaka može se odvijati u sljedećim oblicima, prema uzajamnom dogovoru:

1.   Stranke smatraju da je širenje oružja za masovno uništenje i sredstava njihove isporuke državnim i nedržavnim akterima jedna od najozbiljnijih prijetnji međunarodnoj stabilnosti i sigurnosti. Stranke su stoga suglasne da će surađivati i doprinositi borbi protiv širenja oružja za masovno uništenje te sredstava njegove isporuke punim poštovanjem i provedbom na nacionalnoj razini svojih postojećih obveza iz međunarodnih ugovora i sporazuma o razoružanju i neširenju oružja, kao i drugih odgovarajućih međunarodnih obveza. Stranke su suglasne da ovaj stavak čini ključan element ovog Sporazuma.

2.   Stranke su nadalje suglasne da će surađivati i doprinositi suzbijanju širenja oružja za masovno uništenje i sredstava njegove isporuke:

1.   Stranke potiču redovit, konstruktivan i opsežan dijalog o ljudskim pravima.

2.   Stranke surađuju u promicanju i zaštiti ljudskih prava, među ostalim u pogledu ratifikacije i provedbe međunarodnih instrumenata o ljudskim pravima, te u jačanju demokratskih načela i vladavine prava, promicanju rodne ravnopravnosti i suzbijanju svih oblika diskriminacije po svim osnovama.

3.   Takva suradnja može obuhvaćati:

1.   Stranke promiču rodnu ravnopravnost, potpuno ostvarivanje svih ljudskih prava svih žena i djevojčica te njihovo osnaživanje. Priznaju da je nužnost rodne ravnopravnosti i osnaživanja svih žena i djevojčica sama po sebi cilj, ali istodobno ima i ulogu pokretača demokracije, održivog i uključivog razvoja, mira i sigurnosti. Stranke razmjenjuju najbolje primjere iz prakse i istražuju daljnje programe suradnje i potencijalne sinergije između odgovarajućih inicijativa kao što su politike i programi, u skladu s međunarodnim standardima i obvezama kao što su Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), koju je donijela Opća skupština UN-a 18. prosinca 1979., opće preporuke Odbora UN-a za uklanjanje diskriminacije žena, Pekinška deklaracija i Platforma za djelovanje, donesene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji žena održanoj u Pekingu od 4. do 15. rujna 1995., Program djelovanja donesen na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju održanoj u Kairu od 5. do 13. rujna 1994. i ishod njihovih revizijskih konferencija, Program do 2030., Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) („RVSUN 1325 (2000)”) i pripadajuće naknadne rezolucije o ženama, miru i sigurnosti te drugi međunarodni sporazumi o rodnoj ravnopravnosti i ljudskim pravima žena i djevojčica kojih su stranke.

2.   Takva suradnja može obuhvaćati:

1.   Stranke ponovno potvrđuju važnost borbe protiv terorizma i surađuju u sprečavanju i suzbijanju terorističkih djela u skladu s međunarodnim pravom i svojim zakonodavstvom te vladavinom prava. Stranke to čine osobito na sljedeći način:

1.   Stranke surađuju u području sigurnosti građana. Potvrđuju da sigurnost građana nadilazi nacionalne i regionalne granice te zahtijeva širi dijalog i suradnju koja ima i regionalnu i biregionalnu dimenziju.

Stranke prepoznaju važnost borbe protiv organiziranog kriminala i trgovine drogom u jačanju sigurnosti građana. Obvezuju se da će podupirati biregionalne dijaloge i suradnju u području sigurnosti građana.

2.   Stranke mogu razmjenjivati na dokazima utemeljena iskustva i najbolje primjere iz prakse o izradi i provedbi politika povezanih sa sprečavanjem nasilja i kriminala, kao i o sustavima za mjerenje i procjenu nasilja, kriminala i nesigurnosti.

Stranke mogu razmjenjivati na dokazima utemeljene najbolje primjere iz prakse u pogledu zaštite žrtava kaznenih djela u kontekstu sigurnosti građana.

3.   Kad je riječ o prevenciji, stranke mogu poticati javne politike usmjerene na sprečavanje nasilja, s posebnim naglaskom na sprečavanje nasilja protiv mladih i rodno uvjetovanog nasilja.

4.   Stranke mogu razmjenjivati iskustva i najbolje primjere iz prakse u područjima kao što su promicanje kulture koja potiče mir i nenasilje, poštovanje zakona, rehabilitacija, reintegracija u društvo i korektivna pravda. U pravu stranaka kojim se uređuju odgovarajući zatvorski sustavi trebali bi se odražavati međunarodni standardi i norme.

1.   Stranke prepoznaju da nezakonita proizvodnja, prijenos i promet malog i lakog oružja te drugog konvencionalnog oružja, uključujući streljivo za to oružje, kao i njegovo pretjerano gomilanje, loše upravljanje njime i njegovo nekontrolirano širenje te zalihe osigurane na neodgovarajući način i dalje predstavljaju ozbiljnu prijetnju miru i međunarodnoj sigurnosti.

2.   Stranke su suglasne provoditi svoje obveze djelovanja protiv nezakonite trgovine malim i lakim oružjem te drugim konvencionalnim oružjem, uključujući streljivo za to oružje, u okviru postojećih međunarodnih sporazuma, Protokola UN-a protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, donesenog Rezolucijom UN-a 55/255 od 31. svibnja 2001., te rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, kao i svoje obveze u okviru drugih međunarodnih instrumenata koji se primjenjuju u tom području, kao što je Akcijski program UN-a za sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nezakonite trgovine malim i lakim oružjem u svim njezinim aspektima, donesen 20. srpnja 2001.

3.   Stranke prepoznaju važnost domaćih sustava kontrole za prijenos konvencionalnog oružja u skladu s postojećim međunarodnim normama i propisima. Stranke prepoznaju važnost odgovorne primjene takvih kontrola kao doprinosa međunarodnom i regionalnom miru, sigurnosti i stabilnosti, smanjenju ljudske patnje te sprečavanju preusmjeravanja konvencionalnog oružja.

4.   Stranke se u tom smislu obvezuju u cijelosti provesti Ugovor o trgovini oružjem, donesen u New Yorku 2. travnja 2013., i međusobno surađivati u okviru tog ugovora, među ostalim u promicanju univerzalizacije i potpune provedbe tog ugovora u svim državama članicama UN-a.

5.   Stranke se stoga obvezuju surađivati i osigurati koordinaciju, komplementarnost i sinergiju u nastojanjima da urede ili poboljšaju uređenje međunarodne trgovine konvencionalnim oružjem te spriječe, suzbiju i iskorijene nezakonitu trgovinu oružjem.

1.   Stranke prepoznaju da najteža kaznena djela koja se tiču međunarodne zajednice ne smiju ostati nekažnjena te nastoje osigurati djelotvornu istragu i progon takvih kaznenih djela poduzimanjem mjera na nacionalnoj razini i jačanjem međunarodne suradnje, među ostalim s Međunarodnim kaznenim sudom („ICC”).

2.   Stranke promiču univerzalnu ratifikaciju Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda („Statut”) ili pristupanje Statutu i rade na njegovoj djelotvornoj nacionalnoj provedbi u državama strankama Statuta. Stranke prema potrebi razmjenjuju najbolje primjere iz prakse povezane s donošenjem svojeg zakonodavstva i poduzimaju mjere za zaštitu cjelovitosti Statuta.

1.   Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost suradnji u promicanju mira i međunarodne sigurnosti, među ostalim suradnji u cilju razvoja rodne dimenzije u području međunarodnog mira i sigurnosti.

2.   Stranke koordiniraju aktivnosti upravljanja krizama, što uključuje suradnju u operacijama za upravljanje krizama.

3.   Stranke rade na provedbi Sporazuma između Europske unije i Republike Čilea o uspostavi okvira za sudjelovanje Republike Čilea u operacijama Europske unije za upravljanje krizama, potpisanog u Bruxellesu 30. siječnja 2014.

1.   Stranke jačaju postojeću suradnju u području uzajamne pravne pomoći i izručenja na temelju relevantnih međunarodnih sporazuma. Stranke jačaju postojeće mehanizme i prema potrebi razmatraju razvoj novih mehanizama za olakšavanje međunarodne suradnje u tom području. Takva suradnja, prema potrebi, obuhvaća pristupanje relevantnim međunarodnim instrumentima i njihovu provedbu te bližu suradnju s drugim relevantnim mrežama međunarodne pravne suradnje.

2.   Stranke razvijaju pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima, posebno u pogledu pregovora o multilateralnim konvencijama o pravosudnoj suradnji u građanskim stvarima, kao i u pogledu ratifikacije i provedbe tih konvencija, uključujući konvencije Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu u području međunarodne pravne suradnje i parničnih sporova te zaštite djece.

3.   Stranke surađuju na promicanju uporabe elektroničkih sredstava za prijenos dokumenata, prema potrebi, kao i visokih standarda zaštite osobnih podataka, u svrhu međunarodne pravosudne suradnje.

1.   Stranke surađuju kako bi uspostavile integriran i uravnotežen pristup pitanju droga utemeljen na dokazima radi:

2.   Stranke surađuju na ostvarivanju tih ciljeva, među ostalim, kad je to moguće, poticanjem trećih zemalja koje to još nisu učinile da ratificiraju i provedu postojeće međunarodne konvencije i protokole o kontroli droga kojih su stranke. Stranke svoje postupanje temelje na svojim mjerodavnim zakonima i drugim propisima, na općeprihvaćenim načelima u skladu s relevantnim konvencijama UN-a o kontroli droga i na preporukama navedenima u zaključnom dokumentu posebnog zasjedanja Opće skupštine UN-a o svjetskom problemu droga iz 2016. naslovljenom „Naša zajednička obveza učinkovitog rješavanja i suzbijanja svjetskog problema droge” kao najnovijem međunarodnom konsenzusu o svjetskoj politici u području droga, kako bi se sagledala provedba obveza preuzetih radi zajedničkog rješavanja i suzbijanja svjetskog problema droga.

1.   Stranke surađuju i razmjenjuju mišljenja u okviru svojih zakona, drugih propisa i nadležnosti u području migracija, što uključuje zakonite i nezakonite migracije, trgovanje ljudima i krijumčarenje migranata, migracije i razvoj, azil i međunarodnu zaštitu, vraćanje, ponovni prihvat, integraciju te vize i upravljanje granicama.

2.   Stranke surađuju, među ostalim putem moguće tehničke suradnje, na razmjeni informacija i dobrih primjera iz prakse povezanih s politikama, propisima, institucijama i civilnim društvom, uz razmjenu podataka i statistika o migracijama.

3.   Stranke surađuju kako bi spriječile nezakonite migracije i suzbile krijumčarenje migranata. U tu svrhu:

4.   Stranke se obvezuju poboljšati međunarodnu suradnju u području migracija u svim dimenzijama, među ostalim u okviru Ujedinjenih naroda, posebno u rješavanju temeljnih uzroka nezakonitih migracija i prisilnog raseljavanja, poštujući pritom nacionalne nadležnosti.

1.   Stranke surađuju i razmjenjuju mišljenja o borbi protiv prekograničnog organiziranog, gospodarskog i financijskog kriminala, trgovine drogom i nedopuštenih droga, trgovanja ljudima i drugih povezanih oblika iskorištavanja, korupcije, krivotvorenja, krijumčarenja i nezakonitih transakcija poštovanjem međusobnih međunarodnih obveza u tom području, među ostalim u pogledu uzajamne pravne pomoći i učinkovite suradnje u povratu imovine ili sredstava stečenih kaznenim djelima.

2.   Stranke će razmjenjivati iskustva i najbolje primjere iz prakse utemeljene na dokazima u vezi s izradom i provedbom politika povezanih s borbom protiv korupcije i prekograničnog organiziranog kriminala.

3.   Stranke uspostavljaju dijalog i suradnju u području izvršavanja zakonodavstva, među ostalim kontinuiranom strateškom suradnjom s Europolom, kao i stratešku pravosudnu suradnju, među ostalim putem Eurojusta.

4.   Stranke nastoje surađivati u okviru međunarodnih foruma kako bi prema potrebi promicale poštovanje i provedbu Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, donesene 15. studenoga 2000. Rezolucijom UN-a 55/25, i pripadajućih protokola.

5.   Stranke promiču provedbu Konvencije UN-a protiv korupcije donesene 31. listopada 2003. Rezolucijom UN-a 58/4 i Mehanizma za preispitivanje provedbe Konvencije UN-a protiv korupcije uspostavljenog na Konferenciji država stranaka Konvencije UN-a protiv korupcije održanoj u Dohi od 9. do 13. studenoga 2009. („Mehanizam za preispitivanje”), među ostalim poštovanjem načela transparentnosti i sudjelovanjem civilnog društva u mehanizmu za preispitivanje.

6.   Stranke prepoznaju važnost suzbijanja korupcije u međunarodnoj trgovini i ulaganjima te u tu svrhu dogovaraju detaljnije odredbe utvrđene Protokolom uz ovaj Sporazum o sprečavanju i suzbijanju korupcije.

7.   Kad je riječ o borbi protiv korupcije, stranke su posebno suglasne da će:

1.   Stranke prepoznaju da je kibernetički kriminal globalni problem koji zahtijeva odgovor na globalnoj razini.

2.   Stranke će pojačati suradnju u sprečavanju i borbi protiv kibernetičkog kriminala. U tu će svrhu razmjenjivati informacije i najbolje primjere iz prakse u skladu sa svojim zakonima i međunarodnim obvezama, kao što je Konvencija Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu, potpisana u Budimpešti 23. studenoga 2001. („Budimpeštanska konvencija”), na način kojim se u potpunosti poštuju ljudska prava i u granicama svoje odgovornosti.

3.   Stranke će razmjenjivati informacije o obrazovanju i osposobljavanju istražitelja i drugih stručnjaka ili tužitelja specijaliziranih za računalna kaznena djela i digitalnu forenzičku znanost te mogu provoditi zajedničke aktivnosti osposobljavanja na obostranu korist ili na korist trećih strana.

4.   Stranke nastoje surađivati kako bi, prema potrebi, pružile pomoć i potporu drugim državama u izradi odgovarajućih zakona i politika te uspostavi prakse, obrazovanja i osposobljavanja, u skladu s Budimpeštanskom konvencijom, priznajući je kao međunarodni standard u sprečavanju i borbi protiv kibernetičkog kriminala.

1.   Stranke prepoznaju važnost zaštite temeljnih prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Stranke surađuju kako bi osigurale poštovanje tih temeljnih prava, među ostalim u području izvršavanja zakonodavstva te pri sprečavanju i suzbijanju terorizma i drugih teških prekograničnih kaznenih djela.

2.   Stranke surađuju u promicanju visoke razine zaštite osobnih podataka. Suradnja na bilateralnoj i multilateralnoj razini može uključivati izgradnju kapaciteta, tehničku pomoć, razmjenu informacija i stručnog znanja te suradnju preko regulatornih partnera u međunarodnim tijelima prema uzajamnom dogovoru stranaka.

1.   Stranke promiču održivi razvoj u njegovim trima dimenzijama – socijalnoj, gospodarskoj i okolišnoj – na uključiv i uravnotežen način putem dijaloga, zajedničkog djelovanja, razmjene najboljih primjera iz prakse, dobrog upravljanja na svim razinama, kohezivnih nacionalnih strategija održivog razvoja i mobilizacije financijskih sredstava, koristeći se na najbolji mogući način postojećim i budućim instrumentima.

2.   Stranke odgovaraju na izazove povezane s ostvarivanjem ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda davanjem prednosti potrebama i nacionalnoj odgovornosti svake stranke, uzimajući u obzir regionalni i lokalni kontekst, te stvaranjem sinergija i izgradnjom partnerstava s relevantnim dionicima u tom području, uključujući civilno društvo, lokalne vlasti, privatni sektor, neprofitne organizacije i akademsku zajednicu. Prepoznajući središnju ulogu vlada u promicanju razvoja, stranke će surađivati kako bi poticale i privatni sektor, posebno mala i srednja poduzeća, da u svojoj praksi uzimaju u obzir održivi razvoj.

3.   Stranke prepoznaju važnost sredstava provedbe, koja uključuju financiranje, prijenos tehnologije, tehničku suradnju i izgradnju kapaciteta, u ostvarivanju i praćenju Programa do 2030. putem više dionika, što uključuje državu, civilno društvo, privatni sektor i druge aktere. U tom pogledu obvezuju se da će nastaviti raditi na jačanju međunarodne suradnje, među ostalim promicanjem primjene inovativnih sredstava u cilju postizanja održivog razvoja.

4.   Stranke surađuju kako bi poboljšale održivost u obrascima potrošnje i proizvodnje te nastoje poduzimati mjere usmjerene na odvajanje gospodarskog rasta od uništavanja okoliša, među ostalim putem kružnog gospodarstva, javnih politika i poslovnih strategija.

5.   Stranke nastoje promicati odgovorno, održivo i učinkovito korištenje prirodnim resursima.

6.   Stranke nastoje podizati svijest o gospodarskim i društvenim posljedicama štete nanesene okolišu i s njom povezanim učincima na dobrobit ljudi, među ostalim na temelju znanstveno utemeljenih dokaza.

7.   Stranke održavaju redoviti strukturirani politički dijalog o održivom razvoju i postizanju ciljeva održivog razvoja kako bi poboljšale koordinaciju politika u pitanjima od zajedničkog interesa te kvalitetu i učinkovitost te koordinacije.

8.   Stranke surađuju na uključivanju rodnih pitanja u sve politike i instrumente.

9.   Razvojna suradnja provodi se u skladu s relevantnim međunarodno dogovorenim načelima i politikama koje primjenjuju obje stranke.

1.   Stranke prepoznaju uzajamnu korisnost međunarodne suradnje i njezinu vrijednost u promicanju procesa održivog razvoja.

2.   Stranke će poticati trostranu suradnju s trećim zemljama u pitanjima od zajedničkog interesa na način kojim se u potpunosti poštuju strategije i prioriteti korisnika. Promiču jačanje regionalne integracije unutar Latinske Amerike i Kariba te prepoznaju stratešku važnost uključive biregionalne suradnje.

1.   Stranke su suglasne da je potrebno zaštititi okoliš te čuvati i obnavljati prirodne resurse i njima upravljati na održiv način.

2.   Stranke će posebno surađivati u pitanjima kao što su prava pristupa u području okoliša, bioraznolikost i zaštićena područja, zemljište i tlo, voda, kvaliteta zraka, praćenje okoliša, procjena utjecaja na okoliš, gospodarenje otpadom, proširena odgovornost proizvođača, recikliranje i upravljanje kemijskim tvarima, procjena učinka prijevoza i upravljanje njime.

3.   Stranke prepoznaju važnost globalnog upravljanja okolišem, uključujući provedbu multilateralnih sporazuma u području okoliša kojih su stranke, a prema potrebi i rezolucija Skupštine Ujedinjenih naroda za okoliš i drugih relevantnih foruma, za rješavanje pitanja od zajedničkog interesa u pogledu okoliša. Svaka stranka ponovno potvrđuje svoju predanost provedbi multilateralnih sporazuma o zaštiti okoliša kojih je stranka.

4.   Stranke jačaju svoju suradnju u području zaštite okoliša i zdravlja ljudi te uključivanja pitanja okoliša u sve sektore suradnje, prema potrebi, posebno u pogledu:

1.   Stranke prepoznaju da su kao odgovor na neposrednu opasnost od klimatskih promjena potrebne zajedničke aktivnosti za razvoj s niskim razinama emisija otporan na klimatske promjene.

2.   Stranke prepoznaju važnost međunarodnih pravila i sporazuma u području klimatskih promjena, posebno Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, sastavljene u New Yorku 9. svibnja 1992. (dalje u tekstu „UNFCCC”), Pariškog sporazuma i Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime, sastavljenog u Kyotu 11. prosinca 1997.

3.   Stranke surađuju kako bi ojačale suradnju u okviru UNFCCC-a, provele Pariški sporazum i svoje nacionalno utvrđene doprinose na temelju tog sporazuma.

4.   Takva suradnja može obuhvaćati:

1.   Stranke prepoznaju važnost energetskog sektora za gospodarsko blagostanje i međunarodni mir i stabilnost te ističu da je transformacija energetskog sektora ključna za ostvarenje ciljeva utvrđenih u Pariškom sporazumu i Programu do 2030. Slažu se da je potrebno poboljšati i diversificirati opskrbu energijom, promicati inovacije i povećati energetsku učinkovitost kako bi se osigurao pristup sigurnoj, održivoj, okolišno prihvatljivoj i cjenovno pristupačnoj energiji. Stranke prepoznaju da energetska tranzicija neće biti bez troškova u regijama te će podupirati pravednu tranziciju. Stranke su dužne raditi na ostvarenju tih ciljeva.

2.   Stranke razmjenjuju informacije o energiji te bilateralno, regionalno i multilateralno surađuju kako bi podupirale otvorena i konkurentna tržišta, dijelile najbolje primjere iz prakse, promicale transparentnu regulaciju koja se temelji na znanstvenim spoznajama te raspravljale o područjima suradnje u energetskim pitanjima.

3.   Suradnja između stranaka u skladu s ovim člankom provodi se uzimajući u obzir članak 15.14. kako bi se osigurale sinergije.

1.   Stranke prepoznaju važnost održivog upravljanja oceanima i morima, među ostalim zaštite i očuvanja morskog okoliša, povezanosti između oceana i klime, očuvanja ribarstva, akvakulture i drugih pomorskih aktivnosti te održivog korištenja i odgovornog upravljanja njima, kao i njihova doprinosa osiguravanju okolišnih, gospodarskih i društvenih prilika za sadašnje i buduće generacije.

2.   U tu svrhu, na način koji je u skladu s obvezama na temelju međunarodnog prava, posebno Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, sastavljene u Montego Bayu 10. prosinca 1982., stranke se obvezuju da će:

1.   Stranke prepoznaju potrebu za upravljanjem domaćim i globalnim rizicima od prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

2.   Stranke surađuju na poboljšanju mjera prevencije, ublažavanja, pripravnosti, odgovora i oporavka kako bi smanjile rizik od katastrofa, poticale kulturu prevencije i povećale otpornost svojih društava, ekosustava i infrastrukture, a prema potrebi djeluju na bilateralnoj, regionalnoj i multilateralnoj političkoj razini u cilju učinkovitijeg globalnog smanjenja rizika od katastrofa.

3.   Stranke se obvezuju promicati razmjenu informacija i dobrih primjera iz prakse u pogledu provedbe i praćenja Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.–2030., donesenog na Trećoj svjetskoj konferenciji UN-a u Sendaiju u Japanu 18. ožujka 2015., putem platformi za regionalnu i globalnu suradnju, a posebno u pogledu procjene rizika, provedbe planova za smanjenje rizika od katastrofa na svim razinama, te prikupljanja i upotrebe statističkih podataka o katastrofama i podataka o gubicima, uključujući podatke o procjeni gospodarskog učinka katastrofa.

1.   Stranke prepoznaju važnost politika za promicanje održivog urbanog razvoja kao sredstva za učinkovit doprinos provedbi ciljeva iz Programa do 2030. i Novog programa za gradove.

2.   Stranke promiču suradnju i partnerstvo sa svim ključnim akterima u području održivog urbanog razvoja, posebno u pogledu načina rješavanja urbanih problema na cjelovit i sveobuhvatan način.

3.   Kad god je to moguće, stranke razvijaju konkretne prilike za međugradsku suradnju kako bi se pronašla održiva rješenja za urbane probleme radi poboljšanja izgradnje kapaciteta razmjenom iskustava i primjera iz prakse te uzajamnim učenjem.

1.   Stranke surađuju u području poljoprivrede i ruralnog razvoja sa zajedničkim ciljem jačanja otpornosti i održivosti proizvodnje hrane, održive poljoprivrede i upravljanja prirodnim resursima kao što su djelovanje u području vode i klime, kružni prehrambeni sustavi, među ostalim sprečavanje i smanjenje gubitka i rasipanja hrane, promicanje organizacija proizvođača, oznake zemljopisnog podrijetla, istraživanje i inovacije, politike ruralnog razvoja i izgledi na poljoprivrednom tržištu.

2.   Stranke potvrđuju napore poduzete u okviru međunarodnih foruma za poboljšanje globalne sigurnosti opskrbe hranom i prehrane te održive poljoprivrede i obvezuju se aktivno sudjelovati u suradnji u tim forumima kako bi se do 2030. doprinijelo iskorjenjivanju gladi i svih oblika pothranjenosti.

3.   Stranke surađuju kako bi doprinijele ostvarenju Programa do 2030. u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, posebno ciljeva održivog razvoja br. 1, 2, 12, 15 i 17 te drugih relevantnih ciljeva održivog razvoja.

4.   Stranke potiču i promiču učinkovita javna, javno-privatna i partnerstva civilnog društva na temelju iskustva i strategija financiranja partnerstava navedenih u cilju održivog razvoja br. 17. U tu svrhu stranke nastoje poboljšati bilateralnu suradnju i koordinaciju povezanu s poljoprivredom i ruralnim razvojem na temelju načela svojih dugoročnih ciljeva održivosti iz zelenog plana Europske unije, strategije Europske unije „od polja do stola” i strategije Europske unije za bioraznolikost te čileanskih poljoprivredno-prehrambenih inicijativa za održivost.

1.   Stranke surađuju na promicanju povoljnog okruženja za razvoj i poboljšanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća („MSP-ovi”), a prema potrebi i suradnje u području industrijske politike. Takva se suradnja sastoji od:

2.   Stranke surađuju na olakšavanju relevantnih aktivnosti suradnje koje je uspostavio privatni sektor.

1.   Stranke prepoznaju da je transparentan pristup utemeljen na tržištu najbolji način za stvaranje okruženja pogodnog za ulaganja u sektor sirovina.

2.   Na temelju obostranog interesa, stranke promiču suradnju u pitanjima koja se odnose na sirovine u relevantnom regionalnom ili multilateralnom okruženju ili putem bilateralnog dijaloga na zahtjev bilo koje od stranaka. Cilj je te suradnje promicanje transparentnosti na globalnim tržištima sirovina i doprinos održivom razvoju.

3.   Suradnja između stranaka u skladu s ovim člankom provodi se uzimajući u obzir članak 15.14. kako bi se osigurale sinergije.

1.   Stranke podupiru razvoj i provedbu nacionalnih akcijskih planova o poslovanju i ljudskim pravima kojima se osigurava da se u tim planovima spominju i potiču učinkovite odredbe o postupanju s dužnom pažnjom u pogledu ljudskih prava.

2.   Uzimajući u obzir da su države dužne štititi ljudska prava u vezi s poslovnim aktivnostima na svojem državnom području, stranke promiču odgovorno poslovno ponašanje prema međunarodnim standardima koje su stranke potvrdile i podržale u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, Smjernicama za multinacionalna poduzeća Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) i Općim smjernicama OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje, Tripartitnom deklaracijom Međunarodne organizacije rada (ILO) o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku i Programom do 2030.

1.   U skladu s Programom do 2030., stranke prepoznaju da je iskorjenjivanje siromaštva u svim njegovim oblicima i dimenzijama, uključujući ekstremno siromaštvo, najveći izazov s kojim se svijet suočava i predstavlja nužan zahtjev za održivi razvoj. U tom pogledu suglasne su razmjenjivati informacije o metodama mjerenja siromaštva kako bi podupirale politike utemeljene na dokazima.

2.   Stranke prepoznaju da bi poboljšanje životnog standarda, stvaranje kvalitetnih radnih mjesta i promicanje socijalne zaštite i dostojanstvenog rada za sve – žene i muškarce – trebali biti okosnica politika zapošljavanja i socijalnih politika.

3.   Stranke poštuju, promiču i ostvaruju temeljna načela i prava na radu utvrđena u Deklaraciji ILO-a o temeljnim načelima i pravima na radu, usvojenoj u Ženevi 18. lipnja 1998., i popratnim dokumentima, Deklaraciji ILO-a o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju, donesenoj 10. lipnja 2008., i odgovarajućim temeljnim konvencijama ILO-a.

4.   Stranke jačaju suradnju, među ostalim između socijalnih partnera u području zapošljavanja i socijalnih pitanja, te promiču razmjenu najboljih primjera iz prakse u pogledu zapošljavanja, zdravlja i sigurnosti na radu, inspekcija rada, neprijavljenog rada, socijalnog dijaloga te socijalne zaštite i zaštite na radu, uključujući procjenu učinaka neformalne ekonomije, kao i upravljanje promjenama radnog mjesta.

5.   Stranke su suglasne uspostaviti redoviti dijalog kako bi pratile i preispitivale napredak rada u tim područjima od zajedničkog interesa te oblikovanja i učinkovitosti svojih politika u tim područjima.

1.   Stranke se obvezuju raditi na povećanju dobrobiti, dostojanstva i učinkovitog uključivanja ranjivih skupina u svoja društva, kao i onih koji nailaze na prepreke sudjelovanju u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, posebno starijih osoba i osoba s invaliditetom.

2.   Stranke prepoznaju važnost promicanja pozitivnog starenja i pristupačnosti na svim razinama tijekom cijelog životnog vijeka. Stranke isto tako prepoznaju važnost poštovanja obveza pristupačnosti na temelju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, donesene 13. prosinca 2006.

3.   Stranke su suglasne surađivati kako bi:

1.   Stranke prepoznaju važnost mladih kao pokretača rasta i blagostanja. U tom pogledu stranke će naglašavati važnost otvaranja radnih mjesta i prilika za dostojan rad za mlade, kao i razvoja projekata usmjerenih na povećanje njihova građanskog sudjelovanja.

2.   Stranke surađuju u cilju:

3.   U tom će okviru zajednički raditi na borbi protiv vršnjačkog i drugog nasilja u obrazovnim ustanovama.

1.   Stranke surađuju u okviru relevantnih međunarodnih foruma, posebno u okviru Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva i promicanja kulturne raznolikosti, među ostalim provedbom Konvencije UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, donesene u Parizu 20. listopada 2005.

2.   Stranke promiču bliskiji dijalog i suradnju u kulturnom i kreativnom sektoru, među ostalim u pogledu novih i tehnologija u nastajanju te audiovizualnih medija, imajući na umu postojeće bilateralne sporazume između Čilea i država članica, kako bi se, među ostalim, poboljšalo uzajamno razumijevanje i poznavanje njihovih kultura te razmjena u tom području.

3.   Stranke nastoje poduzimati odgovarajuće mjere za promicanje kulturne razmjene i provedbu zajedničkih inicijativa u različitim kulturnim područjima, uključujući koprodukciju u područjima medija, filma i televizije, koristeći se dostupnim instrumentima i okvirima suradnje.

4.   Stranke potiču međukulturni dijalog među organizacijama civilnog društva te među pojedincima iz stranaka.

1.   Stranke surađuju u području znanstvenih istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija na temelju zajedničkog interesa i uzajamne koristi te u skladu sa svojim internim pravilima i odredbama. Ta je suradnja usmjerena na promicanje društvenog i gospodarskog razvoja, rješavanje globalnih društvenih pitanja, postizanje znanstvene izvrsnosti, poboljšanje regionalne konkurentnosti te jačanje odnosa između stranaka radi stvaranja dugotrajnih partnerstava. Stranke potiču politički dijalog i koriste se različitim instrumentima, kao što je Sporazum o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske zajednice i Republike Čilea, sastavljen u Bruxellesu 23. rujna 2002., na komplementaran način.

2.   Stranke nastoje:

3.   Stranke promiču sljedeće aktivnosti koje uključuju vladine organizacije, javne i privatne istraživačke centre, visoka učilišta, agencije i mreže za inovacije te druge dionike, među ostalima MSP-ove:

1.   Stranke prepoznaju da informacijska i komunikacijska tehnologija („IKT”) jača gospodarski, obrazovni i društveni razvoj. Stranke razmjenjuju stajališta o svojim politikama u tom području.

2.   Stranke surađuju u području politike IKT-a. Takva suradnja može obuhvaćati:

1.   Stranke surađuju u području obrazovanja u cilju podupiranja razvoja ljudskog kapitala, posebno na razini visokog obrazovanja.

2.   Kako bi poduprle kvalitetu i modernizaciju sustavâ visokog obrazovanja, stranke:

1.   Stranke prepoznaju da svemirske aktivnosti imaju pozitivan učinak na gospodarski, društveni i održivi razvoj okoliša i industrijsku konkurentnost.

2.   Stranke surađuju, u skladu s međunarodnim konvencijama i svojim zakonima, u pitanjima od zajedničkog interesa u području civilnih svemirskih aktivnosti, kao što su:

1.   Stranke surađuju u području turizma u cilju poboljšanja razmjene informacija i uspostave najbolje prakse kako bi osigurale uravnotežen i održiv razvoj turizma te poduprle stvaranje radnih mjesta, gospodarski razvoj i poboljšanje kvalitete života.

2.   Stranke se osobito usredotočuju na:

1.   Stranke surađuju u području statistike.

2.   Takva suradnja može obuhvaćati:

1.   Stranke surađuju u relevantnim područjima prometne politike, među ostalim integrirane prometne politike, u cilju razvoja i podupiranja učinkovitog, održivog, sigurnog, pouzdanog i okolišno prihvatljivog prometnog sustava za putnike i robu.

2.   Cilj je takve suradnje promicanje:

1.   Stranke prepoznaju važnost politika namijenjenih promicanju uravnoteženog i održivog regionalnog i teritorijalnog razvoja. Stranke prepoznaju važnost regija i suradnje s podnacionalnim vlastima te kako one mogu donijeti važna saznanja o javnim politikama u skladu sa zahtjevima buduće decentralizacije Čilea.

2.   Stranke će, kad god je to moguće, surađivati u cilju poboljšanja sustava upravljanja na različitim razinama, izgradnje kapaciteta putem razmjene iskustava i primjera iz prakse te uzajamnog učenja, na održivim rješenjima za teritorijalne i regionalne razvojne izazove, politikama usmjerenima na promicanje socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije, uključujući prekograničnu suradnju, na uspostavi i provedbi regionalne politike i organizaciji strategija teritorijalnog razvoja te na pitanjima partnerstva, postupcima i metodama planiranja i evaluacije, regionalnim inovacijama i politikama pametne specijalizacije.

3.   Stranke se obvezuju, kad god je to moguće, povećati dinamiku i proširiti mogućnosti suradnje između regija Europske unije i regija Čilea osmišljavanjem i provedbom zajedničkih programa i projekata usmjerenih, među ostalim, na regionalni i teritorijalni razvoj.

4.   Stranke će nastojati razmjenjivati iskustva i dobre primjere iz prakse o međuodnosima decentralizacije i provedbe regionalne politike.

1.   Stranke se obvezuju poticati i olakšavati bliskiji dijalog i suradnju među predmetnim ustanovama u bilo kojem od područja obuhvaćenih ovim Sporazumom. U tu svrhu stranke će poticati kontakte između institucija Vlade Čilea i javnog sektora te drugih relevantnih institucija Čilea s odgovarajućim institucijama u Europskoj uniji kako bi se riješilo pitanje najšire moguće sektorske suradnje koja može obuhvaćati:

2.   Stranke sporazumno mogu dodati druga područja djelovanja onima iz stavka 1.

1.   Ako ovim Sporazumom nije drukčije predviđeno, svaka stranka smanjuje ili ukida carine na robu s podrijetlom iz druge stranke u skladu s rasporedom iz Priloga 9.

2.   Za potrebe stavka 1. osnovna carinska stopa jest ona utvrđena za svaku robu u rasporedima iz Priloga 9.

3.   Ako stranka snizi svoju carinsku stopu koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije, na snižene stope primjenjuje se raspored iz Priloga 9. te stranke. Ako stranka snizi svoju carinsku stopu koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije na razinu ispod osnovne stope u odnosu na određenu tarifnu stavku, ta stranka izračunava povlaštenu primjenjivu stopu koja utječe na sniženje carine na sniženu carinsku stopu koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije, pri čemu zadržava relativnu povlaštenu stopu za tu određenu tarifnu stavku sve dok je carinska stopa koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije niža od osnovne stope. Relativna povlaštena stopa za bilo koju tarifnu stavku u svakom razdoblju postupnog snižavanja odgovara razlici između osnovne stope utvrđene u rasporedu iz Priloga 9. te stranke i primijenjene carinske stope za tu tarifnu stavku u skladu s tim rasporedom, podijeljene s tom osnovnom stopom, izraženo u postocima.

4.   Stranke se na zahtjev jedne od stranaka savjetuju kako bi razmotrile ubrzavanje smanjenja ili ukidanja carina utvrđenih u rasporedima iz Priloga 9. Uzimajući u obzir takvo savjetovanje, Zajedničko vijeće može donijeti odluku o izmjeni Priloga 9. kako bi se ubrzalo to smanjenje ili ukidanje carina.

1.   Ako ovim dijelom ovog Sporazuma nije drukčije predviđeno, nijedna stranka ne povisuje carine koje su u Prilogu 9. određene kao osnovna stopa niti donosi nove carine na robu podrijetlom iz druge stranke.

2.   Podrazumijeva se da stranka može povisiti carinu na razinu utvrđenu u Prilogu 9. za odgovarajuće razdoblje postupnog snižavanja nakon jednostranog sniženja.

1.   Stranka ne uvodi niti primjenjuje carine, poreze ili druge pristojbe bilo koje vrste na izvoz ili u vezi s izvozom robe u drugu stranku, kao ni nacionalni porez ili druge pristojbe na robu koja se izvozi u drugu stranku koji su viši od poreza ili pristojbe koji se primjenjuju na sličnu robu kad je namijenjena domaćoj potrošnji.

2.   Ovaj članak ne sprečava stranku da na izvoz robe naplati naknadu ili pristojbu koja je dopuštena u skladu s člankom 9.8.

1.   Naknade i druge pristojbe koje stranka naplaćuje na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe druge stranke ograničavaju se na približan trošak pruženih usluga i ne čine neizravnu zaštitu domaće robe ili oporezivanje uvoza ili izvoza u fiskalne svrhe.

2.   Stranka ne naplaćuje naknade ili druge pristojbe na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom na ad valorem osnovi.

3.   Svaka stranka može naplaćivati pristojbe ili zahtijevati povrat troškova samo ako je pružila posebne usluge, uključujući sljedeće:

4.   Svaka stranka odmah objavljuje sve naknade i pristojbe koje naplaćuje u vezi s uvozom ili izvozom u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se upoznaju s njima.

5.   Nijedna stranka ne zahtijeva konzularne transakcije, uključujući s time povezane naknade i pristojbe, u vezi s uvozom bilo koje robe druge stranke.

1.   Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja ponovno ulazi na njezino carinsko područje nakon što je bila privremeno izvezena iz njezina carinskog područja u carinsko područje druge stranke radi popravka.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na robu uvezenu na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili pod sličnim statusom, koja se potom izvozi radi popravka i ne uvozi se ponovno na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili pod sličnim statusom.

3.   Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja se privremeno uvozi s carinskog područja druge stranke radi popravka (8).

1.   Ako ovim dijelom ovog Sporazuma nije drukčije predviđeno, stranka za ponovno proizvedenu robu druge stranke ne odobrava tretman koji je manje povoljan od tretmana koji odobrava za sličnu novu robu.

2.   Podrazumijeva se da se članak 9.11. primjenjuje na uvozne i izvozne zabrane ili ograničenja za ponovno proizvedenu robu. Ako stranka donese ili primjenjuje zabrane ili ograničenja za rabljenu robu, te mjere ne primjenjuje na ponovno proizvedenu robu.

3.   Stranka može zahtijevati da ponovno proizvedena roba bude označena kao takva za distribuciju ili prodaju na njezinu području te da takva roba ispunjava sve primjenjive tehničke zahtjeve koji se primjenjuju na sličnu novu robu.

1.   Svaka stranka osigurava da se svi postupci izdavanja uvoznih dozvola za trgovinu robom između stranaka primjenjuju neutralno i da se provode na pošten, pravedan, nediskriminirajući i transparentan način.

2.   Stranka donosi ili primjenjuje postupke izdavanja uvoznih dozvola kao uvjet za uvoz na njezino područje s područja druge stranke samo ako nisu razumno dostupni drugi odgovarajući postupci za ostvarivanje administrativne svrhe.

3.   Stranka ne donosi niti primjenjuje neautomatski postupak izdavanja uvoznih dozvola kao uvjet za uvoz na svoje područje iz područja druge stranke, osim ako je to nužno za provedbu mjere koja je u skladu s ovim dijelom ovog Sporazuma. Stranka koja donese takav neautomatski postupak izdavanja uvoznih dozvola drugoj stranci jasno navodi mjeru koja se provodi tim postupkom.

4.   Svaka stranka donosi i provodi postupke izdavanja uvoznih dozvola u skladu s člancima 1., 2. i 3. Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola. U tu se svrhu članci 1., 2. i 3. tog sporazuma mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

5.   Stranka koja donese nove postupke izdavanja uvoznih dozvola ili izmjenjuje postojeće postupke izdavanja uvoznih dozvola obavješćuje drugu stranku u roku od 60 dana od datuma objave takvih novih postupaka izdavanja uvoznih dozvola ili izmjene postojećih postupaka izdavanja uvoznih dozvola. Ta obavijest sadržava informacije propisane stavkom 3. ovog članka i člankom 5. stavkom 2. Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola. Smatra se da stranka poštuje ovu obvezu ako je o novom postupku izdavanja uvoznih dozvola ili izmjeni postojećih postupaka izdavanja uvoznih dozvola obavijestila Odbor za izdavanje uvoznih dozvola osnovan u skladu s člankom 4. Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola, uključujući informacije navedene u članku 5. stavku 2. tog sporazuma.

6.   Na zahtjev stranke druga stranka odmah dostavlja sve relevantne informacije, uključujući informacije navedene u članku 5. stavku 2. Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola, o svim postupcima izdavanja uvoznih dozvola koje namjerava donijeti, koje je donijela ili koje primjenjuje, kao i o svim izmjenama postojećih postupaka izdavanja uvoznih dozvola.

1.   Svaka stranka sve nove postupke izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećeg postupka izdavanja izvoznih dozvola objavljuje u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se upoznaju s njima. Takve se informacije, kada je to izvedivo, objavljuju 30 dana prije stupanja na snagu postupka ili izmjene, a u svakom slučaju najkasnije na datum na koji takav postupak ili izmjena stupi na snagu.

2.   Svaka stranka osigurava da objava postupaka izdavanja izvoznih dozvola uključuje sljedeće informacije:

3.   U roku od 30 dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma svaka stranka obavješćuje drugu stranku o svojim postojećim postupcima izdavanja izvoznih dozvola. Stranka koja donese nove postupke izdavanja izvoznih dozvola ili izmjenjuje postojeće postupke izdavanja izvoznih dozvola obavješćuje drugu stranku u roku od 60 dana od datuma objave tih novih postupaka izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećih postupaka izdavanja izvoznih dozvola. Obavijest sadržava upućivanje na izvore u kojima su objavljene informacije propisane stavkom 2. i, prema potrebi, adresu internetskih stranica relevantnih državnih tijela.

4.   Podrazumijeva se da se ovaj članak ne tumači kao da se od stranke zahtijeva da odobri izvoznu dozvolu ili da se stranku sprečava da ispunjava svoje obveze na temelju rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili multilateralnih režima neširenja oružja i mehanizama za kontrolu izvoza.

1.   Za potrebe praćenja funkcioniranja ovog dijela ovog Sporazuma i izračuna stopa iskorištenosti povlastica stranke svake godine razmjenjuju statističke podatke o uvozu za razdoblje koje počinje godinu dana nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma i završava 10 godina nakon završetka ukidanja carina za svu robu u skladu s rasporedima iz Priloga 9. Ako Zajednički odbor ne odluči drukčije, to se razdoblje automatski produljuje za pet godina. Zajednički odbor može odlučiti dodatno produljiti to razdoblje.

2.   Razmjena statističkih podataka o uvozu iz stavka 1. obuhvaća podatke koji se odnose na zadnju dostupnu godinu, uključujući vrijednost i, ako je primjenjivo, obujam, na razini tarifne stavke za uvoz robe druge stranke na koju se primjenjuje povlašteno carinsko postupanje na temelju ovog dijela ovog Sporazuma i za uvoz robe na koju je primijenjeno nepovlašteno postupanje.

1.   Stranke surađuju u sprečavanju, otkrivanju i suzbijanju kršenja carinskog zakonodavstva povezanog s povlaštenim postupanjem odobrenim na temelju ovog poglavlja u skladu sa svojim obvezama na temelju poglavlja 10. i Protokola uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima.

2.   Stranka može, u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 3., privremeno suspendirati odgovarajuće povlašteno postupanje prema predmetnoj robi ako je ta stranka na temelju objektivnih, uvjerljivih i provjerljivih informacija utvrdila da je druga stranka počinila opsežna sustavna kršenja carinskog zakonodavstva kako bi ostvarila povlašteno postupanje odobreno na temelju ovog poglavlja te je utvrdila:

3.   Stranka koja utvrdi činjenice iz stavka 2. bez nepotrebne odgode o tome obavješćuje Zajednički odbor i započinje savjetovanje s drugom strankom u okviru Zajedničkog odbora radi postizanja rješenja koje je prihvatljivo za obje stranke.

Ako stranke ne uspiju dogovoriti uzajamno prihvatljivo rješenje u roku od tri mjeseca od datuma obavijesti, stranka koja je utvrdila činjenice može odlučiti privremeno suspendirati relevantno povlašteno postupanje za predmetnu robu. Ta stranka obavješćuje Zajednički odbor o privremenoj suspenziji bez nepotrebne odgode.

Privremene suspenzije primjenjuju se samo u razdoblju potrebnom za zaštitu financijskih interesa predmetne stranke, ne dulje od šest mjeseci. Međutim, ako su uvjeti koji su doveli do početne suspenzije i dalje prisutni nakon isteka šestomjesečnog razdoblja, predmetna stranka može odlučiti produljiti suspenziju. Svaka privremena suspenzija podliježe periodičnim savjetovanjima u okviru Zajedničkog odbora.

4.   Svaka stranka u skladu sa svojim internim postupcima objavljuje informacije uvoznicima o svim obavijestima ili odlukama o privremenoj suspenziji iz stavka 3.

1.   Stranke prepoznaju važnost carine i olakšavanja trgovine u promjenjivom svjetskom trgovinskom okruženju.

2.   Stranke potvrđuju da su međunarodni trgovinski i carinski instrumenti i norme osnova za zahtjeve i postupke u pogledu uvoza, izvoza i provoza.

3.   Stranke potvrđuju da carinski zakoni i drugi propisi moraju biti nediskriminirajući i da se carinski postupci moraju temeljiti na upotrebi suvremenih metoda i djelotvornih kontrola kako bi se suzbile prijevare, zaštitili zdravlje i sigurnost potrošača i promicala zakonita trgovina. Svaka stranka trebala bi periodično preispitivati svoje carinske zakone, druge propise i postupke. Stranke potvrđuju i da njihovi carinski postupci ne smiju predstavljati veće administrativno opterećenje ili više ograničavati trgovinu nego što je potrebno za ostvarenje legitimnih ciljeva i da će se primjenjivati na predvidiv, dosljedan i transparentan način.

4.   Stranke su suglasne jačati suradnju kako bi osigurale da relevantni carinski zakoni, drugi propisi, postupci te administrativni kapaciteti njihovih uprava ostvaruju ciljeve promicanja olakšavanja trgovine, osiguravajući pritom djelotvoran carinski nadzor.

1.   Stranke surađuju u carinskim pitanjima između svojih carinskih tijela kako bi osigurale ostvarenje ciljeva iz članka 11.1.

2.   Stranke razvijaju suradnju, među ostalim:

3.   Svaka razmjena informacija između stranaka na temelju ovog poglavlja podliježe, mutatis mutandis, zahtjevima u pogledu povjerljivosti informacija i zaštite osobnih podataka utvrđenima u članku 12. Protokola uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima, kao i svim zahtjevima u pogledu povjerljivosti i privatnosti utvrđenima u zakonima i drugim propisima stranaka.

1.   Kad je riječ o njezinim carinskim zakonima, drugim propisima i postupcima, svaka stranka osigurava:

2.   Radi poboljšanja načina rada, kao i osiguranja nediskriminacije, transparentnosti, učinkovitosti, integriteta i odgovornosti u carinskom poslovanju, stranke:

1.   Svaka stranka uspostavlja ili provodi program partnerstva za olakšavanje trgovine za gospodarske subjekte koji ispunjavaju utvrđene kriterije (dalje u tekstu „ovlašteni gospodarski subjekti”).

2.   Utvrđeni kriteriji koje moraju ispunjavati ovlašteni gospodarski subjekti odnose se na usklađenost ili rizik od neusklađenosti sa zahtjevima navedenima u zakonima, drugim propisima i postupcima stranaka. Utvrđeni se kriteriji objavljuju i mogu uključivati:

3.   Utvrđeni kriteriji iz stavka 2. ne smiju se oblikovati niti primjenjivati na način kojim se omogućuje ili stvara proizvoljna ili neopravdana diskriminacija među gospodarskim subjektima kad prevladavaju isti uvjeti, a u okviru tih kriterija mora se omogućiti sudjelovanje malim i srednjim poduzećima.

4.   Program partnerstva za olakšavanje trgovine iz stavka 1. uključuje sljedeće pogodnosti:

5.   Program partnerstva za olakšavanje trgovine iz stavka 1. može uključivati i dodatne pogodnosti, kao što su:

1.   Kad je riječ o uvoznim, izvoznim i provoznim formalnostima te zahtjevima u pogledu podataka i dokumentacije, svaka stranka osigurava:

2.   Svaka stranka primjenjuje zajedničke carinske postupke i upotrebljava jedinstvene carinske isprave za puštanje robe na cijelom svojem carinskom području.

1.   Svaka se stranka koristi informacijskim tehnologijama kojima se ubrzavaju postupci za puštanje robe u cilju olakšavanja trgovine između stranaka.

2.   Svaka stranka:

3.   Svaka stranka donosi ili provodi postupke kojima se omogućuje elektroničko plaćanje carina, poreza, naknada i pristojbi koje ubiru carinska tijela u trenutku uvoza i izvoza.

1.   Svaka stranka donosi ili održava sustav upravljanja rizicima za carinske provjere.

2.   Svaka stranka osmišljava i primjenjuje upravljanje rizicima na način kojim se izbjegava proizvoljna ili neopravdana diskriminacija ili prikriveno ograničavanje međunarodne trgovine.

3.   Svaka stranka usmjerava carinsku provjeru i druge relevantne granične provjere na visokorizične pošiljke i ubrzava puštanje niskorizičnih pošiljaka. Svaka stranka može i nasumično birati pošiljke za takve provjere kao dio svojeg upravljanja rizicima.

4.   Svaka stranka upravljanje rizicima temelji na procjeni rizika prema odgovarajućim kriterijima odabira.

1.   Radi ubrzavanja puštanja robe, svaka stranka donosi ili provodi reviziju nakon carinjenja kako bi se osigurala usklađenost s njezinim zakonima i drugim propisima u pogledu carine i trgovine.

2.   Svaka stranka provodi revizije nakon carinjenja na temelju rizika.

3.   Svaka stranka transparentno provodi revizije nakon carinjenja. Ako se provede revizija i dobiju uvjerljivi rezultati, stranka osobu čija je evidencija predmet revizije bez odgode obavješćuje o rezultatima, obrazloženju rezultata te njezinim pravima i obvezama.

4.   Stranke potvrđuju da se informacije dobivene revizijom nakon carinjenja mogu koristiti u daljnjim upravnim ili sudskim postupcima.

5.   Kad je god to izvedivo, svaka stranka pri primjeni upravljanja rizicima upotrebljava rezultat revizije nakon carinjenja.

1.   Stranke prepoznaju važnost pravodobnog savjetovanja s predstavnicima trgovine o zakonodavnim prijedlozima i općim postupcima koji se odnose na pitanja carine i trgovine. U tu svrhu svaka stranka osigurava odgovarajuća savjetovanja između uprava i poslovne zajednice.

2.   Svaka stranka osigurava da njezine carine i carinski zahtjevi i postupci nastavljaju ispunjavati potrebe poslovne zajednice, slijede najbolju praksu i nastavljaju što manje ograničavati trgovinu.

3.   Svaka stranka osigurava odgovarajuća redovita savjetovanja među graničnim agencijama i trgovcima ili drugim dionicima na svojem području.

4.   Svaka stranka odmah na nediskriminirajući i pristupačan način, među ostalim putem interneta i prije njihove primjene, objavljuje nove zakone i druge propise povezane s carinom i olakšavanjem trgovine, kao i izmjene i tumačenja tih zakona i drugih propisa. Takvi zakoni i drugi propisi, kao i njihove izmjene i tumačenja, uključuju one koji se odnose na:

5.   Svaka stranka osigurava razuman rok između objave (11) i stupanja na snagu novih ili izmijenjenih zakona, drugih propisa i postupaka te naknada i pristojbi.

6.   Svaka stranka uspostavlja ili održava jednu ili više informacijskih točaka kako bi odgovorila na razumne upite državnih tijela, gospodarskih subjekata i drugih zainteresiranih strana o carinskim i drugim pitanjima povezanima s trgovinom. Informacijske točke odgovaraju na upite u razumnom roku koji odredi svaka stranka, a koji se može razlikovati ovisno o prirodi ili složenosti zahtjeva. Stranka ne smije naplaćivati naknadu za odgovaranje na upite ili izdavanje potrebnih obrazaca i isprava.

1.   Za potrebe ovog članka „prethodna odluka” znači pisana odluka koju se dostavlja podnositelju prije uvoza robe koja je obuhvaćena zahtjevom i u kojoj je propisan način na koji će stranka postupati s robom u trenutku uvoza s obzirom:

2.   Svaka stranka izdaje prethodnu odluku putem svojih carinskih tijela. Ta se prethodna odluka izdaje u razumnom roku podnositelju pisanog zahtjeva, među ostalim u elektroničkom obliku, te sadržava sve potrebne informacije u skladu sa zakonima i drugim propisima stranke koja izdaje odluku.

3.   Prethodna odluka valjana je najmanje tri godine od datuma stupanja na snagu, osim ako su se promijenili zakoni, činjenice ili okolnosti na kojima se temelji izvorna prethodna odluka.

4.   Stranka može odbiti izdati prethodnu odluku ako su činjenice i okolnosti na kojima se prethodna odluka temelji predmet upravnog ili sudskog preispitivanja ili ako se zahtjev ne odnosi ni na koju predviđenu primjenu prethodne odluke. Ako odbije izdati prethodnu odluku, stranka odmah pisanim putem obavješćuje podnositelja i navodi relevantne činjenice te osnovu za tu odluku.

5.   Svaka stranka objavljuje barem:

6.   Ako ukine, izmijeni ili poništi prethodnu odluku, stranka podnositelju dostavlja pisanu obavijest u kojoj navodi relevantne činjenice i osnovu za svoju odluku. Stranka prethodnu odluku ukida, mijenja ili poništava s retroaktivnim učinkom samo ako se ta odluka temeljila na nepotpunim, netočnim, lažnim ili zavaravajućim informacijama koje je dostavio podnositelj.

7.   Prethodna odluka koju je izdala stranka obvezujuća je za tu stranku u odnosu na podnositelja. Prethodna odluka obvezujuća je i za podnositelja zahtjeva.

8.   Svaka članica osigurava, na pisani zahtjev podnositelja, preispitivanje prethodne odluke ili odluke o ukidanju, izmjeni ili poništenju te prethodne odluke.

9.   Podložno zahtjevima u pogledu povjerljivosti iz svojih zakona i drugih propisa, svaka stranka objavljuje, među ostalim na internetu, bitne elemente svojih prethodnih odluka.

1.   Svaka stranka osigurava olakšavanje i djelotvornu kontrolu kretanja u provozu i postupaka pretovara na svojem području.

2.   Svaka stranka promiče i provodi regionalne aranžmane o provozu u cilju olakšavanja trgovine.

3.   Svaka stranka osigurava suradnju i koordinaciju svojih tijela i relevantnih agencija radi olakšavanja prometa u provozu.

4.   Svaka stranka dopušta da se roba namijenjena uvozu kreće unutar njezina područja pod carinskim nadzorom od ulaznog carinskog ureda do drugog carinskog ureda na njezinu području iz kojeg će biti puštena ili carinjena, pod uvjetom da su ispunjeni svi regulatorni zahtjevi.

1.   Stranka ne smije uvesti obvezu upotrebe carinskih posrednika kao uvjet da gospodarski subjekti ispune svoje obveze u pogledu uvoza, izvoza i provoza robe.

2.   Svaka stranka objavljuje svoje mjere o upotrebi carinskih posrednika.

3.   Pri izdavanju dozvola carinskim posrednicima stranke primjenjuju transparentna, nediskriminirajuća i proporcionalna pravila.

1.   Svaka stranka osigurava učinkovite, brze, nediskriminacijske i dostupne postupke kojima se jamči pravo na žalbu protiv upravnih postupaka, presuda ili odluka carinskih ili drugih nadležnih tijela koji utječu na uvoz ili izvoz robe ili na robu u provozu.

2.   Žalbeni postupci mogu uključivati upravno preispitivanje koje provodi nadzorno tijelo i sudsko preispitivanje odluka donesenih na upravnoj razini u skladu sa zakonima i drugim propisima stranke.

3.   Pravo na žalbu ima i svaka osoba koja je podnijela zahtjev carinskim ili drugim nadležnim tijelima za odluku, a nije dobila odluku na taj zahtjev u relevantnom roku.

4.   Svaka stranka osigurava da njezina carinska ili druga nadležna tijela osobama kojima se izdaju upravne odluke dostave razloge za te odluke kako bi se, prema potrebi, olakšali žalbeni postupci.

1.   Svaka stranka osigurava da se njezinim carinskim zakonima i drugim propisima propisuju razmjerne i nediskriminirajuće sankcije za kršenja njezinih carinskih zakona, drugih propisa ili postupovnih uvjeta.

2.   Svaka stranka osigurava da se sankcija zbog kršenja njezinih carinskih zakona, drugih propisa ili postupovnih uvjeta izriče samo osobi koja je zakonski odgovorna za kršenje.

3.   Svaka stranka osigurava da se izrečena sankcija temelji na činjenicama i okolnostima predmeta i da je razmjerna stupnju i težini povrede. Svaka stranka dužna je izbjegavati sukobe interesa i davanje poticaja kad je riječ o procjeni i naplati sankcija.

4.   Svaku se stranku potiče da otkrivanje kršenja carinskih zakona, drugih propisa ili postupovnih zahtjeva carinskom tijelu razmotri kao moguću olakotnu okolnost pri utvrđivanju sankcije.

5.   Ako stranka izriče sankciju za kršenje svojih carinskih zakona, drugih propisa ili postupovnih uvjeta, ona dostavlja pisano objašnjenje osobi kojoj izriče sankciju, navodeći prirodu kršenja i primjenjive zakone, druge propise ili postupke u skladu s kojima je izrečen iznos ili raspon sankcije za kršenje.

1.   Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu („Pododbor”) osnovan je u skladu s člankom 8.8. stavkom 1.

2.   Pododbor osigurava pravilnu provedbu ovog poglavlja, provedbu prava intelektualnog vlasništva na granicama od strane nadležnih tijela u skladu s poglavljem 32. odjeljkom C pododjeljkom 2., Protokolom uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima i svim dodatnim carinskim odredbama dogovorenima između stranaka te ispituje sva pitanja koja proizlaze iz njihove primjene.

3.   Funkcije pododbora uključuju:

4.   Pododbor može davati preporuke o pitanjima obuhvaćenima stavkom 2. Zajedničko vijeće ili Zajednički odbor ovlašteni su donositi odluke o uzajamnom priznavanju tehnika upravljanja rizicima, normi povezanih s rizicima, sigurnosnih kontrola i partnerskih programa za olakšavanje trgovine, uključujući aspekte kao što su prijenos podataka i uzajamno dogovorene pogodnosti.

1.   Za potrebe ovog članka „privremeni uvoz” znači carinski postupak u okviru kojeg se određena roba, uključujući prijevozna sredstva, može unijeti na carinsko područje uvjetno oslobođena plaćanja uvoznih carina i poreza i bez primjene uvoznih zabrana ili ograničenja gospodarske naravi. Ta roba mora biti uvezena u posebne svrhe te mora biti namijenjena za ponovni izvoz unutar određenog razdoblja te ne smije biti podvrgnuta nikakvim promjenama, osim uobičajene amortizacije zbog upotrebe.

2.   Svaka stranka odobrava privremeni uvoz, uz potpuno uvjetno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza i bez primjene uvoznih ograničenja ili zabrana gospodarske naravi (12), kako je predviđeno njezinim zakonima i drugim propisima, za sljedeće vrste robe:

3.   Svaka stranka prihvaća, u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima (13), privremeni uvoz robe iz stavka 2. kao i karnete ATA, bez obzira na njihovo podrijetlo, izdane u drugoj stranci u skladu s Konvencijom o privremenom uvozu, sastavljenom u Istanbulu 26. lipnja 1990., potvrđene u drugoj stranci i za koje jamči udruženje koje je dio međunarodnog jamstvenog lanca, koje su ovjerila nadležna tijela i koji su valjani na carinskom području stranke uvoznice.

1.   Za potrebe ovog članka „popravak” znači bilo koji postupak obrade koji se poduzima na robi radi popravka kvara u radu ili oštećenja materijala i koji podrazumijeva ponovno uspostavljanje izvorne funkcije robe ili osiguravanje usklađenosti s tehničkim zahtjevima za njezinu uporabu bez čega se roba više ne bi mogla upotrebljavati na uobičajeni način u svrhe za koje je bila namijenjena. Popravak uključuje obnovu i održavanje, ali ne uključuje aktivnost ili postupak kojim se:

2.   Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja ponovno ulazi na njezino carinsko područje nakon što je bila privremeno izvezena iz njezina carinskog područja u carinsko područje druge stranke radi popravka.

3.   Stavak 2. ne primjenjuje se na robu koja se uvozi na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili robu sličnog statusa, koja se potom izvozi radi popravka i ne uvozi se ponovno na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili pod sličnim statusom.

4.   Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja se privremeno uvozi s carinskog područja druge stranke radi popravka.

1.   Naknade i druge pristojbe koje stranka naplaćuje na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe druge stranke ograničavaju se na približni trošak pruženih usluga i ne čine neizravnu zaštitu u odnosu na domaću robu ili oporezivanje uvoza ili izvoza u fiskalne svrhe.

2.   Stranka ne naplaćuje naknade ili druge pristojbe na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe druge stranke na ad valorem osnovi.

3.   Svaka stranka može nametnuti pristojbe ili zahtijevati povrat troškova ako se pružaju posebne usluge, uključujući sljedeće:

4.   Svaka stranka odmah objavljuje sve naknade i pristojbe koje bi mogla naplaćivati u vezi s uvozom ili izvozom u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se upoznaju s njima.

5.   Nijedna stranka ne zahtijeva konzularne transakcije, uključujući s time povezane naknade i pristojbe, u vezi s uvozom bilo koje robe druge stranke.