(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 13. prosinca 2021. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom keramičkih pločica podrijetlom iz Indije i Turske („predmetne zemlje”) na temelju članka 5. osnovne uredbe. Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak na temelju pritužbe koju je 3. studenoga 2021. podnijelo Europsko udruženje proizvođača keramičkih pločica („CET” ili „podnositelj pritužbe”). Pritužba je podnesena u ime industrije Unije koja proizvodi keramičke pločice u smislu članka 5. stavka 4. osnovne uredbe. Pritužba je sadržavala dokaze o dampingu i posljedičnoj materijalnoj šteti dostatne za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

(3)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala zainteresirane strane da joj se obrate radi sudjelovanja u ispitnom postupku. Osim toga, Komisija je posebno obavijestila podnositelja pritužbe, druge poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike i tijela Indije i Turske, poznate uvoznike, dobavljače, korisnike i trgovce, te udruženja za koja se zna da se postupak na njih odnosi, te ih je pozvala na sudjelovanje.

(4)

Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima. Komisija je održala saslušanja s proizvođačem izvoznikom iz Turske i njegovim povezanim društvima, turskom vladom i Udruženjem izvoznika proizvoda od cementa, stakla, keramike i zemlje iz Turske („CGCSA”).

(5)

Primjedbe na pritužbu i pokretanje ispitnog postupka dostavili su turska vlada, Bien & Qua Group, CGCSA, udruženje Morbi Ceramic, Indijsko vijeće za keramičke pločice i sanitarije („indijsko vijeće i udruženje”) te više indijskih proizvođača/izvoznika. Primjedbe je dostavio i podnositelj pritužbe, koji je u njima osporio podneske zainteresiranih strana.

(6)

Komisija je na početku istaknula da je ispitala pritužbu u skladu s člankom 5. osnovne uredbe i zaključila da su zahtjevi za pokretanje ispitnog postupka ispunjeni, tj. da su podneseni dostatni dokazi za pokretanje ispitnog postupka.

(7)

U skladu s člankom 5. stavkom 2. osnovne uredbe, pritužba mora sadržavati informacije koje su razumno dostupne podnositelju pritužbe. Pravni standard dokaza koji su potrebni za pokretanje ispitnog postupka („dostatni” dokazi) razlikuje se od onog koji je potreban za privremeno ili konačno utvrđivanje postojanja dampinga, štete ili uzročno-posljedične veze. Stoga, dokazi koji količinom ili kvalitetom nisu dostatni da bi se opravdalo privremeno ili konačno utvrđivanje dampinga, štete ili uzročnosti ipak mogu biti dostatni da bi opravdali pokretanje ispitnog postupka (3).

(8)

Turska vlada, indijski proizvođači izvoznici, Bien & Qua Group, indijsko vijeće i udruženje te CGCSA osporili su Komisijinu analizu razine potpore pritužbi („analiza reprezentativnosti”).

(9)

Te su strane istaknule da je pritužbu podržao samo „mali dio” domaćih proizvođača, odnosno 25,8 % ukupne proizvodnje keramičkih pločica u Uniji 2020., kako se navodi u pritužbi.

(10)

Te su strane tvrdile i da se takav postotak nije mogao smatrati većinskim dijelom domaće industrije u skladu s člankom 4. Sporazuma o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. („Sporazum WTO-a o antidampingu”) te da je upitno jesu li domaći proizvođači koji su podnijeli pritužbu, odnosno u čije je ime ona podnesena, ostvarili prag od 25 % utvrđen u članku 5. stavku 4. Sporazuma WTO-a o antidampingu. Napomenule su i da određeni proizvođači keramičkih pločica u Uniji nisu ni navedeni u Prilogu 4. pritužbi kao proizvođači iz Unije te su zatražile da Komisija objavi svoju analizu reprezentativnosti i metodologiju, odnosno tvrdile su da podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze da odluku o podnošenju pritužbe podupiru svi njegovi članovi.

(11)

Sve su tvrdnje o reprezentativnosti odbačene. Komisija je provela vlastitu analizu reprezentativnosti. Prije toga stupila je u kontakt sa svim poznatim proizvođačima keramičkih pločica u Uniji, od kojih je zatražila da izraze svoje stajalište o pokretanju ispitnog postupka i prijave svoju proizvodnju tijekom razdoblja ispitnog postupka (od 1. srpnja 2020. do 30. lipnja 2021.). Više od 30 % ukupne proizvodnje u Uniji izrazilo je potporu, a nijedan proizvođač nije izrazio protivljenje ili neutralno stajalište o pokretanju ispitnog postupka. Stoga su ispunjeni odgovarajući pragovi utvrđeni u članku 5. stavku 4. osnovne uredbe. Rezultat analize, popis društava s kojima je Komisija stupila u kontakt, odgovori koji nisu povjerljivi i metodologija stavljeni su na raspolaganje u dokumentaciji ispitnog postupka koja nije povjerljiva („bilješka u dokumentaciji o reprezentativnosti”).

(12)

Člankom 5. stavkom 2. točkom (a) osnovne uredbe zahtijeva se da pritužba sadržava popis svih domaćih proizvođača koji su poznati podnositelju pritužbe, ali to nisu nužno svi proizvođači. Analiza reprezentativnosti provedena je na temelju tada poznatih proizvođača, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 11. Taj popis domaćih proizvođača možda nije bio potpun, ali nakon pokretanja ispitnog postupka nije se javio nijedan drugi proizvođač iz Unije zbog kojeg bi ocjena reprezentativnosti pritužbe bila nevaljana.

(13)

Zainteresirane strane nisu dostavile dokaze zbog kojih bi pritužba, prije svega pokazatelji štete na temelju informacija društava koja su dostavila podatke za pritužbu, dovela do iskrivljene analize koja ne bi bila reprezentativna za industriju Unije u cjelini. Samo su napomenule da je 25,8 % domaćih proizvođača koji podupiru pritužbu „vrlo malo” i „neuobičajeno”.

(14)

Kad je riječ o definiciji industrije Unije, zainteresirane strane kombinirale su članak 4. osnovne uredbe o definiciji industrije Unije i članak 5. osnovne uredbe kojim se utvrđuju pravila za pokretanje postupka. Prag od 25 % proizvodnje koji je potreban za pokretanje postupka ne odnosi se nužno na standard „većinskog dijela” (4).

(15)

Indijski proizvođači izvoznici tvrdili su da je podnositelj pritužbe pri utvrđivanju proizvodnje u Uniji za 2020. neopravdano izostavio podatke o proizvodnji iz baze podataka PRODCOM iz neozbiljnih razloga.

(16)

Komisija se nije složila s tim. Zainteresirane strane nisu dostavile dokaze o tome zašto bi podaci koje su podnositelju pritužbe dostavili njegovi članovi (nacionalna udruženja proizvođača) bili nedostatni, već su samo tvrdile da nije dostavljena metodologija i da podatke CET-a nije ni revidirala ni provjerila nijedna vlada ili agencija. Podnositelj pritužbe zapravo je usporedio brojke iz baze PRODCOM s podacima prikupljenima izravno od nacionalnih udruženja te propisno objasnio zašto je potonje smatrao pouzdanijima. Komisija je smatrala da je argumentacija u pritužbi razumna.

(17)

Indijski proizvođači izvoznici i Bien & Qua Group tvrdili su da društva koja su odlučila da neće surađivati u ispitnom postupku kao društva u uzorku stoga nisu poduprla pritužbu. Komisija bi stoga razinu potpore trebala ocijeniti bez uzimanja u obzir proizvodnje tih društava.

(18)

Ta je tvrdnja odbačena. Potpora pritužbi prije pokretanja postupka i analiza reprezentativnosti uređene su člankom 5. osnovne uredbe, a odnose se na pokretanje postupka. S druge strane, odabir uzorka temelji se na članku 17. osnovne uredbe i odnosi se na ispitni postupak. Činjenica da se društvo koje podupire pokretanje ispitnog postupka kasnije odlučilo povući iz uzorka koji je odabrala Komisija ne utječe na analizu reprezentativnosti. Ta su društva i dalje proizvođači iz Unije koji su poduprli pokretanje ispitnog postupka.

(19)

Turska vlada, indijski proizvođači izvoznici te indijsko vijeće i udruženje osporili su Komisijino odobravanje anonimnosti određenim proizvođačima iz Unije na različitim osnovama. Te su strane smatrale da je za iznošenje tvrdnji o šteti identitet podnositelja pritužbe morao biti otkriven jer se tvrdnje o šteti ne mogu procijeniti bez te informacije. Tvrdile su i da je anonimnost bila namjeran pokušaj podnositelja pritužbe da izbjegne legitimne prosvjede korisničke industrije Unije. Osim toga, tvrdile su da je povrijeđeno pravo na obranu jer se bez poznavanja identiteta proizvođača iz Unije njihovi podaci nisu mogli usporediti s javnim izvorima.

(20)

Komisija se nije složila s tim. Odobravanje povjerljivog postupanja s identitetom nije utjecalo na mogućnost da zainteresirane strane ocijene štetu koja je navedena u pritužbi. Pritužba je doista sadržavala sve potrebne pokazatelje štete i objašnjenje svojih izvora, uključujući broj društava koja su dostavila odgovarajuće pokazatelje. Zainteresirane strane imale su mogućnost da dostave primjedbe o procjeni štete u okviru pritužbe i to su doista učinile. Komisija je napomenula i da je anonimnost odobrena samo društvima koja su navela dobar razlog za to i potkrijepila rizik od protumjera, kako je objašnjeno u bilješci u dokumentaciji o reprezentativnosti.

(21)

Kad je riječ o reprezentativnosti, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 11., rezultat je bio dostupan u dokumentaciji koja nije povjerljiva i uključivao je odgovore koji nisu povjerljivi svih društava koja su sudjelovala. Iako su bili anonimni, ti su odgovori i dalje sadržavali podatke potrebne da bi druge zainteresirane strane mogle ocijeniti Komisijinu analizu, odnosno podatke o proizvodnji i prodaji po društvu, među ostalim čimbenicima.

(22)

Tvrdnja da je to bio namjerni pokušaj da se izbjegnu legitimni prosvjedi korisničke industrije bila je neutemeljena. Razlog za odobravanje anonimnosti bio je rizik od protumjera. To ni na koji način nije spriječilo korisnike da iznesu svoja stajališta. Komisija se nakon pokretanja postupka obratila svim poznatim korisnicima i pozvala ih da surađuju u ispitnom postupku i dostave podneske u okviru procjene interesa Unije (5). Korisnici koji su se registrirali kao zainteresirane strane imali su pristup verziji pritužbe koja nije povjerljiva i omogućeno im je da dostave primjedbe na pritužbu i na pokretanje ispitnog postupka (6).

(23)

Turska vlada, Bien & Qua Group i CGCSA osporili su razdoblje korišteno u pritužbi (od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2020.) jer ono nije bilo najbliže moguće datumu pokretanja postupka te se razlikovalo od razdoblja ispitnog postupka koje je odabrala Komisija. Turska vlada u tom pogledu pozvala se na završno izvješće povjerenstva u postupku WTO-a za rješavanje spora Meksiko – Čelične cijevi (7).

(24)

Komisija je istaknula da u osnovnoj uredbi ne postoji pravni zahtjev o razdoblju koje odaberu podnositelji pritužbe, kao ni zahtjev da razdoblje odabrano za ispitni postupak mora biti jednako razdoblju koje odaberu podnositelji pritužbe. Međutim, kao što je učinila u ovom slučaju, Komisija za potrebe reprezentativnog nalaza u skladu s člankom 6. osnovne uredbe može odabrati novije razdoblje, koje obično obuhvaća najmanje šest mjeseci neposredno prije pokretanja postupka. To ne znači da razdoblje koje su odabrali podnositelji pritužbe nije bilo valjano za potrebe pritužbe. Osim toga, zainteresirane strane nisu dostavile dokaze koji bi upućivali na suprotno.

(25)

Konačno, izvješće povjerenstva WTO-a na koje je uputila turska vlada ne primjenjuje se na razdoblje koje je odabrao podnositelj pritužbe jer je predmet tog spora bilo razdoblje ispitnog postupka koje je odabralo tijelo koje provodi ispitni postupak, koje se u tom slučaju podudaralo s razdobljem iz pritužbe. Nadalje, sporna točka, kako je navela turska vlada, bio je razmak od osam mjeseci između razdoblja ispitnog postupka koje je odabralo tijelo koje provodi ispitni postupak i pokretanja postupka. U ovom slučaju razmak je bio manji od šest mjeseci.

(26)

Turska vlada napomenula je da je izračunana uobičajena vrijednost koju je podnositelj pritužbe upotrijebio pri izračunavanju dampinga za Tursku bila prenapuhana zbog izvora koji je u pritužbi korišten za izračunavanje plaća u Turskoj. Napomenula je i da se u Prilogu 10. pritužbi, u dokumentu naslovljenom „Izračun dampinga za Tursku – Metodologija i troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi” u petom koraku izračuna dampinga u naslovu i u tekstu spominju indijske izvozne cijene franko tvornica i CIF. Zatražila je od Komisije da pojasni je li riječ o pogrešci u pisanju ili su pri izračunavanju dampinga za turski izvoz korištene indijske cijene franko tvornica i CIF.

(27)

Brojke na kojima se temeljila uobičajena vrijednost potkrijepljene su dostatnim dokazima, što je potvrđeno analizom službi Komisije. Kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 7., podnositelj pritužbe koristio je brojke koje su mu bile razumno dostupne. Komisija je potvrdila da je navođenje indijskih izvoznih cijena franko tvornica i CIF bilo rezultat pogreške u pisanju i da su za izračun dampinga korištene turske cijene franko tvornica i CIF.

(28)

Indijski proizvođači izvoznici tvrdili su da pritužba nije sadržavala dokaze o dampingu u odnosu na Indiju jer je podnositelj pritužbe izračunao uobičajenu vrijednost. Smatrali su da se člankom 5.2. Sporazuma WTO-a o antidampingu zahtijeva da podnositelj zahtjeva dostavi podatke koji su mu razumno dostupni o cijenama po kojima se predmetni proizvod prodaje ako je namijenjen potrošnji na domaćem tržištu predmetnih zemalja.

(29)

Ta je tvrdnja odbačena. Kako je navedeno u pritužbi, podnositelj pritužbe prvo je pokušao pribaviti domaće cijene u Indiji. Pozvao je sva udruženja koja su njegovi članovi da prikupe domaće račune, ponude ili cjenike koji se odnose na 2020. Jedno nacionalno udruženje proizvođača naručilo je posebno izvješće u tu svrhu i dostavilo ga podnositelju pritužbe. To je izvješće uključivalo domaće indijske račune za samo dva mjeseca razdoblja ispitnog postupka koje je korišteno u pritužbi. Stoga se podnositelj pritužbe vratio izračunu uobičajene vrijednosti. U članku 5.2. Sporazuma WTO-a o antidampingu i članku 5. stavku 2. točki (c) osnovne uredbe jasno se navodi da se uobičajena vrijednost može temeljiti na izračunanoj vrijednosti proizvoda.

(30)

Indijski proizvođači izvoznici tvrdili su da se u pritužbi prekomjerno primjenjivala povjerljivost te da zbog toga nisu mogli ocijeniti važne elemente i na odgovarajući način razmotriti tvrdnje u pritužbi.

(31)

Komisija se nije složila s tim. Smatrala je da je verzija dokumentacije koja je zainteresiranim stranama iz pritužbe dana na uvid sadržavala sve bitne dokaze i sažetke koji nisu povjerljivi, a sadržavaju podatke dostavljene kao povjerljive kako bi zainteresirane strane mogle ostvariti svoja prava na obranu tijekom cijelog postupka.

(32)

Člankom 19. osnovne uredbe omogućuje se zaštita povjerljivih podataka u okolnostima u kojima bi njihovo objavljivanje dalo znatnu prednost konkurentu ili bi imalo znatan štetni učinak na osobu koja daje podatke ili na osobu od koje je ta osoba primila podatke. Komisija je ocijenila informacije dostavljene u osjetljivim prilozima pritužbi i smatrala je da pripadaju tim kategorijama.

(33)

Komisija je u svakom slučaju istaknula da su indijski proizvođači izvoznici dijelove pritužbe koji su navedeni kao „osjetljivi” samo označili problematičnima, ali nisu objasnili zašto. Za svaki označeni dio podnositelj pritužbe dostavio je smislen sažetak informacija sadržanih u osjetljivim prilozima pritužbe kako bi se zainteresiranim stranama omogućilo „razumijevanje biti informacija koje su dostavljene kao povjerljive”, kako je utvrđeno člankom 19. stavkom 2. osnovne uredbe.

(34)

Primjerice, u verziji pritužbe koja nije povjerljiva jasno je navedeno da je podnesena u ime 29 proizvođača keramičkih pločica iz Unije, navedena je veličina tih proizvođača te da su dva dodatna proizvođača iz Unije službeno poduprla pritužbu. Prilozi 7., 8. i 9. koji nisu povjerljivi sadržavali su popise indijskih i turskih proizvođača. Prilog 10. koji nije povjerljiv sadržavao je detaljno objašnjenje izračunane uobičajene vrijednosti i dampinške marže za Indiju. Prilog 11. koji nije povjerljiv sadržavao je podatke o analizi trgovinskih tokova. Prilog 12. koji nije povjerljiv i glavni tekst pritužbe koji nije povjerljiv sadržavali su sve pokazatelje štete (zbirno). Izračun sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena, uključujući cijene i korištenu metodologiju, objašnjeni su u glavnom dijelu pritužbi. U prilozima 22. i 23. koji nisu povjerljivi objašnjeno je koje su informacije dostavljene u povjerenju te su navedeni sažeci tih informacija.

(35)

Bien & Qua Group i CGCSA osporavali su kumulaciju turskog i indijskog uvoza u pritužbi. To su osporavanje temeljili na različitim uvoznim cijenama tih dviju zemalja te na razlici između turskih cijena i cijena Unije, različitim kretanjima uvoza, zemljopisnoj raspodjeli uvoza, navodnim razlikama među proizvodima te na Sporazumu o pridruživanju između EU-a i Turske.

(36)

Komisija se nije složila s tim. Prije svega, i kako je podnositelj pritužbe tvrdio u podnesku o pokretanju postupka, Sporazum o pridruživanju između EU-a i Turske nije bio bitan za analizu na temelju članka 3. stavka 4. osnovne uredbe.

(37)

Kad je riječ o drugim razlozima koje su iznijele zainteresirane strane, Komisija je na temelju dostupnih informacija i statističkih podataka utvrdila da su uvjeti za kumulaciju uvoza iz predmetnih zemalja na temelju članka 3. stavka 4. osnovne uredbe bili ispunjeni u fazi podnošenja pritužbe. Utvrđeno je da su dampinške marže iznad razine de minimis. Kako je vidljivo iz dostupnih službenih statističkih podataka o uvozu, dampinški uvoz iz svih predmetnih zemalja bio je iznad razine de minimis.

(38)

Nadalje, uvjeti tržišnog natjecanja smatrali su se sličnima zbog:

(39)

Turska vlada, indijski proizvođači izvoznici, Bien & Qua Group i CGCSA tvrdili su da su određeni pokazatelji štete, kako su analizirani u pritužbi (primjerice proizvodni kapacitet, obujam prodaje na tržištu Unije, prodajne cijene na tržištu Unije, zaposlenost i razine zaliha) zabilježili pozitivna kretanja u razdoblju obuhvaćenom ispitivanjem, što jasno pokazuje da podnositelji pritužbe nisu pretrpjeli štetu. Turska vlada isto je tako tvrdila da se šteta razlikovala ovisno o skupini (velika, srednja i mala poduzeća u Uniji) te da bi Komisija trebala analizirati štetu u cjelini.

(40)

Kao privremena primjedba, za ocjenjivanje dostatnosti dokaza o šteti u fazi podnošenja pritužbe potrebno je ispitivanje, među ostalim, relevantnih čimbenika kako je opisano u članku 5. stavku 2. točki (d) osnovne uredbe. Člankom 5. stavkom 2. osnovne uredbe ne zahtijeva se da svi čimbenici štete navedeni u njezinu članku 3. stavku 5. pokazuju pogoršanje kako bi se utvrdila materijalna šteta. Naime, u tekstu članka 5. stavka 2. osnovne uredbe navodi se da pritužba sadržava podatke o promjenama obujma navodnog dampinškog uvoza, učinku tih uvoza na cijene istovjetnog proizvoda na tržištu Unije i učinku uvoza na industriju Unije, a kako to pokazuju relevantni (ne nužno svi) čimbenici i pokazatelji koji se odnose na stanje industrije Unije, kao što je navedeno u članku 3. stavcima 3. i 5. osnovne uredbe. Stoga ne moraju nužno svi čimbenici pokazivati pogoršanje kako bi se utvrdili dostatni dokazi o šteti niti je u pritužbi nužno bilo potrebno ispitati sve te dokaze.

(41)

Kad je riječ o šteti, posebna analiza pritužbe pokazala je da postoji dovoljno dokaza koji ukazuju na povećani prodor uvoza keramičkih pločica iz Indije i Turske na tržište Unije (u apsolutnom i u relativnom smislu).

(42)

Konkretno, prema dokazima navedenima u pritužbi, od 2017. do 2020. obujam uvoza iz Turske povećao se za 48 % (s 32 milijuna m2 u 2017. na 46 milijuna m2 u razdoblju ispitnog postupka), što je rezultiralo tržišnim udjelom od 5,7 % u 2020. (u odnosu na 4,1 % u 2017.). Turske cijene smanjile su se u tom razdoblju u prosjeku za 3 %. Tijekom istog razdoblja uvoz iz Indije utrostručio se (s otprilike 8 milijuna m2 na više od 25 milijuna m2), što je rezultiralo tržišnim udjelom od 3,1 % u 2020. (u odnosu na nešto više od 1 % u 2017.). Isto tako, u skladu s dokazima koji su dostavljeni u okviru pritužbe, taj je uvoz ostvaren po dampinškim cijenama koje su znatno niže od cijena industrije Unije. Čini se da je to imalo materijalno štetan učinak na stanje industrije Unije, što se, primjerice, vidjeti iz smanjenja prodaje ili pogoršanja financijskih rezultata.

(43)

Turska vlada tvrdila je da je podjela industrije Unije u tri skupine prema proizvodnji po društvu bila namjerni pokušaj podnositelja pritužbe da naglasi navodnu štetu koja je nanesena maloj skupini podnositelja pritužbe.

(44)

Komisija se nije složila s tim. Pritužba je sadržavala mikroekonomske pokazatelje štete za svaku od tri skupine posebno i za te tri skupine zajedno te makroekonomske pokazatelje štete za cijelu industriju Unije. Stoga je pritužba sadržavala dostatne dokaze o šteti za cijelu industriju Unije i omogućila detaljniju analizu s obzirom na to da kretanja nisu bila jednaka za sve tri skupine.

(45)

Turska vlada, indijski proizvođači izvoznici, indijsko vijeće i udruženje, CGCSA i Bien & Qua Group tvrdili su da pritužba nije sadržavala dostatne dokaze o uzročno-posljedičnoj vezi između navodnog dampinškog uvoza i navodne štete za industriju Unije. Te su strane tvrdile da je navodna šteta posljedica drugih uzroka, kao što su pandemija bolesti COVID-19, povećanje troškova industrije Unije ili njezinih loših izvoznih rezultata.

(46)

Komisija se nije složila s tim. U odjeljku 6. pritužbe analizirani su drugi poznati čimbenici koji su mogli utjecati na rezultat industrije Unije, uključujući njezin izvozni rezultat, povećanje njezinih troškova, utjecaj pandemije bolesti COVID-19 ili uvoz iz drugih zemalja osim Indije i Turske.

(47)

Konkretno, u pritužbi se priznaje da se izvoz društava koja su dostavila podatke za pritužbu smanjio, ali je i dalje činio 24 % njihove ukupne prodaje. Navedeno je i da je izbijanje pandemije bolesti COVID-19 utjecalo na industriju pločica u Uniji. Zbog strogih sanitarnih mjera tvornice su nekoliko mjeseci bile zatvorene u nekim državama članicama, tj. u Italiji i Španjolskoj, a ta su ograničenja kretanja uvelike utjecala na proizvodnju, no industrija je svoj obujam prodaje mogla održati prodajom zaliha. Kad je riječ o uvozu iz drugih trećih zemalja, nijedna treća zemlja osim predmetnih zemalja nije ostvarila tržišni udio iznad razine de minimis od 1 %. U pritužbi je potvrđeno i povećanje troškova, no dostavljeni su dokazi koji potvrđuju da je povećanje jediničnih cijena bilo manje od povećanja troškova proizvodnje, što je posljedica povećanog prodora uvoza iz Indije i Turske po dampinškim cijenama koje su snižavale cijene industrije Unije.

(48)

Komisija smatra da nijedan od navedenih čimbenika, kako su analizirani u pritužbi, nije doveo u pitanje zaključak da postoji dovoljno dokaza za pokretanje antidampinškog postupka s obzirom na tvrdnju da dampinški uvoz ima materijalno štetan učinak na stanje industrije Unije, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 42.

(49)

CGCSA i Bien & Qua Group tvrdili su da analiza prijetnje štete dostavljena u sklopu pritužbe nije zadovoljila relevantni pravni standard jer je obuhvaćala samo razdoblje do drugog tromjesečja 2021.

(50)

Te primjedbe nisu bile relevantne za Komisijinu analizu pritužbe i pokretanje postupka. Kako je sažeto u odjeljku 4. Obavijesti o pokretanju postupka, bilo je dovoljno dokaza da pritužba ispunjava zahtjeve za pokretanje postupka na temelju materijalne štete. Konkretno, podnositelj pritužbe dostavio je dostatne dokaze da se uvoz proizvoda iz ispitnog postupka iz predmetnih zemalja ukupno povećao u apsolutnom smislu i u smislu tržišnog udjela te da su takvo povećanje i razina cijena uvoza negativno utjecali na razinu naplaćenih cijena i na tržišni udio industrije Unije, što je dovelo do znatnih negativnih učinaka na ukupan rezultat industrije Unije.

(51)

Komisija je na temelju navedenoga potvrdila da su ispunjeni odgovarajući pragovi za pokretanje ispitnog postupka utvrđeni u članku 5. stavku 4. osnovne uredbe te da je podnositelj pritužbe dostavio dostatne dokaze o dampingu, šteti i uzročno-posljedičnoj vezi, čime su ispunjeni zahtjevi iz članka 5.2. Sporazuma WTO-a o antidampingu i članka 5. stavka 2. osnovne uredbe. Pritužba je tako ispunila uvjete za pokretanje postupka.

(52)

Nakon konačne objave više zainteresiranih strana ponovilo je neke svoje primjedbe dostavljene pri pokretanju ispitnog postupka.

(53)

Turska vlada, CGCSA, Sogutsen Seramik iz Turske i 16 indijskih proizvođača izvoznika ponovili su svoje tvrdnje o reprezentativnosti iznesene nakon pokretanja postupka. Konkretno, podsjetili su na to da se ne bi trebalo smatrati da dva proizvođača iz Unije, koji su zamijenjeni u uzorku kad su obavijestili Komisiju da neće moći ispuniti upitnik, podupiru pokretanje postupka. Nadalje, ponovo su tvrdili da je potpora pokretanju ispitnog postupka bila preslaba i da se ne može smatrati većinskim dijelom domaće industrije prema članku 4. Sporazuma WTO-a o antidampingu.

(54)

Tvrdnje o reprezentativnosti razmotrene su u uvodnim izjavama od 11. do 16. i u uvodnoj izjavi 18. S obzirom na to da strane nisu iznijele nove argumente, Komisija je potvrdila njihovo odbacivanje.

(55)

Šesnaest indijskih proizvođača izvoznika i tursko društvo Sogutsen Seramik ponovili su da je njihovo pravo na obranu prekršeno odobravanjem anonimnosti nekim proizvođačima iz Unije.

(56)

Tvrdnje o anonimnosti određenih proizvođača iz Unije i navodnom kršenju prava na obranu razmotrene su u uvodnim izjavama od 20. do 22. Komisija je potvrdila odbacivanje tih tvrdnji.

(57)

U Obavijesti o pokretanju postupka Komisija je navela da bi mogla provesti odabir uzorka zainteresiranih strana u skladu s člankom 17. osnovne uredbe.

(58)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da je odabrala privremeni uzorak šest proizvođača iz Unije. Komisija je uzorak odabrala na temelju najvećeg reprezentativnog obujma prodaje i proizvodnje, uzimajući u obzir zemljopisnu rasprostranjenost te veliku rascjepkanost industrije keramičkih pločica u skladu s metodologijom koja je detaljno opisana u uvodnim izjavama od 59. do 63.

(59)

U prethodnim ispitnim postupcima povezanima s dampinškim uvozom keramičkih pločica (8) Komisija je zaključila da je industrija keramičkih pločica znatno rascjepkana. Stoga, kako rezultati velikih društava ne bi prevladali u analizi štete i kako bi se na odgovarajući način odrazilo stanje malih i srednjih proizvođača koji zajedno čine znatan udio proizvodnje u Uniji, Komisija je odlučila utvrditi tri kategorije proizvođača na temelju godišnje količine proizvodnje:

(60)

Iako je ovaj ispitni postupak pokazao preusmjeravanje prema velikim proizvođačima, industrija Unije i dalje je vrlo rascjepkana, a mali i srednji proizvođače činili su otprilike polovinu proizvodnje Unije u razdoblju ispitnog postupka. U skladu s tim Komisija je smatrala da bi u ovom ispitnom postupku trebalo uzeti u obzir i rascjepkanost industrije Unije. Stoga je odlučila primijeniti jednaku metodologiju za odabir uzorka kao u prethodnim ispitnim postupcima i smatrala je da u uzorku trebaju biti zastupljene sve kategorije proizvođača.

(61)

Privremeni se uzorak sastojao od šest proizvođača iz Unije. Proizvođači iz Unije u uzorku u razdoblju ispitnog postupka činili su 6 % ukupne procijenjene proizvodnje Unije i 8 % ukupne prodaje industrije Unije. Bila su zastupljena društva iz svih triju kategorija: jedan veliki proizvođač, dva srednja proizvođača i tri mala proizvođača.

(62)

Kako bi se odrazile različite moguće situacije u različitim državama članicama Unije, Komisija je pri odabiru uzorka uzela u obzir i zemljopisnu rasprostranjenost kako je spomenuto u uvodnoj izjavi 58. Proizvođači u uzorku bili su iz Italije, Poljske, Španjolske i jedne srednjoeuropske zemlje. Stoga su uzorkom bile obuhvaćene države članice u kojima je bilo smješteno otprilike 90 % proizvodnje.

(63)

Komisija je stoga smatrala da je primijenjenom metodologijom dobiven uzorak reprezentativan za proizvodnju Unije u cjelini i time u skladu s člankom 17. stavkom 1. osnovne uredbe.

(64)

Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe o privremenom uzorku. U zadanom roku nisu zaprimljene nikakve primjedbe i stoga je privremeni uzorak potvrđen. Uzorak se smatrao reprezentativnim za industriju Unije.

(65)

Nakon što je uzorak potvrđen, jedan mali proizvođač iz Italije koji je uključen u uzorak obavijestio je Komisiju da nije u mogućnosti dostaviti odgovor na upitnik. Komisija je stoga to društvo zamijenila drugim malim proizvođačem iz Italije i obavijestila zainteresirane strane o reviziji konačnog uzorka.

(66)

Nakon prve revizije konačnog uzorka i dodano društvo obavijestilo je Komisiju da ne može dostaviti odgovor na upitnik. Komisija je ponovno revidirala konačni uzorak i zamijenila to društvo drugim malim proizvođačem iz Italije. Zainteresirane strane obaviještene su o drugoj reviziji konačnog uzorka.

(67)

Nakon druge revizije konačni uzorak predstavljao je 6 % ukupne procijenjene proizvodnje Unije i 8 % ukupne prodaje industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka te je obuhvaćao četiri države članice u kojima se nalazilo otprilike 90 % proizvodnje Unije. Komisija je smatrala da je konačni uzorak reprezentativan u smislu ukupne proizvodnje i prodaje u Uniji i zemljopisne rasprostranjenosti te da uzima u obzir rascjepkanosti industrije Unije.

(68)

Nakon konačne objave turska vlada, CGCSA i četiri turska društva (EGE Seramik, Kale Seramik, Sogutsen Seramik i Yurtbay Seramik) iznijeli su primjedbe na uzorak proizvođača iz Unije. Konkretno, tvrdili su da uzorak koji čini 6 % proizvodnje u Uniji nije bio dovoljno reprezentativan. Turska vlada i Yurtbay Seramik tvrdili su da je Komisija trebala ispitati svih 29 društava koja su dostavila podatke za pritužbu. Turska vlada i CGCSA prigovorili su Komisiji da je manipulirala odabirom uzorka odabirom društava s financijskim poteškoćama ili društava koja su proizvodila visokokvalitetne keramičke pločice, npr. zanatske ili dizajnerske proizvode.

(69)

Turska vlada nadalje je tvrdila da Komisija nije objasnila sastav uzorka, odnosno broj društava odabranih u svakoj kategoriji proizvođača.

(70)

Prvo, Komisija je napomenula da nijedna strana iz uvodne izjave 68. nije dostavila primjedbe na uzorak proizvođača iz Unije u zadanom roku.

(71)

Nadalje, Komisija nije bila dužna niti je mogla u uzorak uključiti sve proizvođače iz Unije koji su dostavili podatke za pritužbu ili izrazili potporu pokretanju ispitnog postupka u tom pogledu. Komisija je odabrala reprezentativni uzorak proizvođača iz Unije „koji se razumno može ispitati u raspoloživom vremenu” u skladu s člankom 17. osnovne uredbe. Kako bi povećala reprezentativnost uzorka, Komisija je u uzorak uključila dvostruko veći broj proizvođača iz Unije nego inače. Kako bi se odrazila rascjepkanost industrije Unije, pri čemu su mali i srednji proizvođači činili otprilike polovinu proizvodnje Unije u razdoblju ispitnog postupka, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 60., umjesto da uključi tri najveća proizvođača iz Unije u skladu s uobičajenom praksom, Komisija je u uzorak uključila šest društava u trima kategorijama navedenima u uvodnoj izjavi 59. Da je Komisija u uzorak uključila samo tri najveća proizvođača iz Unije, takav se uzorak ne bi znatno povećao u smislu udjela proizvodnje (sa 6 % na 9 % proizvodnje u Uniji) i ne bi odražavao „najveći reprezentativni obujam proizvodnje” jer ne bi odražavao rascjepkanost industrije Unije.

(72)

Komisija je u uzorak uključila više proizvođača iz Unije koji bi se razumno mogli ispitati u raspoloživom vremenu. Komisija je odabrala najveće proizvođače u svakoj kategoriji proizvođača, uzimajući u obzir i zemljopisnu rasprostranjenost. Broj proizvođača iz Unije u svakoj kategoriji odražavao je strukturu industrije Unije koja je Komisiji bila poznata u trenutku pokretanja postupka.

(73)

Naposljetku, Komisija se nije složila s tvrdnjom turske vlade i udruženja CGCSA da je manipulirala uzorkom u korist društava s višim troškovima i cijenama ili društava u financijskim poteškoćama. Odabir uzorka temeljio se na objektivnim kriterijima i podacima koji su Komisiji bili dostupni pri pokretanju postupka. Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na odabir uzorka, ali u zadanom roku nisu zaprimljene nikakve primjedbe. Komisija je podsjetila na to da naknadni navodi strana nisu potkrijepljeni dokazima.

(74)

Stoga su sve tvrdnje o odabiru uzorka proizvođača iz Unije odbačene.

(75)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od nepovezanih uvoznika zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka.

(76)

Pet je društava dostavilo zatražene informacije i pristalo da ih se uključi u uzorak. Jedno društvo, OBI Group Holding SE & Co. KGaA, gotovo je isključivo nabavljalo proizvod iz ispitnog postupka podrijetlom iz Indije i Turske od neovisnih uvoznika koji djeluju kao trgovci na veliko. Komisija je stoga smatrala da bi to društvo trebalo ispitati kao korisnika.

(77)

S obzirom na malen broj odgovora od uvoznika, Komisija je odlučila da odabir uzorka nije potreban. Komisija je o svojoj odluci obavijestila zainteresirane strane. Nisu zaprimljene nikakve primjedbe u tom pogledu.

(78)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka bio potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih proizvođača izvoznika u Indiji zatražila da dostave podatke navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. Usto, Komisija je zatražila od Misije Indije pri Europskoj uniji da utvrdi ostale proizvođače izvoznike, ako takvi postoje, koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku, i/ili da stupi u kontakt s njima.

(79)

Više od 140 proizvođača izvoznika iz Indije dostavilo je zatražene podatke i pristalo da ih se uključi u uzorak. U skladu s člankom 17. stavcima 1. i 2. osnovne uredbe Komisija je putem bilješke u otvorenoj dokumentaciji objavljene 22. prosinca 2021. objavila da je odabrala privremeni uzorak od tri grupacije proizvođača izvoznika na temelju najvećeg reprezentativnog obujma izvoza u Uniju koji bi se razumno mogao ispitati u raspoloživom vremenu. O odabiru privremenog uzorka provedeno je i savjetovanje s nadležnim tijelima Indije.

(80)

Tri su strane dostavile primjedbe na preliminarni uzorak. Dvije od njih zatražile su da ih se uključi u uzorak, ali nisu osporile da su tri društva u privremenom uzorku najveći proizvođači izvoznici niti su tvrdile da bi se njihovim uključivanjem umjesto jednog od ta tri društva poboljšala reprezentativnost uzorka. Jedna grupacija proizvođača izvoznika koji nisu uključeni u uzorak tvrdila je da bi kombinirani obujam prodaje Unije koji su povezani subjekti te grupacije pojedinačno prijavili u obrascima za odabir uzorka tu grupaciju kvalificirao za uzorak jer bi bila rangirana među prva tri proizvođača izvoznika. Komisija je provjerila tu tvrdnju i potvrdila da je ta grupacija doista bila među tri najveća proizvođača izvoznika. Stoga je 3. siječnja 2022. objavila bilješku u otvorenoj dokumentaciji u kojoj je navela revidirani uzorak triju proizvođača izvoznika iz Indije. Revidirani uzorak koji se sastojao od grupacija Lavish Granito Group, Icon Granito Group i Conor Granito Group činio je 20–25 % prodaje u Europsku uniju u razdoblju ispitnog postupka izražene u m2 koju su prijavila sva indijska društva koja su dostavila odgovore u obrascima za odabir uzorka te 16,5–20,5 % uvoza keramičkih pločica iz Indije izraženog u m2 tijekom tog razdoblja. Stoga se uzorak smatrao reprezentativnim.

(81)

Nakon te bilješke grupacija proizvođača izvoznika koja je prvotno bila uključena u uzorak, ali je potom isključena iz revidiranog uzorka, zatražila je ponovno uključivanje u uzorak. Podnesak je sadržavao revidirane izvozne podatke koji su pokazali veći obujam prodaje Unije nego što je prvotno prijavljeno u obrascu za odabir uzorka. Ta je strana tvrdila da bi se reprezentativnost uzorka poboljšala njezinim uključivanjem u uzorak, ponovnom uspostavom prvotnog uzorka ili njezinim dodavanjem u uzorak kao četvrte strane. Komisija je odbila taj zahtjev. Napomenula je da revidirani podaci o izvozu nisu utjecali na reprezentativnost uzorka i da su dostavljeni nakon roka za dostavu informacija za odabir uzorka. Komisija je napomenula i da bi dodavanje četvrte strane u uzorak moglo spriječiti pravovremeni završetak ispitnog postupka. Stoga je potvrdila uzorak u bilješci u otvorenoj dokumentaciji od 12. siječnja 2022.

(82)

Nakon konačne objave Biuro Handlowe Netto PLUS Sp. z o.o. Sp. k., Cortina Outlet & Salon Płytek Cezary Krzysztof Dąbrowski i Cortina Outlet & Salon Płytek Izabela Awier („Netto i Cortina” ili „Ceramika Netto” (9)) tvrdili su da je Komisija trebala ispitati sve proizvođače izvoznike koji su se javili. To je društvo smatralo da tehnička složenost slučaja i složene strukture indijskih proizvođača izvoznika koji surađuju nisu opravdali ograničenje ispitnog postupka na uzorak društava.

(83)

Komisija se nije složila s tim. S obzirom na velik broj indijskih proizvođača izvoznika, na temelju članka 17. stavka 1. osnovne uredbe, Komisija je imala pravo odabrati uzorak. Komisija je odabrala reprezentativni uzorak „koji se razumno može ispitati u raspoloživom vremenu” u skladu s člankom 17. osnovne uredbe. Nadalje, društvo Ceramika Netto nije dostavilo primjedbe na uzorak indijskih proizvođača izvoznika u zadanom roku. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(84)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka bio potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih proizvođača izvoznika u Turskoj zatražila da dostave podatke navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. Usto, Komisija je zatražila od Stalnog predstavništva Turske pri Europskoj uniji da utvrdi ostale proizvođače izvoznike, ako takvi postoje, koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku, i/ili da stupi u kontakt s njima.

(85)

Osamnaest (grupacija) proizvođača izvoznika iz Turske dostavilo je zatražene podatke i pristalo da ih se uključi u uzorak. U skladu s člankom 17. stavcima 1. i 2. osnovne uredbe Komisija je putem bilješke u otvorenoj dokumentaciji objavljene 22. prosinca 2021. objavila da je odabrala privremeni uzorak od tri (grupacije) proizvođača izvoznika na temelju najvećeg reprezentativnog obujma izvoza u Uniju koji bi se razumno mogao ispitati u raspoloživom vremenu. O odabiru privremenog uzorka provedeno je i savjetovanje s turskim nadležnim tijelima.

(86)

Turska vlada, jedna grupacija turskih proizvođača izvoznika i dva udruženja koja zastupaju interese turskih proizvođača iznijeli su bitne primjedbe na preliminarni uzorak. Grupacija turskih proizvođača izvoznika predložila je težinu (umjesto m2) kao kriterij za rangiranje društava. Četiri strane osporavale su prvotno predloženi uzorak i dovele u pitanje podatke u nekim obrascima za odabir uzorka te prihvatljivost nekih strana koje su uključene u uzorak. Stoga je Komisija 3. siječnja 2022. zatražila da dva društva koja su prvotno rangirana među prva tri društva pojasne podatke u svojim obrascima za odabir uzorka. Jedno je društvo napravilo manju reviziju prvotno podnesenih podataka, a drugo je značajno revidiralo te podatke, što je rezultiralo znatno manjim obujmom izvoza. Taj je ispravak utjecao na rangiranje prva tri društva/grupacije. Komisija je stoga 4. siječnja 2022. objavila bilješku u otvorenoj dokumentaciji u kojoj je navela revidirani uzorak triju proizvođača izvoznika iz Turske. Komisija je rangiranje temeljila na m2, tj. uobičajenoj referentnoj jedinici u poslovanju s keramičkim pločicama. Revidirani uzorak sastojao se od društava Hitit Seramik Sanayi ve Ticaret A.Ş. i Vitra Karo Sanayi ve Ticaret A.Ş. te od grupacije koju čine društva Qua Granite ve Hayal Yapi Ürünleri San. Tic. A.Ş. i Bien Yapi Ürünleri San. Tic. A.Ş. činio je gotovo 51 % uvoza keramičkih pločica iz Turske izraženog u m2 u razdoblju ispitnog postupka na temelju informacija dostupnih u toj fazi. Stoga se revidirani uzorak smatrao reprezentativnim.

(87)

Turska grupacija koja je iznijela primjedbe u pogledu prvotnog uzorka ponovila je zahtjev za rangiranje na temelju težine, što bi joj omogućilo da bude među prva tri društva, i podsjetila je na spremnost da bude dio uzorka. Nije zaprimljena nijedna druga primjedba na revidirani uzorak. Komisija nije pronašla nijedan uvjerljivi argument kojim bi se opravdalo napuštanje referentne jedinice koja se uobičajeno upotrebljava u poslovanju s keramičkim pločicama. Stoga je potvrdila uzorak u bilješci u otvorenoj dokumentaciji od 12. siječnja 2022.

(88)

Četiri grupacije proizvođača izvoznika iz Indije i pet grupacija proizvođača izvoznika iz Turske zatražilo je pojedinačna ispitivanja na temelju članka 17. stavka 3. osnovne uredbe podnošenjem odgovora na upitnik u utvrđenom roku od 30 dana od objave uzorka. Komisija je odlučila da bi ispitivanje tih zahtjeva bilo neopravdano opterećenje i onemogućilo pravovremeni završetak ispitnog postupka. Takva je odluka donesena zbog broja zahtjeva, složenosti korporativne strukture određenih podnositelja zahtjeva te veličine i složenosti uzorka proizvođača izvoznika koji su bili predmet ispitnog postupka. Stoga su zahtjevi za pojedinačna ispitivanja odbijeni.

(89)

Znatno nakon spomenutog roka, u kolovozu 2022., Ceramika Netto, poljski uvoznik keramičkih pločica, u obliku priloga pisanoj izjavi dostavio je dopise dvaju indijskih proizvođača koji su zahtijevali pojedinačno ispitivanje. Takvi dopisi, uz koje nije dostavljen odgovor na upitnik i koje je dostavila treća strana šest mjeseci nakon isteka roka za slanje zahtjeva za pojedinačna ispitivanja, ne mogu se smatrati zahtjevima za pojedinačna ispitivanja na temelju članka 17. stavka 3. osnovne uredbe. U svakom slučaju, i da su uzeti u obzir, bili bi odbijeni iz istih razloga iz kojih su odbijeni propisno dostavljeni zahtjevi iz uvodne izjave 88.

(90)

Zbog straha od protumjera podnositelji pritužbe i društva koja podupiru pritužbu, koje zastupa CET, zatražili su da njihova imena ostanu povjerljiva u skladu s člankom 19. stavkom 1. osnovne uredbe. CET je napomenuo da bi povjerljivo postupanje koje se odobrava u fazi prije pokretanja postupka trebalo proširiti na ispitni postupak.

(91)

U tom su smislu podnositelji pritužbe i društva koja podupiru pritužbu tvrdili da postoji rizik od protumjera njihovih dobavljača sirovina posebno iz Turske, njihovih kupaca iz Unije koji su se isto tako oslanjali na uvoz iz predmetnih zemalja te njihovih kupaca iz predmetnih zemalja.

(92)

Komisija je razmotrila zahtjeve i popratne dokaze koje je pojedinačno dostavilo svako društvo. Osim toga, Komisija je napomenula da je identitet proizvođača iz Unije bio povjerljiv tijekom ispitnog postupka u vezi s uvozom keramičkih pločica iz Narodne Republike Kine (10) i tijekom naknadne revizije zbog predstojećeg isteka mjere (11).

(93)

Komisija je zaključila da postoji rizik od protumjera za četiri proizvođača iz Unije u uzorku. Na temelju toga Komisija je odobrila povjerljivo postupanje s podacima o identitetu tih društava za vrijeme cijelog postupka.

(94)

S druge strane, Komisija je utvrdila da nema rizika od protumjera za proizvođača Azteca Products & Services, S.L.U. Stoga je Komisija odlučila objaviti ime društva.

(95)

Potrebno je napomenuti da je još u fazi prije pokretanja postupka utvrđeno da zahtjev za povjerljivost koji je dostavila grupacija VIVES Group nije opravdan (za sastav grupacije VIVES Group vidjeti uvodnu izjavu 101.).

(96)

Komisija je podnositelju pritužbe poslala upitnik kojim se traže makroekonomski pokazatelji industrije Unije te je od šest proizvođača iz Unije u uzorku te od tri grupacije proizvođača izvoznika iz Indije i tri grupacije proizvođača izvoznika iz Turske zatražila da ispune odgovarajuće upitnike. Budući da se odustalo od odabira uzorka nepovezanih uvoznika, svi su nepovezani uvoznici i svi korisnici bili pozvani da ispune predmetne upitnike.

(97)

Upitnici za proizvođače iz Unije, nepovezane uvoznike, korisnike, proizvođače izvoznike iz Indije i proizvođače izvoznike iz Turske bili su dostupni na internetu (12) od dana pokretanja postupka.

(98)

Komisija je zaprimila odgovore na upitnik od šest proizvođača iz Unije u uzorku, podnositelja pritužbe, tri uvoznika, jednog korisnika, tri grupacije proizvođača izvoznika iz Indije u uzorku te tri grupacije proizvođača izvoznika iz Turske u uzorku.

(99)

Nakon početne analize odgovora na upitnik koje su dostavili uvoznici Komisija je postavila pitanje o njihovoj potencijalnoj vezi s proizvođačima iz Indije i Turske. Jedan je uvoznik potvrdio da je pravno priznati poslovni partner proizvođača keramičkih pločica iz Indije. Stoga se nije mogao smatrati nepovezanim uvoznikom. Komisija je stoga zanemarila njegov odgovor na upitnik.

(100)

Komisija je zatražila i provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima za privremeno utvrđivanje dampinga, nastale štete i interesa Unije. Posjeti radi provjere u skladu s člankom 16. osnovne uredbe obavljeni su u poslovnim prostorima sljedećih društava:

Proizvođači iz Unije i njihovi povezani trgovci te podnositelj pritužbe

Proizvođači izvoznici iz Indije

Proizvođači izvoznici iz Turske  (13)

(101)

Komisija je provela provjere na daljinu strana u nastavku:

Proizvođači iz Unije i njihovi povezani trgovci

Korisnik

Trgovci povezani s proizvođačima izvoznicima iz Turske

(102)

Ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2020. do 30. lipnja 2021. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2018. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(103)

Bien & Qua Group i CGCSA osporili su razdoblje ispitnog postupka koje je odabrala Komisija. Tvrdili su da nije „dovoljno blizu” ni „neposredno prije” datuma pokretanja postupka, kako je predviđeno člankom 6. stavkom 1. osnovne uredbe. Tvrdili su i da je zbog pandemije bolesti COVID-19 2020. bila neuobičajena godina obilježena velikom nestabilnošću tržišta te da kao takva nije reprezentativna za potrebe objektivnog utvrđivanja dampinga i štete. Zbog toga je Bien & Qua Group naveo da je Komisija kao razdoblje ispitnog postupka trebala odabrati razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021., dok je kao razmatrano razdoblje trebala odabrati razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. rujna 2021.

(104)

U članku 6. stavku 1. osnovne uredbe ne zahtijeva se razdoblje koje je „neposredno prije”, nego se navodi da razdoblje ispitnog postupka koje je odabrala Komisija uobičajeno pokriva „ispitno razdoblje ne kraće od šest mjeseci odmah po pokretanju ispitnog postupka”. Komisijin odabir razdoblja ispitnog postupka bio je u potpunosti u skladu s tom odredbom. Komisija je uzela u obzir učinak pandemije bolesti COVID-19 na ovaj ispitni postupak (vidjeti prije svega odjeljak 5.2.5. ove Uredbe). Komisija je u tom pogledu istaknula da Bien & Qua Group nije dostavio dokaze o tome zašto bi razdoblje koje je predložila dovelo do prikladnijih nalaza, osobito s obzirom na to da je i na njega utjecala nestabilnost tržišta uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19. Te su tvrdnje odbačene.

(105)

Nakon konačne objave dvije turske zainteresirane strane, Yurtbay Seramik i Sogutsen Seramik, ponovile su da Komisija pri određivanju razdoblja ispitnog postupka nije odabrala razdoblje dovoljno blizu datumu pokretanja postupka i stoga nije ispitala najnovije dostupne podatke.

(106)

Te su tvrdnje već razmotrene (vidjeti uvodne izjave 103. i 104.). S obzirom na to da strane nisu iznijele nove argumente, Komisija je potvrdila odbacivanje te tvrdnje.

(107)

Na temelju članka 7. stavka 1. osnovne uredbe rok za uvođenje privremenih mjera bio je 12. kolovoza 2022. Komisija je 15. srpnja 2022., u skladu s člankom 19.a stavkom 2. osnovne uredbe, obavijestila zainteresirane strane da ne namjerava uvesti privremene mjere te je zainteresiranim stranama pružila priliku da dostave dodatne informacije i/ili da ih se sasluša. Jedna grupacija turskih proizvođača izvoznika podsjetila je na svoj zahtjev za pojedinačno ispitivanje i na potencijalni utjecaj tih mjera na njezina ulaganja u Uniji. Jedan je uvoznik podnio zahtjev za pojedinačno ispitivanje njegovih trgovinskih partnera iz Indije (vidjeti uvodnu izjavu 89.). Isti je uvoznik na saslušanju iznio dodatne pojedinosti o svojem poslovnom modelu i učinku potencijalnih mjera na njegove aktivnosti. Nadalje, Komisija je s jednim proizvođačem izvoznikom iz Indije organizirala saslušanje o opsegu proizvoda.

(108)

Budući da nisu uvedene nikakve privremene antidampinške mjere, nije provedeno evidentiranje uvoza.

(109)

Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze.

(110)

Nakon analize prikupljenih i provjerenih informacija Komisija je obavijestila Bien & Qua Group da se u pogledu određenih dijelova njihovih odgovora na upitnik namjerava osloniti na raspoložive podatke u skladu s člankom 18. osnovne uredbe. Komisija je tom društvu pružila priliku da iznese primjedbe. Razlozi za primjenu raspoloživih podataka i primjedbe koje je dostavilo to društvo navedeni su u odjeljku 3.2.1. ove Uredbe.

(111)

Pri utvrđivanju svojih konačnih nalaza razmotrila je primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane.

(112)

Komisija je 28. listopada 2022. obavijestila sve zainteresirane strane o osnovnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih namjerava uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz keramičkih pločica podrijetlom iz Indije i Turske („konačna objava”). Svim je stranama dano razdoblje unutar kojeg su mogle iznijeti primjedbe na konačnu objavu.

(113)

Jedan proizvođač izvoznik iz Turske u uzorku zaprimio je pojašnjenje konačne objave jer je administrativna pogreška u jednom dijelu objave rezultirala proturječjem s drugim elementom objave. Jedan proizvođač izvoznik iz Turske u uzorku i dva proizvođača izvoznika iz Indije u uzorku zaprimili su dodatne konačne objave. Osim toga, s obzirom na to da su neke primjedbe zaprimljene nakon konačne objave rezultirale revizijom dampinških marži, marži sniženja cijena i marži štete, kao i nalaza Komisije o šteti i uzročnosti, Komisija je 5. prosinca 2022. svim zainteresiranim stranama poslala dodatnu djelomičnu objavu („dodatna djelomična objava”).

(114)

Nakon konačne objave i dodatnih objava, zaprimljene su primjedbe svih proizvođača izvoznika u uzorku, nekoliko proizvođača izvoznika iz obiju predmetnih zemalja koji nisu uključeni u uzorak, turske vlade, indijske vlade, podnositelja pritužbe i triju uvoznika iz Unije. Komisija je održala saslušanja s dvama proizvođačima izvoznicima iz Turske u uzorku, nekoliko proizvođača izvoznika iz Turske koji nisu uključeni u uzorak i njihovim udruženjima, turskom vladom, trima proizvođačima izvoznicima iz Indije u uzorku, skupinom proizvođača izvoznika iz Indije koji nisu uključeni u uzorak, indijskom vladom i jednim uvoznikom iz Unije. Službenik za saslušanje održao je saslušanje s društvom Ceramika Netto.

(115)

Proizvod iz ispitnog postupka obuhvaća keramičke pločice za popločavanje i oblaganje; keramičke kockice za mozaik i slično, neovisno jesu li na podlozi ili ne; keramiku za završnu obradu, trenutačno razvrstanu u oznake KN 6907 21 00, 6907 22 00, 6907 23 00, 6907 30 00 i 6907 40 00 („proizvod iz ispitnog postupka”).

(116)

Keramičke pločice su ploče od keramičkog materijala koje se upotrebljavaju u unutarnjim i vanjskim prostorima za oblaganje podova i zidova (uključujući radne ploče itd.). Keramičke pločice izrađuju se u različitim veličinama u rasponu od mozaika do velikih ploča sa stranicama duljine tri metra ili više. Njihova površina može biti prirodno glatka, mehanički polirana, gruba ili reljefna za posebne svrhe (npr. taktilne pločice, pločice protiv klizanja). Keramičke pločice mogu biti glazirane, neglazirane ili ukrašene posebnim mješavinama unutar keramičkog tijela. Glazure su mješavine različitih materijala i kompozita (staklo, kaolin, silikatni pijesak, oksidi, pigmenti za bojenje itd.) koje keramičkim pločicama daju estetska i tehnička svojstva koje njihovo tijelo ne može pružiti u željenoj mjeri. Keramičke pločice mogu biti rektificirane ili nerektificirane. Rektifikacija je postupak preciznog mehaničkog brušenja rubova nakon pečenja.

(117)

Tijelo keramičke pločice uglavnom se proizvodi od mješavine gline, feldspata, pijeska, karbonata i kaolina. Mješavina sirovina podvrgava se suhom ili vlažnom mljevenju. Vlažno mljevena mješavina dodatno se suši raspršivanjem kako bi se smanjio udio vlage. Mljevene sirovine miješaju se u gustu pastu. Pločice se oblikuju od te paste suhim prešanjem ili ekstruzijom. Oblikovano tijelo pločice dodatno se suši u horizontalnim ili vertikalnim sušilicama. Nakon tog koraka mogu se nanositi glazure. Na kraju, pločice se peku u peći za pečenje opeke. Postupak pečenja sastoji se od tri faze: predgrijavanje, pečenje i hlađenje. Dodatna obrada, kao što je poliranje ili rektifikacija, obavlja se nakon pečenja.

(118)

U Europskoj normi EN 14411, kojom se utvrđuju definicije, klasifikacija, svojstva i kriteriji označivanja, keramičke pločice dijele se na skupine prema stupnju apsorpcije vode i postupku oblikovanja. Njihova tehnička svojstva uključuju mehaničku čvrstoću i otpornost na abraziju.

(119)

Predmetni proizvod je proizvod iz ispitnog postupka podrijetlom iz Indije i Turske („predmetni proizvod”).

(120)

Ispitni je postupak pokazao da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te iste osnovne namjene:

(121)

Komisija je stoga odlučila da su ti proizvodi istovjetni proizvodi u smislu članka 1. stavka 4. osnovne uredbe.

(122)

Više indijskih proizvođača i njihovih udruženja te indijsko vijeće i udruženje iznijeli su nekoliko tvrdnji o opsegu proizvoda. Strane su zahtijevale da se pločice s dvostrukim punjenjem, velike ploče, specijalne pločice (pločice visokog sjaja, reljefne pločice, rezbarene pločice i pločice sa zrnatom površinom) i pločice proizvedene s pomoću preše s valjkom isključe iz opsega proizvoda iz ispitnog postupka i da se, kad je riječ o zidnim pločicama, u opseg proizvoda uključe samo jednostruko pečene pločice. Jedan je proizvođač izvoznik tijekom saslušanja koje je održano nakon što je Komisija obavijestila strane da neće uvesti privremene mjere ponovio svoj zahtjev za isključivanje velikih ploča.

(123)

CET je tvrdio da bi za utvrđivanje toga pripada li određena vrsta keramičkih pločica opsegu proizvoda iz ovog ispitnog postupka trebalo primijeniti definiciju keramičkih pločica iz međunarodne norme ISO 13006:2018. Tom su normom keramičke pločice definirane kao „tanke ploče izrađene od gline i/ili drugih anorganskih sirovih materijala, koje se općenito koriste kao obloge za podove i zidove te se obično oblikuju ekstrudiranjem (A) ili stiskanjem (B) pri sobnoj temperaturi, ali se mogu oblikovati i drugim postupcima (C), a zatim se osušene peku pri temperaturama koje su dostatne za dobivanje traženih svojstava”. Podnositelj pritužbe tvrdio je da ta definicija obuhvaća različite vrste keramičkih pločica s istim osnovnim fizičkim, kemijskim i tehničkim svojstvima i istim osnovnim namjenama. CET je tvrdio da ta definicija obuhvaća i druge namjene osim oblaganja podova i zidova.

(124)

Indijsko vijeće i udruženje te proizvođači izvoznici tvrdili su da bi keramičke pločice najmanje bočne duljine od 120 cm („velike ploče”) trebalo isključiti iz opsega proizvoda. Te su strane tvrdile da su velike ploče izrađene drukčijim postupkom proizvodnje i s pomoću drukčije opreme, da imaju drukčije troškove proizvodnje, cijenu, konačne primjene, percepciju potrošača i tehničke parametre, npr. masa velike ploče po kvadratnom metru bila je veća od mase standardne pločice. Strane su tvrdile da se predmetne velike ploče ne koriste kao podne ili zidne obloge.

(125)

Kad je riječ o postupku proizvodnje, nekoliko proizvođača izvoznika iz Indije tvrdilo je da bi trebalo isključiti keramičke pločice izrađene primjenom tehnologije preše s valjkom. Strane su objasnile da se ta tehnologija koristi za proizvodnju keramičkih pločica velikih dimenzija. Stoga je bilo jasno da i te strane zapravo zahtijevaju isključivanje velikih ploča. Jedan proizvođač izvoznik iz Indije, Lioli Ceramica Private Limited („Lioli”) isto je tako tvrdio da društva koja proizvode velike ploče obično ne proizvode standardne pločice. Dodao je da se razlika u postupku proizvodnje odnosi na mješavinu sirovina koje se koriste, višu temperaturu na kojoj se peku velike ploče, dodavanje mreže na stražnju stranu velikih ploča i na tlak pod kojim se te ploče pakiraju.

(126)

Osim toga, Lioli je tvrdio da velike ploče imaju drukčija fizička, kemijska i tehnička svojstva te drukčije distribucijske kanale, odnosno da se ne natječu i nisu zamjenjive sa standardnim pločicama. To društvo proizvodi velike ploče prvenstveno za kuhinjske radne površine ili kupaonsku opremu. Tvrdilo je da se takve ploče mogu upotrebljavati kao podne i zidne obloge. Međutim, standardne pločice ne mogu se upotrebljavati kao radne ploče ili kupaonske baze za umivaonike. Stoga nema mogućnosti za međusobno zamjenjivanje i natjecanje sa standardnim pločicama. Društvo je smatralo da se velike ploče i standardne pločice prodaju putem različitih prodajnih kanala – trgovine koje prodaju radne ploče ne nude standardne pločice, a radne ploče ne prodaju sve trgovine koje nude standardne pločice. S obzirom na fizička svojstva proizvođač izvoznik istaknuo je dimenzije i debljinu velikih ploča, koje su veće od onih standardnih pločica, drukčiji izgled površine nakon oblaganja velikim pločama umjesto standardnim pločicama te dodatak mreže na stražnjoj strani velikih ploča, čime se omogućuje njihova ugradnja. Kad je riječ o kemijskim i tehničkim svojstvima, društvo je tvrdilo da je velike ploče potrebno ispitati s obzirom na to da dolaze u kontakt s hranom, slabije apsorbiraju vodu i otpornije su na abraziju i ogrebotine.

(127)

Osim argumenata opisanih u uvodnim izjavama 125. i 126. indijski proizvođač izvoznik na saslušanju je tvrdio da velike ploče zahtijevaju drukčije metode skladištenja i rukovanja, drukčije alate za rezanje i metode ugradnje te drukčije alate i stručnjake u usporedbi s malim pločicama. Naposljetku, zainteresirana strana podsjetila je na to da pritužba nije sadržavala dokaze o dampingu s obzirom na velike ploče iz Indije.

(128)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da se velike ploče u Uniji proizvode u dostatnim količinama i da bi bilo pogrešno pretpostaviti da se indijske velike ploče ne mogu uspoređivati s pločama koje proizvodi industrija Unije. Zapravo, proizvođači iz Unije prvi su razvili velike ploče i stavili ih na tržište. Veličina pločice sama po sebi ne utječe na njezina kemijska i tehnička svojstva. Kemijski sastav velikih porculanskih ploča usporediv je sa sastavom drugih porculanskih pločica. Tehničke karakteristike kao što su apsorpcija vode, čvrstoća i trajnost nisu obuhvaćene definicijom keramičkih pločica iz norme ISO 13006:2018. Međutim, apsorpcija vode bilo je jedno od svojstava za utvrđivanje različitih vrsta keramičkih pločica – apsorpcija vode porculanskih pločica manja je od 0,5 %. Apsorpcija vode malih porculanskih pločica slična je onoj velikih porculanskih ploča. Podnositelj pritužbe naveo je da je pogrešna i tvrdnja da je samo velike ploče potrebno testirati jer dolaze u kontakt s hranom. CET smatra da su i za manje porculanske pločice, koje se upotrebljavaju, primjerice, u industrijskim kuhinjama ili objektima za proizvodnju hrane, potrebne slične razine higijene i sigurnosti. Naposljetku, CET je tvrdio da postupak proizvodnje, tj. preša s valjkom koja se upotrebljava pri izradi velikih ploča, u usporedbi s hidrauličkom prešom za izradu standardnih pločica, ne mijenja osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva konačnog proizvoda.

(129)

Tijekom ispitnog postupka potvrđeno je da se velike ploče proizvode i u Uniji. Zapravo, dva proizvođača iz Unije u uzorku proizvode takve ploče. Stoga je postojalo natjecanje između velikih ploča uvezenih iz Indije i ploča koje je proizvela industrija Unije. U tom smislu, vrstama proizvoda koje su utvrđene za potrebe ovog ispitnog postupka obuhvaćena su, među ostalim, svojstva kao što su veličina radne površine i apsorpcija vode. Takvom definicijom vrsta proizvoda omogućuje se primjerena usporedba i osigurava se da se velike ploče ne uspoređuju s keramičkim pločicama manjih veličina. Uključivanjem veličine radne površine u utvrđivanje vrsta proizvoda dodatno je osigurano uzimanje u obzir bilo kakvih razlika u troškovima proizvodnje između tehnologija preše s valjkom i hidraulične preše. Kad je riječ o nedostatku dokaza o dampingu, Komisija je smatrala da pritužba sadržava dostatne dokaze prima facie o dampinškom uvozu predmetnog proizvoda podrijetlom iz Indije. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(130)

Nakon konačne objave Lioli je ponovio zahtjev za isključenje velikih ploča, tj. pločica izrađenih primjenom tehnologije preše s valjkom. Društvo je podsjetilo na to da je proizvodnja velikih ploča uključivala dodatni korak – dodavanje mreže sa stražnje strane. Osim toga, društvo je dostavilo članak o istraživanju u kojem su prikazani rezultati ispitivanja velikih ploča. Istraživanje je, među ostalim, pokazalo da je apsorpcija vode velikih ploča manja od 0,1 %.

(131)

Indijska vlada i 16 indijskih proizvođača izvoznika poduprli su isključenje velikih ploča radi primjerene usporedbe.

(132)

CET je ponovio svoje protivljenje i argumente protiv isključenja velikih ploča iz opsega proizvoda.

(133)

Komisija je podsjetila na to da su velike ploče imale fizikalna, kemijska i tehnička svojstva slična ostalim vrstama keramičkih pločica. Osim toga, velike ploče proizvedene su u Uniji, a među ostalim su ih proizvodila dva proizvođača iz Unije u uzorku. Zapravo, istraživanje na koje se Lioli poziva provedeno je na velikim pločama koje su proizvela tri proizvođača u Italiji i Španjolskoj. Nije dokazano da velike ploče proizvedene u Indiji nisu usporedive s velikim pločama proizvedenima u Uniji. U tom je pogledu Komisija osigurala primjerenu usporedbu jer je radnu veličinu keramičkih pločica uključila u definiciju vrsta proizvoda. Stoga je Komisija potvrdila odbacivanje tog zahtjeva za isključenje.

(134)

Indijska udruženja i proizvođači tvrdili su da bi pločice s dvostrukim punjenjem trebalo isključiti iz opsega proizvoda. Pločice s dvostrukim punjenjem proizvode se spajanjem dvaju slojeva. Gornji sloj sadržava pigmente, a njegova debljina iznosi od 3 do 4 mm. Donji sloj sastoji se od osnovnog tijela. Strane su tvrdile da su pločice s dvostrukim punjenjem deblje od običnih podnih pločica, lakše za održavanje, izuzetno izdržljive i vrhunske kvalitete te da se prodaju po višim cijenama.

(135)

CET je u pogledu te tvrdnje naveo da strane nisu dostavile elemente koji bi pokazali da pločice s dvostrukim punjenjem nemaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva kao druge pločice. Podnositelj pritužbe dodatno je istaknuo da su pločice s dvostrukim punjenjem obuhvaćene definicijom keramičkih pločica iz norme ISO 13006:2018. Naposljetku, CET je u pogledu debljine naglasio da je u pritužbi opisan proizvod „u rasponu od otprilike 3 mm za određene zidne keramičke pločice do 20–30 mm za ekstrudirane i keramičke pločice koje se upotrebljavaju za povišene podove ili debele podove” (14), čime su u opseg proizvoda iz pritužbe uključene pločice veće debljine.

(136)

Ta je tvrdnja odbačena. Keramičke pločice s dvostrukim punjenjem izrađene su od istih sirovina i istim postupkom proizvodnje kao druge keramičke pločice te stoga imaju ista fizička, kemijska i tehnička svojstva kao druge pločice. Ovisno o konačnoj namjeni debljina (i drugi kriteriji) može varirati te su sve keramičke pločice, neovisno o debljini, uključene u opseg ispitnog postupka kako je utvrđeno u Obavijesti o pokretanju postupka. Činjenica da se pločice s dvostrukim punjenjem izrađuju spajanjem dvaju slojeva, zbog čega su deblje, čvršće i trajnije od većine standardnih pločica, što ih čini posebno prikladnima za visokofrekventna područja, ne opravdava isključivanje. Njihova konačna namjena (oblaganje podova) ista je kao i ona drugih keramičkih pločica s kojima dijele ista svojstva i s kojima se mogu zamjenjivati jer kupac može odabrati jedne ili druge.

(137)

Indijsko vijeće i udruženje te proizvođači izvoznici dodatno su tvrdili da bi određene specijalne pločice, kao što su pločice visokog sjaja, reljefne pločice, rezbarene pločice i pločice sa zrnatom površinom (takozvani „efekt zrna šećera”), trebalo isključiti iz opsega proizvoda jer su troškovi njihove proizvodnje, a posljedično i njihova prodajna cijena, viši u odnosu na druge keramičke pločice. Razlika u troškovima i cijeni posljedica je upotrebe dodatnih sirovina. Strane su dodatno tvrdile da pločice s efektom zrna šećera imaju drukčija svojstva od drugih pločica jer dobro prikrivaju prljavštinu i otporne su na klizanje. Osim toga, indijski proizvođači tvrdili su da je postupak proizvodnje pločica s efektom zrna šećera jedinstven i napredan.

(138)

Podnositelj pritužbe istaknuo je da su te specijalne pločice obuhvaćene definicijom keramičkih pločica iz norme ISO 13006:2018. Glavna razlika između specijalnih pločica i drugih pločica jest u njihovu oblikovanju. Primjerice, sloj za efekt zrna šećera nanosi se nakon izrade tijela pločice. Stoga se zbog posebnog oblikovanja nisu promijenila osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva pločica. Osim toga, dodavanje druge sirovine imalo je zanemariv utjecaj na troškove proizvodnje. Naposljetku, industrija Unije proizvodi i te specijalne pločice te je stoga riječ o izravnoj konkurenciji i nanošenju štete proizvođačima iz Unije. Postupak proizvodnje dobro je poznat u Uniji te je posebno uključen u pritužbu (15).

(139)

Ta je tvrdnja odbačena. Pločice s efektom zrna šećera imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva kao druge pločice. Strane nisu dostavile dokaze koji bi upućivali na suprotno. Pločice s efektom zrna šećera isto su tako zamjenjive s drugim pločicama jer, premda ih njihovo posebno oblikovanje može učiniti osobito prikladnima za određene namjene, kao što je oblaganje kuhinjskih podova zahvaljujući njihovim protukliznim obilježjima, te su namjene iste kao i one drugih pločica.

(140)

Nakon konačne objave 16 indijskih proizvođača izvoznika ponovilo je zahtjev za isključenje pločica sa zrnatom površinom (tj. pločica s efektom zrna šećera) na temelju svoje tvrdnje da u Uniji nije bilo dovoljnog proizvodnog kapaciteta za keramičke pločice s takvom površinom.

(141)

Komisija je napomenula da društva nisu dostavila dokaze o navodno nedovoljnom proizvodnom kapacitetu za pločice s efektom zrna šećera u Uniji. Ta je tvrdnja odbačena.

(142)

Naposljetku, indijski proizvođači, vijeće i udruženje tvrdili su da bi, kad je riječ o zidnim pločicama, opseg proizvoda trebalo ograničiti na jednostruko pečene pločice. Strane su tvrdile da su dvostruko pečene zidne pločice visokokvalitetan proizvod koji zahtijeva bolje sirovine i više troškove proizvodnje.

(143)

Podnositelj pritužbe istaknuo je da su dvostruko pečene zidne pločice obuhvaćene definicijom keramičkih pločica iz norme ISO 13006:2018. Nadalje, tvrdio je da kvaliteta sirovina nije legitiman razlog za isključivanje. Naprotiv, dvostruko pečene zidne pločice indijskih proizvođača izvoznika koje se izvoze u Uniju izravno se natječu s takvim pločicama koje proizvodi industrija Unije te je stoga bilo važno da su obuhvaćene opsegom proizvoda. CET je istaknuo da proizvođači iz Unije u uzorku proizvode dvostruko pečene zidne pločice.

(144)

Komisija je utvrdila da se dvostruko pečene zidne pločice indijskih proizvođača izvoznika po osnovnim fizičkim, kemijskim i tehničkim svojstvima te po svojoj namjeni ne razlikuju od onih koje je proizvela industrija Unije. Osim toga, u definiciji vrsta proizvoda razlikuju se jednostruko pečene pločice i dvostruko pečene pločice, čime se osigurava primjerena usporedba. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(145)

Osim navedenih isključivanja iz opsega proizvoda indijski su proizvođači, uključujući dva društva u uzorku, predložili da se u okviru definicije vrsta proizvoda, a za potrebe primjerene usporedbe, uzmu u obzir apsorpcija vode, postupak izrade (preša s valjkom ili hidraulična preša), širina, duljina, debljina, vrsta premaza (glazirane ili neglazirane), vrsta glazure (sjaj, visoki sjaj, mat ili efekt zrna šećera), završna obrada površine (polirane ili nepolirane).

(146)

Komisija je napomenula da se apsorpcija vode, širina i duljina kroz veličinu radne površine, debljina, glazura i poliranje već odražavaju u definiciji vrsta proizvoda. Budući da se u proizvodnji velikih ploča upotrebljavala tehnologija preše s valjkom, veličina radne površine implicitno je omogućila razdvajanje dvaju postupaka proizvodnje. Komisija je isto tako uzela u obzir boju tijela, rektifikaciju i usklađenost s normom kvalitete koja je jednakovrijedna normi ISO 13006:2018. Komisija je smatrala da su ta svojstva dostatna da se obuhvate razlike u troškovima i cijenama među različitim vrstama proizvoda i time osigura primjerena usporedba. Stoga je odbacila predloženu reviziju definicije vrsta proizvoda.

(147)

Nakon konačne objave Conor Group ponovio je tvrdnju iz uvodne izjave 145., posebno tvrdeći da je Komisija pogrešno smatrala da na razliku u trošku i prodajnoj cijeni proizvoda ne utječe promjena fizičkih svojstava glaziranih proizvoda. Nalaz Komisije da su prilagodbe na temelju fizičkih svojstava bile dovoljne da se obuhvate razlike u troškovima i cijenama među različitim vrstama proizvoda i da stoga osiguravaju primjerenu usporedbu ne bi bio potkrijepljen činjenicama koje je Conor Group iznio u svojim podnescima Komisiji. Stoga je tvrdio da je odbacivanje predloženog PCN-a za Conor Group neopravdano i da nije u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (a) osnovne uredbe.

(148)

Ta je tvrdnja odbačena. Komisija na temelju troškova proizvodnje koje je dostavio Conor Group nije mogla utvrditi postojanje dosljedne materijalne razlike u troškovima proizvodnje proizvoda s „mat glazurom”, „sjajnom glazurom” ili „glazurom s efektom zrna šećera”. Nadalje, ponovljena tvrdnja grupacije Conor Group nije dodatno potkrijepljena dodatnom analizom. Dodatne pojedinosti o obrazloženju Komisije o tom pitanju zbog povjerljivosti su poslane samo grupaciji Conor Group.

(149)

Nakon konačne objave Serapool Porselen, turski proizvođač keramičkih pločica, postavio je pitanje o definiciji opsega proizvoda i tvrdio da bi pločice za bazene trebale biti isključene. To je društvo tvrdilo da su se pločice za bazene koje imaju manju apsorpciju vode (0,3 %–0,5 %) od ostalih porculanskih pločica (0,5 %) proizvodile po narudžbi za kupce koji odluke donose na temelju kvalitete i dizajna umjesto cijene, da su se prodavale različitim kanalima distribucije (npr. putem izravnog kontakta s kupcem bez trgovaca na veliko) i da su imale posebna svojstva (premaz koji sprečava stvaranje bakterija, vrhunska čvrstoća i trajnost).

(150)

Komisija je napomenula, kako je navedeno u odjeljku 2. Obavijesti o pokretanju postupka, da je rok za dostavljanje podataka o opsegu proizvoda, uključujući sve zahtjeve za isključenje, bio 10 dana nakon pokretanja postupka, tj. 23. prosinca 2021. Serapool Porselen dostavio je svoju tvrdnju 9. studenoga 2022., tj. deset i pol mjeseci nakon isteka roka. U ovoj fazi ispitnog postupka Komisija nije mogla procijeniti imaju li pločice za bazene toliko različita svojstva da bi to opravdalo isključenje iz opsega proizvoda. Međutim, ispitni postupak pokazao je da su porculanske pločice koje su proizveli proizvođači iz Unije u uzorku imale apsorpciju vode manju od 0,5 %. Stoga se argument o razlikama u apsorpciji vode između pločica za bazene i drugih porculanskih pločica nije mogao prihvatiti. Nadalje, isključenje pločica na temelju njihove moguće primjene, a ne specifičnog svojstva ili karakteristike, omogućilo bi izbjegavanje mjera. Stoga je Komisija pojasnila da su pločice za bazene obuhvaćene ispitnim postupkom te je odbacila zahtjev za njihovo isključenje iz opsega proizvoda.

(151)

Komisija je najprije ispitala je li ukupni obujam domaće prodaje svakog proizvođača izvoznika u uzorku bio reprezentativan u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća je prodaja reprezentativna ako je ukupni obujam domaće prodaje istovjetnog proizvoda nezavisnim kupcima na domaćem tržištu po proizvođaču izvozniku činio najmanje 5 % njegova ukupnog obujma izvozne prodaje predmetnog proizvoda u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga ukupna je prodaja istovjetnog proizvoda svakog proizvođača izvoznika u uzorku na domaćem tržištu bila reprezentativna.

(152)

Komisija je naknadno utvrdila vrste proizvoda koje se prodaju na domaćem tržištu i koje su identične ili usporedive s vrstama proizvoda koje se prodaju za izvoz u Uniju. U tu je svrhu Komisija isključila transakcije drugorazredne kvalitete iz domaće prodaje koja se koristi za procjenu uobičajene vrijednosti. Tijekom postupka proizvodnje nakon vizualne kontrole kvalitete proizvođači izvoznici keramičke pločice koje nisu besprijekorne kvalitete smatraju pločicama „drugorazredne” kvalitete. Te drugorazredne pločice prodaju se na domaćem tržištu po znatno sniženim cijenama, dok se samo pločice prvorazredne kvalitete prodaju u Uniji. Kako bi se mogla provesti primjerena usporedba s cijenom za prodaju u Uniji, u izračun uobičajene vrijednosti uključena je samo prodaja pločica prvorazredne kvalitete na domaćem tržištu. Svi proizvođači izvoznici u uzorku na domaćem su tržištu prodavali pločice drugorazredne kvalitete, dok su u Uniju izvozili isključivo pločice prvorazredne kvalitete.

(153)

Nakon konačne objave Conor Group je u tom pogledu tvrdio da je Komisija suo moto odlučila dodati kvalitetu proizvoda parametrima za usporedbu, a da je nije smatrala svojstvom PCN-a u bilo kojoj fazi postupka. Stoga bi Komisijina primjena metodologije PCN-a bila poništena jer su izmjene PCN-a koje je predložio Conor Group odbačene (vidjeti prethodni odjeljak 2.4.), dok je fizičko svojstvo koje nije predložila ni jedna zainteresirana strana uključeno u metodologiju uspoređivanja na temelju članka 2. stavka 10. osnovne uredbe.

(154)

Ta se tvrdnja morala odbaciti. Komisija je tek tijekom provjera u Indiji doznala da se pločice drugorazredne kvalitete u nemalim količinama prodaju na domaćem tržištu te da se takve pločice ne izvoze. Službenici Komisije mogli su vizualnim pregledom na licu mjesta u Indiji utvrditi da su drugorazredne pločice očito niže kvalitete od prvorazrednih. Cijene koje se naplaćuju za takvu prodaju bile su ukupno niže od cijena za prodaju odgovarajućih vrsta proizvoda prvorazredne kvalitete. Takva se prodaja mogla jasno utvrditi na računima domaće prodaje. Zadržavanje takve prodaje drugorazrednih proizvoda u domaćoj prodaji na temelju koje se procjenjuje uobičajena vrijednost bilo bi u suprotnosti s provođenjem primjerene usporedbe međusobno sličnih proizvoda.

(155)

Komisija je zatim ispitala je li prodaja na domaćem tržištu svakog proizvođača izvoznika u uzorku za svaku vrstu proizvoda koja je identična ili usporediva s vrstom proizvoda koja se prodaje radi izvoza u Uniju reprezentativna u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća prodaja vrste proizvoda reprezentativna je ako ukupni obujam domaće prodaje te vrste proizvoda nezavisnim kupcima tijekom razdoblja ispitnog postupka čini najmanje 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje identične ili usporedive vrste proizvoda u Uniji. Komisija je utvrdila da je domaća prodaja dijela prodanih vrsta proizvoda bila reprezentativna. Određene vrste proizvoda nisu se na domaćem tržištu prodavale u reprezentativnom obujmu, tj. u obujmu manjem od 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje identične ili usporedive vrste proizvoda u Uniji.

(156)

Komisija je zatim za svaku vrstu proizvoda prodanu u reprezentativnim količinama definirala udio profitabilne prodaje nezavisnim kupcima na domaćem tržištu tijekom razdoblja ispitnog postupka kako bi odlučila hoće li za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 4. osnovne uredbe upotrebljavati stvarnu domaću prodaju.

(157)

Uobičajena vrijednost temelji se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda bez obzira na to je li ta prodaja profitabilna ili nije:

(158)

U ovom je slučaju uobičajena vrijednost ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje te vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(159)

Uobičajena vrijednost stvarna je domaća cijena po vrsti proizvoda isključivo profitabilne domaće prodaje predmetnih vrsta proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(160)

Analiza domaće prodaje pokazala je da je, ovisno o vrsti proizvoda, 9–60 % ukupne domaće prodaje grupacije Conor Group te 0–100 % ukupne domaće prodaje grupacija Icon Group i Lavish Group bilo profitabilno te da je njihova ponderirana prosječna prodajna cijena, sve dok je više od 5 % domaće prodaje predmetne vrste proizvoda bilo profitabilno, bila viša od troškova proizvodnje. U skladu s time uobičajena je vrijednost izračunana kao ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje tijekom razdoblja ispitnog postupka ili ponderirani prosjek isključivo profitabilne prodaje.

(161)

Za vrste proizvoda za koje je ponderirana prosječna prodajna cijena bila niža od troškova proizvodnje, uobičajena je vrijednost izračunana kao ponderirani prosjek profitabilne prodaje te vrste proizvoda.

(162)

Ako nije bilo prodaje vrste istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine ili ako se vrsta proizvoda nije prodavala u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu, Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe.

(163)

Uobičajena vrijednost izračunana je dodavanjem sljedećih vrijednosti prosječnom trošku proizvodnje istovjetnog proizvoda svakog proizvođača izvoznika u uzorku koji su surađivali tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(164)

Za vrste proizvoda koje se na domaćem tržištu ne prodaju u reprezentativnim količinama dodani su prosječni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te dobit od transakcija obavljenih u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu za te vrste proizvoda. Za vrste proizvoda koje se uopće ne prodaju na domaćem tržištu dodani su ponderirani prosječni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te dobit od svih transakcija obavljenih u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu.

(165)

Skupine proizvođača izvoznika u uzorku izvozile su u Uniju izravno nezavisnim kupcima ili preko povezanih društava u Indiji.

(166)

Stoga je izvozna cijena bila stvarno plaćena ili naplativa cijena za predmetni proizvod kad se prodavao za izvoz u Uniju, u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe.

(167)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu skupina proizvođača izvoznika u uzorku na temelju cijena franko tvornica.

(168)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala primjerena usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na cijene i usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Prilagodbe na temelju troškova vozarine i osiguranja, manipulativnih troškova, troškova kredita i bankovnih naknada oduzete su od cijena domaće i/ili izvozne prodaje ako su prijavljene i ako je utvrđeno da su opravdane. Zahtjevi za prilagodbe za troškove kredita na strani domaće prodaje odbijeni su jer iz računa ili kupoprodajnog ugovora nije bilo jasno kakvi su bili uvjeti plaćanja.

(169)

Proizvođači u uzorku prodavali su predmetni proizvod izravno ili preko povezanih proizvođača/trgovaca radi izvoza u Uniju. U potonjim slučajevima, tj. kad se prodaja odvijala preko povezanih proizvođača/trgovaca, cijene tih transakcija prilagođene su kako bi se u obzir uzele marže koje su primili povezani proizvođači/trgovci u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (i) osnovne uredbe. Kad je riječ o tim trgovinskim transakcijama, Komisija je izračunala jedinstvenu ponderiranu prosječnu maržu koja proizlazi iz razlike između cijena povezanih s kupnjama od nepovezanih dobavljača iz Indije i naknadnih preprodajnih cijena neovisnim kupcima u Uniji. Komisija se odlučila za jedinstvenu prosječnu maržu za trgovce svih triju grupacija u uzorku kako bi obujmovi u jednadžbi u velikoj mjeri bili reprezentativni, a rezultat pouzdan. Ta je marža primjereno prilagođena kako bi se izbjeglo dvostruko računanje već provedenih prilagodbi te je nakon odbitka tih prilagodbi oduzeta od izvozne cijene tih povezanih trgovaca. Dodatne pojedinosti o prilagodbi radi povjerljivosti su dostavljene u okviru objava za pojedino društvo.

(170)

Nakon konačne objave Lavish Group tvrdio je, s obzirom na to da je Komisija namjeravala odbaciti maržu ostvarenu transakcijama s povezanim stranama jer se nije smatralo da su u skladu s tržišnim uvjetima, da bi se prilagodba marži u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (i) osnovne uredbe trebala temeljiti na stvarnoj proviziji koju je za izvoznu prodaju u Uniju Lavish Group isplatio nepovezanom zastupniku za obavljanje funkcija zastupnika na temelju provizije.

(171)

Ta se tvrdnja morala odbaciti. Predmetne transakcije odnosile su se na izvoz predmetnog proizvoda koji je kupljen od povezanih proizvođača unutar grupacije Lavish Group. Te su transakcije najsličnije izvozu predmetnog proizvoda koji je kupljen od nepovezanih dobavljača u Indiji. U takvim slučajevima trgovac izvoznik prima maržu u smislu drugog podstavka članka 2. stavka 10. točke (i) osnovne uredbe. Suprotno tomu, prihodi od provizija, kako je navedeno u drugom podstavku članka 2. stavka 10. točke (i) osnovne uredbe, podliježu posebnim ugovornim uvjetima. Za razliku od trgovca, zastupnik koji radi na temelju provizije ne kupuje i ne preprodaje predmetni proizvod, već jednostavno posreduje u transakciji između prodavatelja i kupca. Nadalje, u Komisijinoj praksi, prilagodbe marže dosljedno su se izračunavale na temelju marže koju je primio relevantni trgovac, tj. na temelju iznosa troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti. S obzirom na to da je trenutačna marža ostvarena kad je trgovac izvoznik kupovao od povezanog proizvođača bila nepouzdana s obzirom na odnos između predmetnih strana, Komisija ju je morala zamijeniti maržom koja odražava tržišne uvjete, odnosno maržom koju bi trgovac izvoznik primio pri kupnji od nepovezanih dobavljača u Indiji.

(172)

Conor Group i indijska vlada tvrdili su da prilagodba marže izvozne cijene nije u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (i) osnovne uredbe. Tvrdio je da je prilagodba izvozne cijene na temelju marže koju je primio trgovac prema članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe primijenjena, a da se pritom nije dokazalo da su djelatnosti trgovanja unutar povezanih društava dovele do razlike u usporedivosti cijena između domaćeg tržišta i izvoznog tržišta (treća rečenica članka 2. stavka 10. osnovne uredbe).

(173)

Ta se tvrdnja smatrala pogrešnom. Ispitnim postupkom potvrđeno je postojanje marže za izvoznu prodaju, dok je nije bilo za domaću prodaju, čime je nastala razlika u usporedivosti cijena u smislu treće rečenice članka 2. stavka 10. osnovne uredbe koja se trebala kompenzirati u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (i) osnovne uredbe.

(174)

Nadalje, Conor Group tvrdio je da tijekom primjene prilagodbe Komisija od njega nije izričito zatražila podatke niti je zatražila da dokaže jesu li te cijene u skladu s tržišnim uvjetima (tj. je li to pokazatelj pouzdanosti cijena). Conor Group smatrao je da svi dokazi u spisu upućuju na to da su sve transakcije unutar grupacije Conor Group bile u skladu s tržišnim uvjetima. S obzirom na navedeno, utvrdio je da primjena navedene marže nije opravdana.

(175)

U vezi s tim argumentom, Komisija je utvrdila da je najvažniji trgovac unutar grupacije Conor Group (u smislu obujma ukupnog izvoza EU-a) kupio predmetni proizvod od povezanih dobavljača po cijenama [od 10 % do 15 %] višima od cijena nepovezanih dobavljača. Nadalje, marža ostvarena na keramičkim pločicama izvezenima u Uniju nakon što su kupljene od nepovezanih dobavljača bila je više nego dvostruko veća od marže ostvarene na keramičkim pločicama izvezenima u Uniju nakon što su kupljene od povezanih dobavljača. Komisija je smatrala da te razlike u cijeni i maržama pokazuju da transakcije među povezanim stranama unutar grupacije Conor Group nisu bile provedene u skladu s tržišnim uvjetima.

(176)

Conor Group dodao je da Concor International nije provodio nikakve posebne aktivnosti osim logistike i pakiranja gotovih proizvoda jer se sva prodaja dogovarala i obavljala za sve subjekte unutar grupacije Conor Group. Komisija je pojasnila da aktivnosti društva Concor International nadilaze one opisane u toj tvrdnji. Dodatne pojedinosti zbog povjerljivosti su poslane samo grupaciji Conor Group.

(177)

Conor Group podsjetio je i na to da je Komisija zatražila podatke od nepovezanih trgovaca izvoznika u travnju 2022. Komisija je naknadno tijekom provjere na licu mjesta zatražila podatke o troškovima kupnje za svaku prodaju robe kojom se trguje. Oba su skupa podataka zatražena, a da se pritom nije utvrdila svrha ili način na koji bi Komisija te podatke mogla razmotriti. U nedostatku takvog zahtjeva ili pojašnjenja, podaci iz podnesaka grupacije Conor Group i drugih zainteresiranih strana kojima se Komisija koristila nisu bili točni, kao što se pokazalo u Komisijinim administrativnim pogreškama u izračunu vrijednosti marže. Conor Group dodao je da je Komisija takvu analizu trebala provesti na uobičajeni način, u suradnji sa zainteresiranim stranama, uključujući Conor Group, uz objašnjenje načina i razloga prikupljanja relevantnih podataka. Stoga ne bi bilo činjenične i pravne osnove za primjenu marže i kršenje prava grupacije Conor Group na zakonito postupanje.

(178)

Ta se tvrdnja morala odbaciti. Komisija nije obvezna unaprijed objasniti stranama u ispitnom postupku ili drugim stranama od kojih traži suradnju u koju se točno svrhu određeni podaci traže, provjeravaju i/ili u koju će se svrhu upotrebljavati, pod uvjetom da se poštuju zahtjevi za povjerljivost. Nadalje, Komisija ne može u ranoj fazi antidampinškog postupka, uključujući fazu provođenja provjera na licu mjesta u poslovnim prostorima proizvođačâ izvoznikâ, predvidjeti u koju će se točno svrhu upotrebljavati svaki skup prikupljenih podataka. Svrha je postupka traženja, prikupljanja i provjere podataka utvrđivanje činjenica. Zatim se provodi pravna analiza i procjena, koja uključuje utvrđivanje svrhe u koju se raspoloživi podaci upotrebljavaju. Komisija je objavila sve podatke na kojima je temeljila svoje nalaze, opravdala ih je i obrazložila te stranama pružila priliku da dostave primjedbe na sve nalaze. Stoga je ispunila svoje obveze u pogledu transparentnosti, obrazloženja i prava na obranu.

(179)

Conor Group nadalje je tvrdio da bi se, ako se prilagodba izvozne cijene na temelju marže koju je primio trgovac prema članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe primijeni na njegovu prodaju, ona trebala izračunati na temelju stvarne marže koju ostvare nepovezani trgovci koji kupuju od grupacije Conor Group i preprodaju za izvoz, ili na temelju prosječne dobiti koju ostvare trgovačka društva u Indiji za keramičke pločice, ili na temelju prosjeka tih dviju metoda. Primjenom bilo koje od tih metoda osiguralo bi se da je jedinstvena ponderirana prosječna marža „u velikoj mjeri reprezentativna” i „pouzdana” na temelju podataka dostupnih u spisu ovog Komisijinog ispitnog postupka. Conor Group dodao je da upotreba podataka drugih društava u uzorku za izračun dampinške marže za grupaciju Conor Group nije u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe.

(180)

Ta je tvrdnja odbačena. Transakcije na koje se navedena prilagodba marža mogla primijeniti odnosile su se na izvoze trgovaca/proizvođača među proizvođačima izvoznicima u uzorku koji su predmetni proizvod kupili od povezanih dobavljača. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 175., Komisija nije mogla primijeniti prilagodbu na temelju marže ostvarene na tim transakcijama prema članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe jer je bila kompromitirana odnosom među predmetnim stranama. Marža koju su ostvarili isti proizvođači izvoznici pri kupnji predmetnog proizvoda od nepovezanih dobavljača očito je bila najbliža moguća vrijednost za zamjenu prethodne marže. Suprotno tomu, marže koje je predložio Conor Group ostvarile su strane koje ne pripadaju skupinama proizvođača izvoznika u uzorku.

(181)

Kad je riječ o argumentu da je upotreba podataka drugih društava u uzorku za izračun dampinške marže za grupaciju Conor Group bila u suprotnosti s osnovnom uredbom, Komisija je pojasnila da su osnovnom uredbom doista predviđeni scenariji u kojima se podaci drugih strana upotrebljavaju za izračun dampinške marže primjenjive na pojedinačne proizvođače izvoznike. To se događa, primjerice, ako se izvozna cijena prilagođava u skladu s člankom 2. stavkom 9., uključujući primjenu profitne marže koju ostvaruju nepovezani uvoznici u Uniji. U vezi s ovim slučajem, Komisija je ponovila da je izračunom ponderirane prosječne marže na temelju transakcija svih triju skupina u uzorku osigurana primjena široko reprezentativne prilagodbe prema članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe.

(182)

Conor Group nadalje je napomenuo da pri izračunu iznosa za prilagodbu Komisija treba imati na umu dva značenja pojma „marža”, pri čemu je prvo „iznos koji se dodaje cijeni troška kako bi se utvrdila prodajna cijena, općenito: dobit”, a drugo je „povećanje cijene nečega, na primjer razlika između troška i cijene po kojoj se prodaje”. Tvrdio je da vrijednost marže u obama slučajevima proizlazi iz usporedbe cijene troška s prodajnom cijenom, koja rezultira dobiti. Komisija je u odgovoru podsjetila na to da se prema članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe, uzimajući u obzir primjenjivu sudsku praksu, marža sastoji od iznosa troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti, što odstupa od predloženih enciklopedijskih definicija.

(183)

Conor Group tvrdio je i da je bilo administrativnih pogrešaka u izračunu marže. Konkretno, Conor Group tvrdio je da bi, ako prodajna vrijednost uključuje povrat troškova pakiranja od kupca, ali troškovi kupnje ne uključuju taj iznos, to značilo dvostruko računanje prilagodbi iznosa troškova pakiranja jer su, prvo, troškovi pakiranja bili uključeni u prilagodbu na temelju marže i, drugo, sami troškovi pakiranja ponovno su prilagođeni u odnosu na izvoznu cijenu u Komisijinom izračunu ukupnih prilagodbi.

(184)

Osim toga, Conor Group tvrdio je da bi ukupni trošak općih i administrativnih troškova i financijskih troškova trebalo dodati trošku prije usporedbe s prodajnom vrijednošću te da je Komisija postotku marže dodala subvenciju pristojbi koju bi izvoznici trebali primiti. Ako Komisija nastavi primjenjivati taj dodatak, trebala bi dopustiti i prilagodbu uobičajene vrijednosti za prilagodbu koja se traži zbog uvoznih davanja i neizravnih poreza.

(185)

Komisija je odbacila te tvrdnje. Prvo, u vezi s tvrdnjom da bi se troškovi pakiranja dvaput oduzeli od izvozne cijene, Komisija je napomenula da Conor Group nije potkrijepio svoju tvrdnju, pogotovo zato što nikad nije dokazao, a kamoli izračunao iznos bilo kakvih troškova pakiranja uključenih u ukupne troškove kupnje predmetnih pločica. Nadalje, Komisija je potvrdila da podaci u dokumentaciji ne upućuju na dvostruko računanje troškova pakiranja, kako je sugerirao Conor Group. Što je najvažnije, tvrdnja je potpuno neosnovana u pogledu koncepta marži u smislu članka 2. stavka 10. točke (i) osnovne uredbe. Marža je jednaka razlici između pune kupovne cijene (bez obzira na troškove koje je dobavljač mogao imati, kao što su troškovi pakiranja) i ukupnog prihoda od prodaje koji je ostvario predmetni trgovac. Drugim riječima, marža se sastoji od troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te financijskih troškova i dobiti, uvećanih za sve druge specifične prihode ostvarene predmetnom izvoznom prodajom. Kako bi se uzeli u obzir svi ti elementi, pristup Komisije da se upotrebljava bruto marža između kupovnih cijena koje naplaćuju nepovezani dobavljači i preprodajnih cijena za neovisne kupce primjeren je sve dok prilagodba koja proizlazi iz toga ne uključuje druge prilagodbe primijenjene prema članku 2. stavku 10. osnovne uredbe. Stoga je odbačena i tvrdnja grupacije Conor Group koja se odnosi na bilo kakvo pogrešno uključivanje općih i administrativnih troškova i financijskih troškova u primijenjenu maržu prema članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe. Treće, Komisija je podsjetila na to da subvencija pristojbi koju su izvoznici primili učinkovito povećava prihod ostvaren predmetnom izvoznom prodajom. Suprotno tomu, domaća prodaja ne podliježe takvoj subvenciji. Primjena prilagodbe uobičajene vrijednosti za primljene izvozne subvencije stoga bi bila pogrešna.

(186)

Conor Group utvrdio je i da su se u formuli po kojoj Komisija izračunava ukupnu prilagodbu u izvoznoj prodaji društva Concor International dvostruko računali „carinski i otpremni troškovi” jer su već bili uključeni u formulu za izračunavanje „manipulativnih troškova, troškova utovara i popratnih troškova u poslovnim prostorima u zemlji izvoznici” na popisu izvozne prodaje. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i stoga ispravila utvrđenu administrativnu pogrešku u korist proizvođačâ izvoznikâ iz grupacije Conor Group.

(187)

U skladu s konačnom objavom Icon Group tvrdio je da Komisija nije trebala oduzeti maržu od neizravne izvozne prodaje grupacije Icon Group u EU u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (i) osnovne uredbe jer su povezani proizvođači i trgovci unutar grupacije Icon Group jedinstveni gospodarski subjekt (16).

(188)

U tom kontekstu Icon Group tvrdio je da proizvođači unutar grupacije Icon Group međusobno dijele jedinstvenu organizaciju osobnih, materijalnih i nematerijalnih elemenata, opskrbe i industrijskog znanja kako bi ponudili visokokvalitetnu robnu marku Icon te da imaju poslovni i privatni interes za gospodarski uspjeh svojih povezanih društava. Osim toga, Icon Group dodao je da ima jedan zajednički katalog proizvoda i jednu internetsku stranicu pod nazivom „Icon World of Tile”, koja se odnosi na to „društvo”. Ta internetska stranica ima jedinstveno sučelje za narudžbe kupaca.

(189)

Icon Group istaknuo je presudu Suda u predmetu Matsushita Electric Industrial, prema kojoj „podjela djelatnosti proizvodnje i prodaje unutar grupe koju čine pravno odvojena trgovačka društva ne može ni na koji način utjecati na činjenicu da je riječ o jedinstvenom gospodarskom subjektu koji na taj način organizira skup aktivnosti koje u drugim slučajevima obavlja subjekt koji je i pravno jedinstven” (17).

(190)

Zahtjev proizvođača izvoznika unutar grupacije Icon Group da se smatraju jedinstvenim gospodarskim subjektom odbačen je. Dodatne pojedinosti o obrazloženju Komisije o toj procjeni zbog povjerljivosti su poslane samo grupaciji Icon Group.

(191)

Icon Group nadalje je tvrdio da Komisija nije iznijela dokaze o tome zašto smatra da su „za neizravne transakcije povezani proizvođači izvoznici djelovali kao trgovci čije su funkcije bile slične onima zastupnika koji rade na temelju provizije”.

(192)

Komisija je tu tvrdnju smatrala neutemeljenom. Neosporno je da su relevantne transakcije provedene u dva koraka: prvo je trgovac/proizvođač unutar grupacije Icon Group kupio predmetni proizvod od povezanog proizvođača, a zatim je isti trgovac/proizvođač izvezao tako kupljeni predmetni proizvod u Uniju. Stoga postoje dokazi da aktivnosti trgovca obavlja odgovarajući trgovac/proizvođač u grupaciji Icon Group.

(193)

S druge strane, Icon Group tvrdio je da bi se domaća i izvozna prodaja trebale tretirati jednako, što znači da bi se marža trebala primijeniti i na neizravnu domaću prodaju te grupacije.

(194)

Komisija je odbacila tu tvrdnju jer su se domaći prodajni ugovori i izvozni prodajni ugovori razlikovali. Dodatne pojedinosti o obrazloženju Komisije o toj procjeni zbog povjerljivosti su poslane samo grupaciji Icon Group.

(195)

Jedna grupacija proizvođača izvoznika tražila je prilagodbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene za troškove kredita za zalihe, tj. teoretske financijske troškove za zalihe robe, na temelju članka 2. stavka 10. točke (k) osnovne uredbe. Zahtjev je odbačen jer se nije moglo potvrditi da je razlika u vremenu tijekom kojeg je roba stajala na zalihama utjecala na usporedivost cijene.

(196)

Ista grupacija proizvođača izvoznika tražila je i prilagodbe povezane s troškovima oglašavanja, koji su se sastojali od postavljanja reklamnih panoa u blizini Morbija/Gujarata, mjesta proizvodnje, a koji su nastali radi prodaje na domaćem tržištu, na temelju članka 2. stavka 10. točke (k) osnovne uredbe. Ta grupacija nije mogla kvantificirati takvu prilagodbu niti dokazati da je utjecala na usporedivost cijena. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(197)

Naposljetku, sva su društva u uzorku tražila prilagodbe uobičajene vrijednosti na temelju članka 2. stavka 10. točke (b) osnovne uredbe zbog navodnih uvoznih davanja i neizravnih poreza. Međutim, ispitni postupak pokazao je da je zahtjev neutemeljen. Zapravo, izvoznici u uzorku u okviru dvaju programa (Obavijest br. 07/2020-CUSTOMS (N.T.) i program otpusta carina i poreza na izvezene proizvode (RODTEP)) primili su izvozne subvencije u iznosu 2 % vrijednosti izvoznog računa bez obzira na to jesu li platili uvozne carine ili neizravne poreze za sirovine koje su korištene pri izradi izvezenih pločica. Subvencije su dodijeljene samo na temelju dokaza o izvozu robe. Ti su zahtjevi odbačeni jer se stvarne izvozne subvencije nisu mogle povezati s iznosima koji odgovaraju uvoznim davanjima ili neizravnim porezima obračunatima za istovjetan proizvod i za materijale fizički ugrađene u njega, kako je predviđeno člankom 2. stavkom 10. točkom (b) osnovne uredbe.

(198)

Za skupine proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(199)

U tu je svrhu na temelju prethodno navedene metodologije izračunana posebna dampinška marža za sve proizvođače izvoznike unutar grupacije. Nakon toga izračunana je ponderirana prosječna dampinška marža za cijelu grupaciju.

(200)

U konačnoj objavi za pojedinačna društva od 28. listopada 2022. Komisija je dvama proizvođačima izvoznicima u uzorku, grupacijama Conor Group i Icon Group, objavila da je smatrala primjerenim ponovno izračunati cijene CIF koje su dostavili na temelju podataka o prijevozu iz baze podataka IHS Markit Global Trade Atlas™. Nakon konačne objave obje su strane tvrdile da je Komisija trebala detaljnije obrazložiti zašto nije prihvatila njihove prijavljene cijene CIF i zašto je cijene CIF utvrdila na drugoj osnovi. Nakon što je Komisija dostavila to dodatno objašnjenje u obliku bilješke u dokumentaciji, strane su, među ostalim, tvrdile da se jedan od skupova podataka koje je Komisija upotrijebila treba prilagoditi. Komisija se složila da temeljni podaci koje je upotrijebila nisu bili točni te je u skladu s tim revidirala izračun.

(201)

Nakon konačne objave Conor Group istaknuo je da Komisijin izračun dampinga nije točan jer je Komisija dvaput uračunala prilagodbe za određene logističke troškove koje su primijenjene na njegovu prodaju Uniji. Ta je tvrdnja prihvaćena te je izračun na odgovarajući način ispravljen.

(202)

Konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(203)

Za proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu odabrani u uzorak Komisija je izračunala ponderiranu prosječnu dampinšku maržu u skladu s člankom 9. stavkom 6. osnovne uredbe. Ta je marža stoga utvrđena na temelju marži dviju grupacija proizvođača izvoznika u uzorku za koje se mogla utvrditi dampinška marža, ne uzimajući u obzir maržu grupacije proizvođača izvoznika s nultom dampinškom maržom.

(204)

Na temelju toga privremena dampinška marža proizvođača izvoznika koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak, iznosi 7,3 %.

(205)

Nakon konačne objave nekoliko indijskih proizvođača izvoznika koji nisu uključeni u uzorak tvrdilo je da Komisija nije dostavila detaljnu metodologiju kojom se koristila za izračun marži za indijska društva u uzorku i indijska društva koja nisu uključena u uzorak. Ta je tvrdnja bila povezana sa sličnim tvrdnjama indijskih proizvođača izvoznika u uzorku koji pripadaju grupacijama Conor Group i Lavish Group. Te su tvrdnje razmotrene u uvodnim izjavama od 170. do 186.

(206)

Za sve ostale proizvođače izvoznike iz Indije Komisija je utvrdila dampinšku maržu na temelju raspoloživih podataka u skladu s člankom 18. osnovne uredbe. U tu je svrhu Komisija utvrdila razinu suradnje proizvođača izvoznika. Razina suradnje je obujam izvoza u Uniju proizvođača izvoznika koji surađuju izražen kao udio u ukupnom uvozu iz predmetne zemlje u Uniju u razdoblju ispitnog postupka koji je utvrđen na osnovi statističkih podataka Eurostata (Comext) o uvozu.

(207)

Razina suradnje u tom se slučaju smatrala visokom jer je izvoz proizvođača izvoznika koji surađuju činio oko 84 % ukupnog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga Komisija je smatrala primjerenim dampinšku maržu za proizvođače izvoznike koji ne surađuju utvrditi na razini skupine proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju s najvišom dampinškom maržom.

(208)

Konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(209)

Kad je riječ o grupaciji Bien & Qua Group, Komisija je tijekom ispitnog postupka ispitala prirodu odnosa između proizvođačâ i povezanih trgovaca u turskom dijelu te grupacije. Na temelju informacija koje su dostavila društva i koje je prikupila iz drugih izvora Komisija je zaključila da grupacija nije dostavila potrebne informacije o pisanim sporazumima.

(210)

Komisija je obavijestila to društvo da namjerava primijeniti članak 18. osnovne uredbe u vezi s informacijama koje nije dostavilo.

(211)

Objašnjenja koja je grupacija Bien & Qua Group dostavila nakon dopisa na temelju članka 18. nisu promijenila zaključak Komisije da grupacija nije dostavila potrebne informacije o pisanim sporazumima.

(212)

Stoga je Komisija potvrdila primjenu članka 18. osnovne uredbe.

(213)

Hitit Group zatražio je 21. studenoga 2022. da Komisija ne uzme u obzir podatke navedene u odgovoru na upitnik jer pogreške u njima ne bi omogućile Komisiji da izračuna „razumno točan nalaz” u smislu članka 18. stavka 3. osnovne uredbe i zatražio je da grupaciju Hitit Group tretira kao proizvođača izvoznika koji surađuje, a nije uključen u uzorak, što bi značilo da bi podlijegao prosječnoj stopi pristojbe u uzorku. U podnesku je predložio i neke ispravke svojeg odgovora i dostavio alternativni izračun dampinga s primijenjenim ispravcima. Ta je strana 7. prosinca 2022. ponovila svoj zahtjev za primjenu članka 18. na dostavljene i provjerene podatke, a turska je vlada podržala taj zahtjev.

(214)

U vezi s pitanjem praga Komisija je podsjetila na to da su revidirani izračun dampinške marže nakon konačne objave i zahtjev za primjenu članka 18. na pravodobno dostavljene i provjerene podatke dostavljeni u fazi u kojoj Komisija više nije mogla provjeriti i stoga razmotriti nove podatke. Samim time trebalo bi odbaciti zahtjev te nova objašnjenja i podatke koje je dostavio Hitit Group. Komisija je utvrdila da podaci koje je Hitit Group dostavio tijekom ispitnog postupka nisu manjkavi u mjeri u kojoj bi uzrokovali nepotrebne poteškoće u donošenju razumno točnog nalaza. Podaci su dostavljeni na vrijeme i provjereni tijekom posjeta radi provjere. Stoga se ti podaci nisu zanemarili u skladu s člankom 18. stavkom 3. osnovne uredbe, čak i ako nisu bili idealni u svakom pogledu.

(215)

Radi cjelovitosti i ne dovodeći u pitanje prethodno navedeno, Komisija je napomenula da je činjenica da je Hitit Group predočio alternativni izračun dampinga u suprotnosti s njegovom tvrdnjom da se dampinška marža za Hitit Group nije mogla utvrditi. Nadalje, argument grupacije Hitit Group na temelju članka 18. stavka 3. osnovne uredbe trebao bi se odbaciti jer se temelji na tumačenju ove odredbe a contrario. Člankom 18. stavkom 3. zahtijeva se da Komisija upotrijebi dostavljene podatke, osim ako su ispunjeni određeni uvjeti. Ne zahtijeva se da Komisija zanemari podatke ako ih smatra primjerenima s obzirom na to da ih je dostavilo to društvo i provjerila Komisija. Komisija je nadalje napomenula da se navodne pogreške u odgovoru na upitnik koje je navela predmetna strana uglavnom odnose na pogrešnu klasifikaciju nekih transakcija pod relevantnim PCN-ima za vrste proizvoda koje čine samo manji udio njezinih prodajnih transakcija u EU-u. Komisija je naglasila da je dampinšku maržu grupacije Hitit Group izračunala na način prikazan u odjeljcima u nastavku u kontekstu skupova podataka koji su pravodobno dostavljeni i provjereni. Društvo je također imalo priliku dostaviti primjedbe na izvješće o provjeri. Navodi o netočnosti dostavljenih podataka koje je provjerila Komisija nisu dostavljeni na vrijeme. Nakon što Komisija zaprimi potrebne podatke, provjeri ih i ocijeni pouzdanima za izračun dampinga, navodi društva o pogreškama u temeljnim podacima nisu opravdani i ne mogu se provjeriti. Stoga bi se ti nepravodobni navodi trebali odbaciti, a dostavljeni podaci koje je provjerila Komisija trebali bi se prihvatiti u skladu s člankom 18. stavkom 3. osnovne uredbe. Detaljno obrazloženje o tomu zašto se tvrdnje grupacije Hitit Group od 7. prosinca 2022. nisu mogle zadržati zbog povjerljivosti je objavljeno samo predmetnoj strani.

(216)

Komisija je najprije ispitala je li ukupni obujam domaće prodaje svakog proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuje bio reprezentativan u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća je prodaja reprezentativna ako ukupni obujam domaće prodaje istovjetnog proizvoda nezavisnim kupcima na domaćem tržištu po proizvođaču izvozniku čini najmanje 5 % njegova ukupnog obujma izvozne prodaje predmetnog proizvoda u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga ukupna je prodaja istovjetnog proizvoda svakog proizvođača izvoznika u uzorku na domaćem tržištu bila reprezentativna.

(217)

Komisija je naknadno utvrdila vrste proizvoda koje se prodaju na domaćem tržištu, a koje su bile identične ili usporedive s vrstama proizvoda koje se prodaju za izvoz u Uniju za proizvođače izvoznike s reprezentativnom domaćom prodajom. Komisija je utvrdila da su svi proizvođači izvoznici u uzorku prodavali pločice prvorazredne i drugorazredne kvalitete na domaćem tržištu, dok su za izvoz u Uniju prodavali isključivo pločice prvorazredne kvalitete. Tijekom postupka proizvodnje nakon višestruke kontrole kvalitete proizvođači izvoznici keramičke pločice koje nisu besprijekorne kvalitete smatraju pločicama „drugorazredne” kvalitete. Te drugorazredne pločice prodavale su se po smanjenim cijenama. Stoga, kako bi se mogla provesti primjerena usporedba s cijenom za prodaju u Uniji, Komisija je za izračun uobičajene vrijednosti uzela u obzir samo prodaju pločica prvorazredne kvalitete na domaćem tržištu. Nakon konačne objave Hitit Group zatražio je uključivanje drugorazrednih pločica u izračun na temelju činjenice da je obujam bio znatan i da je bilo moguće primijeniti prilagodbe na temelju razlika između proizvoda drugorazredne i prvorazredne kvalitete. Komisija je odbacila zahtjev grupacije Hitit Group jer nije dostavljen nijedan konkretan prijedlog načina na koji se takva prilagodba mogla primijeniti. Nakon konačne objave Hitit Group zatražio je da se u izračun dampinga uključi jedna posebna potkategorija proizvoda čiju je kvalitetu Komisija smatrala drugorazrednom i koja je stoga, u skladu s prethodnim razmatranjima, bila isključena iz izračuna uobičajene vrijednosti. Zahtjev se temeljio na obrazloženju da je obujam prodaje te kategorije proizvodâ bio znatan i da su ti proizvodi bili prvorazredni. Nakon detaljne analize podataka koje je društvo dostavilo Komisija je zaključila da se proizvodi iz te potkategorije kvalificiraju kao prvorazredni i stoga je prihvatila zahtjev grupacije Hitit Group.

(218)

Komisija je zatim ispitala je li prodaja na domaćem tržištu svakog proizvođača izvoznika u uzorku za svaku vrstu proizvoda koja je identična ili usporediva s vrstom proizvoda koja se prodaje radi izvoza u Uniju reprezentativna u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća prodaja vrste proizvoda reprezentativna je ako ukupni obujam domaće prodaje te vrste proizvoda nezavisnim kupcima tijekom razdoblja ispitnog postupka čini najmanje 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje identične ili usporedive vrste proizvoda u Uniji. Komisija je utvrdila da je domaća prodaja većine vrsta proizvoda bila reprezentativna. U slučaju preostalih triju izvoznika za neke vrste proizvoda koji su se izvozili u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka ili uopće nije bilo domaće prodaje ili je domaća prodaja te vrste proizvoda činila manje od 5 % obujma i stoga nije bila reprezentativna.

(219)

Komisija je zatim za svaku vrstu proizvoda definirala udio profitabilne prodaje nezavisnim kupcima na domaćem tržištu tijekom razdoblja ispitnog postupka kako bi odlučila hoće li za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 4. osnovne uredbe upotrebljavati stvarnu domaću prodaju.

(220)

Uobičajena vrijednost temelji se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda bez obzira na to je li ta prodaja profitabilna ili nije:

(221)

U ovom je slučaju uobičajena vrijednost ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje te vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(222)

Uobičajena vrijednost stvarna je domaća cijena po vrsti proizvoda isključivo profitabilne domaće prodaje predmetnih vrsta proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(223)

Analiza domaće prodaje pokazala je da je više od 60 % ukupne domaće prodaje grupacije Vitra Group i više od 70 % ukupne domaće prodaje grupacije Hitit Group i grupacije Bien & Qua Group bilo profitabilno te da je ponderirana prosječna prodajna cijena bila viša od troška proizvodnje. U skladu s time uobičajena je vrijednost izračunana kao ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje tijekom razdoblja ispitnog postupka ili ponderirani prosjek isključivo profitabilne prodaje.

(224)

Nakon konačne objave Hitit Group osporavao je isključenje određene prodaje s popisa domaće prodaje društva, koju je ta strana označila kao „prodaju registriranu za izvoz” s obzirom na njezin velik obujam. S obzirom na elemente u dokumentaciji kojima je ta tvrdnja potkrijepljena, Komisija je pristala uključiti taj obujam prodaje u izračun uobičajene vrijednosti u onoj mjeri u kojoj se nije moglo utvrditi da je ta prodaja na kraju bila izvezena.

(225)

Ako se istovjetni proizvod nije prodavao u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu, Komisija je uobičajenu vrijednost izračunala u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe. Ako nije bilo prodaje vrste istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu ili ona nije bila dostatna, izračunana je uobičajena vrijednost (jer se domaća prodajna cijena drugih proizvođača u uzorku za tu vrstu proizvoda nije mogla otkriti na smislen način bez povrede povjerljivosti tih proizvođača) ili je primijenjena cijena drugog izvoznika u uobičajenom tijeku trgovine, a odgovarajući sažetak tih informacija u verziji koja nije povjerljiva dostavljen je predmetnoj zainteresiranoj strani.

(226)

Uobičajena vrijednost izračunana je dodavanjem sljedećih vrijednosti prosječnom trošku proizvodnje istovjetnog proizvoda svakog proizvođača izvoznika u uzorku koji su surađivali tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(227)

Za vrste proizvoda koje se na domaćem tržištu ne prodaju u reprezentativnim količinama dodani su prosječni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te dobit od transakcija obavljenih u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu za te vrste proizvoda. Za vrste proizvoda koje se uopće ne prodaju na domaćem tržištu dodani su ponderirani prosječni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te dobit od svih transakcija obavljenih u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu.

(228)

Nakon konačne objave Hitit Group naveo je da su određeni PCN-i u izračunu imali neuobičajeno visoke troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit u odnosu na omjere društva. Uzimajući u obzir dodatna objašnjenja koja je ta strana dostavila, uključujući pogreške u izvješćivanju, iznimno i s obzirom na specifičnu situaciju slučaja, Komisija je za dva PCN-a izračunala uobičajenu vrijednost na temelju društva. Nakon dodatne djelomične objave Hitit Group zatražio je da se zanemare troškovi proizvodnje nekih pločica koje se smatraju nereprezentativnima. Komisija je odbacila tu tvrdnju, koja se temeljila na novom neprovjerenom skupu podataka koji se nije mogao uskladiti s provjerenim podacima. Komisija je detaljnije obrazloženje zbog povjerljivosti objavila samo predmetnoj strani u pojedinačnoj objavi.

(229)

Nakon konačne objave Vitra Group osporavao je uključivanje određenih prodajnih transakcija u izračun uobičajene vrijednosti jer bi se odnosile na proizvode proizvedene izvan Turske. Nakon što je propisno ocijenila popratne dokaze, Komisija je prihvatila tu tvrdnju i u skladu s tim revidirala izračun.

(230)

Proizvođači izvoznici u uzorku u Uniju su izvozili izravno nezavisnim kupcima ili preko povezanih uvoznika.

(231)

U slučaju izravnog izvoza predmetnog proizvoda nezavisnim kupcima u Uniji, izvozna cijena bila je cijena stvarno plaćena ili plativa za predmetni proizvod pri prodaji za izvoz u Uniju, u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe.

(232)

U slučaju izvoza predmetnog proizvoda u Uniju preko povezanog uvoznika, izvozna cijena utvrđena je na temelju cijene po kojoj je uvezeni proizvod prvi put preprodan nezavisnim kupcima u Uniji, u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe. U tom su slučaju cijene prilagođene za sve troškove nastale između uvoza i preprodaje, uključujući troškove prodaje, opće i administrativne troškove, te za ostvarenu dobit, na temelju dobiti koja je u ovom ispitnom postupku utvrđena za nepovezane uvoznike (vidjeti uvodne izjave 429. i 430.).

(233)

Nakon konačne objave Bien & Qua Group tvrdio je da oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti nije opravdano prema članku 2. stavku 9. jer su različiti subjekti u grupaciji činili jedinstveni gospodarski subjekt. Ta je strana navela da su povezana društva djelovala u okviru izvozne mreže proizvođačâ, da su iste osobe gospodarski kontrolirale sve subjekte i njima upravljale te da su se posjeti radi provjere uglavnom odvijali samo u poslovnim prostorima proizvođačâ. Tvrdila je da činjenica da su povezana društva imala nepovezane dobavljače i/ili poslovala s drugim proizvodima nije imala nikakav utjecaj na status grupacije kao jedinstvenog gospodarskog subjekta. Bien & Qua Group tvrdio je i da oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti povezanog trgovca koji se nalazi izvan Unije i koji ne obavlja funkcije uvoza nije u skladu s člankom 2. stavkom 9.

(234)

Čak i kad bi grupacija bila jedinstveni gospodarski subjekt (što nije bio slučaj, kako je zaključeno u sljedećem odjeljku), napominje se da bi se člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe zahtijevalo da Komisija utvrdi izvoznu cijenu na temelju cijene po kojoj je uvezeni proizvod prvi put preprodan neovisnim kupcima u Uniji. S obzirom na to kako je grupacija organizirala prodaju u Uniju bilo bi neprimjereno tretirati na isti način prodaju koju su proizvođači izvoznici usmjerili u Uniju preko povezanih uvoznika i izravnu prodaju Uniji. Komisija je stoga zaključila da je, kad je predmetni proizvod izvezen u Uniju preko povezanog uvoznika, bilo opravdano primijeniti prilagodbe za troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit uvoznika kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe. Kad je riječ o prilagodbama za povezanog trgovca izvan Unije, Komisija je pojasnila da je, suprotno onomu što je Komisija navela u posebnoj objavi grupaciji, pravna osnova za prilagodbu bio članak 2. stavak 10. točka (i), koji je u skladu s praksom Komisije u drugim ispitnim postupcima, što je opravdano čak i ako trgovac ne bi obavljao funkcije uvoza.

(235)

Dvije grupacije u uzorku prodale su zanemarive količine pločica drugorazredne kvalitete (vidjeti uvodnu izjavu 217.) u Uniji. Ta je prodaja isključena iz obujma koji je korišten za utvrđivanje izvozne cijene. Taj je pristup zadržan i nakon konačne objave, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 217. in fine.

(236)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu proizvođača izvoznika u uzorku na temelju cijena franko tvornica.

(237)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala primjerena usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na cijene i usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Izvršene su prilagodbe za troškove prijevoza, osiguranja, manipulativne troškove, troškove utovara te popratne troškove, troškove carinjenja i izjednačene troškove, provizije, popuste i rabate.

(238)

Nakon konačne objave Hitit Group osporavao je činjenicu da je Komisija odbacila prilagodbu za troškove kredita. Komisija je odbacila tu tvrdnju. Komisija je odbacila prilagodbu jer ta strana nije dokazala, u skladu sa zahtjevima u članku 2. stavku 10. osnovne uredbe, da je trošak bilo kojeg dodijeljenog kredita doista uzet u obzir kao čimbenik pri utvrđivanju naplaćenih cijena.

(239)

Tijekom razdoblja ispitnog postupka Hitit Group često je izvozio keramičke pločice u Uniju preko povezanih trgovaca koji se nalaze u Turskoj. Komisija je utvrdila da su funkcije tih povezanih trgovaca slične funkcijama zastupnika jer su za svoje usluge dobivali maržu.

(240)

Povezani trgovci grupacije Bien & Qua Group iz Turske uključeni u prodaju u Uniji dobili su maržu za svoje usluge i imali su funkcije slične funkcijama zastupnika koji je plaćen na temelju provizije.

(241)

Komisija je dodatne pojedinosti o tim nalazima zbog povjerljivosti objavila samo predmetnoj skupini u pojedinačnoj objavi.

(242)

S obzirom na navedeno, kad je riječ o prodaji u Uniji u koju su uključene povezane strane iz Turske, izvozna cijena prilagođena je za sve proizvođače izvoznike odnosno grupacije proizvođača izvoznika u uzroku u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (i) osnovne uredbe. Komisija je od izvozne cijene oduzela troškove prodaje te opće i administrativne troškove povezanih strana i dobit opisanu u uvodnoj izjavi 232. in fine.

(243)

Nakon konačne objave Bien & Qua Group tvrdio je da oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti nije opravdano prema članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe jer su različiti subjekti u grupaciji činili jedinstveni gospodarski subjekt.

(244)

Komisija smatra da je nekoliko čimbenika u suprotnosti s tvrdnjom da je ta grupacija jedinstveni gospodarski subjekt. Činjenica da su iste osobe gospodarski kontrolirale sve subjekte grupacije Bien & Qua Group i njima upravljale te da su se posjeti radi provjere uglavnom odvijali u poslovnim prostorima proizvođačâ ne znači nužno da je ta grupacija jedinstveni gospodarski subjekt. Komisija je napomenula da su proizvođači i povezani trgovci bili smješteni na različitim lokacijama (s drugim mjestima registriranih sjedišta u odnosu na povezane proizvođače) te da su povezani trgovci često imali nepovezane dobavljače i/ili poslovali s proizvodima koji nisu predmet ispitnog postupka. Osim toga, u različitim subjektima, uključujući proizvodne subjekte, postojali su različiti prodajni odjeli s različitim ulogama. Stoga se ne može reći da ti povezani trgovci djeluju kao unutarnji prodajni odjel povezanih proizvođača. Kad se uzme u obzir da ne postoji dovoljno potkrijepljenih podataka koji bi omogućili jasno razumijevanje sporazumâ među povezanim subjektima u grupaciji Bien & Qua Group (vidjeti odjeljak 3.2.1.), ti elementi spriječili su Komisiju da prihvati cjelokupnu tvrdnju grupacije Bien & Qua Group o jedinstvenom gospodarskom subjektu.

(245)

Nakon konačne objave Bien & Qua Group tvrdio je da oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti nije opravdano prema članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe zbog pristupa Komisije u nedavnom ispitnom postupku (18) prema kojem bi prilagodba iz članka 2. stavka 10. točke (i) bila u suprotnosti s člankom 2. stavkom 1. osnovne uredbe.

(246)

Komisija se nije složila s tim. Prvo, Komisija je istaknula da su članak 2. stavak 1. osnovne uredbe, kojim se utvrđuje uobičajena vrijednost, i članak 2. stavci 8. i 9. osnovne uredbe, kojima se utvrđuje izvozna cijena, zaista formulirani na drukčiji način. Činjenica da su izvozne cijene utvrđene na drukčiji način od domaćih cijena sama po sebi ne dovodi do neprimjerene usporedbe. Nadalje, ta je strana uspoređivala neusporediva činjenična stanja. Ispitni postupak na koji se Bien & Qua Group poziva odnosi se na servisni centar za čelik koji je bio dio proizvodnog lanca proizvođača. S obzirom na njegovo poslovanje, ne može se smatrati da taj servisni centar za čelik obavlja funkcije slične onima zastupnika koji posluje na temelju provizije u smislu članka 2. stavka 10. točke (i) osnovne uredbe. Situacija je svakako bila drukčija u ovom ispitnom postupku jer povezani trgovci nisu bili dio proizvodnog lanca grupacije Bien & Qua Group.

(247)

Nakon konačne objave Bien & Qua Group tvrdio je da je, ako Komisija odbaci tvrdnju o jedinstvenom gospodarskom subjektu, svako oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti prema članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe neutemeljeno jer dovodi do neopravdanih razlika i neprimjerene usporedbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene. Ta je strana dodala da ima iste prodajne kanale na domaćem i izvoznom tržištu. Ta posljednja izjava bila je u suprotnosti s drugim izjavama koje je ta strana dala u ranim fazama postupka (19) i utvrđeno je da je netočna jer je na domaćem tržištu glavna strategija subjekata grupacije Bien & Qua Group bila imati široku bazu lokalnih distributera na temelju zajedničkog cjenika. Ti su distributeri imali automatski pristup proizvođačevu sustavu planiranja resursa (ERP) za narudžbe. Suprotno tomu, na izvoznom je tržištu tok narudžbi i prodaja bio drukčiji i proizvođači su očekivali da će vanjskotrgovinska društva te grupacije stvoriti dodanu vrijednost, počevši sa zajedničkim cjenikom. Komisija je stoga utvrdila da je oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti prema članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe opravdano s obzirom na izvozni aspekt poslovanja grupacije.

(248)

Naposljetku, Komisija je također istaknula da, iako se to opetovano tražilo, Bien & Qua Group ni u jednom trenutku tijekom ispitnog postupka nije pojasnio pisane sporazume koje su proizvođači sklopili s povezanim subjektima aktivnima u prodaji svojih proizvoda na domaćem tržištu i na izvoznim tržištima (vidjeti i uvodnu izjavu 209.). Zbog tog nedostatka podataka Komisija nije mogla u potpunosti ocijeniti tvrdnju da bi situacija u pogledu domaće i izvozne prodaje bila potpuno ista za trgovce uključene u oba prodajna toka. U svakom slučaju, Bien & Qua Group nikad nije dostavio podatke u vezi s razinom i kvantifikacijom prilagodbe uobičajene vrijednosti, a kamoli ikakav temeljni dokaz koji opravdava konkretnu razinu prilagodbe.

(249)

Na temelju toga odbačena je tvrdnja da svako oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti prema članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe dovodi do neprimjerene usporedbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene.

(250)

Proizvođači izvoznici u uzorku osporavali su oduzimanje dobiti opisano u uvodnoj izjavi 232. in fine na temelju toga što se opseg aktivnosti strana povezanih s proizvođačima izvoznicima u uzorku i uvoznicima u Uniji razlikovao. Komisija je tu tvrdnju smatrala neutemeljenom jer je razina dobiti bila razumna i u skladu s ciljnom dobiti koju je prijavila jedna grupacija u uzorku za turskog povezanog trgovca.

(251)

Utvrđeni su određeni problemi povezani s preračunavanjem valute. U članku 2. stavku 10. točki (j) osnovne uredbe propisano je da je datum prodaje datum izdavanja računa, a datum ugovora, naloga za kupnju ili potvrde naloga mogu se koristiti ako se njima bolje određuju bitni uvjeti prodaje. Stoga, s obzirom na to da je tijekom razdoblja ispitnog postupka devizni tečaj turske lire iznimno oscilirao (a njezina je vrijednost općenito znatno pala) u odnosu na euro (20), Komisija je smatrala da su bitni uvjeti prodaje utvrđeni na datum naloga za kupnju, a ne na datum izdavanja računa. Vremenski razmak između datuma naloga za kupnju i datuma izdavanja računa varirao je, ali je u prosjeku iznosio oko dva mjeseca.

(252)

Nakon konačne objave nekoliko se strana žalilo da su se navedenom metodologijom umjetno smanjile izvozne cijene (i umjetno povećale dampinške marže) i zatražilo je da Komisija razmotri da su bitni uvjeti prodaje utvrđeni do datuma izdavanja računa. S obzirom na neospornu fluktuaciju deviznog tečaja turske lire u odnosu na euro tijekom razdoblja ispitnog postupka, Komisija je smatrala neopravdanim smatrati da kupac iz Unije plaća cijenu u eurima višu od one koja je bila zamrznuta u trenutku naloga za kupnju. Ta je nepotkrijepljena tvrdnja odbačena. Nakon konačne objave Hitit Group tvrdio je da bi Komisija trebala uzeti u obzir domaću inflaciju pri utvrđivanju domaćih cijena ako ostane pri svojem pristupu. S obzirom na to da nisu dostavljeni konkretni prijedlozi o daljnjim koracima, Komisija je odbacila tu tvrdnju.

(253)

Za proizvođače izvoznike u uzorku koji surađuju Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(254)

Nakon konačne objave Vitra Group istaknuo je pogreške u izračunu u prethodnim odjeljcima. Komisija je ispravila te pogreške. Ispravak rezultira konačnom dampinškom maržom ispod razine de minimis za grupaciju Vitra Group.

(255)

Na temelju toga, konačne ponderirane prosječne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(256)

Za proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu odabrani u uzorak Komisija je izračunala ponderiranu prosječnu dampinšku maržu u skladu s člankom 9. stavkom 6. osnovne uredbe. Ta je marža stoga utvrđena na 9,2 % na temelju ponderiranih prosječnih marži utvrđenih za proizvođače izvoznike u uzorku.

(257)

Za sve ostale proizvođače izvoznike iz Turske Komisija je utvrdila dampinšku maržu na temelju raspoloživih podataka u skladu s člankom 18. osnovne uredbe. U tu je svrhu Komisija utvrdila razinu suradnje proizvođača izvoznika. Razina suradnje je obujam izvoza u Uniju proizvođača izvoznika koji surađuju izražen kao udio u ukupnom uvozu iz predmetne zemlje u Uniju u razdoblju ispitnog postupka koji je utvrđen na osnovi statističkih podataka Eurostata (Comext) o uvozu.

(258)

Razina suradnje u tom je slučaju visoka jer je izvoz proizvođača izvoznika koji surađuju činio oko 90 % ukupnog izvoza u m2 tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga Komisija je odlučila dampinšku maržu za proizvođače izvoznike koji ne surađuju utvrditi na razini društva u uzorku s najvišom dampinškom maržom.

(259)

Konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(260)

Nekoliko strana osporavalo je visoku dampinšku maržu utvrđenu za proizvođače izvoznike koji nisu uključeni u uzorak i pozvalo na smanjenje njezine razine, na primjer, neuzimanjem u obzir društva u uzorku s najvišom dampinškom maržom, za koju se tvrdilo da nije reprezentativna. Nakon dodatne djelomične objave nekoliko je strana dodalo da je utvrđivanje pristojbe za društva koja surađuju na temelju nalaza za dva preostala proizvođača izvoznika, koji zajedno čine manje od 25 % ukupnog turskog uvoza, neprimjereno, neobjektivno i/ili protivno općem načelu prava proporcionalnosti. Neke su strane navele da činjenica da je u osnovnoj uredbi navedeno da dampinška marža za strane koje surađuju „ne prelazi” ponderirani prosjek dampinga utvrđenog za strane u uzorku Komisiji daje diskrecijsko pravo da odredi njihovu pristojbu na nižoj razini od razine ponderiranog prosjeka dampinga utvrđenog za strane u uzorku. U tom je pogledu jedna strana predložila pristojbu od 4,58 % za društva koja surađuju, tj. alternativni izračun koji se temelji na ponderu dvaju preostalih izvoznika u uzorku. Komisija je podsjetila na to da je utvrdila stopu pristojbe za proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak, prema svojoj standardnoj praksi i u skladu s odredbama članka 9. stavka 6. osnovne uredbe, te da nema naznaka da je tako izračunana stopa nereprezentativna. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(261)

Turska vlada osporavala je visoke dampinške marže utvrđene u odnosu na druge antidampinške ispitne postupke protiv Turske. Komisija je podsjetila na to da je utvrdila stope pristojbi na objektivnoj osnovi, u skladu s odredbama osnovne uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(262)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 59., industrija keramičkih pločica u Uniji vrlo je rascjepkana. Istovjetni proizvod tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvodilo je više od 300 proizvođača u Uniji. Oni čine „industriju Unije” u smislu članka 4. stavka 1. osnovne uredbe.

(263)

Kako je dodatno navedeno u uvodnim izjavama 59. i 60., industrija Unije podijeljena je u tri kategorije proizvođača na temelju njihova godišnjeg obujma proizvodnje: mali, srednji i veliki. Veliki proizvođači činili su otprilike polovinu ukupne proizvodnje Unije (vidjeti uvodnu izjavu 306.).

(264)

Utvrđeno je da je ukupna proizvodnja u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosila približno 1,2 milijarde m2. Komisija je podatak o proizvodnji utvrdila na temelju provjerenih informacija koje je dostavio CET. CET je prikupljao podatke o obujmu proizvodnje od svojih pojedinačnih članova i nacionalnih udruženja. Ako takve informacije nisu bile dostupne, CET je statističke podatke o proizvodnji dopunio podacima iz baze PRODCOM (21), koji su prema potrebi ekstrapolirani za prvu polovinu 2021. primjenom indeksa proizvodnje koji objavljuje Eurostat (22).

(265)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 67., šest proizvođača iz Unije u uzorku činilo je 6 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji.

(266)

Društvo Netto & Cortina tijekom ispitnog postupka dostavilo je brojne podneske u kojima je tvrdilo da ne postoje šteta, damping i interes Unije povezani s indijskim izvozom u Uniju. Ti su podnesci razmotreni u nastavku. Osim toga, sebe je smatralo proizvođačem iz Unije te se opisivalo kao „proizvođač iz Białystoka”. Međutim, ispitni postupak pokazao je da to društvo nije imalo proizvodnu djelatnost u Uniji, već je uvozilo keramičke pločice od svojih poslovnih partnera iz Indije. Stoga se nije moglo smatrati dijelom „industrije Unije” u smislu članka 4. stavka 1. osnovne uredbe.

(267)

Komisija je potrošnju u Uniji utvrdila zbrajanjem prodaje industrije Unije, utvrđene na temelju provjerenih informacija koje je dostavio CET, i obujma uvoza. Informacije o obujmu uvoza dobivene su od Eurostata (baza podataka Comext).

(268)

Potrošnja u Uniji kretala se kako slijedi:

Tablica 1.

Potrošnja u Uniji (m2)

(269)

Tijekom razmatranog razdoblja potrošnja u Uniji stalno je rasla. U razdoblju ispitnog postupka bila je 6 % veća nego 2018. Povećanje potrošnje u Uniji uglavnom je zadovoljeno uvozom.

(270)

Komisija je ispitala je li uvoz keramičkih pločica podrijetlom iz predmetnih zemalja potrebno procijeniti kumulativno, u skladu s člankom 3. stavkom 4. osnovne uredbe.

(271)

Osim kad je riječ o grupacijama Lavish Group i Vitra Group, dampinška marža utvrđena u odnosu na uvoz iz Indije i Turske bila je iznad praga de minimis utvrđenog u članku 9. stavku 3. osnovne uredbe.

(272)

Obujam nedampinškog uvoza od grupacije Lavish Group iznosio je [6–9 %] ukupnog uvoza iz Indije u razdoblju ispitnog postupka i otprilike [40–45 %] uvoza u uzorku. Kako bi se utvrdilo mogu li se nalazi povezani s tim društvom proširiti na sav uvoz društava koja nisu uključena u uzorak, Komisija je usporedila cijene grupacije Lavish Group s cijenama drugih dvaju proizvođača izvoznika u uzorku, proizvođača izvoznika koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak i prosječnom cijenom cjelokupnog uvoza iz Indije (bez grupacije Lavish Group) iz baze Eurostata. Na temelju podataka dostavljenih u obrascima za odabir uzorka, prosječna izvozna cijena grupacije Lavish Group bila je [19–22 %] viša od prosječne izvozne cijene više od 140 indijskih izvoznika koji su dostavili odgovore u obrascima za odabir uzorka. Ukupan obujam izvoza tih društava činio je 84 % cjelokupnog uvoza iz Indije u Uniju (vidjeti uvodnu izjavu 207.). Izvozna cijena CIF te grupacije bila je [7–9 %] viša od prosječne cijene CIF cjelokupnog uvoza iz Indije te [14–16 %] viša od one drugih dvaju proizvođača izvoznika u uzorku. Komisija je stoga smatrala da nalaze o nepostojanju dampinga u pogledu grupacije Lavish Group ne može proširiti na proizvođače izvoznike koji nisu uključeni u uzorak.

(273)

Obujam nedampinškog uvoza od grupacije Vitra Group iznosio je više od 25 % ukupnog uvoza iz Turske u razdoblju ispitnog postupka i više od polovine uvoza u uzorku. Kako bi se utvrdilo mogu li se nalazi povezani s tim društvom proširiti na sav uvoz društava koja nisu uključena u uzorak, Komisija je usporedila cijene grupacije Vitra Group s ponderiranom prosječnom cijenom proizvođača izvoznika koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak, koja je prijavljena u obrascu za odabir uzorka. Na temelju toga, prosječna izvozna cijena grupacije Vitra Group bila je [18–20 %] viša od prosječne izvozne cijene 70 % obujma koji su prodali turski izvoznici koji nisu uključeni u uzorak, a koji su dostavili odgovore u obrascima za odabir uzorka, za koje Komisija nije utvrdila uobičajenu vrijednost. Ukupan obujam izvoza društava koja su dostavila odgovore u obrascima za odabir uzorka činio je otprilike 90 % cjelokupnog uvoza iz Turske u Uniju (vidjeti uvodnu izjavu 258.). Stoga je Komisija smatrala da ne može proširiti nalaze o nepostojanju dampinga koji se odnose na grupaciju Vitra Group na proizvođače izvoznike koji nisu uključeni u uzorak. Nakon dodatne djelomične objave turska vlada i neki izvoznici koji surađuju osporavali su taj zaključak. Neki turski izvoznici koji surađuju zatražili su da Komisija proširi nalaze o nepostojanju dampinga koji se odnose na grupaciju Vitra Group na njih (na temelju toga što su njihovi odgovori u obrascima za odabir uzorka pokazali izvozne cijene jednake onima grupacije Vitra Group ili više) i/ili na proizvođače izvoznike koji nisu uključeni u uzorak. Komisija je odbacila njihove zahtjeve na temelju objašnjenja u odjeljku 3.2.5.

(274)

Obujam uvoza iz svake predmetne zemlje, isključujući obujam nedampinškog uvoza od grupacija Lavish Group i Vitra Group, nije bio zanemariv u smislu članka 5. stavka 7. osnovne uredbe. Tržišni udjeli tijekom razdoblja ispitnog postupka bili su [3,5–3,6 %]za Indiju i [4,6 – 4,7 %] za Tursku (23).

(275)

Uvjeti tržišnog natjecanja između dampinškog uvoza iz Indije i Turske te između dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja i istovjetnog proizvoda bili su slični. Točnije, uvezeni proizvodi natjecali su se međusobno i s keramičkim pločicama proizvedenima u Uniji jer su se prodavale istim prodajnim kanalima i sličnim kategorijama kupaca.

(276)

Stoga su ispunjeni svi kriteriji navedeni u članku 3. stavku 4. osnovne uredbe te se uvoz iz Indije i Turske ispitivao kumulativno u svrhu utvrđivanja štete.

(277)

Nakon konačne objave 16 indijskih proizvođača izvoznika tvrdilo je da je kumulativna procjena uvoza iz predmetnih zemalja Indiju dovela u nepovoljan položaj. Istaknuli su da su se cijene indijskog uvoza povećale tijekom razmatranog razdoblja, dok su se cijene turskog uvoza smanjile. Društva su nadalje tvrdila da je povećani uvoz iz Indije samo dopunio nedovoljan obujam proizvodnje proizvođačâ iz Unije. Stoga su tvrdili da je kumuliranjem s Turskom učinak indijskog uvoza precijenjen. Nakon dodatne djelomične objave i indijska se vlada usprotivila kumulativnoj procjeni i podsjetila na kriterije koji omogućuju kumulaciju.

(278)

Komisija je podsjetila na to da se obujam indijskog uvoza više nego udvostručio u razmatranom razdoblju. S obzirom na iskorištenost kapaciteta, koji bi industriji Unije omogućio da poveća svoj obujam proizvodnje kako bi zadovoljila potražnju na tržištu Unije, Komisija je smatrala da argument o nedovoljnom obujmu proizvodnje proizvođačâ iz Unije nije opravdan. Nadalje, iako je indijska uvozna cijena porasla, ostala je ispod razine turske uvozne cijene. Naposljetku, Komisija je napomenula da su u ovom postupku ispunjeni svi kriteriji utvrđeni člankom 3. stavkom 4. osnovne uredbe. Kad je riječ o izjavi indijske vlade, Komisija je podsjetila na to da su kriteriji za kumulaciju ispunjeni, kao što je detaljno objašnjeno u uvodnim izjavama od 271. do 276. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(279)

Komisija je obujam uvoza utvrdila na temelju baze podataka Comext. Tržišni udio tog uvoza utvrđen je usporedbom tog uvoza i potrošnje u Uniji utvrđene u skladu s objašnjenjem iz uvodne izjave 267.

(280)

Uvoz u Uniju iz predmetnih zemalja kretao se kako slijedi:

Tablica 2.

Obujam uvoza (m2) i tržišni udio

(281)

Uvoz iz predmetnih zemalja te njihov tržišni udio stalno su rasli u razmatranom razdoblju. Uvoz iz predmetnih zemalja povećao se za 72 %, što je dovelo do povećanja njihova tržišnog udjela za 61 %. Tržišni udio uvoza Unije iz predmetnih zemalja u razdoblju ispitnog postupka iznosio je [8,1–8,3 %] u odnosu na [5–5,2 %] 2018.

(282)

Nakon konačne objave turska vlada tvrdila je da je povećanje turskog uvoza bilo privremeno i da je dodatni uvoz samo nadomjestio proizvode iz Unije jer je proizvodnja u Uniji bila privremeno prekinuta zbog sanitarnih mjera povezanih s pandemijom bolesti COVID-19 koje su uvele države članice. Kako bi potkrijepila tu tvrdnju, turska vlada usporedila je obujam izvoza u Uniju u prvih deset mjeseci 2021. s istim razdobljem 2022. Turski izvoz keramičkih pločica u Uniju smanjio se za otprilike 3,5 milijuna m2. Turska vlada i Sogutsen Seramik ponovili su tu tvrdnju u svojim primjedbama na dodatnu djelomičnu objavu.

(283)

U tom je pogledu Komisija napomenula da se uvoz iz Turske neprestano povećavao tijekom cijelog razmatranog razdoblja, dok je privremeni prekid proizvodnje proizvođačâ iz Unije utjecao samo na 2020. Osim toga, razine završnih zaliha industrije Unije na kraju 2019. bile su više nego dovoljne da nadomjeste smanjenje obujma proizvodnje. Naposljetku, sve veći turski izvoz keramičkih pločica nije odgovorio na sve veću potražnju u Uniji koju proizvođači iz Unije nisu mogli zadovoljiti. Umjesto toga, turska industrija keramičkih pločica bila je pod pritiskom smanjivanja domaće potrošnje pločica tijekom razmatranog razdoblja te je tako poticala izvoz po, kako je opisala, konkurentnim cijenama (24). Smanjenje izvoza u Uniju 2022. nije se moglo prihvatiti kao dokaz tvrdnji turske vlade jer se izvoz u Uniju možda smanjio zbog ispitnog postupka koji je u tijeku. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(284)

Turska vlada tvrdila je i da se postotak promjene tržišnog udjela od 2018. do razdoblja ispitnog postupka činio visokim (+42 %) samo zbog toga jer je tržišni udio turskog uvoza bio nizak u referentnoj godini.

(285)

Prvo, Komisija je napomenula da se kretanje tržišnog udjela dampinškog turskog uvoza promijenilo jer je nakon konačne objave utvrđeno da Vitra Group ne vrši damping. Nakon isključenja tog obujma postotna promjena u tržišnom udjelu Turske iznosila je 38 %, što je znatno povećanje dampinškog uvoza. To činjenično povećanje tržišnog udjela utvrđeno je ispitnim postupkom i odražava stvarnu promjenu do koje je došlo. Međutim, Komisija se ne slaže s tim da je tržišni udio Turske bio nizak u referentnoj godini. Tijekom cijelog razmatranog razdoblja Turska je bila prva treća zemlja dobavljač Unije i činila je jednu trećinu ukupnog uvoza. Povećanje obujma za otprilike 12 000 000 kvadratnih metara, za koje je utvrđen damping, bilo je znatno i utjecalo je na rezultate industrije Unije. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(286)

Nakon dodatne djelomične objave turska vlada napomenula je da su turski uvoz i njegov tržišni udio rasli sporije tijekom razmatranog razdoblja nakon što je utvrđeno da Vitra Group nije vršio damping. Turska vlada tvrdila je da se smanjeni tržišni udio od [4,6–4,7] % ne može smatrati štetnim za industriju Unije. Slično tomu, indijska vlada tvrdila je da je obujam uvoza nakon isključenja grupacije Vitra Group bio prenizak da uzrokuje štetu.

(287)

Komisija je podsjetila na to da se obujam uvoza i njegov tržišni udio moraju ispitati kumulativno za obje predmetne zemlje. Komisija je smatrala da je tržišni udio od [8,1–8,3] %, koji odražava dampinški uvoz iz predmetnih zemalja, u ovom slučaju dovoljan da uzrokuje štetu, posebno uzimajući u obzir strukturu industrije Unije i njezinu rascjepkanost.

(288)

Komisija je cijene uvoza utvrdila na temelju podataka iz Eurostatove baze podataka Comext. Provjerene vrijednosti (na razini CIF) i obujam uvoza od grupacija Lavish Group i Vitra Group za potrebe ove analize oduzeti su od uvoza iz Indije odnosno Turske.

(289)

Ponderirana prosječna cijena uvoza u Uniju iz predmetnih zemalja kretala se kako slijedi:

Tablica 3.

Uvozne cijene (EUR/m2)

(290)

Prosječne uvozne cijene iz dviju predmetnih zemalja zajedno bile su stabilne u razmatranom razdoblju. Prosječne cijene uvoza iz Turske smanjile su se za 10 % u razdoblju od 2018. do razdoblja ispitnog postupka, dok su prosječne cijene uvoza iz Indije kontinuirano rasle i povećale se za 26 % u razdoblju od 2018. do razdoblja ispitnog postupka. Cijene uvoza iz obiju zemalja bile su znatno niže od cijena i troškova proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku tijekom cijelog razmatranog razdoblja (vidjeti tablicu 7).

(291)

Komisija je sniženje cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka utvrdila uspoređujući:

(292)

Usporedba cijena izvršena je za svaku vrstu proizvoda za transakcije na istoj razini trgovine, nakon potrebnog usklađivanja i odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe izražen je kao postotak teoretskog prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(293)

Navedena usporedba pokazuje ponderiranu prosječnu maržu sniženja cijena na tržištu Unije od 42,5 % do 54,7 % za Indiju te od 33,8 % do 57,7 % za Tursku, ovisno o proizvođaču izvozniku. Tržišno natjecanje u području keramičkih pločica uglavnom se temelji na cijenama, zbog čega su marže sniženja cijena znatne. Komisija je nadalje napomenula da je manji dio prodaje industrije Unije obavljen preko povezanih strana i da, s obzirom na razinu troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti tih povezanih strana, utvrđivanje sniženja cijena za kumulirani uvoz ne bi bilo dovedeno u pitanje čak i da je izračun trebalo prilagoditi za te čimbenike. Osim toga, ako se iz izračuna isključi prodaja industrije Unije obavljena preko povezanih strana, koja je iznosila manje od 25 %, i dalje postoji znatno sniženje cijena, od 36 % do 54,7 % za Indiju te od 19,9 % do 61,7 % za Tursku. Naime, svi indijski proizvođači izvoznici u uzorku koji surađuju prodavali su izravno u Uniji, a gotovo polovina uvoza od turskih izvoznika u uzorku koji surađuju isto se tako odnosila na izravnu prodaju. Stoga bi sniženje cijena prema bilo kojoj alternativnoj metodi i dalje bilo znatno.

(294)

Osim toga, bez obzira na nalaz o znatnom sniženju cijena, Komisija je utvrdila da zbog sprečavanja rasta cijena, koje su uzrokovali obujam i niske cijene uvoza iz Indije i Turske, industrija Unije nije mogla povećati svoje cijene do razine koja bi dovela do ostvarivanja razumne dobiti. Prosječna cijena uvoza iz predmetnih zemalja bila je niža od troškova proizvođača iz Unije u uzorku tijekom cijelog razmatranog razdoblja (vidjeti tablicu 3 u uvodnoj izjavi 289. i tablicu 7 u uvodnoj izjavi 320.). Iako se u razdoblju od 2018. do razdoblja ispitnog postupka prosječna prodajna cijena proizvođača iz Unije na tržištu Unije povećala za 19 %, ostala je niža od troškova proizvodnje tijekom cijelog razmatranog razdoblja (vidjeti tablicu 7 u uvodnoj izjavi 320.).

(295)

Sprečavanje rasta cijena koje je utvrđeno na makro razini dodatno su potvrdili nalazi na razini društava. Razine uklanjanja štete utvrđene su po vrsti proizvoda, čime su uzete u obzir sve potencijalne razlike između raspona proizvoda iz uvoza i domaće prodaje industrije Unije. Tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvodi uvezeni od proizvođača izvoznika u uzorku bili su niži od ciljnih domaćih prodajnih cijena proizvođača iz Unije u uzorku za 92,7–168,7 % kad je riječ o Indiji te za 80,8–150,6 % kad je riječ o Turskoj (za pojedinosti vidjeti odjeljak 6.1.).

(296)

Nakon konačne objave turska vlada istaknula je da nisu samo uvozne cijene iz Turske bile niže od troškova proizvodnje proizvođačâ iz Unije nego su i vlastite cijene proizvođačâ iz Unije na tržištu Unije bile niže od troškova proizvodnje. Osim toga, dok se turska uvozna cijena smanjila tijekom razmatranog razdoblja, povećala se domaća cijena proizvođačâ iz Unije, što je dovelo do poboljšanja profitabilnosti. U tom je pogledu turska vlada ponovila svoje optužbe da je Komisija manipulirala uzorkom proizvođača iz Unije u korist društava s višim troškovima i lošijim financijskim pokazateljima. Nadalje, turska vlada tvrdila je da su društva uključena u kategoriju malih proizvođača bila mala društva koja opskrbljuju tržište visokokvalitetnih proizvoda i rade po mjeri.

(297)

Turska vlada ponovno je istaknula svoja pitanja u vezi s reprezentativnošću uzorka proizvođača iz Unije i njegovim učinkom na usporedbu cijena nakon dodatne djelomične objave.

(298)

Prvo, Komisija je napomenula da se uvozne cijene iz predmetnih zemalja moraju ispitati na kumulativnoj osnovi, a ne pojedinačno. Prosječna uvozna cijena utvrđena na toj osnovi ostala je prilično stabilna i znatno ispod troškova proizvodnje industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja. Industrija Unije bila je pod pritiskom da se kreće između iznimno niskih uvoznih cijena iz predmetnih zemalja i rastućih troškova proizvodnje. Iako su se njezine domaće cijene povećale, industrija Unije nije uspjela ostvariti održivu razinu dobiti i jedva je pokrila troškove u razdoblju ispitnog postupka.

(299)

Drugo, Komisija je podsjetila na to da je uzorak odabran na temelju objektivnih kriterija kako je opisano u uvodnim izjavama 72. i 73. Proizvođači u kategoriji malih proizvođača bili su društva koja nude kolekcije keramičkih pločica širokom rasponu kupaca, uključujući i opću javnost.

(300)

Stoga je Komisija odbacila sve tvrdnje koje se odnose na sniženje cijena i sprečavanje rasta cijena.

(301)

U skladu s člankom 3. stavkom 5. osnovne uredbe ispitivanje utjecaja dampinškog uvoza na industriju Unije uključivalo je procjenu svih gospodarskih pokazatelja koji su utjecali na stanje industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja.

(302)

Kako je navedeno u odjeljku 1.4.1., odabir uzorka proveden je radi utvrđivanja moguće štete koju je industrija Unije pretrpjela zbog uvoza keramičkih pločica podrijetlom iz Indije i Turske.

(303)

Za utvrđivanje štete Komisija je razlikovala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje štete. Komisija je makroekonomske pokazatelje ocijenila na temelju podataka iz odgovora CET-a na upitnik koji se odnosio na sve proizvođače iz Unije, koji su kad je to bilo nužno, provjereni usporedbom sa statističkim podacima Eurostata i odgovorima proizvođača iz Unije u uzorku. Komisija je ocijenila mikroekonomske pokazatelje na temelju podataka iz odgovora na upitnik koje je dostavilo šest proizvođača iz Unije u uzorku. Utvrđeno je da su oba skupa podataka propisno provjerena ili unakrsno provjerena na daljinu i da su reprezentativna za gospodarsko stanje industrije Unije.

(304)

Makroekonomski su pokazatelji sljedeći: proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, tržišni udio, rast, zaposlenost, produktivnost, visina dampinške marže i oporavak od prethodnog dampinga.

(305)

Mikroekonomski su pokazatelji sljedeći: prosječne jedinične cijene, jedinični trošak, troškovi rada, zalihe, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala.

(306)

Uzimajući u obzir rascjepkanost industrije Unije i praksu utvrđenu u prethodnim ispitnim postupcima koji su se odnosili na isti proizvod, određeni mikroekonomski pokazatelji u svakoj kategoriji proizvođača, kako je definirano u uvodnoj izjavi 59., ponderirani su korištenjem njihova udjela u ukupnoj proizvodnji Unije. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 60., struktura industrije preusmjerila se prema velikim proizvođačima. Stoga su relevantni mikropokazatelji za velike, srednje i male proizvođače ponderirani na temelju omjera 53 : 19 : 28. Ponderiranje rezultata upotrijebljeno je za prodajne cijene, troškove proizvodnje, profitabilnost i povrat ulaganja, tj. za pokazatelje koji se ne utvrđuju samo zbrajanjem rezultata pojedinačnih proizvođača iz Unije u uzorku, već kao postotak ili prosječna jedinična vrijednost, te za prosječnu izvoznu cijenu nepovezanim kupcima proizvođača iz Unije u uzorku. Zahvaljujući ponderiranju rezultati velikih proizvođača nisu prekomjerno zastupljeni u nalazima o šteti, a situacija malih i srednjih proizvođača pravilno je uzeta u obzir.

(307)

Ukupna proizvodnja u Uniji, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 4.

Proizvodnja, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta

(308)

Obujam proizvodnje, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta ostali su prilično stabilni tijekom razmatranog razdoblja, pri čemu je 2020. bila jedini izuzetak. Smanjenje obujma proizvodnje, a zatim i iskorištenosti kapaciteta 2020. posljedica su kratkoročnih prekida proizvodnje nakon sanitarnih mjera koje su države članice uvele kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19.

(309)

Prodaja industrije Unije utvrđena je oduzimanjem obujma izvoza od obujma proizvodnje, kako ih je dostavio CET, i primjenom prilagodbe zbog promjene u zalihama. Prilagodba zbog promjene u zalihama temeljila se na pritužbi za razdoblje 2018.–2020. Za razdoblje ispitnog postupka temeljila se na podacima za pojedina društva koje je prikupio CET. Obujam proizvodnje utvrđen je kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 264. Informacije o obujmu izvoza dobivene su od Eurostata i prilagođene u skladu s dokazima koje je dostavio CET (25).

(310)

Obujam prodaje industrije Unije i tržišni udio u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 5.

Obujam prodaje i tržišni udio

(311)

Obujam prodaje industrije Unije blago se povećao u razdoblju 2018.–2019. Bio je stabilan 2020. iako se obujam proizvodnje industrije Unije smanjio zbog prodaje iz zaliha (koje su tradicionalno velike u industriji keramike). Nakon oporavka građevinskog sektora 2021. (26) obujam prodaje industrije Unije blago se povećao u razdoblju ispitnog postupka u odnosu na 2020.

(312)

Tržišni udio industrije Unije u razmatranom se razdoblju smanjio s 90,1 % u 2018. na 87,1 % u razdoblju ispitnog postupka. Industrija Unije nije mogla u potpunosti iskoristiti povećanje potrošnje u Uniji (vidjeti uvodnu izjavu 268.).

(313)

Industrija Unije nije mogla ostvariti puni potencijal rasta u kontekstu sve veće potrošnje keramičkih pločica u Uniji i oporavka građevinskog tržišta nakon pandemije bolesti COVID-19. Zadržala je prilično stabilnu razinu obujma proizvodnje i zabilježila samo blago povećanje prodaje na tržištu Unije.

(314)

Zaposlenost i produktivnost u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 6.

Zaposlenost i produktivnost

(315)

Zaposlenost u sektoru keramičkih pločica u Uniji bilježila je trend blagog pada tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Broj zaposlenika uključenih u proizvodnju keramičkih pločica smanjio se za 2 % u razdoblju od 2018. do razdoblja ispitnog postupka.

(316)

Produktivnost se u razdoblju 2018.–2019. neznatno smanjila. Pala je za dodatnih 7 % u 2020. kao posljedica smanjenja proizvodnje zbog sanitarnih mjera povezanih s pandemijom bolesti COVID-19. Oporavak obujma proizvodnje na razinu prije pandemije bolesti COVID-19 doveo je do povećanja produktivnosti od 12 % u razdoblju od 2020. do razdoblja ispitnog postupka.

(317)

Uz iznimku jednog indijskog proizvođača izvoznika u uzorku i jednog turskog proizvođača izvoznika u uzorku, sve dampinške marže bile su znatno iznad razine de minimis. Utjecaj visine stvarnih dampinških marži na industriju Unije nije bio zanemariv s obzirom na obujam i cijene uvoza iz predmetnih zemalja.

(318)

Keramičke pločice već su bile predmet antidampinških ispitnih postupaka. Komisija je utvrdila da je u razdoblju od 1. travnja 2009. do 31. ožujka 2010. industrija Unije bila znatno pogođena dampinškim uvozom keramičkih pločica podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”). Privremene mjere uvedene su 17. ožujka 2011. (27). Konačne mjere uvedene su 15. rujna 2011. (28).

(319)

Nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera Komisija je 23. studenoga 2017. produljila mjere (29) na temelju vjerojatnosti nastavka dampinga i ponavljanja štete. U ispitnom postupku utvrđeno je da se industrija Unije oporavila od prethodnog dampinga iz NRK-a zahvaljujući uvedenim mjerama. Druga revizija zbog predstojećeg isteka tih mjera pokrenuta je 22. studenoga 2022. (30).

(320)

Ponderirane prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku prema nepovezanim kupcima u Uniji i njihov trošak proizvodnje u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 7.

Prodajne cijene i trošak proizvodnje u Uniji

(321)

Prosječna jedinična prodajna cijena povećala se za 19 % od 2018. do razdoblja ispitnog postupka. Najveće povećanje zabilježeno je 2020. Prosječna jedinična prodajna cijena i dalje je bila niža od jediničnog troška proizvodnje tijekom cijelog razmatranog razdoblja.

(322)

Jedinični trošak proizvodnje povećao se za 13 % u razdoblju 2018.–2019. te za dodatnih 3 % u 2020. Tijekom razdoblja ispitnog postupka jedinični trošak proizvodnje smanjio se u odnosu na 2020., ali je ostao viši od razine iz 2018. za 10 %.

(323)

Prosječni troškovi rada proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 8.

Prosječni troškovi rada po zaposleniku

(324)

Prosječni troškovi rada po zaposleniku povećali su se za 4 % u razdoblju 2018.–2019. Nakon kratkoročnih prekida proizvodnje povezanih s pandemijom bolesti COVID-19 troškovi su se 2020. smanjili za 6 % u odnosu na 2019., a tijekom razdoblja ispitnog postupka vratili su se na razinu iz 2019. Tijekom razdoblja ispitnog postupka prosječni troškovi rada po zaposleniku povećali su se za 4 % u odnosu na 2018.

(325)

Razine zaliha proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 9.

Zalihe

(326)

Završne zalihe u razdoblju 2018.–2019. smanjile su se u apsolutnom smislu. Međutim, ako se izraze kao postotak proizvodnje, u istom su se razdoblju povećale za 4 % (ili dva postotna boda). Zbog smanjenog obujma proizvodnje i sve veće potražnje industrija Unije mogla je 2020. smanjiti obujam završnih zaliha u apsolutnom smislu te ako je izražen kao postotak proizvodnje. Budući da se obujam proizvodnje vratio na razine iz 2018. i da se potražnja u razdoblju ispitnog postupka i dalje povećavala, završne zalihe izražene kao postotak proizvodnje dodatno su se smanjile u razdoblju ispitnog postupka.

(327)

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 10.

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja

(328)

Komisija je utvrdila profitabilnost proizvođača iz Unije u uzorku iskazivanjem neto dobiti prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda nepovezanim kupcima u Uniji kao postotak prometa od te prodaje. U prve tri godine razmatranog razdoblja industrija Unije bilježila je gubitke, a u razdoblju ispitnog postupka jedva je dosezala prag isplativosti. U razdoblju 2018.–2019. gubitak se povećao s –5,4 % na –8,9 %. Prodajna cijena industrije Unije rasla je 2020. brže od troškova proizvodnje (vidjeti tablicu 7 u uvodnoj izjavi 320.). To je dovelo do smanjenja gubitka na –5,9 % u 2020. U razdoblju ispitnog postupka industrija Unije uspjela je ostvariti dobit koja je bila malo iznad praga isplativosti.

(329)

Industrija unije uspjela je ostvariti manju dobit u razdoblju ispitnog postupka, iako su njezine prosječne prodajne cijene nepovezanim kupcima u Uniji ostale niže od prosječnog troška proizvodnje (vidjeti tablicu 7 u uvodnoj izjavi 320.). To je bila posljedica razlika u asortimanu proizvoda koji se proizvodio i asortimanu proizvoda koji se prodavao u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka. Razlike se nisu odnosile samo na vrste proizvoda, nego i na vrijeme kad je prodana roba proizvedena (odnosno je li riječ o prodaji iz zaliha).

(330)

Neto novčani tok sposobnost je proizvođača iz Unije da samostalno financiraju svoje aktivnosti. Neto novčani tok se u razdoblju 2018.–2019. gotovo udvostručio. Zatim se dodatno znatno povećao 2020. te umjerenijim tempom u razdoblju ispitnog postupka. Kretanje novčanog toka u velikoj je mjeri bilo povezano s kretanjem prodaje, a time i zaliha. Jedan proizvođač iz Unije u uzorku 2018. je zabilježio velike promjene u zalihama gotove robe, tj. društvo je proizvodilo za zalihe. Ta se situacija 2019. nije ponovila, zbog čega se negativni novčani tok tog društva pretvorio u pozitivni. To je objasnilo veći dio povećanja novčanog toka u razdoblju 2018.–2019. Vrijednost novčanog toka 2020. i u razdoblju ispitnog postupka povezana je s činjenicom da su proizvođači iz Unije u uzorku privremeno prekinuli proizvodnju zbog ograničenja kretanja povezanih s pandemijom bolesti COVID-19, ali su nastavili prodavati iz zaliha, koje su, kako je prikazano u tablici 9 (vidjeti uvodnu izjavu 325.), povijesno činile otprilike polovinu njihove godišnje količine proizvodnje. Završne zalihe gotove robe smanjile su se 2020. i u razdoblju ispitnog postupka, što je dovelo do promjene u zalihama i dodalo vrijednost smanjenom gubitku (2020.) ili neznatnoj dobiti (u razdoblju ispitnog postupka).

(331)

Nakon konačne objave turska vlada tvrdila je da uzorak nije reprezentativan s obzirom na to da samo jedno društvo može utjecati na rezultate novčanog toka.

(332)

Novčani tok u tablici 10 bio je jednostavan zbroj svih vrijednosti novčanog toka proizvođača iz Unije u uzorku. To znači da su svi događaji ili kretanja u jednom društvu u uzorku utjecali na konačni pokazatelj bez obzira na to koji bi bio udio tog uzorka u proizvodnji Unije. U uvodnoj izjavi 330. Komisija je pojasnila fluktuacije u novčanom toku. Stoga je tvrdnja turske vlade odbačena.

(333)

Ulaganja su se tijekom razmatranog razdoblja smanjila za 62 %. Najveće smanjenje od 60 % zabilježeno je u razdoblju 2018.–2019. Ulaganja su se dodatno smanjila 2020., da bi se zatim u razdoblju ispitnog postupka povećala (16 % u odnosu na 2020.). Ulaganja su u većini slučajeva financirana novčanim tokom i bankovnim kreditima. Većina ulaganja odnosila se na održavanje kapaciteta i zamjene. Ulaganja u istraživanje i razvoj i inovacije, koja su 2018. činila 38 % ukupnih ulaganja proizvođača iz uzorka, smanjila su se za 97 % u razmatranom razdoblju i činila su samo 3 % njihovih ulaganja u razdoblju ispitnog postupka.

(334)

Negativna profitabilnost utjecala je na sposobnost proizvođača iz Unije u uzorku da prikupe kapital. Proizvođači iz Unije u uzorku izvijestili su da zbog negativne profitabilnosti nisu mogli financirati potrebna ulaganja kako bi iskoristili sve veći potencijal tržišta. Jedan proizvođač iz Unije u uzorku izvijestio je da je morao smanjiti kapacitet zbog problema s prikupljanjem kapitala. Neki proizvođači iz Unije u uzorku dio su većih grupacija pa je njihova sposobnost prikupljanja kapitala bolja od samostalnih društava u sličnoj financijskoj situaciji. Međutim, njihova niska profitabilnost i slabi izgledi utječu na odluku matičnih društava da osiguraju sredstva, odnosno matična društva mogu odlučiti ulagati drugdje.

(335)

Povrat ulaganja je dobit izražena u postotku neto knjigovodstvene vrijednosti ulaganja. Znatno se smanjio 2019. i 2020., dok se u razdoblju ispitnog postupka povećao i pratio kretanje profitabilnosti.

(336)

Industrija Unije u razmatranom razdoblju nije mogla iskoristiti širenje tržišta, što pokazuju makropokazatelji koji su u scenariju sve veće potražnje pokazali negativna ili prilično stabilna kretanja. Proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta ili zaposlenost ostali su na istoj razini u cijelom razmatranom razdoblju. Prodaja Unije povećavala se sporijim tempom nego potrošnja (povećanje prodaje Unije od 3 % na tržištu koje je zabilježilo rast od 6 %). U skladu s tim tržišni udio industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka smanjio se s 90,1 % u 2018. na 87,1 %.

(337)

Unatoč povećanju prodajne cijene od 19 % industrija Unije nije mogla povećati cijene u Uniji do razina koje bi bile dostatne da se omogući povrat troškova tijekom većeg dijela razmatranog razdoblja. Kao rezultat, u cijelom razmatranom razdoblju bilježila je gubitak (–5,4 % u 2018., –8,9 % u 2019., –5,9 % u 2020.) ili poslovala neznatno iznad praga isplativosti (0,6 % u razdoblju ispitnog postupka, pod utjecajem gospodarskog oporavka nakon pandemije bolesti COVID-19, uključujući rast građevinskog sektora kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 311., te u vrijeme kad je industrija Unije prodavala znatne količine iz zaliha). Razina profitabilnosti ostvarena u razdoblju ispitnog postupka nije se mogla smatrati održivom. Industrija Unije nije mogla povećati prodajne cijene u Uniji do razine profitabilnosti potrebne za pokrivanje njezinih troškova proizvodnje u većem dijelu razmatranog razdoblja te za iskorištavanje rasta na tržištu Unije, primjerice novim ulaganjima u širenje, istraživanje i razvoj te u nastavak aktivnosti u razvojnim segmentima kao što su velike ploče. Naime, u toj situaciji ulaganja su se smanjila za 62 %, a kapacitet je ostao na istoj razini, što pokazuje da industrija Unije nije mogla rasti s rastom tržišta.

(338)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. osnovne uredbe.

(339)

Nakon konačne objave više zainteresiranih strana dostavilo je primjedbe na nalaze i zaključke o šteti.

(340)

Društvo Ceramika Netto iskazalo je zabrinutost u vezi s valjanošću podataka koje je Komisija upotrijebila pri utvrđivanju svojih nalaza o šteti. Konkretno, to je društvo dostavilo financijski izvještaj za 2021. triju poljskih proizvođača keramičkih pločica i novinske članke sa sažetim prikazom rezultata keramičke industrije u Italiji i Španjolskoj u 2021.

(341)

CGCSA tvrdio je da su proizvođači iz Unije bili voljni dostaviti podatke za cijelu 2021. i da je Komisija ispitala te podatke, utvrdila bi da je šteta proizašla isključivo iz učinaka pandemije bolesti COVID-19.

(342)

Komisija je napomenula da je ispitni postupak proveden na temelju podataka koji su provjereni na licu mjesta, a koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku za razdoblje ispitnog postupka i razmatrano razdoblje. Društvo Ceramika Netto nije dostavilo primjedbe na uzorak proizvođača iz Unije u zadanom roku. Svi podaci koji se odnose na cijelu 2021. obuhvaćali bi razdoblje nakon ispitnog postupka i stoga se ne bi mogli upotrijebiti za utvrđivanje štete. Osim toga, Komisija nije upoznata ni s kakvim proaktivnim ponudama industrije Unije za dostavljanje podataka nakon razdoblja ispitnog postupka. Stoga je Komisija odbacila tvrdnje društva Ceramika Netto i udruženja CGCSA.

(343)

Indijska vlada, turska vlada, CGCSA, tursko društvo Sogutsen Seramik i 16 indijskih proizvođača izvoznika tvrdili su da industrija Unije nije pretrpjela materijalnu štetu. U tom su pogledu indijska vlada, turska vlada, CGCSA i 16 indijskih proizvođača izvoznika tvrdili da je većina makroekonomskih i mikroekonomskih pokazatelja ostala stabilna ili se poboljšala tijekom razmatranog razdoblja.

(344)

Na primjer, 16 društava istaknulo je da su se obujam proizvodnje, iskorištenost kapaciteta i produktivnost znatno povećali u razdoblju ispitnog postupka u odnosu na 2020. te da su se završne zalihe znatno smanjile u razdoblju ispitnog postupka u odnosu na 2018. Osim toga, indijski proizvođači izvoznici tvrdili su da je industrija Unije, unatoč smanjenju tržišnog udjela za tri postotna boda u razmatranom razdoblju, zadržala visoke tržišne udjele tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Ta su se društva pozvala na prethodnu odluku Suda Europske unije („Sud”) u predmetu eurocylinder systems AG protiv Hauptzollamt Hamburg-Stadt (31). Sud je presudio da je Vijeće očito pogriješilo kad je zaključilo da je gubitak tržišnog udjela od pet postotnih bodova pokazatelj materijalne štete jer je industrija Unije zadržala visok tržišni udio i zabilježila povećanje obujma prodaje i prodajnih cijena.

(345)

Turska vlada tvrdila je da su pokazatelji kao što su profitabilnost, proizvodnja, obujam prodaje, prodajna cijena Unije, iskorištenost kapaciteta, produktivnost, zalihe, novčani tok i povrat ulaganja zabilježili privremena negativna kretanja u 2020., godini pandemije bolesti COVID-19, ali su u razdoblju ispitnog postupka ponovno zabilježili pozitivna kretanja. Nadalje, turska vlada tvrdila je da nekoliko pokazatelja negativnih kretanja tijekom razmatranog razdoblja nije bilo dovoljno za donošenje zaključka o postojanju materijalne štete.

(346)

Slično tomu, indijska vlada tvrdila je da nije bilo štete u pogledu obujma jer je tržišni udio indijskog uvoza bio nizak tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Indijska vlada napomenula je i da je industrija Unije unatoč gubitku tržišnog udjela zadržala visok tržišni udio. Osim toga, njezin se obujam prodaje povećao, a njezina domaća prodajna cijena povećavala se brže od troškova proizvodnje, što je dovelo do poboljšanja profitabilnosti.

(347)

CGCSA tvrdio je i da su mnogi makroekonomski pokazatelji, kao što su obujam proizvodnje, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje i visoki tržišni udio, zabilježili neutralna ili pozitivna kretanja tijekom razmatranog razdoblja. Kad je riječ o mikroekonomskim pokazateljima, udruženje je istaknulo da se domaća prodajna cijena Unije povećavala brže od troškova proizvodnje industrije Unije.

(348)

Komisija je napomenula da se pokazatelji moraju ispitati ne samo u kontekstu njihovih kretanja nego i u odnosu na ostvarene razine. Komisija je ostala pri svojoj tvrdnji da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu zbog povećanja obujma dampinškog uvoza iz Indije i Turske. Iako se domaća cijena Unije povećavala brže od troškova proizvodnje industrije Unije, industrija Unije bilježila je gubitke u gotovo svakoj godini razmatranog razdoblja, a prag isplativosti uspjela je dosegnuti tek u razdoblju ispitnog postupka. Osim toga, industrija Unije izgubila je tržišni udio unatoč povećanju potrošnje.

(349)

Nadalje, strane su se pozvale na nalaze Komisije u vezi s određenim pokazateljima (obujam proizvodnje, iskorištenost kapaciteta) na koje je pandemija bolesti COVID-19 negativno utjecala 2020., ali su se oporavili u razdoblju ispitnog postupka. Strane, međutim, također moraju priznati da je pandemija dovela do poboljšanja određenih pokazatelja, npr. obujma završnih zaliha i novčanog toka. Stoga se Komisija nije mogla složiti sa stranama koje su promjene u razdoblju ispitnog postupka opisale kao znatno poboljšanje u odnosu na prethodno razdoblje jer su se već složile da su posebno loši rezultati tih pokazatelja 2020. uzrokovani pandemijom.

(350)

Kad je riječ o prethodnoj odluci Suda u predmetu eurocylinder systems AG protiv Hauptzollamt Hamburg-Stadt, Komisija je napomenula da se svaki slučaj mora procijeniti zasebno. U ispitnom postupku na koji se odnosi odluka Suda industrija Unije zabilježila je povećanje obujma prodaje i prodajnih cijena te zadržavanje visokog tržišnog udjela i dvoznamenkaste dobiti tijekom razmatranog razdoblja (32). Situacija u ovom slučaju znatno je drukčija. Unatoč povećanju prodajne cijene proizvođača iz Unije i blagom povećanju njihova obujma prodaje društva su i dalje bilježila gubitke u gotovo svim godinama razmatranog razdoblja.

(351)

Stoga je Komisija odbacila tvrdnje iz uvodnih izjava od 343. do 347.

(352)

Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 6. osnovne uredbe ispitala je li zbog dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu. Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 7. osnovne uredbe ispitala i postoje li drugi poznati čimbenici koji su istodobno mogli uzrokovati štetu industriji Unije. Komisija je osigurala da se dampinškom uvozu ne pripisuje druga moguća šteta prouzročena čimbenicima koji nisu dampinški uvoz iz predmetnih zemalja. Ti su čimbenici uvoz iz drugih trećih zemalja, uključujući nedampinški uvoz iz Indije, izvozni rezultat industrije Unije, kretanje potražnje, kretanje troškova proizvodnje industrije Unije i učinak pandemije bolesti COVID-19.

(353)

Obujam uvoza iz predmetnih zemalja povećao se za 72 % tijekom razmatranog razdoblja, s [39 000 000–42 000 000] m2 u 2018., što je činilo tržišni udio od [5–5,2] %, na [67 000 000–69 000 000] m2 u razdoblju ispitnog postupka, što je činilo tržišni udio od [8,1–8,3] % tijekom razdoblja ispitnog postupka. Povećanje uvoza iz predmetnih zemalja (72 %) znatno je premašilo i povećanje potrošnje na tržištu Unije (6 %) i povećanje prodaje Unije (3 %). Istodobno s povećanjem tržišnog udjela dampinškog uvoza od više od tri postotna boda zabilježen je gubitak tržišnog udjela industrije Unije od tri postotna boda, s 90,1 % u 2018. na 87,1 % u razdoblju ispitnog postupka.

(354)

To povećanje tržišnog udjela dampinškog uvoza stoga je bilo na štetu industrije Unije, koja nije mogla ostvariti korist od stalnog povećanja potrošnje.

(355)

Povećanje uvoza temeljilo se na dampinškim, niskim cijenama. Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 293., cijene proizvođača izvoznika u uzorku na tržištu Unije bile su znatno niže od cijena industrije Unije, najmanje za 36 % za Indiju i 19,9 % za Tursku u razdoblju ispitnog postupka, te su u svakom slučaju bile znatno niže od troškova proizvodnje industrije Unije.

(356)

Osim utvrđenog znatnog sniženja cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka, prosječne uvozne cijene iz predmetnih zemalja isto su tako bile znatno niže od onih industrije Unije u cijelom razmatranom razdoblju. Razlika u cijenama (na temelju Eurostatovih prosječnih podataka) između dampinškog uvoza i cijena industrije Unije bila je znatna i povećala se tijekom razmatranog razdoblja, s 2,98 EUR/m2 u 2018. na 4,77 EUR/m2 u razdoblju ispitnog postupka, što je povećanje od 60 %.

(357)

Zbog dampinškog uvoza, čije su cijene isto tako bile niže od troškova proizvodnje industrije Unije u cijelom razmatranom razdoblju, prouzročivši time znatan pad cijena, te kako bi se izbjegao daljnji gubitak tržišnog udjela, industrija Unije tijekom većeg dijela razmatranog razdoblja nije mogla povećati svoje cijene u Uniji na razinu iznad svojih troškova proizvodnje (vidjeti tablicu 7 u uvodnoj izjavi 320.). Jedva je dosezala granicu isplativosti u razdoblju ispitnog postupka, koje se poklopilo s oporavkom nakon pandemije bolesti COVID-19 i rastom građevinskog sektora (vidjeti uvodnu izjavu 311.). U svakom slučaju, razina dobiti industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka bila je vrlo niska (0,6 %) i ne može se smatrati održivom (vidjeti uvodnu izjavu 337.). Dampinški uvoz premašio je i prodaju Unije u razdoblju oporavka od pandemije bolesti COVID-19: dok se prodaja industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka povećala za 1,2 % u odnosu na 2020., dampinški uvoz povećao se za 17,5 %.

(358)

Iz navedenog proizlazi da je povećanje dampinškog uvoza po niskim cijenama dovelo do gubitka prodaje i industriji Unije onemogućilo da ostvari razumne razine dobiti. Komisija je stoga zaključila da postoji jasna uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(359)

Obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja u razmatranom razdoblju kretao se kako slijedi:

Tablica 11.

Uvoz iz trećih zemalja

(360)

Uvoz iz svih trećih zemalja osim predmetnih zemalja, ali uključujući nedampinški uvoz iz Indije i Turske (dalje u tekstu „sve treće zemlje”) povećao se za 3 % tijekom razmatranog razdoblja. Uvoz iz ostalih trećih zemalja u razdoblju ispitnog postupka iznosio je [36–38] % ukupnog uvoza u Uniju (smanjenje s [48–50] % uvoza 2018.). Njihov udio na tržištu Unije na godišnjoj se razini smanjio s [4,8–5] % u 2018. na [4,7–4,9] % u razdoblju ispitnog postupka. Uz iznimku nedampinškog uvoza iz predmetnih zemalja i Kine u 2018., nijedna druga zemlja nije ostvarila tržišni udio veći od 1 % tijekom razmatranog razdoblja.

(361)

Prosječna cijena uvoza iz svih trećih zemalja prvo se smanjila za 2 % u razdoblju 2018.–2019., zatim se od 2020. blago povećavala, a u razdoblju ispitnog postupka dosegnula razinu 3 % višu od one iz 2018. Cijene tog uvoza bile su više od uvoznih cijena dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja u cijelom razmatranom razdoblju. Najveća razlika zabilježena je u razdoblju ispitnog postupka, kad je prosječna cijena uvoza iz svih trećih zemalja bila [8–12] % viša od prosječne uvozne cijene dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja.

(362)

Nedampinški uvoz iz predmetnih zemalja povećao se za 73 % tijekom razmatranog razdoblja s [8 000 000–10 000 000] kvadratnih metara u 2018. na [16 000 000–18 000 000] u razdoblju ispitnog postupka. Njihov se tržišni udio povećao s [1–1,2] % 2018. na [1,7–1,9] % u razdoblju ispitnog postupka. Cijene tog uvoza bile su više od uvoznih cijena dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja u cijelom razmatranom razdoblju. U 2019., 2020. i razdoblju ispitnog postupka bile su najmanje 14 % više od prosječne uvozne cijene dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja. Prosječne uvozne cijene bile su niže od cijena industrije Unije tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Stoga su taj uvoz i njegovo povećanje negativno utjecali na rezultate industrije Unije.

(363)

Uvoz iz svih trećih zemalja osim predmetnih zemalja, ali uključujući nedampinški uvoz iz Indije i Turske, stoga je mogao u ograničenoj mjeri pridonijeti materijalnoj šteti koju je pretrpjela industrija Unije. Međutim, s obzirom na to da su njegove prosječne cijene više od cijena dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja, da je njegov obujam manji i da nije povećao tržišni udio u razmatranom razdoblju, taj uvoz, zajedno i pojedinačno, ne umanjuje uzročno-posljedičnu vezu utvrđenu za dampinški uvoz iz Indije i Turske.

(364)

Nakon dodatne djelomične objave turska vlada tvrdila je da su zaključci Komisije u vezi s učinkom nedampinškog uvoza iz predmetnih zemalja i svih trećih zemalja na stanje industrije Unije bili pristrani jer je Komisija utvrdila da je nedampinški uvoz iz predmetnih zemalja negativno utjecao na rezultate industrije Unije, dok je uvoz iz svih trećih zemalja pridonio materijalnoj šteti samo u ograničenoj mjeri, posebno s obzirom na to da je uvoz iz svih trećih zemalja dosegnuo četiri puta veći obujam nego nedampinški uvoz iz predmetnih zemalja.

(365)

Komisija je napomenula da se uvodne izjave 362. i 363. moraju tumačiti zajedno. Uzimajući u obzir njihov obujam i cijene, i nedampinški uvoz iz predmetnih zemalja i uvoz iz ostalih trećih zemalja negativno su utjecali na rezultate industrije Unije, ali ne u mjeri u kojoj bi umanjili uzročno-posljedičnu vezu. Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 360., kategorija „sve treće zemlje” uključuje i nedampinški uvoz iz Indije i Turske. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(366)

Nakon dodatne djelomične objave indijska vlada tvrdila je da je uvoz iz Indije u smislu obujma i cijena bio sličan uvozu iz trećih zemalja (isključujući nedampinški uvoz iz predmetnih zemalja). Međutim, Komisija nije ispitala te treće zemlje. Indijska vlada smatrala je da je time dokazano da industrija Unije nije pretrpjela štetu zbog dampinškog uvoza iz Indije, nego zbog visokih troškova proizvodnje. Osim toga, indijska vlada istaknula je, s obzirom na to da se profitabilnost industrije Unije povećavala s povećanjem indijskog uvoza, da nije postojala uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza iz Indije i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(367)

Komisija je podsjetila na to da je ispitala učinak uvoza iz Indije i Turske za koji je utvrđeno da je ostvaren po dampinškim cijenama. Ispitni postupak pokrenut je na temelju dostatnih dokaza o dampingu koje je dostavio podnositelj pritužbe. S obzirom na to da nisu dostavljeni takvi dokazi u vezi s ostalim trećim zemljama, Komisija nije ispitala te zemlje i stoga nije mogla utvrditi damping u ovom ispitnom postupku. Komisija je priznala da je uvoz iz svih trećih zemalja pridonio materijalnoj šteti u ograničenoj mjeri (vidjeti uvodnu izjavu 363.). Kad je riječ o obujmu uvoza, Komisija je analizirala zahtjeve za kumulativnu procjenu dampinškog uvoza i utvrdila da su u ovom ispitnom postupku ispunjeni svi zahtjevi. Stoga se uvoz iz Indije ne može smatrati zanemarivim. Naposljetku, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 298., iako je industrija Unije uspjela povećati svoje cijene i na taj način poboljšati svoje financijske rezultate, u razdoblju ispitnog postupka uspjela je ostvariti razinu profitabilnosti tek neznatno iznad praga isplativosti. Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 293. do 295., Komisija je utvrdila znatno sniženje cijena i sprečavanje rasta cijena uzrokovano dampinškim uvozom iz Indije i Turske. Stoga je odbačena tvrdnja da uvoz iz Indije nije mogao, u smislu obujma i cijena, nanijeti materijalnu štetu industriji Unije.

(368)

Komisija je ispitala kretanja izvoza i cijena za cijelu industriju Unije na temelju podataka Eurostata (33).

Tablica 12.

Izvoz iz Unije

(369)

Prema podacima Eurostata izvoz keramičkih pločica iz Unije povećao se za 9 % tijekom razmatranog razdoblja. Izvoz je ostao stabilan u prve dvije godine razmatranog razdoblja, u razdoblju 2019.–2020. smanjio se za 5 %, a u razdoblju ispitnog postupka povećao, i to 15 % na godišnjoj razini. Prosječna cijena izvoza ostala je prilično stabilna u cijelom razmatranom razdoblju, uz povećanje od 2 %.

(370)

Zainteresirane strane tvrdile su na temelju podataka u pritužbi da je izvozni rezultat industrije Unije bio uzrok štete zbog smanjenja 2020. i činjenice da su prosječne izvozne cijene bile niže od troškova proizvodnje podnositelja pritužbe.

(371)

Takva je usporedba bila pogrešna. Prvo, podaci Eurostata uključivali su cjelokupan izvoz Unije (uključujući onaj povezanim kupcima izvan Unije), dok su troškovi proizvodnje podnositelja pritužbe predstavljali samo dio izvoza Unije. Drugo, razdoblje ispitnog postupka nije isto kao razdoblje u pritužbi.

(372)

U svakom slučaju Komisija je na temelju provjerenih podataka analizirala i izvozni rezultat proizvođača iz Unije u uzorku. Obujam i prosječna cijena izvoza nepovezanim kupcima proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 13.

Izvozni rezultati proizvođača iz Unije u uzorku

(373)

Obujam izvoza proizvođača iz Unije u uzorku povećao se tijekom razmatranog razdoblja za 40 %. Najveće povećanje zabilježeno je u razdoblju ispitnog postupka, odnosno 36 % na godišnjoj razini (tj. u odnosu na 2020.). Prosječna cijena izvoza proizvođača iz Unije u uzorku smanjila se u razmatranom razdoblju za 17 %. Prvo se blago povećala, a zatim se smanjila 2020. i u razdoblju ispitnog postupka. Unatoč smanjenju prosječna izvozna cijena proizvođača iz Unije u uzorku u cijelom razdoblju ispitnog postupka bila je viša od njihovih troškova proizvodnje.

(374)

S obzirom na njegovo pozitivno kretanje izvozni rezultat proizvođača iz Unije u uzorku ili cijele industrije Unije nije mogao doprinijeti materijalnoj šteti koju je pretrpjela industrija Unije.

(375)

Nakon konačne objave turska vlada tvrdila je da se gubitak tržišnog udjela industrije Unije ne može pripisati dampinškom uvozu iz predmetnih zemalja. Ta je strana istaknula sve veći obujam izvoza industrije Unije i tvrdila da je gubitak tržišnog udjela uzrokovan time što industrija Unije daje prednost izvozu nad domaćom prodajom. Turska vlada ponovila je tu tvrdnju nakon dodatne djelomične objave.

(376)

Komisija se nije složila s tim. Obujam završnih zaliha i razina iskorištenosti kapaciteta industrije Unije omogućili bi industriji Unije da istodobno poveća obujam izvoza i domaću prodaju. Stoga se poboljšanim izvoznim rezultatom industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja nije mogao opravdati gubitak tržišnog udjela industrije Unije, do čega je došlo zbog sve većeg obujma dampinškog uvoza koji je snizio cijene industrije Unije i spriječio njihov rast, kako je zaključeno u uvodnoj izjavi 358. Komisija je odbacila tu tvrdnju.

(377)

Neke su strane tvrdile da je globalno smanjenje potrošnje keramičkih pločica uzrokovalo štetu industriji Unije. Međutim, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama od 267. do 269., potrošnja u Uniji stalno se povećavala tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Stoga nije mogla doprinijeti materijalnoj šteti koju je pretrpjela industrija Unije.

(378)

Zainteresirane strane tvrdile su da je štetu za industriju Unije uzrokovalo povećanje troškova sirovina, energije, prijevoza i emisijskih jedinica CO2.

(379)

Troškovi proizvodnje industrije Unije bili su viši od njezinih prodajnih cijena i povećavali su se tijekom većeg dijela razmatranog razdoblja. Stoga je industrija Unije zabilježila velike gubitke tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Međutim, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 357., industrija Unije tijekom većeg dijela razmatranog razdoblja nije mogla povećati svoje cijene u Uniji na razinu iznad svojih troškova proizvodnje ili ostvariti održive razine dobiti kako bi izbjegla daljnji gubitak tržišnog udjela zbog dampinškog uvoza po niskim cijenama.

(380)

Nakon konačne objave indijska vlada, turska vlada i 16 indijskih proizvođača izvoznika tvrdili su da Komisija nije ispitala druge čimbenike, kao što su sve veći troškovi sirovina, energije, emisija CO2 i rada.

(381)

Komisija je ispitala provjerene podatke proizvođača iz Unije u uzorku i utvrdila da su se troškovi sirovina (po m2) tek neznatno povećali (za otprilike 4 %) tijekom razmatranog razdoblja. Troškovi energije i rada po m2 zapravo su se smanjili. Troškovi usklađivanja po m2 ostali su prilično stabilni tijekom razmatranog razdoblja. Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 379., industrija Unije pretrpjela je gubitke zbog nemogućnosti povećanja cijena pod cjenovnim pritiskom uvoza iz Indije i Turske. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(382)

Zainteresirane strane tvrdile su da je štetu za industriju Unije uzrokovala pandemija bolesti COVID-19 zbog prekida proizvodnje. Tvrdile su i da je to bio razlog povećanja troškova te industrije s obzirom na njezino oslanjanje na uvoz sirovina i prekide lanca opskrbe koje je uzrokovala pandemija bolesti COVID-19. Naposljetku, neke su zainteresirane strane tvrdile da je činjenica da industrija Unije nije otpuštala radnu snagu unatoč prekidima proizvodnje isto tako razlog za povećanje troškova te da je dovela do samoprouzročene štete.

(383)

Kad je riječ o ponudi, tijekom prvog vala pandemije bolesti COVID-19, u prvoj polovini 2020., većina proizvođača iz Unije morala je privremeno zatvoriti svoje proizvodne pogone. To se jasno odrazilo na obujam proizvodnje, koji se 2020. smanjio za 11 % u odnosu na 2018. te za 8 % u odnosu na 2019. Međutim, proizvodnja se oporavila u razdoblju ispitnog postupka (vidjeti tablicu 4).

(384)

Komisija je analizirala i učinak na proizvođače iz Unije u uzorku. Analiza je potvrdila nalaze na razini Unije. Proizvođači u različitim državama članicama poduzimali su različite mjere zbog pandemije bolesti COVID-19. Četiri proizvođača iz Unije u uzorku morala su zatvoriti proizvodne pogone u prvoj polovini 2020. (ožujak i travanj), a dva nisu zaustavila, nego samo smanjila proizvodnju. Pri usporedbi s istim razdobljem prethodne godine svi su proizvođači iz Unije u uzorku izvijestili o smanjenju proizvodnje tijekom prekidâ, no proizvodnja se oporavila u razdoblju ispitnog postupka.

(385)

Unatoč zatvaranjima troškovi proizvodnje 2020. samo su se blago povećali (+2 %) u odnosu na 2019. (vidjeti uvodnu izjavu 320.). Jedan proizvođač iz Unije u uzorku izvijestio je da je u drugoj polovini 2020. imao koristi od niskih troškova sirovina te od svih proizvodnih čimbenika, posebno troškova energije i prijevoza, zbog neuobičajene dostupnosti radne snage, usluga i robe. Stoga je svaki učinak na lanac opskrbe bio zanemariv. Kad je riječ o radnoj snazi, mjere koje su poduzimali proizvođači u uzorku bile su različite u različitim državama članicama: smanjenje plaća, skraćivanje radnog vremena, korištenje sredstava za otpremnine ili slobodnih dana, odnosno primjena sustava zaštite koji su doveli do ušteda.

(386)

Na strani potražnje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 268., tržište Unije nastavilo je rasti za vrijeme pandemije bolesti COVID-19. Potrošnja, uvoz i prodaja industrije Unije u Uniji bilježili su pozitivna kretanja tijekom cijelog razmatranog razdoblja, pri čemu se uvoz iz predmetnih zemalja povećavao znatno bržim tempom u odnosu na prodaju industrije Unije i potrošnju, među ostalim u 2020. Unatoč privremenom zatvaranju tvornica industrija Unije mogla je održati svoj obujam prodaje u 2020. prodajom iz zaliha jer tu industriju karakteriziraju vrlo visoke razine zaliha (oko 50 % proizvodnje). U skladu s tim u 2020. i u razdoblju ispitnog postupka zabilježeno je smanjenje zaliha (vidjeti uvodnu izjavu 325.).

(387)

Stoga, s obzirom na to da je potražnja ostala stabilna i da se u okviru industrije Unije proizvodnja mogla brzo ponovno pokrenuti nakon zatvaranja, a zalihe iskoristiti za održavanje obujma prodaje, učinci pandemije bolesti COVID-19 na industriju Unije bili su ograničeni i nisu umanjili uzročno-posljedičnu vezu utvrđenu za dampinški uvoz iz Indije i Turske.

(388)

Nakon konačne objave indijska vlada, turska vlada, CGCSA, Sogutsen Seramik i Yurtbay Seramik ponovili su da je štetu uzrokovala pandemija bolesti COVID-19 te su tvrdili da Komisija nije dovoljno ispitala njezin učinak. CGCSA je tvrdio da Komisija nije prikupila kvantitativne podatke za ispitivanje učinaka pandemije bolesti COVID-19.

(389)

Tvrdnja da je štetu uzrokovala pandemija bolesti COVID-19 već je razmotrena u uvodnim izjavama od 383. do 387. Komisija je ispitala učinak pandemije bolesti COVID-19 na rezultate industrije Unije i s obzirom na ponudu i s obzirom na potražnju, i na razini cijele industrije Unije i na razini proizvođačâ iz Unije u uzorku (vidjeti uvodne izjave 384. i 385.). Komisija je prikupila podatke o svim pokazateljima štete i na temelju toga ispitala učinak pandemije bolesti COVID-19. Priznala je da je pandemija očito utjecala na obujam proizvodnje industrije Unije, koja se brzo oporavila, i na razinu zaliha, ali je zanemarivo utjecala na obujam prodaje, troškove, uvoz i potrošnju. Nadalje, Komisija je prikupila dodatne podatke o učinku pandemije bolesti COVID-19 od proizvođačâ iz Unije u uzorku, kao što su trajanje zatvaranja onih društava koja su se zatvorila ili mjere koje su poduzela u vezi s radnom snagom. Zainteresirane strane nisu dostavile nove dokaze ili argumente koji bi mogli promijeniti te zaključke, kao ni dokaze o tome koje je još podatke Komisija trebala prikupiti ili analizirati. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(390)

Komisija je utvrdila uzročno-posljedičnu vezu između štete koju je pretrpjela industrija Unije i dampinškog uvoza iz Indije i Turske. Povećanje dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja podudaralo se sa smanjenjem tržišnog udjela industrije Unije na tržištu Unije. Većina potražnje u Uniji, koja je sve više rasla, zadovoljena je uvozom. Povećanje uvoza iz predmetnih zemalja temeljilo se na niskim, dampinškim cijenama koje su bile niže od troškova proizvodnje industrije Unije te znatno ispod prodajnih cijena industrije Unije na tržištu Unije i onemogućile industriji Unije da odredi cijene na održivim razinama koje su potrebne za ostvarivanje razumnih profitnih marži.

(391)

Komisija je učinke svih poznatih čimbenika na stanje industrije Unije razlikovala i razdvojila od štetnih učinaka dampinškog uvoza. Učinak nedampinškog uvoza, izvoznog rezultata industrije Unije, kretanja potrošnje u Uniji, kretanja troškova proizvodnje industrije Unije te pandemije bolesti COVID-19 na negativan rezultat industrije Unije u smislu tržišnog udjela i profitabilnosti bio je ograničen.

(392)

Na temelju prethodno navedenoga Komisija je zaključila da dampinški uvoz iz predmetnih zemalja stvara materijalnu štetu za industriju Unije, a da ostali čimbenici, uzeti u obzir pojedinačno ili zajedno, ne slabe uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i materijalne štete.

(393)

Nakon konačne objave indijska vlada istaknula je u vezi sa zaključcima o uzročnosti da je industrija Unije pretrpjela gubitke već 2018. kad je indijski uvoz bio zanemariv. Osim toga, kako se indijski uvoz povećavao, poboljšavalo se i stanje u pogledu profitabilnosti proizvođačâ iz Unije. Stoga je indijska vlada smatrala da ne postoji uzročno-posljedična veza između indijskog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(394)

Komisija je napomenula da je učinak uvoza iz Indije i Turske procijenjen kumulativno, a ne pojedinačno. U svakom slučaju, ispitnim postupkom utvrđeno je da se indijski dampinški uvoz više nego udvostručio od 2018. do razdoblja ispitnog postupka. To se povećanje temeljilo na dampinškim cijenama koje su bile niže od troškova proizvodnje industrije Unije tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Suočena s tim povećanjem, industrija Unije izgubila je prodaju zbog dampinškog uvoza i, kako bi izbjegla daljnji gubitak prodaje, nije mogla odrediti svoje cijene na razinama koje su potrebne za ostvarivanje razumnih profitnih marži. Stoga postoji jasna uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(395)

Nakon analize primjedbi zaprimljenih nakon konačne objave Komisija je potvrdila svoje nalaze o uzročno-posljedičnoj vezi.

(396)

Kako bi utvrdila razinu mjera, Komisija je ispitala bi li pristojba niža od dampinške marže bila dovoljna za uklanjanje štete koja je industriji Unije prouzročena dampinškim uvozom.

(397)

Šteta bi nestala da industrija Unije može ostvariti ciljnu dobit prodajom po ciljnoj cijeni u smislu članka 7. stavaka 2.c i 2.d osnovne uredbe.

(398)

U skladu s člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe, Komisija je za utvrđivanje ciljne dobiti uzela u obzir sljedeće čimbenike: razinu profitabilnosti prije povećanja uvoza iz zemalja koje su predmet ispitnog postupka, razinu profitabilnosti potrebnu za pokrivanje punih troškova i ulaganja, istraživanja i razvoja i inovacija te razinu profitabilnosti koja se očekuje u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Takva profitna marža ne bi trebala biti niža od 6 %.

(399)

Ni podnositelj pritužbe ni proizvođači iz Unije u uzorku nisu iznijeli nijednu potkrijepljenu tvrdnju u pogledu razine ciljne dobiti.

(400)

U pritužbi je korištena ciljna dobit od 6 %, najniža dobit predviđena u članku 7. stavku 2.c osnovne uredbe, te nisu dostavljeni dokazi da bi tu dobit trebalo utvrditi na višoj razini. U pritužbi je navedeno samo da njezin podnositelj očekuje da se izračun sniženja ciljnih cijena tijekom ispitnog postupka temelji na većoj ciljnoj dobiti koja bi odražavala znatno veće troškove zaštite okoliša koji se očekuju u Uniji tijekom razdoblja primjene mjera. Međutim, budući troškovi zaštite okoliša nisu čimbenik za utvrđivanje ciljne dobiti u skladu s člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe. Naime, ti se troškovi odražavaju u konačnoj ciljnoj cijeni u skladu s člankom 7. stavkom 2.d osnovne uredbe.

(401)

Samo su dva proizvođača iz Unije u uzorku dostavila primjedbe o razini ciljne dobiti. Jedan od njih predložio je korištenje ciljne dobiti od [6–7 %], dobiti ostvarene 2018., kad je dampinški uvoz bio manje prisutan. Drugi proizvođač iz Unije u uzorku naveo je da ne može dati odgovor jer se s uvozom iz Indije i Turske natjecao u cijelom razmatranom razdoblju, pa čak i prije njega.

(402)

S obzirom na rascjepkanost industrije Unije, dobit jednog proizvođača iz Unije u uzorku u danoj godini nije dostatan temelj za utvrđivanje ciljne dobiti za cijelu industriju Unije. Osim toga, uvoz iz predmetnih zemalja već je 2018. bio prisutan na tržištu po cijenama nižima od troškova proizvodnje industrije Unije te je industrija bilježila gubitke.

(403)

Naime, kako je prikazano u tablicama 2 i 10, industrija Unije bilježila je gubitke ili jedva je dosezala prag isplativosti u cijelom razmatranom razdoblju, dok je 2018. prisutnost uvoza iz predmetnih zemalja već bila znatna i stalno se povećavala. Stoga nijedna od tih godina ne bi ispunjavala uvjete za ostvarivanje ciljne dobiti u skladu s člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe.

(404)

Nijedan proizvođač iz Unije u uzorku nije dostavio izračun profitabilnosti proizvoda iz ispitnog postupka za razdoblje od deset godina prije pokretanja ispitnog postupka, kako je zatraženo u upitniku. Komisija je uzela u obzir i ciljnu dobit utvrđenu za tu industriju u ispitnom postupku povezanom s keramičkim pločicama iz Kine (3,9 %), koji je proveden još 2010. (34), te profitabilnost koju je industrija Unije ostvarila u razmatranom razdoblju u okviru ispitnog postupka revizije zbog predstojećeg isteka mjera na uvoz proizvoda podrijetlom iz Kine, u kojem je industrija Unije bilježila gubitke (35).

(405)

Naposljetku, nijedan proizvođač u uzorku nije dostavio potkrijepljenu tvrdnju ni dokaze da bi njegova razina ulaganja, istraživanja i razvoja i inovacija tijekom razmatranog razdoblja bila viša u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja.

(406)

S obzirom na navedene činjenice Komisija je upotrijebila najnižu ciljnu dobit od 6 %, u skladu s člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe. Ta ciljna marža dobiti dodana je stvarnim troškovima proizvodnje industrije Unije kako bi se utvrdila neštetna cijena.

(407)

U skladu s člankom 7. stavkom 2.d osnovne uredbe, kao zadnji korak, Komisija je procijenila buduće troškove koje bi industrija Unije snosila tijekom razdoblja primjene mjere u skladu s člankom 11. stavkom 2. osnovne uredbe, a koji proizlaze iz multilateralnih sporazuma o okolišu i njihovih protokola kojih je Unija stranka te konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) koje su navedene u Prilogu I.a osnovne uredbe. Na temelju dostupnih dokaza (računovodstveni sustavi društava, njihovi alati za izvješćivanje i predviđanja) Komisija je utvrdila da dodatni trošak iznosi od 0,06 do 0,65 EUR/m2.

(408)

Taj je trošak sadržavao dodatne buduće troškove kako bi se osigurala usklađenost sa sustavom Unije za trgovanje emisijama („sustav Unije za trgovanje emisijama”). Sustav Unije za trgovanje emisijama okosnica je politike Unije za usklađivanje s multilateralnim sporazumima o okolišu. Taj dodatni trošak izračunan je na temelju cijene procijenjenih emisijskih jedinica EU-a koje će se morati kupiti tijekom razdoblja primjene mjera. U dodatnim troškovima uzeti su u obzir i neizravni troškovi CO2 koji proizlaze iz povećanja cijena električne energije u istom razdoblju povezanog sa sustavom Unije za trgovanje emisijama i predviđenim cijenama emisijskih jedinica EU-a.

(409)

Na temelju toga Komisija je izračunala neštetnu cijenu sličnog proizvoda za industriju Unije primjenjujući ciljnu maržu dobiti (vidjeti uvodnu izjavu 406.) na trošak proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka, a zatim dodavanjem prilagodbi u skladu s člankom 7. stavkom 2.d za svaku vrstu proizvoda.

(410)

Komisija je zatim utvrdila razinu marže štete na temelju usporedbe ponderirane prosječne uvozne cijene indijskih i turskih proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju, isključujući proizvođače izvoznike koji surađuju za kojeg nije utvrđeno da provode damping, kako je utvrđeno za izračune sniženja cijena, s ponderiranom prosječnom neštetnom cijenom istovjetnog proizvoda koji su tijekom razdoblja ispitnog postupka na tržištu Unije prodavali proizvođači iz Unije u uzorku. Sve razlike proizašle iz te usporedbe izražene su kao postotak ponderirane prosječne uvozne vrijednosti CIF.

(411)

Razina uklanjanja štete za „ostala društva koja surađuju” i za „sva ostala društva” utvrđuje se na isti način kao dampinška marža za ta društva (vidjeti uvodne izjave od 203. do 207. i od 256. do 258.).

(412)

Nakon konačne objave turska vlada tvrdila je da su marže uklanjanja štete iskrivljene jer su u obzir uzeti budući troškovi usklađivanja. Turska vlada postavila je pitanje kako se takav trošak odražava u izračunu i je li uzeto u obzir moguće uvođenje mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama. U tom je smislu CGCSA tvrdio da prilagodba budućih troškova usklađivanja nije usklađena sa standardima WTO-a.

(413)

Osim toga, CGCSA tvrdio je da su visoke razine sniženja cijena potvrdile uključivanje u uzorak proizvođačâ iz Unije koji proizvode zanatske ili posebne dizajnerske proizvode.

(414)

Naposljetku, CGCSA tvrdio je da je robna marka važan čimbenik u donošenju odluka o cijenama. Stoga bi pri usporedbi uvoznih cijena turskih proizvođača s neštetnim cijenama proizvođačâ iz Unije trebalo izvršiti prilagodbu zbog robne marke. Kako bi potkrijepio tu tvrdnju, CGCSA pozvao se na prosječnu izvoznu cijenu talijanskih i španjolskih proizvođača, pri čemu je prosječna izvozna cijena talijanskih proizvođača bila viša od prosječne izvozne cijene keramičkih pločica izvezenih iz Španjolske. Zainteresirana strana za usporedbu se poslužila trgovinskom statistikom.

(415)

Tvrdnja turske vlade o budućim troškovima usklađivanja ponovljena je nakon dodatne djelomične objave.

(416)

Komisija je napomenula da je uključivanje budućih troškova usklađivanja u izračun razine uklanjanja štete u skladu s odredbama članka 7. stavka 2.d osnovne uredbe. Strane nisu navele koje je odredbe Sporazuma WTO-a o antidampingu Komisija navodno prekršila kad ih je uzela u obzir pri utvrđivanju neštetne cijene.

(417)

Kako bi utvrdila vrijednost takve prilagodbe stvarnim troškovima proizvodnje, Komisija je usporedila jedinične troškove usklađenosti u razdoblju ispitnog postupka s procijenjenim jediničnim troškovima usklađenosti u sljedećih pet godina. Prosječan višak vrijednosti takvog jediničnog troška dodan je stvarnim troškovima proizvodnje korištenima u izračunu neštetne cijene. Učinak budućih troškova usklađivanja u ovom je slučaju bio neznatan i u prosjeku je činio približno 3 % neštetne cijene. Stoga je Komisija odbacila tvrdnju turske vlade da je izračun razine uklanjanja štete bio iskrivljen.

(418)

Nadalje, tvrdnje turskih zainteresiranih strana u vezi sa sastavom uzorka proizvođača iz Unije već su razmotrene u uvodnim izjavama od 70. do 74. i uvodnoj izjavi 299.

(419)

Naposljetku, Komisija je napomenula da ni CGCSA ni bilo koji proizvođač izvoznik u uzorku nisu zatražili prilagodbu zbog robne marke tijekom ispitnog postupka. Stoga Komisija nije mogla zauzeti stajalište o predmetnoj tvrdnji udruženja CGCSA. U svakom slučaju, jednostavna usporedba izvoznih cijena talijanskih i španjolskih proizvođača ne može se smatrati podupiranjem tvrdnje te strane. Do razlika je moglo doći zbog niza drugih čimbenika, kao što je raspon izvezenih proizvoda.

(420)

Stoga je Komisija odbacila tvrdnje koje se odnose na utvrđivanje razine uklanjanja štete iz uvodnih izjava od 412. do 414.

(421)

Iz prethodne procjene proizlazi da bi konačne antidampinške pristojbe trebalo utvrditi kako slijedi u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe:

(422)

Komisija je ispitala može li jasno zaključiti da u ovom slučaju donošenje mjera nije u interesu Unije, iako je utvrđen štetni damping, u skladu s člankom 21. osnovne uredbe. Pri utvrđivanju interesa Unije u obzir su uzeti interesi svih raznih uključenih strana, uključujući interese industrije Unije, uvoznika, korisnika i potrošača.

(423)

Nakon konačne objave indijska vlada, turska vlada, turska društva Seramiksan i Sogutsen Seramik, 16 indijskih proizvođača izvoznika i Ceramika Netto tvrdili su da Komisija nije provela primjereno i potpuno ispitivanje interesa Unije. Njihove su tvrdnje razmotrene u odgovarajućim odjeljcima u nastavku.

(424)

Industrija Unije sastoji se od više od 300 proizvođača u 24 države članice i izravno zapošljava više od 54 500 ljudi (u ekvivalentu punog radnog vremena). Španjolska, Italija i Poljska glavne su države članice proizvođači i čine više od 85 % ukupne proizvodnje Unije. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 59., industrija Unije je rascjepkana; većina proizvođača, njih više od 240, su mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”). Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 11., više od 30 % ukupne proizvodnje Unije izričito je poduprlo pokretanje ispitnog postupka, a nijedan proizvođač iz Unije nije izrazio protivljenje ili neutralno stajalište. Široku potporu ispitnom postupku dala su i nacionalna udruženja koja su surađivala u ispitnom postupku dostavljanjem podataka podnositelju pritužbe.

(425)

Ispitni postupak pokazao je da industrija Unija trpi materijalnu štetu zbog dampinškog uvoza iz Indije i Turske. Kako je zaključeno u odjeljcima 4. i 5., situacija u cijeloj industriji Unije pogoršala se kao posljedica sve većih količina dampinškog uvoza iz Indije i Turske po niskim cijenama. Taj je uvoz po takvim cijenama neprestano ostvarivao tržišni udio u Uniji na štetu industrije Unije te je onemogućavao industriji Unije da cijene podigne na razumno profitabilne razine koje bi joj omogućile ostvarivanje ciljne dobiti.

(426)

Očekuje se da će se uvođenjem antidampinških mjera na uvoz iz Indije i Turske ponovno uspostaviti pošteni uvjeti trgovine na tržištu Unije. Očekuje se da će se time industriji Unije omogućiti da vrati određeni tržišni udio koji je izgubila zbog dampinškog uvoza te da će to učiniti po poštenim cijenama, poboljšavajući razine svoje dobiti, što će joj pak omogućiti da poveća ulaganja. Naime, ulaganje je u toj industriji ključno radi održavanja, ali i inovacija i ulaganja u razvojne segmente kao što su velike ploče. Kao rezultat mjera očekuje se da će se proizvođači iz Unije oporaviti od štetnog stanja te da će nastaviti ulagati i ispunjavati obveze, među ostalima socijalne i ekološke.

(427)

Neuvođenje mjera dovelo bi do pogoršanja stanja industrije Unije koja je već pretrpjela materijalnu štetu, a nije dovoljno snažna da izdrži povećanje dampinškog uvoza po cijenama koje su čak niže od troškova njezine proizvodnje. Ako se mjere ne uvedu, može se očekivati da će se dampinški uvoz keramičkih pločica po niskoj cijeni iz Indije i Turske i dalje povećavati. U toj situaciji industrija Unije ne bi mogla povećati svoje cijene na profitabilne razine te bi i dalje bilježila gubitak prodaje zbog dampinškog uvoza.

(428)

Komisija je stoga zaključila da je uvođenje mjera u interesu industrije Unije.

(429)

Na datum pokretanja ispitnog postupka kontaktirano je više od 900 poznatih uvoznika (36) u Uniji koji su pozvani da surađuju u tom postupku. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 98. i 99., surađivala su samo dva nepovezana uvoznika. Oba su društva odgovorila na Komisijino pismo za dopunu podataka poslano nakon analize njihovih upitnika, no kasnije su prestala surađivati jer nisu pristala na provjeru na licu mjesta ili na unakrsnu provjeru na daljinu. Sljedeća analiza temelji se na njihovim odgovorima na upitnik i odgovorima na pisma za dopunu podataka te na istraživanju Komisije (37).

(430)

Ta su dva uvoznika činila [3–4] % uvoza iz predmetnih zemalja u razdoblju ispitnog postupka, pri čemu je uvoz iz Indije predstavljao najveći dio njihova uvoza iz tih zemalja. Za jednog od njih proizvod iz ispitnog postupka predstavljao je većinu djelatnosti u smislu prometa, dok je za drugoga taj proizvod predstavljao otprilike četvrtinu djelatnosti. Udio uvoza iz predmetnih zemalja u ukupnoj nabavi tih uvoznika iznosio je otprilike četvrtinu. Oba su uvoznika u razdoblju ispitnog postupka i 2020. znatne količine nabavila od proizvođača iz Unije, a manje količine od trećih zemalja koje nisu predmetne zemlje. Njihova ponderirana prosječna profitabilnost povezana s proizvodom iz ispitnog postupka, utvrđena kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 429., nalazi se u rasponu od [5–7 %].

(431)

Na temelju navedenoga, iako bi iz čisto troškovne perspektive svaka pristojba utjecala na djelatnost nepovezanih uvoznika, s obzirom na razinu pristojbi utjecaj pristojbe na profitnu maržu uvoznika, uključujući one kojima trgovanje keramičkim pločicama nije jedina aktivnost, bio bi ograničen, čak i kad bi je morali u potpunosti preuzeti. Naposljetku, ispitni postupak pokazao je da nepovezani uvoznici mogu doći i do nedampinškog uvoza iz drugih trećih zemalja i iz Unije, što su i činili 2020. i u razdoblju ispitnog postupka. Kako je prikazano u tablicama 1 i 4, industrija Unije ima dostatan kapacitet da zadovolji potražnju u Uniji.

(432)

S druge strane, neuvođenje mjera pogoršalo bi stanje industrije Unije koja je već pretrpjela materijalnu štetu, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 427. Potrebno je napomenuti da je, za razliku od uvoznikâ, industrija Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka zabilježila neznatnu dobit. Osim toga, s obzirom na to da se uvoznici pri nabavi oslanjaju i na industriju Unije i na druge izvore, dopuštanje nastavka ulaska uvoza u Uniju po dampinškim cijenama na štetu industrije Unije utjecalo bi i na njihove izvore opskrbe.

(433)

Komisija je na temelju toga zaključila da bi utjecaj mjera na nepovezane uvoznike bio ograničen.

(434)

Nakon konačne objave Seramiksan je tvrdio da je na ispitivanje interesa Unije utjecala činjenica da Komisija nije zaprimila podatke od približno 900 uvoznika iz Unije i da nije ispitala njihove interese.

(435)

Komisija je napomenula da je o pokretanju ispitnog postupka obavijestila sve poznate uvoznike iz Unije. Komisija je analizirala i uzela u obzir podatke koje su dostavila sva društva koja su odlučila da će surađivati ili su dostavila podneske. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(436)

Nakon konačne objave više uvoznika iz Unije navelo je da bi im nametanje mjera na uvoz iz Turske nanijelo štetu jer su ulagali u razvoj novih kolekcija u suradnji s turskim proizvođačima.

(437)

Komisija je napomenula da ti uvoznici iz Unije nisu surađivali u ranijoj fazi ispitnog postupka i da nisu dostavili činjenice koje bi Komisiji omogućile procjenu učinka mjera na te zainteresirane strane. Osim toga, na temelju primjedbi koje su turski proizvođači izvoznici u uzorku dostavili nakon konačne objave utvrđeno je da jedan turski proizvođač izvoznik ne vrši damping pa se prosječna razina mjera primjenjivih na uvoz iz Turske smanjila. Stoga je Komisija ostala pri svojoj tvrdnji da će učinak pristojbi na uvoznike iz Unije biti ograničen.

(438)

Društvo Ceramika Netto također je nakon konačne objave iznijelo nekoliko tvrdnji povezanih s postupkom.

(439)

To je društvo tvrdilo da se Komisija netočno koristila izrazima kao što je „takozvani” ili „opisivalo se kao” proizvođač. To je društvo navelo da je priznato kao proizvođač u skladu s pravom Unije, posebno u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (38).

(440)

Komisija je napomenula da su definicije iz članka 2. Uredbe (EU) br. 305/2011 u skladu s tim člankom primjenjive samo na pitanja uređena tom uredbom. Ovaj je ispitni postupak proveden u skladu s osnovnom uredbom. Stoga se definicija proizvođača iz Uredbe (EU) br. 305/2011 nije primjenjivala u ovom postupku. Zapravo, prema podacima dostupnima Komisiji, to je društvo bilo uvoznik iz Unije.

(441)

Društvo Ceramika Netto nije se složilo s izjavama Komisije iz uvodne izjave 461. da su njegove uvozne cijene bile dampinške. U tom se smislu društvo pozvalo na račune domaće prodaje i račune izvozne prodaje svojih indijskih dobavljača koje je dostavilo Komisiji, a koji, prema navodima društva, dokazuju da njegove uvozne cijene nisu bile dampinške.

(442)

Komisija je podsjetila na to da je ispitni postupak u pogledu dampinškog ponašanja proveden na uzorku indijskih proizvođača izvoznika. Stoga prodajni računi koje je dostavilo društvo Ceramika Netto nikako nisu utjecali na nalaze o dampingu. U uvodnoj izjavi 272. Komisija je zaključila da bi se njezini nalazi o grupacijama Conor Group i Icon Group mogli proširiti na cijelu zemlju. Stoga su ti nalazi primijenjeni na uvoz od indijskih dobavljača društva Ceramika Netto.

(443)

Društvo Ceramika Netto nije se složilo s procjenom Komisije da je riječ o društvu koje ne surađuje. To je društvo tvrdilo da mu je Obavijest o pokretanju postupka omogućila da podatke ne dostavlja samo kao odgovore na upitnik, nego i u slobodnom formatu. Društvo Ceramika Netto nadalje je tvrdilo da ga je Komisija trebala obavijestiti o svim podacima koji nedostaju u podnesku u slobodnom formatu.

(444)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 440., Ceramika Netto je uvoznik za potrebe ovog ispitnog postupka. Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 75. do 77., to društvo nije zatražilo da se smatra uvoznikom koji surađuje. Komisija je potvrdila da je to društvo kao uvoznik iz Unije moglo dostaviti podatke o interesu Unije u slobodnom formatu. Međutim, treba napomenuti da se na takve podatke, za razliku od potpunog odgovora na upitnik, ne primjenjuje postupak dopune podataka. Komisija nije bila obvezna zahtijevati dodatne podatke, posebno s obzirom na to da je vrsta podataka koje je Komisija tražila javno dostupna u upitniku pri pokretanju postupka.

(445)

Komisija je na datum pokretanja ispitnog postupka kontaktirala osam udruženja korisnika keramičkih pločica u Uniji. Nijedno nije surađivalo u ispitnom postupku niti je dostavilo podneske. Konkretno, građevinski sektor, jedan od najvećih korisnika keramičkih pločica u Uniji, nije poslao nijedan podnesak. Niska razina suradnje korisnika upućivala bi na to da se sektor ne oslanja na uvoz iz predmetnih zemalja ili da antidampinške pristojbe ne bi znatno utjecale na njegove aktivnosti.

(446)

Komisija je kontaktirala i devet distributera. Na suradnju je pristao samo jedan od njih, OBI Group Holding SE & Co, KGaA. Zbog razloga objašnjenih u uvodnoj izjavi 76. Komisija je smatrala da bi to društvo trebalo ispitati kao korisnika/trgovca proizvodom iz ispitnog postupka.

(447)

Društvo se protivi uvođenju mjera te je navelo da se veliki proizvodni kapaciteti u Indiji i Turskoj ne mogu u potpunosti zamijeniti proizvođačima iz Unije, no nije dostavilo popratne dokaze za tu tvrdnju. Kako je prikazano u tablicama 1 i 4, industrija Unije ima dostatan kapacitet da zadovolji potražnju Unije. Društvo je priznalo mogućnost zamjene dobavljača.

(448)

Nabavlja keramičke pločice iz Indije i Turske, uglavnom od neovisnih uvoznika koji djeluju kao trgovci na veliko, a zatim ih preprodaje u vlastitim velikim trgovinama te preko franšiznih partnera. Više od polovine njegove nabave keramičkih pločica odnosi se na proizvode iz Unije. Njegova profitabilnost koja proizlazi iz keramičkih pločica je [1,5–3 %], što je niže od njegove prosječne profitabilnosti. Keramičke pločice samo su mali dio ukupnog prometa društva. Zbog toga te iz istih razloga navedenih u uvodnim izjavama 431. i 432. Komisija je zaključila da bi učinak na to društvo bio vrlo ograničen.

(449)

Na temelju toga i s obzirom na nisku razinu suradnje Komisija je zaključila da bi utjecaj mjera na korisnike i trgovce bio ograničen.

(450)

U ispitnom postupku nije sudjelovalo nijedno udruženje potrošača. U odgovoru na upitnik u kojem su se tražili makropokazatelji industrije Unije CET je naveo da očekuje vrlo ograničen učinak na društva koja posluju na silaznim tržištima, odnosno na distributere i korisnike/potrošače, s obzirom na alternativne izvore opskrbe i nalaze prethodnih ispitnih postupaka o keramičkim pločicama koji su potvrdili da keramičke pločice imaju zanemariv utjecaj na konačne troškove u građevinskom sektoru (39) i da uvođenje mjera dovodi do ograničenog povećanja cijena za konačnog potrošača (40).

(451)

U trenutačnom je ispitnom postupku potvrđeno postojanje alternativnih izvora opskrbe osim Indije i Turske jer uvoznici nabavljaju iz Unije te iz trećih zemalja koje nisu Indija i Turska (vidjeti uvodne izjave 430. i 431.). Budući da nijedno udruženje potrošača nije dostavilo potkrijepljene tvrdnje, Komisija ne može točno procijeniti mogući učinak koji bi pristojbe imale na krajnje potrošače te nema dokaza koji bi upućivali na to da se nalazi iz prethodnih ispitnih postupaka ne bi primjenjivali na trenutačni postupak. Isto tako, s obzirom na razinu pristojbi, one bi čak i u slučaju povećanja cijena imale prilično ograničen učinak na potrošače.

(452)

Na temelju toga i s obzirom na nisku razinu suradnje Komisija je zaključila da bi utjecaj mjera na potrošače bio ograničen.

(453)

Nakon konačne objave 16 indijskih proizvođača izvoznika tvrdilo je da Komisija nije uzela u obzir brojne podneske uvoznika i korisnika iz Unije. Društvo Ceramika Netto također je uputilo na podneske koje je dostavilo u ime svojih kupaca i trgovačkih partnera. Društvo je smatralo da su ti podnesci pokazali koliko bi uvođenje mjera bilo štetno za to društvo, njezina indijskog dobavljača, uvoznike iz Unije, korisnike i krajnje kupce.

(454)

Komisija je napomenula da je analizirala brojne podneske na koje su uputili indijski proizvođači izvoznici i Ceramika Netto te da su bili nedostatni u nekoliko aspekata. Prvo, pripremala su ih društva koja se nisu registrirala kao zainteresirane strane u ispitnom postupku. Drugo, Komisiji ih je dostavilo društvo Ceramika Netto, zainteresirana strana koja nije bila ovlaštena djelovati u ime tih društava. Treće, mnogi su podnesci dostavljeni nakon roka utvrđenog u Obavijesti o pokretanju postupka. Naposljetku, u podnescima su se uglavnom navodila mišljenja, ali su nedostajale činjenice i dokazi koji bi poduprli mišljenja tih društava. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(455)

Osim prethodno navedenih strana koje surađuju više zainteresiranih strana dostavilo je podneske u kojima su tvrdile da bi uvođenje mjera bilo protivno interesu Unije.

(456)

U sljedećim uvodnim izjavama analiziraju se te tvrdnje, ali Komisija prije svega napominje da nijedna zainteresirana strana (navodno uvoznici ili korisnici keramičkih pločica ili čak takozvani proizvođači iz Unije (vidjeti uvodnu izjavu 266.)) (41), prema njihovim podnescima, nije surađivala u ispitnom postupku niti poslala odgovor na upitnik. Njihovi su podnesci tvrdnje koje nisu potkrijepljene dokazima. Komisija stoga ne može procijeniti u kojoj mjeri ta društva ovise o uvozu iz predmetnih zemalja ni potencijalni učinak pristojbi na ta društva.

(457)

Prvo, te su strane istaknule potencijalne poteškoće u lancu opskrbe, među ostalim i s obzirom na trenutačne geopolitičke događaje poput rata u Ukrajini. Te su strane navele da bi bilo kakva pristojba prisilila kupce da se oslanjaju isključivo na industriju Unije. Smatraju da je važno da sve mogućnosti uvoza budu otvorene, s obzirom na to da industrija Unije teško može zadovoljiti potražnju u Uniji i da se korisnici ne mogu oslanjati na industriju Unije.

(458)

Te su tvrdnje odbačene. Prvo, nisu potkrijepljene dokazima. Drugo, u ispitnom postupku utvrđeno je da industrija Unije ima dostatan kapacitet za opskrbu cijelog tržišta Unije. Osim toga, ispitni postupak pokazao je da se uvoznici i korisnici mogu osloniti na nedampinški uvoz iz trećih zemalja koje nisu predmetne zemlje; zapravo, 2020. i u razdoblju ispitnog postupka uvoznici i korisnici koji su surađivali u ispitnom postupku nabavljali su i od industrije Unije i iz trećih zemalja koje nisu predmetne zemlje.

(459)

Komisija je priznala da bi moglo biti teško nabavljati iz Ukrajine (tradicionalni, iako manji, izvor opskrbe keramičkim pločicama za Uniju, vidjeti tablicu 11). Međutim, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi, postoje drugi izvori nedampinškog uvoza na koje ne utječe trenutačna situacija. Brazil, Vijetnam, Iran, Indonezija i Egipat bili su među deset najvećih proizvođača na svijetu 2020., a Iran, Brazil, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati bili su među deset najvećih izvoznika u istom razdoblju (42).

(460)

Drugo, usmjerene na uvoz iz Indije, te su strane izrazile zabrinutost da bi bilo kakva pristojba ograničila mogućnost izbora potrošača te mogućnost eksternalizacije proizvodnje u Indiju. Društvo Netto & Cortina svojim je tvrdnjama priložilo nekoliko dopisa u kojima su njegovi kupci izrazili zadovoljstvo kupnjom kao „dokaz” da uvođenje mjera nije u interesu Unije jer bi se time ograničila i mogućnost izbora potrošača tako što bi ih se „prisililo” da kupuju od industrije Unije.

(461)

Komisija je istaknula da su ti navodi neutemeljeni. Te strane nisu dostavile dokaze da se keramičke pločice koje uvoze iz Indije ne bi mogle proizvoditi i prodavati u okviru industrije Unije. Zapravo, te su strane priznale da se izbor potrošača temelji na cijeni (43) jer su spomenule „pravo na odabir najbolje ponude po najboljoj cijeni”. U ovom slučaju utvrđeno je da su te cijene dampinške. Antidampinškim pristojbama namjeravaju se ponovno uspostaviti jednaki uvjeti suzbijanjem dampinga. Potrošači, uvoznici i korisnici i dalje će moći kupovati proizvode iz predmetnih zemalja ili eksternalizirati proizvodnju pa zatim uvoziti proizvode, ali po poštenim cijenama uz plaćanje antidampinških pristojbi, te će moći nabavljati robu od industrije Unije ili drugih zemalja.

(462)

Treće, mnoge od tih strana tvrdile su da indijski proizvodi u Uniji nisu dampinški i da su postali skupi zbog ogromnog povećanja troškova međunarodnog prijevoza (navodno za više od 1 000 %).

(463)

Ta je tvrdnja isto tako odbačena kao neutemeljena. Strane nisu dostavile dokaze o troškovima prijevoza. Damping je utvrđen na temelju uobičajene vrijednosti i izvozne cijene, na razini franko tvornica, proizvođača izvoznika u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(464)

Četvrto, te su strane navele da potencijalne antidampinške pristojbe ne bi bile u interesu Unije jer bi prouzročile velik cjenovni pritisak na potrošače povrh trenutačne visoke razine inflacije u Uniji, ograničile zdravo tržišno natjecanje i dovele do zatvaranja poduzeća koja se oslanjaju na taj uvoz, posebno u siromašnijim dijelovima Unije.

(465)

Te su tvrdnje odbačene kao neutemeljene. Strane nisu dostavile dokaze o potencijalnom učinku bilo koje pristojbe na potrošače ili poduzeća.

(466)

Navodi koje je dostavilo društvo Netto & Cortina o zatvaranju; stečaju: masovnom smanjenju broja radnih mjesta u Uniji, i to ne samo u slučaju uvoznika, potrošača i trgovaca, već i u drugim industrijama kao što su logistika ili dizajn, posebno u najsiromašnijim regijama, što se konkretno odnosilo na Poljsku; isto su tako neutemeljeni. U ispitnom postupku utvrđeno je da bi učinak pristojbi na uvoznike, potrošače i trgovce vjerojatno bio ograničen (vidjeti uvodne izjave od 429. do 431.), stoga zatvaranja, stečajevi ili masovno smanjenje broja radnih mjesta nisu vjerojatni. U ispitnom postupku utvrđeno je i da se keramičke pločice proizvode u cijeloj Uniji, pri čemu je Poljska treći najveći proizvođač u Uniji, te da industrija Unije za razliku od trgovaca ili uvoznika nije mogla nadoknaditi svoje troškove i stalni gubitak tržišnog udjela zbog uvoza iz Indije i Turske.

(467)

Kad je riječ o neizravnom učinku na druge industrije te s obzirom na to da društvo Netto & Cortina nije dostavilo dokaze ili kvantifikaciju, Komisija napominje da bi neuvođenje pristojbi utjecalo i na druge industrije. Primjerice, španjolsko udruženje proizvođača (ASCER) smatra da je industrija keramičkih pločica izravno i neizravno stvorila 60 000 radnih mjesta u Španjolskoj, što je 2,4 % zaposlenosti u industriji. Procjenjuje se da svako izravno radno mjesto stvara dodatnih 3,8 neizravnih radnih mjesta (44). Kad je riječ o učinku na regije, na području provincije Castellon u Španjolskoj proizvođači keramičkih pločica dio su klastera u kojem većinu društava čine MSP-ovi koji izravno ili neizravno ovise o industriji proizvodnje keramičkih pločica.

(468)

Ukratko, zainteresirane strane nisu dostavile dokaze da bi neuvođenje pristojbi moglo nadmašiti pozitivne posljedice uvođenja mjera za industriju Unije, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 424. do 428.