(1)

Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju („Sporazum o povlačenju”) sklopljen je u ime Unije Odlukom Vijeća (EU) 2020/135 (2) te je stupio na snagu 1. veljače 2020.

(2)

U članku 4. Protokola o Irskoj/Sjevernoj Irskoj priloženog Sporazumu o povlačenju („Protokol”) ponavlja se da je Sjeverna Irska dio carinskog područja Ujedinjene Kraljevine i da ništa u Protokolu ne sprječava Ujedinjenu Kraljevinu da Sjevernu Irsku uključi u teritorijalno područje primjene svojeg rasporeda koncesija, koji je priložen Općem sporazumu o carinama i trgovini iz 1994. („GATT iz 1994.”).

(3)

U članku 13. stavku 1. Protokola navodi se da se, neovisno o drugim odredbama Protokola, svako upućivanje na carinsko područje Unije u primjenjivim odredbama Protokola ili odredbama prava Unije koje se na temelju Protokola primjenjuje na Ujedinjenu Kraljevinu i u Ujedinjenoj Kraljevini u vezi sa Sjevernom Irskom, tumači tako da uključuje kopneno područje Sjeverne Irske.

(4)

Na temelju članka 5. stavka 3. Protokola carinsko zakonodavstvo Unije, kako je definirano u članku 5. točki 2. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3), primjenjuje se na Ujedinjenu Kraljevinu i u Ujedinjenoj Kraljevini u vezi sa Sjevernom Irskom. Te odredbe, u vezi s člankom 5. stavkom 1. prvim i drugim podstavkom Protokola u pogledu robe unesene u Sjevernu Irsku izvan Unije, znače da bi carinske mjere Unije, uključujući carinske kvote u okviru Zajedničke carinske tarife ili relevantnih međunarodnih sporazuma, bile primjenjive na takvu robu ako se za tu robu smatra da postoji rizik naknadnog premještanja u Uniju. Te carinske kvote uključuju uvozne carinske kvote u rasporedu obveza Unije u okviru GATT-a iz 1994., uvozne carinske kvote dogovorene u bilateralnim međunarodnim sporazumima Unije, uključujući kvote za odstupanje u pogledu podrijetla, uvozne carinske kvote u okviru režimâ trgovinske zaštite Unije, druge autonomne uvozne carinske kvote te izvozne carinske kvote predviđene u sporazumima s trećim zemljama.

(5)

Na temelju članka 5. stavka 4. Protokola odredbe prava Unije navedene u Prilogu 2. Protokolu primjenjuju se na Ujedinjenu Kraljevinu i u Ujedinjenoj Kraljevini u vezi sa Sjevernom Irskom, pod uvjetima iz tog priloga. Taj prilog uključuje zakonodavstvo Unije kojim se predviđaju određene uvozne kvote.

(6)

Bilateralnim dogovorima između Unije i Ujedinjene Kraljevine u okviru Protokola ne stvaraju se prava i obveze za treće zemlje. Stoga se uvoz u skladu s uvoznim carinskim kvotama ili drugim uvoznim kvotama Unije koje se primjenjuju na robu podrijetlom iz treće zemlje koja se unosi u Sjevernu Irsku ne može uzeti u obzir u pogledu prava te treće zemlje u odnosu na Uniju, osim ako je tako dogovoreno s trećom zemljom. Ta situacija predstavlja rizik za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta Unije i cjelovitost zajedničke trgovinske politike zbog mogućeg izbjegavanja carinskih kvota ili drugih uvoznih kvota Unije.

(7)

Kako bi se odgovorilo na taj rizik, uvozne carinske kvote i druge uvozne kvote Unije trebale bi biti dostupne samo za robu koja se uvozi i pušta u slobodni promet u Uniji, a ne u Sjevernoj Irskoj.

(8)

Svaki sporazum između Unije i treće zemlje kojim se predviđaju izvozne carinske kvote primjenjuje se samo na robu uvezenu u Uniju. Stoga bi ta treća zemlja mogla odbiti izdati izvozne dozvole za izravni uvoz u Sjevernu Irsku.

(9)

Na temelju članka 5. stavaka 3. i 4. Protokola u vezi s njegovim člankom 13. stavkom 3., ova Uredba primjenjuje se i na Ujedinjenu Kraljevinu i u Ujedinjenoj Kraljevini u vezi sa Sjevernom Irskom,

—

državno područje Kraljevine Belgije,

—

državno područje Republike Bugarske,

—

državno područje Češke Republike,

—

državno područje Kraljevine Danske, osim Farskih Otoka i Grenlanda,

—

državno područje Savezne Republike Njemačke, osim otoka Helgolanda i područja Büsingena (Ugovor od 23. studenoga 1964. između Savezne Republike Njemačke i Švicarske Konfederacije),

—

državno područje Republike Estonije,

—

državno područje Irske,

—

državno područje Helenske Republike,

—

državno područje Kraljevine Španjolske, osim Ceute i Melille,

—

državno područje Francuske Republike, osim francuskih prekomorskih zemalja i područja na koje se odnose odredbe dijela četvrtog Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ali uključujući područje Monaka, kako je definirano u Carinskoj konvenciji potpisanoj u Parizu 18. svibnja 1963. (Journal officiel de la République française od 27. rujna 1963., str. 8679.),

—

državno područje Republike Hrvatske,

—

državno područje Talijanske Republike, osim općine Livigno,

—

državno područje Republike Cipra, u skladu s odredbama Akta o pristupanju iz 2003.,

—

državno područje Republike Latvije,

—

državno područje Republike Litve,

—

državno područje Velikog Vojvodstva Luksemburga,

—

državno područje Mađarske,

—

državno područje Malte,

—

državno područje Kraljevine Nizozemske u Europi,

—

državno područje Republike Austrije,

—

državno područje Republike Poljske,

—

državno područje Portugalske Republike,

—

državno područje Rumunjske,

—

državno područje Republike Slovenije,

—

državno područje Slovačke Republike,

—

državno područje Republike Finske,

—

državno područje Kraljevine Švedske, i

—

područje suverenih područja Ujedinjene Kraljevine Akrotiri i Dhekelia, kako je definirano u Ugovoru o osnivanju Republike Cipra potpisanom u Nikoziji 16. kolovoza 1960.