EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 18.5.2018.

COM(2018) 304 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o obrazovanju u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama

1. Obvezivanje na sigurno, uključivo i kvalitetno obrazovanje u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama u okviru vanjskog djelovanja EU-a

U okviru programa održivog razvoja do 2030., a posebno njegova cilja br. 4 1 , prepoznaje se važnost kvalitetnog obrazovanja i osposobljavanja kao važnog temelja u rješavanju velikih globalnih izazova. To je priznato 2016. na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu pokretanjem platforme Obrazovanje ne može čekati 2 (eng. Education Cannot Wait) za promjenu načina pružanja obrazovanja u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama.

Pravo na obrazovanje prepoznato je u Povelji Europske unije o temeljnim pravima 3 , koja je vodilja institucijama EU-a te državama članicama prilikom provedbe prava EU-a. Ono je neophodno za miran društveni razvoj 4 , gospodarski rast i ostvarivanje osobnog potencijala. U Ugovoru o Europskoj uniji EU se izričito obvezuje na promicanje zaštite prava djeteta 5 . Pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje prvo je načelo europskog stupa socijalnih prava 6 . Djeca imaju posebno mjesto u okviru vanjskog djelovanja EU-a, koje se temelji na pravima djece 7 i isticanju da je „neophodno poboljšati situaciju djece ako želimo spriječiti nestabilnost država i osigurati dugoročni održivi razvoj, socijalnu koheziju, stabilnost i sigurnost ljudi na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini” 8 . 

Međutim, činjenica je da je pristup kvalitetnom obrazovanju milijunima djece uskraćen zbog sve dugotrajnijih sukoba, prisilnog raseljavanja, nasilja, klimatskih promjena i katastrofa. Zbog njih se djeca ne obrazuju te postaju izgubljeni naraštaji; to su ujedno i temeljni razlozi zbog kojih se mnogi odlučuju na opasno putovanje prema Europi 9 i drugim dijelovima svijeta, što utječe na njihovu stabilnost i razvoj.

Od djece u svijetu koja ne pohađaju nastavu, svako drugo živi u uvjetima krize i sukoba. Nastavu ne pohađa ni gotovo polovina izbjeglica osnovnoškolske dobi. Zbog toga EU mora reagirati primjenom svojih instrumenata i pristupa. EU je posljednjih godina znatno povećao svoju potporu za obrazovanje u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama diljem svijeta jer prepoznaje činjenicu da je u kriznim situacijama obrazovanje sektor s najvećim manjkom sredstava: na njega otpada manje od 3 % ukupnih humanitarnih sredstava na svjetskoj razini 10 . EU je iznos financijskih sredstava koja se u izvanrednim situacijama i krizama dodjeljuju za obrazovanje povećao s 1 % svoje humanitarne pomoći 2015. na 8 % 2018., a cilj je da se 2019. dostigne cilj od 10 %. Velik udio bilateralne razvojne pomoći za obrazovanje za razdoblje 2014. – 2020. dodijeljen je nestabilnim zemljama i zemljama pogođenima krizom. EU je vodeći donator za obrazovanje kao odgovor na sirijsku regionalnu krizu te pruža znatno multilateralno financiranje za globalne inicijative koje se odnose na obrazovne potrebe u izvanrednim situacijama i krizama 11 .

Pomoć koju EU trenutačno pruža za obrazovanje u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama odnosi se na sve razine obrazovanja te uključuje rad s vladama, agencijama Ujedinjenih naroda, nevladinim organizacijama, civilnim društvom, subjektima iz privatnog sektora, Globalnim partnerstvom za obrazovanje i ostalim dionicima. Bilateralna potpora i politički dijalog s vladama popraćeni su brojnim inicijativama za ublažavanje poremećaja u obrazovanju diljem svijeta: od uspostavljanja privremenih prostora za učenje do razvoja programa za učenje na daljinu za djecu koja ne mogu doći do školskih objekata. Na primjer, EU je odgovorio na obrazovne potrebe sirijske djece za obrazovanjem, uzimajući u obzir razmjere potreba, putem bilateralnog financiranja razvoja, humanitarne pomoći, Regionalnog uzajamnog fonda EU-a za odgovor na krizu u Siriji te Instrumenta za pomoć izbjeglicama u Turskoj.

Posljednjih su godina potrebe na terenu znatno porasle te su se pojavili novi izazovi. Iako potrebe premašuju dostupna sredstva, EU treba pojačati svoj odgovor tako što će raditi na tome da sredstva dođu do onih kojima je potpora najpotrebnija 12 te na globalnoj razini poticati dodjeljivanje potpore za daljnje djelovanje.

U ovoj se Komunikaciji stoga predlaže ažurirani okvir politike EU-a za rješavanje, u okviru vanjskog djelovanja EU-a, sve većih izazova u području obrazovanja u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama izvan EU-a. Predlaže se pristup kojim se na temelju koordinacije, komplementarnosti i političkog djelovanja (povezanost – nexus 13 ) učvršćuje međusobna odgovornost među relevantnim vanjskim instrumentima EU-a za odgovor na obrazovne potrebe u izvanrednim situacijama i krizama putem humanitarne i razvojne pomoći. U njoj se odražavaju i novi i budući prioriteti, primjerice utjecaj nasilja na obrazovanje.

Odgovor na obrazovne potrebe u izvanrednim situacijama i krizama zahtijeva holistički pristup. U ovoj se Komunikaciji iznosi Komisijino shvaćanje pojma obrazovanja u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama u najširem smislu, na temelju strateškog i integriranog pristupa promicanju sigurnih, uključivih i kvalitetnih prilika za učenje za svakoga. Obrazovanje obuhvaća cjeloživotno učenje, uključujući formalno i neformalno 14 pružanje obrazovanja na utvrđenim razinama u obrazovnim sustavima, te se odnosi na obrazovanje u ranom djetinjstvu, primarno, sekundarno, obrazovanje poslije sekundarnog koje nije tercijarno te tercijarno obrazovanje (uključujući tehničko i strukovno osposobljavanje, sveučilišno obrazovanje i ostale oblike razvoja vještina).

Pristup Komisije obrazovanju u izvanrednim situacijama i krizama obuhvaća iznenadne i sporo nastale izvanredne situacije, sukobe, situacije u kojima je prisutno nasilje, prisilno raseljavanje, katastrofe (prirodne i uzrokovane djelovanjem čovjeka) i izvanredne situacije povezane s javnim zdravljem, dugotrajne krize i krize koje se ponavljaju ili bilo koju njihovu kombinaciju. U cilju podrške neprekinutom pružanju obrazovanja, taj pristup učinkovit je u povezanim područjima humanitarne i razvojne pomoći jer obuhvaća pripravnost, smanjenje rizika od katastrofa, mjere ublažavanja, odgovor na izvanredne situacije, pomoć tijekom dugotrajnih kriza i oporavak.

1.1. Opasnost od izgubljenih naraštaja

Djeca čine trećinu svjetskog stanovništva, ali više od polovine svih osoba pogođenih humanitarnim krizama. Djevojčice i dječaci izloženi tim krizama čine polovinu sve djece na svijetu koja ne pohađaju nastavu, a taj broj neprestano raste 15 . Sirija, Irak, Jemen, Afganistan, Južni Sudan i Demokratska Republika Kongo nalaze se među 35 zemalja koje su pogođene krizama i u kojima gotovo 75 milijuna djece školske dobi (od 3 do 18 godina) doživljava poremećaje u obrazovanju 16 . Taj je rizik znatno viši za raseljene osobe. Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice procjenjuje da je trenutačno raseljeno više od 65 milijuna osoba (što je najveći broj od Drugog svjetskog rata), a prosječno trajanje raseljenosti može biti dulje od 20 godina 17 . Tek nešto više od polovine izbjeglica osnovnoškolske dobi pohađa školu, manje od četvrtine osoba odgovarajuće dobne skupine ide u srednju školu, a svega jedan posto sudjeluje u tercijarnom obrazovanju. Djevojčice su u mnogo lošijem položaju te u pogođenim zemljama imaju 2,5 puta veće izglede da neće pohađati nastavu 18 . 

Budućnost milijuna djece i mladih ugrožena je sve većim nasiljem u obrazovnom okruženju 19 , uključujući napade na škole i sveučilišta, otmice učenika i studenata, vojnu upotrebu škola, prisutnost mina, neeksplodiranih eksplozivnih sredstava i ostataka rata u blizini škola te uništavanje obrazovnih zgrada. Vlasti mogu zloupotrebljavati obrazovanje kako bi potaknule mržnju i netoleranciju, povećale nejednakost i ugnjetavanje te unovačile ranjivu djecu za izvršenje činova nasilja 20 . Nejednakost u pružanju obrazovanja može rezultirati osjećajem nepravde i dodatno otežati položaj marginaliziranih skupina, što na kraju može rezultirati sukobom 21 .

Djeca i mladi koji ne pohađaju nastavu izloženi su povećanom riziku seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, nasilnog ekstremizma, prisilnog braka, rane trudnoće, dječjeg rada i prisilnog novačenja 22 . Neprestani, nasilni i često dugotrajni sukobi, prisilno raseljavanje, nejednakost te ograničene gospodarske mogućnosti i pristup osnovnim uslugama dodatno povećavaju ranjivost na te rizike. Učinci kriza na pristup obrazovanju, primjerice zatvaranje škola i prisutnost vojske u školama, mogu potaknuti raseljavanje stanovništva u potrazi za sigurnijim okruženjem, često u okolnostima u kojima im je život u opasnosti. Obrazovanje je kapital koji im može pomoći u takvim situacijama.

Izvanredne situacije i dugotrajne krize dodatno oslabljuju obrazovne sustave u kojima već nedostaje sredstava, čime se ugrožavaju ishodi učenja te potencijal djece i mladih. Česti poremećaji školovanja i psihosocijalna šteta koju uzrokuju traumatični događaji otežavaju učenje i dodatno se pogoršavaju manjkom nastavnika i pretrpanim učionicama.

1.2. Jačanje vanjskog djelovanja EU-a

U cilju ostvarenja ciljeva održivog razvoja te u skladu s Programom za obrazovanje do 2030., EU će se usmjeriti na četiri strateška prioritetna područja djelovanja:

1.jačanje sustava i partnerstava za brz, učinkovit, djelotvoran i inovativan odgovor u području obrazovanja;

2.promicanje pristupa obrazovanju, uključenosti i jednakosti;

3.promicanje obrazovanja za mir i zaštitu;

4.potporu kvalitetnom obrazovanju za bolje ishode učenja.

Da bi se postigao napredak s obzirom na te prioritete, Komisija će poboljšati načine rada u pogledu koordinacije, globalnog vodećeg položaja i financiranja.

Zajedničko i koordinirano utvrđivanje programa i planiranje promicat će se unutar Komisije, s državama članicama te s ostalim donatorima i partnerima, uz ravnotežu kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih odgovora. EU će iskoristiti svoju globalnu ulogu, doseg i instrumente kako bi u većoj mjeri svratio pozornost na globalnoj razini na nezadovoljene potrebe i manjak financijskih sredstava te poboljšao koordinaciju i povećao operativne kapacitete za odgovor.

U protekle su tri godine povećanja humanitarnih financijskih sredstava koja je EU dodijelio za obrazovanje u izvanrednim situacijama bila rezultat većih političkih nastojanja, na temelju veličine potreba. Sada je potrebno održati to financiranje kako bi se omogućilo ostvarenje strateških prioriteta EU-a te, na kraju, kako bi se doprijelo do milijuna djece i mladih izloženih riziku da postanu izgubljeni naraštaji.

·Cilj je Komisije da od 2019. 10 posto svoje humanitarne pomoći dodjeljuje za obrazovanje u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama 23 .

·Komisija će podupirati globalno koordinirano, pravovremeno, predvidivo i fleksibilno financiranje obrazovanja u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama.

2. Strateški prioriteti za obrazovanje u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama

2.1. Jačanje sustavâ i partnerstava za brz, učinkovit, djelotvoran i inovativan odgovor na krizne situacije u pogledu obrazovanja

Djelovanjem EU-a pospješit će se djelotvornost odgovora u povezanim područjima humanitarne i razvojne pomoći kako bi se osigurala dostupnost, predvidivost i transparentnost financiranja za obrazovanje u izvanrednim situacijama i krizama u skladu s obvezama preuzetima na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu 2016. 24 Komisija će tako, među ostalim mjerama, donijeti zajedničku kratkoročnu, srednjoročnu i dugoročnu perspektivu, snažnije mehanizme koordinacije, zajedničke analize, zajednički nadzor djelovanja te zajedničke doprinose izvješćivanju. To će pridonijeti kontekstualno relevantnoj kombinaciji predvidive višegodišnje te kratkoročne do srednjoročne financijske pomoći.

Komisija će učvrstiti i pojednostavniti svoje djelovanje za pružanje obrazovanja kao javnog dobra putem multilateralnog financiranja, tehničke pomoći, poziva na globalnoj razini, sudjelovanja u savjetodavnim tijelima te drugih prilika za vanjski angažman.

Komisija će primijeniti ciljani pristup jačanju obrazovnih sustava te u tom smislu iskoristiti svoj položaj u političkom dijalogu i bilateralnoj potpori. Kad to bude moguće i primjereno, financiranjem Unije podržat će se vladini sustavi, uključujući one za primanje izbjeglica 25 , kao glavni odgovorni za ispunjavanje prava na obrazovanje. Ako izravna potpora vladama ne bude moguća ili primjerena, jačanjem sustava poduprijet će se najprimjereniji dostupni subjekti u obrazovanju 26 .

Kako bi se olakšalo utvrđivanje prioriteta za pomoć EU-a na temelju potreba, u skladu s prioritetima nacionalnih nadležnih tijela, Komisija će u planiranje potpore za sektor obrazovanja uključiti obrazovne potpore za obrazovanje povezane s izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama. Financiranje Unije temeljit će se na detaljnoj procjeni potreba, među ostalim ministarstva obrazovanja, agencija UN-a, nevladinih organizacija, organizacija civilnog društva, dionika iz privatnog sektora i ostalih relevantnih dionika.

Dionicima na svim razinama pružat će se potpora za prikupljanje podataka, upravljanje njima i njihovu analizu, uključujući u pogledu financijskih sredstava za obrazovanje i podataka o ishodima učenja. Pružat će se potpora i za mjere za utvrđivanje najboljih praksi te djelotvornih i inovativnih načina razmjene informacija i upravljanja njima. Prednost će se dati izgradnji kapaciteta svih dionika u predmetnom sektoru i na svim razinama uz, prema potrebi, koordinaciju s privatnim sektorom.

EU radi na poboljšanju usluga javnog obrazovanja 27 , ali i dionici iz privatnog sektora i civilnog društva mogu pružati dodatnu vrijednost tako što će poduprijeti te usluge. Komisija će surađivati s privatnim sektorom kako bi se utvrdili i razvili inovativni pristupi, a reforme obrazovanja povezale s društvenim potrebama i prilikama na tržištu rada. Kako bi se omogućio integriran i holistički odgovor na potrebe djece u izvanrednim situacijama i krizama, potrebni su poboljšano partnerstvo, mehanizmi koordinacije s drugim sektorima, primjerice zdravstvom, dostatna sredstva za život te zaštita i dobra prehrana.

2.2. Promicanje pristupa obrazovanju, uključenosti i jednakosti

Miran suživot, međukulturni senzibilitet, uspješna integracija u zajednice domaćine i socijalna kohezija ključne su funkcije obrazovanja u izvanrednim situacijama i krizama. EU će podupirati integraciju raseljene djece i mladih u obrazovne sustave, uključujući potporu zajednicama domaćinima, čime će aktivno provoditi obveze iz novog Europskog konsenzusa o razvoju i Komunikacije „Živjeti dostojanstveno” 28 .

Prepoznajući potrebe i ograničenja potpore EU-a u tom pogledu, djelovanja će biti usmjerena na osobe kojima je pomoć najpotrebnija, kao što su:

·djeca i mladi koji ne pohađaju nastavu te oni koji su izloženi riziku od poremećaja u obrazovanju,

·prisilno raseljena djeca i mladi (izbjeglice i interno raseljene osobe) te njihove zajednice domaćini,

·ranjive skupine i skupine u nepovoljnom položaju, uključujući djecu i mlade koji su odvojeni i bez pratnje, na teško dostupnim područjima, koji žive s invaliditetom ili imaju dodatne potrebe, povezani su s oružanim snagama i skupinama (uključujući pridavanje posebne pozornosti njihovoj reintegraciji putem obrazovanja) te pripadaju etno-lingvističkim manjinama i siromašnijim socioekonomskim skupinama.

Proaktivan i brz odgovor potreban je na svim razinama kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri smanjili poremećaji u obrazovanju i potaknulo stvaranje uključivih prilika za obrazovanje u okviru kojih će polaznici biti sigurni i zaštićeni. Svaki tjedan, mjesec i godina koji se provedu izvan škole tijekom njihove školske dobi dodatno udaljavaju djecu od njihova obrazovnog puta te smanjuju vjerojatnost povratka u školu.

Budući da je velika većina prisilno raseljene djece i mladih primljena u zemljama s niskim ili srednjim dohotkom 29 , fleksibilnu kratkoročnu potporu treba kombinirati s predvidivim dugoročnim financiranjem kako bi se povećale otpornost i djelotvornost obrazovnih sustava. Obrazovni sustavi trebaju se prilagoditi dugotrajnom raseljavanju koje se ponavlja te zadovoljiti potrebe prisilno raseljenog stanovništva i zajednica domaćina. U tom je cilju potrebno riješiti izazove s kojima se zajednice domaćini suočavaju kako bi mogle osigurati uključive i kvalitetne usluge obrazovanja na temelju preuzete obveze zajedničke odgovornosti s pogođenim zemljama.

Izvanredne situacije i dugotrajne krize imaju nerazmjeran učinak na obrazovanje žena i djevojčica. Posebni rizici koji su povezani s rodom i izloženi su im djevojčice i dječaci u izvanrednim situacijama i krizama uključuju rane i prisilne brakove, ranu trudnoću, dječji rad, novačenje u oružane skupine te seksualno i rodno uvjetovano nasilje. Usluge obrazovanja trebaju odgovoriti na potrebe djevojčica i dječaka, primjerice uvođenjem zahoda odvojenih po spolu prilikom obnove škola kako bi se otklonila zabrinutost učenika i roditelja u pogledu sigurnosti. Komisija će dodatno naglašavati važnost uključenosti ranjivih skupina i skupina u nepovoljnom položaju. Na mlade, do kojih često ne dopre potpora za obrazovanje jer preuzimaju odgovornosti odrasle dobi, treba posebno obratiti pozornost te naročito istaknuti njihove potrebe uvjetovane rodom.

2.3. Promicanje obrazovanja za mir i zaštitu

Obrazovanje je moćan alat za društvene promjene, povećanje jednakosti, blagostanje i izgradnju mira. Međutim, zbog lošeg upravljanja obrazovanjem u kojem su prisutni zloupotreba i manipulacije može doći do sukoba kroz ugnjetavanje, nejednake mogućnosti i ishode te promicanje mržnje i nasilja. EU će promicati obrazovanje u ratnom okruženju 32 i podupirati obrazovne politike koje su utemeljene na dokazima i u okviru kojih se promiče jednakost te djeca i mladi štite od stigmatizacije, promicanja mržnje, nasilnog ekstremizma i novačenja u oružane skupine.

Uspostavljanje sigurnog, zaštitnog i kvalitetnog okruženja za učenje ključno je u pristupu Komisije. Za zaštitu djece i mladih potrebne su dobre prakse temeljene na načelu „nenanošenja štete”. Imajući na umu prestanak funkcioniranja institucijskih i socijalnih zaštitnih mehanizama, do čega često dolazi u krizama, sustave za zaštitu djece potrebno je uključiti u faze pripreme, planiranja i provedbe mjera. Komisija prepoznaje i podržava središnju ulogu roditelja i skrbnika te širu ulogu zajednica u obrazovanju i zaštiti djece.

Zaštita je u izvanrednim situacijama i krizama od posebne važnosti te bi trebala biti u središtu obrazovnih sustava na svim razinama, s naglaskom na nenasilnim obrazovnim politikama, procesima i praksama, uključujući sprečavanje seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja. Osim inovativnih intervencija za zadovoljavanje određenih potreba, podupirat će se i mjere za jačanje procjene i planiranja potreba za zaštitu djece.

Kako bi se poduprijeli otporni obrazovni sustavi, pomoć EU-a neće se dodjeljivati samo za infrastrukturu, već i za preživljavanje katastrofa 33 , potporu smanjenju rizika od katastrofa i planiranje obrazovanja u kriznim situacijama. Obrazovna infrastruktura trebala bi biti strukturno sigurna i pogodna za sigurno i uključivo učenje. Potpora za infrastrukturu u izvanrednim situacijama i krizama sadržavat će niz mogućnosti, usklađenih sa standardima dogovorenima na nacionalnoj razini, kao što su privremeni prostori za učenje, obnova oštećenih škola i izgradnja škola.

Obrazovanje je ključna sastavnica pristupa Komisije otpornosti 34  jer ono pomaže u izgradnji osobne i društvene otpornosti. Obrazovanje je temelj otpornosti pojedinca, osigurava dobrobit novih naraštaja, pruža zaštitu te omogućava socijalnu i emocionalnu dobrobit i kognitivni razvoj osoba pogođenih izvanrednim situacijama i krizama. Putem pomoći EU-a promicat će se pružanje psihosocijalne potpore, primjerice potpore učiteljima i drugim pružateljima skrbi te uspostava procedura za upućivanje i odgovor djeci i mladima kojima su potrebne specijalizirane usluge. Takve bi se mjere mogle uključiti u postojeće nacionalne mehanizme upućivanja i odgovora.

U cilju rada na prestanku napada na obrazovanje, Komisija prepoznaje i podržava rad Globalne koalicije za zaštitu obrazovanja od napada te će podupirati inicijative u okviru kojih se promiče i uvodi Deklaracija o sigurnim školama 35 . Škole bi trebale biti sigurna utočišta, zaštićena međunarodnim humanitarnim pravom.

2.4. Potpora kvalitetnom obrazovanju za bolje ishode učenja

Pomoć EU-a za obrazovanje temelji se na pretpostavci da bi obrazovni sustavi trebali biti kvalitetni kako bi se djeci i mladima omogućilo uspješno učenje 38 . Predanost EU-a relevantnim nastavnim programima, kvalificiranim nastavnicima i ravnateljima, odgovarajućim nastavnim materijalima i dostupnosti odgovarajuće školske infrastrukture i dalje je ključna u kontekstu pomoći u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama 39 .

U kriznim situacijama, osobito u zemljama s niskim dohotkom, često nisu dostupni kvalificirani, osposobljeni nastavnici. Nastavnici možda nemaju jezične ili pedagoške vještine za zadovoljavanje potreba učenika. Možda su oni sami, a i ostalo obrazovno osoblje, doživjeli traume te im je potrebna potpora. Raseljeni nastavnici možda nemaju dokumentaciju potrebnu da bi mogli poučavati u zajednici domaćinu. EU će podupirati politike i mjere kojima se osigurava dostupnost kvalificiranog nastavnog kadra.

EU će podupirati posebne mjere, primjerice potporu učenicima u što bezbolnijoj prilagodbi novom obrazovnom sustavu i potporu njihovom zadržavanju u školi, kako bi se umanjili izazovi s kojima se učenici suočavaju prilikom integracije u određeni obrazovni sustav. Potreban je prilagođen odgovor za svaku razinu obrazovanja, u skladu s dobi, spolom i obrazovnom poviješću učenika. To može uključivati neformalne ili alternativne oblike obrazovanja te će u obzir biti uzete različite potrebe na svakoj razini obrazovanja.

Za integraciju prisilno raseljene djece i mladih u nacionalne obrazovne sustave potrebno je održavanje nužnih poveznica između jezika, identiteta i kulture. Stručnost EU-a u području jezičnih politika, vidljiva diljem EU-a, iskoristit će se putem političkog dijaloga i pomoći. Tako će se poduprijeti promicanje naprednih jezičnih politika koje se temelje na dokazima i povezane su sa služenjem materinskim jezikom i dodatnim jezicima.

Budući da raseljenost traje sve dulje, a raseljeno stanovništvo vjerojatno će se biti raseljeno više puta, potrebno je poboljšati mobilnost i akreditaciju među obrazovnim sustavima i unutar njih 40 . Nedostatak dokumentacije ne bi trebao biti prepreka pravodobnom pristupu raseljene djece i mladih obrazovanju u trenutku dolaska. Potrebno je uspostaviti protokole kojima bi se osiguralo da pravo na obrazovanje ima prednost pred bilo kojim sustavom akreditacije. Konkretno, pristup osnovnom obrazovanju ne bi se trebao uskraćivati na temelju ispita 41 . Umjesto toga, trebalo bi primjenjivati odgovarajuće mehanizme procjene da bi se utvrdilo kako se pristup i potpora mogu poboljšati te da bi se pružile informacije za oblikovanje politike. Isto tako, mladi moraju moći pristupiti ispitima i steći potvrde koje su obično temelj za daljnje obrazovne mogućnosti i zapošljavanje.

EU je predan uključivom, ravnopravnom i kvalitetnom osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju te uviđa da su temeljne vještine kao što su osnovna pismenost i matematičke vještine nužan temelj daljnjeg obrazovanja.  42  

EU prepoznaje i važnost visokog obrazovanja te tehničkog i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja povezanog s tržištem rada 43 . U okviru razvoja vještina i osposobljavanja radi povećanja zapošljivosti u kriznim situacijama potrebno je u obzir uzeti ekonomski i socijalni pritisak na učenike, primjerice dječji rad, ograničenu slobodu kretanja i rodne norme. EU je predan razvoju vještina i promicanju zapošljivosti, dostojanstvenih radnih mjesta i sredstava za život te tako naglašava potrebu da se djevojkama i mladićima te ostalim skupinama u nepovoljnom položaju osiguraju jednake mogućnosti.

EU će i dalje podupirati namjenska istraživanja i partnerstva za učenje s ciljem jačanja sektorske dokazne osnove. U tom je kontekstu potrebno raditi na postizanju sinergija s Okvirnim programom EU-a za istraživanje i inovacije kako bi se djelotvorno riješili izazovi obrazovanja u izvanrednim i kriznim situacijama u okviru vanjskog djelovanja EU-a.

3. Zaključak

Pridavanje sve više pozornosti obrazovanju u izvanrednim situacijama i krizama izvan EU-a posljednjih godina odražava zabrinjavajuće i sve veće potrebe i izazove s kojima se potrebno suočiti. U ovoj se Komunikaciji daje holistički i djelotvoran politički okvir za mogućnosti daljnjeg djelovanja EU-a u tom pogledu te za iskorištavanje vodeće uloge EU-a u tom području politike. U prilog toj ambiciji govore primjeri djece i mladih koji prevladavaju teškoće kako bi nastavili obrazovanje.

Komisija će uz potporu Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), uključujući delegacije EU-a, aktivno surađivati s državama članicama, ostalim zemljama, međunarodnim organizacijama te dionicima iz javnog i privatnog sektora kako bi promicala i podupirala učinkovitiju i djelotvorniju suradnju i koordinaciju radi brže, predvidljivije i održivije potpore obrazovanju u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama. Na taj će način službe Komisije i ESVD promicati i postizanje ciljeva novog Europskog konsenzusa o razvoju i Komunikacije „Živjeti dostojanstveno”. U tom smislu države članice imaju ključnu ulogu.

Komisija poziva Europski parlament da primi na znanje smjernice politike navedene u ovoj Komunikaciji te Vijeće da ih u svojim zaključcima podrži.

(1)

Osiguravanje uključivog, ravnopravnog i kvalitetnog obrazovanja te promicanje mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve.

(2)

  http://www.educationcannotwait.org/

(3)

Povelja Europske unije o temeljnim pravima, članak 14. SL C 326, 26.10.2012., str. 391–407; Opća skupština UN-a, Konvencija o pravima djeteta, 20. studenoga 1989., UN, Zbornik ugovora, svezak 1577.

(4)

Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije koju je u lipnju 2016. predstavila visoka predstavnica/potpredsjednica Komisije https://europa.eu/globalstrategy/sites/globalstrategy/files/pages/files/eugs_review_web_13.pdf

(5)

Člankom 3. stavkom 3. drugim podstavkom te člankom 3. stavkom 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) EU se izričito obvezuje na promicanje zaštite prava djeteta u kontekstu unutarnjeg i vanjskog djelovanja EU-a.

(6)

Komunikacija Komisije o uspostavi europskog stupa socijalnih prava, COM(2017) 250

(7)

Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta, koje je Vijeće donijelo 2017.

(8)

COM(2008) 55 i smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta, koje je Vijeće donijelo 2017.

(9)

COM(2017) 211 Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću: Zaštita djece migranata

(10)

Izvješće UNESCO-a o praćenju obrazovanja na svjetskoj razini (2016.) Pomoć za obrazovanje stagnira, čime se ugrožavaju globalni ciljevi; Izvješće UNESCO-a o praćenju obrazovanja na svjetskoj razini (2017.) Odgovornost u obrazovanju: ispunjavanje naših obveza

(11)

EU se obvezao u razdoblju 2018. – 2020. putem svoje razvojne pomoći dodijeliti 475 milijuna EUR za Globalno partnerstvo za obrazovanje i sa 16 milijuna EUR doprinijeti platformi Obrazovanje ne može čekati, a u razdoblju 2018. – 2019. dodijelit će putem svoje humanitarne pomoći milijun EUR za Globalni obrazovni klaster.

(12)

Vidjeti odjeljak 3.2. za određivanje prioriteta među onima kojima je pomoć najpotrebnija.

(13)

Provedba obveza EU-a iz Komunikacije „Živjeti dostojanstveno: od ovisnosti o pomoći do samostalnosti” (COM(2016) 234) i novog Europskog konsenzusa o razvoju, SL C 210, 30.6.2017., str. 1–24.

(14)

U skladu s Preporukom Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja, SL C 398, 22.12.2012., str. 1–5: Formalno učenje odvija se u organiziranom i strukturiranom okruženju, posebno namijenjenom učenju, te u pravilu završava dodjelom kvalifikacije, obično u obliku svjedodžbe ili diplome. Neformalno učenje odvija se putem planiranih aktivnosti, u okviru kojih je prisutan neki oblik podrške u učenju; može obuhvaćati programe kojima se stječu radne vještine, pismenost odraslih i osnovno obrazovanje za one koji su rano napustili školovanje.

(15)

Grupacija Svjetske banke (2017.) Izvješće o svjetskom razvoju: Učenjem do ostvarenja obećanja obrazovanja. Djeca koja žive u najnestabilnijim situacijama čine oko 20 posto svjetskog stanovništva osnovnoškolske dobi, a istodobno čine 50 posto onih koji ne pohađaju nastavu, što predstavlja porast u odnosu na 42 posto 2008.

(16)

Overseas Development Institute (2016) „Zajednička platforma za obrazovanje u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama: dokazni materijal.” ODI, London

(17)

UNHCR, Globalni trendovi: Prisilno raseljavanje 2016.

(18)

UNICEF (2017.) Education Uprooted: For every migrant, refugee and displaced child, education.

(19)

Globalna koalicija za zaštitu obrazovanja od napada. Izvješće „Napad na obrazovanje”, 2018.

(20)

Burde et al. (2015.) What works to promote children's educational access, quality of learning and wellbeing in crisis-affected contexts.

(21)

UNESCO (2011.) Education for All Global Monitoring Report, The hidden crisis: Armed conflict and education 

(22)

Nicolai et al (2015.) Education in emergencies and protracted crises towards a strengthen response: Background paper for the Oslo Summit on education for development.

(23)

Tako se premašuje razina koju je preporučila Međunarodna komisija za financiranje globalnih prilika za obrazovanje (izvješće The Learning Generation, 2016.

(24)

Inicijativa „Veliki dogovor” pokrenuta je na svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu 2016. te obuhvaća niz promjena radnih praksi donatora i organizacija za pružanje pomoći, uključujući pripremu programiranja novčane pomoći, veće iznose financiranja za nacionalne i lokalne pružatelje pomoći te smanjenje birokracije putem usklađenih zahtjeva u pogledu izvješćivanja.

(25)

Područje primjene ove Komunikacije ograničeno je na djelovanje izvan EU-a.

(26)

U područjima u kojima nema potpore vlade, dijelom sustava koji je potrebno ojačati mogu se smatrati lokalna nadležna tijela ili alternativni pružatelji usluga, sustavi za koordinaciju humanitarne i razvojne pomoći ili drugi. Alternative se mogu potražiti u slučajevima kad je vlada odgovorna za napade na učenike ili uskraćivanje prava na obrazovanje marginaliziranim skupinama.

(27)

COM(2016) 234. Preuzete obveze za obrazovanje odnose se na koordinaciju i pristup utemeljen na povezanosti, moguću ulogu raseljenih nastavnika, podupiranje dobrog funkcioniranja usluga javnog obrazovanja, iskorištavanje tehnološkog napretka te olakšavanje pristupa raseljenih učenika višem obrazovanju.

(28)

Novi Europski konsenzus o razvoju SL C 210, 30.6.2017. i COM(2016) 234 Živjeti dostojanstveno: od ovisnosti o pomoći do samostalnosti

(29)

UNHCR, Globalni trendovi: Prisilno raseljavanje 2016.

(30)

Taj je cilj usklađen s ambicijama navedenima u Deklaraciji iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima iz 2017.

(31)

Akcijski plan za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020., zaključci Vijeća (26. listopada 2015.), 13201/15

(32)

Međuagencijska mreža za obrazovanje u izvanrednim situacijama. Smjernice za obrazovanje u ratnom okruženju. 2013.

(33)

COM(2014) 216 Akcijski okvir iz Hyoga nakon 2015.: upravljanje rizicima kako bi se postigla otpornost

(34)

COM(2017) 21 i COM(2011) 637. EU se obvezuje na jačanje potpore za kvalitetno obrazovanje kako bi mladi stekli znanje i vještine i tako postali aktivni članovi društva koje se razvija. Novim Europskim konsenzusom o razvoju EU i njegove države članice obvezuju se na primjenu pristupa utemeljenog na povezanosti, čime se aktivno povećava otpornost pojedinca, zajednice, društva i države. To je povezano sa sprečavanjem i ublažavanjem kriza te se tako smanjuju kronične ranjivosti i povećava samodostatnost te otpornost društva i države.

(35)

Deklaracijom o sigurnim školama (2015.) državama se daje prilika da izraze opću političku potporu zaštiti i nastavku obrazovanja tijekom oružanih sukoba. To je instrument koji državama omogućava prihvaćanje Smjernica za zaštitu škola i sveučilišta od vojne upotrebe tijekom oružanog sukoba te obvezivanje na njihovu provedbu.

(36)

Taj naziv ne tumači se kao da je njime priznata Država Palestina niti se njime dovode u pitanje pojedinačna stajališta država članica u tom pogledu.

(37)

Ured Ujedinjenih naroda za smanjenje rizika od katastrofa i Globalni savez za smanjenje rizika od katastrofa i otpornost u obrazovnom sektoru (2017.) Sveobuhvatni okvir za sigurne škole.

(38)

COM(2002) 116 Komunikacija o obrazovanju i osposobljavanju u kontekstu smanjenja siromaštva u zemljama u razvoju

(39)

Vidjeti prethodnu bilješku.

(40)

Na učenje se može primijeniti Akcijski plan Europske komisije za integraciju državljana trećih zemalja, u kojem Komisija prioritetom smatra potporu ranom procjenjivanju, dokumentaciji i priznavanju vještina te akademskih i profesionalnih kvalifikacija.

(41)

To se odnosi na sve testove ili ispite koji imaju posljedice za sudionika (ispiti s visokim ulogom), primjerice razredbene ispite.

(42)

COM(2002) 116 Komunikacija o obrazovanju i osposobljavanju u kontekstu smanjenja siromaštva u zemljama u razvoju

(43)

Vidjeti prethodnu bilješku.

(44)

 Kao što je obrazovna norma Međuagencijske mreže za obrazovanje u izvanrednim situacijama „Pripravnost, odgovor, oporavak”, 2010.