20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/42

(1)

Komunikacijom Komisije od 3. ožujka 2010. pod nazivom „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” („strategija Europa 2020.”) poziva se na osnaživanje građana kako bi u potpunosti bili uključeni u unutarnje tržište, što zahtijeva jačanje njihove sposobnosti i povjerenja da kupuju robu i usluge preko granice, posebno putem interneta.

(2)

Unija doprinosi osiguravanju visoke razine zaštite potrošača i stavljanju potrošača u središte unutarnjeg tržišta podupirući i upotpunjujući politike država članica u težnji da se građanima omogući potpuno korištenje prednosti unutarnjeg tržišta i da se pritom konkretnim mjerama adekvatno zaštiti njihova sigurnost te njihovi pravni i ekonomski interesi.

(3)

Višegodišnji program za potrošače za razdoblje 2014.– 2020. („program”) trebao bi pomoći u osiguravanju visoke razine zaštite potrošača i u potpunosti podupirati ciljeve strategije Europa 2020. u pogledu rasta i konkurentnosti integriranjem posebnih pitanja identificiranih u strategiji Europa 2020. u vezi s digitalnim programom za Europu kako bi se osiguralo da će digitalizacija uistinu dovesti do veće dobrobiti za potrošače, u vezi s održivim rastom, kretanjem prema održivijim obrascima potrošnje, u vezi sa socijalnom uključenosti, uzimajući u obzir posebnu situaciju ranjivih potrošača i potrebe stanovništva koje stari, i u vezi s pametnim donošenjem propisa, među ostalim praćenjem potrošačkih tržišta kako bi se pomoglo u osmišljavanju pametnih i usmjerenih propisa.

(4)

U Komunikaciji Komisije od 22. svibnja 2012. pod nazivom „Europska strategija za potrošače – poticanje povjerenja i rasta” („strategija za potrošače”) određuje se strateški okvir za politiku zaštite potrošača Unije za sljedeće godine podupirući interese potrošača u svim politikama Unije. Cilj strategije za potrošače jest oblikovati strategiju u kojoj će djelovanje politike učinkovito i djelotvorno podupirati potrošače tijekom cijelog života osiguravanjem sigurnosti proizvoda i usluga koje su im dostupne, njihovim informiranjem i edukacijom, podupiranjem tijela koja ih predstavljaju, jačanjem njihovih prava, osiguravanjem pristupa pravosuđu i pravnoj zaštiti te osiguravanjem izvršavanja zakonodavstva u području zaštite potrošača.

(5)

Nedavna gospodarska kriza razotkrila je niz nedostataka i nedosljednosti na unutarnjem tržištu koji su nepovoljno utjecali na povjerenje potrošača i građana. Iako je potrebno uzeti u obzir proračunska ograničenja u okviru kojih Unija trenutačno djeluje, Unija bi svejedno trebala osigurati odgovarajuća financijska sredstva kako bi se mogli ispuniti ciljevi programa te bi stoga trebala poduprijeti strategiju Europa 2020.

(6)

Uklanjanje preostalih neopravdanih i nerazmjernih prepreka pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i povećanje povjerenja građana u sustav, posebno prilikom prekogranične kupnje, od presudne su važnosti za dovršenje unutarnjeg tržišta. Unija bi trebala nastojati stvoriti prave uvjete za osnaživanje potrošača osiguravajući im alate, znanje i stručnost potrebne za donošenje promišljenih odluka na temelju primljenih informacija i podizanjem svijesti potrošača.

(7)

Ova Uredba uzima u obzir gospodarsko, društveno i tehničko okruženje i popratne novonastale izazove. Djelovanja financirana u okviru programa posebno će nastojati rješavati pitanja povezana s globalizacijom, digitalizacijom, rastućom razinom složenosti odluka koje potrošači moraju donositi, potrebom za kretanjem prema održivijim obrascima potrošnje, starenjem stanovništva, društvenom isključenosti i pitanjem ranjivih potrošača. Izrazita prednost daje se integraciji interesa potrošača u sve politike Unije, u skladu s člankom 12. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Usklađivanje s ostalim politikama i programima Unije ključno je kako bi se osiguralo da se interesi potrošača u potpunosti uzmu u obzir u ostalim politikama. Radi poticanja sinergije i izbjegavanja udvostručavanja, ostali fondovi i programi Unije trebali bi osigurati financijsku potporu za integraciju interesa potrošača u svoja područja.

(8)

Programom bi se trebala osigurati visoka razina zaštite svih potrošača, uz pridavanje posebne pozornosti ranjivim potrošačima, kako bi se u obzir uzele njihove posebne potrebe i ojačale njihove sposobnosti, na što se poziva u Rezoluciji Europskog parlamenta od 22. svibnja 2012. o strategiji za jačanje prava ranjivih potrošača (4). Programom bi se posebno trebalo osigurati da ranjivi potrošači imaju pristup informacijama o robi i uslugama kako bi imali jednake mogućnosti za slobodan i informiran izbor, posebno zato što ranjivi potrošači mogu imati poteškoća u pristupu informacijama za potrošače i shvaćanju tih informacija te stoga mogu biti zavarani.

(9)

Program bi posebno trebao voditi računa o djeci, uključujući putem suradnje sa zainteresiranim stranama, kako bi se osigurala njihova predanost odgovornom oglašavanju u odnosu na maloljetnike, posebno u pogledu suzbijanja zavaravajućeg oglašavanja putem interneta.

(10)

Djelovanja bi se trebala utvrditi u Programu koji osigurava okvir Unije za njihovo financiranje. U skladu s člankom 54. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ova Uredba treba osigurati pravnu osnovu za ta djelovanja i za provedbu Programa. Ova Uredba temelji se na djelovanjima financiranima u okviru Odluke br. 1926/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) te ih nastavlja.

(11)

Važno je poboljšati zaštitu potrošača. Da bi se postigao taj opći cilj, trebali bi se postaviti posebni ciljevi u pogledu sigurnosti, informiranja i edukacije potrošača te potpore organizacijama potrošača na razini Unije, prava i pravne zaštite, kao i ostvarivanja prava potrošača. Vrijednost i utjecaj mjera poduzetih u okviru Programa trebalo bi redovito pratiti i ocjenjivati kako bi se olakšalo oblikovanje pametnije politike u interesu potrošača. Kako bi se ocijenila politika zaštite potrošača, a posebno točan učinak poduzetih mjera, trebalo bi razviti pokazatelje, čija bi se vrijednost, međutim, trebala razmatrati u širem kontekstu.

(12)

Važno je poboljšati povjerenje potrošača. Da bi se postigao taj cilj, potrebno je ojačati opseg djelovanja, posebno putem prikladne financijske potpore organizacijama potrošača na razini Unije i europskim potrošačkim centrima, uzimajući u obzir njihovu važnu ulogu u pružanju informacija i pomoći potrošačima u odnosu na njihova prava, pružanju potpore potrošačima u potrošačkim sporovima, posebno u pogledu pristupa odgovarajućim mehanizmima za rješavanje sporova, te promicanju interesa potrošača u pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Te organizacije i centri trebali bi imati mogućnost povećanja zaštite i povjerenja potrošača poduzimanjem mjera na licu mjesta i prilagođavanjem pomoći, informiranja i edukacije pojedincu.

(13)

Potrebno je predvidjeti prihvatljiva djelovanja pomoću kojih će se postići navedeni ciljevi.

(14)

Potrebno je odrediti kategorije potencijalnih korisnika koji ispunjavaju uvjete za dobivanje bespovratnih sredstava.

(15)

U ovoj Uredbi navodi se financijski referentni iznos za program, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (7), pri čemu se ne utječe na proračunske ovlasti Europskog parlamenta i Vijeća, kako su određene u UFEU-u.

(16)

U duhu načela dobrog financijskog upravljanja, transparentnosti i fleksibilnosti u provedbi programa, nastavak postojanja izvršne agencije trebao bi biti dopušten ako su ispunjeni svi uvjeti utvrđeni u Uredbi Vijeća (EZ) br. 58/2003 (8).

(17)

Trebalo bi bolje koordinirati potrošnju sredstava Unije i sredstava država članica u području sigurnosti, edukacije i prava potrošača te izvršavanja u odnosu na njih kako bi se osigurala komplementarnost, bolja učinkovitost i vidljivost te kako bi se postigle bolje proračunske sinergije.

(18)

Sporazum o Europskome gospodarskom prostoru predviđa suradnju u području zaštite potrošača između Unije i njezinih država članica, s jedne strane, te zemalja Europskog udruženja za slobodnu trgovinu koje sudjeluju u Europskome gospodarskom prostoru, s druge strane. Sudjelovanje u programu trebalo bi omogućiti i drugim zemljama, a posebno susjednim zemljama Unije i zemljama koje su podnijele zahtjev za članstvo u Uniji, zemljama kandidatkinjama ili zemljama pristupnicama Uniji.

(19)

U okviru provedbe programa i s obzirom na globalizaciju proizvodnog lanca te rastuću međuovisnost tržišta trebalo bi poticati suradnju s trećim zemljama koje ne sudjeluju u programu, uzimajući u obzir sve relevantne sporazume između tih zemalja i Unije.

(20)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s prilagodbom pokazatelja utvrđenih u Prilogu II. kako bi se uzele u obzir promjene u zakonodavnom okviru u području zaštite potrošača i u vezi s izmjenama Priloga I. uklanjanjem određenih djelovanja radi uzimanja u obzir rezultata izvješća o evaluaciji Komisije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojega pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(21)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s donošenjem godišnjih programa rada. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9). S obzirom na to da program ne utvrđuje kriterije za sigurnost proizvoda, već za cilj ima davanje financijske potpore alatima za provedbu politike sigurnosti proizvoda, te s obzirom na razmjerno male predmetne količine, primjereno je da se primjenjuje savjetodavni postupak.

(22)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama tijekom cijelog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i istraživanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, neopravdano isplaćenih ili nepravilno uporabljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(23)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe zbog prekogranične naravi uključenih pitanja ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog većeg potencijala djelovanja Unije oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(24)

Odluku br. 1926/2006/EZ trebalo bi staviti izvan snage.

(25)

Primjereno je osigurati neometan i neprekinut prijelaz između programa djelovanja Zajednice u području politike zaštite potrošača (2007.–2013.), uspostavljenog Odlukom br. 1926/2006/EZ, i ovog programa, posebno u vezi s nastavkom višegodišnjih mjera i evaluacijom uspješnosti prethodnog programa te područja koja zaslužuju veću pozornost. Nadalje, primjereno je uskladiti trajanje ovog programa s trajanjem višegodišnjega financijskog okvira za razdoblje 2014.–2020., utvrđenoga u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (10). Ovaj bi se program stoga trebao primjenjivati od 1. siječnja 2014. Od 1. siječnja 2021. odobrena sredstva za tehničku i administrativnu pomoć trebala bi, prema potrebi, pokrivati izdatke povezane s upravljanjem onim djelovanjima koja nisu završena do kraja 2020.,

(a)

cilj I. – sigurnost: konsolidirati i unaprijediti sigurnost proizvoda pomoću učinkovitog nadzora tržišta diljem Unije.

Taj će se cilj mjeriti posebno kroz aktivnost i djelotvornost sustava EU-a za brzo obavješćivanje o opasnim potrošačkim proizvodima (RAPEX);

(b)

cilj II. – informiranje i edukacija potrošača te potpora organizacijama potrošača: unaprijediti edukaciju potrošača, njihovu informiranost i svijest o vlastitim pravima, razviti informacijsku podlogu za politiku zaštite potrošača i poduprijeti organizacije potrošača, uzimajući pritom u obzir posebne potrebe ranjivih potrošača;

(c)

cilj III. – prava i pravna zaštita: razviti i ojačati prava potrošača, posebno putem pametnoga regulatornog djelovanja te poboljšanjem pristupa jednostavnoj, učinkovitoj i brzoj pravnoj zaštiti koja nije skupa, uključujući alternativne načine rješavanja sporova.

Taj će se cilj mjeriti posebno kroz pribjegavanje alternativnom rješavanju sporova za rješavanje prekograničnih sporova i kroz aktivnost sustava rješavanja sporova putem interneta na području cijele Unije te kroz postotak potrošača koji poduzimaju mjere da bi riješili problem s kojim su se susreli;

(d)

cilj IV. – izvršavanje: podupirati izvršavanje prava potrošača jačanjem suradnje između nacionalnih tijela za izvršavanje i davanjem potpore potrošačima u obliku savjeta.

Taj će se cilj mjeriti posebno kroz razinu protoka informacija i djelotvornost suradnje unutar mreže suradnje u području zaštite potrošača, kroz aktivnost europskih potrošačkih centara i po tome koliko su prepoznati među potrošačima.

Visokokvalitetno informiranje i sudjelovanje potrošača prioritet je u svim sektorima te se stoga izričito predviđa, kad god je to moguće, u svim sektorskim ciljevima i djelovanjima financiranima u okviru programa.

(a)

u okviru cilja I.– sigurnost:

(b)

u okviru cilja II. – informiranje i edukacija potrošača te potpora organizacijama potrošača:

(c)

u okviru cilja III. – prava i pravna zaštita:

(d)

u okviru cilja IV. – izvršavanje:

(a)

one su nevladine, neprofitne, ne podliježu industrijskom, trgovačkom, poslovnom ni kojem drugom sukobu interesa i kao svoje primarne ciljeve i aktivnosti imaju promicanje i zaštitu zdravlja, sigurnosti, ekonomskih i pravnih interesa potrošača u Uniji;

(b)

one su dobile ovlaštenje za zastupanje interesa potrošača na razini Unije od strane organizacija iz najmanje polovice država članica koje su reprezentativne, u skladu s nacionalnim pravilima ili praksom, i koje djeluju na regionalnoj ili nacionalnoj razini.

(a)

one su nevladine, neprofitne, ne podliježu industrijskom, trgovačkom, poslovnom ni kojem drugom sukobu interesa i kao svoje primarne ciljeve i aktivnosti imaju promicanje i zaštitu zdravlja, sigurnosti, ekonomskih i pravnih interesa potrošača;

(b)

one obavljaju sve sljedeće aktivnosti: predstavnicima potrošača iz Unije i iz trećih zemalja osiguravaju formalni mehanizam za doprinos raspravama o politikama i izradi politika, organiziraju sastanke sa službenicima i regulatornim tijelima radi promicanja i zastupanja interesa potrošača pred tijelima javne vlasti, utvrđuju zajedničke probleme i izazove potrošača, promiču stajališta potrošača u kontekstu bilateralnih odnosa između Unije i trećih zemalja, doprinose razmjeni i širenju stručnosti i znanja o potrošačkim pitanjima u Uniji i trećim zemljama te izrađuju preporuke politika.

(a)

ona su nevladina, neprofitna, ne podliježu industrijskom, trgovačkom, poslovnom ni kojem drugom sukobu interesa i među svojim primarnim ciljevima i aktivnostima imaju promicanje i zaštitu interesa potrošača;

(b)

ona su aktivna u najmanje polovici država članica.

(a)

zemlje Europskog udruženja za slobodnu trgovinu koje sudjeluju u Europskome gospodarskom prostoru, u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o Europskome gospodarskom prostoru;

(b)

treće zemlje, posebno zemlje pristupnice i zemlje kandidatkinje, kao i potencijalne kandidate, te zemlje na koje se primjenjuje Europska politika susjedstva, u skladu s općim načelima i općim uvjetima njihova sudjelovanja u programima Unije utvrđenima u pripadajućim okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća za pridruživanje ili srodnim sporazumima.

(a)

bespovratna sredstva za funkcioniranje organizacija potrošača na razini Unije, kako je određeno u članku 5. stavku 1., ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova;

(b)

bespovratna sredstva za funkcioniranje međunarodnih tijela koja promiču načela i politike koji doprinose ciljevima Programa, kako je određeno u članku 5. stavku 2, ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova;

(c)

bespovratna sredstva za funkcioniranje tijela na razini Unije osnovanih za potrebe usklađivanja mjera izvršavanja u području sigurnosti proizvoda i koja u tu svrhu priznaje zakonodavstvo Unije, kako je određeno u članku 5. stavku 3., ne prelaze 95 % prihvatljivih troškova;

(d)

bespovratna sredstva za djelovanje za tijela na području cijele Unije za izradu kodeksa postupanja, najbolje prakse i smjernica za usporedbu cijene, kvalitete proizvodâ i održivosti, kako je određeno u članku 5. stavku 4., ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova;

(e)

bespovratna sredstva za organizaciju događaja koje organizira predsjedništvo u vezi s politikom zaštite potrošača Unije dodijeljena nacionalnim tijelima države članice koja predsjeda sastavima Vijeća, osim Vijeća za vanjske poslove, ili tijelima koja je imenovala ta država članica, ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova;

(f)

bespovratna sredstva za djelovanje za tijela država članica odgovorna za potrošačka pitanja te za odgovarajuća tijela u trećim zemljama koje sudjeluju sukladno članku 7., kako je određeno u članku 5. stavku 6., ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova, osim u slučaju djelovanja od izvanredne koristi, u kojem slučaju doprinos Unije za prihvatljive troškove ne prelazi 70 %;

(g)

bespovratna sredstva za razmjenu službenika odgovornih za izvršavanje iz država članica i trećih zemalja koje sudjeluju sukladno članku 7., kako je određeno u članku 5. stavku 7., pokrivaju putne troškove i terenski dodatak;

(h)

bespovratna sredstva za djelovanje za tijela koja je imenovala država članica ili treća zemlja iz članka 7., kako je određeno u članku 5. stavku 8., ne prelaze 70 % prihvatljivih troškova;

(i)

bespovratna sredstva za djelovanje za nacionalna tijela za pritužbe potrošača, kako je određeno u članku 5. stavku 9., ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova.

(a)

u pogledu bespovratnih sredstava dodijeljenih tijelima i prijavljenih Komisiji za potrebe Uredbe (EZ) br. 2006/2004, uključuju najmanje šest država članica ili se tiču kršenja koja uzrokuju štetu ili bi mogla uzrokovati štetu u dvjema državama članicama ili više njih;

(b)

u pogledu bespovratnih sredstava dodijeljenih tijelima odgovornima za sigurnost potrošačkih proizvoda, uključuju najmanje deset država članica koje sudjeluju u europskoj mreži tijela država članica nadležnih za sigurnost proizvoda iz članka 10. Direktive 2001/95/EZ ili doprinose provedbi aktivnosti nadzora tržišta u području sigurnosti potrošačkih proizvoda koje su predviđene u pravnom aktu Unije.

(a)

provedba djelovanja, u skladu s člankom 4. i Prilogom I. ovoj Uredbi, te okvirna raspodjela financijskih sredstava;

(b)

vremenski raspored planiranih poziva na podnošenje ponuda i poziva na dostavu prijedloga.

(a)

do 30. rujna 2017.:

(b)

do 31. prosinca 2017., prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog ili, podložno stavku 3., donosi delegirani akt.