28.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 94/243

(1)

Uzimajući u obzir rezultate radnog dokumenta osoblja Komisije od 27. lipnja 2011. pod nazivom „Izvješće o ocjeni utjecaja i učinkovitosti zakonodavstva EU-a o javnoj nabavi čini se prikladnim zadržati pravila o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga budući da nacionalne vlasti još uvijek mogu utjecati na postupanje tih subjekata, uključujući na udio u njihovu kapitalu i sudjelovanje u njihovim upravnim, rukovodnim ili nadzornim tijelima. Drugi razlog zbog kojeg je potrebno nastaviti s uređivanjem nabave u tim sektorima jest zatvorenost tržišta u kojem subjekti u tim sektorima djeluju zbog postojanja posebnih ili isključivih prava, dodijeljenih od strane država članica, vezanih uz nabavu, pružanje ili rad mreža za pružanje dotične usluge.

(2)

Kako bi se osiguralo tržišno natjecanje pri nabavi koju provode subjekti koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga, potrebno je sastaviti propise za usklađivanje postupaka nabave s obzirom na ugovore iznad određene vrijednosti. Takvo je usklađivanje potrebno kako bi se osigurao učinak načela Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a pogotovo slobodno kretanje robe, sloboda poslovnog nastana te sloboda pružanja usluga, kao i načela koja iz toga proizlaze, poput načela jednakog postupanja, zabrane diskriminacije, međusobnog priznavanja, proporcionalnosti i transparentnosti. S obzirom na prirodu sektora na koje se to odnosi, usklađivanje postupaka nabave na svim razinama Unije trebalo bi uspostaviti okvir za dobru trgovinsku praksu i omogućiti maksimalnu fleksibilnost uz istodobno osiguranje primjene tih načela.

(3)

U slučaju nabave čija je vrijednost manja od pragova na koje se primjenjuju odredbe o usklađivanju Unije, potrebno je podsjetiti se na sudsku praksu Suda Europske unije u pogledu ispravne primjene pravila i načela UFEU-a.

(4)

Javna nabava od ključne je važnosti u Strategiji Europa 2020., utvrđenoj u Komunikaciji Komisije od 3. ožujka naslovljenoj „Europa 2020., strategija za pametan, održiv i uključiv rast”, („strategija Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast”) jer se radi o jednom od instrumenata utemeljenih na tržištu koji se koriste za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta, a kojima se osigurava najučinkovitije korištenje javnih sredstava. U tu svrhu pravila o javnoj nabavi donesena na temelju Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) te Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebala bi se revidirati i unaprijediti kako bi se povećala djelotvornost javne potrošnje, a pogotovo kako bi se olakšalo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) u javnoj nabavi te kako bi se dobavljačima omogućilo da bolje iskoriste javnu nabavu pri postizanju zajedničkih društvenih ciljeva. Također postoji potreba za pojašnjenjem temeljnih pojmova i koncepata kako bi se osigurala bolja pravna sigurnost i uzeli u obzir određeni aspekti povezane, dobro utvrđene sudske prakse Suda Europske unije.

(5)

U provođenju ove Direktive trebalo bi uzeti u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (6), osobito u vezi s odabirom komunikacijskih sredstava, tehničkih specifikacija, kriterija za dodjelu i uvjetima izvršenja ugovora.

(6)

Prikladno je da je značenje pojma nabave što sličnije značenju koje se primjenjuje u skladu s Direktivom 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od (7), imajući na umu posebnosti sektora obuhvaćenih ovom Direktivom.

(7)

Trebalo bi ponoviti kako ništa u ovoj Direktivi ne obvezuje države članice da dodjeljuju ugovore ili eksternaliziraju usluge koje same žele pružati ili ih organizirati na načine koji ne podrazumijevaju provedbu nabave u smislu ove Direktive. Pružanje usluga na temelju zakona, propisa ili ugovora o radu ne bi trebalo biti obuhvaćeno. U nekim državama članicama to može, na primjer, biti slučaj pružanja određenih usluga zajednici, poput opskrbe pitkom vodom.

(8)

Također je prikladno ponoviti da ova Direktiva ne bi trebala utjecati na zakonodavstvo država članica vezano uz socijalno osiguranje. Ne bi trebala ni obuhvaćati pitanje liberalizacije usluga od općeg gospodarskog interesa, ograničenih na javne ili privatne subjekte, ili pitanje privatizacije javnih subjekata koji pružaju usluge.

Također bi trebalo ponoviti da države članice imaju slobodu pri organizaciji pružanja obveznih društvenih usluga ili drugih usluga poput poštanskih usluga, bez obzira radi li se o uslugama od općeg gospodarskog interesa, negospodarskim uslugama od općeg interesa ili njihovoj kombinaciji. Prikladno je pojasniti da negospodarske usluge od općeg interesa ne bi trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Direktive.

(9)

Konačno, trebalo bi ponoviti da ova Direktiva ne dovodi u pitanje slobodu nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela da određuju, u skladu s pravom Unije, usluge od općeg gospodarskog interesa, njihov opseg i značajke usluge koju je potrebno pružiti, uključujući sve uvjete koji se odnose na kvalitetu usluge, kako bi pridonijeli ciljevima svoje javne politike. Ova Direktiva također ne bi trebala dovoditi u pitanje ovlast nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela u pružanju, naručivanju i financiraju usluga od općeg gospodarskog interesa u skladu s člankom 14. UFEU-a i Protokola br. 26 o uslugama od općeg interesa priloženog TFEU-u i Ugovoru o Europskoj uniji (TEU). Dodatno, ova se Direktiva ne bavi uslugama financiranja općeg gospodarskog interesa ni sustavima potpore koju dodjeljuju države članice, osobito na socijalnom polju, u skladu s pravilima Unije o tržišnom natjecanju.

(10)

Ugovor bi se trebao smatrati ugovorom o radovima samo ako njegov predmet izričito obuhvaća obavljanje djelatnosti navedenih u Prilogu I., čak ako ugovor obuhvaća pružanje drugih usluga nužnih za obavljanje tih djelatnosti. Ugovori o uslugama, posebno u području usluga upravljanja imovinom, mogu u određenim okolnostima obuhvaćati radove. Međutim, ako su takvi radovi sporedni s obzirom na glavni predmet ugovora i moguća su posljedica ili nadopuna tog predmeta, činjenica da su takvi radovi uključeni u ugovor ne opravdava razlog da se ugovor o uslugama smatra ugovorom o radovima.

Međutim, s obzirom na raznolikost ugovora o radovima, naručitelji bi trebali biti u mogućnosti predvidjeti odredbu da se ugovori za projektiranje i izvođenje radova dodjeljuju ili odvojeno ili zajedno. Ova Direktiva nema namjeru propisivati zajedničko ili odvojeno dodjeljivanje ugovora.

(11)

Pri realizaciji posla u skladu sa zahtjevima koje je odredio naručitelj podrazumijeva se da je dotični naručitelj poduzeo mjere za određivanje vrste posla ili da je barem imao odlučujuću ulogu u njegovu osmišljavanju. Bez obzira realizira li ugovaratelj sve ili samo dio radova svojim vlastitim sredstvima ili osigurava njihovu realizaciju drugim sredstvima, to ne bi trebalo promijeniti klasifikaciju ugovora kao ugovora o radovima, sve dok ugovaratelj preuzima izravnu ili neizravnu obvezu koja je pravno provediva kao osiguranje da će radovi biti realizirani.

(12)

Pojam „javni naručitelji” te posebno pojam „javnopravna tijela” više su puta razmatrani u okviru sudske prakse Suda Europske unije. Kako bi se pojasnilo da se područje primjene ove Direktive ratione personae ne bi trebalo mijenjati, prikladno je zadržati definiciju na kojoj se temelji Sud te uvrstiti određeni broj pojašnjenja dobivenih sudskom praksom kao ključni čimbenik za razumijevanje samih definicija bez namjere mijenjanja značenja koncepata u skladu s objašnjenjem sudske prakse.

U tu svrhu trebalo bi pojasniti da se tijelo koje posluje pod uobičajenim tržišnim uvjetima, čija je namjera ostvarenje prihoda te koje snosi gubitke koji proizlaze iz njegove djelatnosti ne bi trebalo smatrati „javnopravnim tijelom ” jer se za potrebe u općem interesu, koje su za njega određene ili koje treba ispuniti, može smatrati da su industrijske ili trgovačke naravi. Slično tome, uvjet vezan uz podrijetlo financiranja dotičnog tijela također je preispitan u sudskoj praksi u sklopu koje je pojašnjeno, između ostalog, da financiranje „većim dijelom” podrazumijeva više od polovice te da takvo financiranje može obuhvaćati plaćanja od strane korisnika koja se primjenjuju, izračunavaju i prikupljaju u skladu s propisima javnog prava.

(13)

U slučaju mješovitih ugovora primjenjiva pravila trebala bi biti utvrđena s obzirom na glavni predmet ugovora ako se različiti dijelovi koji čine ugovor objektivno ne mogu razdijeliti. Stoga bi trebalo pojasniti način na koji bi naručitelji trebali utvrditi mogu li se različiti dijelovi razdijeliti ili ne. Takvo pojašnjenje trebalo bi se temeljiti na relevantnoj sudskoj praksi Suda Europske unije. Utvrđivanje bi trebalo izvršiti na osnovi pojedinačnih slučajeva u kojima izražene ili pretpostavljene namjere naručitelja da smatra različite aspekte koji čine mješoviti ugovor nerazdjeljivima ne bi trebale biti dovoljne, već bi trebale biti poduprte objektivnim dokazima koji opravdavaju te namjere i na temelju kojih se utvrđuje potreba sklapanja jedinstvenoga ugovora. Takva opravdana potreba za sklapanjem jedinstvenoga ugovora mogla bi, na primjer, biti prisutna u slučaju izgradnje jedne zgrade, čiji će jedan dio izravno koristiti naručitelj, a čijim će se drugim dijelom upravljati na osnovi koncesije, na primjer, za potrebe izgradnje javnog parkirališta. Trebalo bi pojasniti da potreba sklapanja jedinstvenog ugovora može proizaći iz tehničkih i/ili gospodarskih prilika.

(14)

U slučaju mješovitih ugovora koje je moguće razdijeliti, naručitelji uvijek imaju slobodu dodjele zasebnih ugovora za zasebne dijelove u okviru mješovitog ugovora. U tom bi slučaju trebalo odrediti odredbe koje se primjenjuju na svaki zasebni dio isključivo s obzirom na obilježja tog određenog ugovora. S druge strane, ako naručitelji odluče nabavom obuhvatiti druge elemente, bez obzira na njihovu vrijednost te bez obzira na pravni režim kojemu bi dodani elementi u suprotnom bili podložni, glavno načelo trebalo bi biti da u slučaju dodjele ugovora u skladu s odredbama ove Direktive kao samostalni ugovor, tada bi se ova Direktiva trebala primjenjivati na cjelokupni mješoviti ugovor.

(15)

Međutim, trebalo bi izraditi posebnu odredbu za mješovite ugovore koji obuhvaćaju obrambene ili sigurnosne aspekte ili dijelove koji nisu u okviru područja primjene UFEU-a. U takvim slučajevima neprimjenjivanje ove Direktive trebalo bi biti moguće pod uvjetom da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana iz objektivnih razloga te da odluka o dodjeli jedinstvenog ugovora nije donesena u svrhu izuzimanja ugovora iz primjene ove Direktive ili Direktive 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8). Trebalo bi pojasniti da se naručitelje ne bi trebalo sprečavati u primjeni ove Direktive na određene mješovite ugovore umjesto primjene Direktive 2009/81/EZ.

(16)

Nadalje, ugovori bi se mogli dodijeliti u svrhu ispunjavanja uvjeta nekoliko djelatnosti, moguće podložno različitim pravnim režimima. Trebalo bi pojasniti da bi onaj pravni režim koji se primjenjuje na jedinstveni ugovor koji obuhvaća nekoliko djelatnosti trebao biti podložan pravilima koja se primjenjuju na djelatnost kojoj je ugovor prvenstveno namijenjen. Određivanje djelatnosti kojoj je ugovor prvenstveno namijenjen može se temeljiti na analizi zahtjeva kojima određeni ugovor mora udovoljiti, a koju izvršava naručitelj u svrhu procjene vrijednosti ugovora i izrade dokumentacije o nabavi. U određenim slučajevima, kao što je nabava jednog komada opreme za obavljanje djelatnosti za koju podaci koji omogućavaju procjenu cijena uporabe ne bi bili raspoloživi, možda je objektivno nemoguće odrediti kojoj je djelatnost ugovor prvenstveno namijenjen. Trebalo bi navesti pravila koja se primjenjuju na takve slučajeve.

(17)

Trebalo bi pojasniti da bi se pojam „gospodarski subjekti” trebao tumačiti u širem smislu kako bi obuhvaćao sve osobe i/ili subjekte koji nude izvođenje radova, nabavu proizvoda ili pružanje usluga na tržištu, bez obzira na pravni oblik u kojem djeluju. Stoga bi poduzeća, podružnice, podređena društva, partnerstva, zadruge, trgovačka društva s ograničenom odgovornošću, sveučilišta, javna ili privatna, te ostali oblici tijela koji nisu fizičke osobe, trebali biti obuhvaćeni pojmom gospodarskog subjekta, bez obzira na to jesu li „pravne osobe” u svim okolnostima.

(18)

Trebalo bi pojasniti da skupine gospodarskih subjekata, uključujući oblik privremenog udruženja, mogu sudjelovati u postupcima dodjele, a da pri tom ne moraju imati određeni pravni oblik. U onoj mjeri u kojoj je to nužno, na primjer kada je potrebna zajednička i solidarna odgovornost, moguće je zahtijevati određeni oblik ako je ugovor dodijeljen takvim skupinama.

Također bi trebalo razjasniti da bi naručitelji trebali moći jasno odrediti kako će skupine gospodarskih subjekata ispuniti kriterije i uvjete za kvalifikaciju i kvalitativni odabir određen u ovoj Direktivi koji su potrebni za gospodarske subjekte koji sudjeluju samostalno.

Izvršenje ugovora od strane skupina gospodarskih subjekata može zahtijevati određivanje uvjeta koji se ne nameću pojedinačnim sudionicima. Takvi uvjeti, koji bi trebali biti opravdani objektivnim razlozima i razmjerni, mogli bi na primjer uključivati zahtjeve za imenovanjem zajedničkog predstavnika ili glavnog partnera u svrhu postupka nabave ili zahtijevati podatke o njihovu sastavu.

(19)

Kako bi se osiguralo stvarno otvaranje tržišta i pravedna ravnoteža u primjeni pravila o nabavi u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga, potrebno je identificirati obuhvaćene subjekte na osnovi koja nije njihov pravni status. Stoga bi trebalo osigurati da se ne dovodi u pitanje jednako postupanje prema naručiteljima koji djeluju u javnom sektoru i onima koji djeluju u privatnom sektoru. Također je potrebno, uz pridržavanje odredaba članka 345. UFEU-a, osigurati da se ne dovode u pitanje pravila kojima se uređuje sustav vlasništva u državama članicama.

(20)

Pojam posebnih ili isključivih prava ključan je pri određivanju područja primjene ove Direktive budući da su subjekti koja nisu ni javni naručitelji ni javna poduzeća u smislu ove Direktive podložna njezinim odredbama samo u mjeri u kojoj obavljaju jednu od djelatnosti obuhvaćenih na temelju takvih prava. Stoga je prikladno pojasniti da se prava koja su dodijeljena putem postupka koji se temelji na objektivnim kriterijima, posebno na temelju zakonodavstva Unije, te za koja je osigurana odgovarajuća objava u javnosti ne smatraju posebnim ili isključivim pravima za potrebe ove Direktive.

To bi zakonodavstvo trebalo obuhvaćati Direktivu 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Direktivu 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. (10), Direktivu 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11), Direktivu 94/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) te Uredbu (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

Također bi trebalo pojasniti da taj popis zakonodavstva nije konačan te da se prava u bilo kojem obliku, uključujući prava putem akata o koncesiji, koja nisu dodijeljena putem drugih postupaka na temelju objektivnih kriterija te za koje je osigurana odgovarajuća objava u javnosti ne smatraju posebnim ili isključivim pravima za potrebe određivanja područja primjene ove Direktive ratione personae. Pojam isključivih prava također bi se trebao koristiti u kontekstu određivanja bi li korištenje pregovaračkog postupka bez prethodne objave poziva na nadmetanje bilo opravdano jer radove može izvršiti, robu nabaviti ili usluge pružiti samo određeni gospodarski subjekt zbog zaštite određenih isključivih prava.

Međutim, imajući na umu različite ratio legis koje su temelj tih odredaba, trebalo bi pojasniti da pojam isključivih prava ne treba imati jednako značenje u dva konteksta. Stoga bi trebalo pojasniti da se subjekt, kojemu je dodijeljeno isključivo pravo za pružanje određene usluge na određenom zemljopisnom području putem postupka koji se temelji na objektivnim kriterijima za koje je osiguran odgovarajući stupanj transparentnosti, ne bi smatrao, ako se radi o privatnom tijelu, naručiteljem, ali bi ipak bio jedini subjekt koji bi mogao pružiti dotičnu uslugu u tom području.

(21)

Neki subjekti su aktivni na područjima proizvodnje, prijenosa ili distribucije kako grijanja tako i hlađenja. Mogli bi biti nesigurnosti oko toga koja pravila se primjenjuju na aktivnosti vezane uz grijanja, a koja na aktivnosti vezane uz hlađenje. Stoga je potrebno pojasniti da javni naručitelji, javna poduzeća i privatne tvrtke koje su aktivne u sektoru grijanja podliježu ovoj Direktivi, međutim, u slučaju privatnih poduzeća, uz dodatni uvjet da djeluju na temelju posebnih ili isključivih prava. S druge strane, javni naručitelji koji djeluju u području hlađenja podliježu pravilima Direktive 2014/24/EU, budući da javna i privatna poduzeća ne podliježu pravilima nabave, bez obzira na to djeluju li privatna poduzeća na temelju posebnih ili isključivih prava. Trebalo bi konačno razjasniti da je potrebno razmotriti ugovore koji su dodijeljeni za obavljanje ugovora u području grijanja i u području hlađenja prema odredbama ugovora za obavljanje nekoliko djelatnosti kako bi se odredilo koja će se pravila o javnoj nabavi, ako ih ima, primijeniti na njihovu dodjelu.

(22)

Prije planiranja bilo kakve izmjene područja primjene ove Direktive i Direktive 2014/24/EU za ovaj sektor, potrebno je ispitati situaciju u sektoru hlađenja kako bi se prikupilo dovoljno podataka, osobito onih vezanih uz konkurentsku situaciju, razinu prekogranične nabave i mišljenja zainteresiranih strana. Budući da bi primjena Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća (14) u ovom sektoru mogla znatno utjecati na otvaranje tržišta, bilo bi primjereno provesti ispitivanje tijekom procjene utjecaja Direktive 2014/24/EU.

(23)

Bez širenja područja primjene ove Direktive, trebalo bi pojasniti da upućivanja na isporuku električne energije u ovoj Direktivi obuhvaćaju proizvodnju, veleprodaju i maloprodaju električne energije.

(24)

Naručitelji koji djeluju u sektoru pitke vode mogu također obavljati druge djelatnosti vezane uz vodu, poput projekata u području hidrauličkog inženjerstva, navodnjavanja, isušivanja vode ili odlaganja i pročišćavanja otpadnih voda. U takvim bi slučajevima naručitelji trebali primijeniti postupke nabave koji su predviđeni u ovoj Direktivi za sve svoje djelatnosti vezane uz vodu, bez obzira na to o kojem se dijelu „vodenog ciklusa” radi. Međutim, ona vrsta pravila o nabavi koja se predlaže za isporuku proizvoda nije primjerena za nabavu vode, s obzirom na potrebu za nabavom vode od izvora u blizini područja u kojemu će se ona koristiti.

(25)

Prikladno je isključiti nabavu koja se provodi za potrebe istraživanja nafte i plina jer je za taj sektor ustanovljeno da je podložan takvom konkurentskom pritisku da disciplina u području nabave uvedena pravilima Unije o nabavi više nije potrebna. Budući da je vađenje nafte i plina i dalje obuhvaćeno područjem primjene ove Direktive, možda može postojati potreba za razlikovanjem pojmova traženja i vađenja. U skladu s tim „traženje” bi trebalo obuhvaćati aktivnosti poduzete kako bi se provjerilo jesu li nafta i plin prisutni u određenoj zoni, te, ako je tako, jesu li komercijalno iskoristivi, a „vađenje” bi se trebalo smatrati „proizvodnjom” nafte i plina. U skladu s ustaljenom praksom u slučaju kupnje, „proizvodnja” bi trebala obuhvaćati „razvoj”, odnosno uspostavljanje odgovarajuće infrastrukture za buduću proizvodnju (naftne platforme, plinovodi, terminali itd.).

(26)

Javni naručitelji trebali bi koristiti sva sredstva koja su im na raspolaganju u okviru nacionalnog prava kako bi se spriječilo narušavanje postupaka nabave koje proizlazi iz sukoba interesa. To bi moglo uključivati postupke za utvrđivanje, sprečavanje i uklanjanje sukoba interesa.

(27)

Odlukom Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. (15) posebno je odobren Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi, („GPA”). Cilj GPA-a jest uspostava multilateralnog okvira uravnoteženih prava i obveza vezanih uz javne ugovore s ciljem postizanja liberalizacije i širenja svjetske trgovine. Za ugovore obuhvaćene prilozima 3., 4. i 5. i Općim napomenama Dodatku 1. Europske unije GPA-u, te za ugovore obuhvaćene drugim relevantnim međunarodnim sporazumima kojima je Unija obvezana, naručitelji bi trebali ispuniti obveze na temelju tih sporazuma tako da primjenjuju ovu Direktivu u slučaju gospodarskih subjekata iz trećih zemalja koje su potpisnice tih sporazuma.

(28)

GPA se primjenjuje na ugovore iznad određenih pragova, određenih u GPA-u te izraženih u obliku posebnih prava vučenja. Pragovi utvrđeni ovom Direktivom trebali bi biti usklađeni kako bi se osiguralo da su u skladu s istovjetnim pragovima GPA-a izraženima u eurima. Također bi trebalo osigurati periodične korekcije pragova izraženih u eurima kako bi ih se prilagodilo, putem isključivo matematičke operacije, s obzirom na moguće varijacije vrijednosti eura u odnosu na ta posebna prava vučenja.

Osim tih periodičnih matematičkih prilagodbi, povećanje pragova utvrđenih GPA-om trebalo bi ispitati tijekom sljedećeg kruga pregovora o njemu.

Kako bi se izbjeglo udvostručavanje pragova također je prikladno, ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze Unije, nastaviti s primjenom istih pragova za sve naručitelje, bez obzira na sektor u kojem djeluju.

(29)

Trebalo bi pojasniti da, u svrhu procjene vrijednosti ugovora, sva primanja moraju biti uzeta u obzir, bez obzira jesu li primljena od naručitelja ili trećih strana.

Također bi trebalo pojasniti da bi, za potrebe procjene pragova, pojam slične robe trebalo tumačiti kao proizvode koji su namijenjeni istovjetnoj ili sličnoj upotrebi, poput zalihe asortimana robe ili raznih predmeta uredskog namještaja. Gospodarski subjekt koji je aktivan u određenom području najvjerojatnije bi bio sklon smatrati tu robu dijelom svojeg uobičajenog asortimana proizvoda.

(30)

U svrhu procjene vrijednosti određene nabave, trebalo bi pojasniti da bi trebalo dopustiti da se procjena vrijednosti temelji na podjeli nabave samo ako je to opravdano objektivnim razlozima. Na primjer, to bi moglo biti opravdano za procjenu vrijednosti ugovora na razini zasebnih operativnih jedinica naručitelja, pod uvjetom da je dotična jedinica samostalno nadležna za svoju nabavu. To se može pretpostaviti za slučajeve u kojima zasebna operativna jedinica samostalno provodi postupke nabave i donosi odluke o kupnji, ima zasebnu proračunsku liniju za dotične nabave, sklapa ugovore samostalno i financira ih iz proračuna kojim raspolaže. Podjela nije opravdana u slučajevima kada naručitelj samo organizira nabavu na decentralizirani način.

(31)

Budući da je upućena državama članicama, ova Direktiva ne primjenjuje se na nabavu koju provode međunarodne organizacije u svoje ime i za svoj račun. Međutim, postoji potreba za pojašnjenjem u kojoj mjeri bi se ova Direktiva trebala primjenjivati na nabavu uređenu posebnim međunarodnim pravilima.

(32)

Trebalo bi ponoviti da usluge arbitraže i mirenja, kao i druge slične oblike alternativnog rješavanja sporova, obično pružaju tijela ili pojedinci koji su imenovani ili odabrani na način koji ne može biti reguliran pravilima o nabavama. Trebalo bi pojasniti da se ova Direktiva ne odnosi na ugovore o uslugama za pružanje takvih usluga, neovisno o njihovom nazivu u okviru nacionalnog prava.

(33)

Određeni broj pravnih usluga obavljaju pružatelji usluga koje je imenovao sud u određenoj državi članici te podrazumijevaju odvjetničko zastupanje klijenata u sudskom postupku, moraju ih pružati javni bilježnici ili moraju biti povezane s izvršavanjem službenih ovlasti. Takve pravne usluge najčešće pružaju tijela ili pojedinci imenovani ili izabrani na način koji nije moguće urediti pravilima o nabavi, kao što je na primjer imenovanje državnih odvjetnika u određenim državama članicama. Te bi pravne usluge stoga trebalo isključiti iz područja primjene ove Direktive.

(34)

Prikladno je napomenuti da je konceptu financijskih instrumenata, kako je određeno u ovoj Direktivi, pridano isto značenje kao u ostalom zakonodavstvu vezanom uz unutarnje tržište te bi, s obzirom na nedavno uspostavljanje Europskog fonda za financijsku stabilnost i Europskog stabilizacijskog mehanizma, trebalo propisati da bi djelatnosti koje se provode uz pomoć tog fonda i tog mehanizma trebale biti izuzete iz područja primjene ove Direktive. Trebalo bi konačno pojasniti da bi zajmovi, bez obzira na to jesu li povezani s izdavanjem vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata ili drugih radnji s njima, trebali biti izuzeti iz područja primjene ove Direktive.

(35)

Trebalo bi ponoviti da je člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (16) izričito predviđeno da se direktive 2004/17/EZ i 2004/18/EZ primjenjuju na ugovore o javnim uslugama odnosno ugovore o javnim uslugama autobusnog ili tramvajskog prijevoza putnika, dok se Uredba (EZ) br. 1370/2007 primjenjuje na koncesije za usluge javnog autobusnog ili tramvajskog prijevoza putnika. Također bi trebalo ponoviti da se ta Uredba i dalje primjenjuje na ugovore o javnim uslugama te na koncesije za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika ili prijevoza putnika podzemnom željeznicom. Kako bi se pojasnilo vezu između ove Direktive i Uredbe (EZ) br. 1370/2007, trebalo bi izričito navesti da se ova Direktiva ne bi trebala primjenjivati na ugovore o uslugama za pružanje usluga javnog željezničkog prijevoza putnika ili prijevoza putnika podzemnom željeznicom, dodjela kojih bi ugovora trebala i dalje biti podložna toj Uredbi. Ako se Uredbom (EZ) br. 1370/2007 prepušta nacionalnom zakonodavstvu da polazi od pravila utvrđenih tom Uredbom, države članice trebale bi moći u svom nacionalnom pravu odrediti da ugovori o uslugama javnog željezničkog prijevoza putnika ili prijevoza putnika podzemnom željeznicom moraju biti dodijeljeni poštovanjem postupka dodjele ugovora koji je u skladu s njihovim općim pravilima o javnoj nabavi.

(36)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na određene usluge u hitnim slučajevima ako ih pružaju neprofitne organizacije ili udruženja, budući da bi bilo teško zadržati posebne karakteristike tih organizacija ako bi se pružatelji usluga trebali birati u skladu s postupcima iz ove Direktive. Međutim, ovo izuzeće se ne bi trebalo proširiti van strogo nužnog okvira. Trebalo bi stoga izričito navesti da se ne bi trebale isključiti usluge kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata. U tom je kontekstu nadalje nužno razjasniti da CPV skupina 601 „Usluge cestovnog prijevoza” ne obuhvaća usluge kola hitne pomoći koje se nalaze u CPV razredu 8514. Trebalo bi dakle pojasniti da bi usluge, koje su pokrivene, CPV oznakom 85143000-3 koje uključuju samo usluge kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata trebale biti podložne posebnom režimu utvrđenom za socijalne i druge posebne usluge („blagi režim”). Stoga bi, općenito, ugovori za pružanje usluga kola hitne pomoći također bili podložni blagom režimu ako bi vrijednost usluga kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata bila veća od vrijednosti ostalih usluga kola hitne pomoći.

(37)

U određenim slučajevima, javni naručitelj ili udruženja javnih naručitelja može biti jedini izvor određene usluge, u pogledu čijeg pružanje ima isključivo pravo u skladu sa zakonima, propisima ili objavljenim upravnim odredbama koji su usklađeni s UFEU-om. Trebalo bi pojasniti da se ova Direktiva ne treba primjenjivati na dodjeljivanje ugovorâ o uslugama tom javnom naručitelju ili udruženju.

(38)

Postoji znatna pravna nesigurnost po pitanju mjere u kojoj bi ugovori sklopljeni među javnim naručiteljima trebali biti obuhvaćeni pravilima o javnoj nabavi. Relevantna sudska praksa Suda Europske unije različito se tumači u pojedinim državama članicama te čak među pojedinim javnim naručiteljima. Budući da bi ta sudska praksa bila jednako primjenjiva na javne naručitelje koji djeluju u sektorima obuhvaćenima ovom Direktivom, prikladno je osigurati da se primjenjuju ista pravila te da se jednako tumače u ovoj Direktivi te u Direktivi 2014/24/EU.

(39)

Mnogi su naručitelji organizirani kao gospodarska skupina koja se može sastojati od skupa zasebnih poduzeća; svako od tih poduzeća često ima specijaliziranu ulogu u ukupnom kontekstu gospodarske skupine. Prikladno je stoga izuzeti određene ugovore o uslugama, nabavi robe i radovima koji se dodjeljuju povezanom društvu čija je glavna djelatnost pružanje takvih usluga, nabava takve robe ili izvođenje takvih radova udruženju u čijem je sastavu, a ne njihovo nuđenje na tržištu. Također je potrebno izuzeti određene ugovore o uslugama, nabavi robe i radovima koje naručitelj dodjeljuje zajedničkom pothvatu koji je osnovalo više naručitelja u svrhu obavljanja djelatnosti obuhvaćenih ovom Direktivom i u čijem je sastavu taj naručitelj. Međutim, potrebno je osigurati da to izuzimanje ne dovede do narušavanja tržišnog natjecanja koje bi išlo u prilog poduzećima ili zajedničkim pothvatima povezanima s tim naručiteljima; potrebno je osigurati odgovarajući niz pravila, posebno vezanih uz gornje granice u okviru kojih poduzeća mogu ostvariti dio svoga prometa na tržištu i iznad kojeg bi izgubili mogućnost da im budu dodijeljeni ugovori bez poziva za nadmetanje, te vezanih uz sastav zajedničkih pothvata i stabilnost veza između tih zajedničkih pothvata i naručitelja od kojih se ti pothvati sastoje.

(40)

Također je prikladno pojasniti interakciju između odredaba o suradnji među tijelima javne vlasti te odredaba o dodjeli ugovora povezanim društvima ili u kontekstu zajedničkih pothvata.

(41)

Poduzeća bi se trebala smatrati povezanim ako između naručitelja i dotičnog poduzeća postoji izravan ili neizravan prevladavajući utjecaj ili ako su oboje podložni prevladavajućem utjecaju nekog drugog poduzeća; u ovom kontekstu privatno sudjelovanje ne bi trebalo biti relevantno samo po sebi. Provjera je li neko poduzeće povezano s određenim naručiteljem ili ne trebala biti što je moguće lakša za provesti. Sukladno tome, a budući da bi moguće postojanje takvog izravnog ili neizravnog prevladavajućeg utjecaja već trebalo biti provjereno zbog odluke o tome trebaju li se konsolidirati godišnji financijski izvještaji dotičnih poduzeća i subjekata, poduzeća bi se trebala smatrati povezanim kad god su njihovi godišnji financijski izvještaji konsolidirani. Međutim, pravila Unije o konsolidiranim financijskim izvještajima nisu primjenjiva u određenom broju slučajeva, npr. zbog veličine dotičnih poduzeća ili zato jer nisu ispunjeni određeni uvjeti u odnosu na njihov pravni oblik. U takvim slučajevima kada nije primjenjiva Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17), bit će potrebno provjeriti je li prisutan izravni ili neizravni prevladavajući utjecaj uzimajući u obzir vlasništvo, financijski udio ili pravila prema kojima se poduzeća ravnaju.

(42)

Trebalo bi poticati sufinanciranje programa istraživanja i razvoja industrijskih subjekata. Stoga bi trebalo pojasniti da se ova Direktiva primjenjuje samo ako ne postoji takvo sufinanciranje i ako su rezultati aktivnosti istraživanja i razvoja namijenjeni određenom naručitelju. Time se ne bi trebala isključiti mogućnost da pružatelj usluge koji je provodio te aktivnosti objavi izvještaj o tim aktivnostima sve dok naručitelj zadržava isključivo pravo korištenja rezultata istraživanja i razvoja pri izvršavanju vlastite djelatnosti. Međutim, fiktivno širenje rezultata istraživanja i razvoja ili bilo kakvo simbolično sudjelovanje u naknadi troškova pružatelju usluga ne bi trebalo spriječiti primjenu ove Direktive.

(43)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati ni na ugovore čija je namjena omogućiti izvršavanje djelatnosti koja je podložna ovoj Direktivi niti na projektne natječaje organizirane u svrhu obavljanja takve djelatnosti ako je u državi članici u kojoj se ta djelatnost obavlja ona izravno izložena natjecanju na tržištima kojima pristup nije ograničen. Stoga je potrebno zadržati postupak, koji se primjenjuje na sve sektore ili njihove dijelove obuhvaćene ovom Direktivom, koji će omogućiti uzimanje u obzir učinaka sadašnjeg ili budućeg otvaranja tržišnom natjecanju. Takvim bi se postupkom trebala osigurati pravna sigurnost za dotične subjekte, kao i odgovarajući proces odlučivanja kojim bi se u kratkom roku osigurala ujednačena primjena prava Unije u ovom području. Za potrebe pravne sigurnosti trebalo bi pojasniti da se sve odluke donesene prije stupanja na snagu ove Direktive, vezane uz primjenjivost odgovarajućih odredaba određenih u članku 30. Direktive 2004/17/EZ, i dalje primjenjuju.

(44)

Izravna izloženost tržišnom natjecanju trebala bi biti procijenjena na temelju objektivnih kriterija, uzimajući u obzir specifične značajke dotičnog sektora ili njegovih dijelova. Međutim, ta je procjena ograničena kratkim rokovima koji se primjenjuju te potrebi da se oslanja na podatke dostupne Komisiji – bilo iz izvora već dostupnih ili na temelju podataka pribavljenih u kontekstu primjene na članka 35. - što se ne može zamijeniti dugotrajnijim metodama, uključujući, posebno, javne analize namijenjene gospodarskim subjektima. Procjena izravne izloženosti tržišnom natjecanju koja se može izvršiti u kontekstu ove Direktive ne dovodi u pitanje potpunu primjenu zakona o tržišnom natjecanju.

(45)

Procjena o tome je li određeni sektor ili njegovi dijelovi izravno izložen tržišnom natjecanju trebala bi se provesti s obzirom na određeno područje u kojoj relevantni gospodarski subjekti obavljaju određenu djelatnost ili njezine dijelove, odnosno s obzirom na takozvano relevantno zemljopisno tržište. Budući da je taj pojam od ključne važnosti za procjenu, trebalo bi odrediti njegovu definiciju na temelju postojećih pojmova u pravu Unije. Također bi trebalo pojasniti da se relevantno zemljopisno tržište ne mora poklapati s državnim područjem dotične države članice; stoga bi trebalo biti moguće ograničiti odluke vezane uz primjenjivost izuzeća na dijelove državnog područja dotične države članice.

(46)

Trebalo bi se smatrati da su provedba i primjena odgovarajućeg zakonodavstva Unije, čime se otvara određeni sektor ili jedan njegov dio, dovoljna osnova za pretpostavku da postoji slobodan pristup dotičnom tržištu. Takvo odgovarajuće zakonodavstvo treba odrediti u prilogu koji Komisija može ažurirati. Prilikom ažuriranja tog priloga, Komisija bi posebno trebala uzeti u obzir moguće donošenje mjera koje za nužnu posljedicu imaju istinsko otvaranje tržišnom natjecanju sektora, osim onih za koje je zakonodavstvo već navedeno u tom Prilogu, poput sektora nacionalnog putničkog željezničkog prometa.

(47)

Ako se na temelju provedbe odgovarajućeg zakonodavstva Unije ne može pretpostaviti slobodan pristup određenom tržištu, trebalo bi pokazati da je taj pristup slobodan, de jure i de facto. Ako država članica proširi primjenu pravnog akta Unije o otvaranju određenog sektora tržišnom natjecanju na situacije koje nisu obuhvaćene područjem primjene tog pravnog akta, na primjer primjenom Direktive 94/22/EZ (18) na sektor ugljena ili primjenom Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (19) na putnički prijevoz na nacionalnoj razini, ta bi se okolnost trebala uzeti u obzir pri procjeni je li pristup sektoru slobodan.

(48)

Neovisna nacionalna tijela, poput sektorskih regulatora ili tijela nadležnih za tržišno natjecanje, najčešće posjeduju stručne vještine, informacije i znanje korisno pri procjeni jesu li određena djelatnost ili njezini dijelovi izravno izloženi tržišnom natjecanju na tržištima kojima pristup nije ograničen. Zahtjevi za izuzimanje trebali bi stoga, prema potrebi, biti popraćeni ili bi trebali obuhvaćati nedavna stajališta o stanju u određenom sektoru vezanom uz tržišno natjecanje koja je donijelo neovisno nacionalno tijelo nadležno s obzirom na određenu djelatnost.

U nedostatku obrazloženog i utemeljenog stajališta koje je donijelo neovisno nacionalno tijelo nadležno s obzirom na određenu djelatnost, bilo bi potrebno više vremena za procjenu zahtjeva za izuzimanje. Rokove u okviru kojih Komisija mora provesti svoje procjene tih zahtjeva stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(49)

Komisija bi uvijek trebala biti obvezna proučiti zahtjeve koji su usklađeni s detaljnim pravilima o primjeni postupaka za određivanje je li određena djelatnost, ili njezini dijelovi, izravno izložena tržišnom natjecanju na tržištima kojima pristup nije ograničen. Međutim, trebalo bi također pojasniti kako ti zahtjevi mogu biti toliko složeni da možda nije uvijek moguće u primjenjivim rokovima osigurati donošenje provedbenih akata kojima se određuje je li određena djelatnost, ili njezini dijelovi, izravno izložena tržišnom natjecanju na tržištima kojima pristup nije ograničen.

(50)

Trebalo bi pojasniti da bi Komisija trebala biti u mogućnosti zatražiti od država članica ili naručitelja da dostave, dopune ili pojasne određene informacije. Komisija bi za to trebala odrediti odgovarajući rok, a pri tome bi trebala, uzimajući također u obzir potrebu poštovanja rokova za donošenje provedbenog akta od strane Komisije, uzeti u obzir čimbenike poput složenosti zatraženih informacija i dostupnosti informacija.

(51)

Zaposlenje i zanimanje doprinose integraciji u društvo te su ključni elementi pri jamčenju jednakih mogućnosti za sve. U tom kontekstu zaštićene radionice mogu biti od znatne važnosti. Isto vrijedi i za ostala socijalna poduzeća čiji je glavni cilj pružanje podrške društvenoj i profesionalnoj integraciji ili ponovnoj integraciji osoba s invaliditetom ili osoba u nepovoljnom položaju, poput nezaposlenih osoba, članova manjina u nepovoljnom položaju ili ostalih društveno marginaliziranih skupina. Međutim, takve radionice ili poduzeća možda ne bi mogli dobiti ugovore pod uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Zato je primjereno predvidjeti da države članice mogu takvim radionicama ili poduzećima rezervirati pravo da sudjeluju u postupcima dodjele javnih ugovora ili određenim njihovim grupama ili da mogu ograničiti izvršenje ugovora u okviru programa zaštićenih radnih mjesta.

(52)

U svrhu odgovarajuće integracije okolišnih, socijalnih i radnih zahtjeva u postupke javne nabave, od osobite je važnosti da države članice i naručitelji poduzmu odgovarajuće mjere za osiguravanje poštovanja obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava koje se odnose na mjesto na kojemu se izvode radovi ili pružaju usluge i temelje se na zakonima, propisima, presudama i odlukama nacionalnog prava i prava Unije, kao i na kolektivnim sporazumima, pod uvjetom da su takva pravila, kao i njihova primjena u skladu s pravom Unije. Isto tako, obveze koje proizlaze iz nacionalnih sporazuma koje su ratificirale sve države članice i koji su navedeni u Prilogu XIV. trebale bi se primjenjivati tijekom izvršenja ugovora. Međutim, to ne bi smjelo, niti na koji način, spriječiti primjenu uvjeta zapošljavanja koji su povoljniji za radnike.

Odgovarajuće bi se mjere trebale primjenjivati u skladu s temeljnim načelima prava Unije, osobito s ciljem osiguravanja jednakog postupanja. Takve bi se odgovarajuće mjere trebale primjenjivati u skladu s Direktivom 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20) i na način koji osigurava jednako postupanje i ne diskriminira gospodarske subjekte i radnike iz drugih država članica.

(53)

Trebalo bi se smatrati da se usluge pružaju na mjestu na kojem se izvodi značajan rad. Kada se usluge pružaju na daljinu, na primjer usluge pozivnih centara, trebalo bi se smatrati da se te usluge pružaju na mjestu na kojem se izvode, neovisno o mjestima i državama članica na koje su te usluge usmjerene.

(54)

Relevantne obveze mogle bi se odražavati u klauzulama ugovora. Također bi trebalo biti moguće u javne ugovore uključiti klauzule kojima se osigurava sukladnost s kolektivnim ugovorima u skladu s pravom Unije koje se odnosi na javne ugovore. Nepoštovanje relevantnih obveza moglo bi se smatrati teškim prekršajem određenog gospodarskog subjekta kojim je taj gospodarski subjekt podložan isključivanju iz postupka dodjele javnog ugovora.

(55)

Kontrola poštovanja odredaba prava okoliša, socijalnog i radnog prava trebao bi se provoditi u svim fazama postupka nabave, kod primjene općih načela o izboru sudionika i dodjele ugovora, kod primjene kriterija za isključenje,i kod primjene odredaba o izuzetno niskim ponudama. Potrebno provjeravanje u tu svrhu trebalo bi se provoditi u skladu s odgovarajućim odredbama glave II., poglavlja III., odjeljka 3. ove Direktive, osobito onima koje uređuju načine dokazivanja i osobne izjave.

(56)

Ništa u ovoj Direktivi ne bi trebalo spriječiti nametanje ili provedbu mjera nužnih za zaštitu javne politike, javnog morala, javne sigurnosti, zdravlja, ljudskog života i životinjskog svijeta, očuvanje biljnog svijeta ili drugih okolišnih mjera, posebno kako bi se osigurao održivi razvoj, pod uvjetom da su te mjere u skladu s UFEU-om.

(57)

Istraživanje i razvoj, uključujući okolišne i društvene inovacije, među glavnim su pokretačima budućeg rasta te su stavljeni u središte strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast. Naručitelji bi trebali na najbolji mogući način strateški iskoristiti javnu nabavu kako bi potakli inovacije. Kupnja inovativnih proizvoda, radova i usluga od ključne je važnosti za poboljšanje učinkovitosti i kvalitete javnih usluga te za suočavanje s važnim društvenim izazovima. Tom se kupnjom doprinosi postizanju najbolje vrijednosti za novac te širih gospodarskih, okolišnih i društvenih dobrobiti vezanih uz osmišljavanje novih ideja, pretvorbu tih ideja u inovativne proizvode i usluge te promoviranje održivog gospodarskog rasta.

Trebalo bi ponoviti da je niz modela nabave opisan u Komunikaciji Komisije od 14. prosinca 2007. pod nazivom „Predkomercijalna nabava: poticanje inovacija kako bi se zajamčile održive visokokvalitetne javne usluge u Europi.”u kojoj su obrađeni slučajevi nabave onih usluga istraživanja i razvoja koje nisu obuhvaćene područjem primjene ove Direktive. Ti modeli bili bi dostupni, no ova bi Direktiva također trebala doprinijeti olakšavanju javne nabave inovacija te pomoći državama članicama u ostvarivanju ciljeva Unije vezanih uz inovacije.

(58)

Zbog važnosti inovacije, naručitelje bi trebalo poticati da što češće dozvoljavaju varijante. Pažnju naručitelja trebalo bi slijedom toga usmjeriti na potrebu definiranja minimalnih kriterija koje varijante moraju ispuniti prije nego što utvrde da se mogu podnijeti te varijante.

(59)

Ako potrebu za razvojem inovativnog proizvoda ili usluge ili inovativnih radova te za naknadnom kupnjom te robe, usluga ili radova nije moguće zadovoljiti rješenjima koja su već dostupna na tržištu, naručitelji bi trebali imati pristup posebnom postupku nabave s obzirom na ugovore u području primjene ove Direktive. Tim posebnim postupkom naručiteljima bi trebalo omogućiti da uspostave dugoročno inovacijsko partnerstvo za razvoj i naknadnu kupnju novog, inovativnog proizvoda, usluge ili radova pod uvjetom da taj inovativni proizvod, usluga ili inovativni radovi mogu zadovoljiti dogovorene razine uspješnosti i troškova bez potrebe za posebnim postupkom nabave za tu kupnju. Partnerstvo za inovacije trebalo bi se temeljiti na postupovnim pravilima koja se primjenjuju na pregovaračke postupke s prethodnom objavom poziva na nadmetanje, a ugovori bi se trebali dodjeljivati isključivo na temelju najboljeg odnosa cijene i kvalitete, što je najprikladnije za uspoređivanje ponuda za inovativna rješenja. Bez obzira na to radi li se o vrlo velikim projektima ili manjim inovativnim projektima, partnerstvo za inovacije trebalo bi biti strukturirano na način da može omogućiti potrebno „tržišno privlačenje”, potičući razvoj inovativnog rješenja bez zatvaranja tržišta. Naručitelji stoga ne bi trebali koristiti partnerstvo za inovacije na način kojim se sprečava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje. U određenim slučajevima, uspostava partnerstva za inovacije između nekoliko partnera mogla bi doprinijeti izbjegavanju takvih učinaka.

(60)

Sudeći po iskustvu, natjecateljski dijalog, predviđen Direktivom 2014/24/EU, pokazao se korisnim u slučajevima u kojima javni naručitelji ne mogu utvrditi načine zadovoljavanja svojih potreba ili nisu u mogućnosti procijeniti što se nudi na tržištu u pogledu tehničkih, financijskih ili pravnih rješenja. Takva situacija pogotovo može nastati u slučaju inovativnih projekata, pri provedbi velikih integriranih projekata na području prometne infrastrukture, velikih računalnih mreža ili projekata koji obuhvaćaju složeno ili strukturirano financiranje. Državama članicama stoga bi trebalo dopustiti da naručiteljima omoguće pristup tom alatu. Prema potrebi, trebalo bi poticati javne naručitelje da imenuju voditelja projekta kako bi se osigurala dobra suradnja između gospodarskih subjekata i javnog naručitelja tijekom postupka dodjele.

(61)

S obzirom na štetne učinke na tržišno natjecanje, pregovarački postupci bez prethodne objave poziva na nadmetanje trebali bi se koristiti samo u vrlo iznimnim okolnostima. Te iznimke trebale bi biti ograničene na slučajeve u kojima objava nije moguća, zbog izuzetne hitnosti uslijed nepredvidivih događaja koji se ne mogu pripisati naručitelju ili na slučajeve u kojima je odmah jasno da objava ne bi dalje potakla tržišno natjecanje ili dovela do boljih rezultata nabave i zato što objektivno postoji samo jedan gospodarski subjekt koji može izvršiti ugovor. To može biti slučaj umjetnina jer identitet umjetnika suštinski određuje jedinstvenu prirodu i vrijednost samog umjetničkog predmeta. Isključivost se također može utvrditi iz drugih razloga, no samo slučajevi objektivne isključivosti mogu opravdati upotrebu pregovaračkog postupka bez prethodnog poziva na nadmetanje, ako slučaj isključivosti nije prouzročio sam naručitelj u svrhu budućeg postupka nabave.

Naručitelji koji se pozivaju na tu iznimku trebali bi obrazložiti nepostojanje razumnih alternativnih ili zamjenskih rješenja, poput upotrebe alternativnih distribucijskih kanala, čak i izvan države članice naručitelja, ili uzimanja u obzir funkcijski usporedivih radova, robe i usluga.

Ako je slučaj isključivosti nastao iz tehničkih razloga, ti razlozi trebaju biti točno određeni i opravdani za svaki pojedinačan takav slučaj. Ti razlozi mogu obuhvaćati slučajeve u kojima gospodarski subjekt nema tehničkih mogućnosti za izvođenje tražene izvedbe ili potrebu za korištenjem posebnog znanja, alata ili sredstava koje posjeduje samo jedan gospodarski subjekt. Tehnički razlozi također mogu proizaći iz posebnih zahtjeva interoperabilnosti koji moraju biti ispunjeni kako bi se osigurala učinkovitost radova, robe ili usluga koje je potrebno nabaviti.

Naposljetku, postupak nabave nije koristan ako je roba kupljena izravno na tržištu robe, uključujući trgovinske platforme za robu poput poljoprivrednih proizvoda, sirovina i burze energije, ako su reguliranom i nadziranom multilateralnom trgovinskom strukturom zajamčene tržišne cijene.

(62)

Trebalo bi razjasniti da odredbe koje se odnose na zaštitu povjerljivih informacija niti na koji način ne sprečavaju javnu objavu dijelova sklopljenih ugovora koji nisu povjerljive prirode, uključujući sve naknadne izmjene.

(63)

Elektronički oblici informiranja i komunikacije mogu uvelike pojednostaviti objavu ugovora te povećati djelotvornost i transparentnost postupaka nabave. Ti bi oblici trebali postati standardnim oblicima komunikacije i razmjene informacija u postupcima nabave jer uvelike povećavaju mogućnosti gospodarskih subjekata da sudjeluju u postupcima nabave na cijelom unutarnjem tržištu. U tu svrhu prijenos obavijesti u elektroničkom obliku, elektronička dostupnost dokumentacije o nabavi te, nakon prijelaznog razdoblja od 30 mjeseci, potpuna elektronička komunikacija, što podrazumijeva komunikaciju elektroničkim putem u svim fazama postupka, uključujući prijenos zahtjeva za sudjelovanje te posebno prijenos ponuda (elektroničko podnošenje), trebali bi postati obvezujući. Države članice i naručitelji trebali bi imati izbor da, ako to žele, po tom pitanju budu još aktivniji. Također bi trebalo pojasniti da obvezujuća upotreba elektroničkih načina komunikacije u skladu s ovom Direktivom ne bi trebala obvezivati naručitelje da obrađuju ponude elektroničkim putem te ne bi trebala učiniti obveznim elektroničko ocjenjivanje ili automatsku obradu. Nadalje, u skladu s ovom Direktivom, nijedan element postupka javne nabave nakon dodjele ugovora ili interna komunikacija naručitelja ne bi smjeli biti obuhvaćeni obvezom korištenja elektroničkih načina komunikacije.

(64)

Naručitelji bi trebali, osim u određenim specifičnim situacijama, koristiti elektronička sredstva komunikacije koja nisu diskriminirajuća, općenito su dostupna i interoperabilna s proizvodima informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) u općoj uporabi i koja ne ograničavaju pristup gospodarskih subjekata postupku nabave. Korištenje takvih sredstava komunikacije također bi trebalo voditi računa o dostupnosti osobama s invaliditetom. Trebalo bi pojasniti da obveza korištenja elektroničkih sredstava u svim fazama postupka nabave ne bi bila prikladna ni ako korištenje elektroničkih sredstava zahtijeva upotrebu specijaliziranih alata ili formata datoteka koji nisu široko dostupni, a također ne bi bila prikladna ako bi se komunikacija mogla odvijati samo korištenjem specijalizirane uredske opreme. Naručitelji stoga ne bi trebali biti obvezni zahtijevati korištenje elektroničkih načina komunikacije tijekom postupka podnošenja ponuda u određenim slučajevima koji bi trebali biti iscrpno navedeni. Ova Direktiva propisuje da bi takvi slučajevi trebali obuhvaćati situacije u kojima se zahtijeva korištenje specijalizirane uredske opreme koja nije široko dostupna naručiteljima, poput pisača širokog formata. U nekim postupcima nabave u dokumentaciji o nabavi i moglo bi se zahtijevati podnošenje fizičkih ili umanjenih modela koji ne mogu biti dostavljeni naručiteljima elektroničkim putem. U takvim situacijama model bi trebao biti dostavljen naručiteljima putem pošte ili druge odgovarajuće kurirske službe.

Međutim, trebalo bi pojasniti da bi korištenje drugih načina komunikacije trebalo biti ograničeno na one elemente ponude za koje se ne zahtijeva korištenje elektroničkih načina komunikacije.

Prikladno je pojasniti da bi, u slučaju da je to potrebno iz tehničkih razloga, naručitelji trebali biti u mogućnosti utvrditi maksimalnu veličinu datoteka koje mogu biti podnesene.

(65)

Mogući su iznimni slučajevi u kojima bi naručiteljima trebalo biti dopušteno da ne koriste elektronička sredstva komunikacije ako je nekorištenje takvih sredstava komunikacije nužno za zaštitu osobito osjetljive naravi podataka. Trebalo bi razjasniti da, kada korištenje elektroničkih alata koji nisu široko dostupni može pružiti potrebnu razinu zaštite, trebalo bi koristiti takve elektroničke alate. To bi na primjer moglo biti u slučaju kada naručitelji zahtijevaju korištenje posebnih sigurnih sredstava komunikacije kojima pružaju pristup.

(66)

Različiti tehnički formati ili procesi i standardi razmjene poruka mogli bi možda narušiti interoperabilnost, ne samo unutar svake države članice, već također i pogotovo među državama članicama. Na primjer, kako bi sudjelovali u postupku nabave u kojem se dozvoljava ili zahtijeva korištenje elektroničkih kataloga, odnosno formata za predstavljanje i organiziranje informacija na način koji je zajednički svim sudjelujućim ponuditeljima te koji se može elektronički obrađivati, gospodarski subjekti bili bi, u odsustvu standardiziranog pristupa, primorani prilagoditi svoje kataloge svakom postupku nabave, što bi podrazumijevalo pružanje vrlo sličnih informacija u različitim formatima ovisno o specifikacijama određenog naručitelja. Standardizacija formata kataloga stoga bi poboljšala razinu interoperabilnosti, povećala učinkovitost te također smanjila trud koji gospodarski subjekti moraju uložiti.

(67)

Pri razmatranju potrebe za osiguravanjem ili poboljšavanjem interoperabilnosti među različitim tehničkim formatima ili procesa i standarda razmjene poruka na način da korištenje određenih standarda postane obvezujuće, te ako se primjeni taj pristup, pri razmatranju pitanja standarda koje bi trebalo propisati, Komisija bi trebala posebice uzeti u obzir mišljenja zainteresiranih strana. Komisija bi također trebala razmotriti mjeru u kojoj gospodarski subjekti i naručitelji već primjenjuju određenu normu u praksi te mjeru u kojoj je ta norma uspješna. Prije nego li odluči da korištenje bilo koje određene tehničke norme postaje obvezujuće, Komisija bi također trebala pažljivo razmotriti troškove koji bi time mogli nastati, pogotovo u pogledu prilagodbi postojećim rješenjima e-nabave, uključujući infrastrukturu, procese ili softver.

Ako te norme nije razvila međunarodna, europska ili nacionalna organizacija za normizaciju, te bi norme trebale udovoljavati zahtjevima koji se primjenjuju u slučaju normi za ICT, kako je određeno u Uredbi (EU) 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (21).

(68)

Prije određivanja razine sigurnosti za elektroničku komunikaciju koja će se koristiti u raznim fazama postupka dodjele, države članice i naručitelji trebali bi procijeniti razmjernost između, s jedne strane, zahtjeva čija je svrha osiguravanje ispravne i pouzdane identifikacije pošiljatelja poruke i integriteta njezinog sadržaja te, s druge strane, rizika pojave problema kao u slučajevima u kojima je poruke poslao drugi pošiljatelj, a ne onaj koji je naznačen. Uzimajući u obzir da su sve druge stvari jednake, to bi značilo da razinu sigurnosti potrebnu, na primjer, u slučaju poruke e-pošte u kojoj se zahtijeva potvrda točne adrese na kojoj će se održati informativni sastanak, nije potrebno postaviti na istu razinu kao u slučaju same ponude koja podrazumijeva obvezujuću ponudu gospodarskog subjekta. Slično tome, procjena razmjernosti mogla bi dovesti do niže razine sigurnosti koja je potrebna u slučaju ponovne predaje elektroničkih kataloga ili u slučaju podnošenja ponuda u kontekstu malih nadmetanja na temelju okvirnog sporazuma ili za pristup dokumentaciji o nabavi.

(69)

Iako bi ključni elementi postupka nabave, poput dokumentacije o nabavi, zahtjeva za sudjelovanje, potvrde interesa i ponuda, uvijek trebali biti u pisanom obliku, usmena komunikacija s gospodarskim subjektima trebala bi u ostalim slučajevima još uvijek biti moguća, pod uvjetom da je sadržaj te komunikacije u zadovoljavajućoj mjeri dokumentiran. To je potrebno kako bi se osigurala odgovarajuća razina transparentnosti koja omogućuje provjeru poštuje li se načelo jednakog postupanja. Posebno je važno da usmena komunikacija s ponuditeljima koja bi mogla utjecati na sadržaj i ocjenjivanje ponuda bude u dovoljnoj mjeri i na prikladan način dokumentirana, primjerice sastavljanjem pisanih bilješki ili audiosnimki ili sažetaka glavnih elemenata te komunikacije.

(70)

Diljem tržišta javne nabave u Uniji postoji snažna tendencija agregacije potražnje od strane javnih kupaca s ciljem postizanja ekonomije razmjera, uključujući niže cijene te niže transakcijske troškove, te s ciljem poboljšanja i profesionalizacije upravljanja nabavom. To se može postići koncentriranjem kupnji po broju naručitelja ili po obujmu i vrijednosti tijekom određenog razdoblja. Međutim, agregacija i centralizacija kupnji trebala bi se pažljivo pratiti kako bi se izbjegla suvišna koncentracija kupovne moći te stvaranje tajnih sporazuma te kako bi se sačuvala transparentnost i tržišno natjecanje te mogućnost pristupa tržištu za mala i srednja poduzeća.

(71)

Služenje okvirnim sporazumima može predstavljati djelotvornu metodu nabave diljem Unije; međutim, postoji potreba za povećanjem tržišnog natjecanja na način da se poboljša transparentnost nabave i pristup nabavi koja se provodi putem okvirnih sporazuma. Stoga je prikladno revidirati odredbe koje se primjenjuju na te sporazume, pogotovo na način da se predvidi da se dodjela posebnih ugovora na temelju takvih sporazuma provodi na temelju objektivnih pravila i kriterija, na primjer provedbom malog nadmetanja, te na način da se ograniči trajanje okvirnih sporazuma.

(72)

Također bi trebalo pojasniti da se ugovori koji se temelje na okvirnom sporazumu trebaju dodijeliti prije završetka trajanja samog okvirnog sporazuma, dok se trajanje pojedinih ugovora koji se temelje na okvirnom sporazumu ne treba podudarati s trajanjem tog okvirnog sporazuma, nego bi moglo, po potrebi biti kraće ili dulje. Osobito bi trebalo omogućiti određivanje duljine pojedinih ugovora koji se temelje na okvirnom sporazumu uzimajući u obzir čimbenike poput vremena koje je potrebno za njihovo izvršenje; kada je održavanje opreme s očekivanim korisnim vijekom duljim od osam godina uključeno ili kada je potrebno znatno osposobljavanje osoblja za izvođenje ugovora.

Također bi trebalo pojasniti da bi mogli postojati slučajevi kada je moguće dopustiti da trajanje samih okvirnih sporazuma bude dulje od četiri godine. Takvi slučajevi, koji bi trebali biti valjano opravdani, osobito predmetom okvirnog sporazuma, mogli bi se na primjer pojaviti kada je gospodarskom subjektu potrebna oprema za koju je razdoblje amortizacije dulje od osam godina i koja mora biti dostupna u svakom trenutku tijekom cijelog trajanja okvirnog sporazuma. U posebnom kontekstu komunalnih poduzeća koja pružaju ključne usluge javnosti, može se pojaviti potreba u određenim slučajevima za duljim okvirnim sporazumi i duljim trajanjem pojedinačnih ugovora, npr. u slučaju okvirnog sporazuma koji je namijenjen osiguranje redovitog i izvanrednog održavanja mreža što može zahtijevati skupu opremu kojom upravlja osoblje koje je prošlo visoko specijaliziranu ad hoc obuku, što ima za cilj osiguravanje nastavka usluga i najveće moguće smanjenje mogućih smetnji.

(73)

S obzirom na stečeno iskustvo, također postoji potreba za prilagođavanjem pravila na kojima se temelje dinamički sustavi nabave kako bi se naručiteljima omogućilo da u potpunosti iskoriste prednosti koje su im na raspolaganju putem tog instrumenta. Sustave je potrebno pojednostaviti, a posebice bi se njima trebalo upravljati u okviru ograničenog postupka, na taj način uklanjajući potrebu za indikativnim ponudama koje su jedna od glavnih teškoća povezanih s dinamičkim sustavima nabave. Stoga bi svakom gospodarskom subjektu koji podnese zahtjev za sudjelovanje i ispunjava kriterije za odabir trebalo dozvoliti sudjelovanje u postupcima nabave koji se izvršavaju putem dinamičkog sustava nabave tijekom razdoblja njegove valjanosti.

Ta tehnika nabave omogućuje naručitelju da na raspolaganju ima posebno širok spektar ponuda te da na taj način osigura optimalno korištenje javnih sredstava putem rasprostranjenog tržišnog natjecanja povezanog sa široko korištenim ili lako dostupnim proizvodima, radovima ili uslugama koje su široko dostupne na tržištu.

(74)

Obrada tih zahtjeva za sudjelovanje trebala bi biti izvršena u roku od najviše deset radnih dana, pod uvjetom da se izvrši ocjenjivanje kriterija za odabir na temelju zahtjeva za dokumentiranje koje su odredili naručitelji, ako je to primjenjivo u skladu s pojednostavljenim odredbama Direktive 2014/24/EU. Međutim, kada je dinamički sustav nabave uspostavljen po prvi put, naručitelji bi mogli, nakon prve objave obavijesti o nadmetanju ili poziva na potvrdu interesa, primiti tako velik broj zahtjeva za sudjelovanje da bi im moglo biti potrebno više vremena za obradu zahtjeva. To bi trebalo biti prihvatljivo, pod uvjetom da nije pokrenuta nijedna određena nabava dok se zahtjevi ne obrade.

Naručitelji bi stoga trebali biti u mogućnosti sami osmisliti način na koji namjeravaju obraditi zahtjeve za sudjelovanje pa, na primjer, mogu odlučiti da će obradu izvršavati samo jednom tjedno, pod uvjetom da se poštuju rokovi za obradu svakog zahtjeva za sudjelovanje. Naručitelji koji koriste kriterije za isključenje ili odabir predviđene Direktivom 2014/24/EU u kontekstu dinamičkog sustava nabave trebali bi primjenjivati relevantne odredbe iz te Direktive na jednak način kao i javni naručitelji koji upravljaju dinamičkim sustavom nabave u skladu s Direktivom 2014/24/EU.

(75)

Kako bi se unaprijedile mogućnosti malih i srednjih poduzeća vezane uz sudjelovanje u velikom dinamičkom sustavu nabave, poput sustava kojim upravlja središnje tijelo za nabavu, određeni javni naručitelj ili naručitelj trebao bi biti u mogućnosti izraziti sustav u objektivno utvrđenim kategorijama proizvoda, radova ili usluga. Te kategorije trebale bi biti utvrđene na temelju objektivnih čimbenika koji bi mogli, primjerice, obuhvaćati najveći dozvoljeni obuhvat određenih ugovora koji se dodjeljuju za tu kategoriju ili određeno zemljopisno područje u kojem će se posebni ugovori izvršavati. Ako je dinamički sustav nabave razdijeljen u kategorije, javni naručitelj ili naručitelj trebao bi primjenjivati kriterije za odabir koji su razmjerni značajkama određene kategorije.

(76)

Trebalo bi pojasniti kako elektroničke dražbe obično nisu prikladne u slučaju određenih ugovora o radovima i određenih ugovora o uslugama čiji je predmet intelektualni rad, poput projektiranja radova, jer predmetom elektroničke dražbe mogu biti samo elementi prikladni za automatsko elektroničko ocjenjivanje, bez intervencije ili razmatranja od strane naručitelja, odnosno elementi koji se mogu kvantitativno odrediti kako bi se mogli izraziti u brojevima i postocima.

Međutim, također bi trebalo pojasniti da se elektroničke dražbe mogu koristiti u postupcima nabave čiji je cilj nabava određenog prava intelektualnog vlasništva. Također je prikladno ponoviti da iako naručitelji i dalje mogu primjenjivati kriterije za odabir koji im omogućuju da smanje broj natjecatelja ili ponuditelja ako dražba još nije započela, nije dozvoljeno daljnje smanjivanje broja ponuditelja koji sudjeluju u elektroničkoj dražbi nakon što je dražba započela.

(77)

Nove tehnike elektroničke kupnje, poput elektroničkih kataloga, neprestano se razvijaju. Elektronički katalozi format su za predstavljanje i organiziranje informacija na način koji je zajednički svim sudjelujućim ponuditeljima te koji se može elektronički obrađivati. Primjer mogu biti ponude u obliku proračunskih tablica. Naručitelji bi trebali moći zahtijevati upotrebu elektroničkih kataloga u svim dostupnim postupcima u kojima se zahtijeva upotreba elektroničkih načina komunikacije. Elektroničkim katalozima potiče se tržišno natjecanje te pojednostavljuje javna nabava, pogotovo u kontekstu uštede vremena i novca. Međutim, trebalo bi utvrditi određena pravila kako bi se osiguralo da je takva upotreba u skladu s ovom Direktivom i s načelima jednakog postupanja, zabrane diskriminacije i transparentnosti. Stoga korištenje elektroničkih kataloga za predstavljanje ponuda ne bi trebalo značiti da se gospodarski subjekti mogu ograničiti samo na podnošenje svojeg općeg kataloga. Gospodarski subjekti trebali bi uz to prilagoditi svoje opće kataloge s obzirom na određeni postupak nabave. Takvom prilagodbom jamči se da katalog koji je predan u okviru određenog postupka nabave sadrži samo proizvode, radove ili usluge za koje su gospodarski subjekti procijenili, nakon aktivnog preispitivanja, da udovoljavaju zahtjevima naručitelja. Pri tome bi se gospodarskim subjektima trebalo dozvoliti da kopiraju podatke navedene u njihovom općem katalogu, no ne bi smjeli podnijeti opći katalog kao takav. Nadalje, ako su zajamčeni sljedivost, jednako postupanje i predvidljivost, naručitelji bi trebali biti u mogućnosti sastaviti ponude vezane uz određenu nabavu na temelju prethodno primljenih elektroničkih kataloga, pogotovo u slučajevima u kojima je ponovno pokrenuto nadmetanje na temelju okvirnog sporazuma ili u slučajevima u kojima se koristi dinamički sustav nabave.

Ako ponudu generira naručitelj, određeni gospodarski subjekt trebao bi biti u mogućnosti provjeriti sadrži li ponuda koju je sastavio naručitelj značajne greške. Ako ponuda sadrži značajne greške, gospodarski subjekt ne bi trebao biti vezan tom ponudom, koju je sastavio naručitelj, osim ako je greška ispravljena.

U skladu sa zahtjevima pravila o elektroničkim načinima komunikacije, naručitelji bi trebali izbjegavati neopravdano sprječavanje pristupa gospodarskih subjekata postupcima nabave u kojima ponude moraju biti u obliku elektroničkih kataloga te kojima je zajamčena sukladnost s općim načelima zabrane diskriminacije i jednakog postupanja.

(78)

Tehnike središnje nabave sve se više koriste u većini država članica. Središnja tijela za nabavu nadležna su za stjecanja, upravljanje dinamičkim sustavima nabave ili dodjelu ugovora/okvirnih sporazuma za druge javne naručitelje ili naručitelje, uz naknadu ili bez naknade. Naručitelji za koje je sklopljen okvirni sporazum trebali bi biti u mogućnosti koristiti okvirni sporazum za pojedinačne ili ponavljajuće nabave. S obzirom na velike količine koje se nabavljaju, te tehnike mogu pridonijeti povećanju tržišnog natjecanja i trebale bi pomoći profesionalizirati javnu nabavu. Stoga bi trebalo predvidjeti definiciju Unije koja se odnosi na središnja tijela za nabavu dodijeljena naručiteljima. Trebalo bi pojasniti da središnja tijela za nabavu funkcioniraju na dva različita načina.

Što se tiče prvog načina, ta bi tijela trebala biti u mogućnosti postupati u svojstvu veletrgovaca kupnjom, stvaranjem zaliha ili preprodajom ili, što se tiče drugog načina, ta bi tijela trebala moći postupati u svojstvu posrednika na način da dodjeljuju ugovore, upravljaju dinamičkim sustavima nabave ili sklapaju okvirne sporazume koje će koristiti naručitelji.

Takva posrednička uloga mogla bi se u nekim slučajevima izvršavati autonomnim provođenjem relevantnih postupaka dodjele, bez primanja detaljnih uputa od strane naručitelja; u drugim slučajevima, ta bi se uloga mogla izvršavati provođenjem relevantnih postupaka dodjele u skladu s uputama naručitelja, u njihovo ime i za njihov račun.

Nadalje, trebalo bi propisati pravila za dodjelu odgovornosti za poštovanje obveza u skladu s ovom Direktivom, također u slučaju pravnih lijekova, kako u središnjem tijelu za nabavu tako i među naručiteljima koji provode nabavu iz ili putem njega. Ako je isključivo naručitelj obvezan provoditi postupke nabave, on bi također trebao biti isključivo i izravno odgovoran za zakonitost postupaka. Ako naručitelj provodi određene dijelove postupka, na primjer ponovno pokretanje nadmetanja na temelju okvirnog sporazuma ili dodjelu pojedinih ugovora temeljenih na dinamičkom sustavu nabave, naručitelj je odgovoran za faze nabave koje provodi.

(79)

Naručitelji bi trebali biti u mogućnosti dodijeliti ugovor o uslugama za izvršavanje aktivnosti središnje nabave središnjem tijelu za nabavu bez primjene postupaka predviđenih ovom Direktivom. Također bi trebalo biti dozvoljeno da ti ugovori o uslugama obuhvaćaju izvršavanje pomoćnih aktivnosti nabave. Takvi ugovori o uslugama za izvršavanje pomoćnih aktivnosti nabave trebali bi, ako ih ne izvršava središnje tijelo za nabavu u okviru pružanja središnjih aktivnosti nabave određenom naručitelju, biti dodijeljeni u skladu s ovom Direktivom. Također bi trebalo ponoviti da se ova Direktiva ne bi trebala primjenjivati ako su središnje ili pomoćne aktivnosti nabave pružene na neki drugi način, a ne putem ugovora u svrhu ostvarivanja financijskog interesa koji podrazumijeva nabavu u smislu ove Direktive.

(80)

Jačanje odredaba vezanih uz središnja tijela za nabavu ne bi ni na koji način trebalo sprječavati trenutne prakse povremene zajedničke nabave, odnosno manje institucionaliziran i sustavan oblik zajedničke nabave ili ustaljenu praksu angažiranja pružatelja usluga koji pripremaju postupke nabave i upravljaju njima u ime i za račun naručitelja te u skladu s njegovim uputama. Naprotiv, određene značajke zajedničke nabave trebalo bi pojasniti jer zajednička nabava može imati važnu ulogu, ne samo u slučaju inovativnih projekata.

Zajednička nabava može biti u različitim oblicima, od koordinirane nabave na način da se pripreme zajedničke tehničke specifikacije vezane uz radove, robu ili usluge koje će nabavljati više naručitelja, od kojih svaki provodi zaseban postupak nabave, do slučajeva u kojima određeni naručitelji zajednički provode jedan postupak nabave na način da zajednički djeluju ili na način da se jednom naručitelju povjeri upravljanje postupkom nabave u ime svih naručitelja.

Ako više naručitelja zajednički provodi postupak nabave, oni zajednički preuzimaju odgovornost za ispunjavanje svojih obveza na temelju ove Direktive. Međutim, ako naručitelji zajednički provode samo neke dijelove postupka nabave, zajednička odgovornost trebala bi se primjenjivati samo na one dijelove postupka koji su zajednički provedeni. Svaki naručitelj trebao bi sam biti odgovoran za postupke ili dijelove postupaka koje provodi samostalno, poput dodjele ugovora, sklapanja okvirnog sporazuma, upravljanja dinamičkim sustavom nabave ili ponovnog pokretanja nadmetanja na temelju okvirnog sporazuma.

(81)

Elektronička komunikacija posebno je prikladna za pružanje podrške praksama i alatima središnje nabave zbog mogućnosti koje takva komunikacija pruža u pogledu ponovnog korištenja i automatske obrade podataka te svođenja troškova informiranja i transakcija na najmanju moguću mjeru. Korištenje elektroničkih načina komunikacije trebalo bi stoga najprije učiniti obvezujućim za središnja tijela za nabavu, a u isto vrijeme olakšati usklađivanje praksi diljem Unije. To bi trebalo biti popraćeno općom obvezom korištenja elektroničkih načina komunikacije u svim postupcima nabave nakon prijelaznog razdoblja od 30 mjeseci.

(82)

Zajedničko dodjeljivanje ugovora koje provode naručitelji iz različitih država članica trenutačno je suočeno s određenim pravnim poteškoćama vezanim uz sukobe nacionalnih prava. Bez obzira na činjenicu da je Direktivom 2004/17/EZ implicitno dozvoljena zajednička prekogranična javna nabava, naručitelji su još uvijek suočeni sa znatnim pravnim i praktičnim poteškoćama pri nabavi od središnjih tijela za nabavu u drugim državama članicama ili pri zajedničkoj dodjeli ugovora. Kako bi se naručiteljima pružila mogućnost da u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste dobrobiti potencijala unutarnjeg tržišta u pogledu ekonomije razmjera i dijeljenja rizika, između ostalog i za inovativne projekte koji podrazumijevaju veći rizik od rizika koji može podnijeti jedan naručitelj, te bi se poteškoće trebale ispraviti. Stoga bi trebalo utvrditi nova pravila o zajedničkoj prekograničnoj nabavi kako bi se olakšala suradnja među naručiteljima te povećale dobrobiti unutarnjeg tržišta na način da se stvore prekogranične poslovne prilike za dobavljače i pružatelje usluga. U tim pravilima trebali bi biti utvrđeni uvjeti za prekogranično korištenje središnjih tijela za nabavu te određeno mjerodavno zakonodavstvo vezano uz javnu nabavu, uključujući mjerodavno zakonodavstvo po pitanju pravnih lijekova u slučaju zajedničkih prekograničnih postupaka, koje nadopunjuje pravila o sukobu zakona iz Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (22). Osim toga, naručitelji iz različitih država članica trebali bi moći osnovati zajedničke subjekte uspostavljene na temelju nacionalnog prava ili prava Unije. Potrebno je odrediti posebna pravila za takav oblik javne nabave.

Međutim, naručitelji ne bi trebali koristiti mogućnost zajedničke prekogranične nabave u svrhu zaobilaženja obvezujućih pravila javnog prava, u skladu s pravom Unije, koja se na njih primjenjuju u državama članicama u kojima su smješteni. Takva bi pravila mogla, primjerice, obuhvaćati odredbe o transparentnosti i pristupu dokumentima ili o posebnim zahtjevima kako bi se održala sljedivost u slučaju osjetljive robe.

(83)

Tehničke specifikacije koje sastavljaju kupci trebaju omogućiti otvorenost javne nabave tržišnom natjecanju kao i postići ciljeve održivosti. Radi toga bi trebalo biti moguće predati ponude koje uzimaju u obzir raznolikost mjerila tehničkih rješenja i tehničkih specifikacija na tržištu, uključujući one koje su sastavljene na temelju kriterija uspješnosti povezanih s životnim vijekom i održivosti postupka proizvodnje radova, roba i usluga.

Zbog toga bi tehničke specifikacije trebale biti sastavljene na način kojim se izbjegava prijetvorno sužavanje nadmetanja uvođenjem zahtjeva kojima se prednost daje određenom gospodarskom subjektu na način da ti zahtjevi odražavaju ključne značajke robe, usluga ili radova koje obično nudi taj gospodarski subjekt. Taj se cilj općenito najbolje postiže sastavljanjem tehničkih specifikacija s obzirom na funkcionalne i izvedbene zahtjeve. Funkcionalni i izvedbeni zahtjevi također su prikladan način za poticanje inovacija pri javnoj nabavi te bi se trebali što češće koristiti. U slučaju upućivanja na europski standard ili, u odsustvu tog standarda, na nacionalni standard, naručitelji bi trebali razmotriti ponude koje se temelje na drugim istovjetnim rješenjima koji udovoljavaju zahtjevima naručitelja te su istovjetni s obzirom na sigurnost. Gospodarski bi subjekti trebali biti zaduženi za dokazivanje istovjetnosti s traženom oznakom.

Kako bi dokazali istovjetnost, trebalo bi biti moguće od ponuditelja zahtijevati da podnesu dokaz o provjeri od treće strane. Međutim, drugi prikladni načini dokazivanja poput tehničke dokumentacije proizvođača također bi trebali biti prihvatljivi ako dotični gospodarski subjekt nema pristup takvim potvrdama ili izvješćima o testiranju ili nema mogućnost pribavljanja tih dokumenata u relevantnom roku, pod uvjetom da dotični gospodarski subjekt time dokazuje da radovi, roba ili usluge udovoljavaju zahtjevima ili kriterijima navedenim u tehničkim specifikacijama, kriterijima dodjele ili uvjetima izvršenja ugovora.

(84)

U slučaju nabave u svrhu korištenja od strane osoba, bez obzira je li namijenjena široj javnosti ili osoblju naručitelja, naručitelji trebaju utvrditi tehničke specifikacije kako bi se u obzir uzeli kriteriji dostupnosti za osobe s invaliditetom ili izvedba prilagođena svim korisnicima, osim u valjano opravdanim slučajevima.

(85)

Naručitelji koji žele nabaviti radove, robu ili usluge s posebnim okolišnim, društvenim ili drugim značajkama trebali bi biti u mogućnosti koristiti određene oznake, poput Europskog znaka za okoliš, (među)narodnih znakova za okoliš ili bilo koju drugu oznaku pod uvjetom da su zahtjevi koji se odnose na oznake vezani uz predmet ugovora, poput opisa proizvoda i njegove prezentacije, uključujući zahtjeve vezane uz pakiranje. Nadalje, od ključne je važnosti da su ti zahtjevi sastavljeni i doneseni na temelju kriterija koji se mogu objektivno provjeriti, korištenjem postupka u kojem mogu sudjelovati zainteresirane strane, poput državnih tijela, potrošača, proizvođača, distributera i okolišnih organizacija. Također je važno da je oznaka dostupna svim zainteresiranim stranama. Trebalo bi razjasniti da zainteresirane strane mogu biti javna ili privatna tijela, poduzeća ili svaki oblik nevladine organizacije (organizacija koja ne pripada vladi i nije konvencionalno profitno poduzeće).

Isto tako, trebalo bi pojasniti da određena nacionalna ili vladina tijela ili organizacije mogu biti uključeni u određivanje zahtjeva za oznaku koji se mogu koristiti u vezi s nabavom tijela javne vlasti, a da ta tijela ili organizacije ne izgube svoj status trećih strana. Upućivanja na oznake ne bi smjela sprječavati inovacije.

(86)

Kod sastavljanja tehničkih specifikacija, naručitelji bi trebali uzeti u obzir zahtjeve koji proizlaze iz prava Unije u području prava zaštite podataka, osobito u vezi s planiranjem obrade osobnih podataka (tehnička zaštita podataka).

(87)

Javna nabava trebala bi biti prilagođena potrebama malih i srednjih poduzeća (MSP-ova). Naručitelje bi trebalo poticati da koriste kodeks najbolje prakse iz radnog dokumenta Komisije od 25. lipnja 2008. pod nazivom „Europski kodeks najbolje prakse za olakšavanje pristupa MSP-ova ugovorima o javnoj nabavi”, koji daje upute MSP-ovima za korištenje okvira javne nabave i tako olakšava njihovo sudjelovanje. U tu svrhu trebalo bi jasno predvidjeti da se ugovori mogu dijeliti u grupe. Takva razdioba mogla bi se izvršiti na kvantitativnoj osnovi, kako bi veličina pojedinih ugovora bila bolje prilagođena kapacitetima malih i srednjih poduzeća, ili na kvalitativnoj osnovi, u skladu s različitim djelatnostima i specijalizacijama koje su obuhvaćene, kako bi se sadržaj pojedinih ugovora bolje prilagodio specijaliziranim sektorima malih i srednjih poduzeća ili bio u skladu s različitim naknadnim fazama projekta. Naručitelji bi trebali sami odrediti veličinu i predmet grupa, a također bi trebali, u skladu s relevantnim pravilima o izračunavanju prosječne vrijednosti nabave, biti u mogućosti dodijeliti određene grupe bez primjene postupaka iz ove Direktive.

Države članice trebale bi imati mogućnost uložiti dodatne napore kako bi olakšale sudjelovanje malih i srednjih poduzeća na tržištu javne nabave na način da uvedu obvezu razmatranja prikladnosti razdiobe ugovora u grupama na manje ugovore na način da od naručitelja zahtijevaju da opravdaju svoju odluku o tome da se ugovori ne razdjeljuju u grupe ili o tome da je razdioba u grupe obvezna u određenim uvjetima. U istu svrhu države članice trebale bi biti slobodne staviti na raspolaganje mehanizme za izravna plaćanja podugovarateljima.

(88)

Ako su ugovori razdijeljeni u grupe, naručitelji bi trebali biti u mogućnosti ograničiti broj grupa za čije se izvođenje može natjecati određeni gospodarski subjekt, primjerice kako bi se očuvalo tržišno natjecanje ili osigurala pouzdanost robe; također bi trebali biti u mogućnosti ograničiti broj grupa čije se izvršenje može dodijeliti pojedinom ponuditelju.

Međutim, cilj olakšavanja većeg pristupa MSP-ova javnoj nabavi mogao bi biti otežan ako naručitelji budu obvezni dodjeljivati ugovor grupu po grupu čak i kad bi to značilo da se moraju prihvatiti značajno nepovoljnija rješenja u usporedbi s dodjelom koja obuhvaća nekoliko ili sve grupe. Kada je mogućnost korištenja takve metode jasno unaprijed navedena, tada bi trebalo omogućiti naručiteljima provođenje usporedne procjene ponuda kako bi se utvrdilo bi li, ako se uzmu zajedno ponude koje je podnio pojedini ponuditelj za određenu kombinaciju grupa, udovoljile kriterijima za dodjelu utvrđenima u skladu s ovom Direktivom. u odnosu na te grupe bolje od ponuda za dotične pojedinačne grupe ako bi se razmatrale odvojeno. U tom slučaju, naručitelji bi trebali moći dodijeliti ugovor dotičnom ponuditelju kombinirajući dotične grupe. Trebalo bi pojasniti da bi naručitelji trebali provoditi takvu usporednu procjenu utvrđujući prvo koje ponude najbolje udovoljavaju kriterijima za dodjelu utvrđenima za svaku pojedinu grupu i tada ih usporediti s ponudama koje je podnio pojedini ponuditelj za određenu kombinaciju grupa, uzetih zajedno.

(89)

Kako bi postupci bili brži i učinkovitiji, rokovi za sudjelovanje u postupcima nabave trebali bi biti što kraći te bi trebalo izbjeći stvaranje nepotrebnih prepreka pristupu gospodarskih subjekata u unutarnjem tržištu, a pogotovo malih i srednjih poduzeća. Stoga bi trebalo imati na umu da bi pri određivanju rokova za primanje ponuda i zahtjeva za sudjelovanje naručitelji trebali posebno uzeti u obzir složenost ugovora i vrijeme potrebno za sastavljanje ponuda, čak ako to zahtijeva utvrđivanje rokova dužih od minimalnih rokova predviđenih ovom Direktivom. Korištenje elektroničkih načina informiranja i komunikacije, posebice potpuna elektronička dostupnost dokumentacije o nabavi gospodarskim subjektima, ponuditeljima i natjecateljima te elektronička razmjena komunikacije, dovodi do veće transparentnosti i uštede vremena. Stoga bi trebalo predvidjeti smanjenje minimalnih rokova primjenjivih na otvorene postupke, u skladu s pravilima određenima u GPA-u te pod uvjetom da su ti rokovi usklađeni s određenim načinom prijenosa predviđenim na razini Unije. Nadalje, naručitelji bi trebali imati mogućnost daljnjeg smanjenja rokova za primanje ponuda u otvorenim postupcima u slučajevima u kojima zbog hitnih okolnosti uobičajeni rokovi primjenjivi na otvorene postupke nisu prikladni, no time se ne priječi provođenje otvorenog postupka s kraćim rokom. Samo u iznimnim slučajevima, u kojima uslijed iznimne hitnosti, uzrokovane događajima koje određeni naručitelj nije mogao predvidjeti, a koji se ne mogu pripisati tom naručitelju, provođenje redovitog postupka nije moguće ni uz skraćene rokove, naručitelji bi trebali, u mjeri u kojoj je to neophodno, imati mogućnost dodijeliti ugovore na temelju pregovaračkog postupka bez prethodne objave poziva na nadmetanje. To se može odnositi na slučaj u kojemu se, uslijed prirodnih katastrofa, zahtijeva hitno djelovanje.

(90)

Trebalo bi pojasniti da potreba da se osigura dovoljno vremena gospodarskim subjektima da sastave prilagođene ponude može za posljedicu imati da se početno zadani vremenski rokovi trebaju produljiti. To bi se osobito dogodilo u slučajevima kada se rade značajne izmjene u dokumentaciji o nabavi. Također bi se trebalo odrediti da se u tom slučaju značajne izmjene trebaju shvatiti kao izmjene koje obuhvaćaju osobito tehničke specifikacije zbog kojih bi gospodarski subjekti trebali dodatno vrijeme kako bi ih razumjeli i adekvatno na njih odgovorili. Trebalo bi međutim pojasniti da takve promjene ne bi trebale biti u tolikoj mjeri značajne da bi bilo dopušteno prihvaćanje drugih kandidata osim onih koji su već prvotno izabrani ili uključivanje dodatnih sudionika u postupak nabave. To bi osobito mogao biti slučaj kada izmjenom ugovor ili okvirni sporazum postaju značajno različiti po svojoj naravi od prvotno navedenog u dokumentaciji o nabavi.

(91)

Trebalo bi pojasniti da bi informacije o određenim odlukama donesenim tijekom postupka nabave, uključujući odluku o tome da se ugovor neće dodijeliti ili da se neće sklopiti okvirni sporazum, trebali poslati naručitelji bez da natjecatelji ili ponuditelji moraju sami zatražiti dobivanje takvih informacija. Trebalo bi također ponoviti da je Direktivom Vijeća 92/13/EEZ (23) predviđena obveza naručitelja da, bez da to trebaju tražiti natjecatelji ili ponuditelj, dostave tim natjecateljima i ponuditeljima sažetak relevantnih razloga za neke od središnjih odluka koje su donesene tijekom postupka nabave. Naposljetku, trebalo bi pojasniti da bi natjecatelji i ponuditelji trebali biti u mogućnosti zatražiti detaljnije informacije o tim razlozima, a da bi im naručitelji trebali biti obvezni pružiti te razloge osim ako postoji opravdani razlog zbog kojeg naručitelji ne bi trebali tako postupiti. Ti bi razlozi trebali biti određeni u ovoj Direktivi. Kako bi se osigurala potrebna transparentnost u kontekstu postupaka nabave koji obuhvaćaju pregovore i dijaloge s ponuditeljima, ponuditelji koji su podnijeli prihvatljivu ponudu trebali bi, osim ako postoje ozbilni razlozi protiv toga, biti u mogućnosti zatražiti informacije o provođenju i napretku postupka.

(92)

U mjeri u kojoj je to usklađeno s potrebom postizanja cilja dobre poslovne prakse uz maksimalnu fleksibilnost, prikladno je predvidjeti primjenu Direktive 2014/24/EU u pogledu zahtjeva vezanih uz ekonomsku i financijsku sposobnost te dokaznu dokumentaciju. Naručiteljima bi stoga trebalo dozvoliti da primijene kriterije za odabir predviđene u toj Direktivi te, ako tako učine, trebalo bi ih obvezati da primjenjuju određene druge odredbe koje se posebno tiču gornje granice zahtjeva za minimalnim prometom te kao i korištenje europske jedinstvene dokumentacije o nabavi.

(93)

Naručitelji bi trebali moći zahtijevati primjenu mjera ili programa upravljanja okolišem tijekom izvršavanja ugovora. Programi upravljanja okolišem, bez obzira na to jesu li prijavljeni u okviru instrumenata Unije, poput Uredbe (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (24), mogu ukazivati na to da gospodarski subjekt posjeduje tehničke mogućnosti potrebne za izvršenje ugovora. Opis mjera koje provodi gospodarski subjekt kako bi osigurao istu razinu zaštite okoliša trebao bi biti prihvaćen, kao svojevrsni dokaz, kao alternativa programa registracije upravljanja okolišem ako određeni gospodarski subjekt nema pristup takvim programima registracije upravljanja okolišem ili ako nema mogućnost pribavljanja tih programa unutar relevantnog roka.

(94)

Pojam kriterija za dodjelu ima središnje mjesto u ovoj Direktivi, stoga je važno da se relevantne odredbe predstave na što je moguće jednostavniji način. To se može postići korištenjem terminologije „ekonomski najpovoljnija ponuda” kao glavni koncept, budući da bi sve pobjedničke ponude naposljetku trebale biti odabrane u skladu s onim što pojedini naručitelj smatra da je ekonomski najpovoljnije rješenje od ponuđenih. Kako bi se izbjegla zamjena s kriterijem dodjele koji je trenutačno poznat kao „ekonomski najpovoljnija ponuda” u Direktivama 2004/17/EZ i 2004/18/EZ, za taj bi koncept trebalo koristiti različitu terminologiju, „najbolji omjer između cijene i kvalitete”. Stoga bi ga se trebalo tumačiti u skladu sa sudskom praksom vezanu za te Direktive, osim kada ova Direktiva navodi jasno značajno različito rješenje.

(95)

Ugovori bi trebali biti dodijeljeni na temelju objektivnih kriterija kojima se osigurava sukladnost s načelima transparentnosti, zabrane diskriminacije i jednakog postupanja, s ciljem osiguravanja objektivne usporedbe relativne vrijednosti ponuda kako bi se odredilo, uz poštovanje uvjeta učinkovitog nadmetanja, koja ponuda je ekonomski najpovoljnija. Trebalo bi izričito navesti da se ekonomski najpovoljnija ponuda treba procjenjivati na temelju najboljeg omjera između cijene i kvalitete, što bi uvijek trebalo uključiti element cijene ili troška. Isto tako, trebalo bi pojasniti da bi se takva procjena ekonomski najpovoljnije ponude mogla provoditi i samo na temelju ili cijene ili isplativosti. Stoga je primjereno podsjetiti da naručitelji mogu odrediti određene standarde kvalitete uz korištenje tehničkih specifikacija ili uvjete izvršenja ugovora.

Kako bi se u javnoj nabavi potaknula veća usmjerenost na kvalitetu, države članice trebale bi biti ovlaštene zabraniti ili ograničiti procjenjivanje ekonomski najpovoljnije ponude samo na temelju cijene ili troška, ako to smatraju potrebnim.

Kako bi se osigurala sukladnost s načelom jednakog postupanja pri dodjeli ugovora, naručitelji bi trebali biti obvezni osigurati potrebnu transparentnost kako bi omogućili da su svi ponuditelji na odgovarajući način obaviješteni o kriterijima i postupcima koji će se primjenjivati pri donošenju odluke o dodjeli ugovora. Naručitelji bi stoga trebali biti obvezni navesti kriterije za dodjelu ugovora i relativni ponder pripisan svakom od tih kriterija. Naručiteljima bi trebalo, međutim, biti dozvoljeno odstupanje od te obveze navođenja pondera koji se pripisuje tim kriterijima u opravdanim slučajevima, za koje moraju biti u mogućnosti navesti razloge, ako ponderi ne mogu biti utvrđeni unaprijed, posebno zbog složenosti ugovora. U takvim slučajevima javni naručitelji trebali bi navesti kriterije prema njihovoj važnosti, od najvažnijeg prema manje važnom.

(96)

Članak 11. UFEU-a, zahtjeva da zahtjevi zaštite okoliša budu uključeni u definiciju i provedbu politika i aktivnosti Unije, pogotovo u svrhu promicanja održivog razvoja. U ovoj Direktivi pojašnjen je način na koji naručitelji mogu doprinijeti zaštiti okoliša i promicanju održivog razvoja, a u isto vrijeme osigurati da mogu pribaviti najbolju vrijednost za novac za svoje ugovore.

(97)

Kod ocjene najboljeg omjera između cijene i kvalitete, naručitelji bi trebali odrediti ekonomske i kvalitativne kriterije za dodjelu vezane uz predmet ugovora na temelju kojih će procijeniti ponude kako bi utvrdili koja je, po mišljenju naručitelja, ekonomski najpovoljnija ponuda. Primjenom tih kriterija trebala bi biti moguća usporedna procjena razine uspješnosti svake ponude koja se procjenjuje s obzirom na predmet ugovora, kako je utvrđeno u tehničkim specifikacijama. U kontekstu najboljeg omjera između cijene i kvalitete, ova Direktiva obuhvaća nepotpun popis mogućih kriterija za dodjelu. Naručitelje bi trebalo poticati da odaberu kriterije za dodjelu putem kojih će osigurati visokokvalitetne radove, robu i usluge koje su najbolje prilagođene njihovim potrebama.

Odabranim kriterijima za dodjelu na naručitelje se ne bi trebala prenositi neograničena sloboda izbora i tim bi kriterijima trebala biti zajamčena mogućnost djelotvornog i poštenog nadmetanja te bi trebali biti popraćeni zahtjevima kojima se omogućuje učinkovita provjera informacija koje su pružili ponuditelji.

Kako bi se osigurala ekonomski najpovoljnija ponuda, odluka o dodjeli ugovora ne bi se trebala temeljiti isključivo na kriterijima koji nisu vezani uz troškove. Kvalitativni kriteriji trebali bi stoga biti popraćeni kriterijem troška koji bi, ovisno o izboru naručitelja, mogao biti cijena ili mogao biti utemeljen na pristupu isplativosti, poput troškova životnog vijeka. Međutim, kriteriji za dodjelu ne bi trebali utjecati na primjenu nacionalnih odredaba kojima se utvrđuje naknada za određene usluge ili u kojima su određene fiksne cijene za određenu robu.

(98)

Kada nacionalne odredbe određuju naknadu za određene usluge ili fiksne cijene za određenu robu, trebalo bi razjasniti da je i dalje moguća procjena vrijednosti za novac na temelju drugih čimbenika osim same cijene ili naknade Ovisno o dotičnoj usluzi ili proizvodu, ti bi čimbenici na primjer mogli uključiti uvjete isporuke i plaćanja, aspekte usluga nakon prodaje, (npr. raspon savjetodavnih usluga i usluga zamjene) ili okolišne ili društvene aspekte (npr. jesu li knjige tiskane na recikliranom papiru ili papiru od drva iz održivih izvora, trošak pripisan okolišnim vanjskim učincima i je li unaprijeđena socijalna integracija osoba u nepovoljnom položaju ili članova ranjivih skupina među osobama koje su angažiranje za izvršenje ugovora). S obzirom na brojne mogućnosti procjenjivanja vrijednosti za novac na temelju bitnih kriterija, trebalo bi izbjegavati pristup određivanja grupa kao jedino sredstvo za dodjelu ugovora.

(99)

Ako je kvaliteta zaposlenog osoblja relevantna za razinu uspješnosti izvršenja ugovora, naručitelji bi također trebali biti u mogućnosti kao kriterij za dodjelu koristiti organizaciju, kvalifikacije i iskustvo osoblja angažiranog za izvršenje određenog ugovora jer to može utjecati na kvalitetu izvršenja ugovora i shodno tome na ekonomsku vrijednost ponude. To, bi, primjerice, mogao biti slučaj u ugovorima o intelektualnim uslugama, poput usluga savjetovanja ili arhitektonskih usluga. Naručitelji koji koriste tu mogućnost trebali bi osigurati, odgovarajućom primjenom ugovornih sredstava, da osoblje angažirano za izvršenje ugovora učinkovito udovoljava određenim kriterijima kvalitete te da takvo osoblje može biti zamijenjeno samo uz pristanak naručitelja čime se osigurava da zamjensko osoblje pruža jednakovrijednu razinu kvalitete.

(100)

Od ključne je važnosti u potpunosti iskoristiti potencijal javne nabave kako bi se postigli ciljevi strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast. U ovom kontekstu, trebalo bi podsjetiti da je javna nabava ključna za poticanje inovacija, što je od velike važnosti za budući rast u Europi. S obzirom na važne razlike među pojedinim sektorima i tržištima, ne bi, međutim, bilo prikladno odrediti opće obvezujuće zahtjeve u slučaju nabave vezane uz okoliš, društvo ili inovacije.

U propisima Unije već su određeni obvezujući zahtjevi nabave za postizanje posebnih ciljeva u sektoru vozila u cestovnom prijevozu (Direktiva 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25) te u sektoru uredske opreme (Uredba (EZ) br. 106/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (26). Uz to, definicija zajedničkih metodologija za troškove životnog vijeka znatno je uznapredovala.

Stoga je prikladno s tim nastaviti te ostaviti u okviru zakonodavstva vezanog uz određeni sektor određivanje obvezujućih ciljeva u okviru određenih politika i uvjeta prisutnih u relevantnom sektoru te promicati razvoj i korištenje europskih pristupa troškovima životnog vijeka kao dodatnog temelja za korištenje javne nabave u svrhu promicanja održivog rasta.

(101)

Te mjere vezane uz određene sektore trebalo bi nadopuniti prilagodbom direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ kojima se ovlašćuje naručitelje da svojim strategijama nabave pridonose ciljevima strategije Europa 2020 za pametan, održiv i uključiv rast. Stoga bi trebalo pojasniti da naručitelji, osim u slučajevima procjene samo na temelju cijene, mogu odrediti ekonomski najpovoljniju ili najjeftiniju ponudu korištenjem pristupa troškova životnog vijeka. Pojam troškova životnog vijeka podrazumijeva sve troškove životnog vijeka radova, robe ili usluga.

Ti troškovi podrazumijevaju interne troškove poput troškova potrebnog istraživanja, razvoja, proizvodnje, prijevoza, korištenja, održavanja i odlaganja nakon isteka roka trajanja, ali mogu obuhvaćati i troškove pripisane vanjskim učincima okoliša, poput onečišćenja prouzročenog eksploatacijom sirovina korištenih u dobivanju proizvoda ili prouzročenih samim proizvodom ili njegovom proizvodnjom, pod uvjetom da se takvi troškovi mogu novčano izraziti i pratiti. Metode koje naručitelji koriste za procjenu troškova pripisanih okolišnim eksternalijama trebale bi se unaprijed odrediti na objektivan i nediskriminirajući način te bi trebale biti dostupne svim zainteresiranim stranama. Takve metode mogu se uspostaviti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, no kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja putem prilagođenih metoda, te bi metode trebale biti općenite, odnosno ne bi se trebale određivati posebno za svaki pojedini postupak javne nabave. Na razini Unije trebalo bi razviti zajedničke metodologije za izračunavanje troškova životnog vijeka za određene kategorije robe ili usluga. Kada te zajedničke metodologije budu razvijene, njihovo korištenje trebalo bi postati obavezno.

Nadalje,trebalo bi ispitati izvodivost određivanja zajedničke metodologije za troškove društvenog životnog vijeka, uzimajući u obzir postojeće metodologije poput Smjernica za procjenu društvenog životnog vijeka proizvoda koje su donesene u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš.

(102)

Nadalje, u svrhu bolje integracije društvenih pitanja i pitanja okoliša u postupke nabave, naručitelji bi trebali biti u mogućnosti koristiti kriterije za dodjelu ili uvjete izvršenja ugovora vezane uz radove, robu ili usluge koje će se pružati u sklopu javnog ugovora u bilo kojem aspektu i u bilo kojoj fazi njihovog životnog vijeka, od eksploatacije sirovina za proizvod do faze odlaganja proizvoda, uključujući čimbenike obuhvaćene određenim postupkom proizvodnje, pružanja ili trgovine i njezinih uvjeta tih radova, robe ili usluga ili obuhvaćene određenim postupkom tijekom kasnije faze njihovog životnog vijeka, čak ako ti čimbenici nisu dio njihovog materijalnog sadržaja. Kriteriji i uvjeti vezani uz takav postupak proizvodnje ili pružanja mogu obuhvaćati uvjete da proizvodnja kupljenih proizvoda nije obuhvaćala korištenje otrovnih kemikalija ili da se kupljene usluge pružaju korištenjem energetski učinkovitih strojeva.

U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, to također uključuje kriterije za dodjelu ili uvjete izvršenja ugovora vezane uz nabavu ili korištenje proizvoda u okviru pravedne trgovine tijekom izvršavanja ugovora koji će se dodijeliti. Uvjeti izvršenja ugovora vezani uz pitanja okoliša mogu, primjerice, obuhvaćati isporuku, pakiranje i odlaganje proizvoda, a u slučaju ugovora o radovima i uslugama, smanjenje otpada i učinkovitost resursa.

Međutim, uvjet o povezanosti s predmetom ugovora isključuje kriterije i uvjete vezane uz opću poslovnu politiku koji se ne mogu smatrati čimbenicima svojstvenima za određeni postupak proizvodnje ili izvođenje kupljenih radova, nabave robe ili pružanja usluga. Naručiteljima stoga ne bi trebalo biti dozvoljeno zahtijevati od ponuditelja da imaju uspostavljenu politiku poslovne, društvene ili okolišne odgovornosti.

(103)

Od ključne je važnosti da su kriteriji za dodjelu ili uvjeti izvršenja ugovora vezani uz društvene aspekte postupka proizvodnje povezani s radovima, robom ili uslugama koje će se pružati na temelju ugovora. Uz to, ti bi se kriteriji trebali primjenjivati sukladno Direktivi 96/71/EZ, u skladu s tumačenjem Suda Europske unije, te ne bi trebali biti odabrani ili se ne bi trebali primjenjivati na način kojim se izravno ili neizravno diskriminira gospodarske subjekte iz drugih država članica ili trećih zemalja koje su stranke GPA-a ili Sporazuma o slobodnoj trgovini čija je stranka Unija. Stoga bi zahtjevi vezani uz osnovne radne uvjete utvrđeni u Direktivi 96/71/EZ, poput onih o minimalnim plaćama, trebali ostati u okviru nacionalnog zakonodavstva ili u okviru kolektivnih ugovora koji se primjenjuju sukladno pravu Unije u kontekstu te Direktive.

Uvjeti izvršenja ugovora mogli bi također biti namijenjeni poticanju promicanja jednakosti žena i muškaraca na radu, povećanom sudjelovanju žena na tržištu rada i usklađivanju rada i privatnog života, zaštiti okoliša ili dobrobiti životinja te u suštini biti u skladu s temeljnim konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO) i poticati angažiranje više osoba u nepovoljnom položaju nego što se zahtijeva na temelju nacionalnog zakonodavstva.

(104)

Mjere usmjerene na zaštitu zdravlja osoblja angažiranog u postupku proizvodnje, davanje prednosti društvenoj integraciji osoba u nepovoljnom položaju ili članova ranjivih skupina među osobama angažiranima za izvršenje ugovora ili mjere usmjerene na osposobljavanje vještina potrebnih u okviru određenog ugovora također mogu biti predmetom kriterija za dodjelu ili uvjeta izvršenja ugovora pod uvjetom da su te mjere vezane uz radove, robu ili usluge koje se pružaju u okviru ugovora. Na primjer, ti se kriteriji ili uvjeti mogu odnositi, između ostalog, na zapošljavanje osoba koje duže vrijeme traže posao, na provedbu mjera osposobljavanja nezaposlenih osoba ili mladih osoba tijekom izvršavanja ugovora koji će se dodijeliti. U tehničkim specifikacijama naručitelji mogu odrediti takve društvene zahtjeve koji izravno obilježavaju određeni proizvod ili uslugu, poput dostupnosti za osobe s invaliditetom ili izvedbe prilagođene svim korisnicima.

(105)

Javni ugovori ne bi se trebali dodjeljivati gospodarskim subjektima koji su sudjelovali u aktivnostima zločinačke organizacije ili koji su bili proglašeni krivima za korupciju, prijevaru na štetu financijskih interesa Unije, kaznena teroristička djela, pranje novaca ili financiranje terorizma. Izbjegavanje plaćanja poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje također bi trebalo voditi obvezujućem isključenju na razini Unije. Države članice trebale bi, međutim, omogućiti odstupanje od tih obvezujućih isključenja u iznimnim situacijama u kojima je zbog bitnih zahtjeva u općem interesu dodjela ugovora nužna. To se, primjerice, može primjenjivati na slučajeve u kojima se hitno potrebna cjepiva ili oprema za slučajeve nužde mogu otkupiti jedino od gospodarskog subjekta na koji se inače primjenjuje jedna od obvezujućih osnova za isključenje. S obzirom da naručitelji, koji nisu javni naručitelji, možda nemaju pristup nepobitnom dokazu o predmetnom pitanju, potrebno je tim naručiteljima prepustiti izbor o tome hoće li primjenjivati uvjete za isključenje koji su navedeni u Direktivi 2014/24/EU. Stoga treba ograničiti obvezu primjene članka 57. stavaka 1. i 2. Direktive 2014/24/EU samo na naručitelje koji su javni naručitelji.

(106)

Naručiteljima bi se također trebala pružiti mogućnost isključenja gospodarskih subjekata koji su dokazano nepouzdani jer su, primjerice, prekršili okolišne ili društvene obveze, uključujući pravila o dostupnosti za osobe s invaliditetom, ili su počinili ostale oblike teških poslovnih prekršaja, poput kršenja pravila o tržišnom natjecanju ili prava intelektualnog vlasništva. Trebalo bi razjasniti da teški poslovni prekršaji mogu dovesti u pitanje integritet gospodarskog subjekta i tako ga isključiti iz dodjele javnog ugovora neovisno o tome bi li inače imao tehničke i ekonomske sposobnosti za izvršenje ugovora.

Uzimajući u obzir činjenicu da će naručitelj biti odgovoran za posljedice svojih mogućih pogrešnih odluka, naručitelji bi također trebali biti slobodni razmotriti slučaj postojanja teškog poslovnog prekršaja, u kojem, prije donošenja konačne i obvezujuće odluke o postojanju obvezujućih osnova za isključenje, mogu na bilo koji prikladni način dokazati da je gospodarski subjekt prekršio svoje obveze, uključujući obveze vezane uz plaćanje poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje, osim ako je drugačije predviđeno nacionalnim pravom. Također bi trebali biti u mogućnosti isključiti natjecatelje ili ponuditelje čija je izvedba u prethodnim javnim ugovorima ili ugovorima s drugim naručiteljima imala velike nedostatke vezane uz bitne zahtjeve, primjerice, ako natjecatelji ili ponuditelji nisu izvršili isporuku ili svoje obveze, ako su isporučeni proizvod ili pružena usluga imali znatne nedostatke zbog kojih su bili neiskoristivi za potrebe kojima su namijenjeni ili ako su se natjecatelji ili ponuditelji ponašali na neprimjeren način koji dovodi u pitanje pouzdanost gospodarskog subjekta. U nacionalnom pravu trebalo bi predvidjeti maksimalno trajanje takvog isključenja.

Pri primjeni fakultativnih osnova za isključenje, trebalo bi posvetiti osobitu pozornost načelu proporcionalnosti. Manje nepravilnosti bi samo u iznimnim okolnostima trebale dovesti do isključenja gospodarskog subjekta. Ipak, ponovljeni slučajevi manjih nepravilnosti mogu dati povod sumnji u pouzdanost gospodarskog subjekta koja može opravdati njegovo isključenje.

(107)

Ako su naručitelji obvezni ili odluče primjenjivati takve kriterije za isključenje, oni bi trebali primijeniti Direktivu 2014/24/EU s obzirom na mogućnost da gospodarski subjekt donese mjere sukladnosti usmjerene na ispravljanje posljedica kaznenih djela ili neprimjerena ponašanja te usmjerene na učinkovito sprečavanje budućeg neprimjerenog ponašanja.

(108)

Ponude koje su izuzetno jeftine s obzirom na radove, robu ili usluge mogle bi biti utemeljene na tehnički, ekonomski ili pravno nevjerodostojnim pretpostavkama ili praksama. Ako ponuditelj ne može pružiti zadovoljavajuće objašnjenje, naručitelj bi trebao biti ovlašten odbiti ponudu. Odbijanje ponude trebalo bi biti obvezujuće u slučajevima u kojima je naručitelj ustanovio da izuzetno niska ponuđena cijena ili troškovi proizlaze iz nesukladnosti s obvezujućim pravom Unije ili nacionalnim pravom koje je usklađeno s njime u području socijalnog prava, radnog prava ili prava okoliša ili s odredbama međunarodnog radnog prava.

(109)

Uvjeti izvršenja ugovora služe za utvrđivanje posebnih zahtjeva vezanih uz izvršenje ugovora. Za razliku od kriterija za dodjelu ugovora koji predstavljaju temelj za usporednu procjenu kvalitete ponuda, uvjeti izvršenja ugovora podrazumijevaju fiksne objektivne zahtjeve koji ne utječu na procjenu ponuda. Uvjeti izvršenja ugovora trebali bi biti usklađeni s ovom Direktivom ako nisu izravno ili neizravno diskriminirajući te ako su povezani s predmetom ugovora, koji obuhvaća sve čimbenike angažirane u specifičnom postupku proizvodnje, pružanja ili komercijalizacije. Ti uvjeti obuhvaćaju uvjete vezane uz postupak izvršenja ugovora, ali ne obuhvaćaju zahtjeve vezane uz opću poslovnu politiku.

(110)

Važno je da podugovaratelji poštuju primjenjive obveze u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava utvrđene pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili međunarodnim odredbama prava okoliša, socijalnog i radnog prava navedenima u ovoj Direktivi, pod uvjetom da su takva pravila i njihova primjena u skladu s pravom Unije, što se osigurava kroz odgovarajuće aktivnosti nadležnih nacionalnih tijela u okviru njihove odgovornosti i nadležnosti, kao što su inspekcije rada ili agencije za zaštitu okoliša.

Također je važno osiguravanje određene transparentnosti u podugovarateljskom lancu, jer to naručiteljima pruža informaciju o tome tko je prisutan na gradilištima na kojima se izvode radovi za njih ili koja poduzeća pružaju usluge unutar zgrada ili na zgradama, infrastrukturama ili područjima kao što su gradske vijećnice, općinske škole, sportski objekti, luke ili auto ceste, za koje su naručitelji odgovorni ili nad kojima imaju izravan nadzor. Trebalo bi pojasniti da se obveza dostavljanja traženih podataka u svakom slučaju odnosi na glavnog ugovaratelja, ili na temelju posebnih klauzula koje će svaki naručitelj trebati uključiti u sve postupke nabave, ili na temelju obveza koje bi države članice propisale glavnom ugovaratelju kroz opće primjenjive odredbe.

Također bi trebalo pojasniti da bi se uvjeti koji se odnose na provedbu poštovanja primjenjivih obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava utvrđenih pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili međunarodnim odredbama prava okoliša, socijalnog i radnog prava navedenima u ovoj Direktivi, pod uvjetom da su takva pravila, i njihova primjena u skladu s pravom Unije, trebali primjenjivati uvijek kad zakon države članice predviđa mehanizam zajedničke odgovornosti između podugovaratelja i glavnog ugovaratelja. Nadalje, trebalo bi izričito navesti da bi države članice trebale moći ići dalje, na primjer proširiti obveze u vezi transparentnosti, omogućujući izravna plaćanja podugovarateljima ili omogućujući ili zahtijevajući od javnih naručitelja da provjere da podugovaratelji nisu u nekoj od situacija u kojoj bi isključenje gospodarskog subjekta bilo opravdano. Kada se te mjere primjenjuju na podugovaratelje, trebalo bi osigurati usklađenost s odredbama koje se primjenjuju na glavne ugovaratelje kako bi postojanje obvezujuće osnove za isključenje rezultiralo zahtjevom da glavni ugovaratelj zamijeni dotičnog podugovaratelja. Kada takva provjera pokaže da se radi o neobvezujućoj osnovi za isključenje, trebalo bi pojasniti da javni naručitelji mogu zatražiti zamjenu. Ipak, trebalo bi izričito navesti da javni naručitelji mogu biti obvezani zatražiti zamjenu dotičnog podugovaratelja ako bi isključenje glavnih ugovaratelja u takvim slučajevima bilo obvezno.

Trebalo bi također izričito navesti da države članice i dalje mogu propisati stroža pravila o odgovornosti u okviru nacionalnog prava ili donositi propise u okviru nacionalnog prava o izravnim plaćanjima podugovarateljima.

(111)

Uzimajući u obzir trenutne rasprave o horizontalnim odredbama kojima se uređuju odnosi s trećim zemljama u pogledu javne nabave, prikladno je privremeno zadržati dosadašnji sustav koji se primjenjuje na sektor komunalnih usluga u skladu s člancima 58. i 59. Direktive 2004/17/EZ. Stoga se te odredbe ne bi trebale mijenjati, uključujući odredbu o donošenju provedbenih akata ako poduzeća u Uniji imaju poteškoće u pristupanju tržištima u trećim zemljama. S obzirom na te okolnosti, te provedbene akte i dalje bi trebalo donositi Vijeće.

(112)

Trebalo bi ponoviti da se Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 (27) primjenjuje na računanje rokova sadržanih u ovoj Direktivi.

(113)

Potrebno je pojasniti uvjete u kojima izmjene ugovora tijekom njegova izvršavanja zahtijevaju pokretanje novog postupka nabave, uzimajući u obzir relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije. Pokretanje novog postupka nabave potrebno je u slučaju materijalnih izmjena prvotnog ugovora, pogotovo u slučaju izmjena opsega i sadržaja uzajamnih prava i obveza stranki, uključujući raspodjelu prava intelektualnog vlasništva. Takve izmjene ukazuju na namjeru stranki da ponovno pregovaraju o ključnim uvjetima tog ugovora. To posebno može biti slučaj ako bi izmijenjeni uvjeti utjecali na rezultate postupka da su bili dio prvotnog postupka.

Izmjene ugovora čiji su rezultat neznatne izmjene vrijednosti ugovora do određene razine uvijek bi trebale biti moguće bez potrebe provođenja novog postupka nabave. S tim ciljem te kako bi se osigurala pravna sigurnost, ova bi Direktiva trebala predvidjeti pragove „de minimis” ispod kojih nije potrebno provoditi novi postupak nabave. Izmjene ugovora iznad tih pragova trebale bi biti moguće bez potrebe provođenja novog postupka nabave u onoj mjeri u kojoj su u skladu s relevantnim uvjetima iz ove Direktive.

(114)

Naručitelji se mogu naći u situacijama kada su potrebni dodatni radovi, roba ili usluge; u tim slučajevima može biti opravdana izmjena prvotnog ugovora bez novog postupka nabave, osobito kada su dodatne isporuke namijenjene za djelomične zamjene ili za proširenje postojećih usluga, robe ili instalacija, kada bi promjena dobavljača obvezivala naručitelja da nabavi materijal, radove ili usluge s drukčijim tehničkim svojstvima, što bi dovelo do neusklađenosti ili nerazmjernih tehničkih poteškoća u radu i održavanju.

(115)

Naručitelji mogu biti suočeni s vanjskim okolnostima koje nisu mogli predvidjeti u trenutku dodjele ugovora, posebno ako izvršenje ugovora obuhvaća duže razdoblje. U tom slučaju potreban je određeni stupanj fleksibilnosti kako bi se ugovor prilagodio tim okolnostima bez provođenja novog postupka nabave. Pojam nepredvidivih okolnosti podrazumijeva okolnosti koje nisu mogle biti predviđene usprkos temeljnoj pripremi prvotne dodjele od strane naručitelja, uzimajući u obzir sva dostupna sredstva, narav i obilježja određenog projekta, dobru praksu u određenom području te potrebu osiguranja prikladnog odnosa između sredstava potrošenih na pripremu dodjele i njezine predviđene vrijednosti.

Međutim, to se ne može primjenjivati u slučajevima u kojima izmjena uzrokuje promjenu naravi cjelokupne nabave, primjerice, zamjenom radova, robe ili usluga koje je potrebno nabaviti nečim različitim ili temeljnom promjenom vrste nabave, jer se u takvim slučajevima može pretpostaviti mogući utjecaj na rezultate.

(116)

U skladu s načelima jednakog postupanja i transparentnosti, uspješan ponuditelj ne bi trebao, primjerice, ako je ugovor raskinut zbog nedostataka u izvedbi, biti zamijenjen drugim gospodarskim subjektom bez ponovnog nadmetanja. Međutim, uspješan ponuditelj koji izvršava ugovor trebao bi moći, posebno ako je ugovor dodijeljen većem broju poduzeća, iskusiti određene strukturne promjene tijekom izvršavanja ugovora, poput isključivo internih reorganizacija, preuzimanja, spajanja i kupnji ili insolventnosti. Takve strukturne promjene ne bi trebale automatski podrazumijevati potrebu za provođenjem novih postupaka nabave za sve ugovore koje taj ponuditelj izvršava.

(117)

Naručitelji bi trebali, u pojedinim ugovorima, imati mogućnost izmjena u obliku revizijskih klauzula ili opcija, no takve klauzule ne bi im trebale omogućiti neograničenu diskreciju. U ovoj Direktivi trebalo bi stoga odrediti mjeru do koje je moguće mijenjati prvotni ugovor. Stoga bi trebalo pojasniti da dovoljno jasno sastavljene revizijske klauzule ili opcije mogu na primjer predvidjeti indeksaciju cijena ili osigurati da je na primjer komunikacijska oprema koja se isporučuje tijekom određenog razdoblja prikladna i u slučaju izmjene komunikacijskih protokola ili drugih tehnoloških izmjena. Također bi trebalo biti moguće predvidjeti u okviru dovoljno jasnih klauzula prilagodbe ugovora izazvane tehničkim poteškoćama koje su se pojavile tijekom izvođenja ili održavanja. Trebalo bi također podsjetiti da bi ugovori mogli, na primjer, uključivati i standardno održavanje kao i predvidjeti aktivnosti izvanrednog održavanja koje bi mogle biti potrebne za osiguravanje kontinuiteta javnih usluga.

(118)

Naručitelji su ponekad suočeni s okolnostima koje zahtijevaju rani raskid javnih ugovora kako bi se zajamčila sukladnost s obvezama prema pravu Unije u području javne nabave. Države članice stoga bi trebale osigurati da naručitelji imaju mogućnost, pod uvjetima određenima nacionalnim pravom, raskinuti javni ugovor tijekom njegova trajanja ako tako zahtijeva pravo Unije.

(119)

Rezultati radnog dokumenta službi Komisije od 27. lipnja 2011. naslovljenog „Izvješće o evaluaciji: Utjecaj i učinkovitost zakonodavstva EU-a o javnoj nabavi”upućuju na potrebu preispitivanja izuzimanja određenih usluga iz potpune primjene Direktive 2004/18/EZ. Zbog toga bi potpunu primjenu ove Direktive trebalo proširiti kako bi obuhvatila brojne usluge

(120)

Određene kategorije usluga zbog svoje naravi i dalje su ograničene prekogranične dimenzije, pogotovo usluge koje su poznate kao usluge osobama, poput određenih društvenih, zdravstvenih ili obrazovnih usluga. Te usluge pružaju se u određenom kontekstu koji se znatno razlikuje među pojedinim državama članicama zbog različitih tradicija u kulturama. Stoga bi trebalo uspostaviti poseban sustav za ugovore o tim uslugama čiji je prag veći od onog koji se primjenjuje na druge usluge.

Isključivo u kontekstu nabave u tim sektorima, usluge osobama u vrijednosti ispod tog praga najčešće neće biti od interesa pružateljima iz drugih država članica osim ako postoje konkretne naznake koje dokazuju suprotno, poput financiranja Unije namijenjenog prekograničnim projektima.

Ugovori za usluge osobama čija vrijednost prelazi taj prag trebali bi biti u skladu s načelom transparentnosti na razini Unije. S obzirom na važnost konteksta kulture te osjetljivost tih usluga, državama članicama trebala bi se omogućiti diskrecija po pitanju organizacije izbora pružatelja usluge na način koji one smatraju najprikladnijim. Pravila ove Direktive uzimaju u obzir taj imperativ te uvjetuju samo poštovanje osnovnih načela transparentnosti i jednakog postupanja te osiguravanja da naručitelji mogu primijeniti posebne kriterije kvalitete pri odabiru pružatelja usluga, poput kriterija koji su određeni u Dobrovoljnom europskom okviru za kvalitetu društvenih usluga, koji je objavio Odbor za socijalnu zaštitu. Kod određivanja postupaka koji će se upotrijebiti za dodjelu ugovora za usluge osobama, države članice bi trebale uzeti u obzir članak 14. UFEU-a i Protokol br. 26. Istodobno bi se države članice trebale držati svojih ciljeva za pojednostavljenje i za olakšavanje administrativnog opterećenja za naručitelje i gospodarske subjekte; trebalo bi pojasniti da bi to moglo također izazvati oslanjanje na pravila koja se odnose na ugovore o uslugama koje nisu obuhvaćene određenim sustavom.

Države članice i naručitelji imaju slobodu da sami pružaju te usluge ili da organiziraju društvene usluge na način koji ne podrazumijeva sklapanje javnih ugovora, na primjer financiranjem takvih usluga ili izdavanjem dozvola ili dodjelom ovlaštenja svim gospodarskim subjektima koji ispunjavaju uvjete koje je unaprijed odredio naručitelj, bez ograničenja ili kvota, pod uvjetom da takav sustav dozvoljava dovoljnu mjeru oglašavanja i da je u skladu s načelima transparentnosti i zabrane diskriminacije.

(121)

Na sličan način, hotelijerske i ugostiteljske usluge najčešće nude subjekti koji se nalaze na određenom mjestu pružanja tih usluga pa te usluge imaju ograničenu prekograničnu dimenziju. Te bi usluge stoga trebale biti obuhvaćene samo blagim režimom, uz prag od 1 000 000 EUR. Veliki ugovori o hotelijerskim i ugostiteljskim uslugama iznad tog praga mogu biti od interesa za razne gospodarske subjekte, poput putničkih agencija i ostalih posrednika, također na prekograničnoj osnovi.

(122)

Na sličan način određene pravne usluge odnose se samo na pitanja nacionalnog prava te ih stoga pružaju samo subjekti koji se nalaze dotičnoj državi članici te posljedično također imaju ograničene prekogranične dimenzije. Te bi usluge stoga trebale biti obuhvaćene samo blagim režimom, uz prag od 1 000 000 EUR. Veliki ugovori o pravnim uslugama iznad tog praga mogu biti od interesa za razne gospodarske subjekte, poput međunarodnih pravnih poduzeća, također na prekograničnoj osnovi, pogotovo ako se bave pravnim pitanjima koja proizlaze iz ili se temelje na pravu Unije ili drugim međunarodnim pravima ili uključuju više od jedne zemlje.

(123)

Iskustvo je pokazalo da su brojne druge usluge, poput spasilačkih usluga, vatrogasnih usluga ili zatvorskih usluga, najčešće od prekograničnog interesa samo u vremenu kada se nakupi dovoljna kritična masa putem njihove relativno visoke vrijednosti. U onoj mjeri u kojoj nisu isključene iz područja primjene ove Direktive, trebalo bi ih uključiti u okviru blagog režima. U mjeri u kojoj se njihovo pružanje zapravo temelji na ugovorima, druge kategorije usluga, poput istražiteljskih usluga ili usluga u području sigurnosti, najčešće bi bile od prekograničnog interesa samo počevši od praga od 1 000 000 EUR te bi stoga samo tada trebale podlijegati blagom režimu.

(124)

S ciljem osiguravanja kontinuiteta javnih usluga, ova bi Direktiva trebala omogućiti da sudjelovanje u postupcima nabave za određene usluge u području zdravstvenih, socijalnih i usluga vezanih uz kulturu može biti rezervirano za organizacije koje se temelje na vlasništvu zaposlenika ili aktivnom sudjelovanju zaposlenika u upravljanju, a za postojeće organizacije, poput zadruga, da sudjeluju u pružanju tih usluga krajnjim korisnicima. Ova se odredba područjem primjene ograničava isključivo na određene zdravstvene, socijalne i povezane usluge, određene usluge obrazovanja i stručnog osposobljavanja, knjižnice, arhive, muzeje i ostale usluge vezane uz kulturu, usluge vezane uz sport i usluge za privatna kućanstva, te nije namijenjena obuhvaćanju niti jednog izuzetka predviđenog ovom Direktivom. Takve bi usluge trebale biti obuhvaćene blagim režimom.

(125)

Prikladno je utvrditi te usluge korištenjem specifičnih položaja u „Jedinstvenom rječniku nabave (CPV)” donesenom Uredbom (EZ) br. 2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (28), odnosno hijerarhijski strukturiranoj nomenklaturi podijeljenoj u odjeljke, skupine, razrede, kategorije i potkategorije. Kako bi se izbjegla pravna nesigurnost, trebalo bi pojasniti da upućivanje na odjeljak ne podrazumijeva implicitno upućivanje na podređene pododjeljke. Takva sveobuhvatna pokrivenost trebala bi biti izričito određena na način da se spomenu svi relevantni položaji, prema potrebi u obliku niza kodova.

(126)

Projektni natječaji najčešće se koriste u području prostornog planiranja, arhitekture i inženjerstva ili obrade podataka. Međutim, trebalo bi ponoviti da bi se ti fleksibilni instrumenti također mogli koristiti u druge svrhe te da može biti propisano da će se naknadni ugovori o uslugama dodijeliti pobjedniku ili jednom od pobjednika projektnog natječaja putem pregovaračkog postupka bez objave.

(127)

Rezultati ocjenjivanja pokazuju da još uvijek postoji potreba za poboljšanjem primjene pravila Unije o javnoj nabavi. U svrhu učinkovitije i usklađene primjene pravila, od ključne je važnosti steći dobar uvid u moguće strukturne probleme i opća kretanja u nacionalnim politikama nabave kako bi se učinkovitije pristupilo rješavanju mogućih problema. Taj bi se uvid trebao steći prikladnim praćenjem čiji bi se rezultati redovito objavljivali kako bi se omogućila utemeljena rasprava o mogućim poboljšanjima pravila i praksi javne nabave. S tako dobrim uvidom mogao bi se također dobiti uvid u primjenu pravila o javnoj nabavi u okviru provedbe projekata koje sufinancira Unija. Države članice trebale bi biti slobodne same odlučiti na koji način i tko bi trebao biti zadužen za izvršavanje tog praćenja u praksi; time bi također trebale biti slobodne odlučiti o tome hoće li se praćenje temeljiti na ex-post kontroli zasnovanoj na uzorcima ili na sustavnoj ex-ante kontroli postupaka javne nabave obuhvaćenih ovom Direktivom. Također bi trebalo biti moguće pokrenuti pitanje mogućih problema pri ogovarajućim tijelima; to ne podrazumijeva nužno da osobe koje su izvršile praćenje imaju aktivnu legitimaciju pred sudovima.

Bolje smjernice, informacije i potpora naručiteljima i gospodarskim subjektima također bi mogli znatno doprinijeti poboljšanju djelotvornosti javne nabave putem veće razine znanja, veće pravne sigurnosti i profesionalizacije praksi nabave. Takve smjernice trebalo bi staviti na raspolaganje naručiteljima i gospodarskim subjektima kad god je to potrebno radi poboljšanja ispravne primjene pravila. Smjernice koje je potrebno pružiti mogle bi obuhvaćati sva pitanja relevantna u području javne nabave, poput planiranja nabave, postupaka, izbora tehnika i instrumenata te dobrih praksi pri provođenju postupaka. U pogledu pravnih pitanja smjernice ne moraju nužno podrazumijevati cjelokupnu pravnu analizu određenih pitanja; te bi smjernice mogle biti ograničene na opće prepoznavanje elemenata koji bi trebali biti uzeti u obzir za naknadnu detaljnu analizu pitanja, na primjer na način da se odredi sudska praksa koja bi mogla biti relevantna ili smjernice ili ostali izvori u kojima se obrađuje to određeno pitanje.

(128)

Direktivom 92/13/EEZ predviđeni su određeni postupci pravne zaštite koji su stavljeni na raspolaganje barem svakoj osobi koja je zainteresirana ili je bila zainteresirana za dobivanje određenog ugovora te koja je oštećena ili je suočena s tim rizikom uslijed navodnog kršenja prava Unije u području javne nabave ili kršenja nacionalnih pravila koja prenose to pravo. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na te postupke pravne zaštite. Međutim, građani, zainteresirane strane, bez obzira jesu li u organiziranom obliku, te ostale osobe ili tijela kojima nisu dostupni postupci pravne zaštite na temelju Direktive 92/13/EEZ imaju, kao porezni obveznici, legitimni interes za pouzdane postupke nabave. Stoga bi im trebalo omogućiti da, osim putem sustava za preispitivanje na temelju Direktive 92/13/EEZ te bez nužne potrebe iznošenja na sudovima, ukažu na moguća kršenja ove Direktive nadležnom tijelu ili strukturi. Kako bi se izbjeglo udvostručavanje postojećih tijela ili struktura, države članice trebale bi moći osigurati mogućnost obraćanja općim nadzornim tijelima ili strukturama, sektorskim nadzornim tijelima, općinskim nadzornim tijelima, tijelima nadležnima za tržišno natjecanje, javnom pravobranitelju ili nacionalnim revizorskim tijelima.

(129)

Kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal javne nabave u svrhu postizanja ciljeva strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast, nabava vezana uz okoliš, društvo i inovacije također će morati odigrati svoju ulogu. Stoga je važno pribaviti pregled razvoja u području strateške nabave kako bi se stekao utemeljeni uvid u opće trendove na cjelokupnoj razini u tom području. U tom kontekstu također se, naravno, mogu koristiti već pripremljeni, prikladni izvještaji.

(130)

S obzirom na potencijal malih i srednjih poduzeća u pogledu stvaranja radnih mjesta, rasta i inovacija, važno je poticati njihovo sudjelovanje u javnoj nabavi, putem odgovarajućih odredaba u ovoj Direktivi te putem inicijativa na nacionalnoj razini. Nove odredbe predviđene ovom Direktivom trebale bi doprinijeti poboljšanju razine uspjeha, što podrazumijeva udio malih i srednjih poduzeća u ukupnoj vrijednosti dodijeljenih ugovora. Nije prikladno nametnuti obvezujuće udjele uspješnosti, međutim, nacionalne inicijative usmjerene na poticanje sudjelovanja malih i srednjih poduzeća trebalo bi pomno pratiti s obzirom na njihovu važnost.

(131)

Već je uspostavljen niz postupaka i metoda rada vezanih uz komunikaciju i kontakte Komisije s državama članicama, poput komunikacije i kontakata vezanih uz postupke utvrđene na temelju članaka 258. i 260. UFEU-a, Mreže za rješavanje problemâ unutarnjeg tržišta (SOLVIT) i inicijative EU Pilot, koji nisu izmijenjeni ovom Direktivom. Međutim, uz njih trebalo bi uspostaviti jedinstveno mjesto u svakoj državi članici za suradnju s Komisijom koje bi funkcioniralo kao jedinstvena pristupna točka za pitanja vezana uz javnu nabavu u određenoj državi članici. Tu funkciju mogu izvršavati osobe ili strukture koje su već u redovitom kontaktu s Komisijom radi pitanja vezanih uz javnu nabavu, poput nacionalnih kontaktnih mjesta, članova Savjetodavnog odbora za javnu nabavu, članova Mreže nabave ili nacionalnih koordinacijskih tijela.

(132)

Sljedivost i transparentnost pri donošenju odluka u postupcima nabave od ključne je važnosti za osiguravanje pouzdanih postupaka, uključujući učinkovitu borbu protiv korupcije i prijevare. Javni naručitelji stoga bi trebali čuvati primjerke sklopljenih ugovora velike vrijednosti kako bi mogli omogućiti pristup tim dokumentima zainteresiranim stranama u skladu s primjenjivim pravilima o pristupu dokumentima. Nadalje, naručitelji bi trebali dokumentirati ključne elemente i odluke u pojedinim postupcima nabave u izvješću o nabavi. Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri izbjeglo administrativno opterećenje, trebalo bi biti dopušteno da se u izvješću o nabavi upućuje na podatke koji su već navedeni u relevantnoj obavijesti o dodjeli ugovora. Elektroničke sustave za objavu tih obavijesti, kojima upravlja Komisija, također bi trebalo poboljšati s ciljem olakšavanja unosa podataka te olakšavanja izdvajanja globalnih izvješća i razmjene podataka među sustavima.

(133)

Radi administrativnog pojednostavljenja te u svrhu smanjenja opterećenja država članica, Komisija bi trebala povremeno pregledati je li razina kvalitete i cjelovitosti podataka sadržanih u obavijestima koje su objavljene vezano uz postupke javne nabave dovoljna kako bi Komisija mogla izdvojiti statističke podatke koje bi u suprotnom morale podnijeti države članice.

(134)

Učinkovita administrativna suradnja potrebna je radi razmjene informacija potrebnih za provođenje postupaka dodjele u prekograničnim situacijama, pogotovo u pogledu provjere osnove za kriterije za isključenje i odabir te primjene standarda kvalitete i okolišnih standarda. Informacijski sustav unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljen Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (29) mogao bi predstavljati korisno elektroničko sredstvo za olakšavanje i poboljšanje administrativne suradnje u upravljanju razmjenom informacija na temelju jednostavnih i jedinstvenih postupaka kojima se uklanjaju jezične prepreke. Stoga bi se trebao čim prije pokrenuti pilot-projekt kako bi se ispitala prikladnost širenja IMI-ja na razmjenu podataka u okviru ove Direktive.

(135)

U svrhu prilagodbe brzom tehničkom, gospodarskom i regulatornom razvoju, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi dodijeliti Komisiji s obzirom na brojne elemente ove Direktive koji nisu od ključne važnosti. Zbog potrebe usklađivanja s međunarodnim sporazumima, Komisija bi trebala biti ovlaštena za izmjenu tehničkih postupaka za metode izračunavanja vezane uz pragove te bi također trebala biti ovlaštena za povremeno revidiranje tih pragova; upućivanja na nomenklaturu CPV mogu biti podvrgnuta regulatornim izmjenama na razini Unije te je potrebno unijeti te izmjene u tekst ove Direktive; tehnički detalji i značajke uređaja za elektroničko zaprimanje trebali bi biti ažurirani s obzirom na tehnološki razvoj; također je potrebno ovlastiti Komisiju za propisivanje obveznog poštovanja određenih tehničkih standarda elektroničke komunikacije kako bi se osigurala interoperabilnost tehničkih formata, procesa i razmjene poruka u postupcima nabave koji se provode uz korištenje elektroničke komunikacije, uzimajući u obzir tehnološki razvoj; Komisija bi također trebala biti ovlaštena donijeti popis pravnih akata Unije kojima se uspostavljaju zajedničke metodologije za izračun troškova životnog vijeka; trebalo bi hitno prilagoditi popis međunarodnih društvenih i okolišnih konvencija te popis zakonodavstva Unije čija primjena navodi na zaključak o slobodnom pristupu određenom tržištu, kao i Prilog II. u kojem je naveden popis pravnih akata koje je potrebno uzeti u obzir pri procjeni postojanja posebnih ili isključivih prava kako bi obuhvatio mjere donesene na sektorskoj osnovi. Kako bi zadovoljila tu potrebu, Komisija bi trebala biti ovlaštena za ažuriranje popisa. Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svog pripremnog rada održava odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Tijekom pripreme i sastavljanja delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti istodobno, pravovremeno i prikladno dostave Europskom parlamentu i Vijeću.

(136)

U primjeni ove Direktive Komisija bi se trebala savjetovati s odgovarajućim skupinama stručnjaka iz područja e-nabave uz osiguravanje uravnoteženog sastava između najvažnijih zainteresiranih strana.

(137)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Direktive, na primjer za postupak slanja i objave podataka iz Priloga IX. te postupke sastavljanja i slanja obavijesti te za standardne obrasce za objavu obavijesti, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o (30).

(138)

Savjetodavni postupak trebao bi se koristiti za donošenje provedbenih akata koji se tiču standardnih obrazaca za objavu obavijesti, koji nemaju nikakav utjecaj na financijski aspekt niti prirodu i područje primjene obveza koje proizlaze iz ove Direktive. Naprotiv, ti akti imaju isključivo administrativnu svrhu i namijenjeni su olakšavanju primjene pravila određenih u ovoj Direktivi.

Nadalje, odluke o tome je li određena djelatnost izravno izložena tržišnom natjecanju na tržištima slobodnog pristupa trebale bi biti donesene u skladu s uvjetima kojima se osiguravaju ujednačeni uvjeti za provedbu te odredbe. Provedbene ovlasti stoga bi trebalo dodijeliti Komisiji također u pogledu detaljnih odredbi za provedbu postupka predviđenog u članku 35., u svrhu određivanja primjenjuje li se članak 34. te primjenjuju li se provedbeni akti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Savjetodavni postupak trebalo bi koristiti za donošenje tih provedbenih akata.

(139)

Komisija bi trebala preispitati utjecaj primjene pragova na unutarnje tržište te o tome izvijestiti Europski parlament i Vijeće. Pri tome bi trebala uzeti u obzir čimbenike poput razine prekogranične nabave, sudjelovanja malih i srednjih poduzeća, transakcijskih troškova te ravnoteže između troškova i koristi.

U skladu s člankom XXII. stavkom 7. GPA-a, o njemu će se voditi daljnji pregovori tri godine nakon njegova stupanja na snagu te povremeno nakon toga. U tom kontekstu trebala bi se preispitati prikladnost razine pragova, imajući na umu utjecaj inflacije s obzirom na dugo razdoblje bez promjene pragova u GPA-u; u slučaju da je uslijed toga potrebno izmijeniti razinu pragova, Komisija bi, prema potrebi, trebala donijeti prijedlog pravnog akta kojim se izmjenjuju pragovi određeni u ovoj Direktivi.

(140)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno koordinacija zakona i drugih propisa država članica koje se primjenjuju na neke postupke javne nabave, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(141)

Direktivu 2004/17/EZ trebalo bi staviti izvan snage.

(142)

U skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom država članica i Komisije o obrazloženjima od 28. rujna 2011., u opravdanim se slučajevima države članice pridružuju obavješćivanju o svojim mjerama za prijenos pomoću jednog ili više dokumenata kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje zakonodavstva EU-a. Uzimajući u obzir ovu Direktivu zakonodavac drži da je prijenos takvih dokumenata opravdan,

GLAVA I.:

POGLAVLJE I.:

Članak 1.:

Članak 2.:

Članak 3.:

Članak 4.:

Članak 5.:

Članak 6.:

POGLAVLJE II.:

Članak 7.:

Članak 8.:

Članak 9.:

Članak 10.:

Članak 11.:

Članak 12.:

Članak 13.:

Članak 14.:

POGLAVLJE III.:

ODJELJAK 1.:

Članak 15.:

Članak 16.:

Članak 17.:

ODJELJAK 2.:

Pododjeljak 1.:

Članak 18.:

Članak 19.:

Članak 20.:

Članak 21.:

Članak 22.:

Članak 23.:

Pododjeljak 2.:

Članak 24.:

Članak 25.:

Članak 26.:

Članak 27.:

Pododjeljak 3.:

Članak 28.:

Članak 29.:

Članak 30.:

Članak 31.:

Pododjeljak 4.:

Članak 32.:

Članak 33.:

Pododjeljak 5.:

Članak 34.:

Članak 35.:.

POGLAVLJE IV.:

Članak 36.:

Članak 37.:

Članak 38.:

Članak 39.:

Članak 40.:

Članak 41.:

Članak 42.:

GLAVA II.:

POGLAVLJE I.:

Članak 43.:

Članak 44.:

Članak 45.:

Članak 46.:

Članak 47.:

Članak 48.:

Članak 49.:

Članak 50.:

POGLAVLJE II.:

Članak 51.:

Članak 52.:

Članak 53.:

Članak 54.:

Članak 55.:

Članak 56.:

Članak 57.:

POGLAVLJE III.:

ODJELJAK 1.:

Članak 58.:

Članak 59.:

Članak 60.:

Članak 61.:

Članak 62.:

Članak 63.:

Članak 64.:

Članak 65.:

Članak 66.:

ODJELJAK 2.:

Članak 67.:

Članak 68.:

Članak 69.:

Članak 70.:

Članak 71.:

Članak 72.:

Članak 73.:

Članak 74.:

Članak 75.:

ODJELJAK 3:

Članak 76.:

Pododjeljak 1:

Članak 77.:

Članak 78.:

Članak 79.:

Članak 80.:

Članak 81.:

Pododjeljak 2:

Članak 82.:

Članak 83.:

Članak 84.:

ODJELJAK 4.:

Članak 85.:

Članak 86.:

POGLAVLJE IV.:

Članak 87.:

Članak 88.:

Članak 89.:

Članak 90.:

GLAVA III.:

POGLAVLJE I.:

Članak 91.

Članak 92.:

Članak 93.:

Članak 94.:

POGLAVLJE II:

Članak 95.:

Članak 96.:

Članak 97.:

Članak 98.:

GLAVA IV:

Članak 99.:

Članak 100.:

Članak 101.:

Članak 102.:

GLAVA V.:

Članak 103.:

Članak 104.:

Članak 105.:

Članak 106.:

Članak 107.:

Članak 108.:

Članak 109.:

Članak 110.:

PRILOG I.:

PRILOG II.:

PRILOG III.:

PRILOG IV.:

PRILOG V.:

PRILOG VI. dio A:

PRILOG VI. dio B:

PRILOG VII.:

PRILOG VIII.:

PRILOG IX.:

PRILOG X.:

PRILOG XI.:

PRILOG XII.:

PRILOG XIII.:

PRILOG XIV.:

PRILOG XV.:

PRILOG XVI.:

PRILOG XVII.:

PRILOG XVIII.:

PRILOG XIX.:

PRILOG XX.:

PRILOG XXI.:

1.

„ugovori o nabavi robe, radovima i uslugama” znači ugovori kojima se ostvaruje financijski interes, koji su sklopljeni u pisanom obliku između jednog ili više naručitelja te jednog ili više gospodarskih subjekata, a čiji je predmet izvođenje radova, nabava robe ili pružanje usluga;

2.

„ugovori o radovima” znači ugovori čiji je predmet jedno od sljedećeg:

3.

„posao” znači rezultat visokogradnje ili niskogradnje uzet u cjelini koji je sam po sebi dovoljan da ispuni gospodarsku ili tehničku funkciju;

4.

„ugovori o nabavi robe” znači ugovori čiji je predmet kupnja, leasing, najam ili kupnja na otplatu, sa ili bez mogućnosti kupnje robe. Ugovor o nabavi robe može kao sporedne obuhvaćati poslove postavljanja i instalacije;

5.

„ugovori o uslugama” znači ugovori čiji je predmet pružanje usluga osim onih iz točke 8.;

6.

„gospodarski subjekt” znači fizička ili pravna osoba ili naručitelj ili skupina tih osoba i/ili subjekata, uključujući svako privremeno udruženje poduzeća, koja na tržištu nudi izvođenje radova i/ili posla, isporuku robe ili pružanje usluga;

7.

„ponuditelj” znači gospodarski subjekt koji je dostavio ponudu;

8.

„natjecatelj” znači gospodarski subjekt koji traži poziv ili je pozvan na sudjelovanje u ograničenom ili pregovaračkom postupku, u natjecateljskom dijalogu ili u partnerstvu za inovacije;

9.

„dokumentacija o nabavi” znači bilo koji dokument koji je sastavljen ili na koji naručitelj upućuje, a u kojemu se opisuju ili određuju elementi nabave ili postupka, uključujući obavijest o nadmetanju, periodičnu indikativnu obavijest ili obavijesti o postojanju sustava kvalifikacije ako se te obavijesti koriste kao sredstvo pozivanja na nadmetanje, tehničke specifikacije, opisnu dokumentaciju, predložene ugovorne uvjete, formate dokumenata koje podnose natjecatelji ili ponuditelji, informacije o općim primjenjivim obvezama te svu dodatnu dokumentaciju;

10.

„aktivnosti središnje nabave” znači aktivnosti koje se kontinuirano provode u jednom od sljedećih oblika:

11.

„pomoćne aktivnosti nabave” znači aktivnosti koje obuhvaćaju pružanje podrške aktivnostima nabave, pogotovo u sljedećim oblicima:

12.

„središnje tijelo za nabavu” znači naručitelj u smislu članka 4 stavka 1. ove Direktive ili javni naručitelj u smislu članka 2. stavka 1. točke 1. Direktive 2014/24/EU koji obavlja aktivnosti središnje nabave te, eventualno, pomoćne aktivnosti nabave.

Nabava koju je provelo središnje tijelo za nabavu u svrhu obavljanja aktivnosti središnje nabave smatra se nabavom u svrhu obavljanja aktivnosti kako je opisano u člancima od 8. do 14. Članak 18. ne primjenjuje se na nabavu koju provodi središnje tijelo za nabavu u svrhu obavljanja aktivnosti središnje nabave;

13.

„pružatelj usluga nabave” znači javno ili privatno tijelo koje nudi pomoćne aktivnosti nabave na tržištu;

14.

„pisan” ili „u pisanom obliku” znači svaki iskaz koji se sastoji od riječi ili brojeva koji se mogu čitati, umnožavati i naknadno slati. To može uključivati podatke koji se prenose i pohranjuju elektroničkim putem;

15.

„elektronička sredstva” znače elektronička oprema za obradu (uključujući digitalno sažimanje) i pohranu podataka koji se šalju, prenose i primaju žičanom vezom, radiovezom, optičkim ili drugim elektromagnetskim sredstvima;

16.

„životni vijek” znači sve uzastopne i/ili međusobno povezane faze, uključujući potrebno istraživanje i razvoj, proizvodnju, trgovinu i njezine uvjete, prijevoz, korištenje i održavanje tijekom postojanja proizvoda ili radova ili pružanja usluge, od stjecanja sirovina ili generiranja resursa do odlaganja, uklanjanja i završetka usluge ili uporabe;

17.

„projektni natječaji” znače postupci koji omogućuju naručitelju stjecanje, uglavnom u području prostornog planiranja, arhitekture, inženjerstva ili obrade podataka, plana ili projekta koji je odabrao ocjenjivački sud nakon provedenog nadmetanja sa ili bez dodjele nagrada;

18.

„inovacija” znači provedba novog ili značajno poboljšanog proizvoda, usluge ili postupka, uključujući, ali ne ograničavajući se na postupke proizvodnje, građenja ili izgradnje, nove metode stavljanja na tržište ili nove metode organizacije u poslovnoj praksi, organizacije radnog mjesta ili vanjskih odnosa između ostalog s ciljem pomaganja rješavanja društvenih izazova ili kao potpora strategiji Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast.

19.

„oznaka” znači svaki dokument, potvrda ili certifikat kojim kojima se potvrđuje da su određeni radovi, proizvodi, usluge, procesi ili postupci zadovoljili određene zahtjeve;

20.

„zahtjevi za oznaku” znači zahtjevi koje određeni radovi, proizvodi, usluge, procesi ili postupci moraju ispuniti da bi dobili dotičnu oznaku.

(a)

uspostavljena su posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, a nisu industrijske ili trgovačke naravi;

(b)

imaju pravnu osobnost; i

(c)

većim dijelom financiraju ih tijela državne, regionalne ili lokalne vlasti ili druga javnopravna tijela; ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane tih tijela; ili imaju upravni, upraviteljski ili nadzorni odbor, a više od polovice članova tih odbora imenovala je država, regionalna ili lokalna tijela ili druga javnopravna tijela.

(a)

su javni naručitelji ili javna poduzeća i koji obavljaju jednu od djelatnosti navedenih u člancima od 8. do 14.;

(b)

ako nisu javni naručitelji ili javna poduzeća, kao jednu od svojih djelatnosti imaju bilo koju od djelatnosti navedenih u člancima od 8. do 14. ili bilo koju kombinaciju tih djelatnosti i djeluju na temelju posebnih ili isključivih prava koja im je dodijelilo nadležno tijelo države članice.

(a)

drže većinu upisanog kapitala poduzeća;

(b)

kontroliraju većinu glasova koji se odnose na dionice koje je poduzeće izdalo;

(c)

mogu imenovati više od polovice upravnog, rukovodnog ili nadzornog tijela poduzeća.

(a)

postupke nabave uz prethodnu objavu poziva na nadmetanje sukladno Direktivi 2014/24/EU, Direktivi 2009/81/EZ, Direktivi 2014/23/EU ili ovoj Direktivi;

(b)

postupke u skladu s drugim pravnim aktima Unije navedenim u Prilogu II. kojima se osigurava odgovarajuća prethodna transparentnost za dodjelu ovlaštenja na temelju objektivnih kriterija.

(a)

ugovor se dodjeljuje u skladu s Direktivom 2014/24/EU ako je jedna od djelatnosti kojoj je ugovor namijenjen podložna ovoj Direktivi te ako je druga djelatnost podložna spomenutoj Direktivi 2014/24/EU;

(b)

ugovor se dodjeljuje u skladu s ovom Direktivom ako je jedna od djelatnosti kojoj je ugovor namijenjen podložna ovoj Direktivi te ako je druga djelatnost podložna Direktivi 2014/23/EU;

(c)

ugovor se dodjeljuje u skladu s ovom Direktivom ako je jedna od djelatnosti kojoj je ugovor namijenjen podložna ovoj Direktivi te ako druga djelatnost nije podložna ovoj Direktivi, Direktivi 2014/24/EU ili Direktivi 2014/23/EU.

(a)

pružanje fiksnih mreža ili upravljanje fiksnim mrežama s namjerom pružanja usluge javnosti u vezi s proizvodnjom, prijenosom ili distribucijom plina ili toplinske energije;

(b)

isporuku plina ili toplinske energije takvim mrežama.

(a)

proizvodnja plina ili toplinske energije od strane tog naručitelja neizbježna je posljedica obavljanja djelatnosti koja nije djelatnost iz stavka 1. ovog članka ili članaka od 9. do11.;

(b)

jedini cilj isporuke javnoj mreži jest ekonomsko iskorištavanje takve proizvodnje i ne iznosi više od 20 % prometa tog naručitelja uzimajući u obzir prosjek prethodne tri godine, uključujući tekuću godinu.

(a)

pružanje fiksnih mreža ili upravljanje fiksnim mrežama s namjerom pružanja usluge javnosti u vezi s proizvodnjom, prijenosom ili distribucijom električne energije;

(b)

isporuku električne energije takvim mrežama.

(a)

proizvodnja električne energije od strane tog naručitelja odvija se jer je potrošnja električne energije nužna kako bi se obavljala djelatnost osim djelatnosti iz stavka 1. ovog članka ili iz članaka 8., 10. i 11.;

(b)

isporuka javnoj mreži ovisi samo o vlastitoj potrošnji naručitelja i ne iznosi više od 30 % ukupne proizvodnje energije naručitelja uzimajući u obzir prosjek prethodne tri godine, uključujući tekuću godinu.

(a)

pružanje fiksnih mreža ili upravljanje fiksnim mrežama s namjerom pružanja usluge javnosti u vezi s proizvodnjom, prijenosom ili distribucijom pitke vode;

(b)

isporuku pitke vode takvim mrežama.

(a)

projektima hidrauličkog inženjerstva, navodnjavanjem ili isušivanjem zemljišta, pod uvjetom da količina vode koja će se koristiti za isporuku pitke vode predstavlja više od 20 % ukupne količine vode koja se dobiva takvim projektima ili putem instalacija za navodnjavanje ili isušivanje,

(b)

odlaganjem ili preradom otpadnih voda.

(a)

proizvodnja pitke vode od strane tog naručitelja obavlja se zbog toga što je njezina potrošnja potrebna za obavljanje djelatnosti koja nije djelatnost iz članaka od 8. do 11.;

(b)

isporuka javnoj mreži ovisi samo o vlastitoj potrošnji naručitelja i ne iznosi više od 30 % ukupne proizvodnje pitke vode naručitelja uzimajući u obzir prosjek prethodne tri godine, uključujući tekuću godinu.

(a)

poštanskih usluga;

(b)

drugih usluga osim poštanskih usluga, pod uvjetom da takve usluge pruža subjekt koji također pruža poštanske usluge u smislu stavka 2. točke (b) ovog članka te pod uvjetom da uvjeti određeni u članku 34. stavku 1. nisu ispunjeni po pitanju usluga koje su obuhvaćene stavkom 2. točkom (b) ovog članka.

i.

usluge upravljanja poštanskom službom (usluge i prije i poslije otpreme, uključujući „usluge upravljanja urudžbenim uredom”),

ii.

usluge koje se odnose na poštanske pošiljke koje nisu obuhvaćene točkom (a), poput neadresirane izravne pošte;

(a)

vađenja nafte ili plina;

(b)

istraživanja ili vađenja ugljena ili drugih krutih goriva.

(a)

414 000 EUR za ugovore o robi i uslugama te za projektne natječaje;

(b)

5 186 000 EUR za ugovore o radovima;

(c)

1 000 000 EUR za ugovore o uslugama za društvene i druge posebne usluge navedene u Prilogu XVII.

(a)

ili na ukupnoj stvarnoj vrijednosti uzastopnih ugovora iste vrste koji su sklopljeni tijekom prethodnih 12 mjeseci ili financijske godine, ako je moguće, prilagođenoj za izmjene u količini ili vrijednosti koje bi nastale tijekom 12 mjeseci nakon prvotnog ugovora;

(b)

ili na ukupnoj procijenjenoj vrijednosti uzastopnih ugovora dodijeljenih tijekom 12 mjeseci nakon prve isporuke ili tijekom financijske godine ako je ona duža od 12 mjeseci.

(a)

u slučaju ugovora na određeno vrijeme, ako je to vrijeme manje od ili jednako 12 mjeseci, ukupna procijenjena vrijednost za vrijeme trajanja ugovora ili, ako je vrijeme trajanja ugovora dulje od 12 mjeseci, ukupna vrijednost, uključujući procijenjenu preostalu vrijednost;

(b)

u slučaju ugovora bez određenog trajanja ili čije se trajanje ne može odrediti, mjesečna vrijednost pomnožena s 48.

(a)

usluge osiguranja: plative premije i drugi oblici naknada;

(b)

bankarske i druge financijske usluge: naknade, provizije, kamate i druge vrste naknada;

(c)

projektantski ugovori: naknade, provizije i drugi oblici naknada.

(a)

u slučaju ugovora na određeno vrijeme, ako je to vrijeme manje od ili jednako 48 mjeseci: ukupna vrijednost za njihovo puno trajanje;

(b)

u slučaju ugovora koji nemaju određeno trajanje ili s trajanjem dužim od 48 mjeseci: mjesečna vrijednost pomnožena s 48.

(a)

pravni instrument koji stvara međunarodne pravne obaveze, poput međunarodnog sporazuma sklopljenog u skladu s Ugovorima između države članice i jedne ili više trećih zemalja ili njihovih dijelova, a koji obuhvaća radove, robu ili usluge namijenjene zajedničkoj provedbi ili korištenju projekta od strane država potpisnica;

(b)

međunarodna organizacija.

(a)

stjecanje ili najam, bilo kakvim financijskim sredstvima, zemljišta, postojećih građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine ili prava koja se njih tiču;

(b)

usluge arbitraže i mirenja;

(c)

za sljedeće pravne usluge:

(d)

financijske usluge u vezi s izdavanjem, prodajom, kupnjom ili prijenosom vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata u smislu Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (34) i operacije koje se provode u okviru Europskog fonda za financijsku stabilnost i Europskog stabiliziacijskog mehanizma;

(e)

zajmove, bez obzira na to jesu li povezani s izdavanjem, prodajom, kupnjom ili prijenosom vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata;

(f)

ugovore o radu;

(g)

usluge javnog prijevoza putnika željeznicom ili podzemnom željeznicom;

(h)

civilna obrana, civilna zaštita i sprečavanje opasnosti koje pružaju neprofitne organizacije ili udruženja, i koje su obuhvaćene CPV oznakama75250000-3, 75251000-0, 75251100-1, 75251110-4, 75251120-7, 75252000-7, 75222000-8; 98113100-9 i 85143000-3 osim usluga prijevoza pacijenata kolima hitne pomoći;

i.

ugovore za pružanje usluga radiotelevizijskog ili programskog emitiranja koji su dodijeljeni pružateljima audiovizualnih ili radijskih usluga. Za potrebe ove točke, „pružatelj medijske usluge” ima isto značenje kao u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (d) Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (35). „Program” ima isto značenje kao u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2010/13/EU, ali uključuje i radijske programe te materijale za radijske programe. Nadalje, za potrebe ove odredbe, „programski materijal” ima isto značenje kao „program”.

(a)

na ugovore za nabavu vode ako ih sklapaju naručitelji koji se bave jednom od djelatnosti iz članka 10. stavka 1.ili objema;

(b)

na ugovore koje dodjeljuju naručitelji koji su i sami aktivni u energetskom sektoru na način da su uključeni u djelatnost iz članka 8. stavka 1., članka 9. stavka 1. ili članka 14. za opskrbu:

(a)

ugovore koji spadaju u područje primjene Direktive 2009/81/EZ;

(b)

ugovore na koje se Direktiva 2009/81/EZ ne primjenjuje u skladu s njenim člancima 8., 12. i 13.

(a)

kada je dio dotičnog ugovora obuhvaćen člankom 346. UFEU-a, ugovor se može dodijeliti bez primjene ove Direktive, pod uvjetom da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana objektivnim razlozima;

(b)

kada je dio dotičnog ugovora obuhvaćen Direktivom 2009/81/EZ, ugovor se može dodijeliti u skladu s tom Direktivom, pod uvjetom da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana objektivnim razlozima. Ovom se točkom ne dovode u pitanje pragovi i izuzeća predviđeni tom Direktivom.

(a)

podliježe Direktivi 2009/81/EZ; ili

(b)

je obuhvaćena člankom 346. UFEU-a,

(a)

u okviru međunarodnog sporazuma ili dogovora sklopljenog u skladu s Ugovorima između države članice i jedne ili više trećih zemalja ili njihovih dijelova, i koji obuhvaća radove, robu ili usluge namijenjene zajedničkoj provedbi ili korištenju projekta od strane država potpisnica;

(b)

u okviru međunarodnog sporazuma ili dogovora koji se odnosi na razmještaj postrojbi i tiče se pothvata države članice ili treće zemlje;

(c)

u okviru međunarodne organizacije.

(a)

nad tom pravnom osobom javni naručitelj obavlja nadzor sličan onom koji provodi nad svojim poslovnim jedinicama.

(b)

nadzirana pravna osoba provodi više od 80 % svojih aktivnosti u izvršavanju zadataka koje joj je povjerio javni naručitelj koji nad njom provodi nadzor ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima taj javni naručitelj provodi nadzor;

(c)

nema izravnog učešća privatnog kapitala u pravnoj osobi pod nadzorom osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva nacionalnim zakonodavnim odredbama, u skladu u Ugovorima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod nadzorom.

(a)

nad tom pravnom osobom javni naručitelj provodi zajedno s drugim javnim naručiteljima nadzor sličan onom koji provodi nad svojim poslovnim jedinicama;

(b)

ta pravna osoba provodi više od 80 % svojih aktivnosti u izvršavanju zadataka koje joj je povjerio javni naručitelj koji nad njom provodi nadzor ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima taj javni naručitelj provodi nadzor;i

(c)

nema izravnog učešća privatnog kapitala u pravnoj osobi pod nadzorom osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva nacionalnim zakonodavnim odredbama, u skladu u Ugovorima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod nadzorom.

i.

tijela pravne osobe pod nadzorom nadležna za odlučivanje sastavljena su od predstavnika svih sudjelujućih javnih naručitelja. Pojedinačni predstavnici mogu predstavljati nekoliko sudjelujućih javnih naručitelja ili sve njih;

ii.

ti javni naručitelji mogu zajedno imati presudan utjecaj nad strateškim ciljevima i važnim odlukama pravne osobe pod nadzorom; i

iii.

pravna osoba pod nadzorom nema interese suprotne interesima javnih naručitelja koji nad njom provode nadzor;

(a)

ugovor utvrđuje ili uspostavlja suradnju između uključenih javnih naručitelja s ciljem osiguravanja da se tražene javne usluge pružaju s ciljem ostvarivanja njihovih zajedničkih ciljeva;

(b)

provedba te suradnje uspostavljena je isključivo na temelju potreba vezanih uz javne interese; i

(c)

sudjelujući javni naručitelji ostvaruju na otvorenom tržištu manje od 20 % aktivnosti na koje se odnosi suradnja.

(a)

može izravno ili neizravno biti podložno prevladavajućem utjecaju naručitelja; ili

(b)

može imati prevladavajući utjecaj na naručitelja;

(c)

zajedno s naručiteljem pod prevladavajućim je utjecajem drugog društva na osnovi vlasništva, financijskog sudjelovanja ili pravila po kojima su ta društva uređena.

(a)

koje naručitelj dodjeljuje povezanom društvu; ili

(b)

koje dodjeljuje zajednički pothvat, koji je osnovalo isključivo više naručitelja u svrhu obavljanja djelatnosti opisane u člancima od 8. do 14., za društvo koje je povezano s jednim od tih naručitelja.

(a)

ugovore o uslugama, pod uvjetom da najmanje 80 % prosječnog ukupnog prometa povezanog društva tijekom prethodne tri godine, uzimajući u obzir sve usluge koje ono pruža, potječe od pružanja usluga naručitelju ili drugim društvima s kojima je povezano;

(b)

ugovore o nabavi robe, pod uvjetom da najmanje 80 % prosječnog ukupnog prometa povezanog društva uzimajući u obzir svu robu koju ono pruža, tijekom prethodne tri godine potječe od pružanja robe naručitelju ili drugim društvima s kojima je povezano;

(c)

ugovore o radovima, pod uvjetom da najmanje 80 % prosječnog ukupnog prometa povezanog društva uzimajući u obzir sve radove koje ono pruža, tijekom prethodne tri godine potječe od pružanja radova naručitelju ili drugim društvima s kojima je povezano.

(a)

koje dodjeljuje zajednički pothvat, koji je osnovalo isključivo više naručitelja u svrhu obavljanja djelatnosti u smislu članaka od 8. do 14., s jednim od tih naručitelja, ili

(b)

koje dodjeljuje naručitelj zajedničkom pothvatu čiji je on sastavni dio.

(a)

nazive dotičnih društava ili zajedničkih pothvata;

(b)

vrstu i vrijednost ugovora koji su posrijedi;

(c)

dokaz koji Komisija smatra nužnim da je odnos između društva ili zajedničkog pothvata kojima se dodjeljuju ugovori i naručitelja u skladu sa zahtjevima članaka 29. ili 30.

(a)

korist ima isključivo naručitelj za svoju uporabu u obavljanju svojih poslova; i

(b)

naručitelj je u potpunosti platio pruženu mu uslugu.

(a)

poštuje načela zabrane diskriminacije i konkurentne nabave u odnosu na sklapanje ugovora o nabavi robe, ugovora o radovima i ugovora o uslugama, posebice vezano uz podatke koje subjekt stavlja na raspolaganje gospodarskim subjektima u pogledu svojih namjera u vezi s nabavom;

(b)

Komisiji, pod uvjetima utvrđenima u Odluci Komisije 93/327/EEZ (38), priopćava informacije koji se odnose na ugovore koje dodjeljuje.

(a)

Komisija je donijela provedbeni akt koji uspostavlja primjenjivost članka 34. stavka 1. u razdoblju navedenom u Prilogu IV.;

(b)

nije donijela provedbeni akt u razdoblju navedenom u Prilogu IV.

(a)

objavljivanje u Službenom listu Europske unije, u informativne svrhe, datuma kada počinje i završava razdoblje utvrđeno u stavku 1. Priloga IV. uključujući svako produljenje ili suspenziju tih razdoblja, kako je određeno u tom Prilogu;

(b)

objavljivanje o mogućoj primjenjivosti članka 34. stavka 1. u skladu s točkom (b) drugog podstavka stavka 3. ovog članka;

(c)

provedbene odredbe o obliku, sadržaju i drugim pojedinostima zahtjeva u skladu sa stavkom 1. ovog članka;

(a)

zbog specijalizirane prirode nabave, korištenje elektroničkih načina komunikacije zahtijevalo bi posebne alate, opremu ili formate datoteka koji nisu široko dostupni ili ih ne podržavaju općenito dostupne aplikacije;

(b)

za aplikacije koje podržavaju formate datoteka prikladne za opis ponuda koriste se formati datoteka koji se ne mogu obraditi bilo kojom drugom otvorenom ili široko dostupnom aplikacijom ili za njih vrijedi sustav zaštite vlasničke licence te ih naručitelj ne može preuzimati niti ih koristiti na daljinu;

(c)

korištenje sredstava elektroničke komunikacije zahtijevalo bi specijaliziranu uredsku opremu koja nije široko dostupna naručiteljima;

(d)

dokumentacija o nabavi zahtijeva podnošenje fizičkih ili umanjenih maketa koje se ne mogu prenositi elektroničkim sredstvima.

(a)

omoguće neograničen, potpun i besplatan izravni pristup elektroničkim putem tim alatima i uređajima od datuma objave obavijesti u skladu s Prilogom IX. ili od datuma kad je poslan poziv za potvrdu interesa. U tekstu obavijesti ili poziva na potvrdu interesa navodi se internetska adresa na kojoj su dostupni ti alati i uređaji;

(b)

osiguraju da ponuditelji koji nemaju pristup dotičnim alatima i uređajima, ili koji nemaju mogućnost da ih u zadanom vremenskom roku pribave, pod uvjetom da za pomanjkanje pristupa nije odgovoran dotični ponuditelj, mogu pristupiti postupku nabave korištenjem privremenih tokena besplatno dostupnih putem interneta; ili

(c)

podrže alternativni kanal za elektroničko podnošenje ponuda.

(a)

podaci u vezi sa specifikacijama koji su potrebni za elektroničko podnošenje ponuda i zahtjeva za sudjelovanje, uključujući enkripciju i vremenski žig, moraju biti dostupni zainteresiranim stranama;

(b)

države članice ili naručitelji koji djeluju u skladu s globalnim okvirom koji su utvrdile dotične države članice, specificiraju razinu sigurnosti koja se zahtijeva za elektronička sredstva komunikacije koja se koriste u različitim fazama specifičnog postupka nabave; ta je razina razmjerna dotičnim rizicima;

(c)

ako države članice ili naručitelji koji djeluju u skladu s globalnim okvirom koji su utvrdile dotične države članice zaključe da je razina rizika, procijenjena prema točki (b) ovog stavka tolika da se zahtijevaju napredni elektronički potpisi određeni u Direktivi 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (39), naručitelji prihvaćaju napredne elektroničke potpise podržane od strane kvalificiranog certifikata, uzimajući u obzir jesu li ti certifikati dani od strane pružatelja usluga certificiranja koji je na pouzdanom popisu utvrđenom u Odluci Komisije 2009/767/EZ (40), sastavljeni s uređajem za sigurnosno potpisivanje ili bez njega, koja mora biti u skladu sa sljedećim uvjetima:

(a)

periodična indikativna obavijest u skladu s člankom 67. ako je ugovor dodijeljen u ograničenom ili pregovaračkom postupku;

(b)

obavijest o postojanju kvalifikacijskog sustava u skladu s člankom 68. ako je ugovor dodijeljen putem ograničenog ili pregovaračkog postupka ili natjecateljskog dijaloga ili partnerstva za inovacije.

(c)

putem obavijesti o nadmetanju u skladu s člankom 69.;

(a)

periodična indikativna obavijest sadržavala je, pored informacija koje su zahtijevane u odjeljku I. dijela A. Priloga VI., sve informacije koje su zahtijevane u odjeljku II. dijela A Priloga VI., u mjeri u kojoj su te informacije bile dostupne u trenutku objave periodične indikativne obavijesti;

(b)

periodična indikativna obavijest poslana je na objavu u razdoblju između 35 dana i 12 mjeseci prije datuma slanja obavijesti o nadmetanju.

(a)

ako nije dostavljena nijedna ponuda, nijedna odgovarajuća ponuda, nijedan zahtjev za sudjelovanje ili nijedan odgovarajući zahtjev za sudjelovanje kao odgovor na postupak s prethodnim pozivom na nadmetanje, pod uvjetom da početni uvjeti ugovora nisu bitno promijenjeni;

Smatra se da ponuda nije odgovarajuća ako nije relevantna za ugovor i ako bez većih izmjena očito ne može odgovoriti na potrebe i zahtjeve naručitelja navedene u dokumentaciji o nabavi. Zahtjev za sudjelovanje smatra se neodgovarajućim ako se dotični gospodarski subjekt isključuje ili može isključiti u skladu s člankom 78. stavkom 1. ili člankom 80. stavkom 1. i ako ne odgovara kriterijima za odabir koje je utvrdio naručitelj u skladu s člankom 78. ili 80.;

(b)

ako ugovor postoji isključivo u svrhu istraživanja, eksperimenta, ispitivanja ili razvoja, a ne u svrhu osiguranja profita ili pokrića troškova istraživanja i razvoja, i ako dodjela takvog ugovora ne dovodi u pitanje konkurentnu dodjelu daljnjih ugovora kojima su to ciljevi;

(c)

ako radove, robu ili usluge može isporučiti samo određeni gospodarski subjekt iz bilo kojeg od sljedećih razloga:

Izuzeća utvrđena u točkama ii. i iii. primjenjuju se samo ako ne postoji razumna alternativa ili zamjena, a nepostojanje nadmetanja nije rezultat umjetnog sužavanja parametara nabave;

(d)

u mjeri u kojoj je to nužno potrebno kada se, iz razloga iznimne žurnosti izazvane događajima koje naručitelji ne mogu predvidjeti, nije moguće pridržavati rokova propisanih za otvorene postupke, ograničene postupke i pregovaračke postupke s prethodnim pozivom na nadmetanje. Okolnosti na koje se poziva za opravdanje iznimne žurnosti se ni u kojem slučaju ne dovode u vezu s naručiteljem;

(e)

u slučaju ugovora o nabavi robe za dodatne isporuke od strane prvobitnog dobavljača koje su namijenjene ili kao djelomična zamjena robe ili instalacija, ili kao proširenje postojeće robe ili instalacija, ako bi promjena dobavljača obvezivala naručitelja da nabavi robu koja ima drukčija tehnička svojstva, a što bi imalo za posljedicu neusklađenost ili nerazmjerne tehničke poteškoće u radu i održavanju.

(f)

za nove radove ili usluge koje se sastoje od ponavljanja sličnih radova i usluga koji se dodjeljuju gospodarskom subjektu s kojim su isti naručitelji sklopili raniji ugovor, pod uvjetom da su takvi radovi ili usluge u skladu s osnovnim projektom za koji je bio dodijeljen prvi ugovor u postupku u skladu s člankom 44. stavkom 1.

U osnovnom projektu navode se opseg mogućih dodatnih radova ili usluga te uvjeti pod kojima se dodjeljuju. Čim je prvi projekt stavljen na nadmetanje, naručitelji moraju objaviti mogućnost korištenja ovog postupka te uzeti u obzir cjelokupnu procijenjenu vrijednost naknadnih radova ili usluga uz primjenu članaka 15. i 16.

(g)

za robu koja kotira i kupuje se na burzi robe;

(h)

za prigodne kupnje kada je robu moguće nabaviti koristeći posebno povoljnu priliku koja je dostupna samo u vrlo kratkom vremenu po cijeni znatno nižoj od uobičajenih tržišnih cijena;

(i)

za kupnju robe ili usluga po posebno povoljnim uvjetima, bilo od dobavljača koji je trajno obustavio poslovne djelatnosti, ili od stečajnog upravitelja u okviru postupka nesolventnosti, nagodbe s vjerovnicima ili sličnog postupka prema nacionalnim zakonima ili propisima;

(j)

ako dotični ugovor o uslugama prati projektni natječaj koji se provodi u skladu s ovom Direktivom i dodjeljuje se, sukladno pravilima predviđenima u projektnom natječaju, pobjedniku ili pobjednicima tog natječaja; u posljednjem slučaju, svi se pobjednici pozivaju na pregovaranje.

(a)

minimalni rok za zaprimanje zahtjeva za sudjelovanje koji vrijedi kao opće pravilo ne može biti kraći od 30 dana od dana slanja obavijesti o nadmetanju ili ako se kao sredstvo poziva na nadmetanje koristila periodična indikativna obavijest, od dana slanja poziva na potvrdu interesa i ni u kojem slučaju ne može biti kraći od 15 dana. Nikoji se dodatni rokovi za zaprimanje zahtjeva za sudjelovanje ne primjenjuju nakon slanja poziva na dostavu ponuda za prvu posebnu nabavu u okviru dinamičkog sustava nabave.

(b)

minimalni rok za zaprimanje ponuda je 10 dana od datuma slanja poziva na dostavu ponuda. Primjenjuje se članak 46. stavak 2. podstavci (2) i (3).

(a)

objavljuju poziv na nadmetanje u kojem mora biti jasno navedeno da se radi o dinamičkom sustavu nabave;

(b)

navode u dokumentaciji o nabavi barem prirodu i procijenjenu količinu predviđenih nabava kao i sve potrebne podatke u vezi s dinamičnim sustavom nabave, uključujući način na koji dinamički sustav nabave funkcionira, korištenu elektroničku opremu te tehničke priključke i specifikacije

(c)

navode bilo kakvu razdiobu u kategorije proizvoda, radova ili usluga i značajke koje ih određuju;

(d)

nude tijekom cijelog trajanja sustava neograničen, potpun i izravan pristup dokumentaciji o nabavi u skladu s člankom 73.

(a)

ako je razdoblje trajanja promijenjeno bez okončanja sustava, koristi se obrazac koji se prvotno koristio za poziv na nadmetanje za dinamički sustav nabave;

(b)

ako je sustav okončan, koristi se obavijest o dodjeli ugovora iz članka 70.

(a)

isključivo na cijenama kada se ugovor dodjeljuje samo na temelju cijene,

(b)

na cijenama i/ili na novim vrijednostima značajki ponuda navedenih u dokumentaciji o nabavi ako se odabire na temelju najboljeg omjera između cijene i kvalitete ili ponuda s najnižom cijenom utemeljena na pristupu isplativosti.

(a)

na prethodno određeni datum i u prethodno određeno vrijeme;

(b)

kada prestanu dobivati nove cijene ili nove vrijednosti koje ispunjavaju uvjete u pogledu minimalnih razlika, pod uvjetom da su prethodno naveli vrijeme koje mora proteći nakon zaprimanja posljednje ponude prije nego što će zatvoriti elektroničku dražbu; ili

(c)

ako je ostvaren prethodno određeni broj faza dražbe.

(a)

navode u obavijesti o nadmetanju, u pozivu na potvrdu interesa ili ako je sredstvo poziva na nadmetanje obavijest o postojanju kvalifikacijskog sustava, u pozivu na dostavu ponuda ili u pozivu na pregovore mogu li se ponude podnijeti za jednu, više ili za sve grupe.

(b)

navode u dokumentaciji o nabavi sve potrebne informacije u skladu s člankom 40. stavkom 6. u vezi s oblikom, elektroničkom opremom koja se koristi te tehničkim priključcima i specifikacijama za katalog.

(a)

pozivaju ponuditelje da ponovo podnesu svoje elektroničke kataloge, prilagođene zahtjevima tog ugovora; ili

(b)

obavještavaju ponuditelje da iz elektroničkih kataloga koji su već podneseni namjeravaju prikupiti informacije potrebne za sastavljanje ponuda prilagođenih zahtjevima tog ugovora, pod uvjetom da je korištenje te metode najavljeno u dokumentaciji o nabavi za okvirni sporazum.

(a)

dodjela ugovora u okviru dinamičkog sustava nabave kojim upravlja središnje tijelo za nabavu; ili

(b)

provedba ponovnog nadmetanja u okviru okvirnog sporazuma koji je sklopilo središnje tijelo za nabavu;

(a)

dodjelu ugovora u okviru dinamičkog sustava nabave;

(b)

provedbu ponovnog nadmetanja u okviru okvirnog sporazuma;

(a)

odgovornosti stranaka i mjerodavne nacionalne odredbe koje iz njih proizlaze;

(b)

unutarnja organizacija postupka nabave, uključujući upravljanje postupkom, raspodjelu radova, robe ili usluga koje se nabavljaju te sklapanje ugovora.

(a)

nacionalne odredbe države članice u kojoj je sjedište zajedničkog subjekta;

(b)

nacionalne odredbe države članice u kojoj zajednički subjekt obavlja svoje djelatnosti.

(a)

u smislu izvedbenih ili funkcionalnih zahtjeva, uključujući okolišne značajke, pod uvjetom da su ti parametri dovoljno precizni kako bi ponuditelji mogli odrediti predmet ugovora, a naručiteljima omogućiti dodjelu ugovora;

(b)

upućivanjem na tehničke specifikacije i prema redoslijedu prioriteta, na nacionalne norme kojima su prihvaćene europske norme, europske tehničke ocjene, zajedničke tehničke specifikacije, međunarodne norme, druge tehničke referentne sustave koje su utvrdila europska normizacijska tijela ili -ako oni ne postoje - nacionalne norme, nacionalna tehnička odobrenja ili nacionalne tehničke specifikacije koje se odnose na projektiranje, izračun i izvođenje radova te uporabu proizvoda; uz svako upućivanje treba navesti riječi „ili jednakovrijedan”;

(c)

u smislu izvedbenih ili funkcionalnih zahtjeva iz točke (a), s upućivanjem na tehničke specifikacije spomenute u točki (b) kao sredstvom pretpostavke sukladnosti s takvim izvedbenim ili funkcionalnim zahtjevima;

(d)

upućivanjem na tehničke specifikacije navedene u točki (b) za određene značajke te upućivanjem na izvedbene ili funkcionalne zahtjeve iz točke (a) za druge značajke.

(a)

zahtjevi za oznaku tiču se samo kriterija koji su povezani s predmetom ugovora i prikladni su za utvrđivanje značajki radova, robe ili usluga koji su predmet ugovora;

(b)

zahtjevi za oznaku temelje se na kriterijima koji se mogu objektivno provjeriti i koji nisu diskriminirajući;

(c)

oznake su utvrđene u otvorenom i transparentnom postupku u kojem mogu sudjelovati sve relevantne zainteresirane strane kao što su državna tijela, potrošači, socijalni partneri, proizvođači, distributeri i nevladine organizacije;

(d)

oznake su dostupne svim zainteresiranim stranama;

(e)

zahtjeve za oznaku određuje treća strana nad kojom gospodarski subjekt koji zahtijeva dodjelu oznake ne može vršiti odlučujući utjecaj.

(a)

ako, iz bilo kojeg razloga, dodatne informacije, iako pravodobno zatražene od strane gospodarskog subjekta, nisu stavljene na raspolaganje najkasnije šest dana prije roka određenog za zaprimanje ponuda. U slučaju ubrzanog otvorenog postupka kako stoji u članku 45. stavku 3., to razdoblje traje četiri dana;

(b)

ako su unijete znatne izmjene u dokumentaciju o nabavi.

(a)

da se posebno odnosi na robu, radove ili usluge koji će biti predmet ugovora koji se treba dodijeliti;

(b)

da se u njoj navodi da će se ugovor dodijeliti u ograničenom ili u pregovaračkom postupku bez daljnje objave poziva na nadmetanje i njome se pozivaju zainteresirani gospodarski subjekti da iskažu svoj interes;

(c)

da sadrži, osim informacija određenih u Prilogu VI. dijelu A odjeljku I., informacije određene u Prilogu VI. dijelu A odjeljku II.;

(d)

da je poslana na objavljivanje u razdoblju između 35 dana i 12 mjeseci prije dana slanja poziva na potvrdu interesa.

(a)

ako je razdoblje trajanja promijenjeno bez okončanja sustava, koristi se obrazac koji se prvotno koristio za obavijesti o postojanju kvalifikacijskih sustava;

(b)

ako je sustav okončan, koristi se obavijest o dodjeli ugovora iz članka 70.

(a)

naznaku „usluge istraživanja i razvoja” ako je ugovor dodijeljen tijekom pregovaračkog postupka bez poziva na nadmetanje u skladu s člankom 50. točkom (b);

(b)

podatke barem toliko precizne kao oni koji su naznačeni u obavijesti koja se koristila kao sredstvo poziva na nadmetanje.

(a)

u slučaju periodičnih indikativnih obavijesti, za razdoblje od 12 mjeseci ili do zaprimanja obavijesti o dodjeli ugovora kako je utvrđeno člankom 70. stavkom 2. u kojem se navodi da se neće dodjeljivati daljnji ugovori tijekom razdoblja od 12 mjeseci koji su obuhvaćeni ovim pozivom na nadmetanje. Međutim, u slučaju ugovora za društvene i druge posebne usluge, periodična indikativna obavijest iz članka 92. stavka 1. točke (b) i dalje se objavljuje, sve dok ne prestane njezino izvorno navedeno razdoblje trajanja ili do zaprimanja obavijesti o dodjeli ugovora iz članka 70. u kojoj se navodi da se neće dodjeljivati daljnji ugovori tijekom razdoblja koje je obuhvaćeno pozivom na nadmetanje;

(b)

u slučaju poziva na nadmetanje kojim se uspostavlja dinamički sustav nabave, za razdoblje trajanja dinamičkog sustava nabave;

(c)

u slučaju obavijesti o postojanju kvalifikacijskog sustava, za razdoblje njegova trajanja.

(a)

svakog neuspješnog natjecatelja o razlozima za odbijanje njegova zahtjeva za sudjelovanje;

(b)

svakog neuspješnog ponuditelja o razlozima odbijanja njegove ponude, uključujući, za slučajeve iz članka 60. stavaka 5. i 6., razloge za njihovu odluku da ne postoji jednakovrijednost ili odluku o tome da radovi, roba ili usluge ne ispunjavaju izvedbene ili funkcionalne zahtjeve;

(c)

svakog ponuditelja koji je dostavio prihvatljivu ponudu o svojstvima i relativnim prednostima odabrane ponude, kao i o nazivu uspješnog ponuditelja ili strana okvirnog sporazuma,

(d)

svakog ponuditelja koji je dostavio prihvatljivu ponudu o tijeku pregovora i dijaloga i njihovu napretku s ponuditeljima.

(a)

naručitelji, nakon što su utvrdili pravila i kriterije za isključenje ponuditelja ili natjecatelja u skladu s člankom 78. stavkom 1. ili člankom 80. stavkom 1., isključuju gospodarske subjekte koje su prepoznali u skladu s tim pravilima i koji ispunjavaju te kriterije;

(b)

oni odabiru ponuditelje i natjecatelje u skladu s objektivnim pravilima i kriterijima utvrđenim sukladno člancima 78. i 80.;

(c)

u ograničenim postupcima, pregovaračkim postupcima s pozivom na nadmetanje, natjecateljskim dijalozima i partnerstvima za inovacije, oni će, prema potrebi i u skladu s člankom 78. stavkom 2., smanjiti broj natjecatelja odabranih sukladno točkama (a) i (b) ovog stavka.

(a)

kvalificiraju gospodarske subjekte u skladu s člankom 77.;

(b)

na takve kvalificirane gospodarske subjekte primjenjuju odredbe stavka 1. koje su relevantne za ograničene ili pregovaračke postupke, natjecateljske dijaloge ili partnerstva za inovacije.

(a)

određenim gospodarskim subjektima nametati administrativne, tehničke ili financijske uvjete koji se ne bi nametnuli drugima;

(b)

tražiti testove ili dokaze kojima bi se podvostručili objektivni dokazi koji su već na raspolaganju.

(a)

kvalitetu, uključujući tehničku vrijednost, estetske i funkcionalne značajke, dostupnost, rješenje za sve korisnike, društvene, okolišne i inovativne značajke, trgovanje i uvjete trgovanja;

(b)

organizaciju, kvalifikacije i iskustvo osoblja angažiranog na izvršenju određenog ugovora, ako kvaliteta angažiranog osoblja može značajno utjecati na razinu uspješnosti izvršenja ugovora; ili

(c)

uslugu nakon prodaje i tehničku pomoć, uvjete isporuke poput datuma isporuke, postupka isporuke i roka isporuke ili roka izvršenja, obveze u odnosu na dijelove i sigurnost opskrbe.

(a)

određenom postupku proizvodnje, nabave ili trgovine tim radovima, robom ili usluga; ili

(b)

određenom postupku za neku drugu fazu njihova životnog vijeka,

(a)

troškove koje snosi naručitelj ili drugi korisnici kao što su:

(b)

troškove pripisane okolišnim vanjskim učincima povezanima s proizvodom, uslugom ili radovima tijekom njihova životnog vijeka, ako se može odrediti i provjeriti njihova novčana vrijednost, takvi troškovi mogu uključivati troškove emisije stakleničnih plinova i emisije drugih zagađivača te ostale troškove radi ublažavanja klimatskih promjena.

(a)

temelji se na kriterijima koji se mogu objektivno provjeriti i koji nisu diskriminirajući. Posebice, ako nije utvrđena za višekratnu ili trajnu uporabu, ne smije neopravdano davati prednost ili stavljati u nepovoljniji položaj određene gospodarske subjekte;

(b)

dostupna je svim zainteresiranim stranama

(c)

tražene podatke mogu, uz razumno nastojanje, dostaviti prosječno pažljivi gospodarski subjekti, uključujući gospodarske subjekte iz trećih zemalja koji su stranka GPA-a ili drugih međunarodnih sporazuma koji obvezuju Uniju.

(a)

ekonomičnost proizvodnog procesa, usluga koje se pružaju ili načina gradnje;

(b)

odabrana tehnička rješenja ili bilo koje izuzetno povoljne uvjete dostupne ponuditelju za isporuku proizvoda, usluga ili radova;

(c)

izvornost robe, usluga ili radova koje nudi ponuditelj;

(d)

usklađenost s obvezama iz članka 36. stavka 2.;

(e)

usklađenost s obvezama iz članka 88.;

(f)

mogućnost da ponuditelj dobije državnu potporu.

(a)

ne pruža poduzećima Unije stvaran pristup usporediv s onim koji Unija pruža poduzećima iz te zemlje;

(b)

ne pruža poduzećima Unije nacionalni tretman ili iste konkurentne mogućnosti koje su na raspolaganju nacionalnim poduzećima; ili

(c)

pruža poduzećima drugih trećih zemalja povoljniji tretman nego onaj koji imaju poduzeća Unije.

(a)

poduzećima koja se ravnaju prema pravu dotične treće zemlje;

(b)

poduzećima povezanima s poduzećima navedenima u točki (a) i koja imaju registrirano sjedište u Uniji, ali nemaju izravnu i stvarnu vezu s gospodarstvom države članice;

(c)

poduzećima koja dostavljaju ponude čiji su predmet usluge podrijetlom iz dotične treće zemlje.

(a)

ugovore o nabavi robe, na ugovore o uslugama osim onih koji se odnose na usluge koje se pružaju u prostorijama pod izravnim nadzorom naručitelja ili na dobavljače uključene u ugovore o radovima ili uslugama;

(b)

podugovaratelje podugovarateljâ glavnog ugovaratelja ili na subjekte koji se nalaze niže u podugovarateljskom lancu.

(a)

Ako nacionalno pravo države članice predviđa mehanizam zajedničke odgovornosti između podugovaratelja i glavnog ugovaratelja, dotična država članica osigurava primjenu mjerodavnih pravila u skladu s uvjetima iz članka 36. stavka 2.

(b)

Javni naručitelji mogu, u skladu s člankom 80. stavkom 3. ove Direktive, provjeriti ili od njih države članice mogu zatražiti da provjere postoji li osnova za isključenje podugovaratelja u skladu s člankom 57. Direktive 2014/24/EU koja zamjenjuje. U takvim slučajevima, javni naručitelj zahtijeva da gospodarski subjekt zamijeni podugovaratelja za kojega je provjera pokazala da postoji obvezujuća osnova za isključenje. Javni naručitelj može zatražiti ili od njega država članica može zatražiti da gospodarski subjekt zamijeni podugovaratelja za kojega je provjera pokazala da postoji neobvezujuća osnova za isključenje.

(a)

ako su izmjene, bez obzira na njihovu novčanu vrijednost, predviđene u prvotnoj dokumentaciji o nabavi putem jasnih, preciznih i nedvosmislenih revizijskih klauzula, koje mogu uključivati klauzule o izmjeni cijene, ili opcija. U tim klauzulama navodi se opseg i priroda mogućih izmjena ili opcija kao i uvjeti u kojima se mogu upotrijebiti. Njima se ne smiju predviđati izmjene ili mogućnosti koje bi izmijenile ukupnu prirodu ugovora ili okvirnog sporazuma;

(b)

za dodatne radove, usluge ili robu koju isporučuje početni ugovaratelj, bez obzira na njihovu vrijednost, koji su postali potrebni i nisu bili uključeni u prvotnu nabavu, ako promjena ugovaratelja:

(c)

ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(d)

ako novi ugovaratelj zamjenjuje onoga kojemu je naručitelj prvotno dodijelio ugovor uslijed:

(e)

ako izmjene, bez obzira na njihovu vrijednost, nisu značajne u smislu stavka 4.

i.

od pragova iz članka 15;. i

ii.

od 10 % prvotne vrijednosti ugovora za ugovore o uslugama i nabavi robe i 15 % prvotne vrijednosti ugovora za ugovore o radovima.

(a)

izmjenom se unose uvjeti koji bi, da su bili dio prvotnog postupka nabave, dopustili prihvaćanje drugih natjecatelja od onih koji su prvotno odabrani ili prihvaćanje ponude različite od one koja je izvorno prihvaćena ili privlačenje dodatnih sudionika u postupak nabave;

(b)

izmjenom se mijenja gospodarska ravnoteža ugovora ili okvirnog sporazuma u korist ugovaratelja na način koji nije predviđen izvornim ugovorom ili okvirnim sporazumom;

(c)

izmjenom se značajno povećava opseg ugovora ili okvirnog sporazuma;

(d)

ako novi ugovaratelj zamijeni onoga kojemu je prvotno naručitelj dodijelio ugovor, osim u slučajevima navedenima u stavku 1. točki (d).

(a)

ugovor je značajno izmijenjen, što bi zahtijevalo novi postupak nabave na temelju članka 89.;

(b)

u vrijeme dodjele ugovora ugovaratelj je bio u jednoj od situacija iz članka 57. stavka 1. Direktive 2014/24/EU te je stoga trebao biti isključen iz postupka nabave u skladu s člankom 80. stavkom 1. ove Direktive;

(c)

ugovor se nije trebao dodijeliti ugovaratelju u svjetlu ozbiljne povrede obveza prema Ugovorima i ovoj Direktivi, a koju je proglasio Sud Europske unije u postupku prema članku 258. UFEU-a.

(a)

putem obavijesti o nadmetanju; ili

(b)

putem periodične indikativne obavijesti koja se stalno objavljuje. Periodična indikativna obavijest posebno se odnosi na vrste usluga koje će biti predmet ugovora koji će se dodijeliti. Njome se mora navesti da će se ugovori dodijeliti bez daljnje objave i pozvati zainteresirane gospodarske subjekte da iskažu svoj interes u pisanom obliku; ili

(c)

Putem obavijesti o postojanju kvalifikacijskog sustava koja se stalno objavljuje.

(a)

njezin je cilj ispunjavanje misije javnih usluga, povezane s pružanjem usluga iz stavka 1.;

(b)

dobit se ponovno ulaže kako bi se ostvario cilj organizacije. Ako se dobit raspodjeljuje ili preraspodjeljuje, to bi se trebalo temeljiti na načelu sudjelovanja;

(c)

upravljačke ili vlasničke strukture organizacije koja izvršava ugovor temelje se na vlasništvu zaposlenika ili načelima sudjelovanja ili zahtijevaju aktivno sudjelovanje zaposlenika, korisnika ili zainteresiranih strana; i

(d)

dotični javni naručitelj nije dodijelio organizaciji ugovor za dotične usluge u skladu s ovim člankom tijekom protekle tri godine.

(a)

upućivanjem na područje ili dio područja države članice;

(b)

tako da se, prema pravu države članice u kojoj se organizira projektni natječaj, od njih zahtijeva da budu ili fizičke ili pravne osobe.

(a)

informacije i smjernice za tumačenje i primjenu prava Unije za javnu nabavu dostupne su bez naknade kako bi pomogle javnim naručiteljima i gospodarskim subjektima, posebice malim i srednjim poduzećima, u pravilnoj primjeni pravila Unije za javnu nabavu; i

(b)

pomoć je dostupna javnim naručiteljima s obzirom na planiranje i provođenje postupaka nabave.

(a)

1 000 000 EUR u slučaju ugovora o nabavi robe ili ugovora o uslugama;

(b)

10 000 000 EUR u slučaju ugovora o radovima.

(a)