Predmet C‑313/12

Giuseppa Romeo

protiv

Regione Siciliana

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte dei conti, sezione giurisdizionale per la Regione Siciliana)

„Nacionalni upravni postupak — Potpuno unutarnja situacija — Upravni akti — Obveza obrazlaganja — Mogućnost da se izostanak obrazlaganja ispravi u sudskom postupku protiv upravnog akta — Tumačenje članka 296. stavka 2. UFEU‑a i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima — Nenadležnost Suda“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 7. studenoga 2013.

1. Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Potpuno unutarnje situacije – Tumačenje zatraženo zbog općenitog upućivanja odredbe nacionalnog prava na načela koja izviru iz pravnog poretka Unije – Nacionalni propis kojim se predviđaju posebna pravila za primjenu na predmetnu unutarnju situaciju – Neprimjenjivanje načela koja izviru iz pravnog poretka Unije – Nenadležnost Suda

   (čl. 267. UFEU‑a)

2. Prethodna pitanja – Dopuštenost – Granice – Pitanja koja očito nisu relevantna i hipotetska pitanja postavljena u kontekstu koji isključuje koristan odgovor

   (čl. 267. UFEU‑a)

1.  Sud je nadležan za odlučivanje o zahtjevima za prethodnu odluku koji se odnose na odredbe prava Unije u situacijama u kojima se glavne činjenice nalaze izvan područja primjene prava Unije, ali u kojima nacionalno pravo prilikom utvrđivanja pravila koja se primjenjuju na potpuno unutarnju situaciju dotične države članice upućuje na sadržaj spomenutih odredaba prava Unije. Takav je slučaj kada odredbe prava Unije o kojima je riječ postanu na temelju nacionalnog prava izravno i bezuvjetno primjenjive na takve situacije a da se pritom odredbama nacionalnog prava ne dopušta odstupanje od tih pravila kako ih tumači Sud.

   Stoga, kad u nacionalnim propisima istodobno postoje posebna pravila za rješavanje pitanja unutarnjeg prava i odredba koja upućuje na načela koja izviru iz prava Unije, kao što je slučaj kod dotičnog nacionalnog propisa u glavnom postupku, iz tog nacionalnog propisa mora jasno proizlaziti da se za rješavanje istog pitanja unutarnjeg prava ne trebaju primijeniti ova posebna pravila nacionalnog prava nego načela koja izviru iz prava Unije.

   (t. 21.‑23., 33., 34.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 40.)