This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52013DC0837
COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THE COMMITTEE OF THE REGIONS Free movement of EU citizens and their families: Five actions to make a difference
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Sloboda kretanja građana EU-a i njihovih obitelji Pet mjera za poboljšanje situacije
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Sloboda kretanja građana EU-a i njihovih obitelji Pet mjera za poboljšanje situacije
/* COM/2013/0837 final */
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Sloboda kretanja građana EU-a i njihovih obitelji Pet mjera za poboljšanje situacije /* COM/2013/0837 final */
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM
PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU
REGIJA Sloboda kretanja građana EU-a i njihovih
obitelji Pet mjera za poboljšanje situacije 1. Sloboda kretanja unutar EU-a 1.1. Temeljno pravo građana
EU-a Pravo građana EU-a na slobodno kretanje i
život u bilo kojoj državi članici EU-a s članovima svojih obitelji
jedno je od četiri temeljna prava koja sadržanih u pravu EU-a i kamen
temeljac europskih integracija. Radnici EU-a uživaju u tim slobodama od
šezdesetih godina prošlog stoljeća[1].
Prije dvadeset godina Ugovorom iz Maastrichta pravo na slobodu kretanja
priznato je svim građanima EU-a bez obzira na to jesu li ekonomski aktivni
ili ne.
Od tada je pravo na slobodno kretanje u druge svrhe osim
poslovnih , primjerice radi umirovljenja, studiranja ili održavanja obitelji na
okupu postalo ključni element građanstva EU-a[2]. Zakonodavstvo i sudska praksa kojima se
utvrđuju uvjeti i ograničenja prava boravka kodificirani su 2004.
Komisija je 2009. državama članicama dala smjernice o ispravnom
primjenjivanju pravila i nakon toga započela strogu politiku provedbe
čiji je rezultat bio rješavanje 90 % pitanja u pogledu prenošenja u
nacionalno zakonodavstvo. Pažnja se sada usmjerila na praksu. Svi građani EU-a imaju pravo na slobodno
kretanje. Dodjela prava na slobodno kretanje građanima države članice
izravna je posljedica njezina pristupanja EU-u. Takve se odluke donose
jednoglasnim dogovorom država članica. Sloboda kretanja radnika, koja je dio
jedinstvenog tržišta, ima pozitivan učinak na gospodarstva i tržišta
rada. Četiri temeljne slobode koje su neraskidivo povezane stvaraju
uvjete za učinkovitiju raspodjelu resursa unutar EU-a. Sloboda kretanja
građana EU-a potiče gospodarski rast tako što omogućuje ljudima
da putuju, studiraju i rade u drugim državama, a poslodavcima da zapošljavaju
iz veće baze kvalificiranog kadra. Radi znatne neravnoteže na europskim
tržištima rada i smanjenja broja radno sposobnog stanovništva, mobilnošću
radne snage pridonosi se boljem usklađivanju vještina s radnim mjestima. Procjenjuje se da je BDP zemalja EU-15
zahvaljujući mobilnosti poslije proširenja (2004. – 2009.) dugoročno
gledano narastao za skoro 1 %[3]. Pravo slobode kretanja za građane EU-a
blisko je povezano s građanstvom EU-a[4].
Sveukupno 56 % europskih građana smatraju to pravo najpozitivnijim
postignućem EU-a.[5]
Nadalje, 67 % građana EU-a smatra da sloboda kretanja donosi gospodarske
koristi za gospodarstvo njihove zemlje[6]. Iako sloboda kretanja donosi Europljanima i
cjelokupnom gospodarstvu EU-a koristi, lokalne zajednice suočene su zbog
novih dotoka s brojnim izazovima. U nekim su državama članicama zbog
gospodarske krize došle do izražaja rasprave o utjecaju slobodnog kretanja na
socijalne sustave država članica i o pritiscima kojima je izložen sektor
lokalnih službi. Istovremeno sve države članice potvrdile
su svoju potporu slobodnom kretanju i priznale njegovu uzajamnu korist. To je
potvrđeno u nekoliko navrata kao i tijekom nedavne rasprave Vijeća
zapravosuđe i unutarnje poslove u 8. listopada 2013. Cilj je ove komunikacije objasniti prava i
obveze građana EU-a te uvjete i ograničenja u okviru prava EU-a, kao
i rješavanje pitanja koja su pokrenule neke države članice i koja
izazivaju zabrinutosti. Komunikacijom se utvrđuje pet mjera kojima će
se pomoći državama članicama i njihovim lokalnim vlastima da
primjenjuju pravo EU-a i iskoriste puni potencijal njegovih alata. Time se
podrazumijeva i potpuno korištenje strukturnih i investicijskih fondova EU-a. 1.2. Tko su mobilni građani
EU-a? Krajem 2012. 14,1 milijun građana EU-a
boravio je u drugoj državi članici (2,8 % ukupnog stanovništva). Taj
je udio manji od udjela državljana trećih zemalja (4 %). Počevši
s otprilike 1,6 % ukupnog stanovništva krajem 2004. udio mobilnih građana
EU-a popeo se četiri godine kasnije na 2,4 % (kraj 2008.), a onda se
povećavao nešto sporije (na 2,8 % krajem 2012.[7]) zbog gospodarske
recesije i postupnog smanjenja mogućnosti za mobilnost u državama
članicama u srednjem i istočnom dijelu EU-a[8]. Građani EU-a slobodu kretanja najviše
koriste zbog posla[9],
a nakon toga iz obiteljskih razloga[10].
Od svih građana EU-a koji su 2012. boravili u drugoj državi članici
(,mobilni građani EU-a’) njih više od tri četvrtine (78 %) bili
su radno sposobni (15 – 64 godina) u usporedbi s 66 % radno sposobnih
stanovnika dotične države članice. Stopa zaposlenosti mobilnih
građana EU-a (67,7 %) bila je u prosjeku veća od stope zaposlenosti
domaćeg stanovništva (64,4 %). Mobilni građani EU-a koji nisu zaposleni[11] čine samo mali
dio ukupnog broja mobilnih građana EU-a[12].
Njih 64 % radilo je prije u zemlji u kojoj su boravili[13]. Njih 79 % živi u
kućanstvu s najmanje jednom zaposlenom osobom.[14] Ukupna stopa
neaktivnih građana među mobilnim građanima unutar EU-a smanjila
sa između 2005. i 2012.[15] 1.3. Utjecaj mobilnih građana
EU-a na sustave socijalne skrbi u državama članicama domaćinima Postoji veća vjerojatnost zaposlenosti
mobilnih građana EU-a od građana zemlje domaćina[16]. Mobilni građani
potiču bolje funkcioniranje gospodarstva u zemlji domaćinu jer pomažu
u rješavanju problema nedostatka kvalificirane radne snage i problema uskih
grla na tržištu rada.[17]
U većini država članica mobilni građani EU-a pridonose sustavima
socijalne skrbi države domaćina — porez i doprinosi socijalnog osiguranja
veći su od naknada koje primaju. Mobilni građani EU-a pridonose i
plaćanju troškova javnih usluga kojima se koriste u državi domaćinu[18]. Stoga ne mogu
predstavljati teret sustavima socijalne skrbi u državama domaćinima. To je
potvrđeno nedavno provedenim studijama[19].
To isto je potkrijepljeno i nedavnim podacima koje su države članice
dostavile Komisiji, a koji pokazuju da mobilni građani EU-a ne koriste
naknade iz sustava socijalne skrbi više od građana države domaćina[20][21]. U istraživanju EU-a o dohotku i životnim
uvjetima potvrđeno je da u većini država EU-a mobilni građani
imaju jednake ili manje mogućnosti dobivanja socijalnih naknada od
državljana te zemlje. Na temelju njihove životne dobi i radnog
statusa mobilni građani EU-a kada primaju socijalne naknade u pravilu ih
više primaju zbog nezaposlenosti i na temelju obiteljskih naknada, nego zbog
starosti, bolesti ili invaliditeta. No, oni predstavljaju samo mali dio
primatelja takvih naknada što je u skladu s njihovim niskim udjelom u ukupnom stanovništvu
u većini država članica. Nadalje, podaci pokazuju da građani EU-a
čine vrlo mali postotak primatelja posebnih nedoprinosnih naknada, a to su
nakande koje istodobno imaju obilježja socijalne sigurnosti i socijalne
pomoći: manje od 1 % svih korisnika (koji su građani EU-a) u
šest država (Austrija, Bugarska, Estonija, Grčka, Malta i Portugal),
između 1 % i 5 % u pet drugih država (Njemačka, Finska,
Francuska, Nizozemska i Švedska) te više od 5 % u Belgiji i Irskoj (s time
da su podaci za Irsku procjena na temelju podnesenih zahtjeva)[22]. U nedavnim studijama[23] donesen je
zaključak da ne postoji statistička povezanost između
velikodušnosti sustava socijalne skrbi i priljeva mobilnih građana EU-a. 2. Prava i obveze građana
Unije u skladu s pravom EU-a Pravo na slobodu kretanja te socijalnu
pomoć i naknade iz socijalne sigurnosti podliježu sukladno pravu EU-a
određenim uvjetima, no države članice mogu primjenjivati povoljnije
uvjete od tih. Cilj je prava EU-a olakšati prekograničnu mobilnost radi
uzajamne koristi za obje strane, i mobilne građane EU-a i one koji ostaju
u svojoj zemlji. Uvjeti i ograničenja prava građana
EU-a na slobodno kretanje i boravak unutar EU-a utvrđeni su u Direktivi
2004/38/EZ (,Direktiva’)[24].
Posebna prava radnika utvrđena su u Uredbi (EU) br. 492/2001[25]. Prava socijalne
sigurnosti mobilnih građana EU-a utvrđena su na razini EU-a uredbama
(EU) br. 883/2004 i 987/2009 (,uredbe’)[26],
[27]. 2.1. Tko ima pravo na slobodno
kretanje? Prva tri mjeseca svaki građanin EU-a ima
pravo boravka na području druge države EU-a bez ikakvih uvjeta ili
formalnosti osim posjedovanja važeće osobne iskaznice ili putovnice[28]. Nakon prva tri mjeseca građani EU-a
moraju ispuniti određene uvjete, ovisno o njihovu statusu u državi
domaćinu, kako bi stekli pravo boravka. Studenti i ostale ekonomski
neaktivne osobe, primjerice umirovljenici, i njihove obitelji imaju pravo
boravka dulje od tri mjeseca samo ako imaju sveobuhvatno zdravstveno osiguranje
i dostatna financijska sredstva za sebe i svoje obitelji kako ne bi postali
opterećenje za sustav socijalne pomoći države članice
domaćina. Osobe koje traže posao mogu boraviti do šest mjeseci bez uvjeta,
a i duže ako dokažu da imaju stvarnu priliku pronaći posao[29]. Nakon pet godina građani EU-a i njihove
obitelji stječu pravo trajnog boravišta[30]. 2.2. Tko ima pravo na socijalnu
pomoć? Socijalne pomoći obično su nakande
koja država članica dodjeljuje osobama koje nemaju dovoljno sredstava za
svoje osnovne potrebe. Mobilni građani EU-a i njihove obitelji
imaju od početka svoga boravišta prava na istu socijalnu pomoć kao i
državljani zemlje u kojoj borave[31].
Ostali građani EU-a koji zakonito borave u drugoj državi članici EU-a
moraju se tretirati jednako kao državljani te zemlje[32], no postoje mehanizmi
radi zaštite država članica domaćina od neprimjerenog financijskog
tereta. Tijekom prva tri mjeseca boravišta država
članica domaćin nije obvezna u okviru prava EU-a dodijeliti socijalnu
pomoć ekonomski neaktivnim građanima EU-a. Jednako tako nije obvezna
dodijeliti socijalnu pomoć osobama koje prvi put traže posao[33]. Za naredno razdoblje boravišta u trajanju do
pet godina građani EU-a u pravilu nemaju pravo na socijalne pomoći
jer kako bi stekli pravo boravišta morali su nacionalnim tijelima dokazati da
imaju dovoljno sredstava koja su indikativno jednaka ili veća od praga
primanja za koje se dodjeljuje socijalna pomoć[34]. Ako neaktivni građanin EU-a ipak podnese
zahtjev za socijalnu pomoć, primjerice zato što mu se ekonomsko stanje
tijekom vremena promijenilo, njegov se zahtjev procjenjuje u odnosu na pravo
jednakog postupanja. U posebnim slučajevima zahtjev za socijalnu
pomoć može izazvati opravdanu sumnju nacionalnih tijela da je osoba
postala neprimjeren teret sustavu socijalne pomoći[35]. U tom kontekstu država članica može
dodijeliti socijalnu pomoć ili posebne nedoprinosne naknade[36] građaninu EU-a iz
druge države članice pod uvjetom da građanin ispunjava uvjete za
dobivanje zakonskog prava boravišta za razdoblje dulje od tri mjeseca[37]. Međutim, države
članice ne mogu te naknade automatski uskratiti neaktivnim građanima
EU-a niti mogu automatski smatrati da takvi građani nemaju dostatna
sredstva, a time ni pravo na boravište[38].
Stoga bi tijela trebala ocijeniti pojedinačni slučaj uzimajući u
obzir niz čimbenika, primjerice iznos, trajanje, privremeni karakter
poteškoće ili ukupno opterećenje nacionalnog sustava socijalne
pomoći[39].
Ako na toj osnovi nadležna tijela zaključe da su dotične osobe
postale neprimjeren teret, mogu ukinuti njihovo pravo boravišta[40]. Nakon pet godina zakonitog boravišta
građani EU-a imaju pravo na socijalnu pomoć isto kao i državljani
države članice domaćina. 2.3. Tko ima pravo na naknade iz
sustava socijalne sigurnosti? Uredbama se osigurava da mobilni građani
EU-a ne izgube dodijeljena im prava prilikom selidbe unutar EU-a.
Uobičajene naknade iz sustava socijalne sigurnosti obuhvaćaju
starosnu mirovinu, obiteljsku mirovinu, naknade za invalidnost, naknade za
slučaj bolesti, potpore nakon rođenja djeteta, naknade za slučaj
nezaposlenosti, obiteljske naknade ili zdravstvenu zaštitu. Zaposlene ili samozaposlene radnike i
članove njihove obitelji sustav socijalne sigurnosti zemlje domaćina
štiti pod jednakim uvjetima kao i državljane te zemlje zato što putem doprinosa
i poreza pridonose javnim fondovima iz kojih se financiraju naknade kao i drugi
radnici koji su državljani te zemlje. Međutim, na razini EU-a ne postoji
usklađenost na tom području. Zakonima države domaćina
utvrđeno je koje naknade postoje, pod kojim se uvjetima dodjeljuju, na
koje se razdoblje i u kojem iznosu dodjeljuju. Pravo na naknadu stoga se
razlikuje među pojedinim državama članicama. Država zaposlenja mora osigurati socijalno
osiguranje, a u slučaju neaktivnih građana EU-a to je država boravka. Može postojati samo jedno mjesto boravišta u
smislu koordinacijskih odredbi, a to je ujedno i središte interesa dotične
osobe (država članica ,uobičajenog boravišta’). Ekonomski neaktivne
osobe mogu naknade iz socijalnog osiguranja dobiti samo kada prođu strogi
test o uobičajenom boravištu kojim će dokazati da postoji istinska
povezanost s dotičnom državom članicom. Tim je testom
obuhvaćena sveukupna procjena individualne situacije podnositelja zahtjeva
u skladu sa strogim kriterijima (trajanje boravišta, motivacija, obiteljska
situacija i namjera)[41].
Osobe koje se privremeno presele u drugu zemlju i zadrže prijašnje boravište u
svojoj zemlji podrijetla uglavnom ne mijenjaju uobičajeno boravište. 3. Uvjeti i ograničenja u
skladu s pravom EU-a Pravo EU-a sadržava niz snažnih zaštitnih
mjera koje služe kao pomoć državama članicama u borbi protiv
zlouporabe i prijevare. Države članice odgovorne su za potpunu primjenu
tih zaštitnih mjera. Komisija podržava njihove napore. 3.1. Borba protiv zlouporabe i
prijevare sukladno Direktivi Za potrebe Direktive, zlouporaba i prijevara
mogu se definirati[42]
kako slijedi. ·
Prijevara: namjerna
obmana smišljena kako bi se steklo pravo na slobodno kretanje te pravo
boravišta sukladno pravu EU-a. Česti slučajevi su krivotvorenje
identifikacijskih ili boravišnih isprava ili lažno predstavljanje materijalnih
činjenica u pogledu uvjeta koji su povezani s pravom boravišta, poput
lažnog predstavljanja o posjedovanju dostatnih sredstava ili o tome da je osoba
samozaposlena. ·
Zlouporaba: prijetvorno
postupanje s isključivim ciljem stjecanja prava na slobodno kretanje te
prava boravišta sukladno pravu EU-a koje, premda formalno ispunjuje uvjete
utvrđene pravilima EU-a, nije u skladu sa svrhom tih pravila.? Tipični su primjeri zlouporabe fiktivni
brakovi. Iz podataka koje su dostavile države članice o broju
utvrđenih fiktivnih brakova[43]
vidljivo je da ovaj fenomen postoji, ali se njegovi razmjeri znatno razlikuju
među državama članicama. Unatoč niskim brojkama, utjecaj
organiziranog kriminala zabrinjavajući je faktor. Prema Europolu[44], unutar nekih mreža organiziranog
kriminala dogovaraju se fiktivni brakovi između državljana trećih
zemalja i mobilnih građana EU-a kako bi se stanovnicima trećih
zemalja omogućio ulazak te legalni boravak u EU-u. U tom području,
Europol i Eurojust mogu pružiti pomoć i potporu nacionalnim tijelima,
osobito u slučajevima povezanima s trgovinom ljudima. 3.2. Ograničenja slobode
kretanja sukladno Direktivi zbog očuvanja javnog reda U skladu s pravilima EU-a o slobodnom kretanju
državama članicama dopušta se poduzimanje učinkovitih mjera u svrhu
borbe protiv zlouporabe i prijevare ograničavanjem prava dodijeljenih
Direktivom, osobito odbijanjem ili ukidanjem tih prava. Svaka mjera kojom se ograničava sloboda
kretanja može se opravdati samo ako se njome poštuje načelo proporcionalnosti.
Ovo načelo[45],
koje se temelji izravno na Ugovoru, vrijedi za sve temeljne slobode te se u
skladu s tim odražava u Direktivi[46].
Nikada se ne smiju nametnuti ograničenja za potrebe opće prevencije,
poput protjerivanja ili zabrana ponovnog ulaska u državu za sve osobe u danoj
situaciji, a da nisu uzeti u obzir proporcionalnost, osobne okolnosti i težina
prekršaja. Oblik izricanja takvih ograničenja ovisi
o svakoj državi članici, ali ona obično podrazumijevaju: ·
Zabranu ulaska ili protjerivanje osobe zbog
očuvanja javnog reda ili javne sigurnosti. Pojmovi „javni red” i „javna sigurnost”
određeni su u državama članicama u skladu s nacionalnim potrebama.
Međutim, ti pojmovi moraju se strogo tumačiti[47] te pretpostavljati
prisutnu, istinsku te dovoljno ozbiljnu prijetnju jednom od temeljnih interesa
društva[48].
U izvanrednim okolnostima, trajni sitni kriminalitet može predstavljati
prijetnju javnom redu, unatoč činjenici da bilo koji
zločin/prekršaj, promatran zasebno, ne može predstavljati dovoljno
ozbiljnu prijetnju.? Međutim, postojanje višestrukih osuda nije samo po
sebi dovoljno da predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom redu. Nacionalna tijela
moraju dokazati da osobno ponašanje pojedinca predstavlja prijetnju javnom redu[49]. Nadalje, ponašanje
koje država članica smatra prihvatljivim za svoje državljane ne može
rezultirati restriktivnim mjerama[50].
Restriktivne mjere ne mogu se poduzeti zbog opće prevencije[51] ili u gospodarske
svrhe[52]. ·
Zabrane ponovnog ulaska[53] u državu mogu se
izreći zajedno s odlukom o protjerivanju samo u teškim slučajevima
gdje je vidljivo da će počinitelj u budućnosti i dalje
predstavljati prijetnju javnom redu. One ne mogu uslijediti automatski nakon
osuđujuće presude za kazneno djelo[54]. Osobe na koje se zabrana ponovnog ulaska u državu
odnosi mogu nakon razumnog vremenskog razdoblja podnijeti zahtjev za ukidanje
zabrane[55]. U slučajevima kada se pravo na slobodno
kretanje zloupotrebljava ili je ono stečeno na prijevaru, o ozbiljnosti
prekršaja ovisit će hoće li se osoba smatrati ozbiljnom prijetnjom
javnom redu, čime se može opravdati protjerivanje i u nekim
slučajevima zabrana ponovnog ulaska. 3.3. Borba protiv prijevare i
pogrešaka u području koordinacije socijalne sigurnosti Za potrebe koordinacije socijalne sigurnosti,
prijevara i pogreška definiraju se kako slijedi. ·
Prijevara u sustavu socijalne sigurnosti: bilo koje djelovanje ili nedjelovanje, radi stjecanja ili ostvarenja
naknade socijalne sigurnosti ili izbjegavanja obveza plaćanja doprinosa za
socijalnu sigurnost, protivno zakonu države članice[56]. ·
Pogreška: nenamjerna
pogreška ili propust službenika ili građana[57]. Komisija podupire
države članice u njihovim naporima u borbi protiv prijevare i pogrešaka u
području socijalne sigurnosti. U okviru Administrativne komisije za
koordinaciju sustava socijalne sigurnosti djeluje dobro uspostavljen sustav za
poboljšanje suradnje među državama članicama. Unutar tog okvira
države članice uspostavile su mrežu kontaktnih točaka za poboljšanje
njihove suradnje i dostavljanje godišnjih izvješća o prijevarama i pogreškama. Prijevara u
sustavu socijalne sigurnosti može biti podložna sankcijama — kaznenim ili
administrativnim — i unutar pravnih sustava država članica. Prijevara u
sustavu socijalne sigurnosti sama po sebi ne znači nužno zloporabu ili
prijevaru koja se odnosi na slobodno kretanje u smislu članka 35.
Direktive. Međutim, kada mobilni građanin EU-a sa zakonitim
boravištem na prijevaru ostvari korist na temelju lažnih izjava, sukladno
općim pravilima Direktive moguće je tu osobu protjerati ili joj
izreći zabranu ponovnog ulaska ako se građanin EU-a može smatrati
ozbiljnom prijetnjom javnom redu, u skladu s gore navedenim načelom
proporcionalnosti. 4. Socijalno uključivanje Neke države članice izvješćuju o
složenim situacijama u nekim njihovim gradovima. Osobito, čak i ako se to
tiče samo manjine mobilnih građana EU-a, slabi izgledi za
zapošljavanje i ostale teške situacije mogu stvoriti dodatni pritisak u manje
razvijenim područjima, posebno u pogledu lokalnih službi kao što su
školstvo, zdravstvo i stanovanje. Beskućništvo je evidentirano kao
rastući fenomen koji, unatoč tome što je mali u apsolutnim brojevima,
daje razlog za zabrinutost te je snažan izraz socijalne isključenosti[58]. U okviru politika socijalnog uključivanja
naglasak se stavlja na prepreke s kojima se građani suočavaju u
pristupu obrazovanju, zapošljavanju, financijskim uslugama, obiteljskim
naknadama te naknadama za djecu. Komisija nastavlja podupirati države
članice u provedbi integriranih aktivnih strategija za uključivanje[59], koje mogu imati pozitivnu
ulogu u uključivanju mobilnih građana EU-a u novo društvo. Financiranje EU-a namijenjeno socijalnom
uključivanju osmišljeno je za pomoć u ovom kontekstu. Države
članice mogu koristiti sredstva iz Europskoga socijalnog fonda (ESF) pri
izradi vlastitih programa namijenjenih potpori tijelima lokalne vlasti koja se
suočavaju s izazovom marginaliziranja građana na njihovu državnom
području, bilo da su oni državljani tih država ili građani koji
dolaze iz drugih država članica EU-a. Iz proračuna ESF-a dodijeljeno
je 12.9 milijardi EUR za socijalno uključivanje u razdoblju 2007. – 2013.
Mobilni građani EU-a mogu profitirati i od drugih djelovanja u okviru
ESF-a poput cjeloživotnog učenja, pomoći u pristupu zapošljavanju i
jačanja kapaciteta dionika. U razdoblju 2007. – 2013. omogućen je
ukupan iznos od 17.8 milijardi EUR za socijalnu infrastrukturu iz Europskoga
fonda za regionalni razvoj (ERDF), kojim se podupire stanovanje, ulaganja u
obrazovanje, zdravlje i briga o djeci. Države članice pozvane su da iskoriste
mogućnosti koje se nude u okviru ESF-a i ERDF-a kako bi se u programskom
razdoblju 2014. – 2020. nastavilo podupirati aktivnosti koje se odnose na
socijalno uključivanje. Komisija je
predložila uspostavljanje Fonda za europsku pomoć najugroženijima (FEAD)
za razdoblje 2014. – 2020. Cilj je fonda ublažiti najteže oblike siromaštva
pružajući nefinancijsku pomoć najugroženijim osobama, baveći se
problemom nedostatka hrane, posljedicama beskućništva i materijalnom
deprivacijom djece. 5. Pet mjera Kako bi pomogla nacionalnim tijelima i
tijelima lokalne vlasti u učinkovitoj primjeni pravila EU-a o slobodnom
kretanju te korištenju dostupnih sredstava tamo gdje su potrebna, Komisija
predstavlja pet konkretnih mjera koje provodi zajedno s državama članicama: 1.
Pomaganje državama članicama u borbi protiv fiktivnih brakova Komisija
će nadležnim tijelima pomoći u provedbi pravila EU-a koja im
omogućuju suzbijanje potencijalnih zlouporaba prava na slobodno kretanje
izradom priručnika o fiktivnim brakovima. Tim priručnikom, koji se izrađuje u
suradnji s državama članicama, nacionalnim tijelima pružit će se
jasniji uvid u pogledu pravnog okvira unutar kojeg oni mogu djelovati kada
istražuju sumnjive slučajeve ili odlučuju o tome hoće li
povući ili uskratiti pravo na slobodno kretanje na osnovi fiktivnog braka.
Ovo bi im trebalo pomoći pri rješavanju takvih slučajeva zlouporabe a
da se pritom ne ugrožava osnovni cilj zaštitnih mjera te olakšava slobodno
kretanje građana EU-a i članova njihovih obitelji koji koriste pravo
EU-a u dobroj vjeri. 2.
Pomaganje nadležnim tijelima u primjeni pravila EU-a o koordinaciji socijalne
sigurnosti Komisija
usko surađuje s državama članicama kako bi se poboljšala primjena
pravila o koordinaciji socijalne sigurnosti. U tom
kontekstu priprema se praktični vodič za pojašnjenje „testa o
uobičajenom boravištu” koji se koristi u okviru pravila EU-a o socijalnoj
sigurnosti. Bliža i djelotvornija suradnja između
ustanova socijalne sigurnosti ključna je za omogućavanje osobama da
ostvare svoja prava u što je moguće kraćem roku i pod najboljim
mogućim uvjetima, ali i za sprječavanje isplate prevelikih iznosa i
neopravdanih zahtjeva?. Nadležna tijela i ustanove koje imaju svoje
predstavnike u Administrativnoj komisiji usko surađuju kako bi osigurali
ujednačenost, učinkovitost, razmjenu informacija i postupke potrebne
za provedbu ovih odredaba. Važan alat o kojem se raspravlja jest uspostava
sustava koji se temelji na elektroničkoj komunikaciji među
institucijama, koji bi trebao uključivati i sigurnu elektroničku
platformu za razmjenu osobnih podataka u svrhu borbe protiv prijevare i
pogrešaka. Komisija usko surađuje s državama
članicama u Administrativnoj komisiji na pripremi praktičnog
vodiča za pomoć u učinkovitoj primjeni Uredbe. Objavit će
se na web-mjestu Komisije do kraja 2013. U praktičnom vodiču pojasnit će
se pojam „uobičajeno boravište” koji se koristi za potrebe Uredbi te
će se njime državama članicama omogućiti korisne smjernice i
pojašnjenja[60]. 3.
Pomaganje nadležnim tijelima u odgovaranju na izazove u pogledu socijalnog
uključivanja Komisija je
predložila da se u programskom razdoblju 2014. – 2020. potroši najmanje
20 % sredstava iz ESF-a na promicanje socijalnog uključivanja i
suzbijanje siromaštva u svakoj državi članici. Komisija
će nastaviti ulagati napore u cilju izgradnje kapaciteta tijela lokalne
vlasti za učinkovito korištenje Europskih strukturnih i investicijskih
fondova. U novom programskom razdoblju 2014. – 2020.,
najmanje 20 % ukupno dodijeljenih sredstava iz ESF-a u svakoj državi
članici (u odnosu na trenutačnih 17 %) mora se potrošiti na
promicanje socijalnog uključivanja i suzbijanje siromaštva i svih oblika
diskriminacije. Osim toga, iz ESF-a moći će se financirati izgradnja
kapaciteta svih dionika na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.
Matične države članice i odredišne države članice mobilnih
građana EU-a dobit će političke smjernice za izradu programa
socijalnog uključivanja uz potporu ESF-a. Posebna pozornost pridaje se
socijalnom uključivanju osoba u nepovoljnom položaju, uključujući
Rome. Komisija usko surađuje s državama članicama i potiče ih da
budu ambiciozne pri rješavanju posebnih izazova u ovom području unutar
sporazuma o partnerstvu, a nakon toga u svojim relevantnim operativnim
programima, te da osiguraju odgovarajuća financijska sredstva. Nadalje,
kako bi se riješila pitanja u pogledu kapaciteta, poput nedostatka znanja i
iskustva ili administrativnog kapaciteta upravljačkih tijela, Komisija
poziva države članice da razmisle o povjeravanju upravljanja i provedbe
nekih dijelova svojih programa posredničkim tijelima s dokazanim iskustvom
i znanjem o akterima na terenu. Usredotočujući se na područja u
kojima je pomoć potrebna, Komisija, u suradnji s drugim međunarodnim
organizacijama[61],
istražuje konkretne mjere kako bi ponudila sveobuhvatan paket dodatne potpore
općinama koje rade na poboljšanju uključivanja marginaliziranih
zajednica, osobito Roma, na svojim područjima. Komisija također
podupire suradnju europskih gradova u pogledu uključivanja Roma kroz
program PROGRESS. Osim toga, Komisija će objaviti brošure
za pojedinačne države u kojima će biti predstavljeni dostupni
Europski strukturni i investicijski fondovi kako bi pomogla tijelima regionalne
i lokalne vlasti u pronalasku mogućnosti financiranja za njihove projekte
kojima se potiče socijalno uključivanje i suzbijanje siromaštva. 4.
Rješavanje potreba tijela lokalne vlasti promicanjem razmjene najbolje prakse Komisija
će pomagati tijelima lokalne vlasti pri razmjeni najbolje prakse razvijene
diljem Europe u provedbi pravila o slobodnom kretanju i rješavanju izazova u
području socijalnog uključivanja. Komisija će do
kraja 2013. izraditi studiju kojom će ocijeniti utjecaj slobodnog kretanja
u šest većih gradova[62]
diljem Europe u kojima se provode politike u svrhu promicanja i olakšavanja
slobodnog kretanja i socijalnog uključivanja mobilnih građana EU-a,
poput pružanja usluga informiranja „sve na jednom mjestu“ osobama koje su tek
doselile. Na temelju toga Komisija će, u suradnji s Odborom regija, u
veljači 2014. organizirati prvu konferenciju s predstavnicima tijela
regionalnih i lokalnih vlasti u svrhu razmijene najbolje prakse. 5.
Pomaganje tijelima lokalne vlasti u primjeni pravila EU-a o slobodnom kretanju
u praksi Komisija
će uspostaviti internetski modul osposobljavanja kako bi zaposlenicima
tijela lokalne vlasti pomogla da u potpunosti razumiju i bolje primjenjuju
prava na slobodno kretanje građana EU-a. Komisija je
predložila da se u svim državama članicama uspostave službe za pravno
savjetovanje i informiranje mobilnih radnika EU-a te radi na jačanju
Europske mreže službi za zapošljavanje EURES u pogledu pomoći koja se
pruža tražiteljima zaposlenja i poslodavcima kako bi se postiglo da tražitelji
zaposlenja pronađu odgovarajuća radna mjesta. Kao što je navedeno u Izvješću o
građanstvu EU-a za 2013[63],
lokalne uprave imaju ključnu ulogu u provedbi prava građana na
slobodno kretanje s obzirom na to da su oni često prvo sučelje za
građane koji se dosele u novi grad. Iz pritužbi Komisiji vidljivo je da u
određenim slučajevima dužnosnici u lokalnim upravama nisu dovoljno
upoznati s pravima u području slobodnog kretanja. Komisija će do
kraja 2014., u suradnji s državama članicama, razviti internetski alat za
osposobljavanje (mjera 10) osmišljen u svrhu poboljšanja znanja unutar tijela
lokalne vlasti o pravima građana EU-a na slobodno kretanje te pružanja
pomoći tim tijelima prilikom suočavanja s nejasnoćama i složenim
slučajevima. U travnju 2013. Komisija je iznijela prijedlog
Direktive o mjerama za olakšavanje ostvarivanja prava dodijeljenih mobilnim
radnicima EU-a. Komisija poziva Europski parlament i Vijeće da ga donesu u
što je moguće kraćem roku[64].
Direktivom će se osigurati da nacionalna tijela pruže mobilnim radnicima i
članovima njihovih obitelji savjete i pomoć u ostvarenju njihovih
prava. Također, Komisija će – u skladu s
programom rada Komisije za 2013. i mjerom 2. iz Izvješća o građanstvu
EU-a za 2013.[65]
– iznijeti prijedlog za modernizaciju Europske mreže službi za zapošljavanje
EURES, kako bi se povećala uloga i utjecaj službi za zapošljavanje na
nacionalnoj razini, poboljšala koordinacija mobilnosti radne snage u EU-u te
EURES razvio u pravi europski alat za posredovanje radnih mjesta i
zapošljavanje. 6. Zaključak Pravo na slobodno kretanje pravo je iz Ugovora
o EU-u koje građani najviše cijene te smatraju najvažnijim
postignućem europske integracije. Ono je srž građanstva Unije. Države članice i EU dijele odgovornost u
omogućavanju funkcioniranja pravila o slobodom kretanju na korist
građana, rasta i zapošljavanja. Pravilima EU-a o slobodom kretanju i pristupu
socijalnoj pomoći i socijalnoj sigurnosti olakšava se ostvarivanje prava
na slobodno kretanje te se štite oni koji uistinu koriste to pravo. U isto
vrijeme, u njima su sadržane snažne zaštitne mjere koje se koriste kako
bi se osiguralo da se prava dodijeljena građanima EU- a ne
zloupotrebljavaju, da se poštuju obveze u skladu s pravom EU-a te da se
programi socijalne pomoći države članice domaćina ne izlažu
nepotrebnim opterećenjima. Države članice i institucije EU-a zajedno
su odgovorne za podržavanje prava na slobodno kretanje, uključujući i
reagiranje na percepcije javnosti koje se ne temelje na činjenicama ili
gospodarskoj stvarnosti. U izvršavanju te odgovornosti nacionalna tijela mogu
računati na potporu Komisije na temelju pristupa te kroz 5 mjera navedenih
u ovoj Komunikaciji. STATISTIČKI PRILOG Prikaz 1: Stopa aktivnosti među
mobilnim građanima i državljanima EU-a (dob 15-64), 2012. Prikaz je izrađen na temelju broja radno
sposobnih (dobna skupina15-64) mobilnih građana EU-a koji borave u državi. Izvor: Eurostat,
Anketa o radnoj snazi EU-a (tablica lfsa_argan).
Napomena: u prikazu su navedene samo glavne odredišne zemlje mobilnih
građana EU-a. Tih 17 država članica obuhvaća 99% mobilnih
građana EU-a u 2012.
Prikaz 2: Udio primanja socijalnih naknada
za mobilne građane EU-a u određenim državama članicama? Vanjski krug: postotak mobilnih građana EU-a u usporedbi s nacionalnim stanovništvom; unutarnji krug: postotak primatelja socijalne skrbi koji su državljani i mobilni građani EU-a. Državljani su označeni svjetloplavom, mobilni građani EU-a crnom, a državljani trećih zemalja (gdje je dostupno) ljubičastom bojom. Podaci o udjelu stanovništva: migracijske statistike Eurostata za 2012., dopunjene Anketom Eurostata o radnoj snazi EU-a, nacionalnim izvorima podataka i vlastitim procjenama. Podaci o udjelu primanja socijalnih naknada?: podatke su dostavile države članice, a prikupila ih je Komisija uz pomoć FREEMO skupine stručnjaka. Oni nisu usporedivi, i zbog nedostatka usklađenosti naknada na razini EU-a. || Cipar – naknada iz sustava socijalne skrbi u srpnju 2012. || || Češka Republika – socijalna skrb bez osiguranja (nije datirano) || Danska – primatelji socijalne naknade ili dohodak od rada u 2012. || Estonija – socijalna skrb u 2012. || Finska – naknade za nezaposlenost u 2012. || || || || || Njemačka – socijalne naknade za tražitelje zaposlenja u 2012. || Grčka – mirovine u lipnju 2013. || Irska – naknada za tražitelje zaposlenja, naknada za stanovanje i djecu (obitelji i djeca) u 2013. || Nizozemska – socijalna skrb u 2012. || || || || || Portugal – socijalna naknada za integraciju, naknade za obitelj i potpore za osobe starije dobi || Rumunjska – socijalna skrb u lipnju 2013. (zbirni podaci za mobilne građane EU-a i državljane trećih zemalja) || Slovačka – socijalna skrb u svibnju 2013. || Slovenija – socijalna pomoć u kolovozu 2013. || || || || [1] Članci 45. i 48. Ugovora o funkcioniranju Europske
unije (UFEU). [2] Članak 21. UFEU-a [3] Zapošljavanje i socijalni razvoj u Europi 2011. ,
mobilnost radne snage unutar EU-a i utjecaj proširenja, str. 274. [4] Flash Eurobarometer (EB) 365, veljača 2013., http://ec.europa.eu/public_opinion/flash/fl_365_en.pdf. [5] Standardni EB 79, svibanj 2013., http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/eb/eb79/eb79_en.htm. [6] Flash EB 365, prethodno naveden. [7] Europska komisija, procjene GU-a za zapošljavanje
utemeljene na statističkim podacima o migraciji iz Eurostata i
istraživanju o radnoj snazi EU-a (LFS). [8] Europska komisija, Tromjesečni pregled stanja
zapošljavanja i socijalne situacije u EU-u, lipanj 2013., str. 42. – 43.
utemeljen na podacima Eurostata i istraživanju o radnoj snazi EU-a. [9] ICF GHK Milieu: Činjenična analiza utjecaja
na sustave socijalne sigurnosti država članica prava neaktivnih migranata
unutar EU-a na posebne novčane naknade za koje ne plaćaju doprinose
te na zdravstvenu zaštitu dobivenu na temelju boravišta, poglavlje 4. str.
61, http://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=10972&langId=en. [10] Eurostat, Istraživanje o radnoj snazi EU-a, modul iz
2008. o položaju migranata na tržištu rada, tablica na internetu: lfso_08cobr. [11] To su obično studenti, umirovljenici, osobe u potrazi
za poslom i neaktivni članovi obitelji. [12] Prethodno navedeno izvješće ICF GHK Milieu, poglavlje
3., str. 16. utemeljeno na podacima Eurostata i istraživanju o radnoj snazi
EU-a. [13] Prethodno navedeno izvješće ICF GHK Milieu, poglavlje
3., str. 25. utemeljeno na podacima Eurostata i istraživanju o radnoj snazi
EU-a. [14] Prethodno navedeno izvješće ICF GHK Milieu, str. 24.
utemeljeno na podacima Eurostata i istraživanju o radnoj snazi EU-a. [15] Eurostat, istraživanje o radnoj snazi EU-a. Udio
mobilnih građana EU-a (15 godina i starijih) koji su ekonomski neaktivni
smanjio se s 34,1 % u 2005. na 30,7 % u 2012. (Eurostat, istraživanje
o radnoj snazi EU-a). [16] Eurostat, istraživanje o radnoj snazi EU-a. [17] Zapošljavanje i socijalni razvoj u Europi 2011. ,
mobilnost radne snage unutar EU-a i utjecaj proširenja, str. 268 – 276. [18] Dustmann et al., Assessing the Fiscal Costs and
Benefits of A8 Migration to the UK, http://ideas.repec.org/p/crm/wpaper/0918.html;
Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Fiscal Impact of
Migration, u International Migration Outlook 2013. OECD-a, http://www.oecd.org/els/mig/imo2013.htm. [19] OECD, Fiscal Impact of Migration, u International
Migration Outlook 2013. OECD-a, http://www.oecd.org/els/mig/imo2013.htm;
prethodno navedeno izvješće ICF GHK Milieu; Dustmann et al., Assessing
the Fiscal Costs and Benefits of A8 Migration to the UK, http://ideas.repec.org/p/crm/wpaper/0918.html;
CEPS, Social Benefits and Migration, A contested relationship and
policy challenge in the EU (poglavlja 1. i 7.); EU Labor Markets After
Post-Enlargement Migration, Martin Kahanec, Klaus F. Zimmermann (eds.),
Springer-Verlag Berlin Heidelberg, 2010; Ian Preston,The Effect of
Immigration on Public Finances, Centar za istraživanje i analizu migracija,
2013., http://www.cream-migration.org/publ_uploads/CDP_23_13.pdf. [20] Dokazi koje je prikupila Administrativna komisija za
koordinaciju sustava socijalne sigurnosti upućuju na činjenične
i pravne poteškoće u primjeni koordinacijskih odredbi i dodjeli naknada na
osnovi boravaka financiranih iz poreza neaktivnim osobama. Međutim, ne
postoje dokazi o većoj raširenosti prijevara. [21] Vidi Prilog o statistikama, prikaz 2. Na zahtjev
Vijeća Komisija je zatražila od država članica u lipnju 2013. da
dostave, inter alia, podatke o mobilnim građanima EU-a koji su zatražili
ili dobili socijalne naknade. Od 21 države koja je odgovorila Austrija,
Belgija, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina nisu
bile u mogućnosti dostaviti te podatke. Litva je dostavila podatke o izvezenim
naknadama socijalne skrbi. Podaci iz ostalih 13 država odnose se na
različite naknade te nisu usporedivi, stoga su za svaku državu
grafički prikazani u kružnim dijagramima . [22] Prethodno navedeno izvješće ICF GHK Milieu, , poglavlje
5., str. 84. [23] Vidi na primjer pregled litarature u izvješću
ICF-GHK Milieu i u CEPS, Social benefits and migration, A contested relationship and policy
challenge in the EU. [24] Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
29 travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na
slobodno kretanje i boravište na području države članice, SL
L 158, 30.4.2004., str. 77. [25] Uredba (EZ) br. 492/2011 Europskog parlamenta i
Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji, SL
L 141, 27.5.2011., str. 1.
[26] Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i
Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti,
SL L 166, 30.4.2004., str. 1.; Uredba (EZ) br. 987/2009 Europskog
parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka
provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti,
SL L 284, 30.10.2009., str. 1.
[27] Posebne odredbe o pravima pacijenata u prekograničnoj
zdravstvenoj skrbi obuhvaćene su Direktivom 2011/24/EU Europskog
parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011 o o primjeni prava pacijenata u
prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, SL L 88, 4.4.2011., str. 1. [28] Članak 6. Direktive. [29] Uvodna izjava 9. članak 7. i članak 14. stavak
4. točka (b) Direktive. [30] Članak 16. Direktive. [31] Članak 7. stavak 2. Uredbe (EU) br. 492/2011,
prethodno navedene. [32] Članak 24. Direktive. [33] Naknade financijske prirode, neovisno o njihovom statusu u
okviru nacionalnog prava, namijenjene olakšavanju pristupa tržištu rada države
članice domaćina ne mogu se smatrati ,socijalnom pomoći’ u
smislu članka 24. stavka 2. Direktive: Spojeni predmeti C-22/08 i C-23/08 Vatsouras
i Koupatantze, stavak 45. [34] Članak 8. stavak 4. Direktive. [35] Članak 14. stavak 2. Direktive. [36] Obuhvaćeno Uredbom 883/2004, vidi poglavlje 1.3.
prethodno navedeno, predmet C-140/12 Brey.. [37] Predmet C-140/12 Brey, stavci 38. and 42. [38] Članak 14. stavak 3. Direktive. [39] Članak 15. Direktive i predmet C-140/12 Brey,
stavak 72. [40] Članak 14. stavak 1. Direktive. [41] Vidi predmete C-76/76 Di Paolo, C-102/91 Knoch
i C-90/97 Swaddling. [42] COM(2009) 313, odjeljak 4.1. [43] Nakon zahtjeva Vijeća Komisija je zatražila od država
članica da dostave informacije o zlouporabi slobode kretanja sklapanjem
fiktivnih brakova.? 12 država članica dostavilo je statističke
podatke o utvrđenim slučajevima. U razdoblju 2010. – 2012., u
Cipru su zabilježena 174 takva braka, a u Portugalu 144; u istom razdoblju
Poljska je odbila 2 (od ukupno 391) zahtjeva za izdavanje dozvole boravišta na
tim osnovama; u Češkoj Republici zabilježen je 51 takav brak u 2012. te 22
u razdoblju između siječnja i srpnja 2013.; u 2012. u Danskoj je
utvrđeno 8 fiktivnih brakova, a Finska je odbila 10 (od ukupno 650)
zahtjeva za izdavanje vize na tim osnovama; u razdoblju 2012. – 2013. Švedska
je odbila pravo boravka u 30 slučajeva zbog razloga povezanih s fiktivnim
brakovima i krivotvorenjem isprava (od 26 546 zahtjeva za dozvolu boravka); u
Nizozemskoj je utvrđeno 368 fiktivnih brakova (od 550 brakova istraženih
unutar tri pilot projekta) od 2007.; u Irskoj je zabilježeno 9 fiktivnih
brakova u 2010.; u razdoblju između svibnja i listopada 2011. Ujedinjena
Kraljevina je, na temelju problema povezanih s autentičnosti brakova,
odbila 76 zahtjeva za obiteljske dozvole za EGP (od 256 slučajeva u kojima
se sumnjalo na zlouporabu te koji predstavljaju otprilike 2 % zahtjeva
zaprimljenih u tom razdoblju); konačno, Estonija i Rumunjska navele su da
kod njih nisu utvrđeni fiktivni brakovi, u Estoniji u razdoblju
siječanj 2011. – srpanj 2013., a u Rumunjskoj od siječnja 2007. U dva
slučaja, dostavljeni su podaci o sumnji na fiktivne brakove:
Ujedinjena Kraljevina: izvješća matičara o 934 (2010.), 1 741
(2011.) i 1 891 (2012.) sumnjiva slučaja. Njemačka:
izvješća o trenutačno 250 sumnjiva slučaja u svim Länder;
167 (savezna pokrajina Hessen), 43 (Berlin) i 71 (München) sumnjivi slučaj
u 2012. [44] Ocjena o prijetnji teškog i organiziranog kriminala u
EU-u iz 2013., Odjeljak 1.9, https://www.europol.europa.eu/sites/default/files/publications/socta2013.pdf;
Ocjena o prijetnji teškog i organiziranog kriminala u EU-u iz 2011.,
Poglavlje o olakšanoj nezakonitoj migraciji, https://www.europol.europa.eu/sites/default/files/publications/octa2011.pdf [45] Predmeti C-55/94 Gebhard, stavak 37., i C-100/01 Olazabal,
stavak 43. [46] Uvodna izjava 16. i članci 15. stavak 1., 15. stavak
3. i 27. stavak 2. [47] Predmeti 41/74 Van Duyn, stavak 18., C-348/09 P.
I., stavak 23., i C-434/10 Aladzhov, stavak 34. [48] Članak 27. stavak 1. Direktive i predmeti 30/77 Bouchereau,
stavak 35., i C-348/09 P. I., stavak 34. [49] Predmet C-349/06 Polat, stavak 39.; Komunikacija o
smjernicama za bolji prijenos i provedbu Direktive 2004/38/EZ, COM(2009) 313,
kraj odjeljka 3.2. [50] Spojeni predmeti 115/81 i 116/81 Adoui and Cornouaille,
stavak 8., i predmet C-268/99 Jany, stavak 61. [51] Odražava se u članku 28. stavku 1. Direktive i
predmetu 67/74 Bonsignore, stavku 6. [52] Predmeti C-434/10 Aladzhov, stavci 29. i 30., i
C-249/11 Byankov, stavci 35. i 36. [53] U ovoj komunikaciji izraz „zabrana ponovnog ulaska” odnosi
se na „odluke o protjerivanju” sukladno članku 32. Direktive. [54] Predmet C-348/96 Calfa, stavci 27. i 28. [55] Članak 32. stavak 1. Direktive i spojeni predmeti
115/81 i 116/81 Adoui and Cornuaille, stavak 12. [56] Dio A, Odjeljak 2(a) Rezolucije Vijeća od 22. travnja
1999., SL C 125, 6.5.1999., str. 1. [57] Odluka br. H5 Administrativne komisije za
koordinaciju sustava socijalne sigurnosti od 18. ožujka 2010. u pogledu
suradnje u borbi protiv prijevare i pogrešaka u okviru Uredbe Vijeća (EZ)
br. 883/2004 i Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i
Vijeća o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, SL L 149,
8.6.2010., str. 5. [58] Vidi radni dokument službi Komisije Suzbijanje
beskućništva u Europskoj uniji, SWD (2013)42 završna verzija, priložen
uz Komunikaciju Komisije od 20. veljače 2013. Ususret
socijalnom ulaganju za rast i koheziju — uključujući provedbu
Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020., COM(2013) 83 završna
verzija. [59] Komunikacija Komisije od 3. listopada 2008. o preporuci o
aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada, COM(2008) 639
završna verzija; Komunikacija Komisije od 20. veljače 2013. Ususret
socijalnom ulaganju za rast i koheziju — uključujući provedbu
Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020., gore navedena; Komunikacija Komisije
od 5. travnja 2011. Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do
2020., COM(2011) 173 završna verzija. [60] Praktični vodič bit će ograničen na
primjenu Uredbi i neće obuhvaćati primjenu Direktive. [61] Poput Norveškog fonda EGP-a, Vijeća Europe, UNDP-a,
Zaklade Otvoreno društvo i Agencije EU-a za temeljna prava. [62] Barcelona, Dublin, Hamburg, Lille, Prag i Torino. [63] Izvješće Komisije Izvješće o građanstvu
EU-a za 2013.– Građani EU-a: vaša prava, vaša budućnost,
COM(2013) 269 završna verzija, 8.5.2013. [64] COM(2013) 236, 26.4.2013. [65] COM(2013) 269 završna verzija, 8.5.2013.