This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52013DC0499
COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THE COMMITTEE OF THE REGIONS European higher education in the world
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Europsko visoko obrazovanje u svijetu
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Europsko visoko obrazovanje u svijetu
/* COM/2013/0499 final */
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Europsko visoko obrazovanje u svijetu /* COM/2013/0499 final */
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM
PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU
REGIJA Europsko visoko obrazovanje u svijetu 1. EUROPA I GLOBALNA UTRKA ZA
TALENTOM Globalizacija i tehnološki razvoj radikalno
mijenjanju okruženje visokog obrazovanja. Očekuje se da će potražnja
za visokim obrazovanjem eksponencionalno rasti u sljedećih dvadeset godina
od postojećih 99 milijuna studenata u cijelome svijetu na 414 milijuna[1] do 2030. godine pri čemu
Kina pokazuje daleko najbrži rast posljednjih godina, a prate ju Brazil i
Indija. Žeđ za znanjem i socijalna mobilnost u gospodarstvima u nastanku dovest
će visoko obrazovanje na dohvat ruke milijunima građana u cijelome
svijetu. Mijenjaju se i tehnologija i očekivanja
studenata. Studenti sve više očekuju da će moći brati što
uče, kako uče i kada uče, u skladu s njihovim potrebama i
interesima. Oni su spremni učiti u zemlji podrijetla, u inozemstvu, putem
tečajeva koji se nude na internetu ili kombinirati sve tri
mogućnosti. Obrazovanje, posebno visoko obrazovanje, u
srcu je strategije Europa 2020. i ambicija Europe da postane pametno, održivo,
uključivo gospodarstvo. Ono igra presudnu u ulogu napretku pojedinaca i
društva i zahvaljujući utjecaju na inovacije i razvoj, osigurava
osposobljeni ljudski kapital koji je gospodarstvima utemeljenim na znanju nužan
preduvjet za rast i razvoj. Nastavljajući se na nedavne inicijative o Modernizaciji
visokog obrazovanja u Europi[2]
i Strategiju o obrazovanju[3],
te kao odgovor na zaključke Vijeća od 11. svibnja 2010. o
međunarodnoj dimenziji visokog obrazovanja[4], ova Komunikacija
ima za cilj doprinijeti ciljevima strategije Europa 2020. pomažući
državama članicama i institucijama visokog obrazovanja[5] (IVO) u razvoju strateških
partnerstava koja će omogućiti Europi da se djelotvornije suoči
s globalnim izazovima. Suradnja na razini EU-a i u širem europskom
okviru već je olakšala razvoj visokog stupnja usporedivosti, sukladnosti i
razmjene između IVO-a i sustava Europskog prostora visokog obrazovanja.
Bolonjski proces, programi kao što su Erasmus, Tempus, Erasmus Mundus i Marie
Curie, alati za transparentnost kao što su Europski sustav za prijenos i
prikupljanje bodova (ECTS) i Europski kvalifikacijski okvir (EQF) pomogli su
nacionalnim sustavima visokog obrazovanja u EU da ostvare značajan stupanj
unutareuropske internacionalizacije. Internacionalizacija je sve raširenija
pojava s globalnom dimenzijom: uz suradnju unutar EU-a i pitanja mobilnosti
koja su obuhvaćena u Komunikaciji o Modernizaciji europskog visokog obrazovanja,
ova Komunikacija analizira uzajamno korisne prilike koje se nude u širom
međunarodnom kontekstu i globalnoj publici promiče, ako je potrebno,
korištenje europskih procesa i alata. Europa je i dalje privlačno odredište za
mobilne učenike sa stabilnim udjelom međunarodno mobilne studentske
populacije od oko 45%[6],
a to je populacija za koju se očekuje da će rasti s oko 4 milijuna
danas na 7 milijuna do kraja desetljeća. Međutim, ako europske IVO i
dalje žele biti odredišta broj jedan uz sve veću konkurenciju iz Azije, s
Bliskog Istoka i Latinske Amerike, one moraju na strateški način
iskoristiti ugled Europe kao odredišta koje pruža vrhunsko visoko obrazovanje.
One moraju povećati svoju privlačnost, aktivno promicati
međunarodnu mobilnost studenata i nastavnog osoblja, nuditi vrhunski
inovativni kurikulum i izvrsnost u podučavanju i istraživanju, te
surađivati i sklapati strateška partnerstva s drugim IVO-ima, državnim
institucijama, privatnim sektorom i civilnim društvom u cijelome svijetu.
Nadalje, moraju snažno doprinijeti gospodarskom rastu poticanjem inovacija i
osiguravanjem da visoko obrazovanje prati tržišne potrebe[7]. Digitalno obrazovanje, posebno
pojava masivnih otvorenih online tečajeva (MOOC), donosi nove
inicijative za strateška partnerstva između obrazovnih institucija te nove
mogućnosti dosega do potencijalnih studenata koji ne mogu putovati ili
prekinuti posao, a koji žele iskoristiti ponudu visokog obrazovanja izvan
njihove zemlje podrijetla. Države članice moraju podržati te napore stvaranjem
povoljnih uvjeta za internacionalizaciju na nacionalnoj i regionalnoj razini te
uklanjanjem preostalih pravnih i administrativnih prepreka za mobilnost. Dok svjetska gospodarstva insistiraju na
većoj konkurenciji, stvaranje i privlačenje vrhunskih talenata više
nije cilj samo malog broja zemalja ili svjetski poznatih IVO-a. Mnoge IVO žele
poboljšati kvalitetu svojih tečajeva kako bi privukle i zadržale najbolje
studente. Internacionalizacija visokog obrazovanja pomoći će našim
učenicima, bez obzira putuju li u inozemstvo ili ostaju u Europi, da žive
u globalnom svijetu, da obogate svoje iskustvo i znanje, zapošljivost,
produktivnost i mogućnosti zarade. Slično tome, kako je istaknuto u Komunikaciji
o jačanju i usmjeravanju međunarodne suradnje EU-a u području
istraživanja i obrazovanja[8],
ovaj je globalni pokret institucijama visokog obrazovanja donio nove
mogućnosti za promicanje strateških partnerstava u okviru aktivnosti
istraživanja i inovacija. U Odjeljku 2. ove Komunikacije navode
se ključna prioritetna područja za IVO-e i države članice koje
nastoje povećati svoje aktivnosti internacionalizacije. Specifične
aktivnosti koje će poduzeti EU ulažući svoju dodanu vrijednost u
potporu tim naporima internacionalizacije, predstavljene su u Odjeljku 3., dok
se u Odjeljku 4. navode koraci koji slijede. 2. KLJUČNI PRIORITETI ZA
INSTITUCIJE VISOKOG OBRAZOVANJA I DRŽAVE ČLANICE: PREMA SVEOBUHVATNIM
STRATEGIJAMA INTERNACIONALIZACIJE Iako nekoliko država članica i mnogi IVO-i
već imaju uspostavljene strategije za internacionalizaciju visokog
obrazovanja[9],
one su često uglavnom usmjerene na mobilnost studenata: međunarodna
akademska suradnja još uvijek je fragmentirana i ovisi o inicijativi pojedinih
akademskih ili istraživačkih timova, a nije nužno povezana s institucionalnom
ili nacionalnom strategijom. Djelotvorne strategije bi trebale uključivati
i razvoj međunarodnih kurikuluma, strateških partnerstava, pronalaženje
novih načina prezentiranja sadržaja i osiguravanje sukladnosti s širim nacionalnim
politikama za međunarodnu suradnju, međunarodni razvoj, migracije,
trgovinu, regionalni razvoj, istraživanje i inovacije. Nedavno provedeno istraživanje
Udruženja europskih sveučilišta (EUA) pokazuje da većina institucija
za visoko obrazovanje smatra da nacionalne i institucionalne strategije
internacionalizacije imaju pozitivan učinak na njihove aktivnosti
internacionalizacije.[10] Razvoj sveobuhvatne strategije
internacionalizacije znači, u prvom redu, uključivanje IVO-a,
njihovih studenata, znanstvenika i nastavnog osoblja, kao i nacionalnih
sustava, u sve mjerodavne aktivnosti vezane uz istraživanje, inovacije i visoko
obrazovanje na globalnoj sceni, u skladu s njihovim pojedinačnim profilom
i potrebama rastućeg tržišta rada i gospodarske strategije zemlje. U tome
smislu, ne postoji jedinstveni pristup koji odgovara svima i države
članice bi trebale prilagoditi svoje nacionalne strategije jačanju vlastitih
prednosti, povećanju vlastite prisutnosti na međunarodnoj sceni i
privlačenju talenta, uzimajući u obzir utvrđen manjak nacionalnih
i međukulturnih vještina i imajući na umu potrebe njihovih
partnerskih zemalja u razvoju za znanjem i istraživanjem. Predloženi
ključni prioriteti navedeni za IVO-e i države članice trebaju se
stoga promatrati kao alat s aktivnostima koje bi se trebale kombinirati u
okviru sveobuhvatne strategije, u skladu s njihovim potrebama. Sveobuhvatna strategija
internacionalizacije trebala bi obuhvaćati ključna područja
grupirana u sljedeće tri kategorije: međunarodna mobilnost studenata i nastavnog osoblja, internacionalizacija
i unaprjeđenje kurikuluma i digitalnog učenja i strateška suradnja, partnerstva
i izgradnja kapaciteta. Te se kategorije ne bi trebale promatrati kao izolirani
već kao integrirani elementi sveobuhvatne strategije. 2.1. Promicanje međunarodne
mobilnosti studenata i nastavnog osoblja Međunarodna mobilnost studenata,
najraširenije i vjerojatno najmoćnije sredstvo internacionalizacije,
dramatično se mijenja u odnosu na količinu i oblik, i u nekim je
slučajevima postala ključan izvor prihoda za IVO-e. Broj tercijarnih studenata
koji idu u inozemstvo svake godine je 7 % veći, a najveći broj
dolazi iz Kine, Indije i Republike Koreje. Iako zemlje OECD-a apsorbiraju 77 %
ukupne potražnje, a Azija trenutno daje 52 % međunarodno mobilnih studenata,
udio mobilnih studenata koji studiraju u Australiji, Novom Zelandu i Rusiji
brzo raste. U isto vrijeme, Sjeverna Amerika (SAD i Kanada) ostaje
privlačna regija s 21 % mobilnih studenata. Izvorne zemlje sve više
postaju odredišne zemlje: Kina nije samo važna izvorna zemlja, ona već
prihvaća 7 % svjetske međunarodno mobilne studentske populacije.
Ako pogledamo ukupnu količinu nadolazeće mobilnosti, tri države članice
EU-a – Ujedinjena Kraljevina, Francuska i Njemačka – privlače 63 %
svih studenata izvan Europskog prostora visokog obrazovanja (EPVO).[11] Povećava se mobilnost bodova kao dio diplome
u zemlji podrijetla: u Europi kroz njezine sheme mobilnosti, u okviru SAD-a
kroz programe studiranja u inozemstvu, dok se u drugim dijelovima svijeta razvijaju
i šire slične sheme. Ovakva vrsta mobilnosti značajno doprinosi
internacionalizaciji. Kao rezultat sve veće mobilnosti, transparentnost
i priznavanje znanja stečenog negdje drugdje trebala bi biti prioritet.
Napori uloženi u razvoj kvalitetnih okvira za mobilnost u okviru EU-a i šireg
Bolonjskog procesa znače da je Europa najnaprednija globalna regija u tome
smislu. Povelja Erasmus[12]
u kojoj su utvrđena temeljna načela i minimalni zahtjevi koje IVO
moraju zadovoljiti kod provedbe programa mobilnosti Erasmus, uz Dodatak
diplomi i uporabu ECTS bodova, svi su potencijalno globalno privlačni.
Potrebno je poticati priznavanje stečenih bodova u cijelome svijetu kako
bi se poboljšala transparentnost i „prenosivost“ rezultata učenja preko
granica. Mobilnost se ne odnosi samo na studente: mobilnost
nastavnog osoblja donosi mnoge pogodnosti instituciji i pojedincu. To je
instrument za stjecanje novih sposobnosti, učenje novih jezika i
načina podučavanja i stvaranje međunarodne umreženosti. IVO-i bi
trebali poticati svoje nastavno osoblje da proširuje svoje međunarodno
iskustvo te ih prikladno nagrađivati prilikom ocjenjivanja njihovog rada. Uključivanje
poticaja i nagrada u institucionalnu strategiju igra ključnu ulogu u
osiguranju uspješne mobilnosti osoblja. Mobilnost, posebno prenošenje bodova, potrebno
je koristiti kao snažan poticaj za unaprjeđenje kakvoće europskog
visokog obrazovanja. IVO-i bi trebali razvijati bolje usluge slanja i primanja
međunarodnih studenata ili znanstvenika, uključujući usluge
individualne profesionalne orijentacije i savjetovanja u cilju olakšavanja
integracije u gradove/regije/zemlje, uz jezično obrazovanje, ako je
potrebno. IVO-i bi trebali uspoređivati i nadograđivati kurikulume s
partnerskim institucijama u cilju boljeg podučavanja i jačanja institucionalnog
vodstva i upravljanja. Međunarodna razmjena studenata u okviru programskog
okvira služit će kao poticaj za priznavanje stranih diploma. Mobilnost
će stoga imati učinak ne samo na razvoj i zapošljivost pojedinaca,
već i na institucije. Osim toga, snažne lokalne veze između
sveučilišta i gospodarstva od ključne su važnosti za primjenu
istraživačkog i obrazovnog potencijala sveučilišta na jačanje
inovacija i rasta. Pravila o imigraciji državljana trećih
zemalja trebala bi podržati napore IVO-a da poboljšaju
svoj međunarodni profil umjesto da stvaraju prepreke za mobilnost i na taj
način ugrožavaju ugled Europe u inozemstvu. Vrijeme i trošak vezani uz
dobivanje nužnih viza i/ili dozvola te značajne razlike u praksi
između pojedinih zemalja EU-a mogu odvraćati od izbora EU-a kao
odredišta za učenje ili istraživanje. Nedavna studija Europske migracijske
mreže pod nazivom Imigracija međunarodnih studenata u EU[13] ukazuje na to da, iako su
države članice olakšale prihvaćanje studenata iz trećih zemalja
u EU na temelju direktive 2004/114/EZ, oni još uvijek mogu biti
suočeni s izazovima koji proizlaze iz nacionalnih propisa i/li prakse. Nedavni prijedlog Komisije[14] o preinaci Direktiva 2005/71/EZ
i 2004/114/EZ o uvjetima ulaska, boravka i pravima državljana
trećih zemalja u svrhe istraživanja, studiranja i slično trebao bi
studentima i znanstvenicima iz trećih zemalja olakšati i učiniti
privlačnijim ulazak i boravak u EU na vremenska razdoblja duža od 90 dana.
Prijedlog, između ostalog, nacionalnim tijelima propisuje jasne vremenske
rokove za odlučivanje o prijavama, predviđa više mogućnosti za
pristup tržištu rada za vrijeme boravka studenata i olakšava mobilnost unutar
EU-a. Ključni prioriteti institucija visokog obrazovanja i država članica vezano uz mobilnost su sljedeći: – usmjeriti strategije internacionalizacije na uključivanje snažne komponente mobilnosti studenata, znanstvenika i nastavnog osoblja, uz okvir kakvoće koji uključuje usluge profesionalne orijentacije i savjetovanja; – uspostaviti dvosmjerne programe mobilnosti s trećim zemljama koji uključuju širok opseg tema i, ako je potrebno, usmjereni su na deficitarna područja; – podržati pravedno i formalno priznavanje sposobnosti stečenih u inozemstvu međunarodnim mobilnim studentima, znanstvenicima i nastavnom osoblju, uključujući bolju uporabu alata transparentnosti i usporedivosti i sve veću usmjerenost na rezultate učenja; – donijeti, prenijeti i pravovremeno provesti predloženu preinačenu Direktivu kojom se spajaju Direktive 2005/71/EZ i 2004/114/EZ. 2.2. Promicanje
internacionalizacije kod kuće i digitalnog učenja Definicija odgovarajuće razine i uzorka
međunarodne mobilnosti, za nastavno osoblje i učenike, trebala bi
biti sastavni dio strategija internacionalizacije. Međutim,
internacionalizacija ne bi trebala koristiti samo manjini studenata i nastavnog
osoblja iz IVO-a koji će boraviti u inozemstvu. Dokazi pokazuju[15] da su mobilnost studenata
prema inozemstvu, razmjena studenata i privlačenje međunarodnih
studenata i dalje najveći prioriteti politika internacionalizacije država
članica i pojedinih IVO-a. Međutim, mobilnost će uvijek biti ograničena
na relativno mali postotak studentske populacije i nastavnog osoblja: politike
visokog obrazovanja moraju se usredotočiti na integraciju globalne dimenzije
u pripremu i sadržaj svih kurikuluma i obrazovnih procesa (što se ponekad
naziva „internacionalizacija kod kuće”), kako bi osigurale da
većina učenika, njih 80 – 90 % koji nisu
međunarodno mobilni u smislu mobilnosti diploma ili bodova, svejedno mogu
steći međunarodne vještine koje su potrebne u globaliziranom svijetu. Nazočnost međunarodno usmjerenih i
stranih predavača/znanstvenika te stranih studenata način je kojim se
većina studenata koji nisu mobilni mogu izložiti međunarodnim pristupima.
Na taj se način mogu poboljšati rezultati IVO-a i kakvoća njihovog
obrazovanja poticanjem razmjene obrazovnih materijala te olakšavanjem
učinkovitog korištenja virtualnih kampusa, obrazovnog softvera i suradnje.
Disciplinarne i multidisciplinarne mreže mogu biti sredstva za razmjenu nastavnog
osoblja i internacionalizaciju kurikuluma. Integriranje
međunarodne dimenzije u kurikulume naglašava važnost jezika. S jedne
strane, znanje engleskog jezika de facto je dio bilo koje strategije
internacionalizacije u odnosu na učenike, predavače i institucije i
neke su države članice uvele, ili uvode, ciljane tečajeve engleskog
(posebno na razini magisterija) kao dio strategije privlačenja talenata
koji inače ne bi došli u Europu. S druge strane, višejezičnost je važno europsko bogatstvo: cijene ju međunarodni studenti[16] i trebalo bi ju poticati u okviru podučavanja
i istraživanja u cijelom kurikulumu visokog obrazovanja. Znanje više europskih
jezika povećava karijerne mogućnosti i dijelom utječe na to
hoće li osposobljeni diplomanti ili znanstvenici ostati u Europi nakon što
diplomiraju, kao što su istakli studenti izvan EU-a u okviru programa Erasmus
Mundus koji su boravili u barem dvije europske zemlje. Kako bi se mogli
uspješno integrirati u zemlju domaćina, mobilni studenti, znanstvenici i
predavači trebaju pomoć u učenju jezika, uključujući
priliku da uče lokalni jezik(e), bez obzira je li to jezik obrazovanja ili
istraživačke skupine. Digitalno učenje i opsežnija uporaba IKT
tehnologije mogu povećati mogućnosti pristupa europskim IVO-ima i
otvoriti kurikulum znanju, materijalima i metodama podučavanja iz cijelog
svijeta, potičući nova partnerstva, sinergije i razmjene između
disciplina i fakulteta, koje bi inače bilo teško uspostaviti. Veća
otvorenost i pristup putem tehnologije poboljšat će tržišno natjecanje i
transparentnost i omogućiti IVO-ima da prilagode metode podučavanja i
materijale potrebama studenata koji će raditi na globaliziranom tržištu
rada. To će rezultirati stupnjevanim promjenama
na poslovni model svakog IVO-a otvaranjem mogućnosti za potpuno novu
publiku (npr. međunarodni učenici izvan kampusa, pojedinci koji prate
jedan predmet, ali ne i cijeli program, različite dobne skupine) i za nove
usluge (npr. pomoć u učenju koju nudi nastavno osoblje, ocjene,
potvrđivanje). Mijenja se društvena uloga institucija kao pružatelja
znanja i inovacija i kao poticatelja razvoja te se vrši pritisak na IVO-e da
razmisle o svojoj društvenoj odgovornosti u lokalnom, nacionalnom i regionalnom
kontekstu, uključujući odgovornost izgradnje kapaciteta u
gospodarstvima u nastajanju i zemljama u razvoju u cijelome svijetu. Europa ima neke od najboljih sveučilišta
za učenje na daljinu i kombinirano učenje te druge netradicionalne
metode učenja. Pružanje Otvorenih obrazovnih resursa (OER)[17] i, posebno, Otvorenog
obrazovnog softvera (OCW)[18]
i Masivnih otvorenih online tečajeva (MOOC-a) pojavilo se i brzo
razvijalo posljednjih godina u smislu razrađenosti i organizacije[19]. Iako online tečajevi i diplome
nisu nova pojava, eksponencijalno povećanje u pružanju obrazovanja putem interneta
i digitalnih materijala, kao i povećanje u pružanju usluga ocjenjivanja, potvrđivanja
i akademskih bodova od strane odabranih MCCO-a (trend u nastajanju posebno u
mnogim IVO-ima u zemljama kao što su SAD i Australija) može dovesti do
radikalne preobrazbe visokog obrazovanja. Novi
trendovi u digitalnom obrazovanju i nastajanje MOOC-a trebali bi služiti kao
poticaj IVO-ima da preispitaju svoje strukture troškova i svoje misije te da se
uključe u svjetska partnerstva radi povećanja kakvoće sadržaja i
obrazovnog iskustva putem kombiniranog učenja. Europa mora preuzeti vodstvo u globalnim
naporima za iskorištavanje potencijala digitalnog obrazovanja -
uključujući dostupnost IKT-a, uporabu OER-a i pružanje MOOC-a - te za
savladavanje sustavnih prepreka koje još uvijek postoje u odnosu na osiguranje
kakvoće, ocjenjivanje studenata i priznavanje, te financiranje. O tome
potencijalu i preprekama govorit će se u budućoj inicijativi Komisije. Ključni prioriteti internacionalizacije kod kuće i digitalnog učenja za institucije visokog obrazovanja i države članice su sljedeći – iskoristiti međunarodna iskustva i sposobnosti nastavnog osoblja IVO-a u cilju razvoja međunarodnih kurikuluma u korist nemobilnih i mobilnih učenika; – povećati mogućnosti koje se nude studentima, znanstvenicima i nastavnom osoblju da razviju jezične vještine, posebno stipendije za učenje lokalnih jezika za one koji predavanja slušaju na engleskom, u cilju maksimalnog iskorištavanja pogodnosti koje nudi europska jezična raznolikost; – stvoriti prilike za međunarodnu suradnju putem online učenja i proširiti uporabu IKT-a i Resursa za otvoreno obrazovanje radi lakšeg pristupa, internacionalizacije kurikuluma i pripremanja terena za nove oblike partnerstava. 2.3. Jačanje strateške
suradnje, partnerstava i izgradnje kapaciteta Promjene kao što su ogranci fakulteta u drugim
zemljama te visoko obrazovanje putem interneta i nastanak novih obrazovnih
snaga utječu na ravnotežu između suradnje i tržišnog natjecanja u
okviru strategija internacionalizacije. Gospodarska važnost međunarodnog
visokog obrazovanja brzo raste. Nekoliko zemalja,
uključujući popularne destinacije kao što su Ujedinjena Kraljevina,
Kanada, SAD i Australija, pridaju veliku važnost visokom obrazovanju kao usluzi
koja predstavlja značajan izvor prihoda (u vrijednosti od 8,25 milijardi
funti u Ujedinjenoj Kraljevini i 15,5 milijardi australskih dolara u Australiji
u 2010.). U nekim državama članicama EU-a, kao što
su Nizozemska, Švedska i Danska, uvedene su visoke školarine za studente iz
trećih zemalja jer na taj način institucije povećavaju razine
prihoda što im omogućava da, primjerice, ponude ciljane stipendije
studentima iz zemalja u nastanku ili u razvoju. S druge strane, druge države
članice su donijele jasne političke odluke o održavanju školarina za
državljane trećih zemalja niskima ili su ih ukinule kao dio strategije internacionalizacije
i kao način na koji će privući više međunarodnih studenata. Međunarodni studenti imaju pozitivan
gospodarski učinak na zemlju domaćina bez obzira na to naplaćuju
li im se školarine ili ne. Studija Nizozemske vlade iz 2012. godine[20] pokazuje da kada bi samo 2,5 %
međunarodnih diplomanata ostalo raditi u zemlji, to bi imalo pozitivne
dugoročne učinke na javne financije, i to ne samo u smislu nadoknade
uloženih sredstava. Europski sustav visokog obrazovanja nudi niz
konkurentnih prednosti koje bi se trebale iskoristiti, kao što je čvrsta i
uspješna tradicija zajedničkih ili dvostrukih diploma, doktorskih studija,
industrijskih doktorata i nedavni razvoj EIT-ovih[21] Zajednica znanja i inovacija
(KIC) u globalno važnim područjima. Međutim, internacionalizacija
zahtjeva bolju suradnju s novim centrima visokog obrazovanja na drugim
kontinentima. Europski IVO-i trebali bi se postaviti u
skladu sa svojom jačinom u obrazovanju, istraživanju ili inovacijama te
sklapati partnerstva unutar i izvan Europe u cilju
jačanja i nadopunjavanja vlastitog profila: putem zajedničkih
projekata i istraživačkih aktivnosti, internetskih tečajeva koji
predstavljaju kombinaciju tradicionalnih i novih kanala za distribuciju i
isporuku, uključujući vođenje zajedničkih kampusa ili
ogranaka kampusa u trećim zemljama. Već postojeće
istraživačke mreže trebale bi biti odskočna daska za nove nastavne suradnje,
a zrela obrazovna partnerstva trebala bi donositi nove istraživačke
projekte. Pokazalo se da su zajedničke i
dvostruke diplome snažni alati za promicanje osiguranja kakvoće i uzajamnog
priznavanja kvalifikacija, za privlačenje talenta i produbljivanje
partnerstava te za jačanje međunarodnog iskustva, interkulturalnih
kompetencija i zapošljivosti diplomanata. Prema tome, EU i države članice
trebale bi osigurati snažne poticaje za jačanje uloge zajedničkih i
dvostrukih diploma u strategijama internacionalizacije europskih IVO-a,
polazeći od iskustva gotovo 700 europskih IVO-a i onih izvan EU-a koje su
već imale koristi od zajedničkih i dvostrukih diploma koje su
predviđene u programu Erasmus Mundus. Postoje dvije prepreke koje
IVO-ima otežavaju uspostavu zajedničkih programa, s akademskog i
administrativnog stajališta, i koje treba ukloniti: institucionalni propisi
(postupci akreditacije, sustavi ocjenjivanja, propisi o ispitima i diplomskim
radnjama, upisni postupci i politike školarina) i nacionalno zakonodavstvo
(posebno vezano uz izdavanje zajedničkih diploma). Međunarodna strateška partnerstva u
koja su u jednakoj mjeri uključena poduzeća i institucije visokog
obrazovanja od ključne su važnosti za prekogranične inovacije u
cilju rješavanja globalnih izazova. To je posebno slučaj u novonastalim
gospodarstvima u kojima Europa mora razviti uravnoteženu suradnju s centrima
izvrsnosti kako bi osigurala jaču lokalnu prisutnost. Partnerstva koja
imaju za cilj jačanje poduzetništva i inovacija, poticajne inovativnih
pristupa, poduzetničkih vještina i stavova kod učenika donijet
će koristi europskoj konkurentnosti i partnerskim zemljama. Poseban
potencijal leži u promicanju pristupačnih i uključujućih
inovacija koje bi mogle pomoći gospodarstvima u nastajanju da se
suoče s društvenim izazovima i promicati pristup tržištu, trgovinu i
ulaganja europskih poduzeća. Suradnja sa zemljama u razvoju i njihovim
IVO-ima trebala bi biti sastavni dio strategija internacionalizacije, uz inovativne partnerske modele kao sredstvo jačanja suradnje
sjever-jug i jug-sjever kao što su zajednički programi, učenje i
mobilnost nastavnog osoblja. Postoje brojni dokazi[22] koji pokazuju da je visoko
obrazovanje ključ za ispunjavanje zahtjeva za znanjem koje je od
ključne važnosti za gospodarski razvoj: putem stvaranja radnih mjesta,
boljeg upravljanja, napretka poduzetništva i međugeneracijske mobilnosti i
jačeg civilnog društva. Europski IVO-i priznaju da imaju važnu ulogu u
podupiranju napora za modernizacijom dijelova svijeta koji su u nastanku i u
razvoju te da moraju doprinijeti pronalaženju rješenja za globalne izazove kao
što su promjene klime ili sužavanje jazova u razvoju između ljudi i
naroda. Osim toga, države članice podupiru programe suradnje i izgradnje
kapaciteta koji nadopunjuju akcije EU-a u tome području. Studenti,
nastavno osoblje i znanstvenici koji rade li studiraju u europskim IVO-ima
često su posrednici za suradnju s nacionalnim institucijama i zemljama na
razvoju, koordinaciji i praćenju međunarodnih projekata suradnje. Uz specifične, tradicionalne aktivnosti
izgradnje kapaciteta, sama mobilnost, a posebno mogućnost prenošenja
bodova, mogu povećati kvalitetu visokog obrazovanja u zemljama u razvoju: ubrzavanjem
izrade strategija internacionalizacije i uporabe alata za transparentnost i priznavanje,
pomaganjem institucijama da razviju bolje usluge slanja i primanja stranih
studenata ili znanstvenika te promicanjem priznavanja stranih diploma. Kako je istaknuto u projektu Pristup
uspjehu[23],
razvojna suradnja nije uvijek dovoljno priznata u izjavama o misiji IVO-a. Međutim,
suradnja europskih IVO-a u izgradnji kapaciteta u trećim zemljama može
istovremeno biti akademski korisna za europske institucije i činiti dio
njihove društvene odgovornosti. Rad s IVO-ima u siromašnim zemljama, posebno u
poslijeratnim zemljama, te uspostava partnerstava s institucijama koje nisu
tako dobro opremljene, europskim IVO-ima daje priliku da daju snažan doprinos
razvoju određene regije i tako uspostave dugoročnu stratešku vezu s
tom regijom. U svijetu koji se brzo razvija, prilike se brzo mijenjaju i
današnje zemlje u razvoju sutra će postati gospodarstva u nastajanju. Ključni prioriteti vezani uz partnerstvo za institucije visokog obrazovanja i države članice su sljedeći: – jačati kapacitet visokog obrazovanja i istraživanja za rješavanje globalnih problema sudjelovanjem u međunarodnim partnerstvima i savezima usmjerenim prema inovacijama; – ukloniti preostale prepreke razvoju i provedbi programa zajedničkih i dvostrukih diploma, na institucionalnoj i nacionalnoj razini, te poboljšati odredbe za osiguranje kakvoće i prekogranično priznavanje; – ponuditi poduzetničke i inovativne kurikulume uključujući vještine koje se mogu prenositi i stvoriti mogućnosti usavršavanja u inozemstvu kroz suradnju s poslodavcima unutar i izvan EU-a; – osigurati usklađenost između strategija internacionalizacije i politika EU-a za razvojnu suradnju uzimajući u obzir načela jednakosti i vlasništva zemlje partnera; iskoristiti studente, znanstvenike i nastavno osoblje iz trećih zemalja kao posrednike za suradnju s IVO-ima u tim zemljama. 3. DOPRINOS EU-A
INTERNACIONALIZACIJI VISOKOG OBRAZOVANJA Države članice i njihovi IVO-i odgovorni su
za reformu svojih sustava visokog obrazovanja i za pružanje potpore
strategijama internacionalizacije. Dodana vrijednost EU-a – suradnja s državama
članicama uz poštovanje autonomije institucija visokog obrazovanja – posebno
kroz programe Europa 2020. i Erasmus+ u okviru Višegodišnjeg
financijskog okvira za 2014. – 2020. (VFO)[24], je pružiti snažniju
potporu politikama i financijske poticaje za internacionalizaciju strategija. Program Erasmus+ za 2014. – 2020.
osigurat će značajna ulaganja na razini EU-a u ključna
područja strategija internacionalizacije, kao što su međunarodna
mobilnost, zajedničke diplome i međunarodna partnerstva za suradnju,
uključujući izgradnju kapaciteta i osposobljavanje nastavnog osoblja
u novonastalim dijelovima svijeta i dijelovima svijeta u razvoju. Erasmus+,
zahvaljujući integraciji vanjskih instrumenata, prekida postojeću
fragmentaciju različitih postojećih vanjskih programa visokog
obrazovanja i ima za cilj akcije EU-a učiniti vidljivijim, koherentnijim i
privlačnijim. Okvirni program za istraživanje i inovacije Obzor
2020. i njegove obrazovne komponente - aktivnosti Marie Skłodowske-Curie
(MSCA) za mobilnost znanstvenika i Europski institut za inovacije i
tehnologiju (EIT) – jačat će ulogu i sliku Europe kao
visokokvalitetnog i društveno odgovornog pružatelja visokog obrazovanja i
strateški će dodijeliti više sredstava mobilnosti studenata, znanstvenika
i nastavnog osoblja iz i prema trećim zemljama. MSCA će oko 20 %
od svih stipendista Marie Skłodowske-Curie pronaći izvan Europe i poticati
veze s partnerima u cijelome svijetu kroz znanstvena istraživanja za vrijeme
razdoblja mobilnosti. Kako bi doprinijela strategijama internacionalizacije u razdoblju 2014. – 2020., Komisija će sredstvima EU-a: – pružati jaču financijsku potporu putem novog programa Erasmus+ za mobilnost u i iz trećih zemalja za do 135 000 studenata i nastavnog osoblja i omogućiti oko 15 000 znanstvenika iz trećih zemalja da započnu karijeru u Europi posredstvom aktivnosti Marie Skłodowske-Curie u okviru programa Obzor 2020.; – podržati međunarodne konzorcije IVO-a u razvoju zajedničkih magistarskih i doktorskih diploma kroz Erasmus+ i posredstvom aktivnosti Marie Skłodowske-Curie, te osigurati stipendije na visokoj razini za sudjelovanje oko 60 000 studenata poslijediplomskih studija; – podržati strateška partnerstva za suradnju i inovacije, uključujući do 1 000 partnerstava za izgradnju kapaciteta između IVO-a u EU i izvan EU-a. Doprinos EU-a usredotočit će se na
dva cilja politike navedena u nastavku: povećanje privlačnosti
europskog visokog obrazovanja unaprjeđenjem kakvoće i
transparentnosti i povećanje međunarodne suradnje za inovacije i
razvoj kroz partnerstva, dijalog i izgradnju kapaciteta. 3.1. Povećanje
privlačnosti europskog visokog obrazovanja poboljšanjem kakvoće i
transparentnosti U cilju lakšeg priznavanja stranih
kvalifikacija, EU će nastaviti s međunarodnim dijalogom o
politikama visokog obrazovanja s ključnim partnerskim zemljama i regijama
u cijelome svijetu. Poticat će bolje razumijevanje europskih normi i
alata, kao što su EQF, Tuning, ECTS, Dodatak diplomi, mreža Nacionalnih
informacijskih centara o priznavanju diploma (NARIC) i povelja Erasmus
radi jačanja uporabe tih europskih instrumenata i njihovog potencijala kao
globalnih normi. EU bi istovremeno trebao jačati dijalog o politikama i unaprijediti
znanje o obrazovnim sustavima i instrumentima partnerskih zemalja, između
ostalog putem Bolonjskog međuvladinog procesa, kako bi mogla razviti
europske standarde i alate. Kako bi mogla povećati kakvoću
visokog obrazovanja, internacionalizacija zahtijeva bolju suradnju s istovjetnim
sustavima u drugim regijama svijeta na osiguranju kakvoće, što
uključuje kakvoću usluga koje se nude mobilnim studentima, osiguranje
kakvoće akademskog sadržaja njihovih studija te osiguranje kakvoće
zajedničkih projekata i programa. Osim toga, potrebna je bliska suradnja
vezana uz postupke akreditacije studija. Budući da važnost rangiranja
sveučilišta raste, kao i utjecaj rangiranja na brendiranje pa tako i na
odabir odredišta za studiranje, Komisija podržava razvoj alata
transparentnosti kao alternative i nadopune tradicionalnom rangiranju
sveučilišta koje se uglavnom temelji na rezultatima znanstvenog
istraživanja. Novo višedimenzijsko i međunarodno rangiranje IVO-a na
temelju ocjene korisnika, ‘U-Multirank’, objavit će prve rezultate
početkom 2014. godine. Počevši od 2016./2017., rangiranje će provoditi
neovisna organizacija. Novi pristup rangiranju pokazivat će
različitost profila europskih IVO-a, nastavna i istraživačka
područja i specijalizacije u kojima su jaki te će biti otvoren
sudjelovanju IVO-ima izvan Europe pod istim uvjetima. 'U-Multirank' omogućit
će IVO-ima da zauzmu položaj na rang listi na temelju nekoliko pokazatelja
kao što su njihov međunarodni profil i da pronađu komplementarne i
slične partnere za suradnju. To će omogućiti onima koji
odlučuju o politikama, IVO-ima i studentima da rangiraju pojedine
institucije ili programe prema onome što im je najvažnije. Povećanjem
transparentnosti profila europskih IVO-a, olakšat će se „usklađivanje”
potreba za potencijalnim međunarodnim studentima i znanstvenicima, i na
taj način će se povećati privlačnost većeg broja
europskih IVO-a. Kako bi ostala privlačna destinacija za
međunarodne mobilne studente u vrijeme kada se pojavljuju novi regionalni
centri visokog obrazovanja, Europa mora pojačati napore koje ulaže u
promicanje globalne svijesti o vrhunskoj kakvoći i bogatoj kulturnoj i
jezičnoj raznolikosti europskog visokog obrazovanja. Međunarodne informativne i promotivne
kampanje na razini EU-a do sada su organizirane na tradicionalne načine
kao što je sudjelovanje na međunarodnim studentskim sajmovima pod parolom Studiraj
u Europi, internetske stranice i komunikacijski alati Studiraj u Europi
i Odredište Europa[25],
niz sajmova na temu europskog visokog obrazovanja u Aziji i Latinskoj Americi i
aktivnosti u okviru programa Erasmus Mundus. Komisija će
surađivati s nacionalnim promidžbenim agencijama i zainteresiranim
stranama u cilju nadopunjavanja nacionalnih informativnih i promotivnih
napora vezano uz programe studiranja i financiranja, posebno u državama
članicama s manjim udjelom međunarodnih studenata, i promicat će
europsku dimenziju visokog obrazovanja izvan Europe uz pomoć delegacija
EU-a i savjetnika za obrazovanje i istraživanje u veleposlanstvima država
članica. Većina država članica EU-a ima „one-stop
shop” internetske stranice na engleskom jeziku koje mobilnim studentima ili znanstvenicima
pružaju informacije i pomoć. Nacionalne internetske stranice na kojima se
objavljuju prilike za studiranje i zapošljavanje, npr. Finska i Nizozemska[26], nadopunjavaju se na europskoj
razini. Komisija će nastaviti financirati portale visokog obrazovanja[27] koji promiču ponudu
europskih obrazovnih programa i stipendija, uz portal EURAXESS[28], koji daje popis slobodnih
radnih mjesta i poveznice na različite službe koje nude praktične
informacije o životu u drugim zemljama, savjete vezane uz useljavanje i
informacije o socijalnoj sigurnosti. Portal EU-a za useljavanje[29] pruža prilagođene
informacije na razini EU-a i država članica o useljeničkim postupcima
za državljane trećih zemalja. Inovativne metode primjenjivat će se
putem studentskih udruženja koja djeluju kao ambasadori i promotori visokog
obrazovanja u EU, te pomoću novih medija za obraćanje digitalno
pismenoj ciljnoj publici. Studentske mreže međunarodnih obrazovnih
programa trebale bi se koristiti kao vrijedan instrument meke diplomacije u
cilju utjecaja na i uključivanja novih publika na način koji
promiče interese pojedinačnih država članica ili EU-a, a
Komisija će s državama članicama pokušati utvrditi najbolju praksu. Komisija će: – poticati usporedivost kvalifikacija, bodova i sustava prijave kroz međunarodnu suradnju i dijalog; – povećavati kakvoću mobilnosti putem pojačane Povelje Erasmus na kraju 2013., između ostalog, i putem smjernica za IVO-e za samoocjenjivanje i nadzor; – promicati provedbu alata U-Multirank, novog višedimenzionalnog i međunarodnog alata za rangiranje IVO-a radi jačanja transparentnosti, usporedivosti i referentnih vrijednosti između IVO-a; – pružiti potporu suradnji s nacionalnim promidžbenim agencijama i udruženjima studenata dijeljenjem informacija i koordiniranjem zajedničkih akcija u cilju oglašavanja Europe kao visokokvalitetnog odredišta za učenje i istraživanje (npr. studentski sajmovi i izrada zajedničkih promidžbenih alata). 3.2. Jačanje međunarodne
suradnje u inovacijama i razvoju Programi zajedničkih i dvostrukih
diploma djelomično su uspješan vid
međunarodnih aktivnosti suradnje EU-a koje se temelje na međunarodnoj
mreži izvrsnosti za podučavanje, učenje i istraživanje[30]: U okviru programa Erasmus+
podržavat će se razvoj i povećavati broj zajedničkih
magistarskih studija. Ti zajednički programi, koji nadopunjuju
magistarske i doktorske programe EIT-ovih Zajednica za znanje i inovacije
(ZZI-ova), osigurat će obrazovanje visoke kvalitete sa snažnim
naglaskom na vještine koje traže budući poslodavci. Poticat će se
inovacije i međunarodna razmjena između IVO-a i poslovnih partnera, a
studenti i znanstvenici imat će priliku raditi u drugoj zemlji i stjecati
iskustvo u akademskom i privatnom sektoru. Aktivnosti Marie
Skłodowske-Curie, uključujući zajedničke
doktorate, Inovativne mreže osposobljavanja i Europski industrijski doktorati
pomoći će IVO-ima da uspostave znanstvenoistraživačke veze s
partnerima u cijelome svijetu i da osnaže trokut znanja između visokog
obrazovanja, poslovanja i istraživanja. Slično tome, Savezi znanja u
okviru Erasmusa+ poticat će inovacije i jačati veze
između poslodavaca i sudjelujućih IVO-a, i na međunarodnoj
razini. Dijalog o politikama sustav je razmjene informacija o zajedničkim izazovima između
različitih sustava s trećim zemljama ili regijama. S europske strane
ga vodi Komisija i on ima različite ciljeve, ovisno o međunarodnim
partnerima. Potrebno ga je jačati kao fleksibilan instrument suradnje i
meke diplomacije. U tu svrhu, Komisija će promicati učenje u
okruženju ravnopravnih sudionika, izgradnju kapaciteta na obje strane i
razmjenu dobre prakse u tim dijalozima, između ostalog, uključivanjem
bitnih zainteresiranih strana. Pomoći će partnerima da bolje
iskoriste prilike za takvu razmjenu koje se nude u okviru novih programa EU-a.
Dijalog o politikama u visokom obrazovanju s međunarodnim partnerima
trebao bi biti usklađen s postojećim okvirima suradnje kao što su
Strategija za proširenje, Europska politika susjedstva (na primjer u okviru
Istočnih partnerstava) ili različiti (višesektorski) partnerski
sporazumi s novonastalim ili industrijaliziranim zemljama kao što je Dijalog
među narodima na visokoj razini između EU-a i Kine, Dijalog o
obrazovanju i osposobljavanju u okviru EU-a i Strateško partnerstvo s Brazilom
te suradnja između EU-a i Rusije u zajedničkim područjima.[31] Međunarodna partnerstva za izgradnju
kapaciteta bit će od ključne važnosti za
pružanje potpore trećim zemljama za poboljšanje kvalitete njihovih sustava
visokog obrazovanja te napora modernizacije i internacionalizacije, za pripremu
terena za buduću akademsku i znanstvenoistraživačku suradnju i za
razvoj boljeg poznavanja lokalnih tržišta. Komisija će jačati donošenje
politika na temelju dokaza u području međunarodnog obrazovanja te
će osigurati da se politike temelje na najnovijim saznanjima o
prekograničnom pružanju visokog obrazovanja. Posebno postoji potreba za
boljim prikupljanjem podataka o međunarodnim tokovima studenata, znanstvenika
i nastavnog osoblja te o međunarodnoj akademskoj suradnji. Novi alati
suradnje kao što su OER zahtijevat će i pažljivo praćenje kako bi se
točno procijenio njihov učinak na studente i pružatelje
mogućnosti učenja. U ostvarivanju tih ciljeva, Komisija će surađivati
s nacionalnim i međunarodnim tijelima u cilju utvrđivanja i
popunjavanja praznina u znanju putem istraživanja, prikupljanja i analize
statističkih podataka i dijaloga sa stručnjacima u tome
području, iz EU-a i izvan nje. Komisija će: – provoditi bilateralne i multilateralne dijaloge o politikama s ključnim međunarodnim partnerima; – promicati EIT i njegove ZZI-ove radi poticanja međunarodne suradnje u području visokog obrazovanja i inovacija u cilju rješavanja društvenih problema sinergijom ostalih aktivnosti istraživanja i inovacija EU-a i na nacionalnoj razini; – jačati donošenje politika utemeljenih na dokazima u području međunarodnog obrazovanja, putem istraživanja, prikupljanja i analize statističkih podataka i razgovora sa stručnjacima; – predstaviti, sredinom 2013., inicijativu za promicanje digitalnog učenja i bolju primjenu IKT-a i OER-a u obrazovanju. 4. SLJEDEĆI KORACI Cilj je ove Komunikacije doprinijeti ciljevima
strategije Europa 2020. na način da se državama članicama i
institucijama visokog obrazovanja (IVO-ima) pomogne u razvoju strategija i
partnerstava koja će omogućiti Europi da se djelotvornije suoči
s globalnim izazovima. Sveobuhvatne strategije internacionalizacije
bit će uspješne samo ako su rezultat zajedničkih napora. Prilikom
oblikovanja ovih prijedloga, Komisija je obavila neformalna savjetovanja s
nizom zainteresiranih strana, uključujući ključne organizacije
koje predstavljaju IVO-e, poslodavce, mreže studenata, stručnjake u tome
području te predstavnike iz ministarstava obrazovanja zemalja EU-a i
trećih zemalja. Ona će nastaviti razgovore s tim zainteresiranim
stranama i uključit će Europski parlament, druge europske institucije
i države članice EU-a u daljnji napredak ove inicijative, a Skupinu za
praćenje Bolonjskog procesa u provedbu predloženih aktivnosti. Razvoj i praćenje smjernica politike i
akcija koje su predložene na kraju svakog odjeljka u ovoj Komunikaciji osigurat
će se provedbom instrumenata programa Erasmus+ i Obzor 2020.,
zajedničkim izvješćivanjem o strateškom okviru za Europsku suradnju u
obrazovanju i osposobljavanju (ET 2020.), vodećim odredbama strategije
Europa 2020. i godišnjim sustavom Praćenja obrazovanja i osposobljavanja u
EU-u, Bolonjskim procesom i dijalogom o politikama s bitnim međunarodnim
zainteresiranim stranama. [1] www.oecd.org/edu/highereducationandadultlearning/highereducationto2030vo l1demography.htm [2] COM(2011) 567 završna verzija [3] COM(2012) 669 završna verzija [4] http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:135:0012:0014:EN:PDF [5] Ovaj naziv obuhvaća sve vrste institucija visokog
obrazovanja, uključujući primijenjenu znanost,tehnološke institute, Grandes
Ecoles, poslovne škole, inženjerske škole, IUT, visoke škole, stručne
škole, veleučilišta, akademije. [6] UNESCO-v Institut za statistiku [7] Jača europska industrija za rast i gospodarski
oporavak: COM(2012) 582 završna verzija [8] COM(2012) 497 završna verzija [9] ec.europa.eu/education/external-relation-programmes/doc/mapping_en.pdf [10] http://www.eua.be/Libraries/Publications_homepage_list/EUA_International_Survey.sflb.ashx
[11] Europski prostor visokog obrazovanja 2012.: Izvješće
o provedbi Bolonjskog procesa, str. 154. [12] ec.europa.eu/education/erasmus/euc_en.htm [13] http://www.emnbelgium.be/sites/default/files/publications/0_immigration_of_international_
students_to_the_eu_sr_10april2013_finalpublic_0.pdf [14] http://europa.eu/rapid/press-release_IP-13-275_en.htm?locale=en [15] www.iau-aiu.net/content/global-surveys [16] ec.europa.eu/dgs/education_culture/evalreports/education/2012/mundus_en.pdf
[17] OER-ovi su bilo koja vrsta obrazovnih materijala koji su u
javnoj domeni ili su uvedeni otvorenom dozvolom. Priroda tih otvorenih
materijala znači da ih je zakonito i slobodno kopirati, koristiti,
prilagođavati i dijeliti. OER-ovi uključuju udžbenike, kurikulume,
silabuse, bilješke s predavanja, zadatke, ispite, projekte, audio, video i
animirane snimke. [18] OCW je besplatna i otvorena digitalna objava visokokvalitetnih
obrazovnih materijala na razini IVO-a. Organiziran je u obliku pojedinačnih
predmeta i često uključuje materijale za planiranje predmeta te alate
za ocjenjivanje i tematski sadržaj. OCW je otvoren, dostupan svima putem interneta,
u bilo kojem trenutku. [19] Npr. www.coursera.org;
www.udacity.com;
www.edx.org [20] www.rijksoverheid.nl/documenten-en-publicaties/rapporten/2012/05/16/de-economische-effecten-van-internationalisering-in-het-hoger-onderwijs.html [21] Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT) tijelo
je Europske unije osnovano u ožujku 2008. godine s ciljem povećanja
održivog rasta i konkurentnosti u Europi jačanjem sposobnosti za inovacije
u EU. [22] http://chet.org.za/papers/higher-education-and-economic-development-review-literature [23] http://www.accesstosuccess-africa.eu/images/finalconference/eua_whitepaper_eng_web.pdf [24] Od sredine 2011. na dalje, Europska komisija predstavila
je svoje prijedloge za novi višegodišnji financijski okvir (VFO) za
proračunski ciklus 2014 . – 2020. [25] http://ec.europa.eu/research/iscp/index.cfm?pg=destinationEurope [26] www.studyinfinland.fi;
www.studyinholland.nl
[27] Npr. ec.europa.eu/education/study-in-europe;www.study-info.eu;
www.distancelearningportal.eu [28] ec.europa.eu/euraxess
uključujući mreže EURAXESS LINKS uspostavljene
za znanstvenike iz Europe i trećih zemalja u SAD-u, Kini, Japanu, Indiji,
ASEAN-u i Brazilu radi promicanja Europe kao privlačnog odredišta za znanstvenike.
[29] http://ec.europa.eu/immigration/ [30] www.iie.org/en/Research-and-Publications/Publications-and-Reports/IIE-Bookstore/Joint-Degree-Survey-Report-2009 [31] ec.europa.eu/education/external-relation-programmes/doc/china/joint12_en.pdf