(1)

Zbog svoje visoke funkcionalnosti i relativno niskog troška plastika je sve prisutnija u svakodnevnom životu. Iako plastika ima korisnu ulogu u gospodarstvu i ključne primjene u mnogim sektorima, zbog njezine sve veće uporabe u proizvodima kratkog životnog vijeka, koji nisu osmišljeni za ponovnu uporabu ili isplativo recikliranje, proizvodnja i obrasci potrošnje povezani s njome postaju sve neučinkovitiji i linearniji. Stoga je, u kontekstu Akcijskog plana za kružno gospodarstvo utvrđenog u Komunikaciji Komisije od 2. prosinca 2015. pod nazivom „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo”, Komisija u Europskoj strategiji za plastiku utvrđenoj u njezinoj Komunikaciji od 16. siječnja 2018. pod nazivom „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu” zaključila da se problem stalnog porasta nastanka plastičnog otpada i ispuštanja plastičnog otpada u okoliš, posebno u morski okoliš, mora riješiti kako bi se ostvario kružan životni ciklus plastike. Europska strategija za plastiku korak je prema uspostavi kružnoga gospodarstva u kojem se dizajnom i proizvodnjom plastike i plastičnih proizvoda u potpunosti poštuju potrebe ponovne uporabe, popravka i recikliranja te u kojem se razvijaju i promiču održiviji materijali. Znatan negativan učinak na okoliš i zdravlje, kao i negativan gospodarski učinak određenih plastičnih proizvoda zahtijeva uspostavu posebnog pravnog okvira s ciljem učinkovitog smanjenja tih negativnih učinaka.

(2)

Ovom Direktivom promiču se kružni pristupi u kojima se prednost daje održivim i netoksičnim proizvodima koji se mogu ponovno upotrijebiti i sustavima za ponovnu uporabu nad proizvodima za jednokratnu uporabu, čime se prije svega želi smanjiti količina nastalog otpada. Takvo je sprečavanje nastanka otpada na vrhu hijerarhije otpada utvrđene u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). Ovom će se Direktivom doprinijeti postizanju cilja održivog razvoja Ujedinjenih naroda (UN) br. 12, odnosno osiguranju modelâ održive potrošnje i proizvodnje, koji je dio Programa održivog razvoja do 2030. koji je 25. rujna 2015. donijela Opća skupština UN-a. Što duljim zadržavanjem vrijednosti proizvoda i materijala i stvaranjem manje količine otpada gospodarstvo Unije može postati konkurentnije i otpornije, pritom smanjujući pritisak na dragocjene resurse i okoliš.

(3)

Morsko smeće prekogranične je prirode i priznato je kao rastući globalni problem. Smanjenje količine morskog smeća ključna je mjera za postizanje cilja održivog razvoja UN-a br. 14 kojim se poziva na očuvanje i održivo iskorištavanje oceana, mora i morskih resursa s ciljem održivog razvoja. Unija mora odigrati svoju ulogu u sprečavanju i rješavanju problema morskog smeća i nastojati utvrditi standarde za cijeli svijet. U tom kontekstu Unija surađuje s partnerima u brojnim međunarodnim forumima poput skupina G20 i G7 te UN-a kako bi promicala usklađeno djelovanje te je ova Direktiva dio nastojanja Unije na postizanju tog cilja. Kako bi ta nastojanja bila učinkovita, također je važno da se izvozom plastičnog otpada iz Unije ne prouzroči povećanje morskog smeća drugdje.

(4)

U skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. („UNCLOS”) (5), Konvencijom o sprečavanju onečišćenja mora potapanjem otpadnih i drugih tvari od 29. prosinca 1972. („Londonska konvencija”) i njezinim Protokolom iz 1996. („Londonski protokol”), Prilogom V. Međunarodnoj konvenciji o sprečavanju onečišćenja mora s brodova iz 1973. (MARPOL), kako je izmijenjena Protokolom iz 1978. koji se na nju odnosi, te Baselskom konvencijom o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju od 22. ožujka 1989. (6) i zakonodavstvom Unije o otpadu, to jest Direktivom 2008/98/EZ i Direktivom 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), od država članica zahtijeva se da osiguraju gospodarenje otpadom prihvatljivo za okoliš kako bi se spriječio nastanak morskog smeća iz izvora u moru i na kopnu te smanjila njegova količina. U skladu sa zakonodavstvom Unije o vodama, to jest direktivama 2000/60/EZ (8) i 2008/56/EZ (9) Europskog parlamenta i Vijeća, od država članica zahtijeva se i da riješe problem morskog smeća ako se njime dovodi u pitanje postizanje dobrog stanja okoliša njihovih morskih voda, među ostalim i kao doprinos cilju održivog razvoja UN-a br. 14.

(5)

U Uniji od 80 % do 85 % morskog smeća, izmjerenog kao broj komada smeća pronađenog na plažama, čini plastika, pri čemu plastični predmeti za jednokratnu uporabu čine 50 %, a predmeti povezani s ribolovom 27 % ukupne količine. Plastični predmeti za jednokratnu uporabu uključuju čitav niz uobičajenih potrošačkih proizvoda koji se brzo troše i odbacuju nakon što se jednom upotrijebe u svrhu za koju su namijenjeni, rijetko se recikliraju i često bivaju odbačeni u okoliš kao smeće. Znatan dio ribolovnog alata stavljenog na tržište ne skuplja se u svrhu obrade. Stoga su plastični proizvodi za jednokratnu uporabu i ribolovni alat koji sadržava plastiku posebno ozbiljan problem u kontekstu morskog smeća, predstavljaju ozbiljnu opasnost za morske ekosustave, biološku raznolikost i zdravlje ljudi te nanose štetu djelatnostima kao što su turizam, ribarstvo i pomorski promet.

(6)

Ispravno gospodarenje otpadom i dalje je ključno za sprečavanje nastanka svih vrsta smeća, uključujući morsko smeće. Postojeće zakonodavstvo Unije, to jest direktive 2008/98/EZ, 2000/59/EZ, 2000/60/EZ i 2008/56/EZ te Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (10), i instrumenti politika pružaju neke regulatorne odgovore za rješavanje problema morskog smeća. Plastični otpad posebno podliježe općim mjerama i ciljevima Unije u pogledu gospodarenja otpadom, kao što je cilj za recikliranje plastičnog ambalažnog otpada utvrđen u Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ (11) te cilj iz Europske strategije za plastiku kojim se želi osigurati da se do 2030. sva plastična ambalaža stavljena na tržište Unije može ponovno upotrijebiti ili lako reciklirati. Međutim, učinak tih mjera na morsko smeće nedostatan je te postoje razlike u opsegu i razini ambicioznosti nacionalnih mjera za sprečavanje nastanka i smanjenje količine morskog smeća. Osim toga, neke od tih mjera, posebno tržišna ograničenja za plastične proizvode za jednokratnu uporabu, mogle bi stvoriti prepreke trgovini i narušiti tržišno natjecanje u Uniji.

(7)

Kako bi se nastojanja usmjerila na područja u kojima su najpotrebnija, ovom bi Direktivom trebalo obuhvatiti samo plastične proizvode za jednokratnu uporabu koje se najčešće pronalazi na plažama Unije, kao i ribolovni alat koji sadržava plastiku te proizvode od oksorazgradive plastike. Procjenjuje se da plastični proizvodi za jednokratnu uporabu obuhvaćeni mjerama iz ove Direktive čine oko 86 % ukupnog broja plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu pronađenih na plažama Unije. Stakleni i metalni spremnici za napitke ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom s obzirom na to da nisu među plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu koje se najčešće pronalazi na plažama Unije.

(8)

Mikroplastika nije izravno obuhvaćena područjem primjene ove Direktive, ali doprinosi nastanku morskog smeća te bi Unija stoga trebala donijeti sveobuhvatan pristup rješavanju tog problema. Unija bi trebala poticati sve proizvođače na strogo ograničavanje mikroplastike u njihovim formulacijama.

(9)

Onečišćenje kopna i kontaminacija tla većim plastičnim predmetima i njihovim fragmentima ili mikroplastikom može biti znatno, a takva plastika može dospjeti u morski okoliš.

(10)

Ova je Direktiva lex specialis u odnosu na direktive 94/62/EZ i 2008/98/EZ. U slučaju sukoba između tih direktiva i ove Direktive, ova bi Direktiva trebala imati prednost unutar svojeg području primjene. To je slučaj s ograničenjima u vezi sa stavljanjem na tržište. Ovom se Direktivom posebno u pogledu mjera za smanjenje potrošnje, zahtjevâ u pogledu proizvoda, zahtjevâ u pogledu označivanja i proširene odgovornosti proizvođača nadopunjuju direktive 94/62/EZ i 2008/98/EZ te Direktiva 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(11)

Plastični proizvodi za jednokratnu uporabu mogu se proizvoditi od različitih vrsta plastike. Plastika se obično definira kao polimerni materijal kojemu se mogu dodati aditivi. Međutim, tom bi se definicijom obuhvatili i određeni prirodni polimeri. Nemodificirane prirodne polimere, u smislu definicije „tvari koje nisu kemijski promijenjene” iz članka 3. točke 40. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (13), ne bi trebalo obuhvatiti ovom Direktivom jer se oni prirodno pojavljuju u okolišu. Stoga bi za potrebe ove Direktive definiciju polimera iz članka 3. točke 5. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 trebalo prilagoditi te uvesti zasebnu definiciju. Plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive. Prilagođenom definicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku neovisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena. Boje, tinte i ljepila ne bi trebali biti predmetom ove Direktive i stoga ti polimerni materijali ne bi trebali biti obuhvaćeni definicijom.

(12)

Kako bi se jasno utvrdilo područje primjene ove Direktive, trebalo bi definirati pojam „plastičnog proizvoda za jednokratnu uporabu”. Iz definicije bi trebalo isključiti plastične proizvode koji su osmišljeni, dizajnirani i stavljeni na tržište tako da tijekom svojeg životnog vijeka podnesu višekratna kruženja ili višekratne cikluse uporabe na način da se ponovno napune ili ponovno upotrijebe u istu svrhu za koju su osmišljeni. Plastični proizvodi za jednokratnu uporabu obično su namijenjeni da se koriste samo jednom ili na kraće razdoblje prije zbrinjavanja. Vlažne maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu također bi trebale biti unutar područja primjene ove Direktive, dok bi vlažne maramice za industrijsku primjenu trebale biti isključene. Kako bi se dodatno pojasnilo treba li neki proizvod smatrati plastičnim proizvodom za jednokratnu uporabu za potrebe ove Direktive, Komisija bi trebala izraditi smjernice o plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu. S obzirom na kriterije utvrđene u ovoj Direktivi, primjeri spremnika za hranu koje za potrebe ove Direktive treba smatrati plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu jesu spremnici za brzu hranu ili kutije za jelo, sendviče, wrap sendviče i salate, s hladnom ili vrućom hranom, ili spremnici za svježu ili prerađenu hranu koja ne zahtijeva daljnju pripremu, poput voća, povrća ili slastica. Primjeri spremnika za hranu koje za potrebe ove Direktive ne treba smatrati plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu jesu spremnici koji sadržavaju sušenu hranu ili hranu koja se prodaje hladna i zahtijeva daljnju pripremu, spremnici koji sadržavaju hranu u količini većoj od pojedinačne porcije ili spremnici za hranu veličine pojedinačne porcije koji se prodaju u više od jedne jedinice.

Primjeri spremnika za napitke koje treba smatrati plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu jesu boce za napitke ili višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke koja se koristi za pivo, vino, vodu, osvježavajuća pića, sokove i nektare, instant napitke ili mlijeko, ali ne i čaše za napitke jer one za potrebe ove Direktive čine zasebnu kategoriju plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu. S obzirom na to da nisu među plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu koje se najčešće pronalazi na plažama Unije, stakleni i metalni spremnici za napitke ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom. Međutim, Komisija bi u kontekstu preispitivanja ove Direktive među ostalim trebala izvršiti evaluaciju čepova i poklopaca izrađenih od plastike koji se upotrebljavaju za staklene i metalne spremnike za napitke.

(13)

Plastični proizvodi za jednokratnu uporabu obuhvaćeni ovom Direktivom trebali bi biti predmetom jedne ili više mjera, ovisno o različitim čimbenicima kao što su dostupnost odgovarajućih i održivijih alternativa, izvedivost promjene obrazaca potrošnje te stupanj do kojeg su već obuhvaćeni postojećim zakonodavstvom Unije.

(14)

Za određene plastične proizvode za jednokratnu uporabu i dalje nisu na raspolaganju odgovarajuće i održivije alternative te se očekuje da će se potrošnja većine takvih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu povećati. Kako bi se taj trend preokrenuo i promicala nastojanja da se pronađu održivija rješenja, od država članica trebalo bi zahtijevati da poduzmu potrebne mjere, primjerice utvrđivanjem nacionalnih ciljeva za smanjenje potrošnje, kojima bi se postiglo ambiciozno i trajno smanjenje potrošnje tih proizvoda, a da se pri tom ne dovedu u pitanje higijena hrane, sigurnost hrane, dobre higijenske prakse, dobre proizvođačke prakse, obavješćivanje potrošača ili zahtjevi u pogledu sljedivosti koji su utvrđeni u uredbama (EZ) br. 178/2002 (14), (EZ) br. 852/2004 (15) i (EZ) br. 1935/2004 (16) Europskog parlamenta i Vijeća te drugom relevantnom zakonodavstvu o sigurnosti, higijeni i označivanju hrane. Države članice trebale bi u pogledu tih mjera težiti najvišoj mogućoj razini ambicioznosti, čime bi trebalo potaknuti znatan preokret trendova rasta potrošnje i doći do mjerljivog kvantitativnog smanjenja. Tim bi se mjerama trebao uzeti u obzir učinak proizvoda tijekom cijelog životnog ciklusa, među ostalim kada ih se pronađe u morskom okolišu, te bi se trebala poštovati hijerarhija otpada.

Ako države članice tu obvezu odluče provesti s pomoću tržišnih ograničenja, trebale bi osigurati da ta ograničenja budu proporcionalna i nediskriminirajuća. Države članice trebale bi poticati uporabu proizvoda koji su prikladni za višekratnu uporabu i koji su, nakon što postanu otpad, prikladni za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje.

(15)

Za druge plastične proizvode za jednokratnu uporabu na raspolaganju su odgovarajuće i održivije te cjenovno pristupačne alternative. Kako bi se ograničio štetan utjecaj takvih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu na okoliš, od država članica trebalo bi zahtijevati da zabrane njihovo stavljanje na tržište. Time bi se promicala uporaba tih održivijih alternativa koje su na raspolaganju i primjena inovativnih rješenja u pogledu održivijih poslovnih modela, alternativa koje podrazumijevaju ponovnu uporabu te zamjena materijala. Ograničenja u vezi sa stavljanjem na tržište uvedena ovom Direktivom također bi trebala obuhvaćati proizvode od oksorazgradive plastike jer se ta vrsta plastike ne razgrađuje biološki na odgovarajući način i time doprinosi onečišćenju okoliša mikroplastikom, ne može se kompostirati, negativno utječe na recikliranje konvencionalne plastike i ne donosi dokazivu korist za okoliš. Nadalje, s obzirom na visoku prisutnost ekspandiranog polistirenskog smeća u morskom okolišu i dostupnost alternativa, trebalo bi ograničiti i spremnike za hranu i napitke te čaše za napitke za jednokratnu uporabu izrađene od ekspandiranog polistirena.

(16)

Filtri za duhanske proizvode koji sadržavaju plastiku drugi su po učestalosti plastični predmeti za jednokratnu uporabu koje se pronalazi na plažama Unije. Potrebno je smanjiti veliki učinak na okoliš prouzročen izravnim odbacivanjem u okoliš otpada nastalog nakon potrošnje duhanskih proizvoda s filtrima koji sadržavaju plastiku. Očekuje se da će se inovacijama i razvojem proizvoda osigurati održive alternative za filtre koji sadržavaju plastiku te ih je potrebno ubrzati. Programima proširene odgovornosti proizvođača za duhanske proizvode s filtrima koji sadržavaju plastiku trebalo bi potaknuti i inovacije koje vode do razvoja održivih alternativa za filtre duhanskih proizvoda koji sadržavaju plastiku. Države članice trebale bi promicati širok raspon mjera za smanjenje odbacivanja u okoliš otpada nastalog nakon potrošnje duhanskih proizvoda s filtrima koji sadržavaju plastiku.

(17)

Čepovi i poklopci izrađeni od plastike koji se upotrebljavaju za spremnike za napitke jedni su od plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu koje se najčešće pronalazi na plažama Unije. Stoga bi se spremnici za napitke koji su plastični proizvodi za jednokratnu uporabu trebali smjeti stavljati na tržište samo ako ispunjaju posebne zahtjeve u pogledu dizajna proizvoda kojima se znatno smanjuje odbacivanje u okoliš čepova i poklopaca izrađenih od plastike. Spremnici za napitke koji su plastični proizvodi za jednokratnu uporabu i služe kao ambalaža uz navedeni zahtjev podliježu i osnovnim zahtjevima u pogledu sastava te mogućnosti ponovne uporabe, oporabe i recikliranja ambalaže koji su navedeni u Prilogu II. Direktivi 94/62/EZ.

Kako bi se olakšala usklađenost sa zahtjevima u pogledu dizajna proizvoda i osiguralo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta, potrebno je izraditi usklađenu normu donesenu u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (17) te bi poštovanje te norme trebalo dovesti do pretpostavke o usklađenosti s tim zahtjevima. Stoga je pravodobni razvoj usklađene norme od najveće važnosti za osiguravanje učinkovite provedbe ove Direktive. Trebalo bi predvidjeti dovoljno vremena da se izradi usklađena norma i omogući proizvođačima da prilagode proizvodne lance kako bi proveli zahtjeve u pogledu dizajna proizvoda. Kako bi se osigurala kružna uporaba plastike, potrebno je promicati tržišnu primjenu recikliranih materijala. Stoga je primjereno uvesti obveze nužnog minimalnog sadržaja reciklirane plastike u bocama za piće.

(18)

Proizvode od plastike trebalo bi proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. U kontekstu preispitivanja koje treba poduzeti u skladu s člankom 9. stavkom 5. Direktive 94/62/EZ Komisija bi trebala uzeti u obzir relativna svojstva različitih ambalažnih materijala, uključujući kompozitne materijale, na osnovi procjena životnog ciklusa, pri čemu bi se osobito trebalo posvetiti pitanjima sprečavanja nastanka otpada i dizajna za kružnost.

(19)

Zbog zdravlja žena trebalo bi izbjegavati prisutnost opasnih kemijskih tvari u higijenskim ulošcima, tamponima i aplikatorima za tampone. U okviru postupka za uvođenje ograničenja na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006, primjereno je da Komisija razmotri daljnja ograničenja za takve tvari.

(20)

Određeni plastični proizvodi za jednokratnu uporabu završe u okolišu zbog neodgovarajućeg zbrinjavanja putem kanalizacijskog sustava ili zbog drugog neodgovarajućeg ispuštanja u okoliš. Zbrinjavanje putem kanalizacijskog sustava može začepljenjem crpki i blokiranjem cijevi kanalizacijskim mrežama dodatno stvoriti znatnu ekonomsku štetu. Za te proizvode često nedostaju informacije o bitnim karakteristikama proizvoda ili odgovarajućem načinu zbrinjavanja otpada. Stoga bi plastični proizvodi za jednokratnu uporabu koji se često zbrinjavaju putem kanalizacijskog sustava ili na neki drugi neodgovarajući način trebali podlijegati zahtjevima u pogledu označivanja. Ta bi oznaka trebala sadržavati informacije za potrošače o odgovarajućim mogućnostima u pogledu gospodarenja otpadom za proizvod ili o tome koje načine zbrinjavanja otpada za taj proizvod treba izbjegavati u skladu s hijerarhijom otpada, kao i o prisutnosti plastike u proizvodu te o posljedičnom negativnom utjecaju na okoliš koji nastaje zbog odbacivanja smeća u okoliš ili drugog neodgovarajućeg zbrinjavanja proizvoda. Oznaka bi se, ovisno o slučaju, trebala nalaziti ili na ambalaži proizvoda ili na samom proizvodu. Komisija bi trebala biti ovlaštena za utvrđivanje usklađenih specifikacija za tu oznaku te bi pri tom trebala, prema potrebi, ispitati kakva je percepcija predložene oznake kod reprezentativnih skupina potrošača kako bi se osigurala njezina djelotvornost i razumljivost. Zahtjevi u pogledu označivanja već se primjenjuju u odnosu na ribolovni alat u skladu s Uredbom (EZ) br. 1224/2009.

(21)

Kada je riječ o plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu za koje nisu na raspolaganju odgovarajuće i održivije alternative, države članice trebale bi, u skladu s načelom „onečišćivač plaća”, uvesti i programe proširene odgovornosti proizvođača za pokrivanje potrebnih troškova gospodarenja otpadom i čišćenja smeća te troškova mjera za podizanje svijesti radi sprečavanja nastanka i smanjenja količine takvog smeća. Ti troškovi ne bi trebali premašivati troškove koji su potrebni za pružanje tih usluga na isplativ način, a trebali bi ih utvrditi dotični akteri na transparentan način.

(22)

Direktivom 2008/98/EZ utvrđuju se opći minimalni zahtjevi za programe proširene odgovornosti proizvođača. Ti bi se zahtjevi trebali primjenjivati na programe proširene odgovornosti proizvođača koji se uspostavljaju ovom Direktivom, bez obzira na to provode li se zakonodavnim aktom ili putem sporazumâ u skladu s ovom Direktivom. Relevantnost određenih zahtjeva ovisi o karakteristikama proizvoda. Odvojeno skupljanje nije potrebno kako bi se osiguralo pravilno postupanje u skladu s hijerarhijom otpada za duhanske proizvode s filtrima koji sadržavaju plastiku, vlažne maramice i balone. Stoga za te proizvode ne bi trebala biti obvezna uspostava odvojenog skupljanja. Ovom bi Direktivom trebalo utvrditi zahtjeve u pogledu proširene odgovornosti proizvođača kao dodatak onima utvrđenima Direktivom 2008/98/EZ, na primjer zahtjev da bi proizvođači određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu trebali pokriti troškove čišćenja smeća. Također bi trebalo biti moguće pokriti troškove uspostave posebne infrastrukture za skupljanje otpada nastalog nakon potrošnje duhanskih proizvoda, kao što su odgovarajući spremnici za otpad na mjestima na kojima se uobičajeno najviše smeća odbacuje u okoliš. Metodologijom za izračun troškova čišćenja smeća u obzir bi trebalo uzeti proporcionalnost. Kako bi se minimizirali administrativni troškovi, države članice trebale bi moći odrediti financijske doprinose za pokriće troškova čišćenja smeća utvrđivanjem odgovarajućih višegodišnjih fiksnih iznosa.

(23)

Plastika koja potječe od odbačenog ribolovnog alata, uključujući ostavljeni i izgubljeni ribolovni alat, čini velik postotak morskog smeća, što upućuje na to da postojeći pravni zahtjevi utvrđeni u Uredbi (EZ) br. 1224/2009, Direktivi 2000/59/EZ i Direktivi 2008/98/EZ ne pružaju dovoljno poticaja za vraćanje takvog ribolovnog alata na obalu radi skupljanja i obrade. Sustavom neizravnih naknada uspostavljenim Direktivom (EU) 2019/883 Europskog parlamenta i Vijeća (18) predviđa se sustav za uklanjanje poticaja za ispuštanje brodskog otpada u more te se osigurava pravo na isporuku otpada. Taj bi sustav, međutim, trebalo dopuniti dodatnim financijskim poticajima za ribare za vraćanje otpadnog ribolovnog alata na kopno kako bi izbjegli moguće povećanje neizravne naknade za otpad koju treba platiti. S obzirom na to da plastične komponente ribolovnog alata imaju visok potencijal za recikliranje, države članice trebale bi, u skladu s načelom „onečišćivač plaća”, uvesti proširenu odgovornost proizvođača za ribolovni alat i komponente ribolovnog alata koje sadržavaju plastiku kako bi se osiguralo odvojeno skupljanje otpadnog ribolovnog alata i financiralo gospodarenje otpadnim ribolovnim alatom prihvatljivo za okoliš, a posebice njegovo recikliranje.

(24)

U okviru proširene odgovornosti proizvođača za ribolovni alat koji sadržava plastiku, države članice trebale bi pratiti i izvršavati procjene, u skladu s obvezama izvješćivanja utvrđenima u ovoj Direktivi, u pogledu ribolovnog alata koji sadržava plastiku.

(25)

Iako sve morsko smeće koje sadržava plastiku predstavlja opasnost za okoliš i zdravlje ljudi koju bi trebalo ukloniti, trebalo bi voditi računa i o pitanjima proporcionalnosti. Stoga same ribare i obrtnike koji izrađuju ribolovni alat koji sadržava plastiku ne bi trebalo smatrati proizvođačima te oni ne bi trebali biti odgovorni za ispunjenje obveza proizvođača u vezi s proširenom odgovornošću proizvođača.

(26)

Ekonomski i drugi poticaji za potporu održivih odabira potrošača i promicanje odgovornog ponašanja potrošača mogu biti učinkovit alat za postizanje ciljeva ove Direktive.

(27)

Boce za napitke koje su plastični proizvodi za jednokratnu uporabu jedan su od predmeta koje se najčešće pronalazi u morskom smeću na plažama Unije. Razlog tomu su nedjelotvorni sustavi odvojenog skupljanja i slabo sudjelovanje potrošača u tim sustavima. Potrebno je promicati djelotvornije sustave odvojenog skupljanja. Stoga bi trebalo utvrditi minimalni cilj za odvojeno skupljanje za boce za napitke koje su plastični proizvodi za jednokratnu uporabu. Iako se obvezom odvojenog skupljanja otpada zahtijeva da se otpad drži odvojeno prema vrsti i svojstvima, trebalo bi biti moguće da se određene vrste otpada skupljaju zajedno pod uvjetom da se time ne ometa visokokvalitetno recikliranje sukladno s hijerarhijom otpada u skladu s člankom 10. stavkom 2. i stavkom 3. točkom (a) Direktive 2008/98/EZ. Utvrđivanje cilja za odvojeno skupljanje trebalo bi se temeljiti na količini plastičnih boca za napitke za jednokratnu uporabu stavljenih na tržište u državi članici ili, alternativno, na količini otpadnih plastičnih boca za napitke za jednokratnu uporabu nastalih u državi članici. Prilikom izračuna količine otpada nastalog u državi članici trebalo bi uzeti u obzir sve nastale otpadne plastične boce za napitke za jednokratnu uporabu, uključujući one odbačene u okoliš kao smeće umjesto da su zbrinute putem sustava skupljanja otpada. Države članice trebale bi biti u stanju postići taj minimalni cilj utvrđivanjem ciljeva za odvojeno skupljanje za boce za napitke koji su plastični proizvodi za jednokratnu uporabu u okviru programa proširene odgovornosti proizvođača, uspostavljanjem programâ povrata pologa ili nekom drugom mjerom koju smatraju primjerenom. To će imati izravan pozitivan utjecaj na stopu skupljanja, kvalitetu skupljenog materijala i kvalitetu reciklata, stvarajući time prilike za industriju recikliranja i tržište reciklata. Time će se podupirati ostvarenje ciljeva za recikliranje ambalažnog otpada utvrđenih u Direktivi 94/62/EZ.

(28)

Kako bi se spriječilo odbacivanje smeća u okoliš i drugo neodgovarajuće zbrinjavanje otpada koji dovode do nastajanja morskog smeća koje sadržava plastiku, potrošače plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu i korisnike ribolovnog alata koji sadržava plastiku potrebno je pravilno obavješćivati o dostupnosti alternativa koje se mogu ponovno upotrijebiti i sustavima za ponovnu uporabu, najviše odgovarajućim dostupnim mogućnostima u pogledu gospodarenja otpadom i/ili o tome koje načine zbrinjavanja otpada treba izbjegavati, o najboljim praksama u pogledu dobroga gospodarenja otpadom i utjecajima na okoliš koji nastaju zbog loših praksi zbrinjavanja otpada, kao i o plastičnom sadržaju u određenim plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i u ribolovnom alatu te o učinku neodgovarajućeg zbrinjavanja otpada na kanalizacijski sustav. Stoga bi od država članica trebalo zahtijevati poduzimanje mjera za podizanje svijesti, kojima bi se osiguralo da se takve informacije pružaju tim potrošačima i korisnicima. Te informacije ne bi smjele sadržavati promotivne poruke koje potiču na uporabu plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu. Države članice trebale bi biti u mogućnosti odabrati mjere koje su najprimjerenije s obzirom na obilježja proizvoda ili njegovu namjenu. Proizvođači plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu i ribolovnog alata koji sadržava plastiku trebali bi pokriti troškove mjera za podizanje svijesti u okviru svojih obveza proširene odgovornosti proizvođača.

(29)

Ovom Direktivom želi se zaštititi okoliš i zdravlje ljudi. Kako je Sud više puta istaknuo, isključiti, u načelu, mogućnost da se osobe kojih se to tiče pozivaju na obvezu koja se nameće direktivom bilo bi u suprotnosti s obvezujućim učinkom koji se pridaje direktivi na temelju članka 288. trećeg stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije. To se stajalište posebno primjenjuje u pogledu direktive čiji je cilj sprečavanje i smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na vodeni okoliš.

(30)

Za ocjenjivanje provedbe ove Direktive važno je praćenje razine morskog smeća u Uniji. U skladu s Direktivom 2008/56/EZ od država članica zahtijeva se da redovno prate svojstva i količine morskog smeća, uključujući plastično morsko smeće. Podaci o tom praćenju također se dostavljaju Komisiji.

(31)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive te bi trebale poduzeti sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(32)

U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva (19), Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Direktive. Ta bi se evaluacija trebala temeljiti na iskustvu stečenome i podacima prikupljenima tijekom provedbe ove Direktive te podacima prikupljenima na temelju direktiva 2008/56/EZ i 2008/98/EZ. Evaluacija bi trebala pružiti osnovu za procjenu mogućih daljnjih mjera, uključujući utvrđivanje ciljeva za smanjenje na razini Unije za 2030. i nakon toga, i procjenu o tome treba li, na temelju rezultata praćenja morskog smeća u Uniji, preispitati prilog u kojem su navedeni plastični proizvodi za jednokratnu uporabu te može li se područje primjene ove Direktive proširiti na druge proizvode za jednokratnu uporabu.

(33)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu metodologije za izračun i provjeru godišnje potrošnje plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu za koje su utvrđeni ciljevi smanjenja potrošnje, u pogledu pravila za izračun i provjeru postizanja ciljeva u vezi s minimalnim sadržajem recikliranog materijala za plastične boce za napitke za jednokratnu uporabu, u pogledu specifikacija za oznake koje treba pričvrstiti na određene plastične proizvode za jednokratnu uporabu, u pogledu metodologije za izračun i provjeru ciljeva za skupljanje plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu za koje su utvrđeni ciljevi za odvojeno skupljanje te u pogledu formata za dostavljanje podataka i informacija o provedbi ove Direktive. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (20).

(34)

Primjereno je državama članicama dopustiti da određene odredbe ove Direktive odluče provesti putem sporazuma između nadležnih tijela i dotičnih gospodarskih sektora, pod uvjetom da su ispunjeni određeni zahtjevi.

(35)

Nadležna tijela, proizvođači i potrošači zajednički bi trebali sudjelovati u borbi protiv smeća. Tijela javne vlasti, uključujući institucije Unije, trebala bi biti primjer drugima.

(36)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest sprečavanje i smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu, proizvoda od oksorazgradive plastike i ribolovnog alata koji sadržava plastiku na okoliš i na zdravlje ljudi te promicanje prelaska na kružno gospodarstvo, uključujući poticanje inovativnih i održivih poslovnih modela, proizvoda i materijala, čime se doprinosi i učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,