Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32015D0296

    Provedbena odluka Komisije (EU) 2015/296 оd 24. veljače 2015. o utvrđivanju postupovnih aranžmana za suradnju među državama članicama u području elektroničke identifikacije u skladu s člankom 12. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu Tekst značajan za EGP

    SL L 53, 25.2.2015, p. 14–20 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Legal status of the document In force

    ELI: http://data.europa.eu/eli/dec_impl/2015/296/oj

    25.2.2015   

    HR

    Službeni list Europske unije

    L 53/14


    PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE (EU) 2015/296

    оd 24. veljače 2015.

    o utvrđivanju postupovnih aranžmana za suradnju među državama članicama u području elektroničke identifikacije u skladu s člankom 12. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu

    (Tekst značajan za EGP)

    EUROPSKA KOMISIJA,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

    uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (1), a posebno njezin članak 12. stavak 7.,

    budući da:

    (1)

    Suradnja među državama članicama u području interoperabilnosti i sigurnosti sustavâ elektroničke identifikacije ključna je za poticanje visoke razine povjerenja i sigurnosti koja je primjerena stupnju rizika u takvim sustavima.

    (2)

    Člankom 7. točkom (g) Uredbe (EU) br. 910/2014 zahtijeva se od države članice koja provodi prijavljivanje da drugim državama članicama dostavi opis predmetnog sustava šest mjeseci unaprijed, kako bi se državama članicama omogućilo da surađuju na način opisan u članku 12. stavku 5. Uredbe (EU) br. 910/2014.

    (3)

    Suradnja među državama članicama zahtijeva pojednostavnjene postupke. Interoperabilnost i sigurnost sustavâ elektroničke identifikacije ne mogu se ostvariti postupcima koji se vode na različitim jezicima. Upotrebom engleskog jezika u suradnji trebalo bi se olakšati postizanje interoperabilnosti i sigurnosti sustavâ elektroničke identifikacije, međutim prevođenjem već postojeće dokumentacije ne bi se trebalo prouzročiti prekomjerno opterećenje.

    (4)

    U državama članicama različita tijela upravljaju različitim elementima sustavâ elektroničke identifikacije. Kako bi se omogućila učinkovita suradnja i pojednostavnili administrativni postupci, primjereno je osigurati da svaka država članica ima jedinstvenu točku za omogućivanje kontakta s njezinim nadležnim tijelima.

    (5)

    Razmjena informacija, iskustava i dobre prakse među državama članicama omogućuje razvoj sustavâ elektroničke identifikacije te služi kao alat za postizanje tehničke interoperabilnosti. Potreba za takvom suradnjom posebno je opravdana u slučaju prilagodbe već prijavljenih sustava elektroničke identifikacije, izmjena sustava elektroničke identifikacije o kojima su državama članicama informacije dostavljene prije prijave te bitnih razvoja ili incidenata koji mogu utjecati na interoperabilnost ili sigurnost sustavâ elektroničke identifikacije. Države članice trebale bi imati i sredstvo s pomoću kojeg od drugih država članica mogu zatražiti takvu vrstu informacija u pogledu interoperabilnosti i sigurnosti sustavâ elektroničke identifikacije.

    (6)

    Na stručni pregled sustavâ elektroničke identifikacije treba gledati kao na zajednički proces učenja kojim se podupire izgradnja povjerenja među državama članicama te osigurava interoperabilnost i sigurnost prijavljenih sustavâ elektroničke identifikacije. U tu je svrhu potrebno da države članice koje provode prijavljivanje dostavljaju dovoljno informacija o svojim sustavima elektroničke identifikacije. Međutim, mora se uzeti u obzir i potreba država članica da određene informacije zadrže kao povjerljive ako je to ključno za sigurnost.

    (7)

    Kako bi se osiguralo da je postupak stručnog pregleda isplativ i da se njime postižu jasni i uvjerljivi rezultati te kako bi se izbjeglo nepotrebno opterećenje za države članice, one bi zajedno trebale provesti jedan stručni pregled.

    (8)

    Pri suradnji u pogledu pitanja povezanih sa sustavima elektroničke identifikacije, kao i pri provedbi stručnih pregleda, države članice trebale bi uzeti u obzir procjene neovisnih trećih strana ako su dostupne.

    (9)

    Kako bi se omogućio postupovni aranžman za postizanje ciljeva iz članka 12. stavaka 5. i 6. Uredbe (EU) br. 910/2014 potrebno je uspostaviti mrežu suradnje. Time se želi osigurati postojanje foruma u kojem sudjeluju sve države članice te kojim se one formalno obvezuju na suradnju u pogledu praktičnih aspekata održavanja okvira za interoperabilnost.

    (10)

    U okviru mreže suradnje trebalo bi ispitivati nacrte obrazaca za prijavu koje države članice dostave na temelju članka 7. točke (g) Uredbe (EU) br. 910/2014 i izdavati mišljenja kojima se pruža uvid o sukladnosti sustavâ koji su u njima navedeni sa zahtjevima članka 7., članka 8. stavaka 1. i 2. te članka 12. stavka 1. navedene Uredbe i provedbenog akta iz članka 8. stavka 3. iste Uredbe. Člankom 9. stavkom 1. točkom (e) Uredbe (EU) br. 910/2014 zahtijeva se od država članica koje provode prijavljivanje da opišu na koji način prijavljeni sustav elektroničke identifikacije ispunjava zahtjeve interoperabilnosti u skladu s člankom 12. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 910/2014. Posebno je važno da države članice uzmu u obzir mišljenja mreže suradnje kada se pripremaju za ispunjavanje svoje obveze na temelju članka 9. stavka 1. točke (e) Uredbe (EU) br. 910/2014 u pogledu dostavljanja Komisiji opisa načina na koji prijavljeni sustav elektroničke identifikacije ispunjava zahtjeve interoperabilnosti u skladu s člankom 12. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 910/2014.

    (11)

    Sve bi strane uključene u postupak prijave trebale uzeti mišljenje mreže suradnje kao smjernicu u pogledu cjelokupnog postupka suradnje, prijave i interoperabilnosti.

    (12)

    Kako bi se osigurala učinkovitost postupka stručnog pregleda koji se provodi na temelju ove Odluke, primjereno je da mreža suradnje pruža smjernice državama članicama.

    (13)

    Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 48. Uredbe (EU) br. 910/2014,

    DONIJELA JE OVU ODLUKU:

    POGLAVLJE I.

    OPĆE ODREDBE

    Članak 1.

    Cilj

    U skladu s člankom 12. stavkom 7. navedene Uredbe, ovom se Odlukom utvrđuju postupovni aranžmani za olakšavanje suradnje među državama članicama, što je potrebno kako bi se osigurala interoperabilnost i sigurnost sustavâ elektroničke identifikacije koje države članice namjeravaju prijaviti ili koje su već prijavile Komisiji. Aranžmani se posebno odnose na:

    (a)

    razmjenu informacija, iskustava i dobre prakse u pogledu sustavâ elektroničke identifikacije te pregled odgovarajućih kretanja u sektoru elektroničke identifikacije kako je utvrđeno u poglavlju II.;

    (b)

    stručni pregled sustavâ elektroničke identifikacije kako je utvrđeno u poglavlju III.; i

    (c)

    suradnju u okviru mreže suradnje kako je utvrđeno u poglavlju IV.

    Članak 2.

    Jezik suradnje

    1.   Osim ako predmetne države članice dogovore drugačije, engleski se smatra jezikom suradnje.

    2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., države članice nemaju obvezu prevođenja popratne dokumentacije iz članka 10. stavka 2. ako se time stvara prekomjerno opterećenje.

    Članak 3.

    Jedinstvene kontaktne točke

    1.   U svrhu suradnje među državama članicama u skladu s člankom 12. stavcima 5. i 6. Uredbe (EU) br. 910/2014, svaka država članica određuje jedinstvenu kontaktnu točku.

    2.   Svaka država članica dostavlja drugim državama članicama i Komisiji informacije o toj jedinstvenoj kontaktnoj točki. Komisija na internetu objavljuje popis jedinstvenih kontaktnih točaka.

    POGLAVLJE II.

    RAZMJENA INFORMACIJA, ISKUSTAVA I DOBRE PRAKSE

    Članak 4.

    Razmjena informacija, iskustava i dobre prakse

    1.   Svaka država članica razmjenjuje informacije, iskustva ili dobru praksu u pogledu sustavâ elektroničke identifikacije s drugim državama članicama.

    2.   Ako određena država članica uvede bilo koju od sljedećih izmjena, razvoja ili prilagodbi povezanih s interoperabilnošću ili razinama sigurnosti sustava o tome obavješćuje druge države članice:

    (a)

    razvoji ili prilagodbe svojeg već prijavljenog sustava elektroničke identifikacije ako ih nije potrebno prijaviti u skladu s člankom 9. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 910/2014;

    (b)

    izmjene, razvoji ili prilagodbe opisa svojeg sustava elektroničke identifikacije dostavljenog u skladu s člankom 7. točkom (g) Uredbe (EU) br. 910/2014 ako su uvedeni prije prijave.

    3.   Ako određena država članica primijeti bilo kakav bitan razvoj ili incident koji nije povezan s prijavljenim sustavom elektroničke identifikacije, no koji bi mogao utjecati na sigurnost drugih sustavâ elektroničke identifikacije, o tome obavješćuje druge države članice.

    Članak 5.

    Zahtjev za dostavu informacija o interoprabilnosti i sigurnosti

    1.   Ako određena država članica smatra da su za osiguranje interoperabilnosti među sustavima elektroničke identifikacije potrebne dodatne informacije koje država članica koja provodi prijavljivanje još nije dostavila, ona te informacije može od nje zatražiti. Država članica koja provodi prijavljivanje navedene informacije dostavlja, osim ako:

    (a)

    tim informacijama ne raspolaže te bi njihovo prikupljanje prouzročilo prekomjerno administrativno opterećenje;

    (b)

    su te informacije povezane s pitanjima javne sigurnosti ili nacionalne sigurnosti;

    (c)

    su te informacije povezane s pitanjima poslovnih i profesionalnih tajni ili tajni poduzeća.

    2.   Kako bi se poboljšala sigurnost sustavâ elektroničke identifikacije, država članica koja sumnja u sigurnost određenog prijavljenog sustava ili sustava koji je u postupku prijave, u tom pogledu može zatražiti informacije. Tada država članica koja je primila zahtjev dostavlja svim državama članicama relevantne informacije potrebne kako bi se utvrdilo je li riječ o slučaju povrede sigurnosti iz članka 10. Uredbe (EU) br. 910/2014 ili postoji li stvarni rizik od takve povrede, osim ako:

    (a)

    tim informacijama ne raspolaže te bi njihovo prikupljanje prouzročilo prekomjerno administrativno opterećenje;

    (b)

    su te informacije povezane s pitanjima javne sigurnosti ili nacionalne sigurnosti;

    (c)

    su te informacije povezane s pitanjima poslovnih i profesionalnih tajni ili tajni poduzeća.

    Članak 6.

    Razmjena informacija putem jedinstvenih kontaktnih točaka

    Države članice razmjenjuju informacije u skladu s člancima 4. i 5. putem jedinstvenih kontaktnih točaka i bez odgađanja dostavljaju zatražene relevantne informacije.

    POGLAVLJE III.

    STRUČNI PREGLED

    Članak 7.

    Načela

    1.   Stručni pregled jest mehanizam za suradnju među državama članicama namijenjen osiguranju interoperabilnosti i sigurnosti prijavljenih sustavâ elektroničke identifikacije.

    2.   Sudjelovanje država članica u stručnom pregledu je dobrovoljno. Država članica čiji će sustav elektroničke identifikacije biti predmet stručnog pregleda ne može odbiti sudjelovanje nijedne države članice u postupku stručnog pregleda.

    3.   Svaka država članica uključena u postupak stručnog pregleda snosi troškove vlastitog sudjelovanja u tom postupku.

    4.   Informacije dobivene u postupku stručnog pregleda upotrebljavat će se isključivo u tu svrhu. Predstavnici država članica koji vode stručni pregled ne otkrivaju osjetljive i povjerljive informacije dobivene u postupku stručnog pregleda trećim stranama.

    5.   Države članice sudionice u stručnom pregledu otkrivaju eventualno postojanje sukoba interesa predstavnika koje su odabrale za sudjelovanje u aktivnostima stručnog pregleda.

    Članak 8.

    Pokretanje postupka stručnog pregleda

    1.   Postupak stručnog pregleda može se pokrenuti na jedan od sljedeća dva načina:

    (a)

    Određena država članica zatraži stručni pregled svojeg sustava elektroničke identifikacije.

    (b)

    Određena država članica ili države članice izraze želju da se stručno pregleda sustav elektroničke identifikacije druge države članice. U svojem zahtjevu oni navode razloge zbog kojih žele da se provede stručni pregled te objašnjavaju na koji bi se način stručnim pregledom pridonijelo interoperabilnosti ili sigurnosti sustavâ elektroničke identifikacije država članica.

    2.   Zahtjev iz stavka 1. najavljuje se mreži suradnje u skladu sa stavkom 3. Svaka država članica koja namjerava sudjelovati u stručnom pregledu o tome u roku od jednog mjeseca obavješćuje mrežu suradnje.

    3.   Država članica čiji će sustav elektroničke identifikacije biti predmet stručnog pregleda mreži suradnje dostavlja sljedeće informacije:

    (a)

    sustav elektroničke identifikacije koji će biti predmet stručnog pregleda;

    (b)

    države članice sudionice u stručnom pregledu;

    (c)

    vremenski okvir za podnošenje očekivanog ishoda mreži suradnje; i

    (d)

    aranžmani u pogledu načina provedbe stručnog pregleda u skladu s člankom 9. stavkom 2.

    4.   Sustav elektroničke identifikacije u roku od dvije godine od završetka stručnog pregleda ne podliježe novom stručnom pregledu, osim ako se u okviru mreže suradnje odluči drugačije.

    Članak 9.

    Priprema stručnog pregleda

    1.   Države članice sudionice u stručnom pregledu dostavljaju državi članici čiji je sustav elektroničke identifikacije predmet stručnog pregleda imena i kontaktne podatke svojih predstavnika koji provode stručni pregled u roku od dva tjedna nakon što su države članice sudionice u stručnom pregledu obavijestile o svojoj namjeri da sudjeluju u pregledu u skladu s člankom 8. stavkom 2. Država članica čiji je sustav elektroničke identifikacije predmet stručnog pregleda može u slučaju sukoba interesa odbiti sudjelovanje bilo kojeg predstavnika.

    2.   Uzimajući u obzir smjernice mreže suradnje, država članica čiji je sustav elektroničke identifikacije predmet stručnog pregleda i države članice sudionice u stručnom pregledu dogovaraju se o:

    (a)

    području primjene i aranžmanima stručnog pregleda na temelju područja primjene članka 7. točke (g) ili članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) br. 910/2014 te zanimanju koje su izrazile države članice sudionice u stručnom pregledu u početnoj fazi;

    (b)

    vremenskom okviru aktivnosti stručnog pregleda tako što utvrđuju konačni rok koji ne može biti duži od tri mjeseca nakon što su države članice sudionice u stručnom pregledu dostavile imena i kontaktne podatke svojih predstavnika u skladu sa stavkom 1.;

    (c)

    ostalim organizacijskim aranžmanima povezanima s postupkom stručnog pregleda.

    Država članica čiji je sustav elektroničke identifikacije predmet stručnog pregleda o dogovoru obavješćuje mrežu suradnje.

    Članak 10.

    Stručni pregled

    1.   Države članice sudionice zajednički provode stručnu reviziju. Predstavnici država članica među sobom odabiru jednog predstavnika koji će koordinirati stručni pregled.

    2.   Država članica čiji je sustav elektroničke identifikacije predmet stručnog pregleda dostavlja državama članicama sudionicama u stručnom pregledu obrazac za prijavu podnesen Komisiji ili opis sustava u skladu s člankom 7. točkom (g) Uredbe (EU) br. 910/2014 ako predmetni sustav elektroničke identifikacije još nije prijavljen. Dostavlja se i sva popratna dokumentacija te dodatne relevantne informacije.

    3.   Stručni pregled može obuhvaćati, ali nije ograničen na, jedan ili više aranžmana u nastavku:

    (a)

    procjenu relevantne dokumentacije;

    (b)

    ispitivanje postupaka;

    (c)

    tehničke seminare; i

    (d)

    razmatranje procjene neovisnih trećih strana.

    4.   Države članice sudionice u stručnom pregledu mogu zatražiti dodatnu dokumentaciju u pogledu prijave. Država članica čiji je sustav elektroničke identifikacije predmet stručnog pregleda dostavlja takve informacije, osim ako:

    (a)

    tim informacijama ne raspolaže te bi njihovo prikupljanje prouzročilo prekomjerno administrativno opterećenje;

    (b)

    su te informacije povezane s pitanjima javne sigurnosti ili nacionalne sigurnosti;

    (c)

    su te informacije povezane s pitanjima poslovnih i profesionalnih tajni ili tajni poduzeća.

    Članak 11.

    Ishod stručnog pregleda

    Države članice sudionice u stručnom pregledu pripremaju i u roku od jednog mjeseca od kraja postupka stručne revizije dostavljaju izvješće mreži suradnje. Članovi mreže suradnje mogu zatražiti od države članice čiji je sustav elektroničke identifikacije bio predmet stručnog pregleda ili od država članica sudionica u stručnom pregledu dodatne informacije ili pojašnjenja.

    POGLAVLJE IV.

    MREŽA SURADNJE

    Članak 12.

    Uspostava mreže suradnje i metode rada

    Uspostavlja se mreža kojom se potiče suradnja u skladu s člankom 12. stavcima 5. i 6. Uredbe (EU) br. 910/2014 (dalje u tekstu „mreža suradnje”). Mreža suradnje svoj rad obavlja u kombinaciji sastanaka i pisanog postupka.

    Članak 13.

    Nacrt obrasca za prijavu

    Kada država članica koja provodi prijavljivanje dostavi opis svojeg sustava elektroničke identifikacije u skladu s člankom 7. točkom (g) Uredbe (EU) br. 910/2014, ona mreži suradnje dostavlja pravilno ispunjen nacrt obrasca za prijavu i svu potrebnu popratnu dokumentaciju kako je navedeno u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br. 910/2014 i u provedbenom aktu iz članka 9. stavka 5. iste Uredbe.

    Članak 14.

    Zadaće

    Mreža suradnje ovlaštena je za:

    (a)

    olakšavanje suradnje razmjenom informacija među državama članicama u pogledu uspostave i funkcioniranja okvira za interoperabilnost u skladu s člankom 12. stavcima 5. i 6. Uredbe (EU) br. 910/2014;

    (b)

    uspostavu metoda učinkovite razmjene informacija u pogledu svih pitanja povezanih s elektroničkom identifikacijom;

    (c)

    pregled odgovarajućih kretanja u sektoru elektroničke identifikacije te razmatranje i razvoj dobre prakse u području interoperabilnosti i sigurnosti sustavâ elektroničke identifikacije;

    (d)

    donošenje mišljenjâ o razvojima u pogledu okvira za interoperabilnost iz članka 12. stavaka 2. do 4. Uredbe (EU) br. 910/2014;

    (e)

    donošenje mišljenjâ o razvojima u pogledu minimalnih tehničkih specifikacija, normi i postupaka povezanih s razinama sigurnosti određenih u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 910/2014 i smjernicama priloženima tom provedbenom aktu;

    (f)

    donošenje smjernica u pogledu područja primjene stručnog pregleda i njegovih aranžmana;

    (g)

    ispitivanje ishoda stručnog pregleda u skladu s člankom 11.;

    (h)

    ispitivanje ispunjenog nacrta obrasca za prijavu;

    (i)

    donošenje mišljenjâ o tome kako sustav elektroničke identifikacije koji se treba prijaviti i čiji je opis dostavljen u skladu s člankom 7. točkom (g) Uredbe (EU) br. 910/2014 ispunjava zahtjeve članka 7., članka 8. stavaka 1. i 2. te članka 12. stavka 1. navedene Uredbe i provedbenog akta iz članka 8. stavka 3. iste Uredbe.

    Članak 15.

    Članstvo

    1.   Države članice i zemlje Europskog gospodarskog prostora članice su mreže suradnje.

    2.   Predsjednik poziva predstavnike država pristupnica da od datuma potpisivanja Ugovora o pristupanju prisustvuju sastancima mreže suradnje kao promatrači.

    3.   Predsjednik nakon savjetovanja s mrežom suradnje može pozvati stručnjake koji nisu članovi mreže, a stručni su u području uvrštenom na dnevni red, da sudjeluju u radu mreže suradnje ili podskupine na ad hoc osnovi. Osim toga, predsjednik nakon savjetovanja s mrežom suradnje može dodijeliti status promatrača pojedincima i organizacijama.

    Članak 16.

    Rad

    1.   Sastancima mreže suradnje predsjeda Komisija.

    2.   U dogovoru s Komisijom u okviru mreže suradnje mogu se osnovati podskupine radi ispitivanja određenih pitanja u okviru nadležnosti koje određuje mreža suradnje. Takve podskupine prestaju postojati čim ispune zadaću za koju su osnovane.

    3.   Članovi mreže suradnje te pozvani stručnjaci i promatrači poštuju obvezu čuvanja profesionalne tajne koja je propisana Ugovorima i pripadajućim provedbenim pravilima te pravila Komisije o sigurnosti povezana sa zaštitom povjerljivih podataka EU-a iz Priloga Odluci Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (2). U slučaju kršenja tih obveza Komisija može poduzeti odgovarajuće mjere.

    4.   Mreža suradnje održava svoje sastanke u prostorima Komisije. Komisija osigurava usluge tajništva.

    5.   Mreža suradnje objavljuje svoja mišljenja donesena u skladu s člankom 14. točkom i. na posebnom web-mjestu. Ako mišljenje sadržava povjerljive informacije, mreža suradnje u svrhu objave donosi inačicu tog mišljenja koja nije povjerljiva.

    6.   Mreža suradnje donosi svoj poslovnik običnom većinom članova.

    Članak 17.

    Troškovi sastanaka

    1.   Komisija ne isplaćuje osobe uključene u aktivnosti mreže suradnje za njihove usluge.

    2.   Komisija može sudionicima sastanaka mreže suradnje nadoknaditi putne troškove. Nadoknada se isplaćuje u skladu s važećim propisima Komisije i u okviru raspoloživih sredstava dodijeljenih službama Komisije u okviru godišnjeg postupka raspodjele sredstava.

    Članak 18.

    Stupanje na snagu

    Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Sastavljeno u Bruxellesu 24. veljače 2015.

    Za Komisiju

    Predsjednik

    Jean-Claude JUNCKER


    (1)  SL L 257, 28.8.2014., str. 73.

    (2)  Odluka Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom od 29. studenoga 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (SL L 317, 3.12.2001., str. 1.).


    Top