10/Sv. 005

HR

Službeni list Europske unije

290

L 094/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.03.2012.

(1)

Za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta potrebno je stvoriti integrirano tržište za elektronička plaćanja u eurima, bez razlikovanja između nacionalnih i prekograničnih plaćanja. U tu svrhu, projektom jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA) trebalo bi razviti zajedničke platne usluge na razini cijele Unije koje bi zamijenile postojeće nacionalne platne usluge. Uvođenjem otvorenih, zajedničkih platnih standarda, pravila i prakse i primjenom integrirane obrade plaćanja, SEPA bi trebala građanima i poduzećima u Uniji pružati sigurne, pristupačne i pouzdane platne usluge u eurima po konkurentnim cijenama. To bi trebalo vrijediti za SEPA plaćanja unutar i izvan nacionalnih granica pod istim osnovnim uvjetima i u skladu s istim pravima i obvezama, bez obzira na njihovu lokaciju unutar Unije. SEPA bi trebala biti dovršena na način koji olakšava pristup novim sudionicima na tržištu i razvoj novih proizvoda i kojim se stvaraju povoljniji uvjeti za jačanje konkurencije u platnim uslugama, te za nesmetani razvoj i brzu primjenu inovacija povezanih s plaćanjima po cijeloj Uniji. Stoga bi jačanje ekonomije razmjera, bolja operativna učinkovitost i veća konkurencija trebali izazvati pritisak na sniženje cijena usluga elektroničkog plaćanja u eurima, koje predstavljaju najbolje moguće rješenje. To bi trebalo imati značajne učinke, posebno u državama članicama u kojima su plaćanja relativno skupa u usporedbi s drugim državama članicama. Prijelaz na SEPA-u stoga ne bi trebao biti praćen općim povećanjem cijena za sve korisnike platnih usluga, a posebno za potrošače. Umjesto toga, kada je korisnik platnih usluga (KPU) potrošač trebalo bi poticati načelo da se ne zaračunavaju veće naknade. Komisija će i dalje pratiti kretanja cijena u sektoru platnog prometa, te je pozvana da izradi njihovu godišnju analizu.

(2)

Uspjeh SEPA-e vrlo je važan u gospodarskom i političkom smislu. SEPA je potpuno u skladu sa strategijom Europa 2020, čiji je cilj inteligentnije gospodarstvo u kojem prosperitet proizlazi iz inovativnosti i učinkovitijeg korištenja raspoloživih resursa. Europski parlament, u svojim rezolucijama od 12. ožujka 2009. ( (4) i10. ožujka 2010. ( (5)) o provedbi SEPA-e, kao i Vijeće, u svojim zaključcima usvojenim 2. prosinca 2009. naglasili su važnost brze migracije na SEPA-u.

(3)

Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu ( (6))predstavlja modernu pravnu osnovu za uspostavu unutarnjeg tržišta plaćanja, čiji je osnovni element SEPA.

(4)

Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici ( (7)također predviđa brojne olakšavajuće mjere za uspjeh SEPA-e, kao što je proširenje načela jednakih naknada za prekogranična izravna terećenja i dostupnost za izravna terećenja.

(5)

Nastojanja oko samoregulacije europskog bankovnog sektora u okviru inicijative SEPA pokazala su se nedostatnima za pospješivanje usklađene migracije na sheme kreditnih transfera i izravnih terećenja na razini cijele Unije, kako na strani ponude tako i na strani potražnje. Poglavito nisu u dovoljnoj mjeri i na transparentan način uzeti u obzir interesi potrošača i drugih korisnika. Trebalo bi uvažiti mišljenja svih zainteresiranih strana. Osim toga, taj samoregulatorni proces nije bio podvrgnut odgovarajućim mehanizmima upravljanja, što djelomično objašnjava sporo prihvaćanje na strani potražnje. Iako nedavno osnivanje Vijeća SEPA-e predstavlja značajno poboljšanje upravljanja projektom SEPA-e, upravljanje je još uvijek, načelno i formalno, velikim dijelom u rukama Europskog platnog vijeća (European Payment Council, EPC). Stoga bi Komisija prije kraja 2012. trebala ocijeniti dogovore o upravljanju za cijeli projekt SEPA-e i, prema potrebi, podnijeti prijedlog. U okviru tog ocjenjivanja trebalo bi, između ostalog, provjeriti sastav EPC-a, uzajamno djelovanje EPC-a i neke krovne upravljačke strukture kao što je Vijeće SEPA-e, kao i ulogu te krovne strukture.

(6)

Samo brzi i potpuni prijelaz na kreditne transfere i izravna terećenja na razini cijele Unije donijet će sve koristi od integriranog tržišta plaćanja, čime će se ukinuti visoki troškovi paralelnog rada „naslijeđenih” platnih proizvoda i SEPA proizvoda. Stoga treba odrediti pravila za izvršavanje svih transakcija kreditnog transfera i izravnog terećenja u eurima unutar Unije. Međutim, kartične transakcije ne bi trebale biti uključene u ovoj fazi, budući da su zajednički standardi za kartična plaćanja u Uniji još u fazi razvoja. Novčane doznake, plaćanja koja se obrađuju interno, platne transakcije velikih vrijednosti, plaćanja između pružatelja platnih usluga za njihov vlastiti račun i plaćanja preko mobilnog telefona ili nekog drugog telekomunikacijskog sredstva, digitalnog ili informacijsko-tehnološkog uređaja ne bi trebala biti obuhvaćena tim pravilima, budući da te platne usluge nisu usporedive s kreditnim transferima i izravnim terećenjima. Ako se kao sredstvo za iniciranje platne transakcije koristi platna kartica na prodajnom mjestu ili se koristi neki drugi uređaj kao npr. mobilni telefon, bilo na prodajnom mjestu ili na daljinu, što izravno rezultira kreditnim transferom ili izravnim terećenjem na račun za plaćanje ili sa računa za plaćanje utvrđenog pomoću postojećeg nacionalnog osnovnog broja bankovnog računa (BBAN) ili međunarodnog broja bankovnog računa (IBAN), takvu transakciju ipak treba uključiti. Osim toga, s obzirom na specifične karakteristike plaćanja koja se obrađuju putem sustava velikih plaćanja, npr. njihov visoki prioritet, -hitnost i, prvenstveno, velike iznose, takva plaćanja ne bi trebala biti obuhvaćena ovom Uredbom. Ta isključenost ne bi se trebala odnositi na plaćanja izravnog terećenja, osim ako je platitelj izričito zahtijevao da se plaćanje obavlja preko sustava velikih plaćanja.

(7)

Danas postoji više platnih usluga, većinom za plaćanja putem interneta, u kojima se također koristi IBAN i poslovni identifikacijski kôd (BIC), a temelje se na kreditnim transferima ili izravnim terećenjima, ali imaju i druga obilježja. Očekuje se da će se te usluge proširiti izvan nacionalnih granica, te da bi one mogle zadovoljiti potražnju potrošača za inovativnim, sigurnim i jeftinim platnim uslugama. Kako se takve usluge ne bi isključile s tržišta, odredbe o konačnim datumima za kreditne transfere i izravna terećenja iz ove Uredbe trebale bi se primjenjivati samo na kreditne transfere i izravna terećenja koja su osnova tih transakcija.

(8)

U velikoj većini platnih transakcija u Uniji moguće je utvrditi jedinstveni račun za plaćanje samo pomoću IBAN-a, bez navođenja BIC-a. Uzimajući u obzir tu činjenicu, banke su u većem broju država članica već uvele direktorij, bazu podataka ili neka druga tehnička sredstva za utvrđivanje BIC-a koji odgovara određenom IBAN-u. BIC se traži samo u vrlo malom, još preostalom broju slučajeva. Čini se neopravdano i previše opterećujuće obvezivati sve platitelje i primatelje plaćanja širom Unije da u malom broju slučajeva u kojima je to sada potrebno uz IBAN navode i BIC. Mnogo jednostavniji način bio bi da pružatelji platnih usluga i druge stranke riješe i eliminiraju slučajeve u kojima se račun za plaćanje ne može nedvosmisleno utvrditi pomoću IBAN-a. Stoga treba razviti potrebna tehnička sredstva kako bi se svim korisnicima omogućilo nedvosmisleno utvrđivanje računa za plaćanje isključivo pomoću IBAN-a.

(9)

Da bi se kreditni transfer mogao izvršiti treba biti dostupan račun za plaćanje primatelja plaćanja. Stoga, s ciljem poticanja uspješnog korištenja usluga kreditnog transfera i izravnog terećenja na razini Unije, treba uvesti obvezu dostupnosti za cijelu Uniju. Nadalje, u svrhu povećanja transparentnosti primjereno je da se ta obveza i obveza dostupnosti za izravna terećenja, koja je već uvedena Uredbom (EZ) br. 924/2009, objedine u jednom pravnom aktu. Svi računi za plaćanje primatelja plaćanja koji su dostupni za nacionalni kreditni transfer trebali bi biti dostupni i preko sheme za kreditni transfer na razini Unije. Svi računi za plaćanje platiteljâ koji su dostupni za nacionalna izravna terećenja trebali bi biti dostupni i preko sheme izravnog terećenja za cijelu Uniju. To bi trebalo vrijediti bez obzira na to, sudjeluje li pružatelj platnih usluga (PPU) u dotičnoj shemi kreditnog transfera ili izravnog terećenja ili ne.

(10)

Tehnička interoperabilnost preduvjet je za konkurenciju. U svrhu stvaranja integriranog tržišta za sustave elektroničkog plaćanja u eurima, bitno je da obradu kreditnih transfera i izravnih terećenja ne ometaju poslovna pravila ili tehničke zapreke kao što je obvezno sudjelovanje u više od jednog sustava za namiru prekograničnih plaćanja. Kreditni transferi i izravna terećenja trebala bi se izvršavati prema shemi čija osnovna pravila primjenjuju pružatelji platnih usluga koji predstavljaju većinu pružatelja platnih usluga u većini država članica i koji čine većinu pružatelja platnih usluga u Uniji, te koja su ista kako za prekogranične tako i za isključivo nacionalne transakcije kreditnog transfera i izravnog terećenja. Postoji li više od jednog platnog sustava za obradu takvih plaćanja, takvi bi platni sustavi trebali biti interoperabilni korištenjem standarda na razini Unije i međunarodnih standarda, kako bi svi korisnici platnih usluga i svi pružatelji platnih usluga mogli koristiti prednosti integriranih plaćanja male vrijednosti u eurima diljem Unije.

(11)

S obzirom na specifičnosti poslovnog tržišta, dok sheme kreditnog transfera ili izravnog terećenja između poslovnih subjekata moraju biti u skladu sa svim drugim odredbama ove Uredbe, uključujući i ista pravila za prekogranične i nacionalne transakcije, uvjet da sudionici predstavljaju većinu pružatelja platnih usluga u većini država članica treba vrijediti samo u mjeri da pružatelji platnih usluga koji pružaju usluge kreditnog transfera ili izravnog terećenja između poslovnih subjekata predstavljaju većinu pružatelja platnih usluga u većini država članica u kojima su takve usluge dostupne, te da predstavljaju većinu pružatelja platnih usluga koji pružaju takve usluge unutar Unije.

(12)

Izuzetno je važno utvrditi tehničke zahtjeve koji nedvosmisleno određuju koje osobine mora imati platna shema na razini Unije, koji će biti oblikovani u okviru odgovarajuće strukture upravljanja, kako bi se osigurala interoperabilnost platnih sustava. Takvi tehnički zahtjevi ne bi trebali ograničavati fleksibilnost i inovativnost, nego bi trebali biti otvoreni i neutralni u odnosu na moguća nova kretanja i poboljšanja na tržištu plaćanja. Tehnički zahtjevi trebali bi se temeljiti na uvažavanju posebnih karakteristika kreditnih transfera i izravnih terećenja, posebno što se tiče elemenata podataka u platnoj poruci.

(13)

Ključno je poduzeti mjere za jačanje povjerenja korisnika platnih usluga u korištenje takvih usluga, posebno za izravna terećenja. Takve mjere trebale bi omogućiti platiteljima da svojim pružateljima platnih usluga nalože ograničenje naplate izravnog terećenja na određeni iznos ili određeno razdoblje, i da sastave posebne pozitivne ili negativne liste primatelja plaćanja. U okviru uvođenja sheme izravnog terećenja na razini Unije primjereno je da potrošači imaju koristi od takvih kontrola. Pa ipak, radi praktične primjene takvih kontrola na primatelje plaćanja, važno je da pružatelji platnih usluga mogu obavljati takve kontrole na osnovi IBAN-a i, u prijelaznom razdoblju, ali samo gdje je to nužno, BIC-a ili neke druge jedinstvene identifikacijske oznake kreditora određenih primatelja plaćanja. Ostala relevantna prava korisnika već su utvrđena Direktivom 2007/64/EZ, te bi trebala biti u potpunosti zajamčena.

(14)

Tehnička standardizacija temelj je integracije mreža kao što je tržište plaćanja Unije. Primjena standarda koje su izradila međunarodna ili europska standardizacijska tijela treba biti obvezna za sve relevantne transakcije, počevši od određenog datuma. U kontekstu plaćanja, ti obvezni standardi obuhvaćaju IBAN, BIC i standard ISO 20022 XML za slanje poruka u vezi s financijskim uslugama. Stoga je primjena tih standarda od strane svih pružatelja platnih usluga uvjet za potpunu interoperabilnost u cijeloj Uniji. Poglavito bi trebalo poticati obvezno korištenje IBAN-a i BIC-a, gdje je to potrebno, pomoću sveobuhvatnih i olakšavajućih mjera u državama članicama, kako bi se omogućio nesmetan i lagan prijelaz na kreditne transfere i izravna terećenja na razini cijele Unije, posebno za potrošače. Pružateljima platnih usluga bi trebalo omogućiti dogovaranje, bilateralno ili multilateralno o proširenju skupa latiničnih znakova kako bi se omogućilo korištenje regionalnih inačica standardnih poruka u okviru SEPA-e.

(15)

Apsolutno je nužno da svi sudionici, a posebno građani Unije, budu propisno i pravodobno informirani, kako bi bili potpuno spremni za promjene koje donosi SEPA. Stoga bi glavne zainteresirane strane kao što su pružatelji platnih usluga, javne uprave i nacionalne središnje banke, kao i drugi veći korisnici redovnih plaćanja, trebali voditi posebne i opsežne informativne kampanje, razmjerne potrebama i prilagođene njihovoj publici, s ciljem podizanja javne svijesti i pripremanja građana za migraciju na SEPA-u. U vezi s time građane treba upoznati s migracijom BBAN-a na IBAN. Nacionalni koordinacijski odbori za SEPA-u najpozvaniji su koordinirati takve informativne kampanje.

(16)

Kako bi se omogućio usklađeni prijelaz, u interesu jasnoće i jednostavnosti za potrošače, primjereno je odrediti jedinstveni krajnji rok za migraciju do kojega bi sve transakcije kreditnog transfera i izravnog terećenja trebale ispuniti te tehničke zahtjeve, ostavljajući tržište otvorenim za daljnji razvoj i inovacije.

(17)

Tijekom prijelaznog razdoblja države članice trebale bi dopustiti pružateljima platnih usluga da omoguće potrošačima nastavak korištenja BBAN-a za nacionalne platne transakcije, pod uvjetom da je osigurana interoperabilnost, na način da dotični PPU tehnički i sigurno pretvara BBAN u odgovarajuću jedinstvenu identifikacijsku oznaku računa za plaćanje. PPU ne bi trebao naplaćivati nikakve izravne ili neizravne troškove ili druge naknade u vezi s tom uslugom.

(18)

Unatoč razlikama u razvijenosti usluga kreditnog transfera i izravnog terećenja između država članica, određivanje zajedničkog krajnjeg roka na kraju odgovarajućeg razdoblja implementacije, koji bi omogućio provedbu svih potrebnih procesa, pridonijelo bi koordiniranoj, usklađenoj i integriranoj migraciji na SEPA-u i pomoglo u sprečavanju „dvobrzinske SEPA-e” i, koja bi izazvala veću zbunjenost među potrošačima.

(19)

Pružatelji platnih usluga i korisnici platnih usluga trebali bi imati dovoljno vremena za prilagodbu tehničkim zahtjevima. Međutim, razdoblje prilagodbe ne bi trebalo nepotrebno odgađati pogodnosti za potrošače ili kažnjavati nastojanja proaktivnih operatora koji su već prešli na SEPA-u. Za nacionalne i prekogranične platne transakcije pružatelji bi platnih usluga trebali svojim poslovnim klijentima pružati potrebne tehničke usluge kako bi osigurali nesmetan i siguran prijelaz na tehničke zahtjeve propisane ovom Uredbom.

(20)

Važno je osigurati pravnu sigurnost platnoj industriji u vezi s poslovnim modelima za izravna terećenja. Reguliranje višestranih međubankovnih naknada za izravna terećenja ključno je za stvaranje neutralnih uvjeta tržišnog natjecanja između pružatelja platnih usluga, a time i za omogućavanje razvoja jedinstvenog tržišta za izravna terećenja. Takve naknade za transakcije koje su odbačene, odbijene, vraćene ili poništene jer se ne mogu izvršiti na propisani način ili imaju za posljedicu iznimnu obradu (takozvane „R-transakcije”, gdje slovo „R” može označavati „reject” (odbacivanje), „refusal” (odbijanje), „return” (vraćanje), „reversal” (poništenje), „revocation” (opozivanje) ili „request for cancellation” (zahtjev za otkazivanje) mogu pridonijeti učinkovitoj raspodjeli troškova na unutarnjem tržištu. Stoga se za stvaranje učinkovitog europskog tržišta izravnog terećenja čini korisnim zabraniti višestranu međubankovnu naknadu (VMN) po transakciji. Međutim, naknade za R-transakcije treba dopustiti, pod uvjetom da ispunjavaju određene uvjete. U interesu transparentnosti i zaštite potrošača pružatelji platnih usluga moraju pružati potrošačima jasne i razumljive informacije o naknadama za R-transakcije. U svakom slučaju, pravila o R-transakcijama ne dovode u pitanje primjenu članaka 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Osim toga, treba spomenuti da izravna terećenja i kartična plaćanja općenito imaju različita obilježja, posebno u smislu većih mogućnosti za primatelje plaćanja da pomoću već postojećeg ugovora između primatelja plaćanja i platitelja potiču korištenje izravnog terećenja od strane platitelja, dok za kartična plaćanja takav prethodni ugovor ne postoji, te je platna transakcija često izolirani i neredoviti događaj. Stoga odredbe o višestranim međubankovnim naknadama za izravna terećenja ne dovode u pitanje analizu višestranih međubankovnih naknada za kartične platne transakcije prema pravilima tržišnog natjecanja u Uniji. Dodatne opcionalne usluge nisu obuhvaćene zabranom prema ovoj Uredbi, ako se jasno i jednoznačno razlikuju od temeljnih usluga izravnog terećenja, i ako pružatelji platnih usluga i korisnici platnih usluga imaju potpunu slobodu u ponudi ili korištenju takvih usluga. Unatoč tome, one i dalje podliježu pravilima tržišnog natjecanja Unije i nacionalnih država.

(21)

Stoga bi mogućnost primjene VMN-a po transakciji za nacionalna i prekogranična izravna terećenja trebala biti vremenski ograničena, te bi trebalo odrediti opće uvjete primjene međubankovnih naknada za R-transakcije.

(22)

Komisija bi trebala nadzirati visinu naknada za R-transakcije u cijeloj Uniji. Naknade za R-transakcije na unutarnjem tržištu trebale bi s vremenom konvergirati tako da njihove razlike između država članica ne ugrožavaju jednake mogućnosti tržišnog natjecanja.

(23)

U nekim državama članicama postoje određene naslijeđene platne usluge koje jesu kreditni transferi ili izravna terećenja, ali često zbog povijesnih ili pravnih razloga, imaju vrlo specifične funkcionalnosti. Transakcijski obujam tih usluga u pravilu je malen. Zato bi se takve usluge trebale svrstati u „proizvode tržišnih niša” (niche products). Prijelazno razdoblje za takve proizvode, dovoljno dugo da minimalizira migracijski učinak na korisnike platnih usluga, trebalo bi objema stranama tržišta pomoći da se najprije usredotoče na migraciju većine kreditnih transfera i izravnih terećenja, čime bi se omogućilo ranije korištenje većine potencijalnih prednosti integriranog tržišta plaćanja u Uniji. U nekim državama članicama postoje specifični instrumenti izravnog terećenja koji se čine vrlo sličnima kartičnim platnim transakcijama, utoliko što se platitelj koristi karticom na prodajnom mjestu za iniciranje platne transakcije, ali temelj te platne transakcije jest izravno terećenje. U takvim platnim transakcijama kartica se koristi jedino za očitavanje, kako bi se olakšalo elektroničko generiranje ovlaštenja koje potpisuje platitelj na prodajnom mjestu. Iako se takve platne usluge ne mogu svrstati u proizvode tržišnih niša, potrebno je prijelazno razdoblje za takve platne usluge zbog znatnog opsega transakcija koje one uključuju. Kako bi se zainteresiranim stranama omogućila primjena odgovarajuće zamjene u okviru SEPA-e, to bi prijelazno razdoblje trebalo biti dovoljno dugo.

(24)

Za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta plaćanja ključno je platiteljima, kao što su potrošači, poslovni subjekti ili javna tijela, omogućiti slanje kreditnih transfera na račune za plaćanje koje primatelji plaćanja imaju kod pružatelja platnih usluga u drugim državama članicama, i koji su dostupni u skladu s ovom Uredbom.

(25)

S ciljem osiguranja nesmetanog prijelaza na SEPA-u, valjano odobrenje primatelja plaćanja za naplatu ponavljajućih izravnih terećenja u okviru naslijeđene sheme trebalo bi i dalje vrijediti nakon isteka krajnjeg roka za migraciju, utvrđenog ovom Uredbom. Takvo odobrenje trebalo bi se smatrati kao suglasnost dana platiteljevom PPU-u za izvršavanje ponavljajućih izravnih terećenja koja naplaćuje primatelj plaćanja u skladu s ovom Uredbom, ako ne postoje nacionalni propisi u vezi s nastavkom valjanosti ovlaštenja ili sporazumi klijenata kojima se mijenjaju ovlaštenja za izravna terećenja radi nastavka njihove valjanosti. Međutim, prava potrošača moraju biti zaštićena, i ako postojeća ovlaštenja za izravno terećenje obuhvaćaju prava na bezuvjetan povrat novčanih sredstava, ta prava moraju biti sačuvana.

(26)

Nadležna bi tijela trebala biti ovlaštena za učinkovito obavljanje svojih nadzornih dužnosti i poduzimanje svih potrebnih mjera, uključujući i razmatranje prigovora, kako bi osigurala da pružatelji platnih usluga ispunjavaju odredbe ove Uredbe. Također, države bi članice trebale omogućiti podnošenje prigovora protiv korisnika platnih usluga koji se ne pridržavaju ove Uredbe, i omogućiti provedbu ove Uredbe pomoću administrativnih ili sudskih sredstava na djelotvoran i učinkovit način. Radi promicanja usklađenosti s ovom Uredbom nadležna bi tijela raznih država članica trebala surađivati međusobno te, prema potrebi, s Europskom središnjom bankom (ESB), nacionalnim središnjim bankama država članica i drugim relevantnim nadležnim tijelima, kao što je europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovano na temelju Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( (8)) (EBA), imenovano na temelju propisa Unije ili nacionalnih država koji se primjenjuju na pružatelje platnih usluga.

(27)

Države bi članice trebale propisati pravila o sankcijama koje se primjenjuju za kršenje ove Uredbe i osigurati da te sankcije budu učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, te da se primjenjuju. Te sankcije ne bi se trebale primjenjivati na potrošače.

(28)

S ciljem omogućavanja pravne zaštite u slučaju nepropisne primjene ove Uredbe ili sporova između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga u vezi s pravima i obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe, države bi članice trebale utvrditi odgovarajuće i učinkovite izvansudske pritužbene postupke i postupke izvansudskog rješavanja sporova. Države bi članice trebale moći odlučiti da se ti postupci primjenjuju samo na potrošače ili samo na potrošače i mikropoduzeća.

(29)

Komisija bi trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, EBA-i i ESB-u o primjeni ove Uredbe. Tom bi izvješću trebalo, prema potrebi, priložiti prijedlog izmjena ove Uredbe.

(30)

Kako bi se osigurala ažurnost tehničkih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima, ovlaštenje za donošenje pravnih akata u vezi s tim tehničkim zahtjevima trebalo bi delegirati Komisiji u skladu s člankom 290. UFEU-a. U izjavi (br. 39) o članku 290. UFEU-a, priloženoj Završnom aktu Međuvladine konferencije koja je donijela Lisabonski ugovor, Konferencija je primila na znanje namjeru Komisije da nastavi konzultacije sa stručnjacima koje su imenovale države članice u pripremi nacrta delegiranih pravnih akata na području financijskih usluga, u skladu s ustaljenom praksom. Od posebne je važnosti da Komisija tijekom svojih pripremnih aktivnosti obavi primjerene i transparentne konzultacije, uključujući i s ESB-om i svim zainteresiranim stranama. Tijekom pripreme i izrade delegiranih pravnih akata Komisija bi trebala osigurati slanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću istodobno, pravodobno i na primjereni način.

(31)

Budući da bi pružatelji platnih usluga u državama članicama čija valuta nije euro trebali poduzeti posebne pripremne radnje izvan tržišta plaćanja za svoje nacionalne valute, takvim bi pružateljima platnih usluga trebalo omogućiti odgodu primjene tehničkih zahtjeva na određeno razdoblje. Međutim, države članice čija valuta nije euro trebale bi ispuniti tehničke zahtjeve kako bi se stvorilo pravo europsko platno područje koje će ojačati unutarnje tržište.

(32)

S ciljem osiguranja široke javne potpore SEPA-i, nužna je visoka razina zaštite platitelja, posebno u vezi s transakcijama izravnog terećenja. Postojeća i jedina -paneuropska shema izravnog terećenja za potrošače, koju je razvio EPC, osigurava „bespogovorno”, bezuvjetno pravo na povrat novčanih sredstava za autorizirana plaćanja u roku od 8 tjedana od datuma terećenja novčanih sredstava, iako to pravo na povrat podliježe nekolicini uvjeta prema člancima 62. i 63. Direktive 2007/64/EZ. S obzirom na situaciju koja prevladava na tržištu i potrebu osiguranja visoke razine zaštite potrošača, učinak tih odredaba trebalo bi procijeniti u izvješću koje, u skladu s člankom 87. Direktive 2007/64/EZ, Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i ESB-u najkasnije do 1. studenoga 2012., uključujući, prema potrebi, prijedlog za njihovu reviziju.

(33)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (9). uređuje obradu osobnih podataka koja se provodi u skladu s ovom Uredbom. Migracija na SEPA-u i uvođenje zajedničkih standarda i pravila za plaćanja trebale bi se temeljiti na poštovanju nacionalnog prava o zaštiti osjetljivih osobnih podataka u državama članicama i zaštiti interesa građana Unije.

(34)

Financijske poruke koje se odnose na plaćanja i transfere unutar SEPA-e ne pripadaju u djelokrug Sporazuma između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država od 28. lipnja 2010. o obradi i prijenosu podataka iz financijskih poruka iz Europske unije u Sjedinjene Države za potrebe Programa praćenja financiranja terorizma (10).

(35)

Budući da se cilj ove Uredbe, a to je utvrđivanje tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima, ne može u dovoljnoj mjeri postići na razini država članica, te da se on, zbog svojeg opsega i učinaka, može bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, navedenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, navedenim u tom članku, ova se Uredba ograničava na ono što je nužno za postizanje toga cilja.

(36)

Prema članku 5., stavku 1. Uredbe (EZ) br. 924/2009, države članice moraju ukinuti nacionalne obveze izvješćivanja na osnovi namire za statistiku platne bilance, koje vrijede za pružatelje platnih usluga u vezi s platnim transakcijama njihovih klijenata u vrijednosti do EUR 50  000. Prikupljanje statističkih podataka za platnu bilancu na osnovi namire započelo je nakon završetka deviznih kontrola, i predstavlja do sada najvažniji izvor podataka, zajedno s ostalim izvorima kao što su neposredne ankete, koji pridonose kvaliteti statističkih podataka. Od početka 1990-ih neke su države članice odlučile da će se više oslanjati na informacije dostavljene izravno od društava i kućanstava nego na podatke koje dostavljaju banke u ime svojih klijenata. Iako izvješćivanje na osnovi namire predstavlja rješenje kojim se, u odnosu na društvo u cjelini, smanjuju troškovi sastavljanja platne bilance, uz istodobno osiguravanje kvalitetne statistike platne bilance, u uskom smislu prekograničnih plaćanja održanje takvog izvješćivanja može u nekim državama članicama smanjiti učinkovitost i povećati troškove. Budući da je jedan od ciljeva SEPA-e smanjenje troškova prekograničnih plaćanja, izvješćivanje o platnoj bilanci na osnovi namire trebalo bi u potpunosti ukinuti.

(37)

Radi povećanja pravne sigurnosti primjereno je uskladiti rokove za međubankovne naknade, navedene u članku 7. Uredbe (EZ) br. 924/2009, s odredbama ove Uredbe.

(38)

Stoga bi Uredbu (EZ) br. 924/2009 trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

(a)

platne transakcije koje se obavljaju između pružatelja platnih usluga i unutar njih, uključujući i njihove zastupnike ili podružnice, za njihov vlastiti račun;

(b)

platne transakcije koje se obrađuju i namiruju putem sustava velikih plaćanja, osim transakcija izravnog terećenja čije obavljanje putem sustava velikih plaćanja platitelj nije izričito zahtijevao;

(c)

platne transakcije pomoću platne kartice ili sličnog uređaja, uključujući podizanje gotovine, osim ako se platna kartica ili sličan uređaj koristi samo za dobivanje potrebnih informacija za neposredno izvršenje kreditnog transfera ili izravnog terećenja na račun za plaćanje i sa računa za plaćanje utvrđenog pomoću BBAN-a ili IBAN-a.

(d)

platne transakcije putem telekomunikacijskog, digitalnog ili IT-uređaja, ako takve transakcije ne rezultiraju kreditnim transferom ili izravnim terećenjem na račun za plaćanje i s računa za plaćanje utvrđenog pomoću BBAN-a ili IBAN-a.

(e)

transakcije novčane pošiljke prema definiciji iz članka 4., točke 13. Direktive 2007/64/EZ;

(f)

platne transakcije prijenosa elektroničkog novca prema definiciji iz članka 2. točke 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac  (11), osim ako je posljedica takvih transakcija kreditni transfer ili izravno terećenje na račun za plaćanje i sa računa za plaćanje utvrđenog pomoću BBAN-a ili IBAN-a.

(1)

„kreditni transfer” znači nacionalna ili prekogranična platna usluga kojom se račun za plaćanje primatelja plaćanja odobrava za platnu transakciju ili niz platnih transakcija na teret platiteljevog računa za plaćanje od strane PPU-a kod kojeg se vodi platiteljev račun za plaćanje, na osnovi instrukcije koju daje platitelj;

(2)

„izravno terećenje”znači nacionalna ili prekogranična platna usluga za terećenje platiteljevog računa za plaćanje, kada platnu transakciju inicira primatelj plaćanja na osnovi suglasnosti platitelja;

(3)

„platitelj”znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i koja da suglasnost za izvršenje nalog za plaćanje s tog računa ili, ako platiteljev račun za plaćanje ne postoji, fizička ili pravna osoba koja daje nalog za plaćanje u korist računa za plaćanje primatelja plaćanja;

(4)

„primatelj plaćanja” znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i za koju su namijenjena novčana sredstva koja su predmet platne transakcije;

(5)

„račun za plaćanje” znači račun koji glasi na jednog ili više korisnika platnih usluga, a koristi se za izvršavanje platnih transakcija;

(6)

„platni sustav”znači sustav za prijenos novčanih sredstava s formalnim i standardiziranim postupcima i zajedničkim pravilima za obradu, obračun ili namiru platnih transakcija;

(7)

„platna shema”znači jedinstveni skup pravila, praksâ, standarda i/ili provedbenih smjernica, dogovoren između pružatelja platnih usluga za izvršavanje platnih transakcija u Uniji i unutar država članica, koji je odvojen od bilo kakve infrastrukture ili platnog sustava koja/koji podupire njegovu primjenu;

(8)

„PPU” znači pružatelj platnih usluga iz bilo koje od kategorija navedenih u članku 1., stavku (1) Direktive 2007/64/EZ, te fizičke i pravne osobe iz članka 26. Direktive 2007/64/EZ, s izuzetkom tijela navedenih u članku 2. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (12), za koja vrijedi izuzeće prema članku 2., stavku 3. Direktive 2007/64/EZ;

(9)

„KPU” znači fizička ili pravna osoba koja se koristi platnom uslugom u svojstvu platitelja ili primatelja plaćanja;

(10)

„platna transakcija”znači prijenos novčanih sredstava između računa za plaćanje u Uniji, koji je inicirao platitelj ili primatelj plaćanja, neovisno o bilo kakvim temeljnim obvezama između platitelja i primatelja plaćanja;

(11)

„nalog za plaćanje”znači instrukcija koju platitelj ili primatelj plaćanja podnosi svom PPU-u, a kojom se traži izvršenje platne transakcije;

(12)

„međubankovna naknada” znači naknada koja se plaća između platiteljevog PPU-a i PPU-a primatelja plaćanja za transakcije izravnog terećenja;

(13)

„VMN” znači multilateralna međubankovna naknada koja je predmet aranžmana između više od dvaju pružatelja platnih usluga;

(14)

„BBAN”znači identifikacijski broj računa za plaćanje kojim se jednoznačno utvrđuje individualni račun za plaćanje kod PPU-a u nekoj državi članici i koji se može koristiti samo za nacionalne platne transakcije, dok se taj isti račun za plaćanje za prekogranične platne transakcije utvrđuje pomoću IBAN-a;

(15)

„IBAN”znači međunarodni identifikacijski broj računa za plaćanje kojim se jednoznačno utvrđuje individualni račun za plaćanje u nekoj državi članici, a čije elemente određuje Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO);

(16)

„BIC”znači poslovni identifikacijski kod kojim se nedvosmisleno utvrđuje PPU, a čije elemente određuje ISO;

(17)

„Standard ISO 20022 XML”znači standard za kreiranje elektroničkih financijskih poruka prema definiciji ISO-a, koji sadrži fizički prikaz platnih transakcija u sintaksi XML, u skladu s poslovnim pravilima i provedbenim smjernicama za sheme na razini Unije za platne transakcije koje spadaju u područje primjene ove Uredbe;

(18)

„sustav velikih plaćanja” znači platni sustav čija je glavna svrha obrada, obračun ili namira pojedinačnih platnih transakcija visokog prioriteta i žurnosti, te prvenstveno velikih iznosa;(19) „datum namire” znači datum na koji se obveze u vezi s prijenosom novčanih sredstava podmiruju između platiteljevog PPU-a i PPU-a primatelja plaćanja;

(19)

„datum namire”znači datum na koji se obveze u vezi s prijenosom novčanih sredstava podmiruju između platiteljevog PPU-a i PPU-a primatelja plaćanja;

(20)

„naplata”znači dio transakcije izravnog terećenja koji započinje njenim iniciranjem od strane primatelja plaćanja sve do njenog završetka u obliku uobičajenog terećenja platiteljevog računa za plaćanje;

(21)

„ovlaštenje”znači izražavanje suglasnosti i davanje odobrenja koje platitelj daje primatelju plaćanja i (izravno, ili neizravno preko primatelja plaćanja) platiteljevom PPU-u, kako bi se primatelju plaćanja omogućilo iniciranje naplate za terećenje platiteljevog naznačenog računa za plaćanje i kako bi se omogućilo da platiteljev PPU postupi prema takvim instrukcijama;

(22)

„platni sustav za mala plaćanja”znači platni sustav čija je glavna svrha obrada, obračun ili namira kreditnih transfera ili izravnih terećenja koja su zajedno u paketu radi prijenosa, te se prvenstveno odnose na male iznose i imaju nizak prioritet, a koji nije sustav velikih plaćanja;

(23)

„mikropoduzeće”znači poduzeće koje je u vrijeme sklapanja ugovora o platnoj usluzi poduzeće prema definiciji iz članka 1. i članka 2., stavaka 1. i 3. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ (13);

(24)

„potrošač”znači fizička osoba koja u ugovorima o platnim uslugama djeluje izvan područja trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti;

(25)

„R-transakcija” znači platna transakcija koju PPU ne može propisno izvršiti, ili koja ima za posljedicu iznimnu obradu, između ostalog, zbog nedostatka novčanih sredstava, opoziva, pogrešnog iznosa ili pogrešnog datuma, nedostatka ovlaštenja ili pogrešnog, odnosno zatvorenog računa;

(26)

„prekogranična platna transakcija”znači platna transakcija koju inicira platitelj ili primatelj plaćanja i u kojoj se platiteljev PPU i PPU primatelja plaćanja nalaze u različitim državama članicama;

(27)

„nacionalna platna transakcija”znači platna transakcija koju inicira platitelj ili primatelj plaćanja, a u kojoj se platiteljev PPU i PPU primatelja plaćanja nalaze u istoj državi članici;

(28)

„referentna stranka” znači fizička ili pravna osoba u čije ime platitelj izvršava ili primatelj plaćanja prima plaćanje;

(a)

njihova pravila ista su za nacionalne i prekogranične transakcije kreditnog transfera unutar Unije i, na odgovarajući način, za nacionalne i prekogranične transakcije izravnog terećenja unutar Unije; i

(b)

sudionici u platnoj shemi predstavljaju većinu pružatelja platnih usluga u većini država članica, te čine većinu pružatelja platnih usluga unutar Unije, uzimajući u obzir samo one pružatelje platnih usluga koji pružaju kreditne transfere odnosno izravna terećenja.

(a)

moraju se koristiti identifikacijskom oznakom računa za plaćanje, navedenom u točki (1)(a) Priloga za utvrđivanje računa za plaćanje, bez obzira na to gdje se nalaze dotični pružatelji platnih usluga;

(b)

moraju primjenjivati formate poruka navedene u točki (1)(b) Priloga kada prenose platne transakcije drugom PPU-u ili preko platnog sustava za mala plaćanja;

(c)

moraju osigurati da se korisnici platnih usluga koriste identifikacijskom oznakom računa za plaćanje, navedenom u točki (1)(a) Priloga za utvrđivanje računa za plaćanje, neovisno o tome nalaze li se platiteljev PPU i PPU primatelja plaćanja, ili jedini PPU u platnoj transakciji u istoj državi članici ili u različitim državama članicama;

(d)

moraju osigurati da se, ako KPU koji nije potrošač ili mikropoduzeće inicira ili prima pojedinačne kreditne transfere ili pojedinačna izravna terećenja koja se ne prenose pojedinačno nego zajedno u paketu, primjenjuju formati poruka navedeni u točki (1)(b) Priloga.

(a)

platiteljev PPU mora osigurati da platitelj dostavi elemente podataka navedene u točki (2)(a) Priloga;

(b)

platiteljev PPU mora PPU-u primatelja plaćanja dostaviti elemente podataka navedene u točki (2)(b) Priloga;

(c)

PPU primatelja plaćanja mora dostaviti ili staviti na raspolaganje primatelju plaćanja elemente podataka navedene u točki (2)(d) Priloga.

(a)

PPU primatelja plaćanja mora osigurati da:

(b)

PPU primatelja plaćanja mora platiteljevom PPU-u dostaviti elemente podataka navedene u točki (3)(b) Priloga;

(c)

platiteljev PPU mora dostaviti ili staviti na raspolaganje platitelju elemente podataka navedene u točki (3)(c) Priloga;

(d)

platitelj mora imati pravo naložiti svojem PPU-u:

(a)

cilj je aranžmana učinkovita raspodjela troškova na PPU-a ili KPU-a, ovisno o tome koji je od njih prouzročio R-transakciju, pritom uzimajući u obzir postojanje transakcijskih troškova, te osigurati da se platitelju naknade ne naplaćuju automatski i da se PPU-u zabrani da za određenu vrstu R-transakcija korisnicima platnih usluga naplaćuju naknade koje premašuju troškove koje snosi PPU za takve transakcije;

(b)

naknade se strogo temelje na troškovima;

(c)

visina naknada ne premašuje stvarne troškove obrade R-transakcije od strane najučinkovitijeg usporedivog PPU-a koji je, s obzirom na obujam transakcija i karakter usluga, reprezentativna stranka u aranžmanu;

(d)

primjena naknada u skladu s točkama (a), (b) i (c) sprječava PPU-a da svojim korisnicima platnih usluga naplaćuje dodatne naknade u vezi s troškovima koji su već obuhvaćeni tim međubankovnim naknadama;

(e)

ne postoji provediva i ekonomski isplativa alternativa aranžmanu koja bi omogućila jednako učinkovito ili učinkovitije odvijanje R-transakcija uz iste ili niže troškove za potrošače.

(1)

U Članku 2. točka (10) zamjenjuje se sljedećim:

(2)

U članku 3. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Naknade koje pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga za prekogranična plaćanja jednake su naknadama koje taj pružatelj platnih usluga zaračunava korisnicima platnih usluga za odgovarajuća nacionalna plaćanja jednake vrijednosti i u istoj valuti.”;

(3)

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(4)

U članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   S učinkom od 1. veljače 2016. države članice ukidaju nacionalne obveze izvješćivanja na osnovi namire za statistiku platne bilance koje vrijede za pružatelje platnih usluga u vezi s platnim transakcijama njihovih klijenata.”

(5)

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(6)

Članak 8. briše se.

1.

Osim osnovnih zahtjeva navedenih u članku 5., za transakcije kreditnog transfera i izravnog terećenja vrijede sljedeći tehnički zahtjevi:

2.

Osim zahtjeva iz točke 1., za transakcije kreditnog transfera vrijede sljedeći zahtjevi:

3.

Osim zahtjeva iz točke 1., za transakcije izravnog terećenja vrijede sljedeći zahtjevi: