15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

58

L 133/66

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.2008.

(1)

Direktivom Vijeća 87/102/EEZ od 22. prosinca 1986. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na kreditiranje potrošača (3), utvrđuju se pravila na razini Zajednice u vezi s mjerama za potrošačke kredite.

(2)

1995. Komisija je predstavila izvješće o funkcioniranju Direktive 87/102/EEZ i poduzela opće savjetovanje sa zainteresiranim stranama. 1997. Komisija je predstavila sažeto izvješće o reakcijama na izvješće iz 1995. Drugo izvješće o funkcioniranju Direktive 87/102/EEZ podneseno je 1996.

(3)

Ta su izvješća i savjetovanja otkrila znatne razlike među zakonima raznih država članica u području kredita namijenjenih fizičkim osobama općenito, a posebno u području potrošačkih kredita. Analiza nacionalnih zakona kojima se prenosi Direktiva 87/102/EEZ pokazuje da, uz Direktivu 87/102/EEZ, države članice koriste čitav niz mehanizama za zaštitu potrošača na temelju razlika u pravnoj ili gospodarskoj situaciji na nacionalnoj razini.

(4)

Situacija de facto i de jure koja proizlazi iz tih nacionalnih razlika u nekim slučajevima dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja među vjerovnicima u Zajednici i stvara prepreke unutarnjem tržištu u slučajevima kada države članice usvoje različite obvezne odredbe strože od onih predviđenih Direktivom 87/102/EEZ. To ograničava sposobnost potrošača da izravno koriste postupno sve veću dostupnost prekograničnih kredita. Ta narušavanja i ograničenja mogu imati posljedice u smislu potražnje za proizvodima i uslugama.

(5)

Posljednjih se godina znatno proširio izbor vrsta kredita koji se nude potrošačima i koji oni koriste. Pojavili su se novi kreditni instrumenti, a njihova se uporaba i dalje nastavlja razvijati. Stoga je potrebno izmijeniti postojeće odredbe i, kada je primjereno, proširiti njihovo područje primjene.

(6)

U skladu s Ugovorom, unutarnje tržište sastoji se od područja bez unutarnjih granica u kojem je zajamčeno slobodno kretanje proizvoda i usluga te sloboda poslovnog nastana. Razvoj transparentnijeg i djelotvornijeg tržišta kredita unutar tog područja bez unutarnjih granica vitalno je radi promidžbe razvoja prekograničnih djelatnosti.

(7)

Kako bi se što lakše došlo do unutarnjeg tržišta potrošačkih kredita koje dobro funkcionira, usklađeni okvir Zajednice potrebno je predvidjeti u čitavom nizu osnovnih područja. S ciljem neprestanog razvoja tržišta potrošačkih kredita i povećane mobilnosti europskih građana, uspostavi suvremenog prava o potrošačkim kreditima trebalo bi pomoći zakonodavstvom Zajednice koje će biti usmjereno na budućnost, sposobno za prilagodbu budućim oblicima kredita i koje će državama članicama omogućiti odgovarajući stupanj fleksibilnosti u njihovoj provedbi.

(8)

Važno je da to tržište ponudi stupanj zaštite potrošača dovoljan da se osigura povjerenje potrošača. Stoga bi trebalo biti moguće da se slobodno kretanje kreditnih ponuda odvija prema optimalnim uvjetima i za one koji nude te kredite i za one koji ih traže, obraćajući dužnu pažnju na specifične situacije u pojedinačnim državama članicama.

(9)

Potpuno usklađivanje potrebno je kako bi se osiguralo da svi potrošači u Zajednici uživaju visoku i ekvivalentnu razinu zaštite svojih interesa i stvaranja istinskog unutarnjeg tržišta. Stoga državama članicama ne bi trebalo dozvoliti zadržavanje ni uvođenje nacionalnih odredaba drugačijih od onih utvrđenih u ovoj Direktivi. Međutim, takvo bi ograničenje trebalo primjenjivati samo u slučajevima kada postoje odredbe usklađene s ovom Direktivom. Kada ne postoje tako usklađene odredbe, države članice trebale bi slobodno odlučiti hoće li zadržati ili uvesti nacionalno zakonodavstvo. U skladu s tim, države članice mogu, primjerice, zadržati ili uvesti nove nacionalne odredbe o solidarnoj odgovornosti prodavača ili pružatelja usluga i vjerovnika. Drugi primjer te mogućnosti za države članice moglo bi biti zadržavanje ili uvođenje novih nacionalnih odredaba o otkazivanju ugovora o prodaji proizvoda ili pružanju usluga ako potrošač ostvaruje svoje pravo da se povuče iz ugovora o kreditu. U tom bi pogledu državama članicama, u slučaju ugovora o kreditu bez roka dospijeća, trebalo biti omogućeno da odrede fiksno minimalno razdoblje koje treba proteći između trenutka kada vjerovnik traži povrat i dana povrata kredita.

(10)

Definicije sadržane u ovoj Direktivi određuju opseg usklađivanja. Obveza država članica da provedu odredbe ove Direktive trebala bi stoga biti ograničena na opseg određen tim definicijama. Međutim, ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje primjenu od strane država članica, u skladu s pravom Zajednice, odredaba ove Direktive na područja koja nisu obuhvaćena njezinim područjem primjene. Tako bi država članica mogla zadržati ili uvesti novo nacionalno zakonodavstvo koje odgovara odredbama ove Direktive ili određenim odredbama o ugovorima o kreditu izvan područja primjene ove Direktive, primjerice o ugovorima o kreditu koji obuhvaćaju iznose niže od 200 EUR ili više od 75 000 EUR. Nadalje, države bi članice također mogle primjenjivati odredbe ove Direktive na vezane kredite koji nisu obuhvaćeni definicijom vezanog ugovora o kreditu iz ove Direktive. Tako bi se odredbe o vezanim ugovorima o kreditu mogle primjenjivati na ugovore o kreditu koji služe za djelomično financiranje ugovora o isporuci proizvoda ili pružanju usluga.

(11)

U slučaju specifičnih ugovora o kreditu na koje se mogu primijeniti samo neke od odredaba ove Direktive, državama se članicama ne bi trebalo dopustiti donošenje nacionalnog zakonodavstva kojim se provode druge odredbe ove Direktive. Međutim, države članice trebale bi i dalje svojim nacionalnim zakonodavstvima slobodno regulirati takve vrste ugovora o kreditu u pogledu drugih aspekata koji nisu usklađeni s ovom Direktivom.

(12)

Ugovori za pružanje usluga na trajnoj osnovi ili isporuku proizvoda iste vrste kada potrošač za njih plaća u obliku mjesečnih obroka dok njihova isporuka odnosno pružanje traje mogu se dosta razlikovati, u pogledu interesa uključenih ugovornih strana i modalitetâ i učinkovitosti transakcija, od ugovora o kreditu obuhvaćenih ovom Direktivom. Stoga bi trebalo razjasniti da se takvi ugovori ne smatraju ugovorima o kreditu za potrebe ove Direktive. Takve vrste ugovora obuhvaćaju, primjerice, ugovor o osiguranju kada se osiguranje plaća u mjesečnim obrocima.

(13)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na određene vrste ugovora o kreditu, kao što su debitne kartice s odgođenom naplatom, prema čijim uvjetima se kredit mora otplatiti u roku od tri mjeseca i kada su naplative samo neznatne pristojbe.

(14)

Ugovore o kreditu koji obuhvaćaju davanje kredita osiguranih materijalnom imovinom trebalo bi isključiti iz područja primjene ove Direktive. Ta vrsta kredita specifične je naravi. Također, ugovor o kreditu i čiji je cilj financiranje stjecanja ili zadržavanja vlasničkih prava nad zemljištem ili postojećom ili projektiranom zgradom trebali bi se isključiti iz područja primjene ove Direktive. Međutim, ugovore o kreditu ne bi trebalo isključivati iz područja primjene ove Direktive samo zato što je njihova svrha renoviranje ili povećanje vrijednosti postojećih zgrada.

(15)

Odredbe ove Direktive primjenjuju se bez obzira na to je li vjerovnik pravna ili fizička osoba. Međutim, ova Direktiva ne utječe na pravo država članica na ograničavanje, u skladu s pravom Zajednice, davanja potrošačkih kredita samo pravnim osobama ili samo određenim pravnim osobama.

(16)

Određene odredbe ove Direktive trebale bi se primjenjivati na fizičke i pravne osobe (kreditne posrednike) koji u okviru svoje poslovne ili profesionalne djelatnosti za naknadu predstavljaju ili nude ugovore o kreditu potrošačima, pomažu potrošačima u poduzimanju pripremnih radova u pogledu ugovora o kreditu ili sklapaju ugovore o kreditu s potrošačima u ime vjerovnika. Organizacije koje dopuštaju da se njihov identitet rabi u svrhe promidžbe kreditnih proizvoda kao što su kreditne kartice, i koje također mogu i preporučiti te proizvode svojim članovima ne bi trebalo smatrati kreditnim posrednicima u smislu ove Direktive.

(17)

Ovom se Direktivom uređuju samo određene obveze kreditnih posrednika u odnosu na potrošače. Države članice bi stoga trebale biti slobodne da za kreditne posrednike zadrže ili uvode dodatne obveze, uključujući i uvjete pod kojima kreditni posrednici smiju primiti naknade od potrošača koji su zatražili njihove usluge.

(18)

Potrošače bi trebalo zaštititi od nepoštenog ili zavaravajućeg djelovanja, posebno u pogledu otkrivanja informacija od strane vjerovnika, u skladu s Direktivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (4). Međutim, ova bi Direktiva trebala obuhvaćati specifične odredbe o oglašavanju ugovora o kreditu kao i o određenim elementima standardnih informacija koje se pružaju potrošačima kako bi im se omogućilo, posebno, da uspoređuju različite ponude. Takve bi se informacije trebale davati na jasan, sažet i uočljiv način pomoću reprezentativnog primjera. Gornja bi granica trebala biti navedena kada nije moguće naznačiti ukupan iznos kredita kao dostupan ukupan iznos, posebno kada ugovor o kreditu daje potrošačima slobodu korištenja novca s ograničenjem u odnosu na iznos. Ta bi gornja granica trebala naznačivati gornju granicu kredita koji se može staviti na raspolaganje potrošačima. Povrh toga, države članice i dalje bi trebale biti slobodne uređivati zahtjeve za informacijama u svojem nacionalnom pravu u pogledu oglašavanja koje ne sadrži informacije o troškovima kredita.

(19)

Kako bi se potrošačima omogućilo da odluke donose potpuno upoznati s činjenicama, treba im odgovarajuće informacije o uvjetima i troškovima kredita te o njihovim obvezama, a koje potrošači mogu ponijeti sa sobom i razmotriti, pružiti prije donošenja odluke o ugovoru o kreditu. Kako bi se osigurala najveća moguća transparentnost i mogućnost usporedbe ponuda, takve informacije trebaju obuhvaćati posebno efektivnu kamatnu stopu koja se primjenjuje na taj kredit, određenu na isti način diljem Zajednice. Budući da se efektivna kamatna stopa u ovoj fazi može naznačiti samo primjerom, takav bi primjer trebao biti reprezentativan. Stoga bi on trebao odgovarati, primjerice, trajanju i ukupnom iznosu odobrenog kredita za vrstu ugovora o kreditu koji se razmatra te, ako je to primjenljivo, za vrstu kupljenih proizvoda. Prilikom utvrđivanja reprezentativnog primjera u obzir također treba uzeti i učestalost određenih vrsta ugovora o kreditu na specifičnom tržištu. Što se tiče kamatne stope, učestalosti obroka i kapitalizacije kamata, vjerovnici bi trebali koristiti konvencionalnu metodu izračuna za predmetni potrošački kredit.

(20)

Ukupni troškovi kredita za potrošača trebali bi obuhvaćati sve troškove, uključujući i kamate, provizije, takse, naknade za kreditne posrednike i sve druge naknade koje potrošači moraju platiti u vezi s ugovorom o kreditu, izuzev troškova javnog bilježnika. Stvarno poznavanje troškova od strane vjerovnika trebalo bi procjenjivati objektivno, uzimajući u obzir zahtjeve u pogledu profesionalne pažnje.

(21)

Ugovore o kreditu u kojima se kamatna stopa periodično revidira u skladu s promjenama koje se javljaju u referentnoj stopi iz ugovora o kreditu, ne bi trebalo smatrati ugovorima o kreditu s fiksnom kamatnom stopom.

(22)

Države bi članice trebale i dalje slobodno odlučivati hoće li zadržati ili uvoditi nove nacionalne odredbe kojima se vjerovnicima zabranjuje da od potrošača traže da, u vezi s ugovorom o kreditu, otvore bankovni račun ili sklope ugovor o drugoj dodatnoj usluzi ili da plate troškove ili pristojbe za takve bankovne račune ili druge dodatne usluge. U onim državama članicama u kojima su dopuštene takve kombinirane ponude potrošači bi prije sklapanja ugovora o kreditu trebali biti obaviješteni o dodatnim uslugama koje su obvezne s ciljem odobravanja kredita u prvom redu ili o uvjetima i odredbama. Troškovi koji bi se plaćali u slučaju takvih dodatnih usluga trebali bi biti uključeni u ukupne troškove kredita ili bi, alternativno, ako se iznos takvih troškova ne može unaprijed utvrditi, potrošači trebali odgovarajuće informacije o postojanju takvih troškova dobiti u fazi prije sklapanja ugovora. Mora se pretpostaviti da je vjerovnik upoznat s troškovima dodatnih usluga koje potrošačima nudi sam ili u ime treće strane, osim ako visina tih troškova ovisi o specifičnim karakteristikama ili situaciji potrošača.

(23)

Međutim, za specifične vrste ugovora o kreditu primjereno je, s ciljem osiguravanja odgovarajuće razine zaštite potrošača bez stavljanja prekomjernog opterećenja na vjerovnike ili, prema potrebi, kreditne posrednike, ograničiti zahtjeve za informacijama prije sklapanja ugovora propisane ovom Direktivom, uzimajući u obzir specifičnu narav takvih vrsta ugovora.

(24)

Potrošačima je potrebno dati sveobuhvatne informacije prije nego što sklope ugovore o kreditu, bez obzira na to je li ili nije u prodaju kredita uključen kreditni posrednik. Stoga bi se, općenito, zahtjevi za pružanjem informacija prije sklapanja ugovora trebali primjenjivati i na kreditne posrednike. Međutim, kada dobavljači proizvoda i usluga djeluju kao kreditni posrednici u pomoćnoj ulozi, nije primjereno opterećivati ih zakonskom obvezom osiguravanja informacija prije sklapanja ugovora u skladu s ovom Direktivom. Može se, primjerice, smatrati da dobavljači proizvoda i usluga djeluju kao kreditni posrednici u pomoćnoj ulozi ako njihova djelatnost kao kreditnih posrednika nije glavna svrha njihove poslovne ni profesionalne djelatnosti. U takvim je slučajevima dovoljna razina zaštite potrošača ipak postignuta budući da je vjerovnik odgovoran osigurati da potrošači dobiju potpune informacije prije sklapanja ugovora, bilo od posrednika ako se vjerovnik i posrednik tako dogovore, bilo na neki drugi odgovarajući način.

(25)

Potencijalno obvezujuću narav informacija koje treba pružiti potrošačima prije sklapanja ugovora o kreditu i razdoblje tijekom kojeg oni trebaju biti obvezujući za vjerovnika mogu uređivati države članice.

(26)

Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere za promidžbu odgovornih praksi tijekom svih faza kreditnog odnosa, uzimajući u obzir specifična svojstva svojih kreditnih tržišta. Te mjere mogu obuhvaćati, primjerice, pružanje informacija potrošačima i njihovu edukaciju, uključujući i upozorenja na opasnost od neispunjavanja obveze plaćanja i na prezaduženost. Na rastućem kreditnom tržištu posebno je važno da se vjerovnici ne upuštaju u neodgovorno posuđivanje i da ne odobravaju kredite bez prethodne procjene kreditne sposobnosti, a države članice trebale bi provoditi potreban nadzor kako bi se izbjeglo takvo ponašanje i trebale bi odrediti potrebna sredstva za sankcioniranje vjerovnika u takvim slučajevima. Ne dovodeći u pitanje odredbe o kreditnom riziku iz Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju aktivnosti kreditnih institucija (5), vjerovnici bi trebali snositi odgovornost za provjeravanje kreditne sposobnosti potrošača u svakom pojedinačnom slučaju. U tom cilju, njima bi trebalo dozvoliti da se koriste informacijama koje im pružaju potrošači ne samo tijekom sastavljanja predmetnog ugovora o kreditu, nego i tijekom dugotrajnog komercijalnog odnosa. Tijela država članica trebala bi također davati i odgovarajuće upute i smjernice vjerovnicima. Potrošači bi također trebali djelovati razborito i poštovati svoje ugovorne obveze.

(27)

Unatoč informacijama koje treba pružiti prije sklapanja ugovora, potrošaču će možda i dalje biti potrebna dodatna pomoć kako bi donio odluku o tome koji je ugovor o kreditu, u rasponu predloženih proizvoda, najprimjereniji za njegove potrebe i financijsku situaciju. Stoga bi države članice trebale osigurati da vjerovnici pružaju takvu pomoć u pogledu kreditnih proizvoda koje nude potrošačima. Kada je to primjereno, relevantne informacije prije sklapanja ugovora, kao i bitne karakteristike predloženih proizvoda, potrošaču bi trebalo objasniti osobno tako da potrošač može razumjeti učinke koje oni mogu imati na njegovu ekonomsku situaciju. Prema potrebi, ta dužnost pružanja pomoći potrošačima trebala bi se primjenjivati i na kreditne posrednike. Države članice mogle bi odlučiti kada i u kojoj mjeri treba dati takva objašnjenja potrošačima uzimajući u obzir posebne okolnosti u kojima se kredit nudi, potrebu potrošača za pomoći i narav svakog pojedinoga kreditnog proizvoda.

(28)

S ciljem procjene kreditnog statusa potrošača vjerovnik bi također trebao izvršiti uvid u relevantne baze podataka; pravne i stvarne okolnosti možda će zahtijevati variranje opsega takvih uvida. S ciljem sprečavanja narušavanja tržišnog natjecanja među vjerovnicima trebalo bi osigurati da vjerovnici pristup privatnim ili javnim bazama podataka koje sadrže podatke o potrošačima u državi članici u kojoj oni nemaju poslovni nastan imaju prema nediskriminirajućim uvjetima u usporedbi s vjerovnicima u toj državi članici.

(29)

Kada se odluka o odbijanju zahtjeva za kredit temelji na uvidu u bazu podataka, vjerovnik bi trebao obavijestiti potrošača o toj činjenici te o pojedinostima baze podataka iz koje je pribavio podatke. Međutim, vjerovnik ne bi trebao biti dužan pružiti takvu informaciju kada je to zabranjeno zakonodavstvom Zajednice, primjerice zakonodavstvom o pranju novca ili o financiranju terorizma. Nadalje, takve informacije ne bi trebalo davati ako bi to bilo protivno ciljevima javne politike ili javne sigurnosti, kao što su prevencija, istraga, otkrivanje ili progon kaznenih djela.

(30)

Ovom se Direktivom ne uređuju pitanja ugovornog prava o valjanosti ugovora o kreditu. Stoga, u tom području države članice smiju zadržati ili uvoditi nove nacionalne odredbe koje su u skladu s pravom Zajednice. Države članice smiju regulirati pravni režim kojim se uređuju ponude za sklapanje ugovora o kreditu, posebno o tome kada je treba dati i o razdoblju tijekom kojega je ona obvezujuća za vjerovnika. Ako se takva ponuda daje u isto vrijeme kada se daju i informacije prije sklapanja ugovora predviđene ovom Direktivom, nju bi, kao i sve druge dodatne informacije koje vjerovnik može htjeti pružiti potrošaču, trebalo dati u zasebnom dokumentu koji se može priložiti Standardnim europskim informacijama o potrošačkim kreditima.

(31)

S ciljem omogućavanja potrošačima da se upoznaju sa svojim pravima i obvezama prema ugovoru o kreditu, isti bi trebao sadržavati sve potrebne informacije u jasnom i sažetom obliku.

(32)

S ciljem osiguravanja potpune transparentnosti, potrošačima bi se trebale pružiti sve informacije o kamatnoj stopi, kako prije sklapanja ugovora, tako i nakon sklapanja ugovora o kreditu. Tijekom ugovornog odnosa potrošače bi, nadalje, trebalo izvješćivati o promjenama varijabilne kamatne stope te o tako uzrokovanim promjenama uplata. Time se ne dovode u pitanje odredbe nacionalnog prava koje se ne odnose na informacije za potrošače kojima se utvrđuju uvjeti ili propisuju posljedice tih promjena, osim promjena koje se odnose na uplate, kamatnu stopu i druge ekonomske uvjete kojima je uređen kredit, primjerice pravila kojima se predviđa da vjerovnik može promijeniti kamatnu stopu samo ako postoji valjan razlog za takvu promjenu ili da potrošač može otkazati ugovor ako dođe do promjene kamatne stope ili nekih drugih ekonomskih uvjeta u odnosu na kredit.

(33)

Ugovorne strane trebale bi imati pravo na standardno otkazivanje ugovora o kreditu bez roka dospijeća. Povrh toga, vjerovnik bi trebao imati pravo na suspendiranje prava potrošača na povlačenje novca na osnovu ugovora o kreditu bez roka dospijeća iz objektivno opravdanih razloga. Takvi razlozi mogu, primjerice, obuhvaćati sumnju u neovlaštenu uporabu ili zlouporabu kredita ili znatno povećani rizik da potrošač ne bi mogao ispuniti svoju obvezu otplate kredita. Ova Direktiva ne utječe na nacionalno pravo u području ugovornog prava kojima se uređuju prava ugovornih strana na otkazivanje ugovora o kreditu na temelju povrede ugovora.

(34)

S ciljem usklađivanja postupaka za ostvarivanje prava na povlačenje iz ugovora u sličnim područjima, potrebno je donijeti odredbe za pravo na povlačenje bez sankcija i bez obveze pružanja opravdanih razloga, prema uvjetima sličnima onim predviđenim Direktivom 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o oglašavanju na daljinu financijskih usluga za potrošače (6).

(35)

Kada se potrošač povuče iz ugovora o kreditu u vezi s kojim je primio robu, posebno nakon kupnje u mjesečnim obrocima ili ugovora o najmu ili leasingu s obvezom kupnje, ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje bilo koje propise predmetnih država članica o vraćanju robe ili srodnim pitanjima.

(36)

U nekim je slučajevima već predviđeno nacionalnim zakonodavstvom da se sredstva ne mogu staviti na raspolaganje potrošaču prije isteka definiranog roka. U takvim slučajevima potrošači mogu poželjeti osigurati rani primitak kupljenih proizvoda ili usluga. Stoga, u slučaju povezanih ugovora o kreditu, države članice mogu iznimno propisati da bi se ako potrošač izričito želi prijevremeni primitak, rok za ostvarivanje prava na povlačenje iz ugovora mogao skratiti na isti rok prije kojeg se sredstva ne mogu staviti na raspolaganje.

(37)

U slučaju povezanih ugovora o kreditu postoji odnos međuovisnosti između kupnje proizvoda ili usluga i ugovora o kreditu sklopljenog u tu svrhu. Stoga, kada potrošač ostvaruje svoje pravo na povlačenje iz ugovora u odnosu na ugovor o kupnji, utemeljen na pravu Zajednice, povezani ugovor o kreditu za njega više ne bi trebao biti obvezujući. To ne bi trebalo imati utjecaja na nacionalno pravo koje se primjenjuje na povezane ugovore o kreditu u slučajevima kada je ugovor o kupnji proglašen nevažećim ili kada potrošač ostvaruje svoje pravo na povlačenje iz ugovora na temelju nacionalnog prava. To ne bi trebalo utjecati ni na prava potrošača koje mu daju nacionalne odredbe prema kojima ne može doći ni do kakve obveze između potrošača i dobavljača proizvoda ili usluga sve dok potrošač ne potpiše ugovor o kreditu za financiranje kupnje proizvoda ili usluga.

(38)

Pod određenim uvjetima potrošačima bi trebalo dopustiti ulaganje pravnih lijekova protiv vjerovnika kod problema u vezi s ugovorom o kupnji. Međutim, države članice bi trebale odrediti u kojoj mjeri i pod kojim uvjetima se od potrošača traži ulaganje pravnih lijekova protiv dobavljača, posebno u slučaju podnošenja tužbe protiv potonjeg, prije nego što on dođe u položaj da tuži vjerovnika. Ova Direktiva ne bi trebala lišavati potrošača njegovih prava prema nacionalnim odredbama kojima se prodavaču ili dobavljaču usluga i vjerovniku pridružuje solidarna odgovornost.

(39)

Potrošači bi trebali imati pravo na podmirivanje svojih obveza prije datuma dogovorenog u ugovoru o kreditu. U slučaju prijevremene otplate, bilo djelomice ili u cijelosti, vjerovnik bi trebao imati pravo na kompenzaciju troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom, uzimajući u obzir i bilo kakve uštede koje time ostvari vjerovnik. Međutim, s ciljem određivanja metode izračuna takve kompenzacije, vrlo je važno poštovati nekoliko načela. Izračun kompenzacije koja pripada vjerovniku trebao bi biti transparentan i razumljiv potrošačima već prije sklapanja ugovora o kreditu, a u svakom slučaju tijekom stupanja ugovora o kreditu na snagu. Povrh toga, metoda bi izračuna trebala biti jednostavna kako bi je potrošači mogli primijeniti, a treba olakšati i nadzornu kontrolu kompenzacije od strane odgovornih tijela. Stoga, i zahvaljujući činjenici da se potrošački kredit, prema njegovom trajanju i iznosu, ne financira mehanizmima dugoročnog financiranja, trebalo bi utvrditi gornju granicu kompenzacije u smislu paušalnog iznosa. Takav pristup odražava posebnu narav kredita za potrošače i ne bi trebao dovoditi u pitanje mogući različiti pristup u odnosu na druge proizvode koji se financiraju mehanizmima dugoročnog financiranja, kao što su hipotekarni krediti s fiksnim stopama.

(40)

Države članice trebale bi imati pravo predvidjeti da vjerovnik može tražiti kompenzaciju za prijevremenu otplatu samo pod uvjetom da iznos otplaćen tijekom 12-mjesečnog razdoblja nadmašuje prag koji su definirale države članice. Prilikom određivanja tog praga, koji ne bi trebao premašiti 10 000 EUR, države članice trebale bi u obzir uzeti, primjerice, prosječan iznos potrošačkih kredita na svojem tržištu.

(41)

Ustup prava potrošačima prema ugovoru o kreditu ne bi trebao za posljedicu imati stavljanje potrošača u manje povoljan položaj. Također, potrošač bi trebao biti propisno obaviješten ako je ugovor o kreditu prenesen na treću stranu. Međutim, kada izvorni vjerovnik u dogovoru s primateljem nastavlja pružati kreditne usluge potrošaču, ne postoji poseban interes potrošača da ga se obavijesti o ustupu. Stoga bi zahtjev na razini Europske unije da se potrošač obavijesti o ustupu bio prekomjeran u takvim slučajevima.

(42)

Države članice trebale bi i dalje biti slobodne zadržati ili uvoditi nova nacionalna pravila pod uvjetom da postoje kolektivni oblici komunikacije kada je to neophodno u svrhe koje se odnose na učinkovitost složenih transakcija, kao što su sekuritizacija ili likvidacija imovine koji se odvijaju u prinudnoj administrativnoj likvidaciji banaka.

(43)

S ciljem promidžbe uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta te osiguravanja visoke razine zaštite potrošača diljem Zajednice, neophodno je osigurati mogućnost usporedbe informacija o efektivnim kamatnim stopama diljem Zajednice. Unatoč jednoobraznoj matematičkoj formuli za njezin izračun, efektivnu kamatnu stopu predviđenu Direktivom 87/102/EEZ još uvijek se ne može u cijelosti usporediti diljem Zajednice. U pojedinačnim državama članicama u izračunu te stope u obzir se uzimaju različiti čimbenici troškova. Stoga bi ova Direktiva trebala jasno i sveobuhvatno definirati ukupne troškove kredita za potrošača.

(44)

S ciljem osiguravanja tržišne transparentnosti i stabilnosti te čekajući daljnje usklađivanje, države bi članice trebale osigurati da su uvedene odgovarajuće mjere za uređenje ili nadzor vjerovnikâ.

(45)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i načela prepoznata posebno u Povelji o temeljnim pravima Europske unije. Posebno, ova Direktiva teži osigurati puno poštovanje pravila o zaštiti osobnih podataka, prava vlasništva, nediskriminaciju, zaštitu obiteljskog i profesionalnog života te zaštitu potrošača prema Povelji o temeljnim pravima Europske unije.

(46)

Budući da cilj ove Direktive, naime, uspostava zajedničkih pravila za određene aspekte zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na potrošačke kredite, države članice ne mogu postići u dostatnoj mjeri pa bi se stoga isti cilj mogao puno bolje postići na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je neophodno za postizanje tog cilja.

(47)

Države bi članice trebale utvrditi pravila o sankcijama koje bi se primjenjivale na povredu nacionalnih odredaba donesenih prema ovoj Direktivi te osigurati da se one provode. I dok odabir sankcija i dalje ostaje diskrecijsko pravo država članica, predviđene bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(48)

Trebalo bi donijeti mjere za provedbu ove Direktive u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(49)

Komisiju bi posebno trebalo ovlastiti za usvajanje dodatnih pretpostavki za izračun efektivne kamatne stope. Budući da su takve mjere općenitog područja primjene i da su namijenjene za izmjene elemenata ove Direktive koji nisu ključni, moraju se usvojiti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(50)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog ugovora o boljem zakonodavstvu (8), države članice potiču se da same za sebe te u interesu Zajednice sastave i objave vlastite tablice koje ilustriraju, koliko je to moguće, korelaciju između ove Direktive i mjera prenošenja.

(51)

U skladu s tim te uzimajući u obzir broj izmjena Direktive 87/102/EZ koje treba donijeti zbog razvoja sektora potrošačkih kredita te u interesu jasnoće zakonodavstva Zajednice, tu bi Direktivu trebalo staviti izvan snage i zamijeniti je ovom Direktivom,

(a)

ugovore o kreditu osigurane hipotekom ili nekim drugim sličnim instrumentom osiguranja koji se obično upotrebljava u dotičnoj državi članici za nepokretnu imovinu ili osigurane pravom u vezi s tom nepokretnom imovinom;

(b)

ugovore o kreditu čiji je cilj steći ili zadržati vlasnička prava nad zemljištem ili na postojećoj ili projektiranoj građevini;

(c)

ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita manji od 200 EUR ili viši od 75 000 EUR;

(d)

ugovore o najmu ili leasingu u kojima se samim ugovorom ili zasebnim ugovorom ne propisuje obveza kupnje predmeta ugovora; smatra se da takva obveza postoji ako to jednostrano odluči vjerovnik;

(e)

ugovore o prekoračenju po računu kada se kredit mora otplatiti u roku od mjesec dana;

(f)

ugovore o kreditu prema kojima se kredit odobrava bez kamata i bez bilo kakvih drugih naknada i ugovore o kreditu prema čijim uvjetima se kredit mora otplatiti u roku od tri mjeseca, a plaćaju se samo neznatne naknade;

(g)

ugovore o kreditu prema kojima poslodavac kredit svojim posloprimcima odobrava kao sekundarnu djelatnost, bez kamata ili po efektivnoj kamatnoj stopi nižoj od stopa koje prevladavaju na tržištu i koje se nude javnosti;

(h)

ugovore o kreditu koji se sklapaju s investicijskim društvima kako je definirano člankom 4. stavkom 1. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata (9) ili s kreditnim institucijama kako su definirane člankom 4. Direktive 2006/48/EZ za potrebe omogućavanja investitoru da provede transakciju koja se odnosi na jedan ili veći broj instrumenata navedenih u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, kada su investicijsko društvo ili kreditna institucija koje odobravaju kredit uključene u takvu transakciju;

(i)

ugovore o kreditu koji su rezultat nagodbe postignute na sudu ili pred nekim drugim tijelom sa zakonskim ovlastima;

(j)

ugovore o kreditu koji se odnose na odgođeno plaćanje postojećeg duga, bez plaćanja pristojbi;

(k)

ugovore o kreditu nakon čijeg se sklapanja od potrošača traži na deponira neki element kao instrument osiguranja u sef vjerovnika i kada je odgovornost potrošača strogo ograničena na taj založeni element;

(l)

ugovore o kreditu koji se odnose na kredite koji se odobravaju užoj javnosti prema zakonskim odredbama s ciljem općeg interesa i po nižim kamatnim stopama od onih koji prevladavaju na tržištu ili oslobođene plaćanja kamata ili prema nekim drugim uvjetima koji su povoljniji za potrošača od onih koji prevladavaju na tržištu te po kamatnim stopama koje nisu više od onih koje prevladavaju na tržištu.

(a)

je osnovana za uzajamnu korist njezinih članova,

(b)

ne ostvaruje dobit za bilo koju drugu osobu osim svojih članova,

(c)

ispunjava socijalnu svrhu koju zahtijeva domaće zakonodavstvo,

(d)

prima i upravlja štednjama isključivo svojih članova te odobrava kredite isključivo njima i koja

(e)

odobrava kredite na temelju efektivne kamatne stope koja je niža od one koja prevladava na tržištu ili koja je podložna gornjoj granici utvrđenoj nacionalnim pravom,

(a)

je vjerojatno da bi takve mjere mogle spriječiti mogućnost pokretanja sudskog postupka zbog neispunjenja obveze plaćanja; i

(b)

potrošač time ne bi podlijegao manje povoljnim uvjetima od onih utvrđenih inicijalnim ugovorom o kreditu.

(a)

„potrošač” znači fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovom Direktivom djeluje u svrhe izvan svojeg obrta, poslovanja ili profesije;

(b)

„vjerovnik” znači fizička ili pravna osoba koja odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru svojeg obrta, poslovanja ili profesije;

(c)

„ugovor o kreditu” znači ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, izuzev ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku mjesečnih obroka;

(d)

„ugovor o prekoračenju po računu” znači izričiti ugovor o kreditu u kojem vjerovnik potrošaču na raspolaganje stavlja sredstva koja nadmašuju trenutačno stanje tekućeg računa potrošača;

(e)

„prekoračenje troška” znači prešutno prihvaćeno prekoračenje pri kojemu vjerovnik potrošaču na raspolaganje stavlja sredstva koja nadmašuju trenutačno stanje tekućeg računa potrošača ili dogovoreno prekoračenje;

(f)

„kreditni posrednik” znači fizička ili pravna osoba koja ne djeluje kao vjerovnik i koja u okviru svojeg obrta, poslovanja ili profesije, za naknadu koja može poprimiti novčani oblik ili bilo koji drugi dogovoreni financijski oblik:

(g)

„ukupni troškovi kredita za potrošača” znači svi troškovi, uključujući i kamate, provizije, pristojbe ili bilo koju drugu vrstu naknade koju potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu i koji su poznati vjerovniku, osim troškova javnog bilježnika; troškovi u pogledu dodatnih usluga koje se odnose na ugovor o kreditu, a posebno premije osiguranja, također su uključeni ako je, povrh toga, sklapanje ugovora o pružanju drugih usluga obvezno s ciljem dobivanja kredita ili dobivanja kredita prema uvjetima koje vrijede na tržištu;

(h)

„ukupan iznos koji plaća potrošač” znači zbroj ukupnog iznosa kredita i ukupnih troškova kredita za potrošača;

(i)

„efektivna kamatna stopa” znači ukupne troškove kredita za potrošača, izražene kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita, uključujući, prema potrebi, i troškove iz članka 19. stavka 2.;

(j)

„kamatna stopa” znači kamatna stopa izražena kao fiksni ili varijabilni postotak koja se primjenjuje godišnje na iznos dobivenog kredita;

(k)

„fiksna kamatna stopa” znači da su vjerovnik i potrošač u ugovoru o kreditu dogovorili jedinstvenu kamatnu stopu za cjelokupno trajanje ugovora o kreditu ili nekoliko kamatnih stopa za djelomična razdoblja koristeći se isključivo fiksnim specifičnim postotkom. Ako u ugovoru o kreditu nisu utvrđene sve kamatne stope, smatra se da je kamatna stopa fiksna samo za djelomična razdoblja za koja se kamatne stope određuju isključivo fiksnim specifičnim postotkom koji je dogovoren prilikom sklapanja ugovora o kreditu;

(l)

„ukupan iznos kredita” znači gornja granica ili ukupan zbroj koji se stavlja potrošaču na raspolaganje prema ugovoru o kreditu;

(m)

„trajni medij” svaki instrument koji omogućava potrošaču spremanje informacija koje su mu osobno namijenjene tako da mu budu dostupne za kasniju uporabu toliko dugo koliko je potrebno za svrhe tih informacija i koji omogućava nepromijenjeno prikazivanje pohranjenih informacija;

(n)

„povezani ugovor o kreditu” znači ugovor o kreditu u kojem

(a)

kamatnu stopu, fiksnu ili varijabilnu ili obje, zajedno s pojedinostima o svim pristojbama uključenima u ukupne troškove kredita za potrošača;

(b)

ukupan iznos kredita;

(c)

efektivnu kamatnu stopu. U slučaju ugovora o kreditu vrste iz članka 2. stavka 3. države članice mogu odlučiti da efektivnu kamatnu stopu ne treba navoditi;

(d)

ako je to primjenljivo, trajanje ugovora o kreditu;

(e)

u slučaju kredita u vidu odgode plaćanja za specifične proizvode ili usluge, cijenu za gotovinu i iznos eventualnog predujma; te

(f)

ako je to primjenljivo, ukupan iznos koji potrošač treba platiti i iznos mjesečnih obroka.

(a)

vrstu kredita;

(b)

identitet i zemljopisnu adresu vjerovnika, kao i, ako je to primjenljivo, identitet i zemljopisnu adresu uključenog kreditnog posrednika;

(c)

ukupan iznos kredita i uvjete kojima je uređeno povlačenje tranše;

(d)

trajanje ugovora o kreditu;

(e)

u slučaju kredita u obliku odgode plaćanja za specifične proizvode ili usluge i povezanih ugovora o kreditu, predmetne proizvode ili usluge i njihovu cijenu za gotovinu;

(f)

kamatnu stopu, uvjete kojima je uređena primjena kamatne stope i, kada su dostupni, bilo koji indeks ili referentnu stopu koji se primjenjuju na inicijalnu kamatnu stopu, kao i razdoblja, uvjete i postupke promjene kamatne stope. Ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope, gore navedene informacije za sve stope koje se primjenjuju;

(g)

efektivnu kamatnu stopu i ukupan iznos koji potrošač treba platiti, ilustrirane reprezentativnim primjerom u kojemu se spominju sve pretpostavke primijenjene u izračunu te stope. Ako je potrošač obavijestio vjerovnika o jednoj komponenti ili većem broju komponenata koje želi da njegov kredit ima, kao što je trajanje ugovora o kreditu i ukupan iznos kredita, vjerovnik u obzir uzima i te komponente. Ako su ugovorom o kreditu predviđeni različiti načini povlačenja tranše s različitim pristojbama ili kamatnim stopama te ako vjerovnik primjenjuje pretpostavku navedenu u točki (b) dijela II. Priloga I., on je dužan naznačiti da drukčiji mehanizmi povlačenja tranše za tu vrstu kredita mogu rezultirati višim efektivnim kamatnim stopama;

(h)

iznos, broj i učestalost uplata koje je potrošač dužan izvršiti i, kada je to primjereno, redoslijed kojim će se te uplate koristiti za plaćanje preostalih anuiteta koji se naplaćuju po različitim kamatnim stopama u svrhe povrata;

(i)

prema potrebi, pristojbe za vođenje jednog ili većeg broja računa na kojima su vidljivi i transakcije uplata i povlačenja tranše, osim ako je otvaranje računa neobvezno, zajedno s pristojbama za uporabu određenog sredstva plaćanja i za transakcije uplate i za transakcije povlačenja tranše te sve druge pristojbe koje proizlaze iz ugovora o kreditu te uvjeti prema kojima se te pristojbe smiju mijenjati;

(j)

prema potrebi, postojanje troškova koje je potrošač dužan platiti javnom bilježniku prilikom sklapanja ugovora o kreditu;

(k)

obvezu, ako takva postoji, sklapanja dodatnog ugovora o dodatnim uslugama uz ugovor o kreditu, posebno police osiguranja, kada je sklapanje takvog ugovora obvezno s ciljem dobivanja kredita ili s ciljem dobivanja kredita prema uvjetima koji vrijede na tržištu;

(l)

kamatnu stopu koja se primjenjuje u slučaju zakašnjelih uplata i mjere njezine prilagodbe te, prema potrebi, bilo kakve pristojbe koje se plaćaju za neispunjavanje obveze plaćanja;

(m)

upozorenje na posljedice izostalih uplata;

(n)

prema potrebi, tražene instrumente osiguranja;

(o)

postojanje ili nepostojanje prava na povlačenje iz ugovora;

(p)

pravo na prijevremenu otplatu te, prema potrebi, informacije o pravu vjerovnika na kompenzaciju i način na koji se određuje takva kompenzacija u skladu s člankom 16.;

(q)

pravo potrošača na to da ga se smjesta i besplatno obavijesti, prema članku 9. stavku 2., o rezultatima uvida u bazu podataka koje se provodi s ciljem procjene njegove kreditne sposobnosti,

(r)

pravo potrošača da mu se na zahtjev i besplatno dostavi primjerak nacrta ugovora o kreditu. Ta se odredba ne primjenjuje ako vjerovnik u vrijeme podnošenja tog zahtjeva nije voljan nastaviti sa sklapanjem ugovora o kreditu s potrošačem; i

(s)

ako je to primjenljivo, vremensko razdoblje tijekom kojeg su informacije prije sklapanja ugovora obvezujuće za vjerovnika.

(a)

vrstu kredita;

(b)

identitet i zemljopisnu adresu vjerovnika i, ako je to primjenljivo, identitet i zemljopisnu adresu uključenog kreditnog posrednika;

(c)

ukupan iznos kredita;

(d)

trajanje ugovora o kreditu;

(e)

kamatnu stopu; uvjete koji uređuju primjenu te stope, bilo koji indeks ili referentnu stopu koji se primjenjuju na inicijalnu kamatnu stopu, pristojbe koje se primjenjuju od trenutka sklapanja ugovora i, prema potrebi, uvjete prema kojima se te pristojbe smiju mijenjati;

(f)

efektivnu kamatnu stopu, ilustriranu reprezentativnim primjerom u kojem su spomenute sve pretpostavke primijenjene u izračunu te stope;

(g)

uvjete i postupak otkazivanja ugovora o kreditu;

(h)

u slučaju ugovora o kreditu iz članka 2. stavka 3., prema potrebi, naznaku da se od potrošača može zahtijevati da u cijelosti otplati iznos kredita u bilo koje doba;

(i)

kamatnu stopu koja se primjenjuje u slučaju zakašnjelih uplata i mjere za njezinu prilagodbu te, prema potrebi, sve pristojbe koje se moraju platiti u slučaju neispunjavanja obveze plaćanja;

(j)

pravo potrošača na to da ga se odmah i besplatno obavijesti, prema članku 9. stavku 2., o rezultatima uvida u bazu podataka koje se provodi u svrhu procjene kreditne sposobnosti;

(k)

u slučaju ugovora o kreditu iz članka 2. stavka 3. informacije o svim pristojbama koje se primjenjuju od trenutka sklapanja takvih ugovora te, ako je to primjenljivo, uvjete prema kojima se te pristojbe smiju mijenjati;

(l)

ako je to primjenljivo, vremensko razdoblje tijekom kojeg su informacije pružene prije sklapanja ugovora obvezujuće za vjerovnika.

(a)

iznos, broj i učestalost uplata koje potrošač treba izvršiti te, prema potrebi, redoslijed kojim će se te uplate koristiti za plaćanje preostalih anuiteta koji se naplaćuju po različitim kamatnim stopama u svrhu povrata; i

(b)

pravo na prijevremenu otplatu te, prema potrebi, informacije koje se odnose na pravo vjerovnika na kompenzaciju i način na koji će se utvrditi takva kompenzacija.

(a)

vrstu kredita;

(b)

identitete i zemljopisne adrese ugovornih strana, kao i, ako je to primjenljivo, identitet i zemljopisnu adresu uključenog kreditnog posrednika;

(c)

trajanje ugovora o kreditu;

(d)

ukupan iznos kredita i uvjete koji uređuju povlačenje novca na temelju ugovora o kreditu;

(e)

u slučaju kredita u obliku odgode plaćanja za specifične proizvode ili usluge ili u slučaju povezanih ugovora o kreditu, te proizvode ili usluge i njihovu cijenu za gotovinu;

(f)

kamatnu stopu, uvjete koji uređuju primjenu te stope te, kada su ti podaci dostupni, bilo koji indeks ili referentnu stopu koji se primjenjuje na inicijalnu stopu, kao i razdoblja, uvjete i postupke promjene te kamatne stope te, ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope, gore navedene informacije u odnosu na sve stope koje se primjenjuju;

(g)

efektivnu kamatnu stopu i ukupan iznos koji je potrošač dužan platiti izračunan u trenutku sklapanja ugovora o kreditu; treba spomenuti sve pretpostavke primijenjene u izračunu te stope;

(h)

iznos, broj i učestalost uplata koje je potrošač dužan izvršiti te, kada je to primjereno, redoslijed kojim će se te uplate koristiti za plaćanje preostalih anuiteta koji se naplaćuju po različitim kamatnim stopama u svrhu povrata;

(i)

kada je uključena amortizacija glavnice ugovora o kreditu s fiksnim trajanjem, pravo potrošača da dobije, na zahtjev i besplatno, u bilo kojem trenutku tijekom trajanja ugovora o kreditu, računovodstveni izvještaj u obliku amortizacijske tablice.

U amortizacijskoj tablici naznačene su preostale uplate koje treba izvršiti i razdoblja i uvjeti koji se odnose na plaćanje tih iznosa. Tablica sadrži specifikaciju svake uplate pokazujući amortizaciju glavnice, kamate izračunane na temelju kamatne stope te, prema potrebi, sve eventualne dodatne troškove. Ako kamatna stopa nije fiksna ili kada se dodatni troškovi mogu promijeniti prema ugovoru o kreditu, amortizacijska tablica naznačuje, jasno i sažeto, da će podaci u toj tablici ostati valjani samo do trenutka u kojem se promijeni kamatna stopa ili dodatni troškovi u skladu s ugovorom o kreditu;

(j)

ako treba platiti pristojbe i kamate bez amortizacije glavnice, izjavu koja pokazuje razdoblja i uvjete plaćanja kamata i svih povezanih jednokratnih i višekratnih pristojbi;

(k)

prema potrebi, pristojbe za upravljanje jednim ili većim brojem računa na kojima su vidljivi i transakcije uplata i povlačenje tranše, osim ako je otvaranje računa neobvezno, zajedno s pristojbama za korištenje sredstava plaćanja i za transakcije uplata i za povlačenje novca na temelju ugovora o kreditu, te sve druge eventualne pristojbe koje proizlaze iz ugovora o kreditu i uvjete prema kojima se te pristojbe smiju mijenjati;

(l)

kamatnu stopu koja se primjenjuje u slučaju zakašnjelih uplata, kako je primjenljiva u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i mjere za njezinu prilagodbu te, prema potrebi, sve druge eventualne pristojbe koje se moraju platiti zbog neispunjavanja obveze plaćanja;

(m)

upozorenje na posljedice izostalih uplata;

(n)

prema potrebi, izjavu o obvezi plaćanja naknada javnog bilježnika;

(o)

tražene jamce i osiguranja, ako ih ima;

(p)

postojanje ili nepostojanje prava na povlačenje iz ugovora o kreditu, razdoblje tijekom kojeg se to pravo može ostvarivati i druge uvjete koji uređuju njegovo ostvarivanje, uključujući i informacije koje se odnose na obvezu potrošača da plati glavnicu nakon povlačenja tranše i kamate u skladu s člankom 14. stavkom 3. točkom (b) i iznos kamata koji se plaća dnevno;

(q)

informacije koje se odnose na prava koja rezultiraju iz članka 15., kao i uvjete za ostvarivanje tih prava;

(r)

pravo na prijevremenu otplatu, postupak prijevremene otplate, kao i, prema potrebi, informacije o pravu vjerovnika na kompenzaciju i način na koji će se utvrđivati ta kompenzacija;

(s)

postupak koji treba slijediti prilikom ostvarivanja prava na otkazivanje ugovora o kreditu,

(t)

postoji li ili ne izvansudska pritužba i mehanizam obeštećenja za potrošače te, ako je takav slučaj, metode pristupa njima;

(u)

prema potrebi, ostale ugovorne uvjete i odredbe;

(v)

prema potrebi, ime i adresu nadležnog nadzornog tijela.

(a)

vrsta kredita;

(b)

identiteti i zemljopisne adrese ugovornih strana, kao i, ako se to primjenjuje, identitet i zemljopisna adresa uključenog kreditnog posrednika;

(c)

trajanje ugovora o kreditu;

(d)

ukupan iznos kredita i uvjete kojima se uređuje povlačenje novca na temelju ugovora o kreditu;

(e)

kamatna stopa, uvjeti kojima se uređuje primjena kamatne stope te, kada su ti podaci dostupni, bilo koji indeks ili referentnu stopu koji se primjenjuju na inicijalnu kamatnu stopu, kao i razdoblja, uvjete i postupak promjene kamatne stope te, ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope, gore navedene informacije u odnosu na sve stope koje se primjenjuju;

(f)

efektivna kamatna stopa i ukupni troškovi kredita za potrošača izračunane u trenutku sklapanja ugovora o kreditu; treba spomenuti sve pretpostavke primijenjene u izračunu stope iz članka 19. stavka 2. u vezi s člankom 3. stavcima (g) i (i); države članice mogu odlučiti da efektivnu kamatnu stopu ne treba navoditi;

(g)

naznaka da se od potrošača može zatražiti da otplati kredit u cijelosti u bilo kojem trenutku;

(h)

uvjeti kojima se uređuje ostvarivanje prava na povlačenje iz ugovora o kreditu; i

(i)

informacije koje se odnose na pristojbe koje se primjenjuju od trenutka sklapanja takvih ugovora i, ako je to primjenljivo, uvjete prema kojima se te pristojbe smiju mijenjati.

(a)

točno razdoblje na koje se odnosi izvještaj;

(b)

iznose i datume povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu;

(c)

stanje s prethodnog izvještaja te datum njegova izdavanja;

(d)

novo stanje;

(e)

datume i iznose uplata koje je izvršio potrošač;

(f)

primijenjenu kamatnu stopu;

(g)

sve eventualne pristojbe koje su bile primijenjene;

(h)

prema potrebi, minimalni iznos koji treba platiti.

(a)

ili od dana sklapanja ugovora o kreditu ili

(b)

od dana na koji potrošač primi uvjete ugovora i informacije u skladu s člankom 10. ako je taj dan kasniji od dana iz točke (a) ovog podstavka.

(a)

s ciljem valjanosti povlačenja prije isteka roka iz stavka 1., obavješćuje vjerovnika o tome u skladu s informacijama koje mu je pružio vjerovnik prema članku 10. stavku 2. točki (p) na način koji se može dokazati u skladu s nacionalnim pravom. Smatra se da je rok poštovan ako se ta obavijest, ako je na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je dostupan vjerovniku, pošalje prije isteka tog roka; i

(b)

plaća vjerovniku glavnicu i kamatu na tu glavnicu od dana povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu do datuma otplate glavnice bez ikakve odgode i ne kasnije od 30 kalendarskih dana nakon što je vjerovniku poslao obavijest o povlačenju iz ugovora. Kamata se obračunava na temelju dogovorene kamatne stope. Vjerovnik nema pravo na drugu kompenzaciju od strane potrošača u slučaju povlačenja iz ugovora, osim kompenzacije za jednokratne pristojbe koje vjerovnik plaća javnom upravnom tijelu.

(a)

ako se otplata izvršava prema ugovoru o osiguranju koji predstavlja jamstvo otplate kredita;

(b)

u slučaju ugovora o prekoračenju po računu; ili

(c)

ako otplata potpada pod razdoblje tijekom kojega kamatna stopa nije fiksna.

(a)

vjerovnik može tražiti takvu kompenzaciju samo pod uvjetom da iznos prijevremene otplate premašuje prag definiran nacionalnim pravom. Taj prag ne premašuje 10 000 EUR unutar razdoblja od 12 mjeseci;

(b)

vjerovnik može iznimno tražiti višu kompenzaciju ako može dokazati da gubitak koji on trpi zbog prijevremene otplate premašuje iznos određen stavkom 2.

Ako kompenzacija koju vjerovnik traži premašuje stvarno pretrpljeni gubitak, potrošač može tražiti odgovarajuće sniženje.

U tom slučaju gubitak se sastoji od razlike između inicijalno dogovorene kamatne stope i kamatne stope po kojoj vjerovnik može pozajmiti nekome na tržištu prijevremeno otplaćeni iznos u trenutku prijevremene otplate, te bi trebalo uzeti u obzir utjecaj prijevremene otplate na administrativne troškove.

(a)

o prekoračenju troškova;

(b)

o predmetnom iznosu;

(c)

o kamatnoj stopi;

(d)

o svim eventualnim sankcijama, pristojbama ili kamatama na dospjele neplaćene obveze.

(a)

u oglašavanju ili dokumentu namijenjenom potrošaču kreditni posrednik naznači djelokrug svojih ovlasti, posebno radi li on isključivo s jednim vjerovnikom ili većim brojem vjerovnika ili kao neovisni broker;

(b)

naknada, ako takva postoji, koju je potrošač dužan platiti kreditnom posredniku za njegove usluge bude poznata potrošaču, te da se potrošač i kreditni posrednik o njoj dogovore na papiru ili nekom drugom trajnom mediju prije sklapanja ugovora o kreditu;

(c)

naknada, ako takva postoji, koju je potrošač dužan platiti kreditnom posredniku za njegove usluge bude priopćena vjerovniku od strane kreditnog posrednika u svrhu izračuna efektivne kamatne stope.

—

X

označava EKS,

—

m

označava broj posljednjeg povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu,

—

k

označava broj povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu, dakle 1 ≤ k ≤ m,

—

Ck

označava iznos povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu k,

—

tk

označava interval, izražen u godinama i frakcijama godine, između datuma prvog povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu i datuma sljedećeg povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu, dakle t1 = 0,

—

m’

označava broj posljednje otplate ili plaćanja pristojbi,

—

l

označava broj otplate ili plaćanja pristojbi,

—

D1

označava iznos otplate ili plaćanja pristojbi,

—

s1

označava interval, izražen u godinama i frakcijama godine, između datuma prvog povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu i datuma svake otplate ili plaćanja pristojbi.

(a)

Iznosi koje su obje strane platile u različitim trenucima nisu nužno jednaki i ne plaćaju se nužno u jednakim intervalima.

(b)

Početni datum jest datum prvog povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu.

(c)

Intervali između datuma korištenih u izračunima izražavaju se u godinama ili frakcijama godine. Pretpostavlja se da godina ima 365 dana (ili 366 dana za prijestupne godine), 52 tjedna ili 12 jednakih mjeseci. Pretpostavlja se da jednaki mjesec ima 30,41666 dana (tj. 365/12) bez obzira na to je li riječ o prijestupnoj godini ili nije.

(d)

Rezultat se izračunava točnošću od najmanje jednog decimalnog mjesta. Ako je brojka na sljedećem decimalnom mjestu veća ili jednaka 5, brojka na tom određenom decimalnom mjestu uvećava se za jedan.

(e)

Ista se jednadžba može i drukčije napisati pomoću jednog zbroja i koncepta novčanog toka (Ak), koji će biti pozitivan ili negativan, drugim riječima ili uplaćen ili primljen tijekom razdoblja 1 do k, izraženog u godinama, tj.:

(a)

ako ugovor o kreditu daje potrošaču slobodu povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu, smatra se da se ukupan iznos kredita povlači odmah i u cijelosti;

(b)

ako su ugovorom o kreditu predviđeni različiti načini povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu s različitim pristojbama ili kamatnim stopama, smatra se da se ukupan iznos kredita povlači po najvišoj pristojbi i kamatnoj stopi koje se primjenjuju na najuobičajenije mehanizme povlačenja tranše za ovu vrstu ugovora o kreditu;

(c)

ako ugovor o kreditu potrošaču daje slobodu povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu općenito, ali nameće, među različitim načinima povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu, ograničenje u pogledu iznosa i vremenskog razdoblja, smatra se da se ukupan iznos kredita povlači najranijeg datuma predviđenog ugovorom i u skladu s ograničenjima povlačenja novca na temelju ugovora o kreditu;

(d)

ako ne postoji fiksni vremenski raspored otplate, pretpostavlja se sljedeće:

(e)

ako postoji fiksni vremenski raspored otplate, ali je iznos takve otplate fleksibilan, smatra se da je iznos svake otplate najniži iznos predviđen ugovorom;

(f)

ako nije drukčije specificirano, kada je ugovorom o kreditu predviđen veći broj datuma otplate, kredit treba staviti na raspolaganje i otplatu izvršiti najranijeg datuma predviđenog ugovorom;

(g)

ako još uvijek nije dogovorena gornja granica kredita, pretpostavlja se da je ta gornja granica 1 500 EUR;

(h)

u slučaju prekoračenja ukupnog iznosa kredita smatra se da se kredit povlači u cijelosti i tijekom cjelokupnog trajanja ugovora o kreditu. Ako nije poznato trajanje ugovora o kreditu, efektivna kamatna stopa izračunava se na temelju pretpostavke da je trajanje kredita tri mjeseca;

(i)

ako su za ograničeno vremensko razdoblje ili za ograničeni iznos ponuđene različite kamatne stope i pristojbe, smatra se da su kamatne stope i pristojbe najveće stope tijekom cjelokupnog trajanja ugovora o kreditu;

(j)

za ugovore o potrošačkim kreditima za koje je dogovorena fiksna kamatna stopa u odnosu na inicijalno vremensko razdoblje na kraju kojeg se određuje nova kamatna stopa koja se dalje periodično prilagođava u skladu s nekim dogovorenim pokazateljem, izračun efektivne kamatne stope temelji se na pretpostavci da je na kraju razdoblja fiksne kamatne stope nova kamatna stopa ista kao i u trenutku izračuna efektivne kamatne stope, na temelju vrijednosti dogovorenog pokazatelja u tom trenutku.

(1)

prekoračenja

(2)

potrošačke kredite koje nude određene kreditne organizacije (članak 2. stavak 5. Direktive 2008/48/EZ)

(3)

konverziju dugova