03/Sv. 033

HR

Službeni list Europske unije

298

---

32008D0896

---

L 322/30

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.11.2008.

---

ODLUKA KOMISIJA

od 20. studenoga 2008.

o smjernicama za programe nadziranja zdravlja životinja temeljenim na procjeni rizika predviđene u Direktivi Vijeća 2006/88/EZ

(priopćena pod brojem dokumenta C(2008) 6787)

(Tekst značajan za EGP)

(2008/896/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2006/88/EZ od 24. listopada 2006. o zahtjevima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te o sprečavanju i kontroli određenih bolesti akvatičnih životinja (1), a posebno njezin članak 10. stavak 4.,

budući da:

(1)	Direktiva 2006/88/EZ propisuje minimalne mjere kontrole koje se primjenjuju u slučaju sumnje ili izbijanja određenih bolesti akvatičnih životinja. Nadalje, Prilog IV. dio II. te Direktive navodi određene egzotične i neegzotične bolesti.

(2)

Članak 10. stavak 1. Direktive 2006/88/EZ predviđa da države članice moraju osigurati da se programi nadziranja zdravlja životinja temeljeni na procjeni rizika primjenjuju na svim uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca, kako je primjereno s obzirom na vrstu proizvodnje. Takvi programi moraju u obzir uzeti smjernice koje će biti sastavljene u skladu s postupkom iz članka 10. stavka 4. te Direktive.

(3)

U skladu s Direktivom 2006/88/EZ, cilj programa nadziranja zdravlja životinja je otkrivanje bilo kojeg povećanog broja uginuća na svim uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca, kako je primjereno s obzirom na vrstu proizvodnje, kao i otkrivanje bolesti navedenih u Prilogu IV. dijelu II. te Direktive na uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca u kojima su prisutne životinje prijemljive na te bolesti. Nadalje u skladu s Prilogom III. dijelom B Direktivi 2006/88/EZ, inspekcijski pregledi koji se provode kao dio tih programa također imaju za cilj savjetovati subjekte u poslovanju akvakulture o pitanjima vezanim za zdravlje akvatičnih životinja i, prema potrebi, poduzeti potrebne veterinarske mjere.

(4)

Zbog različitosti industrije akvakulture u Zajednici, potrebno je programe nadziranja zdravlja životinja temeljene na procjeni rizika prilagoditi strukturi te industrije i zdravstvenom stanju životinja u svakoj državi članici. Smjernice koje države članice moraju uzeti u obzir za takve programe bi stoga trebale biti ograničene na opće smjernice.

(5)	Stoga je primjereno utvrditi smjernice koje se moraju uzeti u obzir za potrebe programa nadziranja zdravlja životinja temeljenih na procjeni rizika u ovoj Odluci.

(6)	Mjere predviđene u ovoj Odluci u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Smjernice koje je potrebno uzeti u obzir za potrebe programa nadziranja zdravlja životinja temeljenih na procjeni rizika, koji su predviđeni u članku 10. stavku 1. Direktive 2006/88/EZ, navedene su u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 328, 24.11.2006., str. 14.

---

PRILOG

SMJERNICE KOJE TREBA UZETI U OBZIR ZA POTREBE PROGRAMA NADZIRANJA ZDRAVLJA ŽIVOTINJA TEMELJENIH NA PROCJENI RIZIKA PREDVIĐENIH U ČLANKU 10. STAVKU 1. DIREKTIVE 2006/88/EZ

1.   Svrha ovih smjernica

Svrha ovih smjernica je omogućiti državama članicama upute o programima nadziranja zdravlja životinja temeljenim na riziku, predviđenima u članku 10. stavku 1. Direktive 2006/88/EZ (programi nadziranja zdravlja životinja temeljeni na riziku).

2.   Sadržaj pregleda

2.1.   PROVJERA EVIDENCIJA I KLINIČKI PREGLEDI

Svaki inspekcijski pregled uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca mora uključivati analizu evidencija iz članka 8. Direktive 2006/88/EZ, pri čemu posebnu pažnju treba obratiti na vođenje evidencije uginuća kako bi se omogućila procjena rezultata zdravstvenog statusa uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca.

Potrebno je pregledati reprezentativni uzorak iz svake epidemiološke jedinice.

Po mogućnosti je potrebno klinički pregledati reprezentativni uzorak svježe uginulih ili avitalnih životinja akvakulture u svrhu otkrivanja većih patoloških promjena. Takav pregled ima za cilj otkriti bilo koju zaraznu bolest navedenu u Prilogu IV. dijelu II. Direktivi 2006/88/EZ (bolesti s popisa).

Ako rezultat navedene pretrage ukazuje na bilo koju sumnju na prisutnost takve bolesti, životinje akvakulture iz uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca moraju biti podvrgnute laboratorijskim pretragama.

Detaljna pravila o aktivnostima koje je potrebno poduzeti u slučaju sumnje i/ili potvrde bolesti s popisa navedena su u poglavlju V. Direktive 2006/88/EZ.

2.2.   UZORKOVANJE I LABORATORIJSKO PRETRAŽIVANJE

Uzimanje uzoraka za laboratorijske pretrage nije potrebno u svim slučajevima. Kod donošenja odluke je li uzorkovanje potrebno moraju se uzeti u obzir informacije dobivene pri provjeri evidencija koje se vode na uzgajalištu ili području za uzgoj mekušaca i pri pregledu životinja akvakulture, kao i sve druge relevantne informacije.

3.   Odabir između nadležnog tijela, privatnih veterinara ili drugih kvalificiranih službi iz područja zdravlja akvatičnih životinja za provođenje inspekcijskih pregleda

Države članice moraju odrediti hoće li inspekcijske preglede koji su dio programa nadziranja zdravlja životinja temeljenih na riziku provoditi nadležno tijelo ili će privatni veterinari ili druge kvalificirane službe iz područja zdravlja akvatičnih životinja također biti ovlaštene za njihovo provođenje.

4.   Učestalost inspekcijskih pregleda

U Prilogu III. dijelu B Direktivi 2006/88/EZ utvrđena je preporučena učestalost inspekcijskih pregleda u uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca. Ovu učestalost određuju dva čimbenika:

(a)	zdravstveni status predmetne države članice, zone ili kompartmenta u odnosu na neegzotične bolesti navedene u Prilogu IV. dijelu II. toj Direktivi (neegzotične bolesti s popisa);

(b)	razina rizika u uzgajalištu ili području za uzgoj mekušaca u odnosu na prijenos i širenje bolesti.

5.   Zdravstveni status uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca

U Prilogu III. dijelu B Direktivi 2006/88/EZ određene su razlike između sljedećih kategorija zdravstvenog statusa:

Kategorija I	(a) Proglašeno slobodnim od bolesti u skladu s člankom 49. stavkom 1. točkama (a) ili (b) ili člankom 50. stavkom 1. točkama (a) ili (b) Direktive 2006/88/EZ. Takav status je određen činjenicom da: i. niti jedna vrsta prijemljiva na predmetnu bolest/bolesti nije prisutna u državi članici, zoni ili kompartmentu, ili ako je primjereno vodenim resursima te države članice, zone ili kompartmenta; ili ii. uzročnik ne može preživjeti u državi članici, zoni ili kompartmentu ili ako je primjereno izvoru vode te države članice, zone ili kompartmenta. (b) Proglašeno slobodnim od bolesti u skladu s člankom 49. stavkom 1. točkom (c) ili člankom 50. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2006/88/EZ. Takav status je određen ciljanim nadziranja u skladu s uvjetima iz Priloga V. dijela II. Direktivi 2006/88/EZ.
Kategorija II	Nije proglašeno slobodnim od bolesti, ali je obuhvaćeno programom nadziranja odobrenim u skladu s člankom 44. stavkom 1. Direktive 2006/88/EZ.
Kategorija III	Nije poznato da je zaraženo, niti je obuhvaćeno programom nadziranja za postizanje statusa područja slobodnog od bolesti.
Kategorija IV	Poznato da je zaraženo, ali je obuhvaćeno programom iskorjenjivanja bolesti odobrenim u skladu s člankom 44. stavkom 2. Direktive 2006/88/EZ.
Kategorija V	Poznato da je zaraženo. Podliježe minimalnim kontrolnim mjerama koje su predviđene poglavljem V. Direktive 2006/88/EZ.

Prema potrebi se inspekcijski pregledi, koji se provode u okviru programa nadziranja zdravlja životinja temeljenih na riziku, kombiniraju s:

(a)	inspekcijskim pregledima koji se provode u okviru programa nadziranja ili iskorjenjivanje u skladu s Direktivom 2006/88/EZ (za zone ili kompartmente iz kategorija II ili IV);

(b)	bilo kojim nadziranjem koji se provodi radi zadržavanja statusa slobodnog od bolesti (za zone ili kompartmente iz kategorije I - proglašeno slobodnim od bolesti u skladu s člankom 49. stavkom 1. točkama (a) ili (b) ili člankom 50. stavkom 1. točkama (a) ili (b) Direktive 2006/88/EZ;

(c)	bilo kojim nadziranjem koji se provodi kao dio mjera kontrole u skladu s poglavljem V Direktive 2006/88/EZ (za zone ili kompartmente iz kategorije V).

Pri izradi programa nadziranja zdravlja životinja temeljenih na procjeni rizika, države članice moraju u obzir uzeti slijedeće:

(a)

za uzgajališta ili područja uzgoja mekušaca koja se nalaze u područjima čiji zdravstveni status ulazi u kategorije II i IV, učestalost inspekcijskih pregleda koje zahtijevaju programi nadziranja ili iskorjenjivanja odobreni u skladu s Direktivom 2006/88/EZ je veća od učestalosti preporučene u Prilogu III. dijelu B toj Direktivi; stoga nije potrebno da države članice donose posebne zahtjeve u vezi učestalosti inspekcijskih pregleda za uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca koja se nalaze na područjima uključenim u takve programe;

(b)

potreba država članica da odrede posebne zahtjeve o učestalosti inspekcijskih pregleda u okviru programa nadziranja zdravlja životinja temeljenim na riziku, postoji samo za uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca koja se nalaze na područjima zdravstvenog statusa kategorija I, III i V, ovisno o posebnim okolnostima i nacionalnim mjerama;

(c)

potrebno je uzeti u obzir činjenicu da uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca mogu imati različiti zdravstveni status u odnosu na različite bolesti; ovo može vrijediti za uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca u kojima su prisutne vrste prijemljive na jednu ili više neegzotičnih bolesti s popisa (1).

6.   Određivanje razine rizika na uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca

6.1.   UVOD

Razina rizika u uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca je različita, ne samo između područja različitog zdravstvenog statusa već i unutar područja istog zdravstvenog statusa (2).

Odjeljak 6.2. daje upute o faktorima rizika koji se moraju uzeti u obzir kod određivanja razine rizika za uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca.

Odjeljak 6.3. određuje model koji se može koristiti za klasifikaciju uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca kao područja visoke, srednje ili niske razine rizika. Države članice mogu koristiti druge uzorke za određivanje razine rizika uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca ako su takvi uzorci primjereniji u danoj situaciji.

Ove smjernice ne daju informacije o načinu kako države članice trebaju primijeniti uzorak iz odjeljka 6.3. Države članice mogu:

(a)	primijeniti taj model na svako pojedinačno uzgajalište i područje za uzgoj mekušaca za određivanje pojedinačne razine rizika; ili

(b)	koristiti model za katalogiziranje različitih vrsta uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca na svom teritoriju i na toj podlozi odrediti koje kategorije uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca se mogu smatrati da imaju nisku, srednju ili visoku razinu rizika.

6.2.   ČIMBENICI RIZIKA

Širok raspon čimbenika relevantan je pri određivanju razine rizika uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca. Takvi čimbenici mogu uključivati, ali nisu ograničeni na slijedeće:

(a)	izravno širenje bolesti vodom;

(b)	kretanje životinja akvakulture;

(c)	vrstu proizvodnje;

(d)	vrste životinja akvakulture koje se drže;

(e)	sustav biološke sigurnosti, uključujući stručnu osposobljenost osoblja i usavršavanje;

(f)	gustoću uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca i objekte za preradu na području oko dotičnih uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca;

(g)	blizinu uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca, koja imaju niži zdravstveni status od dotičnih uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca;

(h)	rezultate zdravstvenog statusa dotičnog uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca i drugih uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca koja se nalaze na tom području;

(i)	prisutnost uzročnika bolesti kod slobodnoživućih akvatičnih životinja na području oko uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca;

(j)	rizik ljudskog faktora u blizini uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca (3);

(k)	grabežljivce ili ptice koje imaju pristup uzgajalištu ili području za uzgoj mekušaca.

Korištenje složenog sustava procjene razine rizika u uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike rizika, može omogućiti preciznu klasifikaciju uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca u skladu s njihovom razinom rizika. Međutim, takav sustav može uzeti dosta vremena i biti skup. Nadalje, razmatranje različitih čimbenika radi procjene cjelokupnog rizika kompleksan je postupak.

S obzirom na poteškoće korištenja složenog sustava za klasifikaciju uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca u skladu s njihovom razinom rizika, primjereno je u najviše slučajeva fokusirati se na sljedeće čimbenike rizika:

(a)	izravno širenje bolesti vodom i s obzirom na geografsku blizinu uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca;

(b)	kretanja životinja akvakulture.

Ova dva čimbenika rizika su relevantna bez obzira na vrstu proizvodnje, vrstu akvatičnih životinja koje se drže u uzgajalištu ili područje za uzgoj mekušaca i bolest o kojoj je riječ.

6.3.   MODEL ZA ODREĐIVANJE RAZINE RIZIKA U UZGAJALIŠTIMA I PODRUČJIMA ZA UZGOJ MEKUŠACA

Ovaj model za određivanje razine rizika (visok/srednji/nizak) u uzgajalištima ili područjima za uzgoj mekušaca sadrži tri koraka:

Korak I.	:	Procjena vjerojatnosti prijenosa bolesti u uzgajalištu ili području za uzgoj mekušaca;
Korak II.	:	Procjena vjerojatnosti širenja bolesti iz uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca
Korak III.	:	Kombiniranje procjena razine rizika koraka I. i II.

Korak I.

Procjena vjerojatnosti prijenosa bolesti u uzgajalištu ili području za uzgoj mekušaca

Vjerojatnost prijenosa bolesti vodom i zbog geografske blizine uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca	Vjerojatnost prijenosa bolesti kretanjem životinja akvakulture	Razina rizika
Visoka	Visoka	Visoka
Visoka	Niska	Srednja
Niska	Visoka	Srednja
Niska	Niska	Niska

Korak II.

Procjena vjerojatnosti širenja bolesti u uzgajalištu ili području za uzgoj mekušaca

Vjerojatnost širenja bolesti vodom i zbog geografske blizine uzgajališta ili područja za uzgoj mekušaca	Vjerojatnost širenja bolesti kretanjem životinja akvakulture	Razina rizika
Visoka	Visoka	Visoka
Visoka	Niska	Srednja
Niska	Visoka	Srednja
Niska	Niska	Niska

Korak III.

Kombiniranje procjena stupnja rizika koraka I. i II.

Korak 1. Vjerojatnost prijenosa bolesti	Visoka	S	V	V
	Srednja	N	S	V
	Niska	N	N	S
		Niska	Srednja	Visoka
		Korak II. Vjerojatnost širenja bolesti

6.4.   RAZINA RIZIKA ZA NEKA UZGAJALIŠTA I PODRUČJA ZA UZGOJ MEKUŠACA KOJA SPADAJU U KATEGORIJU I. U POGLEDU ZDRAVSTVENOG STATUSA

Uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca u kojima se ne uzgajaju vrste prijemljive na bilo koje neegzotične bolesti s popisa, ili kad se zna da patogen o kojem je riječ ne može preživjeti u državi članici, zoni ili kompartmentu i kad je primjereno njenim vodenim resursima mogu se smatrati u skladu s Prilogom III. dijelom B Direktivi 2006/88/EZ kao uzgajališta i područja niskog rizika. Stoga nije potrebno načelno u okviru programa nadziranja zdravlja životinja temeljenim na riziku uključiti različite učestalosti inspekcijskih pregleda.

Međutim, navedena uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca mogu imati različite razine rizika u pogledu prijenosa i širenja neegzotičnih ili nastajućih bolesti s popisa. Države članice mogu stoga klasificirati ona uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca u skladu s njihovom razinom rizika te na taj način razlikovati njihovu razinu nadziranja i pregleda. Radeći tako, države članice mogu također uzeti u obzir potrebu optimiziranja korištenja resursa.

6.5.   PROCJENA VJEROJATNOSTI PRIJENOSA I ŠIRENJA BOLESTI VODOM I ZBOG GEOGRAFSKE BLIZINE UZGAJALIŠTA I PODRUČJA ZA UZGOJ MEKUŠACA

6.5.1.   Uvod

Uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca imaju nizak rizik prijenosa i širenja bolesti ako se za izvor vode i ispust vode ili vodeni okoliš u kojem se uzgajalište ili područje za uzgoj mekušaca nalazi može smatrati da pruža određenu razinu zaštite od uvođenje i širenja uzročnika bolesti. Rizik prijenosa i širenja bolesti na uzgajalište ili s uzgajališta ili na područje za uzgoj mekušaca vodom i zbog geografske blizine uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca značajno se razlikuje (4).

Model iz odjeljka 6.3. samo pravi razliku između visoke i niske vjerojatnosti za širenje bolesti putem vode i zbog geografske blizine uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca.

Ovaj odjeljak navodi primjere situacija za koje se može smatrati da predstavljaju nisku vjerojatnost za prijenos i širenje bolesti vodom i zbog geografske blizine uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca.

Popis primjera iz ovog odjeljka ne uključuje sve moguće slučajeve. Zato se ne smije zaključiti da uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca, koja nisu uključena u ove primjere predstavljaju visoku vjerojatnost prijenosa ili širenja bolesti.

6.5.2.   Primjeri niskog rizika za prijenos bolesti putem vode i zbog geografske blizine uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca:

(a)	uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca opskrbljuju se vodom iz zdenca ili izvora;

(b)	uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca opskrbljuju se vodom koja je dezinficirana ili tretirana kako bi se spriječilo uvođenje patogena;

(c)

uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca opskrbljuju se vodom iz bilo kojih drugih izvora koji: i. nisu spojeni s uzgajalištima ili područjima za uzgoj mekušaca ili objektima za preradu koji uzgajaju ili prerađuju vrste prijemljive na iste bolesti kao vrste koje se drže u predmetnom uzgajalištu ili na području za uzgoj mekušaca; ii. ne sadrže slobodnoživuće akvatične životinje prijemljivih vrsta;

(d)	kopneni vodeni bazeni, uključujući ribnjake i jezera, koji su izolirani od drugih vodenih izvora; u određivanju može li se vodeni bazen smatrati izoliranim, treba uzeti u obzir sezonske promjene kao što je mogućnost kontakta s drugim vodenim izvorima putem poplavljivanja;

(e)

obalna uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca koja su zaštićena sigurnom udaljenošću od drugih uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca i od objekata za preradu koji drže ili prerađuju vrste prijemljive na iste bolesti kao i vrste koje se drže u predmetnim uzgajalištima ili područjima za uzgoj mekušaca; pojam sigurne udaljenosti mora odrediti nadležno tijelo uzimajući u obzir čimbenike kao što je sposobnost relevantnih uzročnika bolesti da prežive u otvorenim vodama, vodenim strujama i plimnim promjenama.

6.5.3.   Primjeri niskog rizika za širenje bolesti putem vode i zbog geografske blizine uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca:

(a)	uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca nemaju ispust u prirodne tekuće vode (5);

(b)	uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca koja dezinficiraju, ili na bilo koji drugi način tretiraju otpadnu vodu da spriječe širenje uzročnika bolesti;

(c)

uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca koja ispuštaju svoju vodu u javnu kanalizaciju pod uvjetom da javna kanalizacija koristi oblik pročišćavanja otpadne vode; međutim, ako se kanalizacijska voda otpušta u prirodnu vodu bez bilo kojeg tretmana, takva uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca se ne smiju smatrati za uzgajališta niske vjerojatnosti;

(d)	uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca bez ispusta u vode sa životinjama akvakulture ili slobodnoživućim akvatičnim životinjama koje su prijemljive na relevantne bolesti s popisa;

(e)	kopneni vodeni bazeni, uključujući ribnjake i jezera, koji su izolirani od drugih vodenih izvora; u određivanju može li se vodeni bazen smatrati izoliranim, treba uzeti u obzir sezonske promjene kao što je mogućnost kontakta s drugim vodenim izvorima putem poplavljivanja;

(f)

obalna uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca koja su zaštićena sigurnom udaljenošću od drugih uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca na kojima se drže vrste prijemljive na iste bolesti kao i vrste koje se drže u predmetnim uzgajalištima ili područjima za uzgoj mekušaca; pojam sigurne udaljenosti mora odrediti nadležno tijelo uzimajući u obzir čimbenike kao što je sposobnost relevantnih uzročnika bolesti da prežive u otvorenim vodama, vodenim strujama i plimnim promjenama.

6.6.   PROCJENA VJEROJATNOSTI PRIJENOSA I ŠIRENJA BOLESTI PUTEM KRETANJA ŽIVOTINJA AKVAKULTURE

6.6.1.   Uvod

Kretanja živih životinja akvakulture u i iz uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca vrlo su važan način prenošenja bolesti.

Pri procjeni navedenog čimbenika, potrebno je ocijeniti sljedeće:

(a)	mjesto podrijetla životinja akvakulture;

(b)	broj životinja akvakulture koje se dostavljaju u uzgajalište ili područje za uzgoj mekušaca;

(c)	broj različitih dobavljača životinja akvakulture;

(d)	učestalost kretanja životinja akvakulture u i iz uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca.

Model iz odjeljka 6.3. samo preporuča da se uzgajališta grupiraju zajedno u skladu s njihovim visokim ili niskim rizikom prijenosa i širenja bolesti putem kretanja životinja akvakulture. Za potrebe tog uzorka, dovoljno je uzeti u obzir da li se žive životinje akvakulture dovoze u uzgajalište ili ih uzgajalište dostavlja drugima (uključujući jaja), uključujući podrijetlo ovih životinja.

Ovaj odjeljak predviđa primjere situacija za koje se može smatrati da predstavljaju nizak rizik prijenosa i širenja bolesti putem kretanja životinja akvakulture.

Popis primjera iz ovog odsjeka ne uključuje sve moguće slučajeve. Zato se ne smije zaključiti da uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca, koja nisu uključena u ove primjere predstavljaju visoki rizik prijenosa ili širenja bolesti.

6.6.2.   Primjeri niske vjerojatnosti prijenosa bolesti putem dobave životinja akvakulture uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca:

(a)	uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca koja su samodostatna glede jaja i nedoraslih organizama (6);

(b)

slučajevi kad se životinje akvakulture dobivaju samo iz zona ili kompartmenta slobodnih od bolesti. Za uzgajališta zdravstvenog statusa kategorija III i IV nema zahtjeva prema važećem zakonodavstvu Zajednice da se životinje akvakulture moraju dobavljati iz zona ili kompartmenta slobodnih od bolesti, a činjenica da uzgajalište odabire nabaviti svoje životinje iz zona ili kompartmenta slobodnih od bolesti razlikuje to uzgajalište od drugih uzgajališta iste kategorije zdravstvenog statusa. Uzgajališta zdravstvenog statusa kategorije I smiju primati životinje samo iz mjesta podrijetlom slobodnog od bolesti. Za ta uzgajališta je potrebno zahtijevati da se životinje ili dobavljaju iz istog područja slobodnog od bolesti ili da uzgajalište ima ograničen broj dobavljača životinja akvakulture;

(c)	slučajevi kad se dobavljaju slobodnoživuće akvatične životinje, otpuštene iz karantene i namijenjene daljnjem uzgoju;

(d)

slučajevi kad se dobavljaju dezinficirana jaja; ovo je relevantno samo kad postoje znanstveni dokazi ili praktično iskustvo da dezinfekcija učinkovito smanjuje rizik prijenosa bolesti na prihvatljivu razinu u pogledu bolesti s popisa na koje su vrste u uzgajalištu ili području za uzgoj mekušaca prijemljive.

6.6.3.   Primjeri niske vjerojatnosti širenja bolesti putem dobave životinja akvakulture uzgajalištima i područjima za uzgoj mekušaca:

(a)	uzgajališta i područja za uzgoj mekušaca koja ne dostavljaju životinje za daljnji uzgoj, ponovni nasad ili obnovu zaliha;

(b)

uzgajališta ribe koja dostavljaju samo dezinficirana jaja; ovo je relevantno samo kad postoje znanstveni dokazi ili praktično iskustvo da dezinfekcija učinkovito smanjuje rizik prijenosa bolesti na prihvatljivu razinu u pogledu egzotičnih i neegzotičnih bolesti s popisa na koje su vrste u uzgajalištu prijemljive.

---

(1)  Na primjer, uzgajalište kalifornijske pastrve može biti slobodno od infektivne anemije lososa (kategorija I), biti pod kategorijom II (pod odobrenim programom nadziranja) zbog virusne hemoragijske septikemije i imati nepoznat status u pogledu infektivne hematopoetske nekroze (kategorija III).

(2)  Na primjer, uzgajalište koje je proglašeno slobodnim od neegzotične bolesti s popisa, načelno predstavlja nizak rizik širenja takve bolesti. Međutim uzgajalište koje proizvodi nedorasle organizme predstavlja znatno manji rizik od uzgajališta koje kupuje sve svoje nedorasle organizme od jednog ili više različitih dobavljača.

(3)  Kao što su transportne rute, pristaništa (otpadne vode), sportski ribolov.

(4)  Na primjer, od pokrivenog sustava kruženja vode s vodom koja se crpi iz zdenca i gdje se otpadna voda dezinficira (vrlo nizak rizik), do morskog kaveza s velikim brojem uzgajališta u njegovoj blizini (vrlo visok rizik).

(5)  Na primjer, kopnena uzgajališta koja odvode svoju ispusnu vodu u zemlju ili polja.

(6)  Ovo može biti slučaj za uzgajališta koja uzgajaju svoje vlastite zalihe ribe za reprodukciju te za područja za uzgoj mekušaca u kojima se proizvodnja temelji na prirodnom dobivanju nedoraslih organizama.

---