Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 42015X0130(01)

    Pravilnik br. 78 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila kategorija L 1 , L 2 , L 3 , L 4 i L 5 s obzirom na kočenje [2015/145]

    SL L 24, 30.1.2015, p. 30–59 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Legal status of the document In force

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2015/78/oj

    30.1.2015   

    HR

    Službeni list Europske unije

    L 24/30

    Samo izvorni tekstovi UNECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i datum stupanja na snagu ovog Pravilnika potrebno je provjeriti u najnovijoj inačici statusnog dokumenta UNECE-a TRANS/WP.29/343, dostupnog na sljedećoj adresi:

    http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

    Pravilnik br. 78 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila kategorija L1, L2, L3, L4 i L5 s obzirom na kočenje [2015/145]

    Uključuje sav važeći tekst do:

    Ispravak 2. niza izmjena 03 – datum stupanja na snagu: 23. lipnja 2010.

    SADRŽAJ

    PRAVILNIK

    1.

    		 Područje primjene

    2.

    		 Definicije

    3.

    		 Zahtjev za homologaciju

    4.

    		 Homologacija

    5.

    		 Specifikacije

    6.

    		 Ispitivanja

    7.

    		 Preinake tipa vozila ili kočnog sustava i proširenje homologacije

    8.

    		 Sukladnost proizvodnje

    9.

    		 Prijelazne odredbe

    10.

    		 Kazne za nesukladnost proizvodnje

    11.

    		 Potpuno obustavljena proizvodnja

    12.

    		 Nazivi i adrese tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja i nadležnih upravnih tijela

    PRILOZI

    Prilog 1. -

    		 Izjava o dodjeli ili odbijanju, proširenju ili povlačenju homologacije ili o potpuno obustavljenoj proizvodnji za tip vozila kategorije L s obzirom na kočenje u skladu s Pravilnikom br. 78

    Prilog 2. -

    		 Postavljanje homologacijskih oznaka

    Prilog 3. -

    		 Uvjeti i postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka

    1.   PODRUČJE PRIMJENE

    Ovaj se Pravilnik primjenjuje na vozila kategorija L1, L2, L3, L4 i L5  (1).

    Ovim Pravilnikom nisu obuhvaćena:

    (a)

    vozila s Vmax < 25 km/h;

    (b)

    vozila opremljena za vozače s invaliditetom.

    2.   DEFINICIJE

    Za potrebe ovog Pravilnika:

    2.1.

    „protublokirajući kočni sustav (ABS)” znači sustav koji uočava proklizivanje kotača i automatski modulira tlak kojim se stvaraju kočne sile na kotaču/kotačima kako bi se ograničio stupanj proklizivanja kotača;

    2.2.

    „homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na kočenje;

    2.3.

    „standardno ispitivanje” znači zaustavljanje ili niz zaustavljanja obavljenih kako bi se potvrdilo djelovanje kočnica prije provođenja dodatnih ispitivanja kao što je postupak zagrijavanja ili zaustavljanje mokrim kočnicama;

    2.4.

    „kočnica” znači dijelovi kočnog sustava u kojima dolazi do nastanka sila koje se opiru kretanju vozila;

    2.5.

    „kočni sustav” znači kombinacija dijelova čija je funkcija progresivno smanjenje brzine vozila koje se kreće ili njegovo zaustavljanje, ili njegovo zadržavanje u stanju mirovanja ako je vozilo već zaustavljeno; sustav se sastoji od kontrolnog mehanizma, prijenosnog mehanizma i kočnice, međutim bez motora;

    2.6.

    „kombinirani kočni sustav” znači:

    u slučaju vozila kategorija L1 i L3 : radni kočni sustav u kojem se djelovanjem jednog kontrolnog mehanizma pokreću najmanje dvije kočnice na različitim kotačima;

    u slučaju vozila kategorija L2 i L5 : radni kočni sustav u kojem se djelovanjem jednog kontrolnog mehanizma pokreću kočnice na svim kotačima;

    u slučaju vozila kategorije L4 : radni kočni sustav u kojem se djelovanjem jednog kontrolnog mehanizma pokreću kočnice najmanje na prednjem i stražnjem kotaču (kočni sustav koji istodobno djeluje na stražnji kotač i kotač bočne prikolice smatra se stražnjom kočnicom);

    2.7.

    „sastavni dijelovi kočnog sustava” znači jedan od pojedinačnih dijelova koji, kada su sastavljeni, čine kočni sustav;

    2.8.

    „kontrolni mehanizam” znači dio koji aktivira izravno vozač kako bi se prijenosni mehanizam opskrbio energijom ili kontrolirala energija potrebna za kočenje vozila;

    2.9.

    „različiti tipovi kočnih sustava” znači uređaji koji se bitno razlikuju u elementima poput:

    (a)

    sastavnih dijelova s različitim značajkama;

    (b)

    sastavnog dijela izrađenog od materijala različitih značajki, ili sastavnog dijela različitog po obliku ili veličini;

    (c)

    različitog sklopa sastavnih dijelova;

    2.10.

    „masa vozača” znači nazivna masa vozača od 75 kg (sastoji se od 68 kg za masu putnika i 7 kg za masu prtljage);

    2.11.

    „motor isključen” znači kad motor više nije povezan s pogonskim kotačem/kotačima;

    2.12.

    „najveća dopuštena masa” ili „najveća masa” znači tehnički najveća dopuštena masa opterećenog vozila koju je naveo proizvođač;

    2.13.

    „početna temperatura kočnica” znači temperatura najtoplije kočnice prije svakog aktiviranja kočnica;

    2.14.

    „opterećeno” znači opterećeno tako da doseže najveću dopuštenu masu koja je definirana u stavku 2.12.;

    2.15.

    „manje opterećenje” znači masa u stanju pripravnom za vožnju plus 15 kg za ispitnu opremu ili opterećeno stanje, ovisno o tome što je manje; u slučaju ABS ispitivanja na površini niskog trenja (Prilog 3., stavci 9.4. do 9.7.) masa za ispitnu opremu povećava se na 30 kg kako bi se vanjski nosači uzeli u obzir;

    2.16.

    „masa u stanju pripravnom za vožnju” znači masa neopterećenog vozila i masa vozača;

    2.17.

    „maksimalni koeficijent kočenja” znači mjera za trenje guma i površine ceste na temelju najvećeg usporavanja od kotrljanja guma;

    2.18.

    „servo kočnice” znači kočni sustav u kojem se energija potrebna za proizvodnju kočne sile proizvodi fizičkim naporom vozača potpomognutim jednim ili više uređaja za opskrbu energijom, na primjer s pomoću vakuuma (vakuumski kompresor);

    2.19.

    „pomoćni kočni sustav” znači drugi radni kočni sustav na vozilu opremljenom kombiniranim kočnim sustavom;

    2.20.

    „radni kočni sustav” znači kočni sustav koji se koristi radi usporavanja vozila koje se kreće;

    2.21.

    „jedan kočni sustav” znači kočni sustav koji djeluje samo na jednu osovinu;

    2.22.

    „dvokružni radni kočni sustav” znači kočni sustav koji djeluje na kočnice svih kotača, a koji se sastoji od dva ili više podsustava koje aktivira kontrolni mehanizam projektiran tako da se kvarom jednog podsustava (kao što je propuštanje hidrauličkog podsustava) ne narušava rad drugog;

    2.23.

    „zaustavni put” znači prijeđena udaljenost vozila od točke kada vozač započne aktiviranje kontrolnog mehanizma do točke zaustavljanja vozila; pri ispitivanjima kojima se zahtijeva istodobno aktiviranje dvaju kontrolnih mehanizama, prijeđena udaljenost mjeri se od točke pokretanja prvog kontrolnog mehanizma;

    2.24.

    „ispitna brzina” znači brzina vozila izmjerena u trenutku kada vozač započne aktiviranje kontrolnog mehanizma/kontrolnih mehanizama; pri ispitivanjima kojima se zahtijeva istodobno aktiviranje dvaju kontrolnih mehanizama, brzina vozila mjeri se od točke aktiviranja prvog kontrolnog mehanizma;

    2.25.

    „prijenosni mehanizam” znači kombinacija sastavnih dijelova koji su smješteni između kontrolnog mehanizma i kočnice;

    2.26.

    „masa neopterećenog vozila” znači nazivna masa vozila prema podacima proizvođača uključujući svu tvornički ugrađenu opremu za uobičajeni rad tog vozila (npr. aparat za gašenje požara, alat, rezervni kotač) te rashladna sredstva, maziva, 90 % goriva i 100 % drugih plinova ili tekućina, prema specifikacijama proizvođača;

    2.27.

    „tip vozila” znači potkategorija vozila kategorije L koja se bitno ne razlikuju u elementima poput:

    (a)

    kategorije vozila prema definiciji iz Konsolidirane rezolucije (R.E.3);

    (b)

    najveće dopuštene mase prema definiciji iz stavka 2.12.;

    (c)

    raspodjele mase po osovinama;

    (d)

    Vmax;

    (e)

    različitog tipa kočnog uređaja;

    (f)

    broja i rasporeda osovina;

    (g)

    tipa motora;

    (h)

    broja i omjera prijenosa;

    (i)

    konačnih prijenosnih omjera pogona;

    (j)

    dimenzija guma;

    2.28.

    „Vmax” znači brzina koju je moguće postići maksimalnim ubrzanjem iz mjesta na udaljenosti od 1,6 km na ravnoj površini, u slučaju vozila s manjim opterećenjem, ili brzina izmjerena u skladu s ISO 7117: 1995;

    2.29.

    „blokiranje kotača” znači stanje koje nastaje pri omjeru proklizivanja 1,00.

    3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

    3.1.   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na kočenje podnosi proizvođač vozila ili njegov valjano ovlašteni predstavnik.

    3.2.   Zahtjevu se prilažu dolje navedeni dokumenti u tri primjerka, uz navođenje sljedećih pojedinosti:

    3.2.1.

    opis tipa vozila s obzirom na stavke navedene u stavku 2.27. Utvrđuju se brojevi i/ili simboli koji određuju tip vozila i tip motora;

    3.2.2.

    popis sastavnih dijelova, propisno određenih, koji čine kočni uređaj;

    3.2.3.

    dijagram sastavljenog kočnog sustava i naznaka položaja sastavnih dijelova u vozilu;

    3.2.4.

    detaljni nacrti svakog sastavnog dijela kako bi se omogućilo njihovo lako pronalaženje i utvrđivanje.

    3.3.   Vozilo, predstavnik tipa vozila koji će se homologirati, podnosi se tehničkoj službi odgovornoj za provedbu homologacijskih ispitivanja.

    4.   HOMOLOGACIJA

    4.1.   Ako tip vozila za koje se traži homologacija u skladu s ovim Pravilnikom udovoljava zahtjevima iz stavaka 5. i 6. odobrava se homologacija navedenog tipa vozila.

    4.2.   Homologacijski se broj dodjeljuje za svaki homologirani tip. Njegove prve dvije znamenke (u ovom slučaju 03 odgovara nizu izmjena 03) ukazuju na niz izmjena koje čine najnovije značajne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj istom tipu vozila opremljenom drugim tipom kočnog uređaja ili drugom tipu vozila.

    4.3.   Obavijest o dodjeli ili odbijanju, proširenju ili povlačenju homologacije ili o potpuno obustavljenoj proizvodnji za tip vozila sukladno ovom Pravilniku dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca koji odgovara primjeru iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

    4.4.   Na vidljivom i lako dostupnom mjestu naznačenom na obrascu za homologaciju, na svako se vozilo koje je sukladno tipu vozila homologiranom prema ovom Pravilniku pričvršćuje međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

    4.4.1.

    kruga oko slova „E” iza kojega slijedi razlikovni broj zemlje koja je dodijelila homologaciju (2);

    4.4.2.

    broja ovog Pravilnika, iza kojega slijedi slovo „R”, crtica i homologacijski broj desno od kruga opisanog u stavku 4.4.1.

    4.5.   Ako vozilo odgovara tipu vozila homologiranom na temelju jednog ili više drugih pravilnika priloženih tom Sporazumu u zemlji koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika, simbol opisan u stavku 4.4.1. nije potrebno ponavljati; u tom se slučaju broj Pravilnika i homologacije te dodatni simboli svih pravilnika na temelju kojih je homologacija dodijeljena u zemlji koja je dodijelila homologaciju prema ovom Pravilniku navode u okomitim stupcima desno od simbola opisanog u stavku 4.4.1.

    4.6.   Homologacijska je oznaka lako čitljiva i neizbrisiva.

    4.7.   Homologacijska se oznaka postavlja blizu ili na pločicu s podacima vozila koju je pričvrstio proizvođač.

    4.8.   U Prilogu 2. ovom Pravilniku navode se primjeri postavljanja homologacijskih oznaka.

    5.   SPECIFIKACIJE

    5.1.   Zahtjevi za kočni sustav

    5.1.1.   Svako vozilo mora udovoljavati ispitivanjima za vozila odgovarajuće kategorije i za karakteristike kočnica na vozilu.

    5.1.2.   Radno kočenje

    Vozila moraju biti opremljena tako da vozač može aktivirati kontrolni mehanizam radnog kočnog sustava iz uobičajenog sjedećeg položaja, a da pritom obje ruke drži na upravljaču.

    5.1.3.   Pomoćno kočenje

    Vozila moraju biti opremljena tako da vozač može aktivirati kontrolni mehanizam pomoćnog kočnog sustava iz uobičajenog sjedećeg položaja, a da pritom barem jednu ruku drži na upravljaču.

    5.1.4.   Parkirni kočni sustav

    Ako je parkirni kočni sustav ugrađen, njime mora biti omogućeno da vozilo ostane u stanju mirovanja na nizbrdici ili uzbrdici propisanoj u stavku 8.2. Priloga 3.

    Parkirni kočni sustav:

    (a)

    opremljen je kontrolnim mehanizmom koji je odvojen od kontrolnih mehanizama radnog kočnog sustava i

    (b)

    zadržan je u blokiranom položaju isključivo mehanički.

    Vozila moraju biti opremljena tako da vozač može aktivirati parkirnu kočnicu iz uobičajenog sjedećeg položaja.

    5.1.5.   Vozila na dva kotača kategorija L1 i L3 moraju biti opremljena ili dvama odvojenim radnim kočnim sustavima ili dvokružnim radnim kočnim sustavom, pri čemu najmanje jedna kočnica djeluje na prednji kotač i najmanje jedna kočnica na stražnji kotač.

    5.1.6.   Vozila na tri kotača kategorije L4 moraju udovoljavati zahtjevima kočnog sustava iz stavka 5.1.5. Kočnica na kotaču bočne prikolice nije potrebna ako vozilo udovoljava zahtjevima u pogledu učinka iz Priloga 3.

    5.1.7.   Vozila na tri kotača kategorije L2 moraju biti opremljena parkirnim kočnim sustavom i jednim od sljedećih radnih kočnih sustava:

    (a)

    dvama odvojenim radnim kočnim sustavima, osim kombiniranog kočnog sustava, koji zajedno djeluju na kočnice svih kotača ili

    (b)

    dvokružnim radnim kočnim sustavom ili

    (c)

    kombiniranim kočnim sustavom koji djeluje na sve kotače i pomoćnim kočnim sustavom koji može biti parkirni kočni sustav.

    5.1.8.   Vozila kategorije L5 moraju biti opremljena:

    5.1.8.1.

    parkirnim kočnim sustavom i

    5.1.8.2.

    nožnim radnim kočnim sustavom koji djeluje na kočnice svih kotača:

    (a)

    dvokružnim radnim kočnim sustavom ili

    (b)

    kombiniranim kočnim sustavom koji djeluje na sve kotače i pomoćnim kočnim sustavom koji može biti parkirni kočni sustav.

    5.1.9.   Postoje li dva odvojena radna kočna sustava, sustavi mogu imati zajedničku kočnicu dokle god kvar na jednom kočnom sustavu ne utječe na djelovanje drugog.

    5.1.10.   U vozilima koja radi prijenosa kočne sile koriste hidrauličku tekućinu glavni cilindar mora:

    a)

    biti opremljen zatvorenim, prekrivenim, odvojenim spremnikom za svaki kočni sustav;

    b)

    imati minimalni kapacitet spremnika od najmanje 1,5 puta u odnosu na ukupno istisnuće tekućine potrebno kako bi se udovoljilo uvjetu za nove do potpuno potrošene kočne obloge uz najnepovoljniji slučaj koji se odnosi na uvjet za podešavanje kočnih obloga i

    c)

    biti opremljen spremnikom tako da je razinu tekućine moguće provjeriti, a da pritom nije potrebno otvarati poklopac.

    5.1.11.   Sve upozorne svjetiljke moraju biti postavljene u vozačevu vidnom polju.

    5.1.12.   Vozila koja su opremljena dvokružnim radnim kočnim sustavom moraju biti opremljena upozornim crvenim svjetiljkama koje će se upaliti:

    (a)

    kada postoji hidraulički kvar pri primjeni sile od ≤ 90 N na kontrolni mehanizam ili

    (b)

    bez aktiviranja kontrolnog mehanizma, kada razina kočne tekućine u spremniku glavnog cilindra padne ispod vrijednosti:

    i.

    koju određuje proizvođač i

    ii.

    koja je manja ili jednaka polovini kapaciteta spremnika za tekućinu.

    Kako bi se omogućila provjera ispravnog djelovanja, upozorna svjetiljka mora biti osvijetljena aktiviranjem prekidača za paljenje i gasi se nakon završetka pregleda. Kad god se prekidač za paljenje uključi (položaj „ON”), upozorna svjetiljka mora svijetliti dok kvar postoji.

    5.1.13.   Vozila sa sustavom ABS moraju biti opremljena upozornim žutim svjetiljkama. Svjetiljka se mora aktivirati kad god postoji neispravnost koja utječe na stvaranje ili prijenos signala u sustavu ABS vozila.

    Kako bi se omogućila provjera ispravnog djelovanja, upozorna svjetiljka mora biti osvijetljena aktiviranjem prekidača za paljenje i gasi se nakon završetka pregleda.

    Kad god se prekidač za paljenje uključi (položaj „ON”), upozorna svjetiljka mora svijetliti dok kvar postoji.

    5.2.   Trajnost

    5.2.1.   Trošenje kočnica mora se jednostavno kompenzirati uporabom sustava za ručno ili automatsko namještanje kočnih obloga.

    5.2.2.   Debljina tarnog materijala mora biti vidljiva bez rastavljanja, a ako tarni materijal nije vidljiv, trošenje se procjenjuje pomoću naprave koja je izrađena za tu namjenu.

    5.2.3.   Tijekom svih ispitivanja u ovom Pravilniku i nakon njihova završetka, nema odvajanja tarnog materijala i ispuštanja tekućine za kočnice.

    5.3.   Mjerenje dinamičkog opterećenja

    Primjenjuje se metoda mjerenja opterećenja navedena u odgovarajućim ispitivanjima u Prilogu 3. Postoje tri načina u okviru kojih se može izmjeriti opterećenje na radni kočni sustav:

    5.3.1.

    MFDD (srednja vrijednost potpuno uspostavljenog usporavanja):

    Izračun MFDD-a:

    Formula u m/s2

    pri čemu je:

    dm

    =

    srednja vrijednost potpuno uspostavljenog usporavanja

    V1

    =

    brzina vozila kada vozač aktivira kontrolni mehanizam

    Vb

    =

    brzina vozila pri 0,8 V1 u km/h

    Ve

    =

    brzina vozila pri 0,1 V1 u km/h

    Sb

    =

    udaljenost prijeđena između V1 i Vb u metrima

    Se

    =

    udaljenost prijeđena između V1 i Ve u metrima

    5.3.2.

    Zaustavni put:

    na temelju osnovne jednadžbe gibanja:

    S = 0,1 · V + (X) · V2

    pri čemu je:

    S

    =

    zaustavni put u metrima

    V

    =

    brzina vozila u km/h

    X

    =

    varijabla na temelju zahtjeva za svako ispitivanje

    Radi izračuna ispravljenog zaustavnog puta korištenjem stvarne ispitne brzine vozila primjenjuje se sljedeća formula:

    Ss = 0,1 · Vs + (Sa – 0,1 · Va) · Vs2/Va2

    pri čemu je:

    Ss

    =

    ispravljeni zaustavni put u metrima

    Vs

    =

    određena ispitna brzina vozila u km/h

    Sa

    =

    stvarni zaustavni put u metrima

    Va

    =

    stvarna ispitna brzina vozila u km/h

    Napomena: ta jednadžba vrijedi samo kad je stvarna ispitna brzina (Va) u rasponu ± 5 km/h određene ispitne brzine (Vs).

    5.3.3.

    Neprekidno bilježenje usporavanja:

    Radi postupka uhodavanja i ispitivanja npr. mokrih kočnica i slabljenja kočnog učinka – postupak zagrijavanja, postoji neprekidno bilježenje momentalnog usporavanja vozila od trenutka primjene sile na kontrolni mehanizam do kraja zaustavljanja.

    5.4.   Materijali kočnih obloga:

    Kočne obloge ne smiju sadržavati azbest.

    6..   ISPITIVANJA

    Ispitivanja kočenja (uvjeti i postupci ispitivanja) kojima vozila podnesena za homologaciju nužno podliježu, te zahtijevani učinci kočenja iz Priloga 3. ovom Pravilniku.

    7.   PREINAKE TIPA VOZILA ILI KOČNOG SUSTAVA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

    7.1.   O svakoj preinaci tipa vozila ili njegova kočnog sustava obavješćuje se nadležno tijelo koje je provelo homologaciju tipa vozila. To tijelo tada može:

    7.1.1.

    smatrati da učinjene preinake vrlo vjerojatno neće imati znatniji štetni učinak, i da u svakom slučaju vozilo ipak udovoljava zahtjevima ili

    7.1.2.

    zahtijevati dodatno izvješće o ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provođenje ispitivanja.

    7.2.   Potvrda ili odbijanje homologacije, uz navođenje izmjena, dostavlja se putem postupka navedenog u stavku 4.3. strankama Sporazuma na koje se ovaj Pravilnik primjenjuje.

    7.3.   Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj svakom obrascu izjave sastavljenom za to proširenje.

    8.   SUKLADNOST PROZVODNJE

    8.1.   Svako vozilo (svaki sustav) homologirano u skladu s ovim Pravilnikom proizvedeno je tako da je sukladno homologiranom tipu i udovoljava zahtjevima navedenima u stavku 5.

    8.2.   Kako bi se provjerilo je li udovoljeno zahtjevima iz stavka 8.1., provode se odgovarajuće kontrole proizvodnje.

    8.3.   Nositelj homologacije naročito:

    8.3.1.

    osigurava postojanje postupaka učinkovite kontrole kvalitete proizvoda;

    8.3.2.

    ima pristup kontrolnoj opremi nužnoj za provjeru sukladnosti prema svakom homologiranom tipu;

    8.3.3.

    osigurava da su podaci o rezultatima ispitivanja zabilježeni i da priloženi dokumenti ostanu dostupni tijekom razdoblja koje će se odrediti zajedno s upravnom službom;

    8.3.4.

    analizira rezultate svih tipova ispitivanja da bi se provjerila i osigurala postojanost svojstava proizvoda, uzimajući u obzir određena odstupanja u industrijskoj proizvodnji;

    8.3.5.

    osigurava da se za svaku vrstu proizvoda provedu barem ispitivanja iz Priloga 3. ovom Pravilniku;

    8.3.6.

    osigurava da svako uzorkovanje pri kojem se dokaže nesukladnost s dotičnom vrstom ispitivanja rezultira narednim uzorkovanjem i još jednim ispitivanjem. Poduzimaju se sve potrebne mjere za ponovnu uspostavu sukladnosti odgovarajuće proizvodnje.

    8.4.   Nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa može u svakom trenutku provjeriti metode kontrole sukladnosti primjenjive na svaku proizvodnu jedinicu.

    8.4.1.   Pri svakoj inspekciji inspektoru se na uvid daju knjige ispitivanja i zapisnici o nadgledanju proizvodnje.

    8.4.2.   Inspektor može izuzeti slučajne uzorke za ispitivanje u laboratoriju proizvođača. Najmanji broj uzoraka može biti određen prema rezultatima proizvođačeve vlastite provjere.

    8.4.3.   Ako se razina kvalitete čini nezadovoljavajućom ili kada se čini nužnim provjeriti valjanost ispitivanja provedenih primjenom stavka 8.4.2., inspektor odabire uzorke koji se šalju tehničkoj službi koja je provela ispitivanja homologacije tipa.

    8.4.4.   Nadležno tijelo može provesti svako ispitivanje propisano ovim Pravilnikom.

    8.4.5.   Uobičajena učestalost inspekcija koje odobri nadležno tijelo jest jedna inspekcija svake dvije godine. Ako se tijekom jednog od tih posjeta zabilježe negativni rezultati, nadležno tijelo osigurava poduzimanje svih potrebnih mjera za ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje što je moguće brže.

    9.   PRIJELAZNE ODREDBE

    9.1.   Od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 03 ovog Pravilnika, ni jedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti zahtjev za homologaciju na temelju ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 03. Na zahtjev proizvođača, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu se usuglasiti o primjeni tih izmjena prije službenog dana njihova stupanja na snagu.

    9.2.   Počevši 24 mjeseca nakon službenog dana stupanja na snagu kako je navedeno u stavku 9.1., ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dodjeljuju homologacije samo ako tip vozila odgovara zahtjevima ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 03.

    9.3.   Valjanost homologacija dodijeljenih prije isteka razdoblja od 24 mjeseca nakon službenog dana stupanja na snagu prestaje 48 mjeseci nakon dana stupanja na snagu navedenog u stavku 9.1., osim ako ugovorna stranka koja je homologaciju dodijelila ne obavijesti druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik da vozilo kojem je homologacija tipa dodijeljena udovoljava zahtjevima ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 03.

    9.4.   Ne dovodeći u pitanje prethodne prijelazne odredbe, ugovorne stranke čija bi primjena ovog Pravilnika stupila na snagu nakon datuma stupanja na snagu najnovijeg niza izmjena nisu obvezne prihvatiti homologacije koje su dodijeljene u skladu sa svim prethodnim nizovima izmjena ovoga Pravilnika.

    10.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

    10.1.   Homologacija dodijeljena s obzirom na tip vozila sukladno ovom Pravilniku može se povući ako se ne poštuju zahtjevi navedeni u stavku 8.1. ili ako vozilo tog tipa nije prošlo provjere propisane u stavku 8.3.

    10.2.   Ako stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tome odmah izvješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem kopije obrasca za homologaciju gdje će na kraju, velikim slovima, stajati bilješka s potpisom i datumom: „HOMOLOGACIJA POVUČENA”.

    11.   POTPUNO OBUSTAVLJENA PROIZVODNJA

    Ako nositelj homologacije u potpunosti prekine s proizvodnjom tipa vozila homologiranog u skladu s ovim Pravilnikom, o tome obavješćuje ovlašteno tijelo koje je homologaciju dodijelilo. Po primitku odgovarajuće obavijesti to tijelo o tome izvješćuje druge stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem kopije obrasca za homologaciju gdje će na kraju, velikim slovima, stajati bilješka s potpisom i datumom: „PROIZVODNJA OBUSTAVLJENA”.

    12.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I NADLEŽNIH ADMINISTRATIVNIH TIJELA

    Stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju tajništvu Ujedinjenih naroda nazive i adrese tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja i nadležnih tijela koji dodjeljuju homologaciju i kojima se šalju obrasci o dodjeli homologacije ili proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije, izdani u drugim zemljama.

    (1)  Kako je definirano u Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.2, stav.2.

    (2)  Razlikovni brojevi ugovornih stranaka Sporazuma iz 1958. nalaze se u Prilogu 3. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument TRANS/WP.29/78/Rev.2/Izmjena 1.

    PRILOG 1. (*)

    Image

    Image

    DODATAK

    POPIS PODATAKA O VOZILU ZA POTREBE HOMOLOGACIJA PREMA PRAVILNIKU br. 90

    1.

    Opis tipa vozila:

    1.1.

    Trgovački naziv ili marka vozila, ako su dostupni:

    1.2.

    Kategorija vozila:

    1.3.

    Tip vozila u skladu s homologacijom prema Pravilniku br. 78:

    1.4.

    Modeli ili trgovački nazivi vozila koji čine tip vozila, ako su dostupni:

    1.5.

    Naziv i adresa proizvođača:

    2.

    Marka i tip kočnih obloga:

    3.

    Najmanja masa vozila:

    3.1.

    Raspodjela mase na svakoj osovini (najveća vrijednost):

    4.

    Najveća dopuštena masa vozila:

    4.1.

    Raspodjela mase na svakoj osovini (najveća vrijednost):

    5.

    Vmax km/h.

    6.

    Dimenzije guma i kotača:

    7.

    Konfiguracija neovisnih sustava kočenja:

    8.

    Specifikacija kočnih ventila (ako postoje):

    8.1.

    Specifikacija namještanja regulatora kočne sile:

    8.2.

    Namještanje tlačnog ventila:

    9.

    Specifikacija kočnice:

    9.1.

    Tip disk-kočnice (npr. broj klipova s promjerom/promjerima, ventilirajući ili kruti disk):

    9.2.

    Tip bubanj-kočnice (npr. jednostavan, s veličinom klipa i dimenzijama bubnja):

    10.

    Tip i veličina glavnog cilindra (ako se primjenjuje):

    PRILOG 2.

    POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

    PRIMJER A

    (vidjeti stavak 4.4. ovog Pravilnika)

    Image

    Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozila pokazuje da je dotičan tip vozila, s obzirom na kočenje, homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11) u skladu s Pravilnikom br. 78 pod homologacijskim brojem 032439. Prve dvije znamenke homologacijskog broja označavaju da je Pravilnik br. 78 već uključivao niz izmjena 03 kada je homologacija dodijeljena.

    PRIMJER B

    (vidjeti stavak 4.5. ovog Pravilnika)

    Image

    Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo pokazuje da je dotičan tip vozila homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11) u skladu s pravilnicima br. 78 i 40 (1). Prve dvije znamenke homologacijskih brojeva označavaju da je, na datume dodjele odnosnih homologacija, Pravilnik br. 78 uključivao niz izmjena 03, dok je Pravilnik br. 40 bio u originalnoj verziji.

    (1)  Taj drugi broj naveden je samo kao primjer.

    PRILOG 3.

    UVJETI I POSTUPCI ISPITIVANJA I ZAHTJEVI U POGLEDU UČINKA

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Ispitne površine

    1.1.1.   Površina visokog trenja:

    (a)

    primjenjuje se na sva dinamička ispitivanja kočenja osim ABS ispitivanja ako je navedena površina niskog trenja;

    (b)

    ispitno područje mora biti čiste i ravne površne uz nagib ≤ 1 %;

    (c)

    površina mora imati maksimalni koeficijent kočenja 0,9, osim ako nije navedeno drukčije.

    1.1.2.   Površina niskog trenja:

    (a)

    primjenjuje se na sva dinamička ispitivanja kočenja ako je navedena površina niskog trenja;

    (b)

    ispitno područje mora biti čiste, suhe i ravne površne uz nagib ≤ 1 %;

    (c)

    površina mora imati maksimalni koeficijent kočenja ≤ 0,45.

    1.1.3.   Mjerenje maksimalnog koeficijenta kočenja:

    Koeficijent se mjeri kako je odredilo tijelo za homologaciju s pomoću:

    (a)

    metode Američkog društva za ispitivanje i materijale (ASTM) E1136-93 (ponovno odobrena 2003.) uporabom standardne referentne ispitne gume u skladu s ASTM metodom E1337-90 (ponovno odobrena 2002.), pri brzini od 40 mph ili

    (b)

    metode navedene u Dodatku ovom Prilogu.

    1.1.4.   Ispitivanja parkirnog kočnog sustava:

    Utvrđena ispitna strmina mora biti čiste i suhe površine koja se ne deformira pod masom vozila.

    1.1.5.   Širina ispitnog voznog traka:

    za vozila na dva kotača (kategorije vozila L1 i L3) širina ispitnog voznog traka iznosi 2,5 m;

    za vozila na tri kotača (kategorije vozila L2, L5 i L4) širina ispitnog voznog traka iznosi 2,5 m plus širina vozila.

    1.2.   Okolna temperatura

    Okolna je temperatura između 4 °C i 45 °C.

    1.3.   Brzina vjetra

    Brzina vjetra nije veća od 5 m/s.

    1.4.   Dopušteno odstupanje za ispitnu brzinu

    Dopušteno odstupanje za ispitnu brzinu iznosi ± 5 km/h.

    Odstupa li stvarna ispitna brzina od utvrđene ispitne brzine, stvarni se zaustavni put ispravlja s pomoću formule iz stavka 5.3.2. ovog Pravilnika.

    1.5.   Automatski mjenjač

    Vozila s automatskim mjenjačem moraju završiti sva ispitivanja, neovisno o tome je li riječ o ispitivanju „s uključenim motorom” ili „s isključenim motorom”.

    Ako automatski mjenjač ima neutralni položaj, taj se položaj odabire za ispitivanja kada je utvrđeno ispitivanje „s isključenim motorom”.

    1.6.   Položaj vozila i blokiranje kotača:

    (a)

    vozilo mora biti u središtu ispitnog voznog traka na početku svakog zaustavljanja;

    (b)

    vozilo se zaustavlja tako da kotači vozila ne prolaze izvan mjerodavnog ispitnog voznog traka i bez blokiranja kotača.

    1.7.   Slijed ispitivanja

    Raspored ispitivanja

    Stavak

    1.

    Zaustavljanje na suhoj površini – aktiviran je jedan kontrolni mehanizam

    3.

    2.

    Zaustavljanje na suhoj površini – aktivirani su svi kontrolni mehanizmi radne kočnice

    4.

    3.

    Velika brzina

    5.

    4.

    Mokra kočnica

    6.

    5.

    Slabljenje kočnog učinka (1)

    7.

    6.

    Ako su ugrađeni:

     

    6.1.

    Parkirni kočni sustav

    8.

    6.2.

    ABS (protublokirajući kočni sustav)

    9.

    6.3.

    Djelomičan kvar dvokružnih radnih kočnih sustava

    10.

    6.4.

    Kvar servo kočnica

    11.

    2.   PRIPREMA

    2.1.   Brzina vrtnje motora u praznom hodu

    Brzina vrtnje motora u praznom hodu podešena je u skladu sa specifikacijama proizvođača.

    2.2.   Tlakovi guma

    Gume su napuhane u skladu sa specifikacijama proizvođača radi ispitivanja opterećenosti vozila.

    2.3.   Točke i smjer uporabe naprave za upravljanje

    Pri ručnom upravljanju polugom ulazna sila (F) primjenjuje se na površinu prednje upravljačke poluge okomito na os uporišta poluge i njezine najudaljenije točke u ravnini duž koje se upravljačka poluga okreće (vidjeti sliku ispod).

    Ulazna sila primjenjuje se na točku 50 mm od najudaljenije točke upravljačke poluge, izmjerene uzduž osi između središnje osi uporišta poluge i njezine najudaljenije točke.

    Image

    Kod nožne pedale ulazna sila primjenjuje se na središte i pod pravim kutovima na pedalu.

    2.4.   Mjerenje temperature kočnica

    Kako je odredilo tijelo za homologaciju, temperatura kočnica mjeri se otprilike na središtu tarnog pojasa diska ili bubnja s pomoću:

    (a)

    termopara koji dodiruje površinu diska ili bubnja ili

    (b)

    termopara koji je ugrađen u tarni materijal.

    2.5.   Postupak uhodavanja

    Kočnice su prošle postupak uhodavanja prije ocjenjivanja učinka. Taj postupak može dopuniti proizvođač:

    (a)

    vozilo s manjim opterećenjem;

    (b)

    motor isključen;

    (c)

    ispitna brzina:

    i.   početna brzina: 50 km/h ili 0,8 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

    ii.   konačna brzina: 5 do 10 km/h;

    (d)

    upotreba kočnica:

    svaki je kontrolni mehanizam radnog kočnog sustava aktiviran zasebno;

    (e)

    usporavanje vozila:

    i.

    samo jedan prednji kočni sustav:

     

    3,0 – 3,5 m/s2 za kategorije vozila L3 i L4;

     

    1,5 – 2,0 m/s2 za kategorije vozila L1 i L2;

    ii.

    samo jedan stražnji kočni sustav: 1,5 – 2,0 m/s2;

    iii.

    kombinirani kočni sustav ili dvokružni radni kočni sustav: 3,5 – 4,0 m/s2;

    (f)

    broj usporavanja: 100 po kočnom sustavu;

    (g)

    početna temperatura kočnica prije svake upotrebe kočnica ≤ 100 °C;

    (h)

    pri prvom zaustavljanju vozilo je potrebno ubrzati do početne brzine i zatim aktivirati kontrolni mehanizam pod navedenim uvjetima dok se ne postigne konačna brzina. Zatim ponovno ubrzati do početne brzine i zadržati tu brzinu dok se temperatura kočnica ne spusti na utvrđenu početnu vrijednost. Ako je udovoljeno tim uvjetima, ponovno upotrijebiti kočnice kako je navedeno. Taj se postupak ponavlja za broj utvrđenih usporavanja. Nakon uhodavanja, podesiti kočnice u skladu s preporukama proizvođača.

    3.   ISPITIVANJE ZAUSTAVLJANJA NA SUHOJ POVRŠINI – AKTIVIRAN JE JEDAN KONTROLNI MEHANIZAM

    3.1.   Stanje vozila:

    (a)

    ispitivanje se primjenjuje na sve kategorije vozila;

    (b)

    opterećeno:

    za vozila opremljena kombiniranim kočnim sustavima i dvokružnim radnim kočnim sustavima: vozilo se ispituje u stanju manjeg opterećenja i opterećenom stanju;

    (c)

    motor isključen.

    3.2.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    početna temperatura kočnica: ≥ 55 °C i ≤ 100 °C;

    (b)

    ispitna brzina:

    i.

    vozila kategorija L1 i L2: 40 km/h ili 0,9 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

    ii.

    vozila kategorija L3, L5 i L4: 60 km/h ili 0,9 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

    (c)

    upotreba kočnica:

    svaki je kontrolni mehanizam radnog kočnog sustava aktiviran zasebno;

    (d)

    sila za aktiviranje kočnica:

    i.

    :

    upravljanje rukom

    :

    ≤ 200 N;

    ii.

    :

    upravljanje nogom

    :

    ≤ 350 N za kategorije vozila L1, L2, L3 i L4;

    ≤ 500 N za kategoriju vozila L5;

    (e)

    broj zaustavljanja: dok vozilo ne udovolji zahtjevima u pogledu učinka, s najviše 6 zaustavljanja;

    (f)

    pri svakom zaustavljanju vozilo je potrebno ubrzati do ispitne brzine i zatim aktivirati kontrolni mehanizam pod uvjetima navedenima u ovom stavku.

    3.3.   Zahtjevi u pogledu učinka

    Kad se kočnice ispituju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 3.2., zaustavni put mora imati vrijednost navedenu u stupcu 2. ili MFDD mora imati vrijednost navedenu u stupcu 3. tablice u nastavku.

    Stupac 1.

    Stupac 2.

     

    Stupac 3.

    Kategorija vozila

    ZAUSTAVNI PUT (S)

    (pri čemu je V utvrđena ispitna brzina u km/h i S je potrebni zaustavni put u metrima)

     

    MFDD

    Jedan kočni sustav, samo kočenje prednjeg kotača/prednjih kotača:

    L1

    S ≤ 0,1 V + 0,0111 V2

     

    ≥ 3,4 m/s2

    L2

    S ≤ 0,1 V + 0,0143 V2

    ≥ 2,7 m/s2

    L3

    S ≤ 0,1 V + 0,0087 V2

    ≥ 4,4 m/s2

    L5

    Nije primjenjivo

    Nije primjenjivo

    L4

    S ≤ 0,1 V + 0,0105 V2

     

    ≥ 3,6 m/s2

    Jedan kočni sustav, samo kočenje stražnjeg kotača/stražnjih kotača:

    L1

    S ≤ 0,1 V + 0,0143 V2

     

    ≥ 2,7 m/s2

    L2

    S ≤ 0,1 V + 0,0143 V2

    ≥ 2,7 m/s2

    L3

    S ≤ 0,1 V + 0,0133 V2

    ≥ 2,9 m/s2

    L5

    Nije primjenjivo

    Nije primjenjivo

    L4

    S ≤ 0,1 V + 0,0105 V2

     

    ≥ 3,6 m/s2

    Vozila s kombiniranim kočnim sustavima ili dvokružnim radnim kočnim sustavima: u opterećenom stanju i stanju manjeg opterećenja:

    L1 i L2

    S ≤ 0,1 V + 0,0087 V2

     

    ≥ 4,4 m/s2

    L3

    S ≤ 0,1 V + 0,0076 V2

    ≥ 5,1 m/s2

    L5

    S ≤ 0,1 V + 0,0077 V2

    ≥ 5,0 m/s2

    L4

    S ≤ 0,1 V + 0,0071 V2

     

    ≥ 5,4 m/s2

    Vozila s kombiniranim kočnim sustavima – pomoćni radni kočni sustavi:

    SVE

    S ≤ 0,1 V + 0,0154 V2

     

    ≥ 2,5 m/s2

    4.   ISPITIVANJE ZAUSTAVLJANJA NA SUHOJ POVRŠINI – AKTIVIRANI SU SVI KONTROLNI MEHANIZMI RADNE KOČNICE

    4.1.   Stanje vozila

    (a)

    ispitivanje se primjenjuje na kategorije vozila L3, L5 i L4;

    (b)

    manje opterećenje;

    (c)

    motor isključen.

    4.2.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    početna temperatura kočnica: ≥ 55 °C i ≤ 100 °C;

    (b)

    ispitna brzina: 100 km/h ili 0,9 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

    (c)

    upotreba kočnica:

    istodobno aktiviranje obaju kontrolnih mehanizama radnog kočnog sustava, ako je tako opremljen, ili jednog kontrolnog mehanizma radnog kočnog sustava u slučaju radnog kočnog sustava koji djeluje na sve kotače;

    (d)

    sila za aktiviranje kočnica:

    upravljanje rukom

    :

    ≤ 250 N;

    upravljanje nogom

    :

    ≤ 400 N za kategorije vozila L3 i L4;

    ≤ 500 N za kategoriju vozila L5;

    (e)

    broj zaustavljanja: dok vozilo ne udovolji zahtjevima u pogledu učinka, s najviše 6 zaustavljanja;

    (f)

    pri svakom zaustavljanju vozilo je potrebno ubrzati do ispitne brzine i zatim aktivirati kontrolne mehanizme pod uvjetima navedenima u ovom stavku.

    4.3.   Zahtjevi u pogledu učinka

    Kad se kočnice ispituju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 4.2., zaustavni put (S) mora imati vrijednost S ≤ 0,0060 V2 (pri čemu je V utvrđena ispitna brzina u km/h i S je potrebni zaustavni put u metrima).

    5.   ISPITIVANJE PRVI VELIKOJ BRZINI

    5.1.   Stanje vozila

    (a)

    ispitivanje se primjenjuje na kategorije vozila L3, L5 i L4;

    (b)

    ispitivanje nije potrebno za vozila s Vmax ≤ 125 km/h;

    (c)

    manje opterećenje;

    (d)

    motor uključen s najvišim stupnjem prijenosa.

    5.2.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    početna temperatura kočnica: ≥ 55 °C i ≤ 100 °C;

    (b)

    ispitna brzina

    :

    0,8 Vmax za vozila s Vmax > 125 km/h i < 200 km/h;

    160 km/h za vozila s Vmax ≥ 200 km/h;

    (c)

    upotreba kočnica:

    istodobno aktiviranje obaju kontrolnih mehanizama radnog kočnog sustava, ako je tako opremljen, ili jednog kontrolnog mehanizma radnog kočnog sustava u slučaju radnog kočnog sustava koji djeluje na sve kotače;

    (d)

    sila za aktiviranje kočnica:

    upravljanje rukom

    :

    ≤ 200 N;

    upravljanje nogom

    :

    ≤ 350 N za kategorije vozila L3 i L4;

    ≤ 500 N za kategoriju vozila L5;

    (e)

    broj zaustavljanja: dok vozilo ne udovolji zahtjevima u pogledu učinka, s najviše 6 zaustavljanja;

    (f)

    pri svakom zaustavljanju vozilo je potrebno ubrzati do ispitne brzine i zatim aktivirati kontrolni mehanizam/kontrolne mehanizme pod uvjetima navedenima u ovom stavku.

    5.3.   Zahtjevi u pogledu učinka:

    kad se kočnice ispituju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 5.2.:

    (a)

    zaustavni put (S) mora imati vrijednost ≤ 0,1 V + 0,0067 V2

    (pri čemu je V utvrđena ispitna brzina u km/h i S je potrebni zaustavni put u metrima) ili

    (b)

    MFDD mora imati vrijednost ≥ 5.8 m/s2.

    6.   ISPITIVANJE S MOKRIM KOČNICAMA

    6.1.   Općenito:

    (a)

    ispitivanje se sastoji od dva dijela koja se provode uzastopno za svaki kočni sustav:

    i.

    standardno ispitivanje koje se temelji na ispitivanju zaustavljanja na suhoj površini – aktiviran je jedan kontrolni mehanizam (odjeljak 3. ovog Priloga);

    ii.

    jedno zaustavljanje s mokrim kočnicama s pomoću istih ispitnih parametara kao u točki i., ali se kočnica/kočnice neprestano prskaju vodom dok se ispitivanje provodi radi mjerenja kočnog učinka u mokrim uvjetima;

    (b)

    ispitivanje se ne primjenjuje na parkirni kočni sustav, osim ako nije riječ o pomoćnoj kočnici;

    (c)

    bubanj-kočnice ili potpuno zatvorene disk-kočnice izuzete su od ovog ispitivanja, osim ako ne postoje ventilacijski ili kontrolni otvori;

    (d)

    u okviru ovog ispitivanja vozilo mora biti opremljeno uređajima koji neprekidno bilježe upravljačku silu kočenja i usporavanje vozila. Mjerenja MFDD-a i zaustavnog puta nisu prikladna u ovom slučaju.

    6.2.   Stanje vozila

    (a)

    ispitivanje se primjenjuje na sve kategorije vozila;

    (b)

    opterećeno:

    za vozila opremljena kombiniranim kočnim sustavima i dvokružnim radnim kočnim sustavima: vozilo se ispituje u stanju manjeg opterećenja i opterećenom stanju;

    (c)

    motor isključen;

    (d)

    svaka je kočnica opremljena opremom za prskanje vode:

    i.

    disk-kočnice: skica opreme za prskanje vode:

    Image

    Dimenzije u milimetrima

    Oprema za prskanje vode po disk-kočnicama ugrađena je na sljedeći način:

    (a)

    voda se prska po svakoj kočnici pri protoku od 15 l/h; voda je podjednako raspoređena na svim stranama rotora;

    (b)

    ako površina rotora ima bilo kakav omotač, prskanje se izvodi pod kutom od 45° u odnosu na omotač;

    (c)

    ako prskanje nije moguće izvesti u položaju prikazanom na skici, ili se podudara s kočnim ventilacijskim otvorom ili slično, mlaznica se može pomaknuti za najviše dodatnih 90° od ruba umetka, korištenjem istog polumjera;

    ii.

    bubanj-kočnice s ventilacijskim i kontrolnim otvorima:

    Oprema za prskanje vode ugrađena je na sljedeći način:

    (a)

    voda se prska jednako na obje strane sklopa bubanj-kočnica (na stražnje ploče u mirovanju i rotirajući bubanj) pri protoku od 15 l/h;

    (b)

    mlaznice su smještene na dvije trećine udaljenosti od vanjskog oboda rotirajućeg bubnja do glavine kotača;

    (c)

    položaj mlaznice je > 15° od ruba bilo kojeg otvora na stražnjoj ploči bubnja.

    6.3.   Standardno ispitivanje

    6.3.1.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    ispitivanje iz odjeljka 3. ovog Priloga (Ispitivanje zaustavljanja na suhoj površini – aktiviran je jedan kontrolni mehanizam) provodi se za svaki kočni sustav ali s upravljačkom silom kočenja koja rezultira usporavanjem vozila 2,5 – 3,0 m/s2, a određuje se sljedeće:

    i.

    prosječna upravljačka sila kočenja izmjerena pri vožnji vozila između 80 % i 10 % utvrđene ispitne brzine;

    ii.

    prosječno usporavanje vozila u razdoblju od 0,5 do 1,0 sekunde nakon točke za aktiviranje kontrolnog mehanizma;

    iii.

    najveće usporavanje vozila tijekom potpunog zaustavljanja, ali isključujući posljednjih 0,5 sekundi;

    (b)

    provesti 3 standardna zaustavljanja i izvesti prosjek vrijednosti dobivenih u točkama i., ii. i iii.

    6.4.   Zaustavljanje s mokrim kočnicama

    6.4.1.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    vozilo treba voziti pri ispitnoj brzini koja se koristi u okviru standardnog ispitivanja iz stavka 6.3. s opremom za prskanje vode koja djeluje na kočnicu/kočnice koje treba ispitati, a da se pritom ne upotrebljava kočni sustav;

    (b)

    nakon udaljenosti ≥ 500 m primijeniti prosječnu upravljačku silu kočenja određenu u okviru standardnog ispitivanja s obzirom na kočni sustav koji se ispituje;

    (c)

    izmjeriti prosječno usporavanje vozila u razdoblju od 0,5 do 1,0 sekunde nakon točke za aktiviranje kontrolnog mehanizma;

    (d)

    izmjeriti najveće usporavanje vozila tijekom potpunog zaustavljanja, ali isključujući posljednjih 0,5 sekundi.

    6.5.   Zahtjevi u pogledu učinka

    Kad se kočnice ispituju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 6.4.1. učinak usporavanja s mokrim kočnicama mora biti:

    (a)

    vrijednost izmjerena u stavku 6.4.1. (c) ≥ 60 % od prosječnih vrijednosti usporavanja zabilježenih u okviru standardnog ispitivanja iz stavka 6.3.1. (a) ii., tj. u razdoblju od 0,5 do 1,0 sekunde nakon primjene kontrolnog mehanizma i

    (b)

    vrijednost izmjerena u stavku 6.4.1. (d) ≤ 120 % od prosječnih vrijednosti usporavanja zabilježenih u okviru standardnog ispitivanja iz stavka 6.3.1. (a) iii., tj. tijekom potpunog zaustavljanja, ali isključujući posljednjih 0,5 sekundi.

    7.   ISPITIVANJE SLABLJENJA KOČNOG UČINKA

    7.1.   Općenito:

    (a)

    ispitivanje se sastoji od tri dijela koja se provode uzastopno za svaki kočni sustav:

    i.

    standardno ispitivanje s pomoću ispitivanja zaustavljanja na suhoj površini – aktiviran je jedan kontrolni mehanizam (odjeljak 3. ovog Priloga);

    ii.

    postupak zagrijavanja koji se sastoji od niza ponovljenih zaustavljanja kako bi se kočnice zagrijale;

    iii.

    zaustavljanje s vrućim kočnicama s pomoću ispitivanja zaustavljanja na suhoj površini – aktiviran je jedan kontrolni mehanizam (odjeljak 3. ovog Priloga) kako bi se izmjerio kočni učinak nakon postupka zagrijavanja;

    (b)

    ispitivanje se primjenjuje na kategorije vozila L3, L5 i L4;

    (c)

    ispitivanje se ne primjenjuje na parkirne kočne sustave i pomoćne radne kočne sustave;

    (d)

    sva se zaustavljanja provode s opterećenim vozilom;

    (e)

    u okviru postupka zagrijavanja vozilo mora biti opremljeno uređajima koji neprekidno bilježe upravljačku silu kočenja i usporavanje vozila. Mjerenja MFDD-a i zaustavnog puta nisu prikladna za postupak zagrijavanja. Standardnim ispitivanjem i zaustavljanjem s vrućim kočnicama zahtijeva se mjerenje MFDD-a ili zaustavnog puta.

    7.2.   Standardno ispitivanje

    7.2.1.   Stanje vozila:

    Motor isključen.

    7.2.2.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    početna temperatura kočnica: ≥ 55 °C i ≤ 100 °C;

    (b)

    ispitna brzina: 60 km/h ili 0,9 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

    (c)

    upotreba kočnica:

    Svaki je kontrolni mehanizam radnog kočnog sustava aktiviran zasebno;

    (d)

    sila za aktiviranje kočnica:

    upravljanje rukom

    :

    ≤ 200 N;

    upravljanje nogom

    :

    ≤ 350 N za kategorije vozila L3 i L4;

    ≤ 500 N za kategoriju vozila L5;

    (e)

    vozilo je potrebno ubrzati do ispitne brzine, aktivirati kontrolni mehanizam pod navedenim uvjetima i zabilježiti silu kontrole kočenja potrebnu radi postizanja kočnog učinka vozila utvrđenog u tablici iz stavka 3.3. ovog Priloga.

    7.3.   Postupak zagrijavanja

    7.3.1.   Stanje vozila:

    Prijenos motora:

    i.

    od utvrđene ispitne brzine do 50 % utvrđene ispitne brzine: motor uključen s najvišim prikladnim stupnjem prijenosa odabranim na način da brzina motora ostane iznad brzine vrtnje motora u praznom hodu u skladu sa specifikacijama proizvođača;

    ii.

    od 50 % utvrđene ispitne brzine do mirovanja: motor isključen.

    7.3.2.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    početna temperatura kočnica isključivo prije prvog zaustavljanja: ≥ 55 °C i ≤ 100 °C;

    (b)

    ispitna brzina:

     

    jedan kočni sustav, samo kočenje prednjeg kotača: 100 km/h ili 0,7 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

     

    jedan kočni sustav, samo kočenje stražnjeg kotača: 80 km/h ili 0,7 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

     

    kombinirani kočni sustav ili dvokružni radni kočni sustav: 100 km/h ili 0,7 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

    (c)

    upotreba kočnica:

    Svaki je kontrolni mehanizam radnog kočnog sustava aktiviran zasebno;

    (d)

    sila za aktiviranje kočnica:

    i.

    pri prvom zaustavljanju:

     

    konstantna sila kontrole kočenja koja se postiže usporavanjem vozila od 3,0 - 3,5 m/s2 pri usporavanju vozila između 80 % i 10 % utvrđene brzine;

     

    ako vozilo ne može postići utvrđeno usporavanje, to se zaustavljanje provodi kako bi se udovoljilo zahtjevima za usporavanje iz tablice u stavku 3.3. ovog Priloga;

    ii.

    pri preostalim zaustavljanjima:

    (a)

    ista konstantna upravljačka sila kočenja koja se primjenjuje pri prvom zaustavljanju;

    (b)

    broj zaustavljanja: 10;

    (c)

    razmak između zaustavljanja: 1 000 m;

    (e)

    provesti zaustavljanje u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom stavku i zatim odmah upotrijebiti najveće ubrzanje kako bi se dostigla utvrđena brzina i zadržati tu brzinu do sljedećeg zaustavljanja.

    7.4.   Zaustavljanje s vrućim kočnicama

    7.4.1.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    Obaviti jedno zaustavljanje pod uvjetima koji se koriste u okviru standardnog ispitivanja (stavak 7.2.) za kočni sustav tijekom postupka zagrijavanja u skladu sa stavkom 7.3. To se zaustavljanje obavlja unutar jedne minute od završetka postupka utvrđenog u stavku 7.3. primjenom sile kontrole kočenja koja je manja ili jednaka sili koja se primjenjuje tijekom ispitivanja utvrđenog u stavku 7.2.

    7.5.   Zahtjevi u pogledu učinka

    Kad se kočnice ispituju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 7.4.1.:

    (a)

    zaustavni put: S2 ≤ 1,67 S1 – 0,67 × 0,1V

    pri čemu je:

    S1

    =

    ispravljeni zaustavljeni put u metrima postignut u okviru standardnog ispitivanja utvrđenog u stavku 7.2.

    S2

    =

    ispravljeni zaustavljeni put u metrima postignut zaustavljanjem s vrućim kočnicama iz stavka 7.4.1.

    V

    =

    određena ispitna brzina vozila u km/h ili

    (b)

    MFDD ≥ 60 % MFDD vrijednosti zabilježene u ispitivanju utvrđenom u stavku 7.2.

    8.   ISPITIVANJE PARKIRNOG KOČNOG SUSTAVA – ZA VOZILA OPREMLJENA PARKIRNIM KOČNICAMA

    8.1.   Stanje vozila:

    (a)

    ispitivanje se primjenjuje na kategorije vozila L2, L5 i L4;

    (b)

    opterećeno;

    (c)

    motor isključen.

    8.2.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    početna temperatura kočnica: ≤ 100 °C;

    (b)

    nagib ispitne površine = 18 %;

    (c)

    sila za aktiviranje kočnica:

    upravljanje rukom

    :

    ≤ 400 N;

    upravljanje nogom

    :

    ≤ 500 N;

    (d)

    u prvom dijelu ispitivanja: postaviti vozilo na nagib ispitne površine prema strmini primjenom parkirnog kočnog sustava pod uvjetima navedenima u ovom stavku; ostane li vozilo u stanju mirovanja, potrebno je započeti s mjerenjem ispitnog razdoblja;

    (e)

    po završetku ispitivanja s vozilom postavljenim na uzbrdici, ponoviti isti postupak ispitivanja s vozilom postavljenim na nizbrdici.

    8.3.   Zahtjevi u pogledu učinka

    Pri ispitivanju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 8.2., parkirnim kočnim sustavom mora biti omogućeno da vozilo ostane u stanju mirovanja tijekom 5 minuta kada je vozilo postavljeno i na uzbrdici i na nizbrdici.

    9.   ABS ISPITIVANJA

    9.1.   Općenito:

    (a)

    ispitivanja se samo primjenjuju na sustave ABS ugrađene u kategorije vozila L1 i L3;

    (b)

    ispitivanja se provode kako bi se potvrdio učinak kočnih sustava opremljenih sustavom ABS i njihov učinak u slučaju električnog kvara unutar sustava ABS;

    (c)

    „potpuno kruženje” znači da protublokirajući sustav neprestano prilagođuje kočnu silu radi sprečavanja blokiranja neposredno kontroliranih kotača;

    (d)

    blokiranje kotača dopušteno je sve dok se ne utječe na stabilnost vozila u mjeri u kojoj rukovatelj mora otpustiti kontrolni mehanizam ili ne prouzročuje izlazak kotača vozila izvan ispitnog voznog traka.

    Serija ispitivanja sastoji se od sljedećih pojedinačnih ispitivanja koje se mogu provesti bilo kojim redoslijedom:

    ABS ISPITIVANJA

    STAVAK

    (a)

    zaustavljanja na površini visokog trenja – kako je utvrđeno u stavku 1.1.1.

    9.3.

    (b)

    zaustavljanja na površini niskog trenja – kako je utvrđeno u stavku 1.1.2.

    9.4.

    (c)

    provjere blokiranja kotača na površinama visokog i niskog trenja.

    9.5.

    (d)

    provjera blokiranja kotača – prijelaz s površine visokog na površinu niskog trenja.

    9.6.

    (e)

    provjera blokiranja kotača – prijelaz s površine niskog na površinu visokog trenja.

    9.7.

    (f)

    zaustavljanja u slučaju električnog kvara unutar sustava ABS.

    9.8.

    9.2.   Stanje vozila:

    (a)

    manje opterećenje;

    (b)

    motor isključen.

    9.3.   Zaustavljanja na površini visokog trenja:

    9.3.1.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    početna temperatura kočnica: ≥ 55 °C i ≤ 100 °C;

    (b)

    ispitna brzina: 60 km/h ili 0,9 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

    (c)

    upotreba kočnica:

    istodobno aktiviranje obaju kontrolnih mehanizama radnog kočnog sustava, ako je tako opremljen, ili jednog kontrolnog mehanizma radne kočnice u slučaju radnog kočnog sustava koji djeluje na sve kotače;

    (d)

    sila za aktiviranje kočnica:

    primijenjena sila je ona koja je potrebna kako bi se osiguralo potpuno kruženje sustava ABS tijekom svakog zaustavljanja, do 10 km/h;

    (e)

    ako jedan kotač nije opremljen sustavom ABS kontrolni mehanizam za radnu kočnicu na tom kotaču mora se aktivirati silom koja je niža od sile kojom će se prouzročiti blokiranje kotača;

    (f)

    broj zaustavljanja: dok vozilo ne udovolji zahtjevima u pogledu učinka, s najviše 6 zaustavljanja;

    (g)

    pri svakom zaustavljanju vozilo je potrebno ubrzati do ispitne brzine i zatim aktivirati kontrolni mehanizam pod uvjetima navedenima u ovom stavku.

    9.3.2.   Zahtjevi u pogledu učinka

    kad se kočnice ispituju u skladu s postupcima ispitivanja iz stavka 9.3.1.:

    (a)

    zaustavni put (S) mora imati vrijednost ≤ 0,0063V2 (pri čemu je V utvrđena ispitna brzina u km/h i S je potrebni zaustavni put u metrima) ili MFDD mora imati vrijednost ≥ 6,17 m/s2 i

    (b)

    nema blokiranja kotača i kotači vozila moraju ostati unutar ispitnog voznog traka.

    9.4.   Zaustavljanja na površini niskog trenja:

    9.4.1.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    kako je navedeno u stavku 9.3.1. ali s pomoću površine niskog trenja umjesto visokog trenja.

    9.4.2.   Zahtjevi u pogledu učinka

    kad se kočnice ispituju u skladu s postupcima ispitivanja iz stavka 9.4.1.:

    (a)

    zaustavni put (S) mora imati vrijednost ≤ 0,0056 V2/P (pri čemu je V utvrđena ispitna brzina u km/h, P je maksimalni koeficijent kočenja i S je potrebni zaustavni put u metrima) ili MFDD mora imati vrijednost ≥ 6,87 × P, u m/s2 i

    (b)

    nema blokiranja kotača i kotači vozila moraju ostati unutar ispitnog voznog traka.

    9.5.   Provjere blokiranja kotača na površinama visokog i niskog trenja:

    9.5.1.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    ispitne površine:

    i.

    visoko trenje i

    ii.

    nisko trenje;

    (b)

    početna temperatura kočnica: ≥ 55 °C i ≤ 100 °C;

    (c)

    ispitna brzina:

    i.

    na površini visokog trenja: 80 km/h ili 0,8 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

    ii.

    na površini niskog trenja: 60 km/h ili 0,8 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

    (d)

    upotreba kočnica:

    i.

    svaki je kontrolni mehanizam radnog kočnog sustava aktiviran zasebno;

    ii.

    ako je sustav ABS ugrađen u oba kočna sustava, potrebno je uz točku i. istodobno aktivirati oba kontrolna mehanizma;

    (e)

    sila za aktiviranje kočnica:

    primijenjena sila je ona koja je potrebna kako bi se osiguralo potpuno kruženje sustava ABS tijekom svakog zaustavljanja, do 10 km/h;

    (f)

    interval pri upotrebi kočnica:

    sila za aktiviranje kontrolnog mehanizma primjenjuje se u intervalu od 0,2 do 0,5 sekunde;

    (g)

    broj zaustavljanja: dok vozilo ne udovolji zahtjevima u pogledu učinka, s najviše 3 zaustavljanja;

    (h)

    pri svakom zaustavljanju vozilo je potrebno ubrzati do ispitne brzine i zatim aktivirati kontrolni mehanizam pod uvjetima navedenima u ovom stavku.

    9.5.2.   Zahtjevi u pogledu učinka:

    kad se kočnice ispituju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 9.5.1., nema blokiranja kotača i kotači vozila moraju ostati unutar ispitnog voznog traka.

    9.6.   Provjera blokiranja kotača – prijelaz s površine visokog na površinu niskog trenja:

    9.6.1.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    ispitne površine:

    površina visokog trenja iza koje odmah slijedi površina niskog trenja;

    (b)

    početna temperatura kočnica: ≥ 55 °C i ≤ 100 °C;

    (c)

    ispitna brzina:

    brzina koja će rezultirati vrijednošću 50 km/h ili 0,5 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža, u trenutku kada vozilo prijeđe s površine visokog trenja na površinu niskog trenja;

    (d)

    upotreba kočnica:

    i.

    svaki je kontrolni mehanizam radnog kočnog sustava aktiviran zasebno;

    ii.

    ako je sustav ABS ugrađen u oba kočna sustava, potrebno je uz točku i. istodobno aktivirati oba kontrolna mehanizma;

    (e)

    sila za aktiviranje kočnica:

    primijenjena sila je ona koja je potrebna kako bi se osiguralo potpuno kruženje sustava ABS tijekom svakog zaustavljanja, do 10 km/h;

    (f)

    broj zaustavljanja: dok vozilo ne udovolji zahtjevima u pogledu učinka, s najviše 3 zaustavljanja;

    (g)

    pri svakom zaustavljanju vozilo je potrebno ubrzati do ispitne brzine i zatim aktivirati kontrolni mehanizam prije prijelaza vozila s jedne površine trenja na drugu.

    9.6.2.   Zahtjevi u pogledu učinka:

    kad se kočnice ispituju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 9.6.1., nema blokiranja kotača i kotači vozila moraju ostati unutar ispitnog voznog traka.

    9.7.   Provjera blokiranja kotača – prijelaz s površine niskog na površinu visokog trenja.

    9.7.1.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    ispitne površine:

    površina niskog trenja iza koje odmah slijedi površina visokog trenja uz maksimalni koeficijent kočenja ≥ 0,8;

    (b)

    početna temperatura kočnica: ≥ 55 °C i ≤ 100 °C;

    (c)

    ispitna brzina:

    brzina koja će rezultirati vrijednošću 50 km/h ili 0,5 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža, u trenutku kada vozilo prijeđe s površine niskog trenja na površinu visokog trenja;

    (d)

    upotreba kočnica:

    i.

    svaki je kontrolni mehanizam radnog kočnog sustava primijenjen zasebno;

    ii.

    ako je sustav ABS ugrađen u oba kočna sustava, potrebno je uz točku i. istodobno primijeniti oba kontrolna mehanizma;

    (e)

    sila za aktiviranje kočnica:

    primijenjena sila je ona koja je potrebna kako bi se osiguralo potpuno kruženje sustava ABS tijekom svakog zaustavljanja, do 10 km/h;

    (f)

    broj zaustavljanja: dok vozilo ne udovolji zahtjevima u pogledu učinka, s najviše 3 zaustavljanja;

    (g)

    pri svakom zaustavljanju vozilo je potrebno ubrzati do ispitne brzine i zatim aktivirati kontrolni mehanizam prije prijelaza vozila s jedne površine trenja na drugu;

    (h)

    bilježenje neprekidnog usporavanja vozila.

    9.7.2.   Zahtjevi u pogledu učinka:

    (a)

    kad se kočnice ispituju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 9.7.1., nema blokiranja kotača i kotači vozila moraju ostati unutar ispitnog voznog traka;

    (b)

    u roku od 1 sekunde pri prijelazu stražnjeg kotača na točki prijelaza između površina niskog i visokog trenja, usporavanje vozila mora se povećavati.

    9.8.   Zaustavljanja u slučaju električnog kvara unutar sustava ABS:

    9.8.1.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    s isključenim električnim sustavom ABS ispitivanje je potrebno provesti u skladu s odjeljkom 3. ovog Priloga (Ispitivanje zaustavljanja na suhoj površini – aktiviran je jedan kontrolni mehanizam) primjenom uvjeta koji se odnose na kočni sustav i vozilo koje se ispituje.

    9.8.2.   Zahtjevi u pogledu učinka:

    kad se kočnice ispituju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 9.8.1.:

    (a)

    sustav mora udovoljavati zahtjevima za upozorenje na kvar iz stavka 5.1.13. ovog Pravilnika i

    (b)

    minimalni zahtjevi za zaustavni put ili MFDD moraju odgovarati zahtjevima iz stupca 2. odnosno 3., pod naslovom „Jedan kočni sustav, samo kočenje stražnjeg kotača/stražnjih kotača” u tablici iz stavka 3.3. ovog Priloga.

    10.   ISPITIVANJE DJELOMIČNOG KVARA DVOKRUŽNIH RADNIH KOČNIH SUSTAVA

    10.1.   Opće informacije:

    (a)

    ispitivanje se primjenjuje samo na vozila koja su opremljena dvokružnim radnim kočnim sustavima;

    (b)

    ispitivanje se provodi kako bi se potvrdio učinak preostalog podsustava u slučaju ispuštanja tekućine unutar hidrauličkog sustava.

    10.2.   Stanje vozila:

    (a)

    ispitivanje se primjenjuje na kategorije vozila L3, L5 i L4;

    (b)

    manje opterećenje;

    (c)

    motor isključen.

    10.3.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    početna temperatura kočnica: ≥ 55 °C i ≤ 100 °C;

    (b)

    ispitne brzine: 50 km/h i 100 km/h ili 0,8 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

    (c)

    sila za aktiviranje kočnica:

    upravljanje rukom

    :

    ≤ 250 N;

    upravljanje nogom

    :

    ≤ 400 N;

    (d)

    broj zaustavljanja: dok vozilo ne udovolji zahtjevima u pogledu učinka, s najviše 6 zaustavljanja za svaku ispitnu brzinu;

    (e)

    promijeniti radni kočni sustav kako bi se izazvao potpuni gubitak kočnog učinka na bilo kojem podsustavu; zatim pri svakom zaustavljanju vozilo je potrebno ubrzati do ispitne brzine i zatim aktivirati kontrolni mehanizam pod uvjetima navedenima u ovom stavku;

    (f)

    ispitivanje je potrebno ponoviti za svaki podsustav.

    10.4.   Zahtjevi u pogledu učinka:

    kad se kočnice ispituju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 10.3.:

    (a)

    sustav mora udovoljavati zahtjevima za upozorenje na kvar iz stavka 5.1.11. ovog Pravilnika i

    (b)

    zaustavni put (S) mora imati vrijednost ≤ 0,1 V + 0,0117 V2 (pri čemu je V utvrđena ispitna brzina u km/h i S je potrebni zaustavni put u metrima) ili MFDD mora imati vrijednost ≥ 3,3 m/s2.

    11.   ISPITIVANJE KVARA SERVO KOČNICA

    11.1.   Opće informacije:

    (a)

    ispitivanje se ne provodi ako je vozilo opremljeno drugim odvojenim radnim kočnim sustavom;

    (b)

    ispitivanje se provodi kako bi se potvrdio učinak radnog kočnog sustava u slučaju kvara servo upravljanja.

    11.2.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    ispitivanje je potrebno provesti u skladu s odjeljkom 3. ovog Priloga (Ispitivanje zaustavljanja na suhoj površini – aktiviran je jedan kontrolni mehanizam) za svaki radni kočni sustav s isključenim servo upravljanjem.

    11.3.   Zahtjevi u pogledu učinka

    Kad se kočnice ispituju u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 11.2., zaustavni put mora imati vrijednost navedenu u stupcu 2. ili MFDD mora imati vrijednost navedenu u stupcu 3. tablice u nastavku:

    Stupac 1.

    Stupac 2.

     

    Stupac 3.

    Kategorija vozila

    ZAUSTAVNI PUT (S)

    (pri čemu je V utvrđena ispitna brzina u km/h i S je potrebni zaustavni put u metrima)

     

    MFDD

    Jedan kočni sustav

    L1

    S ≤ 0,1 V + 0,0143 V2

     

    ≥ 2,7 m/s2

    L2

    S ≤ 0,1 V + 0,0143 V2

    ≥ 2,7 m/s2

    L3

    S ≤ 0,1 V + 0,0133 V2

    ≥ 2,9 m/s2

    L4

    S ≤ 0,1 V + 0,0105 V2

     

    ≥ 3,6 m/s2

    Vozila s kombiniranim kočnim sustavima ili dvokružnim radnim kočnim sustavima

    SVE

    S ≤ 0,1 V + 0,0154 V2

     

    ≥ 2,5 m/s2

    Napomena: Može li se servo upravljanje aktivirati s pomoću najmanje dva kontrolna mehanizma, prethodno navedeni učinak mora se postići kada se svaki kontrolni mehanizam aktivira zasebno.

    (1)  Zadnje ispitivanje koje se provodi jest ispitivanje slabljenja kočnog učinka.

    DODATAK

    ALTERNATIVNA METODA RADI ODREĐIVANJA MAKSIMALNOG KOEFICIJENTA KOČENJA (PBC)

    (vidjeti stavak 1.1.3. ovoga Priloga)

    1.1.   Općenito

    (a)

    Ispitivanje se provodi kako bi se utvrdio maksimalni koeficijent kočenja za tip vozila kad koči na ispitnim površinama opisanima u Prilogu 3. stavcima 1.1.1. i 1.1.2.

    (b)

    Ispitivanje se sastoji od niza zaustavljanja s različitim upravljačkim silama kočenja. Oba kotača moraju kočiti istodobno do točke dosegnute prije blokiranja kotača kako bi se postiglo najveće usporavanje vozila na određenoj ispitnoj površini.

    (c)

    Najveće usporavanje vozila jest najviša vrijednost zabilježena tijekom svih ispitnih zaustavljanja.

    (d)

    Maksimalni koeficijent kočenja izračunava se iz ispitnog zaustavljanja koje stvara najveće usporavanje vozila, s pomoću sljedeće formule:

    Formula

    pri čemu je:

    t

    =

    vrijeme koje se uzima kako bi se brzina vozila smanjila s 40 km/h na 20 km/h u sekundama.

    Napomena: Za vozila koja ne mogu postići ispitnu brzinu od 50 km/h, maksimalni koeficijent kočenja mjeri se kako slijedi:

    Formula

    pri čemu je:

    t

    =

    vrijeme u sekundama koje se uzima kako bi se brzina vozila smanjila s 0.8 Vmax na (0,8 Vmax – 20) pri čemu se Vmax mjeri u km/h.

    (e)

    Vrijednost maksimalnog koeficijenta kočenja zaokružuje se na tri decimalna mjesta.

    1.2.   Stanje vozila:

    (a)

    ispitivanje se primjenjuje na kategorije vozila L1 i L3.;

    (b)

    protublokirajući sustav treba, između brzina 40 km/h i 20 km/h, odspojiti ili isključiti;

    (c)

    manje opterećenje;

    (d)

    motor isključen.

    1.3.   Uvjeti i postupak ispitivanja:

    (a)

    početna temperatura kočnica: ≥ 55 °C i ≤ 100 °C.

    (b)

    ispitna brzina: 60 km/h ili 0,9 Vmax, ovisno o tome koja je vrijednost niža;

    (c)

    upotreba kočnica:

     

    istodobno aktiviranje obaju kontrolnih mehanizama radnog kočnog sustava, ako je tako opremljen, ili jednog kontrolnog mehanizma radnog kočnog sustava u slučaju radnog kočnog sustava koji djeluje na sve kotače;

     

    za vozila koja su opremljena jednim kontrolnim mehanizmom radnog kočnog sustava, može biti potrebno izmijeniti kočni sustav ako jedan od kotača nije blizu najvećem usporavanju;

    (d)

    sila za aktiviranje kočnica:

     

    sila kontrole kočenja kojom se postiže najveće usporavanje vozila prema definiciji iz stavka 1.1. točke (c);

     

    primjena sile kontrole kočenja mora biti konstantna tijekom kočenja;

    (e)

    broj zaustavljanja: dok vozilo ne udovolji najvećem usporavanju;

    (f)

    pri svakom zaustavljanju vozilo je potrebno ubrzati do ispitne brzine i zatim aktivirati kontrolni mehanizam/kontrolne mehanizme pod uvjetima navedenima u ovom stavku.
    Top