7.5.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 134/3

---

SPORAZUM

između Europske unije i Republike Turske o ponovnom prihvatu osoba koje neovlašteno borave

VISOKE UGOVORNE STRANKE,

EUROPSKA UNIJA, dalje u tekstu „Unija”,

i

REPUBLIKA TURSKA, dalje u tekstu „Turska”,

ODLUČNE ojačati međusobnu suradnju kako bi se učinkovitije borile protiv nezakonitog useljavanja,

ŽELEĆI ovim Sporazumom, a na temelju reciprociteta, uvesti učinkovite i brze postupke za identifikaciju te za siguran i zakonit povratak osoba koje ne ispunjavaju, ili više ne ispunjavaju, uvjete za ulazak, prisutnost ili boravište na državnim područjima Turske ili neke od država članica Unije te želeći olakšati tranzit takvih osoba u duhu suradnje,

NAGLAŠAVAJUĆI da ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje prava, obveze i dužnosti Unije, njezinih država članica i Turske, koje proizlaze iz međunarodnog prava te posebno iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950. te iz Konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951.,

NAGLAŠAVAJUĆI da ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje prava i postupovna jamstva za osobe koje podliježu postupcima povratka ili su zatražile azil u državi članici kako je utvrđeno u odgovarajućem pravnom instrumentu Unije,

NAGLAŠAVAJUĆI da ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje odredbu Sporazuma od 12. rujna 1963. o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske, njegovih dodatnih protokola, relevantnih odluka Vijeća koje se odnose na pridruživanje kao i relevantne sudske prakse Suda Europske unije,

NAGLAŠAVAJUĆI da osobe s dugotrajnom boravišnom dozvolom koja im je odobrena na temelju Direktive Vijeća 2003/109/EZ o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem uživaju pojačanu zaštitu od protjerivanja prema članku 12. te Direktive,

NAGLAŠAVAJUĆI da se ovaj Sporazum temelji na načelima zajedničke odgovornosti, solidarnosti i jednakog partnerstva kako bi se upravljalo migracijskim tokovima između Turske i Unije te da je u tom kontekstu Unija spremna na raspolaganje staviti financijska sredstva kako bi se pružila podrška Turskoj u njegovoj provedbi,

UZIMAJUĆI U OBZIR da se odredbe ovog Sporazuma, koje su obuhvaćene područjem primjene dijela trećeg glave V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ne primjenjuju na Ujedinjenu Kraljevinu Dansku i Irsku osim ako odluče sudjelovati u skladu s Protokolom o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženim Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije,

UZIMAJUĆI U OBZIR da se odredbe ovog Sporazuma, koje su obuhvaćene područjem primjene dijela trećeg glave V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ne primjenjuju na Kraljevinu Dansku, u skladu s Protokolom br. 22. o stajalištu Kraljevine Danske, priloženim Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ovog Sporazuma:

(a)	„ugovorne stranke” znači Turska i Unija;

(b)	„državljanin Turske” znači svaka osoba koja ima državljanstvo Turske u skladu s njezinim zakonodavstvom;

(c)	„državljanin države članice” znači svaka osoba koja ima državljanstvo neke države članice Unije;

(d)	„država članica” je svaka država članica Unije, osim Kraljevine Danske;

(e)	„državljanin treće zemlje” znači svaka osoba koja ima državljanstvo koje nije tursko ili neke od država članica;

(f)	„osoba bez državljanstva” znači svaka osoba koja nema državljanstvo nijedne države;

(g)

„boravišna dozvola” znači dozvola bilo koje vrste koju izdaje Turska ili jedna od država članica, a kojom se osobi daje pravo boravišta na državnom području te države. To ne uključuje privremene dozvole na temelju kojih osoba može ostati na državnom području te države, a koje se izdaju u svrhu obrade zahtjeva za azil ili zahtjeva za boravišnu dozvolu;

(h)	„viza” znači odobrenje ili odluka koju donosi Turska ili jedna od država članica, a koja je potrebna za ulazak ili tranzit državnim područjem dotične države. To ne uključuje zrakoplovno-tranzitnu vizu;

(i)	„država koja podnosi zahtjev” znači država (Turska ili jedna od država članica) koja podnosi zahtjev za ponovni prihvat sukladno članku 8. ili zahtjev za tranzit sukladno članku 15. ovog Sporazuma;

(j)	„država kojoj je podnesen zahtjev” znači država (Turska ili jedna od država članica) kojoj je upućen zahtjev za ponovni prihvat sukladno članku 8. ili zahtjev za tranzit sukladno članku 15. ovog Sporazuma;

(k)	„nadležno tijelo” znači svako nacionalno tijelo Turske ili jedne od država članica koje je zaduženo za provedbu ovog Sporazuma kako je utvrđeno u provedbenom protokolu sukladno njegovom članku 20. stavku 1. točki (a);

(l)	„osoba koja neovlašteno boravi” znači svaka osoba koja, u skladu s relevantnim postupcima utvrđenima u nacionalnom zakonodavstvu, ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete koji su na snazi za ulazak, prisutnost ili boravište na državnom području Turske ili neke od država članica;

(m)	„tranzit” znači prolaz državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva kroz državno područje države kojoj je podnesen zahtjev tijekom njezinog putovanja između države koja podnosi zahtjev i zemlje odredišta;

(n)

„ponovni prihvat” znači premještaj od strane države koja podnosi zahtjev i prihvat od strane države kojoj je podnesen zahtjev osoba (koji su državljani države kojoj je podnesen zahtjev, državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva) za koje je utvrđeno da nezakonito ulaze, nalaze se ili borave u državi koja podnosi zahtjev, u skladu s odredbama ovog Sporazuma;

(o)	„granični prijelaz” znači svako mjesto koje je utvrđeno od strane država članica ili Turske za potrebe prelaženja njihovih granica;

(p)

„pogranično područje” države koja podnosi zahtjev znači područje unutar njezinog državnog područja koje se prostire do 20 kilometara u unutrašnjost od vanjske granice države koja podnosi zahtjev, bez obzira na to radi li se ili ne o zajedničkoj granici između države koja podnosi zahtjev i države kojoj je podnesen zahtjev, kao i morske luke uključujući i carinske zone te međunarodne zračne luke države koja podnosi zahtjev.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Odredbe ovog Sporazuma primjenjuju se na osobe koje ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uvjete za ulazak, prisutnost ili boravište na državnim područjima Turske ili neke od država članica Unije.

2.   Primjena ovog Sporazuma, uključujući stavak 1. ovog članka, ne dovodi u pitanje instrumente nabrojane u članku 18.

3.   Ovaj Sporazum ne primjenjuje se na državljane trećih zemalja ili osobe bez državljanstva kako je navedeno u člancima 4. i 6. koje su napustile državno područje države kojoj je podnesen zahtjev prije više od pet godina prije nego što su nadležna tijela države koja podnosi zahtjev saznala o takvim osobama osim ako se putem dokumenata nabrojanih u Prilogu 3. mogu uspostaviti uvjeti potrebni za njihov ponovni prihvat u državu kojoj je podnesen zahtjev kako je propisano člancima 4. i 6.

ODJELJAK I.

OBVEZE TURSKE U VEZI S PONOVNIM PRIHVATOM

Članak 3.

Ponovni prihvat vlastitih državljana

1.   Na zahtjev države članice te bez dodatnih formalnosti koje ta država članica treba poduzeti osim onih propisanih ovim Sporazumom, Turska ponovno prihvaća sve osobe koje ne ispunjavaju, ili više ne ispunjavaju uvjete koji su na snazi prema pravu te države članice ili prema pravu Unije za ulazak, prisutnost ili boravište na državnom području države koja podnosi zahtjev, pod uvjetom da se u skladu s člankom 9. utvrdi da se radi o državljanima Turske.

2.   Turska također ponovno prihvaća:

—

maloljetnu neoženjenu odnosno neudanu djecu osoba iz stavka 1. ovog članka, neovisno o njihovu mjestu rođenja ili njihovu državljanstvu, osim ako ona imaju neovisno pravo na boravište u državi članici koja podnosi zahtjev ili ako spomenuto neovisno pravo na boravište ima drugi roditelj koji ima skrbništvo nad dotičnom djecom;

—

bračne drugove, koji imaju drugo državljanstvo, osoba spomenutih u stavku 1. ovog članka, pod uvjetom da imaju pravo na ulazak i boravište ili da dobiju pravo na ulazak i boravište na državnom području Turske, osim ako imaju neovisno pravo na boravište u državi članici koja podnosi zahtjev ili osim ako je Turska dokazala da, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, dotičan brak nije pravno priznat.

3.   Turska također ponovno prihvaća osobe kojima je, u skladu s turskim zakonodavstvom, po ulasku na državno područje neke države članice oduzeto državljanstvo Turske, ili koje su ga se odrekle, osim u slučajevima kad je takvim osobama barem obećano stjecanje državljanstva te države članice.

4.   Nakon što Turska pozitivno odgovori na zahtjev za ponovni prihvat, ili prema potrebi, nakon isteka vremenskih rokova utvrđenih u članku 11. stavku 2., nadležno konzularno predstavništvo Turske, neovisno o volji osobe kojoj bi se trebao odobriti ponovni prihvat, najkasnije u roku od tri radna dana, izdaje putnu ispravu potrebnu za povratak osobe kojoj bi se trebao odobriti ponovni prihvat s razdobljem važenja od tri mjeseca. U slučaju da ne postoji konzularno predstavništvo Turske u državi članici ili ako Turska nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, odgovor na zahtjev za ponovni prihvat smatra se kao potrebna putna isprava za ponovni prihvat dotične osobe.

5.   Ako zbog pravnih ili činjeničnih razloga dotična osoba ne može biti premještena unutar razdoblja važenja putne isprave koja joj je bila prvotno izdana, nadležno konzularno predstavništvo Tursku roku od tri radna dana izdaje novu putnu ispravu s jednakim razdobljem važenja. U slučaju da ne postoji konzularno predstavništvo Turske u državi članici ili ako Turska nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, odgovor na zahtjev za ponovni prihvat smatra se kao potrebna putna isprava za ponovni prihvat dotične osobe.

Članak 4.

Ponovni prihvat državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva

1.   Na zahtjev države članice te bez dodatnih formalnosti koje ta država članica treba poduzeti osim onih propisanih ovim Sporazumom, Turska ponovno prihvaća sve državljane trećih zemalja ili osobe bez državljanstva koji ne ispunjavaju, ili više ne ispunjavaju, uvjete koji su na snazi za ulazak, prisutnost, ili boravište na državnom području države članice koja podnosi zahtjev, pod uvjetom da se utvrdi, u skladu s člankom 10., da takve osobe:

(a)	u trenutku predavanja zahtjeva za ponovni prihvat imaju valjanu vizu koju je izdala Turska prilikom ulaska na državno područje države članice direktno s državnog područja Turske; ili

(b)	imaju boravišnu dozvolu koju je izdala Turska; ili

(c)	su nezakonito i izravno ušle na državno područje država članica nakon što su boravile ili prolazile državnim područjem Turske.

2.   Obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se ako:

(a)	državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva su se nalazili samo u zračnom tranzitu u međunarodnoj zračnoj luci Turske; ili

(b)

država članica koja podnosi zahtjev je izdala državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva vizu koju je koristila ta osoba za ulazak na državno područje države članice koja podnosi zahtjev ili boravišnu dozvolu prije ili nakon ulaska na njezino državno područje osim ako ta osoba ima vizu ili boravišnu dozvolu koju je izdala Turska, a koja ima dulje razdoblje važenja; ili

(c)	državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva uživa pravo pristupa državnom području države članice koja podnosi zahtjev bez vize.

3.   Nakon što Turska pozitivno odgovori na zahtjev za ponovni prihvat, ili prema potrebi, nakon isteka vremenskih rokova utvrđenih u članku 11. stavku 2., turske vlasti, ako je potrebno, u roku od tri radna dana izdaju osobi čiji je zahtjev za ponovni prihvat prihvaćen „hitnu putnu ispravu za strance” potrebnu za njegov ili njezin povratak s razdobljem važenja od najmanje tri mjeseca. U slučaju da ne postoji konzularno predstavništvo Turske u državi članici ili ako Turska nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, smatra se da je prihvatila upotrebu standardne putne isprave EU-a u svrhu protjerivanja (1).

4.   Ako zbog pravnih ili faktičkih razloga dotična osoba ne može biti premještena unutar razdoblja važenja „hitne putne isprave za strance” koja joj je bila prvotno izdana, turske vlasti u roku od tri radna dana produljuju rok važenja „hitne putne isprave za strance” ili, kada je to potrebno, izdaju novu „hitnu putnu ispravu za strance” s istim razdobljem važenja. U slučaju da ne postoji konzularno predstavništvo Turske u državi članici ili ako Turska nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, smatra se da je prihvatila upotrebu standardne putne isprave EU-a u svrhu protjerivanja (2).

ODJELJAK II.

OBVEZE PONOVNOG PRIHVATA OD STRANE UNIJE

Članak 5.

Ponovni prihvat vlastitih državljana

1.   Na zahtjev Turske te bez dodatnih formalnosti koje treba poduzeti Turska, osim onih propisanih ovim Sporazumom, država članica ponovno prihvaća sve osobe koje ne ispunjavaju, ili više ne ispunjavaju uvjete koji su na snazi za ulazak, prisutnost ili boravište na državnom području Turske, pod uvjetom da se, u skladu s člankom 9., utvrdi da se radi o državljanima te države članice.

2.   Država članica također ponovno prihvaća:

—	maloljetnu neoženjenu odnosno neudanu djecu osoba iz stavka 1. ovog članka, neovisno o njihovu mjestu rođenja ili njihovu državljanstvu, osim ako ona imaju neovisno pravo na boravište u Turskoj ili ako spomenuto neovisno pravo na boravište ima drugi roditelj koji ima skrbništvo nad dotičnom djecom;

—

bračne drugove, koji imaju drugo državljanstvo, osoba spomenutih u stavku 1. ovog članka, pod uvjetom da imaju pravo na ulazak i boravište ili da dobiju pravo na ulazak i boravište na državnom području države članice kojoj je podnesen zahtjev, osim ako imaju neovisno pravo na boravište u Turskoj ili osim ako je država članica kojoj je podnesen zahtjev dokazala da, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, dotičan brak nije pravno priznat.

3.   Država članica također ponovno prihvaća osobe kojima je, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, po ulasku na državno područje Turske oduzeto državljanstvo neke države članice, ili koje su ga se odrekle, osim u slučajevima kad je takvim osobama barem obećano stjecanje državljanstva Turske.

4.   Nakon što država članica kojoj je podnesen zahtjev pozitivno odgovori na zahtjev za ponovni prihvat, ili prema potrebi, nakon isteka vremenskih rokova utvrđenih člankom 11. stavkom 2., nadležna diplomatska misija ili konzularni ured te države članice, neovisno o volji osobe kojoj bi se trebao odobriti ponovni prihvat, najkasnije u roku od tri radna dana, izdaje putnu ispravu potrebnu za povratak osobe kojoj bi se trebao odobriti ponovni prihvat s razdobljem važenja od tri mjeseca. U slučaju da ne postoji diplomatska misija ili konzularno predstavništvo države članice u Turskoj ili ako država članica kojoj se podnosi zahtjev nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, odgovor na zahtjev za ponovni prihvat smatra se kao nužna putna isprava za ponovni prihvat dotične osobe.

5.   Ako, zbog pravnih ili činjeničnih razloga, osoba o kojoj se radi ne može biti premještena unutar roka važenja putne isprave koja joj je bila prvotno izdana, nadležna diplomatska misija ili konzularni ured te države članice, u roku od tri radna dana, izdaje novu putnu ispravu s jednakim razdobljem važenja. U slučaju da ne postoji diplomatska misija ili konzularno predstavništvo države članice u Turskoj ili ako država članica kojoj se podnosi zahtjev nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, odgovor na zahtjev za ponovni prihvat smatra se kao nužna putna isprava za ponovni prihvat dotične osobe.

Članak 6.

Ponovni prihvat državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva

1.   Na zahtjev Turske te bez dodatnih formalnosti koje treba poduzeti Turska, osim onih propisanih ovim Sporazumom, država članica ponovno prihvaća sve državljane trećih zemalja ili osobe bez državljanstva koje ne ispunjavaju, ili više ne ispunjavaju uvjete koji su na snazi za ulazak, prisutnost ili boravište na državnom području Turske, pod uvjetom da se, u skladu s člankom 10., utvrdi da takve osobe:

(a)	u trenutku predavanja zahtjeva za ponovni prihvat imaju valjanu vizu koju je izdala država članica kojoj se podnosi zahtjev prilikom ulaska na državno područje Turske izravno s državnog područja države članice kojoj je podnesen zahtjev; ili

(b)	imaju boravišnu dozvolu koju je izdala država članica kojoj je podnesen zahtjev; ili

(c)	su nezakonito i izravno ušle na državno područje Turske nakon što su boravile ili prolazile državnim područjem države članice kojoj je podnesen zahtjev.

2.   Obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se ako:

(a)	državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva su se nalazili samo u zračnom tranzitu u međunarodnoj zračnoj luci u države članice kojoj je podnesen zahtjev;

(b)

Turska je izdala državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva vizu koju je koristila ta osoba za ulazak na državno područje Turske ili boravišnu dozvolu prije ili nakon ulaska na njezino državno područje osim ako ta osoba ima vizu ili boravišnu dozvolu koju je izdala država članica kojoj je podnesen zahtjev, a koja ima dulje razdoblje važenja; ili

(c)	državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva uživa pravo pristupa državnom području Turske bez vize.

3.   Obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. ovog članka odnosi se na državu članicu koja je izdala vizu ili boravišnu dozvolu. Ako su vizu ili boravišnu dozvolu izdale dvije ili više država članica, obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. odnosi se na državu članicu koja je izdala ispravu s duljim rokom važenja ili, ako je jednoj ili više isprava već istekao rok važenja, onda se obveza odnosi na državu članicu čija je isprava još uvijek važeća. Ako je svim ispravama već istekao rok važenja, tada se obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. odnosi na državu članicu koja je izdala dokument s najkasnijim rokom isteka važenja. Ako se ne može dati na uvid niti jedna od navedenih isprava, tada se obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. odnosi na državu članicu posljednjeg izlaska.

4.   Nakon što država članica pozitivno odgovori na zahtjev za ponovni prihvat, ili prema potrebi, nakon isteka vremenskih rokova utvrđenih u članku 11. stavku 2., vlasti države članice, ako je potrebno, u roku od tri radna dana izdaju osobi čiji je zahtjev za ponovni prihvat prihvaćen putnu ispravu potrebnu za njegov ili njezin povratak s razdobljem važenja od najmanje tri mjeseca. U slučaju da ne postoji diplomatska misija ili konzularno predstavništvo države članice u Turskoj ili ako država članica nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, smatra se da je prihvatila upotrebu standardne putne isprave EU-a u svrhu protjerivanja (3).

5.   Ako zbog pravnih ili faktičkih razloga dotična osoba ne može biti premještena unutar roka važenja putne isprave koja joj je bila prvotno izdana, vlasti države članice, u roku od tri radna dana, produljuju rok važenja putne isprave ili, kad je to potrebno, izdaju novu putnu ispravu s istim rokom važenja. U slučaju da ne postoji diplomatska misija ili konzularno predstavništvo države članice u Turskoj ili ako država članica nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, smatra se da je prihvatila upotrebu standardne putne isprave EU-a u svrhu protjerivanja (4).

ODJELJAK III.

POSTUPAK PONOVNOG PRIHVATA

Članak 7.

Načela

1.   Države članice i Turska ulažu sve napore da se osoba iz članaka 4. i 6. vrati izravno u zemlju porijekla. Za te potrebe, načini primjene ovog stavka utvrđuju se u skladu s člankom 19. stavkom 1. točkom (b). Odredbe ovog stavka ne primjenjuju se na slučajeve u kojima se primjenjuje ubrzani postupak u skladu sa stavkom 4. ovog članka.

2.   Podložno stavku 3. ovog članka, za svaki se premještaj osobe koja treba biti ponovno prihvaćena na temelju neke od obveza iz članaka 3. do 6. podnosi zahtjev za ponovni prihvat nadležnom tijelu države kojoj je podnesen zahtjev.

3.   Ako osoba koju treba ponovo prihvatiti ima važeću putnu ispravu ili osobnu iskaznicu i, u slučaju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva, važeću vizu koju koristi ta osoba za potrebe ulaska na državno područje države kojoj je podnesen zahtjev ili boravišnu dozvolu države kojoj je podnesen zahtjev, premještaj takve osobe izvršava se bez da država koja podnosi zahtjev podnese zahtjev za ponovni prihvat ili pisanu obavijest iz članka 12. stavka 1. nadležnom tijelu države kojoj je podnesen zahtjev.

Prethodni podstavak ne dovodi u pitanje pravo relevantnih tijela da na granici provjere identitet osoba kojima je odobren ponovni prihvat.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka, ako je osobu uhitila država koja podnosi zahtjev u pograničnom području nakon nezakonitog prelaska granice dolazeći izravno s državnog područja države kojoj je podnesen zahtjev, država koja podnosi zahtjev može podnijeti zahtjev za ponovni prihvat u roku od tri radna dana od uhićenja te osobe (ubrzani postupak).

Članak 8.

Sadržaj zahtjeva o ponovnom prihvatu

1.   U mjeri u kojoj je to moguće, zahtjev za ponovni prihvat treba sadržavati sljedeće podatke:

(a)	osobne podatke osobe koja treba biti ponovno prihvaćena (npr. imena, prezimena, datum rođenja i – kad je to moguće – mjesto rođenja i posljednje mjesto boravišta) te, prema potrebi, osobne podatke maloljetne neoženjene odnosno neudane djece i/ili bračnih drugova;

(b)	u slučaju vlastitih državljana, navođenje načina dokazivanja ili dokaza prima facie o državljanstvu biti će osigurano kako je propisano u prilozima 1. i 2.;

(c)	kada se radi o državljanima treće zemlje i osobama bez državljanstva, navod o sredstvima kojima će se osigurati dokaz ili dokaz prima facie o uvjetima za ponovni prihvat državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva kako je predviđeno u Prilogu 3. i Prilogu 4.;

(d)	fotografiju osobe koju treba ponovno prihvatiti.

2.   U mjeri u kojoj je to moguće, zahtjev za ponovni prihvat također sadržava sljedeće podatke:

(a)	izjavu u kojoj je navedeno da osoba koja treba biti premještena može zatrebati pomoć ili skrb, uz uvjet da je osoba o kojoj se radi izričito suglasna s tom izjavom;

(b)	svaku drugu zaštitu, sigurnosnu mjeru ili podatak u vezi sa zdravstvenim stanjem osobe koji bi mogli biti potrebni u pojedinačnim slučajevima premještaja.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 3., svaki zahtjev o ponovnom prihvatu mora biti u pisanom obliku i na zajedničkom obrascu priloženom kao Prilog 5. ovom Sporazumu.

4.   Zahtjev za ponovni prihvat može se podnositi bilo kojim komunikacijskim sredstvom, uključujući elektroničke, kao što su faks, e-pošta itd.

5.   Ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 2., odgovor na zahtjev za ponovni prihvat daje se u pisanom obliku.

Članak 9.

Dokazi koji se odnose na državljanstvo

1.   Dokaz o državljanstvu na temelju članka 3. stavka 1. i članka 5. stavka 1. može se osobito predočiti dokumentima navedenim u Prilogu 1. ovom Sporazumu. Ako su takvi dokumenti podneseni, države članice ili Turska, slijedom navođenja, za potrebe ovog Sporazuma priznaju državljanstvo. Dokaz o državljanstvu ne može biti predočen putem lažnih isprava.

2.   Dokaz prima facie o državljanstvu prema članku 3. stavku 1. i članku 5. stavku 1. osobito se predočuje na temelju isprava navedenih u Prilogu 2. ovom Sporazumu, čak i ako je njihov rok važenja istekao. Ako su takve isprave predočene, države članice i Turska za potrebe ovog Sporazuma smatraju da je državljanstvo utvrđeno, osim ako država kojoj je podnesen zahtjev ne dokaže drukčije istragom i u okviru rokova utvrđenima u članku 11. Dokaz prima facie o državljanstvu ne može biti predočen na temelju lažnih isprava.

3.   Ako se ne može predočiti nijedna isprava iz Priloga 1. ili Priloga 2., nadležna diplomatska i konzularna predstavništva dotične države kojoj je podnesen zahtjev, na zahtjev uključen u zahtjev za ponovnim prihvatom od strane države koja podnosi zahtjev, dogovaraju informativni razgovor s osobom koja treba biti ponovno prihvaćena bez nepotrebnog odgađanja, najkasnije u roku od sedam radnih dana od datuma zahtjeva, kako bi se utvrdilo njezino državljanstvo. U slučaju da nema diplomatskog ili konzularnog predstavništva države kojoj je podnesen zahtjev u državi koja podnosi zahtjev, država kojoj je podnesen zahtjev izvršava potrebne radnje kako bi obavila informativni razgovor s osobom koja treba biti ponovno prihvaćena bez nepotrebnog odgađanja, u roku od najviše sedam radnih dana od dana kada je podnesen zahtjev. Postupak za takve informativne razgovore može se utvrditi provedbenim protokolima predviđenima u članku 20. ovog Sporazuma.

Članak 10.

Dokazi u vezi s državljanima trećih zemalja i osobama bez državljanstva

1.   Dokaz o uvjetima za prihvat državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva propisan u članku 4. stavku 1. i članku 6. stavku 1. osobito se predočuje na temelju bilo kojeg dokaznog sredstva navedenog u Prilogu 3. ovom Sporazumu. Dokaz o uvjetima o ponovnom prihvatu ne mogu se predočiti na temelju lažnih dokumenata.

2.   Dokaz prima facie o uvjetima za ponovni prihvat državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva propisan u članku 4. stavku 1. i članku 6. stavku 1. posebno se predočuje na temelju dokaznog sredstva navedenog u Prilogu 4. ovom Sporazumu; on se ne može predočiti na temelju lažnih isprava. Ako je takav dokaz prima facie predočen, države članice i Turska smatraju da su uvjeti utvrđeni, osim ako država kojoj je podnesen zahtjev ne dokaže drugačije na temelju istrage i u okviru rokova utvrđenih u članku 11.

3.   Nezakonitost ulaska, prisutnosti ili boravišta utvrđuje se na temelju putnih isprava dotične osobe u kojima nema potrebne vize ili neke druge boravišne dozvole za državno područje države koja podnosi zahtjev. Pisana izjava od strane države koja podnosi zahtjev o tome da je utvrđeno kako dotična osoba nema potrebne putne isprave, vizu ili boravišnu dozvolu ujedno služi kao dokaz prima facie o nezakonitom ulasku, prisutnosti ili boravištu.

Članak 11.

Rokovi

1.   Zahtjev za ponovni prihvat mora se podnijeti nadležnom tijelu države kojoj se podnosi zahtjev u roku od najviše šest mjeseci nakon što je nadležno tijelo države koja podnosi zahtjev došlo do saznanja da neki državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ne ispunjava, ili više ne ispunjava uvjete koji su na snazi za ulazak, prisutnost ili boravište.

Ako su državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ušli na državno područje države koja podnosi zahtjev prije datuma kada članci 4. i 6. postaju primjenjivi na temelju članka 24. stavka 3., rok spomenut u prethodnoj rečenici počinje teći na datum kada članci 4. i 6. postaju primjenjivi.

Ako postoje pravne ili činjenične prepreke da zahtjev bude podnesen u roku, rok se, na zahtjev države koja podnosi zahtjev, produljuje isključivo do prestanka postojanja tih prepreka.

2.   Na zahtjev za ponovni prihvat mora se odgovoriti u pisanom obliku:

—	u roku od pet radnih dana ako je zahtjev za ponovni prihvat podnesen u ubrzanom postupku (članak 7. stavak 4.);

—

bez nepotrebnog odgađanja i u bilo kojem slučaju u okviru najviše 25 kalendarskih dana u svim ostalim slučajevima, osim u slučajevima u kojima je početno razdoblje pritvora kraće prema nacionalnom zakonodavstvu države koja podnosi zahtjev te se u tom slučaju primjenjuje ovo kraće razdoblje. Ako postoje pravne ili činjenične prepreke da se na zahtjev odgovori u roku, rok se, na zahtjev i prema iznesenim razlozima, produljuje isključivo do 60 kalendarskih dana, osim ako je najdulje razdoblje pritvora prema nacionalnom zakonodavstvu države koja podnosi zahtjev manje od 60 dana ili iznosi točno 60 dana.

Ovaj rok počinje teći od dana primitka zahtjeva za ponovni prihvat. Ako odgovor ne stigne unutar ovog roka, smatra se da je premještaj osobe dogovoren.

Odgovor na zahtjev za ponovni prihvat može se dostaviti bilo kojim komunikacijskim sredstvom, uključujući elektroničkim, kao što su faks, e-pošta itd.

3.   Nakon što je dana suglasnost, ili kada je to potrebno, po isteku rokova utvrđenih u stavku 2. ovog članka, dotična osoba premješta se u roku od tri mjeseca. Na zahtjev države koja podnosi zahtjev, taj rok može biti produljen za vrijeme koje je potrebno za uklanjanje pravnih ili praktičnih prepreka.

4.   U slučaju da zahtjev za ponovni prihvat bude odbijen, razlozi za to navode se u pisanom obliku.

Članak 12.

Načini premještaja i oblici prijevoza

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 3., prije vraćanja osobe nadležna tijela države koja podnosi zahtjev obavješćuju pisanim putem, najmanje 48 sati unaprijed nadležna tijela države kojoj je podnesen zahtjev o datumu premještaja, mjestu ulaska, mogućoj pratnji te ostalim podacima u vezi s premještajem.

2.   Prijevoz se može izvršiti zračnim, kopnenim ili morskim putem. Vraćanje zračnim prijevozom nije ograničeno na korištenje nacionalnih prijevoznika Turske ili država članica te se može obavljati redovnim ili čarter letovima. Kad se radi o vraćanju uz pratnju, takva pratnja nije ograničena na ovlaštene osobe države koja podnosi zahtjev, uz uvjet da se radi o ovlaštenim osobama iz Turske ili bilo koje države članice.

Članak 13.

Ponovni prihvat izvršen pogreškom

Država koja podnosi zahtjev ponovo prima svaku osobu koja je bila ponovno prihvaćena od strane države kojoj je podnesen zahtjev ako se, u roku od tri mjeseca od premještaja dotične osobe, utvrdi da nisu bili zadovoljeni uvjeti propisani člancima od 3. do 6. ovog Sporazuma.

U takvim slučajevima te uz iznimku svih prijevoznih troškova dotične osobe koje će pokriti država koja podnosi zahtjev kako je navedeno u prethodnom stavku, postupovne odredbe ovog Sporazuma primjenjuju se mutatis mutandis te se osiguravaju sve dostupne informacije koje se odnose na stvarni identitet i državljanstvo osobe koju treba vratiti.

ODJELJAK IV.

PROVOĐENJE TRANZITA

Članak 14.

Načela tranzita

1.   Države članice i Turska trebale bi ograničiti tranzit državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva na slučajeve kad takve osobe ne mogu biti vraćene izravno u državu odredišta.

2.   Turska odobrava tranzit državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva ako neka država članica to zatraži, a država članica odobrava tranzit državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva ako to zatraži Turska, ako je osigurano daljnje putovanje u moguće druge države tranzita te ponovni prihvat od strane države odredišta.

3.   Turska ili država članica mogu odbiti tranzit:

(a)

ako postoji stvarni rizik za državljanina treće zemlje ili za osobu bez državljanstva da će biti izloženi mučenju, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, ili smrtnoj kazni, ili progonu zbog njihove rase, religije, državljanstva, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkih uvjerenja u državi odredišta ili nekoj drugoj državi tranzita; ili

(b)	ako će državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva biti podvrgnuti kaznenim sankcijama u državi kojoj je podnesen zahtjev ili u nekoj drugoj državi tranzita; ili

(c)	na temelju javnog zdravlja, nacionalne sigurnosti, javnog poretka ili zbog nekog drugog nacionalnog interesa države kojoj je zahtjev podnesen.

4.   Turska ili bilo koja država članica mogu opozvati bilo koje odobrenje koje je bilo izdano u slučaju da se naknadno pojave ili otkriju okolnosti iz stavka 3. ovog članka, a koje onemogućuju provođenje tranzita, ili ako se više ne može osigurati daljnje putovanje kroz moguće države tranzita ili ponovni prihvat od strane države odredišta. U tom slučaju država koja podnosi zahtjev ponovno prima državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva, prema potrebi i bez odgađanja.

Članak 15.

Tranzitni postupak

1.   Zahtjev za provođenje tranzita mora se podnijeti u pisanom obliku nadležnom tijelu države kojoj je zahtjev podnesen i mora sadržavati sljedeće podatke:

(a)	vrstu tranzita (zrakom, morem ili kopnom), moguće druge države tranzita i predviđeno krajnje odredište;

(b)	osobne podatke osobe o kojoj se radi (npr. ime, prezime, djevojačko prezime, druga imena kojima se koristi ili pod kojima je poznata ili pseudonimi, datum rođenja, spol i – ako je to moguće – mjesto rođenja, državljanstvo, jezik, vrstu i broj putne isprave);

(c)	predviđeno mjesto ulaska, vrijeme premještaja i korištenje pratnje;

(d)	izjavu u kojoj stoji da su, po mišljenju države koja podnosi zahtjev, ispunjeni uvjeti iz članka 14. stavka 2. te da nisu poznati nikakvi razlozi za odbijanje prema članku 14. stavku 3.

Tipski obrazac koji treba upotrebljavati za zahtjeve za tranzit priložen je kao Prilog 6. ovom Sporazumu.

Zahtjev za tranzit može se podnositi bilo kojim komunikacijskim sredstvom, uključujući elektroničke, kao što su faks, e-pošta itd.

2.   Država kojoj je podnesen zahtjev, u roku od pet radnih dana nakon zaprimanja zahtjeva i u pisanom obliku, obavješćuje o prihvatu državu koja podnosi zahtjev te potvrđuje mjesto ulaska i predviđeno vrijeme prihvata, ili izvješćuje o odbijanju prihvata i o razlozima takvog odbijanja. Ako odgovor ne stigne u roku od pet radnih dana, smatra se da je tranzit odobren.

Odgovor na zahtjev za tranzit može se dostaviti bilo kojim komunikacijskim sredstvom, uključujući elektroničkim, kao što su faks, e-pošta itd.

3.   Ako se tranzit provodi zračnim putem, osoba koja treba biti ponovno prihvaćena i moguća pratnja izuzimaju se od obveze pribavljanja aerodromske tranzitne vize.

4.   Nadležna tijela države kojoj je podnesen zahtjev, podložno međusobnom savjetovanju, pomažu u provođenju tranzita, a posebno nadziranjem osoba o kojima se radi i osiguravanjem odgovarajuće opreme u tu svrhu.

ODJELJAK V.

TROŠKOVI

Članak 16.

Troškovi prijevoza i tranzita

Ne dovodeći u pitanje članak 23. i ne dovodeći u pitanje pravo nadležnih tijela da naplate troškove povezane s ponovnim prihvatom od osobe koja se treba ponovo prihvatiti uključujući osobe iz članka 3. stavka 2. i članka 5. stavka 2 ili od trećih strana, sve troškove prijevoza nastale u vezi s postupcima ponovnog prihvata i tranzita u skladu s ovim Sporazumom do graničnog prijelaza države kojoj je podnesen zahtjev za zahtjeve na temelju odjeljaka I. i II. ovog Sporazuma; ili do granice države krajnjeg odredišta za zahtjeve na temelju odjeljka IV. ovog Sporazuma snosi država koja podnosi zahtjev.

ODJELJAK VI.

ZAŠTITA PODATAKA I KLAUZULA O NEUTJECANJU

Članak 17.

Zaštita podataka

Priopćavanje osobnih podataka moguće je samo u slučajevima kad je ono potrebno za provedbu ovog Sporazuma od strane nadležnih tijela Turske ili države članice, ovisno o slučaju. Obrada osobnih podataka i postupanje s njima u vezi s nekim određenim slučajem podliježe domaćim zakonima Turske i, kada je nadzornik nadležno tijelo neke države članice, odredbama Direktive 95/46/EZ te nacionalnog zakonodavstva te države članice koje je doneseno sukladno ovoj Direktivi. Pored toga, primjenjuju se sljedeća načela:

(a)	osobni podaci moraju se obrađivati pravično i zakonito;

(b)	osobni podaci moraju se prikupljati za određene, izričite i zakonite svrhe provedbe ovog Sporazuma, a ne smije ih dalje obrađivati tijelo koje ih je priopćilo, niti ono koje ih je primilo, na način koji nije sukladan toj svrsi;

(c)

osobni podaci moraju biti primjereni, relevantni i ne preopsežni u odnosu na svrhu njihova prikupljanja i/ili daljnje obrade; posebno, priopćeni osobni podaci smiju se odnositi samo na sljedeće: — osobne podatke osobe koja treba biti premještena (npr. imena, prezimena, sva prijašnja imena, druga imena kojima se osoba koristi ili pod kojima je poznata ili pseudonimi, spol, bračno stanje, datum i mjesto rođenja, sadašnje te svako ranije državljanstvo), — putovnicu, osobnu iskaznicu ili vozačku dozvolu (broj, rok važenja, datum izdavanja, tijelo koje ju je izdalo, mjesto izdavanja), — usputna zadržavanja i itinerar, — ostale podatke potrebne za identifikaciju osobe koja treba biti premještena ili za ispitivanje zahtjeva za ponovni prihvat sukladno ovom Sporazumu;

(d)	osobni podaci moraju biti točni i, prema potrebi, ažurirani;

(e)	osobni podaci moraju se voditi tako da se identifikacija osoba čiji se podaci obrađuju na koje se ti podaci odnose omogući tijekom razdoblja koje nije dulje nego što je potrebno u svrhu u koju su podaci bili prikupljeni, ili u svrhu u koju se dalje obrađuju;

(f)

tijelo koje podatke priopćuje i tijelo koje ih prima poduzimaju sve potrebne mjere da osiguraju odgovarajuće ispravljanje, brisanje ili blokiranje osobnih podataka u slučaju kad obrada podataka nije u skladu s odredbama ovog članka, a posebno kad ti podaci nisu primjereni, relevantni, točni ili kad su preopsežni u odnosu na svrhu obrade. To uključuje i obvezu obavješćivanja druge stranke o svakom ispravljanju, brisanju ili blokiranju;

(g)	tijelo koje prima podatke, na zahtjev, obavješćuje tijelo koje priopćava podatke o načinu korištenja priopćenih podataka i o tako dobivenim rezultatima;

(h)	osobni podaci smiju se priopćavati isključivo nadležnim tijelima. Za daljnje priopćavanje drugim tijelima potrebna je prethodna suglasnost tijela koje je podatke priopćilo;

(i)	tijela koja priopćuju i tijela koja primaju podatke imaju obvezu vođenja pisane evidencije o davanju i primanju osobnih podataka.

Članak 18.

Klauzula o neutjecanju

1.   Ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje prava, obveze i dužnosti Unije, njezinih država članica i Turske koje proizlaze iz međunarodnog prava, uključujući one koje proizlaze iz međunarodnih konvencija čije su one stranke, a osobito:

—	Konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. kako je izmijenjena Protokolom o statusu izbjeglica od 31. siječnja 1967.;

—	Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950.,

—	međunarodnih konvencija o utvrđivanju države odgovorne za ispitivanje podnesenih zahtjeva za azil,

—	Konvencije protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja od 10. prosinca 1984.,

—	prema potrebi, Europske konvencije o poslovnom nastanu od 13. prosinca 1955.

—	međunarodnih konvencija o izručenju i tranzitu,

—	multilateralnih međunarodnih konvencija i sporazuma o ponovnom prihvatu stranih državljana.

2.   Ovim se Sporazumom u potpunosti poštuju prava i obaveze, uključujući prava i obaveze osoba koje zakonito borave i rade ili su zakonito boravile i radile na državnom području jedne od stranaka, koje su predviđene odredbama Sporazuma o pridruživanju Europske ekonomske zajednice i Turske od 12. rujna 1963., njegovim dodatnim protokolima, relevantnim odlukama Vijeća za pridruživanje kao i relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije.

3.   Primjena ovog Sporazuma ne dovodi u pitanje prava i postupovna jamstva osoba koje su predmet postupaka vraćanja kako je predviđeno Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (5) posebno u odnosu na njihov pristup pravnim savjetima, privremenu suspenziju provođenja odluka o vraćanju i pristup pravnim sredstvima.

4.   Primjena ovog Sporazuma ne dovodi u pitanje prava i postupovna jamstva osoba koje traže azil kako je predviđeno Direktivom Vijeća 2003/9/EZ o uvođenju minimalnih standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za azil (6) i Direktivom Vijeća 2005/85/EZ o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama (7) posebno u pogledu prava ostanka u državi članici dok se ne ispita zahtjev.

5.   Primjena sadašnjeg sporazuma ne dovodi u pitanje prava i postupovna jamstva za osobe s dugoročnom boravišnom dozvolom koja im je odobrena na temelju Direktive Vijeća 2003/109/EZ o statusu državljana trećih zemalja koji su osobe s dugotrajnim boravištem.

6.   Primjena sadašnjeg sporazuma ne dovodi u pitanje prava i postupovna jamstva za osobe kojima je odobren boravište na temelju Direktive Vijeća 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji.

7.   Ništa u ovom Sporazumu ne sprečava povratak osobe prema nekom drugom formalnom ili neformalnom dogovoru.

ODJELJAK VII.

PROVEDBA I PRIMJENA

Članak 19.

Zajednički odbor za ponovni prihvat

1.   Ugovorne stranke jedna drugoj pružaju pomoć u primjeni i tumačenju ovog Sporazuma. U tu svrhu osnivaju zajednički odbor za ponovni prihvat (dalje u tekstu „odbor”) čiji će zadatak biti, posebno:

(a)	praćenje primjene ovog Sporazuma;

(b)	odlučivanje o načinima provedbe potrebnima za jedinstvenu primjenu ovog Sporazuma;

(c)	provođenje redovite razmjene podataka o provedbenim protokolima koje sastavljaju pojedinačne države članice i Turska prema članku 20.;

(d)	preporučivanje izmjena ovog Sporazuma i njegovih priloga.

2.   Odluke odbora obvezujuće su za ugovorne stranke nakon eventualnih nužnih unutarnjih postupaka koji se zahtijevaju u pravu ugovornih stranaka.

3.   Odbor se sastoji od predstavnika Turske i Unije; Uniju predstavlja Komisija uz podršku stručnjaka iz država članica.

4.   Odbor se sastaje u mjestu gdje se ukaže potreba, a na zahtjev jedne od ugovornih stranaka.

5.   Odbor utvrđuje svoj poslovnik.

Članak 20.

Provedbeni protokoli

1.   Na zahtjev neke države članice ili Turske, Turska i dotična država članica sastavljaju provedbeni protokol koji, među ostalim, obuhvaća pravila o:

(a)	određivanju nadležnih tijela, graničnih prijelaza i razmjene osoba za kontakt;

(b)	uvjetima povratka uz pratnju, uključujući i tranzit državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva uz pratnju;

(c)	sredstvima i ispravama koje nisu navedene u prilozima od 1. do 4. ovom Sporazumu;

(d)	aranžmanima za ponovni prihvat po ubrzanom postupku;

(e)	postupku informativnih razgovora.

2.   Provedbeni protokoli iz stavka 1. ovog članka stupaju na snagu tek nakon što je o njima obaviješten odbor iz članka 19.

3.   Turska je suglasna primijeniti svaku odredbu provedbenog protokola sastavljenog s jednom državom članicom također i u svojim odnosima s bilo kojom drugom državom članicom na zahtjev te druge države članice i podložno praktičnoj izvedivosti njegove primjene na Tursku.

Države članice suglasne su primijeniti bilo koju odredbu provedbenog protokola sklopljenog između Turske i bilo koje druge države članice također i u odnosima s Turskom na zahtjev potonje, podložno praktičnoj izvedivosti primjene na te države članice.

Članak 21.

Odnos prema bilateralnim sporazumima ili dogovorima država članica o ponovnom prihvatu

Ne dovodeći u pitanje članak 24. stavak 3., odredbe ovog Sporazuma imaju prednost pred odredbama bilo kojih pravno obvezujućih instrumenata o ponovnom prihvatu osoba koje neovlašteno borave, koji su sklopljeni ili se na temelju članka 20. mogu sklopiti između pojedinih država članica i Turske, u mjeri u kojoj su odredbe potonjeg neusklađene s odredbama ovog Sporazuma.

ODJELJAK VIII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Teritorijalna primjena

1.   Podložno stavku 2. ovog članka ovaj se Sporazum primjenjuje na području na kojem se primjenjuje Ugovor o Europskoj uniji, kako je predviđeno člankom 52. tog Ugovora i člankom 355. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te na državnom području Republike Turske.

2.   Ovaj se Sporazum ne primjenjuje na državnom području Kraljevine Danske.

Članak 23.

Tehnička pomoć

Obje strane suglasne su provesti Sporazum na temelju načela zajedničke odgovornosti, solidarnosti i jednakog partnerstva radi upravljanja migracijskim tokovima između Turske i Unije.

U ovom kontekstu Unija se obvezuje osigurati financijska sredstva radi potpore Turskoj u provedbi ovog Sporazuma u skladu s priloženom zajedničkom izjavom o tehničkoj pomoći. Na taj će se način posebna pozornost posvetiti izgradnji institucija i kapaciteta. Takva se potpora treba pružati u kontekstu postojećih i budućih prioriteta koji su zajednički dogovoreni između Unije i Turske.

Članak 24.

Stupanje na snagu, trajanje i prestanak

1.   Ugovorne stranke ratificiraju ili odobravaju ovaj Sporazum u skladu sa svojim postupcima.

2.   Podložno stavku 3. ovog članka, ovaj Sporazum stupa na snagu prvog dana drugog mjeseca od dana međusobnog obavješćivanja ugovornih stranaka o dovršenju postupaka iz prvog stavka ovog članka.

3.   Obveze iz članaka 4. i 6. ovog Sporazuma postaju primjenjive tek tri godine nakon datuma navedenog u stavku 2. ovog članka. Tijekom tog razdoblja od tri godine primjenjuju se samo na osobe bez državljanstva i državljane trećih zemalja s kojima je Turska sklopila bilateralne ugovore ili sporazume o ponovnom prihvatu. Tijekom tog razdoblja od tri godine postojeći bilateralni sporazumi o ponovnom prihvatu između pojedinih država članica i Turske nastavljaju se primjenjivati u njihovim relevantnim dijelovima.

4.   Ovaj Sporazum sklapa se na neodređeno vrijeme.

5.   Svaka ugovorna stranka može otkazati ovaj Sporazum službenom obaviješću drugoj ugovornoj stranci. Ovaj Sporazum prestaje se primjenjivati šest mjeseci nakon datuma takve obavijesti.

Članak 25.

Prilozi

Prilozi od 1. do 6. čine sastavni dio ovog Sporazuma.

---

(1)  U skladu s obrascem utvrđenim u Preporuci Vijeća EU-a od 30. studenoga 1994.

(2)  Ibid.

(3)  Ibid.

(4)  Ibid.

(5)  SL EU L 348, 24.12.2008., str. 98.

(6)  SL EU L 31, 6.2.2003., str. 18.

(7)  SL EU L 326, 13.12.2005., str. 13.

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---