—

utvrdi izvanugovornu odgovornost Europske središnje banke (ESB), koju zastupa njezina predsjednica Christine Lagarde,

—

naloži ESB-u, zastupanom po privremenoj predsjednici, da tužitelju naknadi imovinsku štetu koja se sastoji od stvarne štete i izgubljene dobiti, spomenute neimovinske štete i štete zbog izgubljene prilike, procijenjenu prema kriterijima navedenim u odgovarajućim poglavljima i odlomcima predmetne tužbe, plaćanjem sljedećih iznosa: (1.) 1 538 808,12 eura na ime imovinske štete; (2.) 500 000,00 eura na ime neimovinske štete; (3.) odnosno plaćanje ukupnog iznosa od 2 038 808,12 eura;

—

podredno, naloži ESB-u, zastupanom po privremenoj predsjednici, da izvrši isplatu u korist tužitelja za gore spomenute vrste štete, u različitim iznosima koji će se utvrditi tijekom postupka onako kako to bude smatralo svrsishodnim pravosudno tijelo, uključujući i provođenjem vještačenja koje Opći sud može odrediti u skladu s člankom 70. Poslovnika Općeg suda Europske unije;

—

naloži plaćanje iznosa za koji Opći sud po pravičnosti utvrdi da treba isplatiti na ime štete nastale zbog izgubljene prilike;

—

naloži plaćanje zateznih kamata računajući od 12. ožujka 2020., dana nastanka štetnog događaja, do dana stvarnog obeštećenja;

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na odgovornosti ESB-a na temelju članka 340. trećeg stavka UFEU-a i članka 2043. talijanskog Građanskog zakonika, za imovinsku i neimovinsku štetu koju je pretrpio tužitelj, te se pritom navode iznosi pretrpljene štete;

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na značenju imovinske i neimovinske štete te štete zbog izgubljene prilike, za koje tužitelj tvrdi da ih je pretrpio te objašnjava načela koja se primjenjuju za njihovo utvrđivanje;

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na načelima izloženim u sudskoj praksi Europske unije, posebno u presudama od 28. listopada 2021., Vialto Consulting/Komisija, C-650/19 P, od 9. veljače 2022., QI i dr./Komisija i ESB, T-868/16, i od 21. siječnja 2014., Klein/Komisija, T-309/10.

Izlažu se uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi postojala izvanugovorna odgovornost europske institucije prema građaninu Europske unije, pri čemu se ističe da treba provesti pozitivnu provjeru ispunjavanja navedenih uvjeta što može učiniti i tehnički vještak u nalazu priloženom uz tužbu, a zatim se daje prikaz europske regulative koja uređuje ESB, njegova tijela i odgovarajuće funkcije.

Ističe se činjenica da je ESB povrijedio norme primarnog i sekundarnog prava Europske unije te da je predsjednica ESB-a povrijedila i zlouporabila svoje ovlasti.

Upućuje se na povredu koju je ESB zastupan po predsjednici počinio 12. ožujka 2020. u pogledu članka 127. UFEU-a iz glave 2. naslovljene „Monetarna politika”, te članaka 3., 10., 11., 12., 13. i 38. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i ESB-a, kao i članka 17. točaka 17.2 i 17.3 Poslovnika donesenog Odlukom ESB-a od 19. veljače 2004. (1)

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na procjeni, obrazloženju i dokumentiranju imovinske štete koju je pretrpio tužitelj (stvarna šteta i izmakla dobit).

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na procjeni, obrazloženju i dokumentiranju štete zbog psihološke patnje i povrede ugleda, osobnog i profesionalnog identiteta.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na prikazu, obrazlaganju i dokazivanju na osnovi presumpcije ili izračuna vjerojatnosti nastanka štete zbog izgubljene prilike, te se traži njezino naknađivanje u skladu s načelom pravičnosti.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na načelima izloženim u sudskoj praksi Europske unije u pogledu neimovinske štete koju europske institucije uzrokuju građanima Europske unije, posebno u presudi Općeg suda Europske unije od 12. rujna 2007., T-250/04, Combescot/Komisija.