—

u cijelosti ukine presudu Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 16. svibnja 2019. u spojenim predmetima T-836/16 i T-624/17, Republika Poljska/Europska Komisija;

—

odbije tužbu Republike Poljske protiv Komisije u predmetu T-836/16 za poništenje Odluke Komisije C(2016) 5596 final od 19. rujna 2016. o državnoj potpori SA.44351 (2016/C) (ex 2016/NN), kojom je otvoren službeni istražni postupak u vezi s poljskim porezom u trgovini na malo i kojom je naložena njegova obustava, te tužbu u predmetu T-624/17 za poništenje Odluke Komisije (EU) 2018/160 od 30. lipnja 2017. o državnoj potpori SA.44351 (2016/C) (ex 2016/NN) koju je Poljska dodijelila u vezi s porezom u trgovini na malo, te da Republici Poljskoj naloži snošenje troškova prvostupanjskog i ovog postupka;

—

podredno, u slučaju da obje tužbe ne budu u cijelosti odbijene, vrati predmete Općem sudu na ponovno odlučivanje o tužbenim razlozima koji nisu ispitani u prvostupanjskom postupku i odluči da će se o troškovima prvostupanjskog i ovog žalbenog postupka odlučiti naknadno odlukom o zaključenju postupka.

—

kao prvo, Opći sud je u točkama 63. do 68. obrazloženja pobijane presude pogrešno zaključio da je Komisija pogriješila time što je iz definicije referentnog okvira isključila progresivne porezne stope poljskog poreza u trgovini na malo. Suprotno tvrdnjama Općeg suda Komisijino stajalište u konačnoj odluci u skladu je sa sudskom praksom Suda. Stoga je Opći sud pri određivanju referentnog okvira počinio pogrešku koja se tiče prava.

—

kao drugo, Opći sud je u točkama 69. do 78. pobijane presude pogrešno zaključio da je Komisija pogrešno odredila svrhu poreza u trgovini na malo, a na temelju koje se trebala procjenjivati usporedivost poduzetnika. Ustaljena sudska praksa Suda je da je za procjenu usporedivosti među poduzetnicima relevantan samo porezni cilj mjere, definiran kao predmet oporezivanja i/ili oporezivi događaj. Ostali nerazdvojivo povezani ciljevi poput platežne sposobnosti bitni su samo za procjenu objektivnog opravdanja različitog postupanja prema usporedivim poduzetnicima. Stoga činjenica da je Opći sud tijekom ocjene usporedivosti poduzetnika utvrdio navodnu svrhu preraspodjele poljskog poreza u trgovini na malo predstavlja pogrešku koja se tiče prava.

—

kao treće, Opći sud je u točkama 79. do 93. obrazloženja pobijane presude pogrešno smatrao da je Komisija počinila pogrešku time što je utvrdila da progresivne stope poreza u trgovini na malo nisu bile opravdane u svrhu preraspodjele. Tvrdnja Općeg suda prema kojoj poljski porez u trgovini na malo nije diskriminirajući i služi u svrhu preraspodjele temelji se na pogrešnoj pretpostavci da su poduzetnici koji ostvaruju viši prihod (promet) profitabilniji od poduzetnika s nižim prihodom (promet). Opći sud je stoga počinio grešku koja se tiče prava time što je smatrao da se ciljem preraspodjele, koji nije nerazdvojivo povezan s porezom u trgovini na malo, može opravdati nejednako postupanje s poduzetnicima. Nadalje, na temelju te pogrešne pretpostavke, Opći sud pogrešno je s države članice na Komisiju prenio teret dokazivanja da su progresivne porezne stope opravdane navodnim ciljem preraspodjele, pri čemu Komisija mora utvrditi da takvo opravdanje ne postoji.