—

na temelju članka 277. UFEU-a, proglasi neprimjenjivim na konkretni slučaj članak 20. Uredbe br. 1/2003 i, posljedično, poništi Odluku Europske komisije C(2019) 3761 od 13. svibnja 2019.;

—

na temelju članka 263. UFEU-a, poništi Odluku Europske komisije C(2019) 3761 od 13. svibnja 2019.;

—

naloži Komisiji snošenje cjelokupnih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je pobijana odluka nezakonita jer je donesena isključivo na osnovi dokumenata koji su zaplijenjeni tijekom prethodno provedene pretrage, vođene na temelju odluke koja je i sama nezakonita.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je pobijana odluka nezakonita jer se zasniva na članku 20. Uredbe Vijeća br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (Tekst značajan za EGP) (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.), odredbi koja je i sama nezakonita i stoga neprimjenjiva na konkretni slučaj, u skladu s člankom 277. UFEU-a. Naime, spomenuta odredba, prema tužiteljevu mišljenju, povređuje temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek jer ne dopušta poduzetnicima na koje se odnosi Komisijina odluka o pretrazi podnošenje djelotvornog pravnog lijeka protiv te odluke.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnog prava na nepovredivost doma s obzirom na to da pobijana odluka, prema tvrdnjama tužitelja, vremenski neograničena i ima područje primjene koje je istodobno neprecizno i neproporcionalno.