Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica

(COM(2019) 151 final)

(2019/C 282/06)

Izvjestiteljica: Ana BONTEA

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 12.3.2019.
Pravni temelj:	članak 148. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.6.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.6.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	544
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	211/3/10

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podsjeća na svoje prethodne zaključke i preporuke o smjernicama za politike zapošljavanja država članica kako bi se oni mogli iskoristiti (1).

1.2.

EGSO pozdravlja europske i nacionalne mjere koje su dovele do napretka u području zapošljavanja te preporučuje da se one zadrže i razrade kako bi se zajamčili promicanje gospodarske i socijalne održivosti, radna snaga koja je kvalificirana i obrazovana pa samim time i pripremljenija za promjene, posebice one tehnološke, te tržištâ rada koja se mogu prilagoditi gospodarskim promjenama, ostvarenje ciljeva pune zaposlenosti i društvenog napretka, smanjenje nejednakosti te promicanje jednakih mogućnosti za sve, društvene uključenosti i borbe protiv siromaštva, a da bi se uklonile regionalne razlike u pogledu životnih i radnih uvjeta te da bi se ojačalo funkcioniranje tržišta rada i djelotvornost socijalnog dijaloga.

1.3.

EGSO ponovno ističe potrebu da se pri oblikovanju politika kojima se uređuju tržište rada i socijalna prava usklađuju međusobno povezane dimenzije konkurentnosti, produktivnosti i socijalne održivosti odnosno prava radnika. U svim politikama koje provode europske, nacionalne i lokalne institucije trebalo bi predvidjeti odgovarajuću ravnotežu između gospodarske, socijalne i okolišne održivosti.

1.4.

Potrebne su politike i strukturne reforme kojima se olakšava otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i potiče odgovorno poduzetništvo te rast MSP-ova i socijalnih poduzeća.

1.5.

EGSO naglašava važnost osiguravanja uključivog, pravednog i visokokvalitetnog tehničkog, strukovnog i tercijarnog obrazovanja, uključujući visoko obrazovanje, osiguravanja visokog stupnja relevantnog znanja i vještina za zapošljavanje, pristojnih radnih mjesta i poduzetništva, kao i promicanja mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve.

1.6.

Dobro funkcioniranje socijalnog dijaloga ključno je za bolje osmišljavanje i provedbu reformi, ali i za njihovo praćenje (2).

1.7.

EGSO ostaje pri svojim preporukama za ulaganje daljnjih napora u uklanjanje nejednakosti s obzirom na to da je uzlazna konvergencija međusektorsko načelo koje se mora uzeti u obzir i uključiti u sve politike EU-a.

1.8.

EGSO podsjeća na svoje zaključke i preporuke o europskom stupu socijalnih prava (3).

2.   Opće napomene

2.1.

Prijedlogom odluke Vijeća predviđeno je da četiri smjernice za politike zapošljavanja država članica utvrđene u Prilogu Odluci 2018/1215/EU ostanu nepromijenjene tijekom 2019. godine (4).

2.2.

EGSO je u svojim prethodnim mišljenjima (5) iznio zaključke i preporuke o smjernicama za politike zapošljavanja država članica, na koje želi podsjetiti u ovom mišljenju kako bi se oni mogli iskoristiti.

2.3.

EGSO pozdravlja djelovanje na europskoj i nacionalnoj razini, koje je omogućilo ostvarivanje napretka (6), i preporučuje da se ono nastavi i razradi uz osiguravanje kontinuiranog poboljšavanja kvalitete radnih mjesta i smanjenja nejednakosti (jer i dalje postoje razlike među državama članicama, regijama i skupinama osoba na tržištu rada, a rast ne koristi u jednakoj mjeri svim zemljama, regijama i građanima: neke se zemlje još uvijek suočavaju s visokom stopom nezaposlenosti, s razinom realnog dohotka kućanstava nižom od razine prije krize i s visokom stopom siromaštva).

2.4.

Države članice i Unija do 2020. trebaju, uz dogovor sa socijalnim partnerima, raditi na razvoju nove koordinirane strategije zapošljavanja kojom bi se prije svega jamčilo promicanje gospodarske i društvene održivosti, radna snaga koja je kvalificirana i obrazovana pa samim time i pripremljenija za promjene, posebice one tehnološke, te tržištâ rada koja reagiraju na gospodarske promjene, ostvarenje ciljeva pune zaposlenosti i društvenog napretka, smanjenje nejednakosti te jačanje funkcioniranja tržišta rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga.

3.   Posebne napomene

3.1.   Poticanje potražnje za radnom snagom i ulaganja

3.1.1.

„Kao što je navedeno u izvješćima po državama članicama za 2019., sve su države članice imale prepreke za ulaganja u raznim područjima politika.”„Primjeri uključuju visoko regulatorno i administrativno opterećenje, nedostatak predvidljivosti u regulatornim okvirima te (ne)učinkovitost pravosudnih sustava i javne uprave” (7) (za reforme i ulaganja potrebna je dostatna administrativna i tehnička sposobnost kako bi se državama članicama omogućilo da ostvare očekivane rezultate), kompleksnost i trajanje postupaka odobravanja te nedostatak vještina zbog slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja. Nedostatak vještina se u izvješćima za nekoliko zemalja navodi kao čimbenik koji ometa ili odgađa ulaganje. Unatoč nedavnim naporima i napretku (8) u pogledu nekih nedostataka u financijskom sustavu treba napomenuti da i dalje postoje poteškoće s kojima se poduzeća, osobito mala i srednja, suočavaju pri pristupu financiranju ulaganja. (9) Sve te slabosti, s bitnim prekograničnim implikacijama, iziskuju odgovarajuće mjere na europskoj i nacionalnoj razini ako se EU i njegove države članice žele vratiti na razine ulaganja prije krize i ako žele ostvariti ciljeve utvrđene u okviru strategije EU-a 2020. u vezi s istraživanjem i razvojem te osposobljavanjem zaposlenika za potrebe poduzeća.

3.1.2.

Trebalo bi usvojiti ciljanije investicijske politike u kombinaciji s dobro osmišljenim strukturnim reformama kako bi se olakšalo stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, promicanje odgovornog poduzetništva i istinskog samozapošljavanja, kao i potpora osnivaju i rastu MSP-ova i socijalnih poduzeća.

3.1.3.

Trebalo bi usvojiti uključivu i koherentnu europsku horizontalnu politiku koja pogoduje malim i srednjim poduzećima, a s načela „počnimo od malih” (eng. Think Small First) trebalo bi prijeći na načelo „djelujmo najprije za MSP-ove” (eng. Act small first). EGSO podsjeća na svoje prethodne preporuke (10), uključujući one o uvođenju stalnog pokazatelja za mjerenje uvjeta koji pogoduju poduzetništvu.

3.1.4.

S obzirom na demografska kretanja rast produktivnosti presudan je za osiguravanje budućeg održivog gospodarskog rasta u svim državama članicama. Glavni izazov za oblikovatelje politika i socijalne partnere jest poticanje rasta produktivnosti u Europi (11) putem ciljanih ulaganja u fizički i ljudski kapital i iskorištavanje tehnološkog napretka u industrijskim i uslužnim sektorima, i to jačanjem produktivnih ulaganja u inovacije, istraživanje i razvoj, u projekte kojima se potiče rast, kao i u fizičku i socijalnu infrastrukturu kao što su mreže informacijsko komunikacijskih tehnologija i zdravstvene ustanove. Potrebno je uložiti veće napore kako bi se ulagalo u otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i kako bi se riješio problem nesigurnih radnih mjesta jer to ujedno koči produktivnost.

3.2.   Poboljšanje pristupa zapošljavanju, vještinama i kompetencijama (12)

3.2.1.

Jedan od glavnih razloga za zabrinutost 2019. jest potvrda neusklađenosti između strukturnih vještina i potreba tržišta rada s obzirom na to da poduzeća iz EU-a sve teže pronalaze radnike. To se objašnjava nedostatkom odgovarajućih vještina u EU-u, a to je faktor kojim se dodatno povećava pritisak na proizvodne kapacitete. Nedostatak vještina ne postoji samo u zemljama s visokom stopom zaposlenih, nego i u onima s visokom stopom nezaposlenosti, a posebno je izražen u nekim sektorima, konkretno, u građevinarstvu, uslugama IKT-a, inženjerstvu i financijskim uslugama (13). Potrebne su snažnije mjere kako bi se ta situacija popravila, prije svega reformom sustava obrazovanja i osposobljavanja u većini zemalja te promicanjem pristupa zasnovanog na rezultatima u visokom obrazovanju.

3.2.2.

Prioriteti su sljedeći: osiguravanje jednakosti i jednakih mogućnosti, jednakog pristupa kvalitetnom obrazovanju i visokoj razini vještina i znanja te ravnomjernoj raspodjeli ishoda učenja.

3.2.3.

Obrazovne ustanove i nastavnici trebali bi imati podršku, prostor i alate potrebne za integraciju vrijednosti demokracije, aktivnog građanstva, kritičkog razmišljanja, tolerancije i mira u kontekstu poteškoća u integraciji migranata i izbjeglica, desničarskog ekstremizma i populističkog nacionalizma.

3.2.4.

Dobrim funkcioniranjem dvojnih sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pridonosi se povećanju zaposlenosti mladih.

3.2.5.

Kako bi se ostvarila potpuna digitalna pismenost svih nastavnika i učenika, ali i građana, uključujući i one iz marginaliziranih područja, potrebni su ulaganje odgovarajućih javnih sredstava, napredna oprema i zapošljavanje stručnog tehničkog osoblja.

3.2.6.

Rješavanje problema nedostatka vještina višedimenzionalna je zadaća u kojoj treba poduzeti velike napore. Na svim razinama treba poticati kreativnost, poduzetništvo i mobilnost u obrazovanju i osposobljavanju, kao i cjeloživotno učenje i jačanje veza između poduzeća i pružatelja obrazovnih usluga. U tom pogledu važnu ulogu imaju i socijalni partneri.

3.2.7.

Osim pristupa kvalitetnom obrazovanju i strukovnom osposobljavanju, osobama s invaliditetom i drugim skupinama u nepovoljnom položaju potrebne su ciljane mjere i podrška kako bi im se olakšao pristup tržištu rada.

3.3.   Poboljšanje djelotvornosti socijalnog dijaloga na nacionalnoj i europskoj razini (14)

3.3.1.

Dobro funkcioniranje socijalnog dijaloga odlučujuće je za postizanje gore navedenih ciljeva uzlazne socijalne konvergencije i pristupa kvalitetnim radnim mjestima, kvalifikacijama i kompetencijama, kao i za poboljšanje oblikovanja i provedbe reformi koje proizlaze iz tih ciljeva, radi preuzimanja veće odgovornosti za njih.

3.3.2.

Tijekom cijelog procesa europskog semestra potrebno je pravodobno i znatno sudjelovanje socijalnih partnera kako bi se poboljšao angažman u politikama, što će olakšati njihovu uspješnu provedbu usklađivanjem interesa radnika i poslodavaca. Suradnja između socijalnih partnera može biti pokretač uspjeha, održivosti i uključivosti ekonomskih politika te politika zapošljavanja i društvene uključenosti.

3.3.3.

Socijalni partneri mogu pronaći inovativna rješenja za probleme koje donose transformacija društva i tržišta rada, demografske promjene, digitalizacija i učinci globalizacije. Nacionalni i europski zakonodavni okvir trebao bi osigurati prostor za inovacije na razini poduzeća, sektora i država članica kako bi se potaknuo razvoj socijalnih partnera. Europski socijalni fond (ESF) ima važnu ulogu u potpori izgradnji kapaciteta socijalnih partnera, što je potvrđeno i četverostranom izjavom „Novi početak za socijalni dijalog” (2016.), a EGSO potiče Komisiju i države članice da se pobrinu za provedbu preporuka socijalnih partnera (15).

3.3.4.

Uključivanje socijalnih partnera u europski semestar iziskuje i dodatnu potporu za izgradnju kapaciteta kako bi se moglo doprinijeti različitim fazama postupka, uključujući i provedbu reformi. Isto tako, u nekim je zemljama važna izgradnja kapaciteta socijalnih partnera radi prijenosa na nacionalnu razinu rezultata europskog socijalnog dijaloga.

3.3.5.

Kao što je istaknuto u izvješćima po državama iz 2019., pozitivna kretanja zabilježena su u nekim državama članicama dok su, nasuprot tome, neke druge nazadovale. Naime, uključenost socijalnih partnera na nacionalnoj razini u nekim se državama članicama smanjila. Savjetovanje sa socijalnim partnerima trebalo bi biti obavezno.

3.3.6.

Socijalni dijalog trebao bi imati važniju ulogu u osmišljavanju, provedbi i praćenju reformi. Treba uzeti u obzir sporazume socijalnih partnera kojima se utvrđuju hitni problemi i politički faktori za poboljšanje tržišta rada, kao i izvješća po državama članicama i pregled socijalnih pokazatelja.

3.4.   Promicanje jednakih mogućnosti za sve, poticanje socijalne uključenosti te suzbijanje siromaštva (16)

3.4.1.

EGSO ponovno ističe potrebu da se pri oblikovanju politika kojima se uređuju tržište rada i socijalna prava usklađuju međusobno povezane dimenzije konkurentnosti, produktivnosti i socijalne održivosti odnosno prava radnika. Svi se dionici moraju obvezati na poticanje uključivog rasta i, u isto vrijeme, na stvaranje povoljnih uvjeta za poduzeća kako bi se stvorio veći broj kvalitetnijih radnih mjesta. Jedini način za izgradnju ravnopravnijih društava jest stvaranje uključivijeg i održivijeg rasta i inkluzivnijih i održivijih radnih mjesta kako bi se stanovništvu zajamčili pristojni radni uvjeti, dostatne plaće i mirovine i mogućnost da ostvaruje svoja prava.

3.4.2.

Unatoč poboljšanju stanja u Europi i dalje postoje razlike među državama članicama, regijama i različitim skupinama osoba na tržištu rada. Rast ne koristi svim zemljama, regijama i građanima na isti način. Neke države članice i dalje bilježe visoke stope nezaposlenosti, razinu realnog dohotka kućanstava ispod razine prije krize te visoke razine siromaštva. Regionalne razlike još uvijek su velike i u nekim se državama članicama povećavaju.

3.4.3.

Preporuke po državama (17) mogu imati ključnu ulogu u poboljšanju učinkovitosti smjernica za politike zapošljavanja i europskog stupa socijalnih prava jer nude veliku priliku da se nacionalne politike oblikuju u skladu sa smjernicama i načelima stupa socijalnih prava, a radi ostvarivanja zajedničkih rezultata. Njihova bi svrha treba biti smanjivanje tih razlika te povećanje i usmjeravanje sredstava namijenjenih postizanju tog cilja.

3.4.4.

U nekim državama članicama stopa nezaposlenosti nije se spustila na nekadašnju razinu te je još uvijek veća od 10 %. Položaj mladih i dalje je problematičan u više zemalja: velik udio mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti osposobljavaju izaziva zabrinutost u pogledu njihove sadašnje i buduće zapošljivosti (18). U drugima je, pak, sve veći nedostatak radne snage prepreka daljnjem rastu.

3.4.5.

Općenito se može reći da su, unatoč povećanju stope zaposlenosti žena, razlike u zaposlenosti muškaraca i žena i dalje prisutne i dovode do razlika u plaćama (19). Niskokvalificirani radnici i osobe migrantskog podrijetla osobito se susreću s poteškoćama u pronalasku posla (20), dok su osobe s invaliditetom i dalje u nepovoljnom položaju (21). Osim toga, u mnogim državama članicama postoje velike regionalne razlike u sudjelovanju na tržištu rada. Demografske promjene i tehnološki razvoj iz korijena mijenjaju europska tržišta rada. Te probleme treba rješavati zakonodavnim i administrativnim mjerama te suradnjom relevantnih institucija i socijalnih partnera.

3.5.   Europski stup socijalnih prava

3.5.1.

Europski stup socijalnih prava od temeljne je važnosti za poboljšanje uvjeta rada i plaća te sustava socijalne zaštite u Europi. Osim toga, ključan je za osiguravanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te unapređenje socijalnih standarda i konvergencije među državama članicama EU-a, uključujući kolektivno pregovaranje i pristup socijalnim uslugama. Kad je riječ o europskom stupu socijalnih prava, EGSO podsjeća na zaključke i preporuke iz svojih prethodnih mišljenja (22).

3.5.2.

U izvješćima po državama za 2019. godinu posebna se pozornost posvećuje rezultatima država članica u pogledu raznih dimenzija europskog stupa socijalnih prava. Provedba stupa orijentir je za postizanje uključivog, pravednog i održivog rasta.

3.5.3.

Budućnost tržišta rada trebala bi biti ključna tema u raspravama o stupu socijalnih prava, koje bi trebale biti usmjerene na veliku preobrazbu tržišta rada koja je u tijeku pa je potrebna koherentna europska strategija zapošljavanja koja bi obuhvatila sljedeće teme: — ulaganja i inovacije, — zapošljavanje i stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, — pravedne radne uvjete za sve, — pravednu i bezbolnu tranziciju koju podupiru aktivne politike tržišta rada, — uključivanje svih dionika, a posebno socijalnih partnera.

3.5.4.

Svi dionici moraju surađivati kako bi osigurali da u budućnosti svijet rada bude pravedan i uključiv, da nudi mogućnosti za zapošljavanje za sve i promiče društveni napredak, kvalificiranu i motiviranu radnu snagu s pristojnim prihodima i pristupom kvalitetnim radnim mjestima.

3.5.5.

To treba i financirati: učinkovita provedba stupa u državama članicama bit će moguća samo ako budu dostupna dostatna financijska sredstva za ulaganja u socijalne politike usmjerene na provedbu prava i načela u okviru određenih političkih inicijativa. U tu bi svrhu trebalo primijeniti mehanizme kao što su Europski socijalni fond i Europski fond za strateška ulaganja.

3.6.   Fondovi Europske unije (23)

3.6.1.

EGSO pozdravlja namjeru iz Prijedloga uredbe o ESF-u plus da se poboljša povezanost ESF-a i europskog semestra, a posebno provedba preporuka za pojedine zemlje.

3.6.2.

Sredstva EU-a za neke su države članice presudan udio njihovih javnih ulaganja. Boljim usklađivanjem sredstava EU-a s analizom i preporukama koje proizlaze iz konteksta europskog semestra trebali bi se poboljšati rezultati i ojačati učinak financiranja u okviru kohezijske politike.

3.6.3.

Europski fond za strateška ulaganja i europski strukturni i investicijski fondovi trebali bi biti osmišljeni tako da igraju ključnu ulogu u otvaranju radnih mjesta i poticanju rasta te promicanju teritorijalne i socijalne kohezije. EGSO smatra da je potrebno djelotvornije i učinkovitije korištenje tih fondova i da prednost treba dati dugoročnim ulaganjima EU-a u visoko kvalitetnu socijalnu infrastrukturu i usluge (i uz pomoć Europskog fonda za strateška ulaganja i Europske investicijske banke), pri čemu ta ulaganja moraju biti povezana s provedbom stupa socijalnih prava.

3.7.   Digitalizacija

3.7.1.

EGSO je u brojnim mišljenjima analizirao fenomen digitalizacije i njezin utjecaj na organizaciju rada i zapošljavanja (24).

3.7.2.

Zbog razvoja u područjima kao što su genetika, umjetna inteligencija, robotika, nanotehnologija, 3D ispis i biotehnologija, četvrta industrijska revolucija dovest će do velikih promjena obrazaca potrošnje, proizvodnje i rada, uz velike izazove za koje je potrebna proaktivna prilagodba poduzeća, javnih tijela i građana. Usporedno s tehnološkom revolucijom niz društveno-gospodarskih, geopolitičkih i demografskih čimbenika povezanih s tim promjenama ima veće učinke jer djeluju u više smjerova i međusobno se pojačavaju. Kako se cjelokupna industrija prilagođava, tako većina zanimanja prolazi kroz radikalne promjene.

3.7.3.

Dok će neka radna mjesta vjerojatno postati suvišna, a druga doživljavaju procvat, postojeća radna mjesta iziskuju stjecanje potrebnih vještina. Nužne su konkretne mjere za rješavanje problema manjka vještina, masovne nezaposlenosti i sve većih nejednakosti, što iziskuje prekvalifikaciju i poboljšanje vještina, proaktivan pristup cjeloživotnom učenju, poticajne inicijative i odgovarajuću opremu te višesektorska partnerstva.

3.7.4.

Bolje razumijevanje promjenjive prirode rada i radnih odnosa u digitalnom dobu trebalo bi dovesti do djelotvornijih politika zapošljavanja EU-a.

3.7.5.

Prednost treba dati cjeloživotnom učenju, prekvalifikaciji i razvoju vještina tako da svatko ima priliku dobiti posao u globaliziranom, visokotehnološkom radnom okruženju, ali i pristup informacijama i uslugama, od kojih su neke od ključne važnosti.

3.7.6.

U digitalnom je dobu ključno zajamčiti pristup internetu i osigurati poduku u digitalnoj pismenosti za osobe izložene rizicima te im pružiti priliku da ostvare svoja prava i dobiju pristup socijalnim uslugama, posebno onim osnovnim.

3.7.7.

Nove nejednakosti i društveni rizici povezani s digitalnom revolucijom također mogu djelomično proizaći iz digitalne isključenosti jer neki segmenti stanovništva nemaju informatičke vještine i osnovno znanje koji su potrebni za pristup informacijama i uslugama, od kojih su neke od ključne važnosti.

---

(1)  SL C 237, 6.7.2018., str. 57.

(2)  SL C 159, 10.5.2019., str. 1.; SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(3)  SL C 262, 25.7.2018., str. 1.; SL C 81, 2.3.2018., str. 145.; SL C 125, 21.4.2017., str. 10.

(4)  Odluka Vijeća (EU) 2018/1215 od 16. srpnja 2018. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (SL L 224, 5.9.2018., str. 4.).

—	poticanje potražnje za radnom snagom,

—	poboljšanje ponude radne snage i pristupa zapošljavanju, vještinama i kompetencijama,

—	poboljšanje funkcioniranja tržišta rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga,

—	promicanje jednakih mogućnosti za sve, poticanje socijalne uključenosti te suzbijanje siromaštva.

(5)  SL C 332, 8.10.2015., str. 68., SL C 237, 6.7.2018., str. 57.

(6)  Komunikacija COM(2019) 150 final – Gospodarstvo Europske unije raste već sedmu uzastopnu godinu. Kontinuirani gospodarski oporavak ima pozitivan učinak na tržišta rada i društveni napredak. Stanje u području zaposlenosti i dalje se poboljšava: budući da je u četvrtom tromjesečju 2018. bilo 240 milijuna zaposlenih, stopa nezaposlenosti (6,6 %) vratila se na razinu iz 2000. godine. Samo 2017. godine više je od pet milijuna ljudi izašlo iz siromaštva i društvene isključenosti.

(7)  Komunikacija COM(2019) 150 final – (Dodatak 4.); vidjeti također Komunikaciju COM (2019) 500 final.

(8)  Pristup malih i srednjih poduzeća te srednje kapitaliziranih poduzeća financiranju za razdoblje 2014.–2020.: prilike i izazovi (informativno izvješće); SL C 345, 13.10.2017., str. 15.; SL C 197, 8.6.2018., str. 1.

(9)  Vidjeti bilješku 8.

(10)  COM(2019) 150 final.

(11)  Vidjeti bilješku 10.

(12)  SOC/622 (u izradi), SL C 62, 15.2.2019., str. 136., SL C 228, 5.7.2019., str. 16., SL C 237, 6.7.2018., str. 8., SL C 81, 2.3.2018., str. 167.; SL C 13, 15.1.2016., str. 57.; SL C 161, 6.6.2013., str. 67.

(13)  Vidjeti studiju „Neusklađenost vještina” iz 2018. godine sastavljenu po narudžbi EGSO-a.

(14)  SL C 159, 10.5.2019., str. 1.; SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(15)  Izjava predsjedništva Vijeća Europske unije, Europske komisije i europskih socijalnih partnera „Novi početak za socijalni dijalog”, 2016.

(16)  SL C 367, 10.10.2018., str. 15.; SL C 237, 6.7.2018., str. 1.; SL C 440, 6.12.2018., str. 135.; SOC/620 (u izradi); SL C 228, 5.7.2019., str. 7.

(17)  Preporuke za pojedinu zemlju.

(18)  SL C 62, 15.2.2019., str. 142.

(19)  SOC/610 (SL C 240, 16.7.2019., str. 3.); SL C 110, 22.3.2018., str. 26.; SL C 440, 6.12.2018., str. 37.; SL C 262, 25.7.2018., str. 101.; SL C 110, 22.3.2019., str. 20.

(20)  Troškovi ne-imigracije i neintegracije (informativno izvješće); SL C 264, 20.7.2016., str. 19.; SL C 71, 24.2.2016., str. 46.

(21)  SL C 34, 2.2.2017., str. 15.; SL C 367, 10.10.2018., str. 20.; SOC/616 (u izradi).

(22)  SL C 125, 21.4.2017., str. 10.; SL C 81, 2.3.2018., str. 145.; SOC/614 (u izradi).

(23)  SL C 62, 15.2.2019., str. 165.

(24)  SL C 237, 6.7.2018., str. 8.; SL C 129, 11.4.2018., str. 7.; SL C 237, 6.7.2018., str. 1.; SL C 434, 15.12.2017., str. 36.; SL C 434, 15.12.2017., str. 30.; SL C 173, 31.5.2017., str. 45.; SL C 303, 19.8.2016., str. 54.; SL C 13, 15.1.2016., str. 161.; SL C 128, 18.5.2010., str. 74.; SOC/622 (u izradi).