Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015CN0191

Predmet C-191/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. travnja 2015. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon EU Sàrl

SL C 221, 6.7.2015, p. 3–4 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

6.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 221/3


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. travnja 2015. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon EU Sàrl

(Predmet C-191/15)

(2015/C 221/04)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Verein für Konsumenteninformation

Tuženik: Amazon EU Sàrl

Prethodna pitanja

1.

Treba li pravo koje se primjenjuje na sudski nalog u smislu Direktive 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (1) odrediti u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (2) ako se tužba podnosi protiv primjene nedopuštenih odredbi poduzetnika sa sjedištem u državi članici koje u okviru elektroničke trgovine sklapa ugovore s potrošačima koji imaju prebivalište u drugim državama članicama, osobito u državi suda pred kojim se vodi postupak?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

2.1.

Treba li državom nastanka štete (članak 4. stavak 1. Rim II) smatrati svaku državu na koju je usmjerena poslovna djelatnost tuženog poduzetnika tako da se pobijane odredbe trebaju ocjenjivati prema pravu države suda ako subjekt koji je ovlašten za podnošenje tužbe pobija primjenu tih odredbi u trgovini s potrošačima koji imaju prebivalište u toj državi?

2.2.

Postoji li očito jača veza (članak 4. stavak 3. Rim II) s pravom one države u kojoj tuženi poduzetnik ima svoje sjedište ako njegovi uvjeti poslovanja propisuju da se na ugovore koje on sklapa treba primjenjivati pravo te države?

2.3.

Vodi li takva odredba o izboru mjerodavnog prava iz drugih razloga do toga da ispitivanje pobijanih ugovornih odredbi treba provesti prema pravu one države u kojoj tuženi poduzetnik ima svoje sjedište?

3.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:

Kako u tom slučaju treba odrediti pravo koje se primjenjuje na sudski nalog?

4.

Neovisno o odgovoru na prethodna pitanja:

4.1.

Je li odredba sadržana u Općim uvjetima poslovanja prema kojoj se na ugovor koji je u okviru elektroničke trgovine sklopljen između potrošača i poduzetnika sa sjedištem u drugoj državi članici treba primijeniti pravo države sjedišta tog poduzetnika nepoštena u smislu članka 3. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (3)?

4.2.

Podliježe li obrada osobnih podataka od strane poduzetnika koji u okviru elektroničke trgovine sklapa ugovore s potrošačima koji imaju prebivalište u drugim državama članicama, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (4), neovisno o pravu koje se inače primjenjuje, isključivo pravu države članice u kojoj se nalazi poslovni nastan poduzetnika koji provodi obradu ili je poduzetnik dužan poštovati propise o zaštiti podataka i onih država članica na koje je usmjerena njegova poslovna djelatnost?


(1)  SL L 110, str. 30. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 269.).

(2)  SL L 199, str. 40. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 73.).

(3)  SL L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.).

(4)  SL L 281, str. 31. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.).


Top