Konvencija:
- nastoji osigurati da svaka zemlja EU-a poduzme potrebne mjere da bi se kriminalizirala korupcija u koju su uključeni javni službenici*;
- osmišljena je za borbu protiv korupcije u koju su uključeni europski službenici* ili nacionalni službenici* zemalja EU-a i za jačanje pravosudne suradnje između zemalja EU-a u tom području.
Akt označuje suglasnost Vijeća za sastavljanje Konvencije.

KLJUČNE TOČKE

Prema Konvenciji, svaka zemlja EU-a mora poduzeti potrebne mjere da bi kriminalizirala i davanje mita* i primanje mita* od strane javnih službenika. Konvencijom je obuhvaćeno i sudjelovanje u bilo kojem od ovih oblika korupcije i poticanje na nju.
Kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Uz to, zemlje EU-a moraju omogućiti da voditelji poslovnih subjekata ili osobe s ovlastima za donošenje odluka ili izvršavanje kontrole u poslovnom subjektu kazneno odgovaraju u slučaju davanja mita koje su počinile njima podređene osobe djelujući u ime poslovnog subjekta.
Svaka zemlja EU-a mora uspostaviti svoju nadležnost u pogledu kaznenih djela, u skladu s obvezama proizašlim iz ove Konvencije, kada je:
- kazneno djelo počinjeno u cijelosti ili djelomično na njezinu državnom području;
- počinitelj kaznenog djela njezin državljanin ili službenik;
- kazneno djelo počinjeno protiv europskih ili nacionalnih službenika, ili protiv člana jedne od institucija EU-a koji je istodobno njezin državljanin;
- počinitelj kaznenog djela službenik EU-a koji radi za instituciju, agenciju ili tijelo EU-a koje ima svoje sjedište u dotičnoj zemlji EU-a.
Ako se bilo koji postupak povezan s kaznenim djelom utvrđenim u skladu s obvezama koje proizlaze iz Konvencije odnosi na barem dvije zemlje EU-a, te zemlje moraju surađivati u istrazi, kaznenom progonu i provođenju određene kazne.
Zemlje EU-a moraju primijeniti načelo prema kojem se sudski postupak ne može provesti dva puta za isto kazneno djelo (poznato i kao načelo ne bis in idem), ali su moguće iznimke od tog načela.
Zemlje EU-a mogu donijeti interne pravne propise koji nadilaze obveze utvrđene Konvencijom.
U slučaju spora između zemalja EU-a o tumačenju ili primjeni Konvencije te ako se ne pronađe sporazumno rješenje, slučaj mora razmotriti Vijeće kako je određeno u glavi VI. Ugovora o Europskoj uniji. Ako Vijeće ne pronađe rješenje unutar šest mjeseci, stranka u sporu može uputiti predmet Sudu Europske unije. Sud Europske unije također je nadležan za sporove između zemalja EU-a i Europske komisije.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

Konvencija je stupila na snagu 28. rujna 2005. i sve zemlje EU-a su joj pristupile.

POZADINA

Kriminalizacija davanja i primanja mita u posljednja dva desetljeća obuhvaćena je mnogim međunarodnim i europskim instrumentima.

Međunarodna razina

Kriminalizacija davanja i primanja mita uređena je Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv korupcije (UNCAC), koja predstavlja međunarodni ugovor s univerzalnim područjem primjene. Stupila je na snagu 14. prosinca 2005. Do prosinca 2014. sve su zemlje EU-a ratificirale UNCAC, a sâm je EU postao ugovorna stranka 2008. (Odluka 2008/801/EZ).
Konvencijom Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnom poslovanju (na snazi od 1999.) uspostavljeni su zakonski obvezujući standardi za kriminalizaciju podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnom poslovanju i predviđen niz povezanih mjera kojima se oni provode. Fokus je na „strani ponude” međunarodne korupcije.

Europska razina

Kaznenopravna konvencija o korupciji Vijeća Europe (na snazi od 2002.) također je ambiciozan instrument kojemu je cilj koordinirana kriminalizacija korupcijske prakse. Njome se predviđaju i dodatne mjere kaznenog prava i poboljšana međunarodna suradnja u kaznenom progonu za kaznena djela.

Napomena: Iako je većina pojedinačnih zemalja EU-a potpisnica potonjih konvencija (Konvencija o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnom poslovanju i Kaznenopravna konvencija o korupciji), sâm EU nije stranka.

Za više informacija vidjeti:

Korupcija (Europska komisija).

KLJUČNI POJMOVI

Javni službenik: svaki europski ili nacionalni službenik, uključujući sve nacionalne službenike druge zemlje EU-a.

Europski službenik: svaka osoba koja je službenik ili drugi ugovorni zaposlenik u smislu Pravilnika o osoblju za dužnosnike EU-a te svaka osoba koju su u EU poslali zemlje EU-a ili bilo koje javno ili privatno tijelo, a koja obnaša funkcije jednake onima koje obnašaju službenici EU-a ili ostali službenici.

Nacionalni službenik: službenik ili javni službenik kako je definiran u nacionalnom pravu zemlje EU-a u kojoj dotična osoba obnaša tu funkciju za potrebe primjene kaznenog prava te zemlje EU-a.

Davanje mita: namjerno djelovanje bilo koje osobe koja obeća ili daje, izravno ili putem posrednika, povlastice bilo koje vrste službeniku za njega ili za treću stranu da bi djelovao ili se suzdržao od djelovanja sukladno svojim obvezama ili izvršavao svoje funkcije na način koji predstavlja povredu njegovih službenih dužnosti.

Primanje mita: namjerno djelovanje službenika, koji izravno ili putem posrednika zatraži ili dobije povlastice bilo koje vrste za sebe ili za treću stranu ili prihvati obećanje takve povlastice da bi djelovao ili se suzdržao od djelovanja sukladno svojim obvezama ili izvršavao svoje funkcije na način koji predstavlja povredu njegovih službenih dužnosti.

GLAVNI DOKUMENTI

Konvencija sastavljena na temelju članka K.3 stavka 2. točke (c) Ugovora o Europskoj uniji o borbi protiv korupcije u kojoj sudjeluju službenici Europskih zajednica ili službenici država članica Europske unije (SL C 195, 25.6.1997., str. 2.–11.)

Akt Vijeća od 26. svibnja 1997. o sastavljanju na temelju članka K.3 stavka 2. točke (c) Ugovora o Europskoj uniji Konvencije o borbi protiv korupcije u kojoj sudjeluju službenici Europskih zajednica ili službenici država članica Europske unije (SL C 195, 25.6.1997., str. 1.)

VEZANI DOKUMENTI

Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.–71.)

Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28.7.2017., str. 29.–41.)

Odluka Vijeća (EU) 2016/63 od 15. siječnja 2016. o pristupanju Hrvatske Konvenciji sastavljenoj na temelju članka K.3 stavka 2. točke (c) Ugovora o Europskoj uniji o borbi protiv korupcije u kojoj sudjeluju službenici Europskih zajednica ili službenici država članica Europske unije (SL L 14, 21.1.2016., str. 23.–24.)

Odluka Vijeća 2008/801/EZ od 25. rujna 2008. o sklapanju u ime Europske zajednice Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije (SL L 287, 29.10.2008., str. 1.–110.)

Odluka Vijeća 2007/751/EZ od 8. studenoga 2007. o pristupanju Bugarske i Rumunjske Konvenciji, sastavljenoj na temelju članka K.3 stavka 2. točke (c) Ugovora o Europskoj uniji, o borbi protiv korupcije dužnosnika Europskih zajednica ili država članica Europske unije (SL L 304, 22.11.2007., str. 34.–35.)

Odluka Vijeća 2003/642/PUP od 22. srpnja 2003. o primjeni na Gibraltar Konvencije o borbi protiv korupcije u kojoj sudjeluju dužnosnici Europskih zajednica ili dužnosnici država članica Europske unije (SL L 226, 10.9.2003., str. 27.)

Okvirna odluka Vijeća 2003/568/PUP od 22. srpnja 2003. o borbi protiv korupcije u privatnom sektoru (SL L 192, 31.7.2003., str. 54.–56.)

Izvješće s objašnjenjima o Konvenciji o borbi protiv korupcije u kojoj sudjeluju službenici Europskih zajednica ili službenici država članica Europske unije (Tekst je odobrilo Vijeće 3. prosinca 1998.) (SL C 391, 15.12.1998., str. 1.–12.)

Akt Vijeća od 27. rujna 1996. o sastavljanju Protokola uz Konvenciju o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL C 313, 23.10.1996., str. 1.–10.)

Akt Vijeća od 26. srpnja 1995. o sastavljanju Konvencije o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL C 316, 27.11.1995., str. 48.–57.)

Posljednje ažuriranje 08.03.2019

Top