Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015CA0282

Predmet C-282/15: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 19. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Braunschweig – Njemačka) – Queisser Pharma GmbH & Co. KG protiv Bundesrepublik Deutschland (Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje robe — Članci 34. do 36. UFEU-a — Potpuno unutarnja situacija — Sigurnost hrane — Uredba (EZ) br. 178/2002 — Članak 6. — Načelo analize rizika — Članak 7. — Načelo opreznosti — Uredba (EZ) br. 1925/2006 — Zakonodavstvo države članice koje zabranjuje proizvodnju i stavljanje na tržište dodataka prehrani koji sadržavaju aminokiseline — Situacija u kojoj privremeno izuzeće od te zabrane ulazi u diskrecijsku ovlast nacionalnog tijela)

SL C 70, 6.3.2017, p. 3–3 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

6.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 70/3


Presuda Suda (četvrto vijeće) od 19. siječnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Braunschweig – Njemačka) – Queisser Pharma GmbH & Co. KG protiv Bundesrepublik Deutschland

(Predmet C-282/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno kretanje robe - Članci 34. do 36. UFEU-a - Potpuno unutarnja situacija - Sigurnost hrane - Uredba (EZ) br. 178/2002 - Članak 6. - Načelo analize rizika - Članak 7. - Načelo opreznosti - Uredba (EZ) br. 1925/2006 - Zakonodavstvo države članice koje zabranjuje proizvodnju i stavljanje na tržište dodataka prehrani koji sadržavaju aminokiseline - Situacija u kojoj privremeno izuzeće od te zabrane ulazi u diskrecijsku ovlast nacionalnog tijela))

(2017/C 070/03)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Braunschweig

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Queisser Pharma GmbH & Co. KG

Tuženik: Bundesrepublik Deutschland

Izreka

Članke 6. i 7. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane treba tumačiti na način da im se protivi nacionalno zakonodavstvo poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koje zabranjuje proizvodnju, preradu ili stavljanje na tržište svakog dodatka prehrani koji sadržava aminokiseline, osim uz izuzeće koje je odobrilo nacionalno tijelo koje u tom pogledu raspolaže diskrecijskom ovlasti, kada se to zakonodavstvo temelji na analizi rizika koja se odnosi samo na određene aminokiseline, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. U svakom slučaju, te članke treba tumačiti na način da im se protivi takvo nacionalno zakonodavstvo kada propisuje da se izuzeća od zabrane iz navedenog zakonodavstva mogu odobriti samo na određeno razdoblje, čak i u slučaju kada je dokazana neškodljivost neke tvari.


(1)  SL C 294, 7. 9. 2015.


Top