Ovim se Prijedlogom utvrđuje niz mjera za lakše sprečavanje i suzbijanje trgovine ljudima i zaštitu njegovih žrtava u skladu s pravnim okvirom koji postoji u Uniji, odnosno Direktivom 2011/36/EU 1 („Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima”). Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima sveobuhvatan je okvir EU-a za sprečavanje i suzbijanje trgovine ljudima s minimalnim pravilima pri definiranju kaznenih djela i sankcija u području trgovine ljudima te odredbama za učinkovitije sprečavanje ovog kaznenog djela i zaštitu žrtava trgovine ljudima, uzimajući u obzir rodnu perspektivu 2 . Direktivom su propisana zajednička pravila EU-a o: i. kriminalizaciji, istrazi i kaznenom progonu trgovine ljudima, uključujući definiciju kaznenih djela, kazni i sankcija; ii. pomoći i podršci žrtvama trgovine ljudima te njihovoj zaštiti i iii. sprečavanju trgovine ljudima 3 .

Donošenjem Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima u travnju 2011. ostvaren je ključan napredak u jačanju napora EU-a za sprečavanje i suzbijanje trgovine ljudima i zaštitu njegovih žrtava. Bio je to ključan korak prema usklađivanju relevantnih pravila u svim državama članicama. Međutim, od 2011. pojavile su se mnoge prepreke ili su postale još ozbiljnije. Njima se bavi ova ciljana revizija Direktive.

Pravilno i potpuno prenošenje i potpuna provedba Direktive i dalje će biti Komisijin prioritet. Nakon donošenja izvješća o prenošenju 4 Komisija je nastavila suradnju s državama članicama i obvezala se iskoristiti ovlasti koje su joj dodijeljene Ugovorima kako bi postigla potpuno prenošenje i provedbu njezinih odredaba. Multidisciplinarnim i sveobuhvatnim pristupom Komisija je donijela Strategiju EU-a za suzbijanje trgovine ljudima 2021.–2025. 5 , u kojoj se navode detaljne mjere za poboljšanje provedbe relevantnih odredaba Direktive 2011/36/EU. Strategija sadržava čvrst odgovor politike na trgovinu ljudima, od prevencije preko zaštite žrtava do kaznenog progona i osude trgovaca ljudima.

Oblici iskorištavanja promijenili su se od 2011. Seksualno iskorištavanje i izrabljivanje radne snage neprekidno su najčešća svrha trgovine ljudima. Trgovina ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja najrašireniji je oblik iskorištavanja u EU-u i u njega je uključeno više od polovice svih žrtava trgovine ljudima, pretežno žene i djevojčice 6 . Trgovina ljudima u svrhu izrabljivanja radne snage drugi je najčešći oblik trgovine ljudima u EU-u, a broj njegovih žrtava ubrzano raste i gotovo se udvostručio u posljednjih pet godina 7 . Međutim, trgovina ljudima u druge svrhe s vremenom se proširila, i kad je riječ o oblicima iskorištavanja koji su već uključeni u Direktivu o suzbijanju trgovanja ljudima (prosjačenje, iskorištavanje kaznenih djela i odstranjivanje organa), i kad je riječ o oblicima koji se u njoj izričito ne navode (uključujući prisilni brak i nezakonito posvajanje). Ukupan postotak drugih svrha iskorištavanja iznosi više od 10 % svih žrtava trgovine ljudima. Ovim se Prijedlogom nastoji proširiti nepotpun popis oblika iskorištavanja koji se izričito navode u Direktivi tako da se uključe prisilni brak i nezakonito posvajanje kako bi se osiguralo da nacionalni pravni sustavi obuhvaćaju sve veći broj svrha trgovine ljudima.

Promijenili su se i načini djelovanja trgovaca ljudima koji često djeluju u okviru organiziranog kriminala, što je rezultiralo povećanom prijetnjom trgovine ljudima. Napredak tehnologije omogućuje trgovcima ljudima da žrtve vrbuju, oglašavaju i iskorištavaju na daljinu te da materijale u vezi s iskorištavanjem masovno dijele na internetu. Ista tehnološka sredstva otežavaju otkrivanje kaznenog djela, utvrđivanje počinitelja kaznenog djela te ulazak u trag novcu korištenom za počinjenje kaznenih djela i dobiti ostvarenoj kaznenim djelom. Ovim se Prijedlogom nastoje svladati prepreke koje donosi sve veća digitalizacija trgovine ljudima i poboljšati kaznenopravni odgovor na kaznena djela omogućena tehnologijom. Relevantni dionici, uključujući agencije EU-a, tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudna tijela, međunarodne organizacije i organizacije civilnog društva, ističu zabrinutost zbog sve većeg broja kaznenih djela trgovine ljudima koja su počinjena ili omogućena upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, posebno proteklih godina.

Neobvezan režim sankcija za pravne osobe koji je trenutačno na snazi, kao i mjera u kojoj je prenesen u države članice te u kojoj se u njima primjenjuje, ne ispunjavaju dovoljno ciljeve Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima. Ovim se Prijedlogom i dalje osigurava da su sankcije učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, a ujedno se nastoji poboljšati kaznenopravni odgovor na kaznena djela trgovine ljudima počinjena u korist pravnih osoba zamjenom neobveznog režima sankcija dvama različitim obveznim režimima koji se primjenjuju u slučaju standardnih i teških kaznenih djela.

Donošenje Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima 2011. prethodilo je pravnom okviru EU-a o zamrzavanju i oduzimanju. Stoga Komisija predlaže ažuriranje upućivanja na praćenje, zamrzavanje i oduzimanje imovinske koristi te upravljanje njome izričitim upućivanjem na pravila EU-a o tim pitanjima.

Postoje mnoge mogućnosti da se poboljša praksa ranog otkrivanja i upućivanja u državama članicama na nacionalnoj i prekograničnoj razini. Naime, nisu sve države članice uvele nacionalni mehanizam upućivanja, a struktura i funkcioniranje takvih mehanizama znatno se razlikuju među državama članicama. Ovim se Prijedlogom nastoji osigurati da sve države članice zakonima i drugim propisima uvedu nacionalni mehanizam upućivanja kako bi se pojednostavnilo funkcioniranje relevantnih nacionalnih institucija i dodatno uskladile njihove strukture i prakse u vezi s upućivanjem žrtava trgovine ljudima odgovarajućim sustavima podrške i pomoći. To će biti i prvi korak prema uspostavi Europskog mehanizma upućivanja.

Informacije iz nedavnih studija i savjetovanja s relevantnim dionicima pokazuju da se potražnja koja potiče trgovinu ljudima nije smanjila unatoč mnogim relevantnim aktivnostima obrazovanja, osposobljavanja i informiranja te prenošenju članka 18. stavka 4. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima u nizu država članica. Unatoč svim naporima više dionika potražnja za seksualnim uslugama, jeftinom radnom snagom i proizvodima i dalje postoji. Time se pak potiče trgovina ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i izrabljivanja radne snage. Ovim se Prijedlogom nastoji postići daljnje usklađivanje među državama članicama kako bi se ta potražnja smanjila. U Prijedlogu se navodi i da je kazneno pravo samo dio nastojanja da se smanji potražnja te bi ga i dalje trebale pratiti aktivnosti obrazovanja, osposobljavanja i informiranja u skladu s Direktivom o suzbijanju trgovanja ljudima.

Trgovina ljudima složeno je kazneno djelo. Kako bi mu se odgovarajuće pristupilo, ključno je osloniti se na dosljedne i pouzdane podatke. Slično drugim područjima kriminaliteta procjenjuje se da se znatan dio slučajeva trgovine ljudima ne prijavljuje. To je čimbenik koji otežava potpuno razumijevanje opsega trgovine ljudima u EU-u. Osim toga, postoje znatni nedostaci u prikupljanju podataka o prijavljenim slučajevima, a statistički podaci koje je prikupila Komisija objavljuju se sa znatnim kašnjenjem nakon razdoblja izvješćivanja. Cilj je ovog Prijedloga uvesti zahtjev da države članice svake godine prikupljaju podatke o trgovini ljudima i izvješćuju Komisiju o njima te da dodatno usklade prikupljanje podataka radi poboljšanja njihove kvalitete i brže objave izvješćâ o podacima.

Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima donesena je 15. travnja 2011. Od tada nije izmijenjena niti revidirana. U Strategiji za sigurnosnu uniju 8 iz srpnja 2020. utvrđene su prepreke u otkrivanju, kaznenom progonu i osuđivanju trgovine ljudima te se najavljuje novi sveobuhvatan pristup suzbijanju tog kaznenog djela. U Strategiji EU-a za suzbijanje trgovine ljudima 2021.–2025. istaknuto je da su potpuno prenošenje i potpuna provedba Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima i dalje Komisijin prioritet. U njoj se poziva na evaluaciju provedbe Direktive i, ovisno o ishodu evaluacije, na njezinu reviziju. 

Zakonodavne mjere uključene u ovaj Prijedlog, kao i nezakonodavne mjere koje će ga pratiti, u potpunosti su u skladu sa sljedećim prioritetima Strategije: smanjivanjem potražnje koja potiče trgovinu ljudima, ometanjem kriminalnog modela kako bi se zaustavilo iskorištavanje žrtava trgovine ljudima, zaštitom, podupiranjem i osnaživanjem žrtava trgovine ljudima, posebno žena i djece te uzimanjem u obzir međunarodne dimenzije tog kaznenog djela. Predložene izmjene odnose se na odabrana pitanja. Njima se nastoji poboljšati učinkovitost okvira za sprečavanje i suzbijanje trgovine ljudima i zaštitu žrtava tog kaznenog djela, a izrađene su dosljedno kako bi ga dopunile.

U ovom se Prijedlogu utvrđuju pravila koja se oslanjaju na iskustvo država članica u prenošenju i provedbi Direktive o suzbijanju trgovine ljudima. U njemu se razmatraju nova kretanja nakon 2011. i najnoviji trendovi koji su uočeni u području suzbijanja trgovine ljudima, uzimajući u obzir prijedloge poboljšanja koje su iznijeli mnogi dionici. Prijedlogom se u tom smislu uspostavlja okvir koji bi nacionalnim pravnim sustavima država članica trebao omogućiti da budu ažurni i spremniji za svladavanje postojećih prepreka.

U Prijedlogu se razmatraju Komisijini zaključci prikazani u dvogodišnjem izvješću o postignutom napretku u suzbijanju trgovine ljudima u skladu s člancima 19. i 20. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima. Temelji se na sastancima Mreže nacionalnih izvjestitelja EU-a i jednakovrijednih mehanizama u području trgovine ljudima s Platformom civilnog društva EU-a protiv trgovine ljudima, na sastancima s agencijama EU-a, na evaluaciji 9 i procjeni učinka 10 Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima te na raznim konferencijama, sastancima i razmjeni informacija s relevantnim dionicima. Predloženim izmjenama uzimaju se u obzir i relevantne postojeće studije i izvješća koje su objavile regionalne i međunarodne organizacije.

U ovom se Prijedlogu odražava obveza Komisije da pomno prati pravilno i potpuno prenošenje Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima te učinkovitost nacionalnog zakonodavstva kojim se prenosi. Komisija će se oslanjati na informacije koje su dostavile države članice nakon prenošenja. Kad je riječ o novim pravilima o svjesnom korištenju uslugama iskorištavanih žrtava, Komisija će pratiti prenošenje i učinak nacionalnog zakonodavstva. U roku od [pet godina nakon roka za prenošenje] Komisija će podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, u kojem će procijeniti u kojoj su mjeri države članice poduzele potrebne mjere kako bi se uskladile s novim pravilima, kao i učinak takvih mjera.

Ovaj je Prijedlog u potpunosti u skladu s Protokolom Ujedinjenih naroda za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima, posebice ženama i djecom, kojim se dopunjuje Konvencija UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000., čije su stranke Europska unija i sve njezine države članice.

Evaluacijom Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima utvrđeno je da je pravni instrument usklađen s relevantnim zakonodavnim instrumentima EU-a. Predložene izmjene također su u skladu s ciljevima politika koje slijedi Unija, a posebno s:

Ovim se Prijedlogom mijenja Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima. Stoga se on temelji na članku 82. stavku 2. i članku 83. stavku 1. UFEU-a, koji su pravne osnove izmijenjenog akta.

U skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti utvrđenima u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji ciljeve Prijedloga ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije. U skladu s člankom 83. stavkom 1. UFEU-a i postojećim pravilima u Direktivi o suzbijanju trgovanja ljudima države članice imaju pravo donijeti ili zadržati mjere koje su strože od onih navedenih u pravu Unije.

Postojeći pravni okvir za sprečavanje i suzbijanje trgovine ljudima i zaštitu njegovih žrtava uspostavljen je na razini Unije, najprije Okvirnom odlukom Vijeća 2002/629/PUP 17 , a zatim Direktivom o suzbijanju trgovanja ljudima. Postojeći okvir ne može se poboljšati samostalnim djelovanjem država članica. U kontekstu procjene učinka ovog Prijedloga izvršena je temeljita provjera poštovanja načela supsidijarnosti. Prekogranična dimenzija trgovine ljudima odnosi se na državljanstvo žrtava trgovine ljudima i način djelovanja kriminalnih mreža koje su počinile kazneno djelo. Podaci prikupljeni u kontekstu evaluacije pokazuju da 43 % žrtava u EU-u čine državljani zemalja koje nisu članice EU-a, a takvim žrtvama često trguju državljani trećih zemalja. Prekogranična dimenzija odražava se i u sve većem broju operacija i dana provođenja mjera koje podupire Europol te u porastu broja slučajeva trgovine ljudima koji su registrirani u Eurojustu za više od 50 % od 2015. Različiti elementi kaznenih djela trgovine ljudima mogu se odvijati u različitim državama članicama i/ili zemljama koje nisu države članice EU-a. Kako bi se poboljšao odgovor na kaznena djela, za prekogranično izvršavanje zakonodavstva i pravosudnu suradnju potrebno je uskladiti relevantno nacionalno zakonodavstvo i sustavno razmjenjivati dobru praksu. U skladu s tim transnacionalna suradnja sve se više temelji na zajedničkim pravilima EU-a u različitim područjima kriminaliteta, a koja bi i dalje trebala uključivati trgovinu ljudima.

Sve veća važnost internetske dimenzije kaznenih djela također zahtijeva djelovanje EU-a. Internet, društvene mreže i internetske platforme trgovcima ljudima pružaju priliku da zaštićeni iza zaslona vrbuju, kontroliraju, prevoze i iskorištavaju žrtve, da premještaju dobit i dopru do korisnika svugdje bez prelaska ikakve granice. Djelovanje na razini Unije tijelima država članica za izvršavanje zakonodavstva omogućuje učinkovitiju istragu i kazneni progon kaznenih djela omogućenih tehnologijom, i to razmjenom informacija i dijeljenjem najbolje prakse, među ostalim u području prikupljanja digitalnih dokaza i financijskih istraga.

Predložene izmjene ograničene su na one koje su potrebne za jačanje okvira EU-a za sprečavanje i suzbijanje trgovine ljudima i zaštitu njegovih žrtava. Njima se ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva. Prijedlog se temelji na pravilima koja su već na snazi, a koja su u skladu s načelom proporcionalnosti. Detaljan opis alternativnih mjera koje su se mogle poduzeti da bi se ostvarili ciljevi ovog Prijedloga sadržan je u priloženoj procjeni učinka.

Kako bi se suzbili oblici iskorištavanja koji trenutačno nisu izričito spomenuti u Direktivi o suzbijanju trgovanja ljudima, predlaže se izričito dodavanje prisilnog braka i nezakonitog posvajanja. Predloženo dodavanje tih oblika iskorištavanja, koji su spomenuti u uvodnim izjavama Direktive, smatra se proporcionalnim odgovorom na povećanje postotka slučajeva trgovine ljudima u svrhe koje nisu seksualno iskorištavanje i izrabljivanje radne snage.

Internetska dimenzija tog kaznenog djela implicitno je već obuhvaćena važećim odredbama Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima, u kojima se kaznena djela počinjena na internetu ne razlikuju od onih počinjenih izvan njega. Predlaže se izričito navesti da namjerna djela, sredstva i svrha kaznenih djela trgovine ljudima trebaju obuhvaćati djela počinjena upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Tom se izmjenom nastoji ojačati kaznenopravni odgovor na jednu od najozbiljnijih promjena u prijetnjama u ovom području kriminaliteta od donošenja Direktive. Razina kazni ostat će ista kao i za standardna kaznena djela, iako se državama članicama ne zabranjuje da donesu stroži režim.

Kad je riječ o sankcijama za pravne osobe, predlaže se uspostavljanje obveznog režima sankcija za standardna kaznena djela koji može uključivati i izuzeće prava na državne naknade, potpore ili subvencije te privremenog ili trajnog zatvaranja poslovnih objekata koji su korišteni za počinjenje kaznenih djela. Te su sankcije među neobveznim režimima u važećoj Direktivi o suzbijanju trgovanja ljudima. Uspostavljen je dodatni obvezni režim sankcija za kaznena djela s otegotnim okolnostima iz članka 4. stavka 2., koji uključuje privremenu ili trajnu zabranu obavljanja gospodarskih djelatnosti, stavljanje pod sudski nadzor i sudski nalog za likvidaciju. Te su sankcije također bile dio neobveznog režima sankcija za pravne osobe u važećoj Direktivi o suzbijanju trgovanja ljudima. Te mjere omogućuju jačanje pravosudnog odgovora na kaznena djela trgovine ljudima koja su počinile pravne osobe, uz utvrđivanje proporcionalnog pristupa sankcijama koji se temelji na obveznom prenošenju svih mjera u nacionalno pravo, ali podrazumijeva da se teška kaznena djela kažnjavaju strožim sankcijama od onih predviđenih za standardna kaznena djela.

Formalno uvođenje nacionalnog mehanizma upućivanja na temelju nacionalnih zakona i drugih propisa smatra se minimalnom mjerom za bolje upućivanje otkrivenih žrtava jer se nadovezuje na već postojeću obvezu prema članku 11. stavku 4. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima kojom se zahtijeva da države članice uvedu odgovarajuće mehanizme koji su usmjereni na rano otkrivanje žrtava te pomoć i podršku žrtvama u suradnji s relevantnim organizacijama za podršku. Formalizacijom mehanizama upućivanja nastoji se poboljšati rano otkrivanje i brzo upućivanje službama za pomoć i podršku. Kako bi se povećala učinkovitost te mjere, države članice dužne su imenovati nacionalne kontaktne točke zadužene za utvrđivanje nadležnih službi i koordinaciju upućivanja žrtava na nacionalnoj razini i razini EU-a.

Izmjena kojom se kao kazneno djelo utvrđuje korištenje uslugama čiji je predmet iskorištavanje, uz znanje da je osoba žrtva trgovine ljudima (tj. svjesno korištenje uslugama iskorištavanih žrtava trgovine ljudima), proporcionalna je zakonodavna mjera usmjerena na učinkovitije sprečavanje i suzbijanje trgovine ljudima odvraćanjem od potražnje u skladu s ciljevima Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima. Države članice i dalje smiju utvrditi stroži pristup kažnjavanju korištenja uslugama iskorištavanih žrtava trgovine ljudima, uzimajući u obzir da mjere za smanjenje potražnje nisu ograničene na kaznenopravni odgovor, nego uključuju nezakonodavne mjere u skladu s Direktivom o suzbijanju trgovanja ljudima, tj. obrazovanje, osposobljavanje, informativne kampanje i kampanje jačanja svijesti te istraživačke i obrazovne programe.

Zahtjev godišnjeg prikupljanja podataka minimalna je mjera usmjerena na poboljšanje prikupljanja informacija i statistike na nacionalnoj razini i razini Unije. Tom bi se mjerom skratila razdoblja izvješćivanja s dvije godine na godinu dana i osiguralo ažurno praćenje na koje ne utječe vremenski razmak između kraja razdoblja izvješćivanja o prikupljenim podacima i objave izvješća (trenutačno dvije godine). Minimalne kategorije prikupljenih podataka uključene u izmjenu odgovaraju onima koje Komisija trenutačno prikuplja svake dvije godine.

Ovo je prijedlog izmjene Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima i stoga je i sam po sebi direktiva.

Nikakva alternativna sredstva, zakonodavna ni operativna, ne mogu se upotrijebiti za ostvarenje ciljeva ovog Prijedloga, a to je poboljšanje postojećeg okvira koji omogućuje sprečavanje i suzbijanje trgovine ljudima i zaštitu žrtava tog kaznenog djela.

Komisija je provela evaluaciju Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima, koja je bila jedna od ključnih mjera predviđenih u Strategiji EU-a za suzbijanje trgovine ljudima 2021.–2025. 18 Evaluacija se temeljila na prikupljanju podataka za razdoblje 2013.–2020. koje je proveo Eurostat, izvješću o prenošenju Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima na nacionalnoj razini i njezinoj provedbi u državama članicama, javnom savjetovanju, razmjeni informacija s agencijama EU-a, državama članicama i drugim dionicima te na izvješćima i dokumentima koje su objavile ili dostavile međunarodne i regionalne organizacije.

Evaluacijom je utvrđeno da je Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima učinkovita u sprečavanju i suzbijanju trgovine ljudima te u poboljšanju zaštite žrtava tog kaznenog djela. Utvrđeno je i da je Direktiva učinkovita u smislu koristi koje je donijela u usporedbi s troškovima njezina donošenja, prenošenja u nacionalno pravo i provedbe. Zaključeno je da je usklađena sa svim relevantnim aktivnostima EU-a i međunarodnim aktivnostima. Evaluacijom je istaknuta dodana vrijednost EU-a u poboljšanju prekogranične suradnje, među ostalim s agencijama EU-a. Ciljevi Direktive i dalje su relevantni. Unatoč tomu, potrebno je dodatno razmotriti mnoge prepreke i nova kretanja.

U evaluaciji je utvrđeno da su neka nova kretanja do kojih je došlo nakon donošenja Direktive znatno utjecala na okolnosti trgovine ljudima. Tehnološki napredak i širenje društvenih mreža stvorili su nove mogućnosti da trgovci ljudima vrbuju žrtve na internetu, da ih kontroliraju na daljinu i da masovnim dijeljenjem materijala u vezi s iskorištavanjem dopru do mnogih korisnika. Gospodarska kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 i energetska kriza mogle bi povećati potražnju za jeftinom radnom snagom i seksualnim uslugama, čime se potiče seksualno iskorištavanje i izrabljivanje radne snage. Ratovi, posebice vojna agresija Rusije na Ukrajinu, povećavaju mogućnosti trgovaca ljudima da iskoriste ranjivu situaciju ljudi, posebno žena i djece koji bježe iz svoje zemlje.

Zbog tih su novih kretanja u evaluaciji utvrđena područja za poboljšanje pravnog okvira. Ta područja uključuju suzbijanje oblika iskorištavanja koji nisu izričito spomenuti u Direktivi o suzbijanju trgovanja ljudima, uzimanje u obzir internetske dimenzije tog kaznenog djela, jačanje kaznenopravnog odgovora na kaznena djela koja su počinile pravne osobe, poboljšanje smanjenja potražnje, rano otkrivanje žrtava trgovine ljudima i prikupljanje podataka.

Komisijin je cilj bio osigurati široko sudjelovanje dionika cijelog ciklusa politike ove inicijative uz pomoć niza ciljanih savjetovanja (bilateralni kontakti, sastanci s dionicima i stručnjacima, pisana savjetovanja). Održana su savjetovanja s državama članicama i predstavnicima njihovih javnih tijela, među ostalim u kontekstu Mreže nacionalnih izvjestitelja EU-a i jednakovrijednih mehanizama u području trgovine ljudima, predstavnicima Europskog parlamenta, agencijama EU-a, posebno Agencijom Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol), Agencijom Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust), Agencijom Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL), Agencijom Europske unije za temeljna prava (FRA), Agencijom Europske unije za azil (EUAA), Agencijom za europsku graničnu i obalnu stražu (FRONTEX), Europskim institutom za ravnopravnost spolova (EIGE) i Europskim nadzornim tijelom za rad (ELA), predstavnicima relevantnih regionalnih i međunarodnih organizacija koje su aktivne u području suzbijanja trgovine ljudima i predstavnicima organizacija civilnog društva aktivnima u području suzbijanja trgovine ljudima, među ostalim u kontekstu Platforme civilnog društva EU-a protiv trgovine ljudima.

Komisija je održala i javno savjetovanje radi prikupljanja informacija, dokaza i stavova o pitanjima u vezi s provedbom i evaluacijom Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima. Podaci su prikupljeni u okviru upitnika o evaluaciji Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima i njezinoj mogućoj reviziji. Zaprimljena su 124 odgovora, uz 75 samostalnih doprinosa.

Ovaj se Prijedlog temelji na dokazima prikupljenima u okviru evaluacije i procjene učinka, uključujući savjetovanja s nadležnim tijelima država članica i stručnjacima za temu trgovine ljudima. U savjetovanjima su sudjelovali nacionalni izvjestitelji i jednakovrijedni mehanizmi, tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudna tijela, nacionalna tijela nadležna za socijalne usluge, agencije EU-a, međunarodne organizacije, organizacije civilnog društva, udruženja poslodavaca i stručnjaci, među ostalim iz akademske zajednice.

U Prijedlogu su uzete u obzir relevantne razmjene informacija i nalazi studija koje su provele regionalne i međunarodne organizacije, kao i nevladine organizacije aktivne u području suzbijanja trgovine ljudima, na koje se upućuje u ovom obrazloženju 20 .

Procjena učinka koja prati ovaj Prijedlog temelji se na nalazima evaluacije koju je provela Komisija. Razmatrane su sljedeće mogućnosti:

Procjenom učinka utvrđeno je da bi treća mogućnost, obuhvaćanje zakonodavnih i nezakonodavnih mjera, bila učinkovitija u poboljšanju postojećeg okvira nego mjere samo jedne vrste.

Kako bi se ojačao kaznenopravni odgovor na trgovinu ljudima, među ostalim u prekograničnom kontekstu, utvrđene su tri zakonodavne mjere: i. izričito upućivanje na internetsku dimenziju u Direktivi, ii. izričito upućivanje na prisilni brak i nezakonito posvajanje u popisu oblika iskorištavanja, iii. uvođenje dvaju obveznih režima sankcija za pravne osobe, jednog za sankcioniranje standardnih kaznenih djela i jednog za sankcioniranje teških kaznenih djela. Utvrđene su i nezakonodavne mjere: i. poticanje suradnje Komisije i internetskih poduzeća u kontekstu Internetskog foruma EU-a i ii. uspostavljanje fokusne skupine specijaliziranih tužitelja za suzbijanje trgovine ljudima.

Kad je riječ o pružanju odgovarajuće pomoći, podrške i zaštite žrtvama trgovine ljudima, utvrđena zakonodavna mjera odnosi se na zahtjev da države članice formaliziraju uvođenje nacionalnih mehanizama upućivanja i uspostave nacionalne kontaktne točke za upućivanje žrtava odgovarajućim službama za pomoć, podršku i zaštitu. To je popraćeno nezakonodavnom mjerom, odnosno izradom smjernica o minimalnim zahtjevima za nacionalne mehanizme upućivanja.

Kako bi se smanjila potražnja za uslugama kojima se potiču svi oblici iskorištavanja, utvrđena je zakonodavna mjera definiranje korištenja uslugama čiji je predmet iskorištavanje, uz znanje da je osoba žrtva kaznenog djela trgovine ljudima, kao kaznenog djela. U skladu sa sveobuhvatnim pristupom smanjenju potražnje ta će se mjera dopuniti nezakonodavnom mjerom, odnosno informativnom kampanjom u cijelom EU-u radi odvraćanja od potražnje koja potiče trgovinu ljudima.

S obzirom na horizontalni cilj učinkovitog sprečavanja i otkrivanja te boljeg praćenja trgovine ljudima u EU-u utvrđena je zakonodavna mjera kojom se zahtijeva godišnje prikupljanje podataka o trgovini ljudima. To je popraćeno dvjema nezakonodavnim mjerama: i. izradom smjernica za prikupljanje podataka o trgovini ljudima u EU-u i ii. uspostavljanjem središnje baze općeg i stručnog znanja o suzbijanju trgovine ljudima.

Cilj je najpoželjnije navedene mjere jačanje kapaciteta država članica za učinkovitije suzbijanje trgovine ljudima, posebno u odnosu na prijetnje i trendove koji su se pojavili ili promijenili od donošenja Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima. Očekuje se da će zajednička i usklađena pravila obuhvaćena ovom izmjenom unaprijediti prekograničnu suradnju u istragama, kaznenom progonu te pomoći i podršci žrtvama kaznenih djela trgovine ljudima. Nezakonodavnim mjerama koje prate zakonodavne izmjene nastoji se dodatno poduprijeti države članice u provedbi Direktive i Strategije EU-a za suzbijanje trgovine ljudima 2021.–2025.

U skladu s Komisijinim Programom za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) svim inicijativama čiji je cilj izmijeniti postojeće zakonodavstvo EU-a trebalo bi se nastojati pojednostavniti i učinkovitije postići predmetne ciljeve politika (tj. smanjiti nepotrebne regulatorne troškove i administrativno opterećenje država članica). Procjenom učinka zaključeno je da bi mjere navedene u predloženoj Direktivi dovele do ograničenog opterećenja koje bi bilo nadmašeno pozitivnim učinkom predloženih mjera.  

Predloženim ciljanim izmjenama Direktive nastoji se poboljšati sposobnost država članica da učinkovitije suzbijaju trgovinu ljudima, posebno u odnosu na prijetnje i trendove koji su se pojavili ili promijenili od donošenja Direktive. Inicijativom će se dodatno uskladiti zakonodavni okvir za suzbijanje trgovine ljudima u svim državama članicama. Očekuje se da će se novim pravilima unaprijediti prekogranična suradnja u smislu istraga i kaznenog progona, kao i pomoć i podrška žrtvama. 

U članku 6. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji navedeno je da Unija priznaje prava, slobode i načela utvrđena u Povelji o temeljnim pravima. U članku 5. Povelje izričito se zabranjuju ropstvo, prisilni rad i trgovina ljudima.

Predložene mjere sadržavaju pravne odredbe za primjereno reagiranje na rizike povezane s ovim kaznenim djelom te za pomoć i podršku žrtvama i njihovu zaštitu. Izričito uključivanje daljnjih oblika iskorištavanja, odredbe koje se odnose na međunarodnu dimenziju predmetnog kaznenog djela, režim sankcija za pravne osobe i kriminalizacija svjesnog korištenja uslugama iskorištavanih žrtava trgovine ljudima usmjereni su na učinkovitije suzbijanje trgovine ljudima. Ovim odredbama i formalizacijom nacionalnih mehanizama upućivanja nastoje se dodatno zaštititi žrtve trgovine ljudima. Zaštita žrtava utječe i na druga temeljna prava, kao što su zaštita ljudskog dostojanstva, pravo na integritet osobe, zabrana mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne te pravo na slobodu i sigurnost.

Zakonodavne mjere propisno su analizirane i pozitivno ocijenjene i u kontekstu prava djeteta, zabrane dječjeg rada, prava osoba s invaliditetom, prava na azil, zaštite u slučaju udaljavanja, protjerivanja ili izručenja, načela nediskriminacije i rodne ravnopravnosti.

Odredbe kojima se uvode nova kaznena djela ili sankcije, odnosno mijenja definicija kaznenog djela, temeljito su analizirane u kontekstu prava na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje, pretpostavke nedužnosti i prava na obranu, načela zakonitosti i proporcionalnosti kaznenih djela i kazni te prava da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen za isto kazneno djelo.

Prijedlog ne utječe na proračun Unije.

U skladu s člankom 2. ovog Prijedloga države članice moraju donijeti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s njim najkasnije do [dvije godine nakon stupanja na snagu Direktive] i da Komisiji dostave tekst tih odredaba.

Komisija će pratiti i procjenjivati učinak ovog Prijedloga mehanizmima koji su već operativni u skladu s važećom Direktivom. Zadaće nacionalnih izvjestitelja i jednakovrijednih mehanizama ostale bi iste prema članku 19. Direktive: mjerenje rezultata suzbijanja trgovine ljudima, uključujući prikupljanje statističkih podataka u bliskoj suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva aktivnima na tom području te izvješćivanje koordinatora EU-a za suzbijanje trgovine ljudima u kontekstu izvješćivanja koje Komisija provodi svake dvije godine o napretku ostvarenom u borbi protiv trgovine ljudima. To bi uključivalo praćenje i procjenu učinaka ove inicijative.  

Komisija će svake dvije godine nastaviti održavati sastanke Mreže nacionalnih izvjestitelja i Platforme civilnog društva EU-a protiv trgovine ljudima, kao i sastanke s agencijama EU-a koje rade na suzbijanju trgovine ljudima. Te će razmjene također pridonijeti praćenju i evaluaciji.  

Ovim se Prijedlogom uvode nova „kaznena djela korištenja uslugama čiji je predmet iskorištavanje, uz znanje da je osoba žrtva kaznenog djela trgovine ljudima”. U skladu s predloženim člankom 23. stavkom 3. Komisija mora dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću izvješće u kojem ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice poduzele potrebne mjere kako bi se uskladile s novim pravilima i učinak takvih mjera.

Kako bi se osigurala pravilna provedba ove Direktive, potreban je dokument s objašnjenjima, npr. u obliku korelacijskih tablica, kako se zahtijeva presudom Suda u predmetu C-543/17. Zakonodavstvo kojim se prenosi Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima rijetko je ograničeno na jedan pravni tekst s obzirom na to da su odredbe često sadržane u različitim nacionalnim instrumentima. Stoga je potrebno da države članice dostave dokument s objašnjenjima, kojim će Komisiji priopćiti tekst odredaba koje su donesene pri prenošenju ove Direktive, način na koji su te odredbe međusobno povezane s odredbama donesenima za prenošenje Direktive 2011/36/EU i s odredbama obuhvaćenima drugim relevantnim politikama Unije, kako je navedeno u odjeljku 1. ovog zakonodavnog obrazloženja.

Izmjene Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima usmjerene su na sljedeće točke.

Trenutačno se člankom 2. stavkom 3. utvrđuje nepotpun popis oblika iskorištavanja koji uključuje iskorištavanje prostitucije drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prosjačenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu, služenje ili iskorištavanje kaznenih djela ili odstranjivanje organa.

Prikupljeni podaci pokazuju da se kaznena djela trgovine ljudima počinjena u svrhe koje nisu seksualno iskorištavanje i izrabljivanje radne snage stalno mijenjaju od donošenja Direktive te da je u njih bilo uključeno 11 % svih žrtava trgovine ljudima u EU-u 2020. Nadalje, iako je popis u članku 2. stavku 3. nepotpun jer obuhvaća „minimalne” oblike iskorištavanja i unatoč tomu što se u uvodnoj izjavi 11. objašnjava da definicija obuhvaća trgovinu ljudima za druga ponašanja kao što je nezakonito posvajanje ili prisilni brak, države članice sklone su ograničavanju prenošenja ove odredbe navođenjem samo onih oblika iskorištavanja koji su izričito obuhvaćeni člankom 2. stavkom 3.

Uzimajući u obzir prikupljene podatke o svrhama trgovine ljudima koje nisu seksualno iskorištavanje i izrabljivanje radne snage, Komisija predlaže izričito uključivanje prisilnog braka i nezakonitog posvajanja na nepotpun popis oblika iskorištavanja u članku 2. stavku 3. Time će se pravni sustavi država članica, kao i njihova tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudna tijela, bolje pripremiti za djelotvorno suzbijanje trgovine ljudima u svrhu tih dvaju oblika iskorištavanja.

Elementi kaznenih djela trgovine ljudima definirani u Direktivi sastoje se od namjernih djela i sredstava iz članka 2. stavka 1. te oblika iskorištavanja iz članka 2. stavka 3. Postojeće odredbe ne upućuju na to trebaju li se takvi elementi počiniti na internetu ili izvan njega kako bi bili kriminalizirani i kažnjeni.

Svi dionici, uključujući tijela za izvršavanje zakonodavstva, međunarodne organizacije i organizacije civilnog društva, vrlo su zabrinuti zbog sve većeg broja kaznenih djela počinjenih ili omogućenih upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija. One služe kao platforma za počinjenje namjernih djela (vrbovanje, organiziranje prijevoza ili prijevoz, prevođenje, skrivanje ili primanje osoba, uključujući razmjenu ili prijenos kontrole nad tim osobama), barem neka od sredstava (prisila, prijevara, obmana, zlouporaba ovlasti ili položaja bespomoćnosti, davanje ili primanje plaćanja ili koristi da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom) ili neke od oblika iskorištavanja (posebno seksualnog iskorištavanja).

U tom smislu Komisija predlaže dodavanje novog članka 2.a, u kojem se izričito navodi da namjerna djela i sredstva iz članka 2. stavka 1., kao i oblici iskorištavanja kako su definirani u članku 2. stavku 3., uključuju djela počinjena upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Time će se osigurati da se internetska dimenzija kaznenog djela uzme u obzir za svaki element kaznenih djela trgovine ljudima.

Trenutačno se člankom 6. utvrđuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se na pravnu osobu, koja se smatra odgovornom za kaznena djela trgovine ljudima, primijene učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije koje uključuju kaznene ili nekaznene novčane kazne. U članku 6. dodaje se da takve sankcije mogu uključivati pet mjera koje države članice nisu obvezne prenijeti: (a) izuzeće prava na državne naknade ili potpore; (b) privremena ili trajna zabrana obavljanja gospodarskih djelatnosti; (c) uspostavljanje sudskog nadzora; (d) sudski nalog za likvidaciju; (e) privremeno ili trajno zatvaranje poslovnih prostorija koje su korištene za počinjenje kaznenog djela.

Procjenom prenošenja ovoga članka ustanovljeno je da je, iako sve države članice imaju kaznene ili nekaznene novčane kazne (u skladu s obveznim dijelom odredbe), samo manji broj država članica prenio sve neobvezne mjere, da je većina država članica prenijela samo neke, a nekoliko država članica nije prenijelo nijednu. Komisija smatra da je ključno pojačati djelovanje protiv pravnih osoba u čijem su interesu počinjena kaznena djela trgovine ljudima. Donošenjem obveznog režima jača se kaznenopravni aspekt tih mjera. Međutim, potreban je proporcionalan pristup u skladu s važećim člankom 6.

Komisija stoga predlaže izmjenu članka 6. tako da se umjesto popisa neobveznih sankcija utvrdi da učinkovita, proporcionalna i odvraćajuća sankcija, prema potrebi, uključuje izuzeće prava na državne naknade, potpore ili subvencije i privremeno ili trajno zatvaranje poslovnih objekata koji su korišteni za počinjenje kaznenih djela. To je režim koji se primjenjuje kad se pravne osobe smatraju odgovornima za standardno kazneno djelo trgovine ljudima. Dodavanjem subvencija dopunjuje se i proširuje trenutačni neobvezni popis sankcija kako bi se spriječilo da pravne osobe osuđene za kaznena djela trgovine ljudima primaju takve oblike javne pomoći.

Dodaje se stavak 2. za slučajeve u kojima se pravne osobe smatraju odgovornima za kazneno djelo otežano nekom od okolnosti koja je navedena u članku 4. stavku 2. U takvim slučajevima sankcije pravnim osobama prema potrebi uključuju: privremenu ili trajnu zabranu obavljanja gospodarskih djelatnosti, uspostavljanje sudskog nadzora i sudski nalog za likvidaciju.

Ovim pristupom Komisija nastoji režime sankcija protiv pravnih osoba učiniti obveznima radi jačanja kaznenopravnog odgovora protiv pravnih osoba koje su uključene u kaznena djela trgovine ljudima. Koristi se istim mjerama koje su neobvezne u trenutačnom članku 7. Ovakvim pristupom osigurava se proporcionalnost jer se njime predviđaju dvije stroge sankcije za standardna kaznena djela i tri strože sankcije za teška kaznena djela. Dodavanjem dijela „prema potrebi” prije dvaju režima sankcija osigurava se poštovanje načela proporcionalnosti i diskrecijske ovlasti pravosudnih tijela država članica.

Trenutačno se člankom 11. stavkom 4. zahtijeva da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uvele odgovarajuće mehanizme s ciljem ranog otkrivanja žrtava, pomoći i podrške žrtvama u suradnji s odgovarajućim organizacijama za potporu žrtvama. Oni se nazivaju i mehanizmima upućivanja.

Komisija je 2020. izvijestila da su gotovo sve države članice uvele takve formalne ili neformalne mehanizme 23 . Oni se na nacionalnoj razini mogu znatno razlikovati. Razlike u strukturi i praksi mogu otežati ili usporiti upućivanje žrtava odgovarajućim službama za pomoć, podršku i zaštitu, posebno u prekograničnom kontekstu kad su žrtve otkrivene u zemlji u kojoj nisu bile iskorištavane ili kad su iskorištavane u više od jedne zemlje. Komisija predlaže da države članice formaliziraju uvođenje svojih nacionalnih mehanizama upućivanja na temelju zakona i drugih propisa i da imenuju nacionalne kontaktne točke za upućivanje žrtava trgovine ljudima. Kako bi se to postiglo, ovaj je zahtjev uključen izmjenom članka 11. stavka 4.

Očekuje se da će se ovim Prijedlogom dodatno pojednostavniti praksa nacionalnih mehanizama upućivanja radi lakšeg upućivanja žrtava u prekograničnim slučajevima. To će se dopuniti izradom smjernica o minimalnim zahtjevima za nacionalne mehanizme upućivanja, što će pridonijeti daljnjem usklađivanju njihove strukture i prakse. Izmjena članka 11. stavka 4. također je prvi korak prema uspostavi Europskog mehanizma upućivanja u skladu sa Strategijom EU-a za suzbijanje trgovine ljudima 2021.–2025.

Trenutačno se člankom 18. stavkom 4. zahtijeva da države članice razmotre poduzimanje mjera kako bi se kao kazneno djelo kažnjavalo korištenje uslugama čiji je predmet iskorištavanje, uz znanje da je osoba žrtva kaznenog djela trgovine ljudima. To je neobvezna odredba koju države članice nisu bile obvezne prenijeti.

Iako je ovaj pristup državama članicama omogućio fleksibilnost, opseg prenošenja te odredbe kreće se od potpunog neprenošenja do prenošenja ograničenog na neke oblike iskorištavanja te od potpunog prenošenja do donošenja strožih mjera. Takva neusklađenost može utjecati na prekograničnu suradnju među državama članicama koje primjenjuju različite pristupe. Osim toga, u procjeni učinka smatralo se da djelovanje usmjereno na smanjenje potražnje može uključivati korak naprijed u kaznenopravnom odgovoru. Očekuje se da će se usmjerenošću na potražnju u područjima koja potiču sve oblike iskorištavanja smanjiti broj slučajeva i žrtava. Evaluacija Direktive pokazala je da je 19 država članica donijela zakonodavstvo kojim se kriminalizira svjesno korištenje uslugama iskorištavanih žrtava trgovine ljudima u svim oblicima iskorištavanja 24 ili zakonodavstvo kojim se izravno ili neizravno kriminalizira svjesno korištenje uslugama žrtava seksualnog iskorištavanja 25 .

Komisija predlaže da se državama članica uvede obveza da kao kazneno djelo definiraju korištenje uslugama čiji je predmet iskorištavanje, uz znanje da je osoba žrtva kaznenog djela trgovine ljudima. To se postiže brisanjem članka 18. stavka 4. i dodavanjem novog članka 18.a s istim tekstom trenutačnog članka 18. stavka 4., ali bez mogućnosti da države članice „razmotre” kriminalizaciju.

Očekuje se da će ova zakonodavna izmjena dovesti do daljnjeg usklađivanja kaznenopravnog odgovora radi smanjenja potražnje, među ostalim zahtijevanjem da države članice primjenjuju nova pravila na sve oblike iskorištavanja te da će pozitivno utjecati na suradnju u prekograničnim slučajevima.

U stavku 2. zahtijeva se da države članice poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da kaznena djela svjesnog korištenja uslugama iskorištavanih žrtava trgovine ljudima budu kažnjiva učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznama i sankcijama.

U predloženom članku 23. stavku 3. uvodi se zahtjev da Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće u kojem ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice poduzele potrebne mjere kako bi se uskladile s novim pravilima o svjesnom korištenju uslugama iskorištavanih žrtava trgovine ljudima, kao i o učinku takvih mjera. Izvješće se podnosi [u roku od pet godina nakon roka za prenošenje]. Time će se osigurati odgovarajuća procjena i izvješćivanje o mjerama koje je predložila Komisija nakon odgovarajućeg razdoblja koje omogućuje analizu prenošenja i učinka novih pravila.

Trenutačno se člankom 19. propisuje da nacionalni izvjestitelji i jednakovrijedni mehanizmi izvršavaju zadaće koje uključuju prikupljanje statističkih podataka i izvješćivanje svake dvije godine o postignutom napretku u suzbijanju trgovine ljudima koje provodi Europska komisija. Podaci se na razini EU-a prikupljaju svake dvije godine u skladu s člancima 19. i 20.

Međutim, evaluacijom Direktive ustanovljeno je da i dalje postoje znatni nedostaci u prikupljanju podataka, posebno o kaznenopravnim pokazateljima i o kaznenim djelima korištenja uslugama iskorištavanih žrtava trgovine ljudima te da se relevantni statistički podaci često objavljuju znatno nakon kraja razdoblja izvješćivanja (obično otprilike dvije godine kasnije).

Stoga Komisija predlaže da se novim člankom 19.a, u kojem se navode pokazatelji za takvo prikupljanje podataka, uvede zahtjev da države članice svake godine prikupljaju podatke o trgovini ljudima i da ih dostavljaju Komisiji. U njegovu prvom stavku navodi se da su države članice obvezne prikupljati podatke radi praćenja učinkovitosti svojih sustava u suzbijanju kaznenih djela trgovine ljudima. U stavku 2. navodi se minimalan skup pokazatelja koji bi trebali biti dio tih podataka (broj registriranih žrtava trgovine ljudima, broj osoba osumnjičenih, kazneno progonjenih i osuđenih za kaznena djela iz članka 2. i predloženog članka 18.a i razina razvrstavanja podataka.

Stavkom 3. utvrđuje se da su države članice svake godine do 1. srpnja obvezne dostaviti Komisiji statističke podatke iz stavka 2. za prethodnu godinu u standardnom formatu koji odredi Komisija. Kako bi statistički podaci bili što prije na raspolaganju, članak 19.a trebao bi se početi primjenjivati od datuma stupanja na snagu Direktive o izmjeni.