1.   Svaka agencija za plaćanja vodi računovodstvenu dokumentaciju koja obuhvaća samo rashode i prihode navedene u članku 5. stavku 1. te člancima 6. i 45. Uredbe (EU) 2021/2116 i korištenje sredstava koja su joj dana na raspolaganje radi pokrivanja odgovarajućih rashoda. Ta računovodstvena dokumentacija mora omogućiti razlikovanje i odvojeno pružanje financijskih podataka za fondove.

Države članice Komisiji na njezin zahtjev stavljaju na raspolaganje informacije o ostvarenom rashodu i primljenom namjenskom prihodu.

2.   Agencije za plaćanja država članica koje nisu uvele euro vode računovodstvenu dokumentaciju koja obuhvaća iznose izražene u valuti u kojima je rashod nastao, a prihod bio primljen. Međutim, kako bi se omogućilo konsolidiranje svih njihovih rashoda i prihoda, one moraju biti u mogućnosti pružiti odgovarajuće podatke u nacionalnim valutama i u eurima.

3.   U pogledu EPFRR-a svaka agencija za plaćanja vodi računovodstvenu dokumentaciju koja omogućuje identificiranje svih operacija za svaki plan i svaku intervenciju. Takva računovodstvena dokumentacija osobito uključuje:

1.   Iznos plaćanja koji se dodjeljuje korisniku u okviru EFJP-a određuju države članice u okviru sustavâ kontrola iz glave IV. Uredbe (EU) 2021/2116.

2.   Ostvareni rashodi koji se prijavljuju EFJP-u obuhvaćaju kazne primijenjene u okviru sustavâ kontrola država članica u slučaju nesukladnosti.

3.   Iznos koji proizlazi iz primjene stavka 2. namijenjen je vrstama intervencija u obliku izravnih plaćanja iz članka 16. Uredbe (EU) 2021/2115 i programima za najudaljenije regije Unije i manje egejske otoke kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 228/2013 odnosno Uredbi (EU) br. 229/2013 kao osnova za smanjenje plaćanja iz članka 17. Uredbe (EU) 2021/2115 i za primjenu financijske discipline iz članka 17. Uredbe (EU) 2021/2116.

4.   Iznos koji proizlazi iz primjene stavka 2. i u posebnom slučaju izravnih plaćanja i programa iz stavka 3. iznos koji proizlazi iz primjene stavaka 2. i 3. čine iznos koji treba prijaviti Komisiji.

5.   Rashodi prijavljeni EFJP-u služe kao osnova za provjeru financijskih gornjih granica utvrđenih pravom Unije.

6.   Iznos koji proizlazi iz primjene stavaka 2. i 3. služi kao osnova za izračun administrativnih kazni u odnosu na uvjetovanost kako je navedeno u glavi IV. poglavljima IV. i V. Uredbe (EU) 2021/2116.

7.   Odstupajući od stavka 3., države članice mogu korisnicima isplaćivati predujmove za izravna plaćanja bez primjene stope prilagodbe u okviru mehanizma financijske discipline iz članka 17. Uredbe (EU) 2021/2116 u pogledu zahtjeva za potporu za određenu godinu. U preostalom iznosu plaćanja koji će se dodjeljivati korisnicima od 1. prosinca uzima se u obzir stopa prilagodbe financijske discipline koja se primjenjivala u tom trenutku na ukupan iznos izravnih plaćanja u odgovarajućoj kalendarskoj godini.

1.   U skladu s člankom 90. stavkom 1. točkom (c) podtočkama i. i ii. Uredbe (EU) 2021/2116, države članice Komisiji elektronički šalju informacije i dokumente o rashodima i namjenskim prihodima iz članaka 11. i 12. ove Uredbe, a posebno izjavu o rashodima sastavljenu u skladu sa stavkom 2. ovog članka, najkasnije do sedmog dana svakog mjeseca.

Međutim, informacije o ostvarenom rashodu i namjenskom prihodu primljenom između 1. i 15. listopada šalju se najkasnije do 25. listopada.

Sve relevantne informacije dostavljaju se na temelju predloška koji je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama putem informacijskih sustava.

2.   Izjava o rashodima iz stavka 1. sastoji se barem od sljedećeg:

3.   Sve financijske informacije potrebne na temelju ovog članka priopćuju se u eurima.

1.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe o izjavama o rashodima i prihodima koji se odnose na javno skladištenje iz članka 12., rashod i namjenski prihod prijavljen od strane agencija za plaćanja u vezi s danim mjesecom odgovara stvarno izvršenim plaćanjima i primicima tijekom tog mjeseca.

Taj rashod i prihod knjiže se u računima EFJP-a u pogledu odgovarajuće financijske godine.

Međutim:

2.   Rashod i namjenski prihod uzimaju se u obzir na datum na koji je iznos bio plaćen s računa ili uplaćen na račun agencije za plaćanja. Međutim, za plaćanja, datum koji se uzima u obzir može biti datum na koji je predmetna agencija izdala nalog za plaćanje i poslala ga financijskoj ustanovi ili korisniku. Svaka agencija za plaćanja koristi istu metodu tijekom cijele financijske godine.

3.   Nalozi za plaćanje koji nisu izvršeni i plaćanja, koja su teretila račun te zatim vraćena, u računima se prikazuju kao odbici od rashoda u vezi s mjesecom tijekom kojeg je agenciji za plaćanja prijavljeno neizvršenje ili storniranje plaćanja.

4.   Ako su dospjela plaćanja iz EFJP-a opterećena potraživanjima, smatra se da su izvršena u cijelosti u svrhu primjene stavka 1.:

1.   Pri sastavljanju izjava o rashodima koji se odnose na javno skladištenje u obzir se uzimaju one operacije koje agencija za plaćanja uknjiži na kraju danog mjeseca, a koje su se dogodile od početka obračunske godine u smislu članka 3. stavka 3. prvog podstavka točke (a) Delegirane uredbe (EU) 2022/127 pa do kraja predmetnog mjeseca.

2.   Takve izjave o rashodima sadržavaju vrijednosti i iznose određene u skladu s člancima 17. i 18. ove Uredbe i člankom 4. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 906/2014 (14) koje su agencije za plaćanja knjižile tijekom mjeseca koji slijedi nakon onog na koji se te operacije odnose.

Međutim:

1.   Na temelju podataka poslanih u skladu s člankom 10. stavkom 1. ove Uredbe, Komisija odlučuje izvršiti mjesečna plaćanja u skladu s člankom 21. stavkom 3. Uredbe (EU) 2021/2116 ne dovodeći u pitanje ispravke koji se mogu izvršiti naknadnim odlukama u skladu s člancima 53., 54. i 55. te uredbe i uzimajući u obzir smanjenja i suspenzije o kojima je odlučeno u skladu s člancima od 39. do 42. te uredbe.

2.   Ako ukupni rashodi koje su države članice objavile za sljedeću financijsku godinu premašuju tri četvrtine ukupnih odobrenih sredstava EFJP-a za tekuću financijsku godinu, unaprijed preuzete obveze iz članka 11. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 te odgovarajuća mjesečna plaćanja odobravaju se razmjerno izjavama o rashodima, do maksimalnog iznosa od 75 % odobrenih sredstava za tekuću financijsku godinu. Komisija u odlukama o naknadnim nadoknadama uzima u obzir saldo iznosa koji nisu nadoknađeni državama članicama.

1.   Agencije za plaćanja Komisiji dostavljaju sljedeće:

2.   Za obavješćivanje i razmjenu podataka te sastavljanje dokumenata koji se odnose na rashode za javne intervencije upotrebljavaju se odgovarajući informacijski sustavi iz članka 25.

1.   Evidencije zaliha predviđene člankom 3. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Delegirane uredbe (EU) 2022/127 moraju sadržavati sljedeće kategorije elemenata, odvojeno prikazane:

2.   Financijski računi iz članka 3. stavka 3. prvog podstavka točke (a) Delegirane uredbe (EU) 2022/127 moraju sadržavati sljedeće:

1.   Elementi iz članka 16. knjiže se za količine, vrijednosti, iznose i prosječne vrijednosti koje su stvarno utvrdile agencije za plaćanja ili za vrijednosti i iznose izračunate na temelju paušalnih iznosa koje određuje Komisija.

2.   Evidencije i izračuni iz stavka 1. podliježu primjeni sljedećih pravila:

3.   Ispravci koje je izvršila Komisija u vezi elemenata iz članka 16. za tekuću obračunsku godinu, dostavljaju se Odboru za poljoprivredne fondove. Mogu se dostaviti državama članicama prilikom odluke o mjesečnim plaćanjima ili, ako ne tada, prilikom odluke o poravnanju računa. Agencije za plaćanja knjiže ih sukladno uvjetima te odluke.

1.   Razne stavke rashoda i prihoda knjiže se na datum kad je došlo do fizičke mjere na temelju mjere javne intervencije, uz primjenu tečaja kako je navedeno u članku 3. stavku 2. Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014.

Međutim, u slučajevima navedenima u nastavku primjenjuju se sljedeći datumi:

2.   Razni elementi koji se odnose na fizičko kretanje proizvoda i upravljanje zalihama knjiže se na datum kad se provodi fizička mjera na temelju interventne mjere.

Međutim, u slučajevima navedenima u nastavku primjenjuju se sljedeći datumi:

1.   Iznosi koji se financiraju prema interventnim mjerama na koje se odnosi članak 2. Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014 određuju se na temelju računa koje sastavljaju i vode agencije za plaćanja u skladu s člankom 3. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Delegirane uredbe (EU) 2022/127, i u kojima se upisuju i zadužuju razne stavke rashoda i prihoda iz članka 16. ove Uredbe vodeći prema potrebi računa o iznosima rashoda određenih sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom.

2.   Agencije za plaćanja ili koordinacijska tijela Komisiji će elektroničkim putem svakog mjeseca i svake godine, na temelju predloška koji je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama putem informacijskih sustava, dostaviti informacije potrebne za financiranje rashoda javnog skladištenja, kao i račune koji pokazuju rashode i prihode koji se odnose na javno skladištenje u obliku tablica, do datuma predviđenog člankom 10. stavkom 1. i do datuma predviđenog člankom 33. stavkom 2.

1.   Financiranje iz EFJP-a u okviru interventnih mjera iz članka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014 jednako je rashodima koji su izračunati na temelju informacija dobivenih od agencije za plaćanja, nakon oduzimanja svih prihoda proizašlih iz interventnih mjera, potvrđenih informacijskim sustavom koji je uspostavila Komisija i koje su agencije za plaćanja uključile u svoju izjavu o rashodima sastavljenu u skladu s člankom 12. ove Uredbe.

2.   Iznosi vraćeni u skladu s člankom 53. Uredbe (EU) 2021/2116 i iznosi primljeni ili vraćeni od strane prodavatelja, kupaca i skladištara koji zadovoljavaju kriterije iz članka 45. te uredbe, prijavljuju se u proračun EFJP-a u skladu s člankom 10. stavkom 2. točke (a) ove Uredbe.

1.   Agencije za plaćanja prijavljuju rashode i iznose čiji je povrat osiguran za svaku vrstu intervencije u području ruralnog razvoja i tehničku pomoć u okviru strateškog plana u okviru ZPP-a, kako je navedeno u članku 118. Uredbe (EU) 2021/2115 za svako referentno razdoblje iz stavka 2. ovog članka, na temelju predloška koji je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama putem informacijskih sustava.

Za svaki strateški plan u okviru ZPP-a agencije za plaćanja u izjavi o rashodima navode barem sljedeće:

Ostvareni rashodi koji se prijavljuju EPFRR-u obuhvaćaju kazne primijenjene u okviru sustava upravljanja i kontrola država članica u slučaju nesukladnosti.

2.   Nakon što Komisija odobri strateški plan u okviru ZPP-a, države članice Komisiji dostavljaju, u skladu s člankom 90. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom i. Uredbe (EU) 2021/2116, svoje izjave o rashodima u sljedećim rokovima:

Ako u državi članici strateški plan u okviru ZPP-a provodi više agencija za plaćanja, koordinacijsko tijelo osigurava da se izjave o rashodima šalju istog dana.

Međutim, svi rashodi koje su agencije za plaćanja platile korisnicima u skladu s člankom 86. Uredbe (EU) 2021/2115 do kraja zadnjeg razdoblja, kako je navedeno u prvom podstavku ovog stavka, prije odobrenja strateškog plana u okviru ZPP-a iz članka 118. Te uredbe izvršeni su na odgovornost država članica i prijavljuju se Komisiji u prvoj izjavi o rashodima nakon donošenja plana. Iznosi čiji je povrat osiguran za odgovarajuće razdoblje, iz stavka 1. drugog podstavka točaka (d) i (e) ovog članka, isto se tako prijavljuju u toj izjavi. Isto se pravilo primjenjuje mutatis mutandis u slučaju izmjene strateškog plana u okviru ZPP-a iz članka 119. Uredbe (EU) 2021/2115 osim u slučaju prilagodbi plana financiranja iz članka 23. ove Uredbe.

Kad je riječ o financijskim instrumentima uspostavljenima u skladu s člankom 58. Uredbe (EU) 2021/1060 i člankom 80. Uredbe (EU) 2021/2115, rashodi se prijavljuju u financijskoj godini u kojoj su ispunjeni uvjeti iz članka 32. stavaka 3. i 4. Uredbe (EU) 2021/2116, a agencija za plaćanja ih je ostvarila prije kraja financijske godine.

Sve financijske informacije potrebne na temelju ovog članka priopćuju se u eurima.

1.   Doprinos Unije koji se plaća u pogledu prihvatljivih javnih rashoda, isključujući dodatno nacionalno financiranje iz članka 115. stavka 5. Uredbe (EU) 2021/2115, navodi se u planu financiranja koji je na snazi prvog dana referentnog razdoblja i izračunava se u odnosu na strateške planove u okviru ZPP-a iz članka 118. te uredbe kako slijedi:

U izračunu se uzimaju u obzir ispravci doprinosa Unije kako su prijavljeni u izjavi o rashodima za to razdoblje.

2.   Ne dovodeći u pitanje gornju granicu predviđenu člankom 30. stavkom 2. Uredbe (EU) 2021/2116, ako kombinirani ukupni iznos doprinosa Unije koji je plaćen za strateški plan u okviru ZPP-a premašuje doprinos za određenu vrstu intervencije, iznos koji se plaća smanjuje se na iznos programiran za tu vrstu intervencije. Svaki doprinos Unije isključen kao posljedica toga može se platiti kasnije pod uvjetom da su države članice Komisiji dostavile prilagođeni plan financiranja i da ga je ona prihvatila.

1.   Komisija utvrđuje informacijske sustave koji omogućuju elektroničku razmjenu dokumenata i informacija između nje i država članica za slanje i pregledavanje informacija predviđenih člankom 90. Uredbe (EU) 2021/2116 te potrebne pojedinosti o njihovoj primjeni. Ona obavješćuje države članice putem Odbora za poljoprivredne fondove o općim uvjetima za provedbu tih sustava.

2.   Informacijski sustavi iz stavka 1. osobito su u mogućnosti obraditi:

3.   Oblik i sadržaj dokumenata iz članaka 10., 18., 19., 21., 22., 23. i 32. određuje Komisija na temelju predložaka koje stavlja na raspolaganje državama članicama putem informacijskih sustava.

Komisija ažurira i prilagođava te predloške nakon što je obavijestila Odbor za poljoprivredne fondove.

4.   Informacijski sustavi iz stavka 1. mogu sadržavati alate koji su Komisiji potrebni za pohranu podataka i upravljanje računima fondova.

5.   Sama agencija za plaćanja ili tijelo na koje je ta funkcija prenesena dostavlja, unosi i ažurira podatke o financijskim transakcijama u informacijskim sustavima iz stavka 1. koji su pod odgovornošću agencije za plaćanja, a prema potrebi, putem koordinacijskih tijela akreditiranih u skladu s člankom 9. stavkom 4. i člankom 10. Uredbe (EU) 2021/2116.

6.   Ako se za dokument poslan u skladu s člankom 90. stavkom 1. točkom (c) podtočkama i. i iii. Uredbe (EU) 2021/2116 ili postupak u informacijskim sustavima zahtijevaju potpis ili odobrenje ovlaštene osobe u jednoj ili više faza tog postupka, obvezni elektronički potpis ili odobrenje primjenjuju se u skladu s Uredbom (EU) br. 910/2014.

7.   Elektronički i digitalizirani dokumenti pohranjuju se tijekom cjelokupnog razdoblja predviđenog člankom 3. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Delegirane uredbe (EU) 2022/127.

8.   Kad dođe do kvara informacijskog sustava ili ne postoji stabilna veza, država članica, uz prethodnu suglasnost Komisije i pod uvjetima koje je ona utvrdila, može poslati dokumente u drugom obliku.

1.   Akreditirane agencije za plaćanja ili akreditirano koordinacijsko tijelo unose izjave o rashodima za fondove u obliku strukturiranih podataka na temelju predloška koji je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama putem informacijskih sustava.

2.   Izjave o rashodima EFJP-a i EPFRR-a i namjenskim prihodima EFJP-a u vezi s određenim razdobljem mogu sadržavati ispravke podataka prijavljenih u vezi s prethodnim razdobljima iste financijske godine.

3.   Rashodi EFJP-a i EPFRR-a i namjenski prihodi koje treba knjižiti u određenoj financijskoj godini i koji nisu uključeni u mjesečne i privremene izjave mogu se ispraviti samo u godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji koja se šalje Komisiji u skladu s člankom 90. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom iii. Uredbe (EU) 2021/2116.

4.   Doprinos Unije plaća Komisija, ovisno o raspoloživim sredstvima, na račun(e) koje je otvorila svaka država članica.

5.   Svaka država članica Komisiji dostavlja naziv ili broj(eve) računa u skladu s formatom koji joj je Komisija stavila na raspolaganje.

1.   Nakon procjene obrazloženja koje je dostavila država članica u kontekstu pregleda uspješnosti iz članka 135. Uredbe (EU) 2021/2115, Komisija može zatražiti od predmetne države članice da dostavi akcijski plan kako je navedeno u članku 41. Uredbe (EU) 2021/2116. Država članica dostavlja akcijski plan u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva Komisije. U tom akcijskom planu država članica predlaže konkretne korektivne mjere za uklanjanje nedostataka i utvrđuje intervencije koje utječu na uspješnost strateškog plana u okviru ZPP-a, posebno u pogledu odstupanja od ključnih etapa utvrđenih za postizanje specifičnih ciljeva iz članka 6. stavka 1. Uredbe (EU) 2021/2115. Korektivne mjere opisuju se dovoljno detaljno kako bi Komisija mogla procijeniti je li akcijski plan prikladan za ispravljanje tih nedostataka, uključujući, prema potrebi, mjere za poboljšanje uspješnosti predmetnih intervencija.

2.   Država članica za svaku mjeru određuje planirani rok provedbe koji ne smije biti dulji od dvije godine od trenutka pokretanja akcijskog plana. Kako bi se omogućilo preispitivanje očekivanog vremenskog okvira za provedbu akcijskog plana, država članica utvrđuje i pokazatelje napretka u odnosu na taj rok za najmanje svaka tri mjeseca trajanja akcijskog plana.

3.   U roku od dva mjeseca od primitka akcijskog plana predmetne države članice Komisija, prema potrebi, pismeno obavješćuje tu državu članicu o svojim prigovorima na dostavljeni akcijski plan i zahtijeva njegovu izmjenu. Predmetna država članica dostavlja daljnja pojašnjenja ili ažurirani akcijski plan u roku od dva mjeseca od primitka primjedbi Komisije.

4.   Nakon razdoblja iz stavka 3., Komisija u roku od dva mjeseca pisanim putem obavješćuje državu članicu o tome smatra li da je akcijski plan dostatan za uklanjanje nedostataka koji utječu na uspješnost strateškog plana u okviru ZPP-a. U slučaju pozitivne ocjene, datum kad je država članica zaprimi smatra se datumom početka provedbe akcijskog plana. Datumom početka provedbe ne dovodi se u pitanje mogućnost da predmetna država članica ranije započne s provođenjem korektivnih mjera. U slučaju negativne ocjene Komisija obavješćuje predmetnu državu članicu o svojoj namjeri u pogledu suspenzije plaćanja iz članka 41. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/2116.

5.   Države članice pripremaju akcijske planove i izvješćuju o napretku njihove provedbe u skladu s odgovarajućim predloškom koji je dostavila Komisija u trenutku podnošenja godišnjeg izvješća o uspješnosti u skladu s člankom 9. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (b) Uredbe (EU) 2021/2116. Predložak je dostupan i upotrebljava se u elektroničkom obliku.

1.   Država članica podnosi akcijski plan iz članka 42. Uredbe (EU) 2021/2116 u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva Komisije. Predmetna država članica u svojem akcijskom planu predlaže konkretne mjere za uklanjanje svih ozbiljnih nedostataka koje je navela Komisija. Korektivne mjere opisuju se na odgovarajući način kako bi Komisija mogla procijeniti je li akcijski plan dostatan za uklanjanje nedostataka.

2.   Za svaku mjeru država članica određuje planirani rok provedbe koji ne smije biti dulji od dvije godine od datuma pokretanja akcijskog plana. Kako bi se omogućilo preispitivanje pokazatelja napretka, država članica utvrđuje i ključne etape u odnosu na taj rok za najmanje svaka tri mjeseca trajanja akcijskog plana.

3.   U roku od dva mjeseca od primitka akcijskog plana predmetne države članice Komisija, prema potrebi, pismeno obavješćuje tu državu članicu o svojim prigovorima na dostavljeni akcijski plan i zahtijeva njegovu izmjenu. Predmetna država članica dostavlja daljnja pojašnjenja ili ažurirani akcijski plan u roku od dva mjeseca od primitka primjedbi Komisije. U opravdanim slučajevima to se razdoblje može produljiti.

4.   Nakon razmjene podataka iz stavka 3. i najkasnije dva mjeseca od primitka posljednjeg priopćenja države članice, Komisija je pisanim putem obavješćuje o svojoj ocjeni. U slučaju pozitivne ocjene, datum kad je država članica zaprimi smatra se datumom početka provedbe akcijskog plana. Datumom početka provedbe ne dovodi se u pitanje mogućnost da predmetna država članica ranije započne s provođenjem korektivnih mjera. U slučaju negativne ocjene zbog očito nedovoljnog akcijskog plana Komisija obavješćuje predmetnu državu članicu o svojoj namjeri u pogledu suspenzije plaćanja iz članka 42. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/2116.

5.   Ako nije ostvaren dovoljan napredak u provedbi akcijskog plana ili ako on nije dostavljen u skladu s pisanim zahtjevom Komisije, Komisija obavješćuje predmetnu državu članicu o svojoj namjeri u pogledu suspenzije plaćanja iz članka 42. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/2116.

6.   Za opetovane ozbiljne nedostatke otkrivene u izvješćima o ocjeni kvalitete iz članka 68. stavka 3., članka 69. stavka 6. i članka 70. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/2116, Komisija zahtijeva akcijski plan u skladu s člankom 42. stavkom 1. te uredbe ako se u drugoj godini zaredom utvrde isti nedostaci bez poboljšanja.

7.   Države članice pripremaju akcijske planove i izvješćuju o napretku u njihovoj provedbi u skladu s odgovarajućim predloškom koji izrađuje Komisija. Predložak je dostupan i upotrebljava se u elektroničkom obliku.

1.   Za sva neopravdana plaćanja nakon pojave nepravilnosti ili nepažnje države članice uspostavljaju sustav kojim se osigurava zahtjev za povrat od korisnika u razumnom roku nakon što je, ako je primjenjivo, agencija za plaćanja ili tijelo odgovorno za povrat primilo izvješće o kontroli ili sličan dokument u kojem se navodi da je došlo do nepravilnosti. Sustav osigurava da se odgovarajući iznosi evidentiraju u knjizi dužnika agencije za plaćanja u trenutku podnošenja zahtjeva za povrat.

2.   Države članice uspostavljaju sustav kojim se osigurava da se postupci povrata, uključujući izračun kamata u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonima i drugim propisima iz članka 59. stavka 1. Uredbe (EU) 2021/2116, prijeboj i naplatu neopravdano isplaćenih iznosa, pokrenu i prate pravodobno. Osigurava se praćenje duga u skladu s primjenjivim nacionalnim postupkom povrata, a iznosi za koje je osiguran povrat pravodobno se vraćaju u fondove.

3.   Ispravak duga prema fondovima provodi se samo ako je konačnim upravnim ili pravnim instrumentom zabilježeno nepostojanje nepravilnosti.

4.   Države članice propisno obrazlažu otpis duga i odluku o nepokretanju povrata duga u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima.

1.   Godišnja računovodstvena dokumentacija iz članka 90. stavka 1. prvog podstavka točke (c) podtočke iii. Uredbe (EU) 2021/2116 sadržava:

2.   Godišnja računovodstvena dokumentacija temelj je za godišnje izvješće o uspješnosti koje se podnosi u skladu s člankom 134. Uredbe (EU) 2021/2115.

1.   Za potrebe poravnanja računa u skladu s člancima 53. i 54. Uredbe (EU) 2021/2116, svaka država članica dostavlja Komisiji:

Država članica na zahtjev Komisije dostavlja potpune evidencije svih računovodstvenih informacija koje su potrebne u svrhu statistike i kontrole povezane s rashodima u pogledu mjera utvrđenih u uredbama (EU) br. 228/2013, (EU) br. 229/2013, (EU) br. 1308/2013 i (EU) br. 1144/2014. Komisija utvrđuje oblik i sadržaj računovodstvenih informacija.

2.   Dokumenti iz stavka 1. dostavljaju se Komisiji najkasnije do 15. veljače u godini koja slijedi nakon završetka financijske godine na koju se odnose. Dokumenti se dostavljaju u elektroničkom obliku u skladu s formatom i uvjetima koje utvrđuje Komisija u skladu s člankom 25.

Ti dokumenti imaju obvezan elektronički potpis u smislu Uredbe (EU) br. 910/2014.

3.   Na zahtjev Komisije ili na inicijativu države članice, daljnje informacije u vezi s poravnanjem računa mogu se dostaviti Komisiji u roku koji utvrdi Komisija uzimajući u obzir opseg posla potrebnog za pribavljanje navedenih informacija. U nedostatku tih informacija, Komisija može provesti poravnanje računa na temelju informacija koje su joj dostupne.

4.   U opravdanim slučajevima Komisija može prihvatiti zahtjev za kasniju dostavu informacija ako joj se zahtjev dostavi prije isteka roka navedene dostave.

1.   Popratna dokumentacija o financiranim rashodima i namjenskim prihodima koje naplaćuje EFJP na raspolaganju su Komisiji u razdoblju od tri godine od godine u kojoj Komisija poravna račune za predmetnu financijsku godinu u skladu s člankom 53. Uredbe (EU) 2021/2116.

2.   Popratna dokumentacija o financiranim rashodima i namjenskim prihodima koje naplaćuje EPFRR na raspolaganju su Komisiji u razdoblju od najmanje tri godine od godine u kojoj agencija za plaćanja izvrši konačnu isplatu.

3.   U slučaju nepravilnosti ili nepažnje, popratna dokumentacija iz stavaka 1. i 2. na raspolaganju je Komisiji u razdoblju od najmanje tri godine od godine u kojoj je u cijelosti osiguran povrat sredstava od korisnika te su ona uplaćena na račun fondova.

4.   Popratna dokumentacija o ostvarenjima koja odgovaraju rashodima prijavljenima u okviru EFJP-a na temelju Uredbe (EU) 2021/2115 i u okviru EPFRR-a na raspolaganju je Komisiji najmanje tri godine nakon godine u kojoj su prijavljeni završni rashodi u okviru strateških planova u okviru ZPP-a u skladu s Uredbom (EU) 2021/2115.

5.   U slučaju postupka potvrđivanja sukladnosti iz članka 55. Uredbe (EU) 2021/2116, popratna dokumentacija navedena u stavcima 1. i 2. ovog članka na raspolaganju je Komisiji u razdoblju od najmanje jedne godine od godine u kojoj je navedeni postupak završen ili, u slučaju da je odluka o sukladnosti predmet sudskog postupka pred Sudom Europske unije, najmanje godinu dana od godine u kojoj je postupak završen.

6.   Popratna dokumentacija iz stavaka 1. do 5. na raspolaganju je Komisiji u pisanom obliku, u elektroničkom obliku i/ili u oba oblika.

Dokumentacija se može čuvati samo u elektroničkom obliku ako je nacionalnim zakonodavstvom države članice dopuštena uporaba elektroničkih dokumenata kao dokaza temeljnih transakcija u nacionalnim sudskim postupcima.

Ako se dokumentacija čuva isključivo u elektroničkom obliku, sustav koji se primjenjuje u tu svrhu mora biti u skladu s odjeljkom 3.(B) Priloga I. Delegiranoj uredbi (EU) 2022/127.

1.   Odluka Komisije o poravnanju računa iz članka 53. Uredbe (EU) 2021/2116 određuje iznose rashoda ostvarenih u svakoj državi članici tijekom predmetne financijske godine koji se priznaju i terete na račun fondova na temelju financijskih izvještaja iz članka 32. ove Uredbe te svih smanjenja i suspenzija u skladu s člancima 39., 40. i 41. Uredbe (EU) 2021/2116.

Za EPFRR, iznos utvrđen odlukom o poravnanju računa uključuje i sredstva koja predmetna država članica može ponovno iskoristiti preraspodjelom u skladu s člankom 57. Uredbe (EU) 2021/2116.

2.   U pogledu EFJP-a, iznos čiji povrat, kao rezultat odluke o poravnanju računa, treba osigurati od države članice ili koji treba platiti državi članici utvrđuje se oduzimanjem iznosa mjesečnih plaćanja za predmetnu financijsku godinu od rashoda priznatih za istu godinu u skladu sa stavkom 1. Komisija za navedeni iznos umanjuje ili uvećava mjesečno plaćanje koje se odnosi na ostvarene rashode za drugi mjesec od mjeseca donošenja odluke o poravnanju računa.

U pogledu EPFRR-a, iznos čiji povrat, kao rezultat odluke o poravnanju računa, treba osigurati od države članice ili koji treba platiti državi članici utvrđuje se oduzimanjem iznosa međuplaćanja za predmetnu financijsku godinu od rashoda priznatih za istu godinu u skladu sa stavkom 1.

Komisija za navedeni iznos umanjuje ili uvećava prvo plaćanje za koje je država članica podnijela izjavu o rashodima nakon što je donesena odluka u skladu s člankom 53. Uredbe (EU) 2021/2116.

3.   Komisija dostavlja predmetnoj državi članici rezultate provjere dostavljenih informacija, zajedno s eventualnim izmjenama koje predlaže, najkasnije do 30. travnja nakon završetka financijske godine.

4.   Ako zbog razloga koje je moguće pripisati predmetnoj državi članici Komisija nije u mogućnosti poravnati račune države članice prije 31. svibnja sljedeće godine, Komisija obavješćuje državu članicu o dodatnim provjerama čije obavljanje predlaže u skladu s člankom 49. Uredbe (EU) 2021/2116.

5.   Stavci od 1. do 4. primjenjuju se mutatis mutandis na namjenske prihode iz članka 45. Uredbe (EU) 2021/2116.

1.   Pri utvrđivanju iznosa za koje treba smanjiti financiranje sredstvima Unije, kada se utvrdi da rashodi nisu rezultirali odgovarajućim ostvarenjima kako je navedeno u godišnjem izvješću o uspješnosti iz članka 54. stavka 1. Uredbe (EU) 2021/2116 te članka 134. Uredbe (EU) 2021/2115, Komisija upotrebljava vlastite nalaze i nalaze tijela za ovjeravanje te uzima u obzir informacije koje su države članice stavile na raspolaganje, pod uvjetom da su te informacije dostavljene u rokovima koje je Komisija odredila u okviru postupka godišnjeg poravnanja s obzirom na uspješnost provedenog u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) 2021/2116 i u skladu s ovim člankom.

2.   Ako Komisija na temelju dokumenata o godišnjem poravnanju koje je dostavila država članica i u nedostatku dostatnih obrazloženja smatra da rashodi nisu rezultirali odgovarajućim ostvarenjima, o svojim nalazima obavješćuje predmetnu državu članicu i navodi utvrđenu razliku. Pri dostavi podataka upućuje se na ovaj članak.

Država članica odgovara u roku koji treba utvrditi pri dostavi podataka, a koji ne smije biti kraći od 30 kalendarskih dana od dostave podataka. Konkretno, država članica u svojem odgovoru ima mogućnost:

Prijenos informacija iz prvog i drugog podstavka može se obaviti elektroničkim putem.

3.   Nakon procjene obrazloženja država članica u skladu sa stavkom 2. ovog članka, Komisija prema potrebi donosi odluku na temelju članka 54. Uredbe (EU) 2021/2116 kako bi se financiranje sredstvima Unije smanjilo za rashode koji nisu rezultirali odgovarajućim ostvarenjem za predmetnu financijsku godinu.

4.   U pogledu EFJP-a, smanjenja financiranja Unije Komisija zaračunava od mjesečnih plaćanja koja se odnose na rashode ostvarene u drugom mjesecu nakon donošenja odluke u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) 2021/2116.

5.   U pogledu EPFRR-a, smanjenja financiranja Unije Komisija zaračunava od plaćanja za koje je država članica dostavila izjavu o rashodima nakon donošenja odluke u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) 2021/2116.

6.   Stavci od 1. do 5. primjenjuju se mutatis mutandis na namjenske prihode iz članka 45. Uredbe (EU) 2021/2116.

1.   Kako bi odredila koje iznose treba isključiti iz financiranja Unije, ako se utvrdi da rashodi nisu ostvareni u skladu s pravilima Unije, Komisija koristi vlastite nalaze i uzima u obzir informacije koje je stavila na raspolaganje država članica, pod uvjetom da su te informacije dostavljene u rokovima koje je Komisija odredila u okviru postupka potvrđivanja sukladnosti provedenog u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) 2021/2116 i u skladu s ovim člankom. Za intervencije u okviru integriranog administrativnog i kontrolnog sustava iz članka 65. te uredbe Komisija uzima u obzir i izvješća o ocjeni kvalitete sustava za identifikaciju poljoprivrednih parcela, sustava za geoprostorne zahtjeve i sustava za nadzor površina.

2.   Ako Komisija nakon analize smatra da rashodi nisu ostvareni u skladu s pravilima Unije, dostavlja svoje nalaze predmetnoj državi članici i navodi korektivne mjere koje su potrebne kako bi se u budućnosti osiguralo poštovanje navedenih pravila te privremenu razinu financijskog ispravka za koji u toj fazi postupka smatra da odgovara njezinim nalazima. Pri dostavi podataka određuje se i održavanje bilateralnog sastanka u roku od pet mjeseci od isteka roka za odgovor države članice. Pri dostavi podataka upućuje se na ovaj članak.

Država članica mora odgovoriti u roku od dva mjeseca od primitka podataka. Konkretno, država članica u svojem odgovoru ima mogućnost:

Komisija može na temelju obrazloženog zahtjeva države članice u opravdanim slučajevima odobriti produljenje dvomjesečnog razdoblja za najviše dva mjeseca. Opravdan razlog može biti ocjena izračuna države članice koju je provelo tijelo za ovjeravanje. Zahtjev se upućuje Komisiji prije isteka navedenoga roka.

Ako država članica smatra da nije potreban bilateralni sastanak, o tome izvješćuje Komisiju u odgovoru na dostavu podataka.

3.   Na bilateralnom sastanku obje strane nastoje postići dogovor o mjerama koje je potrebno poduzeti i o ocjeni ozbiljnosti povrede i financijske štete nanesene proračunu Unije.

U roku od 30 radnih dana od bilateralnog sastanka Komisija sastavlja zapisnik i šalje ga državi članici. Država članica može poslati Komisiji primjedbe u roku od 15 radnih dana od primitka zapisnika.

U roku od šest mjeseci od slanja zapisnika bilateralnog sastanka Komisija formalno dostavlja svoje zaključke državi članici na temelju podataka koje je primila u okviru postupka potvrđivanja sukladnosti. U dostavljenim zaključcima ocjenjuju se rashodi koje treba isključiti iz financiranja Unije na temelju članka 55. Uredbe (EU) 2021/2116 i članaka 14. i 15. Delegirane uredbe (EU) 2022/127. Pri dostavi zaključaka upućuje se na članak 43. stavak 1. ove Uredbe.

Ako država članica obavijesti Komisiju da bilateralni sastanak nije potreban, šestomjesečno razdoblje započinje datumom kada Komisija primi obavijest.

4.   Ako je država članica iskoristila postupak mirenja iz članka 43., Komisija dostavlja svoje zaključke državi članici najkasnije šest mjeseci nakon:

5.   Kako bi mogla primijeniti stavke 3. i 4. u odgovarajućim rokovima, Komisija mora imati na raspolaganju sve informacije koje su bitne u toj konkretnoj fazi postupka. Ako Komisija smatra da joj nedostaju informacije, ona u svakom trenutku unutar rokova navedenih u tim stavcima može:

Rokovi iz stavaka 3. i 4. u tom slučaju započinju ili nakon što Komisija primi tražene dodatne informacije ili od zadnjeg dana dodatne revizijske misije.

Ako je u rokove iz stavaka 2., 3. i 4. i iz ovog stavka u potpunosti ili djelomično uključen mjesec kolovoz, ti će rokovi tijekom tog mjeseca biti obustavljeni.

6.   Pri ocjenjivanju rashoda koji se isključuju iz financiranja Unije, informacije koje je dostavila država članica nakon Komisijine formalne dostave zaključaka iz stavka 3. trećeg podstavka mogu se uzeti u obzir samo:

7.   Nakon što dostavi svoje zaključke državama članicama u skladu sa stavkom 3. ili 4. ovog članka, Komisija prema potrebi donosi jednu ili više odluka na temelju članka 55. Uredbe (EU) 2021/2116 kako bi se rashodi ostvareni suprotno pravilima Unije isključili iz financiranja Unije. Komisija može provoditi uzastopne postupke potvrđivanja sukladnosti sve dok država članica stvarno ne provede korektivne mjere.

8.   U pogledu EFJP-a, odbitke od financiranja Unije Komisija zaračunava od mjesečnih plaćanja koja se odnose na rashode ostvarene u drugom mjesecu nakon donošenja odluke u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) 2021/2116.

U pogledu EPFRR-a, odbitke od financiranja Unije Komisija zaračunava od plaćanja za koje je država članica dostavila izjavu o rashodima nakon donošenja odluke u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) 2021/2116.

Međutim, na zahtjev države članice i nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove, Komisija može donijeti provedbenu odluku kojom određuje drugi datum za odbitke ili odobrava njihov povrat u najviše tri obroka kada je to utemeljeno radi materijalnosti odbitaka uključenih u provedbeni akt donesen na temelju članka 55. Uredbe (EU) 2021/2116. Taj zahtjev za obroke država članica podnosi Komisiji najkasnije pet dana nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove o odluci u skladu s člankom 55. te uredbe.

9.   Za države članice koje imaju pravo na financijsku pomoć u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 332/2002 (22), Uredbom Vijeća (EU) br. 407/2010 (23) i Ugovorom o uspostavi europskog stabilizacijskog mehanizma, Komisija na zahtjev države članice te nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove može donijeti provedbenu odluku kojom se na razdoblje od najviše 24 mjeseca od datuma njezina donošenja odgađa izvršenje odluka donesenih nakon 1. svibnja 2025. u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) 2021/2116 („odluka o odgodi”).

Odlukom o odgodi odobrava se primjena odbitaka nakon kraja razdoblja odgode u tri godišnja obroka. Ako ukupni iznos obuhvaćen odlukom o odgodi čini više od 0,02 % bruto domaćeg proizvoda države članice, Komisija može odobriti plaćanje nadoknade u najviše pet godišnjih obroka.

Komisija može, na zahtjev države članice i nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove, razdoblje odgode iz prvog podstavka jednokratno produljiti za najviše 12 mjeseci.

Država članica kojoj je odobrena odgoda dužna je osigurati da se nedostatci koji su razlog odbitaka i koji postoje u trenutku donošenja odluke o odgodi uklanjaju na temelju akcijskog plana, utvrđenog u savjetovanju s Komisijom i koji uključuje rokove te jasne pokazatelje napretka. Komisija izmjenjuje ili stavlja izvan snage odluku o odgodi, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, u sljedećim slučajevima:

10.   Provedbene odluke iz stavaka 8. i 9. donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 102. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/2116.

11.   U opravdanim slučajevima, o kojima treba obavijestiti predmetnu državu članicu, Komisija može produljiti rokove navedene u stavcima od 2. do 5.

12.   Dostave podataka iz ovog članka mogu se provesti elektroničkim putem.

13.   Stavci od 1. do 11. primjenjuju se mutatis mutandis na namjenske prihode iz članka 45. Uredbe (EU) 2021/2116.

1.   Komisija može odlučiti ne pokrenuti ili ne provoditi istragu u pogledu potvrđivanja sukladnosti u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) 2021/2116 ako očekuje da mogući financijski ispravak zbog nesukladnosti utvrđene istragom iz članka 37. stavka 2. ove Uredbe neće premašiti 50 000 EUR i 2 % odgovarajućih rashoda ili iznosa čiji povrat treba osigurati.

2.   Ako Komisija smanji mjesečna plaćanja u skladu s člankom 39. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) 2021/2116, može odlučiti ne pokrenuti ili ne provoditi istragu u pogledu potvrđivanja sukladnosti u skladu s člankom 55. te uredbe, pod uvjetom da se predmetna država članica nije usprotivila primjeni ovog stavka u okviru postupka predviđenog člankom 39. stavcima 1. i 2. te uredbe.

1.   Tijelo za mirenje sastoji se od najmanje pet članova koji se biraju iz reda uglednih osoba koje u cijelosti jamče neovisnost i koje su visoko kvalificirane u pitanjima financiranja zajedničke poljoprivredne politike, uključujući ruralni razvoj, ili u praksi financijske revizije.

Članovi moraju biti državljani različitih država članica.

2.   Komisija imenuje predsjedavajućeg, članove i zamjenske članove na početni mandat od tri godine nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove.

Mandat se može odjednom produljiti samo za jednu godinu, nakon što se o tome obavijesti Odbor za poljoprivredne fondove. Međutim, kada se imenuje predsjedavajući koji je već član tijela za mirenje, njegov početni mandat predsjedavajućeg traje tri godine.

Imena predsjedavajućeg, članova i zamjenskih članova objavljuju se u seriji C Službenog lista Europske unije.

3.   Članovima tijela za mirenje isplaćuje se naknada uzimajući u obzir vrijeme koje je potrebno za obavljanje zadaće. Troškovi se nadoknađuju u skladu s pravilima na snazi za osoblje Komisije.

4.   Po isteku mandata predsjedavajući i članovi ostaju na dužnosti do zamjene ili produljenja mandata.

5.   Nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove, Komisija može prekinuti mandat članova koji prestanu ispunjavati uvjete koji se traže za ispunjavanje njihovih zadaća u tijelu za mirenje ili koji iz bilo kojeg razloga nisu na raspolaganju na neodređeno razdoblje.

U tom slučaju, tijekom preostalog razdoblja za koje je bio imenovan, člana zamjenjuje zamjenski član, o čemu se obavješćuje Odbor za poljoprivredne fondove.

Ako se prekine mandat predsjedavajućega, Komisija nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove imenuje člana koji će obavljati dužnost predsjedavajućega u preostalom razdoblju trajanja mandata za koji je predsjedavajući bio imenovan.

1.   Članovi tijela za mirenje obavljaju svoje dužnosti neovisno i pritom ne traže niti prihvaćaju upute Komisije, bilo koje vlade ili tijela.

Članovi koji su u prethodnom mandatu bili osobno uključeni u predmet o kojem se raspravlja ne sudjeluju u radu tijela za mirenje i ne potpisuju izvješće.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 287. Ugovora, članovi ne otkrivaju informacije do kojih su došli tijekom svog rada u tijelu za mirenje. Navedene su informacije povjerljive i za njih vrijedi obveza čuvanja profesionalne tajne.

1.   Tijelo za mirenje sastaje se u sjedištu Komisije. Predsjedavajući priprema i organizira rad. Najviše rangirani član preuzima mjesto predsjedavajućeg u njegovu odsustvu, ne dovodeći u pitanje članak 40. stavak 5. prvi podstavak.

Tajništvo tijela za mirenje osigurava Komisija.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 41. stavak 1. drugi podstavak, izvješća se donose apsolutnom većinom prisutnih članova, pri čemu su za kvorum potrebna tri člana.

Izvješća potpisuju predsjedavajući i članovi koji su sudjelovali u vijećanju. Tajništvo ih supotpisuje.

1.   Država članica može uputiti predmet tijelu za mirenje u roku od 30 radnih dana od primitka formalnih zaključaka Komisije iz članka 37. stavka 3. trećeg podstavka, tako da pošalje obrazložen zahtjev za mirenje tajništvu tijela za mirenje.

2.   Postupak kojeg se treba pridržavati i adresa tajništva priopćavaju se državi članici putem Odbora za poljoprivredne fondove.

3.   Zahtjev za mirenje dopušten je samo ako predviđeni iznos koji se isključuje iz financiranja Unije prema komunikaciji Komisije:

Nadalje, ako je tijekom prethodnih rasprava država članica tvrdila i dokazala da se radi o načelu primjene pravila Unije, predsjedavajući tijela za mirenje može odlučiti da je zahtjev za mirenje dopušten. Međutim, takav zahtjev nije dopušten ako se odnosi samo na pitanje pravnog tumačenja.

4.   Tijelo za mirenje provodi istrage što je neformalnije i brže moguće, te se pritom oslanja isključivo na dokaze kojima je Komisija raspolagala u trenutku dostave formalnih zaključaka u skladu s člankom 37. stavkom 3. trećim podstavkom te Komisiji i predmetnim državnim tijelima omogućuje pošteno saslušanje.

Međutim, ako država članica smatra da u svom zahtjevu za mirenje treba iznijeti podatke koji još nisu dostavljeni Komisiji, tijelo za mirenje može pozvati Komisiju da procijeni te nove podatke samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 37. stavka 6. Ti se podaci dostavljaju Komisiji najkasnije dva mjeseca nakon slanja izvješća iz članka 39. točke (c).

5.   Kada tijelo za mirenje ne uspije pomiriti stajališta Komisije i države članice u roku četiri mjeseca od dana kad mu je dostavljen predmet, smatra se da postupak mirenja nije uspio.

6.   U izvješću iz članka 39. točke (c) navode se razlozi zbog kojih se stajališta nisu mogla pomiriti. Navodi se je li postignut bilo kakav djelomičan sporazum tijekom postupka te poziva li tijelo za mirenje Komisiju da procijeni nove podatke u skladu sa stavkom 4. drugim podstavkom.

7.   Izvješće se dostavlja:

8.   Ako je u rokove iz stavaka 1., stavka 4. drugog podstavka i stavka 5. u potpunosti ili djelomično uključen mjesec kolovoz, ti će rokovi tijekom tog mjeseca biti obustavljeni.

1.   Države članice osiguravaju da korisnici u zahtjevima za potporu i zahtjevima za plaćanje dostavljaju informacije potrebne za njihovu identifikaciju, uključujući, prema potrebi, identifikaciju grupe, kako je definirana u članku 2. stavku 11. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (24), u kojoj sudjeluju od određenog datuma koji određuje država članica. Ti podaci obuhvaćaju barem:

Informacije navedene u prvom podstavku mogu se upotrijebiti pri uzimanju kontrolnog uzorka iz članka 60. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) 2021/2116. Informacije se posebno mogu koristiti za provođenje provjera u pogledu zaobilaženja iz članka 62. te uredbe.

2.   Država članica ex post objavljuje informacije o identifikaciji grupa iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) u skladu s člankom 98. Uredbe (EU) 2021/2116.

1.   Kako bi se omogućila dobrovoljna upotreba alata za rudarenje podataka iz članka 59. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/2116 koji Komisija mora staviti na raspolaganje za provjere u skladu s člankom 60. te uredbe, države članice osiguravaju:

2.   Ako država članica odluči upotrijebiti informacije prikupljene u skladu s člankom 44. ove Uredbe pri uzimanju kontrolnog uzorka iz članka 60. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) 2021/2116, informacije se mogu provjeriti tim alatom za rudarenje podataka.

1.   Sustavna kontrola trgovinskih dokumenata poduzeća iz članka 77. stavka 1. Uredbe (EU) 2021/2116 primjenjuje se, za svako razdoblje kontrole iz stavka 4. ovog članka, na broj poduzeća koji ne smije biti manji od polovine poduzeća čiji primici ili plaćanja, ili njihov zbroj, u okviru sustava financiranja iz EFJP-a iznosi više od 150 000 EUR za financijsku godinu EFJP-a prije početka razdoblja predmetne kontrole.

2.   Za svako razdoblje kontrole države članice, ne dovodeći u pitanje svoje obveze određene u članku 77. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/2116, odabiru poduzeća koja je potrebno kontrolirati na temelju analize rizika za sve mjere gdje je to izvedivo. Države članice dostavljaju analizu rizika Komisiji u okviru plana kontrole iz članka 80. stavka 1. te uredbe.

3.   Za mjere za koje država članica smatra da uporaba analize rizika nije izvediva, obvezno je kontrolirati poduzeća koja primaju plaćanja u iznosu većem od 350 000 EUR u okviru sustava financiranja iz EFJP-a i koja nisu bila kontrolirana u skladu s ovom Uredbom i glavom IV. poglavljem III. Uredbe (EU) 2021/2116 tijekom bilo kojeg od dvaju prethodnih razdoblja kontrole.

4.   Razdoblje kontrole traje od 1. srpnja do 30. lipnja sljedeće godine.

1.   Plan kontrola i izvješće iz članka 80. Uredbe (EU) 2021/2116 sastavljaju se u skladu s oglednim primjerkom obrasca iz priloga VI. i VII. ovoj Uredbi.

2.   Informacije koje se dostavljaju u skladu s ovim člankom dostavljaju se u elektroničkom obliku.

3.   Komisija o rezultatima kontrole svake godine obavješćuje države članice.

1.   Ovaj se članak primjenjuje ako određena uredba upućuje na njega.

2.   Zahtjev za priznavanjem slučaja više sile nije prihvatljiv ako ga nadležno tijelo primi više od 30 kalendarskih dana nakon datuma na koji je nadležno tijelo obavijestilo gospodarski subjekt o utvrđenom neispunjenju odgovarajuće obveze u smislu članka 24. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) 2022/127, isteka roka za ispunjenje odgovarajuće obveze iz članka 24. stavka 3. te uredbe ili isteka roka za predočenje dokaza o ispunjenju odgovarajuće obveze iz članka 24. stavka 4. te uredbe.

3.   Gospodarski subjekti moraju nadležnom tijelu predočiti zadovoljavajući dokaz o okolnostima koje smatraju višom silom u roku od 181 kalendarskog dana od isteka razdoblja u kojem je obveza morala biti u cijelosti izvršena. Ako ne mogu predočiti dokaz u navedenom roku unatoč tome što su postupili sa svom dužnom pažnjom, gospodarskim subjektima može se odobriti dodatno vrijeme.

4.   Države članice obavješćuju Komisiju o slučajevima više sile koje su priznale te dostavljaju odgovarajuće informacije o svakom slučaju.

1.   Sredstvo osiguranja može se položiti:

2.   Prema slobodnoj odluci nadležnog tijela sredstvo osiguranja može se dati:

3.   Nadležno tijelo može utvrditi dodatne uvjete za prihvaćanje sredstava osiguranja vrsta navedenih u stavku 2.

1.   U trenutku davanja sredstva osiguranja kolateral položen u skladu s člankom 52. stavkom 2. točkom (c) mora imati kapitalizirajuću vrijednost od najmanje 115 % vrijednosti traženog sredstva osiguranja.

2.   Nadležno tijelo može prihvatiti sredstvo osiguranja iz članka 52. stavka 2. točke (c) samo ako se strana koja ga nudi obaveže u pisanom obliku da će dati dodatno sredstvo osiguranja ili zamijeniti prvobitno sredstvo osiguranja ako kapitalizirajuća vrijednost predmetnog sredstva osiguranja u razdoblju od tri mjeseca bude niža od 105 % vrijednosti traženog sredstva osiguranja. Ta pisana obveza nije potrebna ako je to već određeno nacionalnim propisima. Nadležno tijelo dužno je redovito provjeravati vrijednost takvog sredstva osiguranja.

3.   Kapitalizirajuću vrijednost sredstva osiguranja, kako je navedeno u članku 52. stavku 2. točki (c), procjenjuje nadležno tijelo uzimajući u obzir troškove kapitaliziranja.

4.   Kapitalizirajuća vrijednost sredstva osiguranja procjenjuje se na temelju posljednjih dostupnih kotacija.

5.   Strana koja daje sredstvo osiguranja pruža na zahtjev nadležnog tijela dokaz o njegovoj kapitalizirajućoj vrijednosti.

1.   Svaki se oblik sredstva osiguranja može zamijeniti drugim.

Međutim, o tome nadležno tijelo treba dati svoj pristanak u sljedećim slučajevima:

2.   Globalno sredstvo osiguranja može se zamijeniti drugim globalnim sredstvom osiguranja pod uvjetom da je novim globalnim sredstvom osiguranja obuhvaćen najmanje onaj dio prvobitnog globalnog sredstva osiguranja koji u trenutku zamjene služi za osiguranje ispunjenja jedne ili više još uvijek neispunjenih obveza.

3.   Čim je dio sredstva osiguranja određen za određenu obvezu, ostatak globalnog sredstva osiguranja ažurira se.

1.   Kad nadležno tijelo sazna o okolnostima kojih je posljedica zapljena cijelog ili djelomičnog jamstva, ono će bez odlaganja zatražiti od strane koja je dužna ispuniti obvezu plaćanje izgubljenog iznosa, dajući joj rok 30 dana od dana primitka zahtjeva za plaćanje.

Ako plaćanje nije izvršeno do kraja tog roka, nadležno će tijelo:

Nadležno tijelo može odmah naplatiti sredstva osiguranja bilo kojeg tipa, opisana u članku 52. stavku 1. točki (a), na odgovarajući račun, a da prije ne zatraži od predmetne strane izvršenje plaćanja.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1.,

3.   Kad je sredstvo osiguranja zaplijenjeno, a iznos je već odobren fondovima, a na temelju odluke u žalbenom postupku treba se vratiti izgubljeni iznos u cijelosti ili djelomično, uključujući kamatu po stopi u skladu s nacionalnim propisima, iznos koji je potrebno vratiti isplaćuju fondovi, osim ako se krivnja za povrat iznosa sredstva osiguranja pripisuje nemarnosti ili ozbiljnim greškama administrativnih ili drugih tijela države članice.

1.   Za svaku godinu države članice dostavljaju Komisiji na raspolaganje ukupan broj i iznos zaplijenjenih sredstava osiguranja, bez obzira na to u kojoj se fazi nalazi postupak utvrđen u članku 56., razlikujući po slučajevima između onih naplaćenih u nacionalne proračune i onih naplaćenih u proračun Unije. Ti se podaci vode u odnosu na sva zaplijenjena sredstva osiguranja za iznose iznad 1 000 EUR i po svakoj odredbi Unije kojom su predviđena ta sredstva osiguranja. Podaci obuhvaćaju iznose izravno plaćene od strane zainteresirane strane i iznose naplaćene oslobađanjem sredstva osiguranja.

2.   Države članice drže na raspolaganju Komisiji popis: