Dodatak 3.

Omjer radnog učinka u vožnji (IUPR)

1.   Uvod

1.1.   U ovom se Dodatku utvrđuju zahtjevi za omjer radnog učinka u vožnji (IUPR) određene nadzorne jedinice M sustavâ OBD (IUPR M) za vozila kategorija L3e, L5e-A i L7e-A homologirana u skladu s ovom Uredbom.

2.   Revizija IUPR-a M

2.1.   Na zahtjev homologacijskog tijela proizvođač, u skladu s formatom koji je dogovoren pri homologaciji, izvještava homologacijsko tijelo o jamstvenim zahtjevima, popravcima provedenima u okviru jamstva i o greškama OBD-a koje su zabilježene pri servisiranju. Te informacije moraju sadržavati detaljne podatke o učestalosti i karakteru grešaka na sastavnim dijelovima i sustavima koji su povezani s emisijama. Ta se izvješća šalju barem jednom u proizvodnom ciklusu vozila za svaki model vozila do njegove pete godine starosti ili prijeđene udaljenosti, kako je utvrđena u Prilogu VII. (A) Uredbe (EU) br. 168/2013, ovisno što nastupi prije.

2.2.   Parametri koji određuju porodicu po IUPR-u

Za određivanje porodice po IUPR-u koriste se parametri porodice po OBD-u iz Dodatka 5.

2.3.   Zahtjevi u pogledu informacija

Homologacijsko tijelo provodi reviziju IUPR-a M na temelju podataka koje dostavi proizvođač. Ti podaci moraju sadržavati sljedeće:

2.3.1.

ime i adresu proizvođača;

2.3.2.

ime, adresu, brojeve telefona i telefaksa te adresu e-pošte njegova ovlaštenog predstavnika unutar područja koja pokrivaju proizvođačevi podaci;

2.3.3.

imena modela vozila koja su uključena u proizvođačeve podatke;

2.3.4.

gdje je to potrebno, popis tipova vozila na koja se odnose proizvođačevi podaci, tj. za OBD i IUPR M porodicu po OBD-u u skladu s Dodatkom 5.

2.3.5.

identifikacijske brojeve vozila (VIN) koji se upotrebljavaju za te tipove vozila u porodici (VIN prefiks);

2.3.6.

homologacijske brojeve koji se upotrebljavaju za te tipove vozila u porodici po IUPR-u, uključujući, prema potrebi, brojeve svih proširenja i naknadnih preinaka/opoziva vozila (naknadni popravci);

2.3.7.

pojedinosti o proširenjima homologacija i naknadnim preinakama/opozivu onih vozila koja su obuhvaćena u proizvođačevim podacima (ako to zatraži homologacijsko tijelo);

2.3.8.

razdoblje tijekom kojeg su prikupljeni proizvođačevi podaci;

2.3.9.

razdoblje proizvodnje vozila koje je obuhvaćeno proizvođačevim podacima (npr. vozila proizvedena tijekom kalendarske godine 2017.);

2.3.10.

proizvođačev postupak provjere IUPR-a M, uključujući: (a) način lociranja vozila; (b) kriterije za odabir i odbijanje vozila; (c) vrste ispitivanja i postupke primijenjene u programu; (d) kriterije proizvođača za prihvaćanje/odbijanje porodice vozila; (e) geografska područja gdje je proizvođač prikupio podatke; (f) veličinu uzorka te primijenjeni plan uzorkovanja;

2.3.11.

rezultate proizvođačeva postupka za IUPR M, uključujući: (a) identifikaciju vozila uključenih u program (bilo da su ispitana ili nisu). Identifikacija sadržava: — ime modela; — identifikacijski broj vozila (VIN); — područje uporabe (ako je poznato); — datum proizvodnje; (b) razloge za isključivanje vozila iz uzorka; (c) podatke o ispitivanju, uključujući: — datum ispitivanja / preuzimanja podataka, — mjesto ispitivanja / preuzimanja podataka, — sve podatke potrebne u skladu s točkom 4.1.6. Dodatka 1. koji su preuzeti s vozila; — IUPR za svaku nadzornu jedinicu o kojoj se izvješćuje;

2.3.12.

za uzorkovanje IUPR-a M sljedeće: (a) prosječna vrijednost IUPR-a M svih odabranih vozila za svaku nadzornu jedinicu u skladu s točkom 4.1.4. Dodatka 1. (b) postotak odabranih vozila čiji je IUPR M jednak najmanjoj vrijednosti koja se primjenjuje na nadzornu jedinicu u skladu s točkom 4.1.4. Dodatka 1. ili veći od te vrijednosti.

3.   Odabir vozila za IUPR M

3.1.   Proizvođačev uzorak uzima se iz najmanje dvije države članice u kojima vladaju bitno različiti uvjeti uporabe vozila (osim ako je vozilo ponuđeno na prodaju samo u jednoj državi članici). Faktori kao što su razlike između goriva, uvjeti okoline, prosječne brzine na cestama te omjer gradske vožnje i vožnje na autocesti moraju se uzeti u obzir pri izboru država članica.

Za ispitivanje IUPR-a M samo se vozila koja ispunjavaju kriterije iz točke 2.3. Dodatka 4. uključuju u ispitni uzorak.

3.2.   Pri izboru država članica za uzorkovanje vozila, proizvođač može odabrati vozila iz države članice za koju smatra da je posebno reprezentativna. U tom slučaju proizvođač mora dokazati homologacijskom tijelu koje je dodijelilo homologaciju da je odabir reprezentativan (npr. s tržišta na kojem je najviša godišnja prodaja porodice vozila u Uniji). Kad je za porodicu potrebno ispitati više od jedne skupine uzoraka kako je određeno u točki 3.3., vozila u drugoj i trećoj skupini uzoraka moraju odražavati različite radne uvjete vozila u odnosu na ona koja su odabrana za prvi uzorak.

3.3.   Veličina uzorka

3.3.1.   Veličina skupina uzoraka ovisi o godišnjoj prodaji porodice po OBD-u u Uniji, kako je određeno sljedećom tablicom:

Broj registracija u EU-u za kalendarsku godinu (za ispitivanja ispušnih emisija) vozila porodice po OBD-u s IUPR-om u razdoblju uzorkovanja	Broj skupina uzoraka
do 100 000	1
100 001 do 200 000	2
Više od 200 000	3

3.3.2.   Za IUPR, broj skupina uzoraka koje treba uzeti opisan je u tablici 3.3.1. i ovisi o broju vozila porodice po IUPR-u koja su homologirana s IUPR-om.

Za prvo razdoblje uzorkovanja porodice po IUPR-u uzorkuju se svi tipovi vozila u porodici koji su homologirani s IUPR-om. Za daljnja razdoblja uzorkovanja podložnima uzorkovanju smatraju se samo tipovi vozila koji nisu bili prije ispitani ili su obuhvaćeni homologacijama s obzirom na emisije koje su proširene nakon prijašnjeg razdoblja uzorkovanja.

Za porodice s manje od 5 000 registracija u EU-u koje podliježu uzorkovanju u razdoblju uzorkovanja najmanji broj vozila u skupini uzoraka jest šest. Za sve je druge porodice najmanji broj vozila u skupini uzoraka 15.

Svaki uzorak mora na odgovarajući način reprezentirati strukturu prodaje, tj. mora reprezentirati barem najprodavanije tipove vozila (≥ 20 % cijele porodice).

Vozila malih proizvodnih serija s manje od 1 000 vozila po porodici OBD-a izuzeta su od minimalnih zahtjeva za IUPR kao i od zahtjeva da se ispunjavanje tih zahtjeva dokaže homologacijskom tijelu.

4.   Na temelju revizije iz odjeljka 2. homologacijsko tijelo donosi jednu od sljedećih odluka i mjera:

(a)	odlučuje da je porodica po IUPR-u zadovoljavajuća i ne poduzima nikakve daljnje mjere;

(b)	odlučuje da su podaci koje je dostavio proizvođač nedovoljni za donošenje odluke i od proizvođača zahtijeva dodatne informacije ili ispitne podatke;

(c)	odlučuje na temelju podataka iz programâ nadzornog ispitivanja koje provodi država članica ili homologacijsko tijelo da su informacije koje je dostavio proizvođač nedovoljne za donošenje odluke i od proizvođača zahtijeva dodatne informacije ili ispitne podatke;

(d)	odlučuje da je rezultat revizije za porodicu po IUPR-u nezadovoljavajući i nastavlja s ispitivanjem tog tipa vozila ili porodice po IUPR-u u skladu s Dodatkom 1.

Ako je revizijom IUPR-a M utvrđeno da su za vozila iz skupine uzoraka ispunjeni uvjeti ispitivanja iz točke 3.2. Dodatka 4., homologacijsko tijelo mora poduzeti daljnje mjere opisane u podtočki (d) ove točke.

4.1.   Homologacijsko tijelo u u suradnji s proizvođačem odabire uzorak vozila s dovoljnom kilometražom za koja se razumno može jamčiti da su bila rabljena u uobičajenim uvjetima. Pri odabiru vozila u uzorku konzultira se proizvođač i omogućuje mu se da prisustvuje provjerama vozila za potvrđivanje.

Dodatak 4.

Kriteriji odabira za vozila s obzirom na radnu učinkovitost u uporabi

1.   Uvod

1.1.   U ovom se Dodatku utvrđuju kriteriji navedeni u odjeljku 4. Dodatka 1. ovom Prilogu koji se odnose na odabir vozila za ispitivanje i postupke za IUPR M.

2.   Kriteriji za odabir

Kriteriji za prihvaćanje odabranog vozila definirani su za IUPR M u odjeljcima od 2.1. do 2.5.

2.1.   Vozilo mora pripadati tipu vozila koji je homologiran u skladu s ovom Uredbom i na koji se odnosi potvrda o sukladnosti u skladu s Provedbenom uredbom (EU) br. 901/2014 (3). Za provjeru IUPR-a M vozilo mora biti homologirano na temelju norme faze II. za OBD ili novije. Vozilo mora biti registrirano i upotrebljavano u Uniji.

2.2.   Vozilo mora imati najmanje 3 000 prijeđenih kilometara ili biti u uporabi najmanje 6 mjeseci, ovisno što nastupi prije, i ne smije imati više kilometara za određivanje trajnosti za odgovarajuću kategoriju vozila od broja utvrđenog u Prilogu VII.(A) Uredbe (EU) br. 168/2013 niti starije od pet godina, ovisno što nastupi prije.

2.3.   Za provjeru IUPR-a M ispitni uzorak obuhvaća samo vozila:

(a)

koja su prikupila dovoljno podataka o radu vozila da se nadzorna jedinica može ispitati. Za nadzorne jedinice koje moraju ostvariti zahtijevani IUPR M te pratiti i dojavljivati podatke o koeficijentu u skladu s točkom 4.6.1. Dodatka 1., dovoljno podataka o radu vozila znači da nazivnik ispunjava kriterije navedene dalje u tekstu. Da bi se nadzorna jedinica mogla ispitati, nazivnik, kako je definiran u točkama 4.3. i 4.5. Dodatka 1., mora imati vrijednost koja nije manja od jedne od sljedećih vrijednosti: i. 15 za nadzorne jedinice sustava isparavanja, nadzorne jedinice sustava za sekundarni zrak i nadzorne jedinice koje upotrebljavaju nazivnik koji se povećava u skladu s točkom 4.3.2. Dodatka 1. (npr. nadzorne jedinice pokretanja hladnog motora, nadzorne jedinice klimatizacijskog sustava itd.); ili ii. 5 za nadzorne jedinice filtra čestica i nadzorne jedinice oksidacijskoga katalizatora koje upotrebljavaju nazivnik koji se povećava u skladu s točkom 4.3.2. Dodatka 1.; ili iii. 30 za katalizatore, lambda sonde, EGR, VVT i sve druge nadzorne jedinice sastavnih dijelova;

(b)	na kojima nisu vršeni neovlašteni zahvati ili nisu opremljena dodatnim ili preinačenim dijelovima zbog kojih OBD sustav ne bi ispunjavao zahtjeve iz Priloga XII.

2.3.   Ako je obavljen bilo kakav servis, taj servis mora biti u proizvođačevim preporučenim servisnim intervalima.

2.4.   Ne smije biti znakova da se s vozilom loše postupalo (npr. utrkivanja, prekomjernog opterećivanja, uporabe neodgovarajućega goriva ili drugih oblika nebrige) ili drugih čimbenika (npr. neovlaštenih zahvata) koji bi mogli utjecati na vrijednosti emisija. Uzimaju se u obzir kodovi grešaka i podaci o prijeđenim kilometrima koji su pohranjeni u računalo. Vozilo se ne odabire za ispitivanje ako podaci u računalu pokazuju da je vozilo radilo nakon što je kôd pogreške bio pohranjen, a da vozilo u razmjerno kratkom vremenu nije popravljeno.

2.5.   Nisu rađeni neovlašteni veći popravci motora ili veći popravci vozila.

3.   Plan popravnih mjera

3.1.   Homologacijsko tijelo zahtijeva od proizvođača da mu dostavi plan popravnih mjera kako bi se uklonila nesukladnost ako:

3.2.   su u ispitnom uzorku za IUPRM određene nadzorne jedinice M, čija je veličina određena u skladu s točkom 3.3.1. Dodatka 3., ispunjeni sljedeći statistički uvjeti:

za vozila certificirana do omjera 0,1 u skladu s točkom 4.1.4. Dodatka 1., podaci prikupljeni iz vozilâ pokazuju za najmanje jednu nadzornu jedinicu M u ispitnom uzorku da je prosječni omjer radne učinkovitosti u uporabi manji od 0,1 ili da 66 % ili više vozila u ispitnom uzorku ima omjer uporabne učinkovitosti nadzorne jedinice manji od 0,1;

3.3.   Plan popravnih mjera mora se dostaviti homologacijskom tijelu najkasnije 60 radnih dana od dana zahtjeva spomenutog u točki 3.1. Homologacijsko tijelo donosi odluku o odobravanju ili neodobravanju plana popravnih mjera u roku od 30 radnih dana. Međutim, ako proizvođač može dokazati nadležnom homologacijskom tijelu da treba više vremena da istraži nesukladnost kako bi dostavio plan popravnih mjera, odobrava se produljenje tog roka.

3.4.   Popravne mjere primjenjuju se na sva vozila na koja je vjerojatno utjecao isti nedostatak. Procjenjuje se potreba za izmjenama dokumenata o homologaciji.

3.5.   Proizvođač dostavlja kopiju cijele korespondencije o planu popravnih mjera i vodi evidenciju opoziva te homologacijskom tijelu redovito podnosi izvješća o stanju.

3.6.   U plan popravnih mjera moraju biti uključeni zahtjevi navedeni u točkama od 3.6.1. do 3.6.11. Proizvođač označuje plan popravnih mjera jedinstvenim identifikacijskim nazivom ili brojem.

3.6.1.   Opis svakog tipa vozila obuhvaćenog planom popravnih mjera.

3.6.2.   Opis konkretnih modifikacija, promjena, popravaka, korekcija, prilagodbi ili drugih promjena koje su potrebne da bi vozila postala sukladna, uključujući sažeti prikaz podataka i tehničkih studija koji podržavaju proizvođačevu odluku o poduzimanju pojedinih mjera za ispravljanje nesukladnosti.

3.6.3.   Opis načina na koji proizvođač obavješćuje vlasnike vozila.

3.6.4.   Opis pravilnog održavanja ili pravilne uporabe, ako postoji, koje proizvođač postavlja kao uvjet da bi vozilo bilo prihvatljivo za popravak u okviru plana popravnih mjera i objašnjenje proizvođačevih razloga za postavljanje takvih uvjeta. Uvjeti s obzirom na održavanje i uporabu smiju se postavljati samo ako je moguće dokazati da su povezani s nesukladnostima i popravnim mjerama.

3.6.5.   Opis postupka koji vlasnici vozila moraju slijediti za ispravljanje nesukladnosti. U opisu se navodi datum nakon kojeg se mogu poduzimati popravne mjere, procijenjeno vrijeme potrebno radionici da obavi popravke i gdje se oni mogu obaviti. Popravak se mora obaviti svrhovito, u razumnom roku nakon dostave vozila.

3.6.6.   Kopije podataka poslanih vlasniku vozila.

3.6.7.   Kratak opis sustava koji proizvođač primjenjuje kako bi osigurao primjerenu opskrbu sastavnim dijelovima ili sustavima koji su potrebni za obavljanje popravne mjere. Navodi se kad će opskrba sastavnim dijelovima ili sustavima biti dovoljna za početak kampanje.

3.6.8.   Kopija svih uputa mora se poslati osobama koje će obavljati popravke.

3.6.9.   Opis utjecaja predloženih popravnih mjera na emisije, potrošnju goriva, ponašanje u vožnji i sigurnost svakog tipa vozila obuhvaćenog planom popravnih mjera s podacima, tehničkim studijama itd. na kojima se temelje ti zaključci.

3.6.10.   Sve druge informacije, izvještaji ili podaci za koje homologacijsko tijelo utvrdi da su potrebni za ocjenu plana popravnih mjera.

3.6.11.   Ako plan popravnih mjera uključuje opoziv, opis metode za bilježenje popravka mora se predati homologacijskom tijelu. Ako se upotrebljava naljepnica, dostavlja se jedan njezin primjerak.

3.7.   Od proizvođača se može zahtijevati izvođenje razumno osmišljenih i nužnih ispitivanja sastavnih dijelova i vozila na kojima su obavljene predložene izmjene, popravci ili preinake kako bi se dokazala učinkovitost tih izmjena, popravaka ili preinaka.

3.8.   Proizvođač je odgovoran za vođenje evidencije o svakom opozvanom i popravljenom vozilu te o radionici u kojoj je popravak obavljen. Na zahtjev homologacijskog tijela, homologacijskom tijelu mora se dati pristup evidenciji tijekom razdoblja od 5 godina od provedbe plana popravnih mjera.

3.9.   Popravak i/ili preinaka ili dodavanje nove opreme bilježi se u potvrdi koju proizvođač izdaje vlasniku vozila.

Dodatak 5.

Porodica sustava ugrađene dijagnostike

1.   Uvod

1.1.   U ovom se Dodatku utvrđuju kriteriji za definiranje porodice OBD-a iz dodataka 3. i 4.

2.   Kriteriji za odabir

Smatra se da tipovi vozila kojima su barem parametri opisani u nastavku isti pripadaju istoj kombinaciji motor / kontrola emisija / OBD sustav.

2.2.   Motor:

—	proces izgaranja (npr. vanjski izvor paljenja / kompresijsko paljenje, dvotaktni/četverotaktni/rotacijski motor),

—	način dovoda goriva u motor (npr. središnje ili pojedinačno ubrizgavanje goriva),

—	vrsta goriva (npr. benzin, dizel, motor prilagodljiv gorivu na benzin/etanol, motor prilagodljiv gorivu na dizel/biodizel, PP/biometan, UNP, dvogorivni motor na benzin/PP/biometan, dvogorivni motor na benzin/UNP).

2.3.   Sustav kontrole emisije:

—	vrsta katalizatora (npr. oksidacijski, trostrukog djelovanja, grijani, SCR ili drugo),

—	vrsta filtra čestica,

—	upuhivanje sekundarnog zraka (tj. s upuhivanjem ili bez njega);

—	povrat ispušnih plinova (tj. s povratom ili bez njega).

2.4   Dijelovi i funkcioniranje OBD-a:

—	metode funkcionalnog nadzora OBD-a, otkrivanje neispravnosti i upozoravanje vozača na neispravnosti.

Dodatak 3.

Ispitivanje trajnosti starenjem na ispitnom uređaju

1.   Ispitivanje trajnosti starenjem na ispitnom uređaju

1.1.   Vozilo ispitano u skladu s postupkom utvrđenim u ovom Dodatku prešlo je više od 100 nakupljenih kilometara od prvog pokretanja nakon silaska s proizvodne linije.

1.2.   Tijekom ispitivanja upotrebljava se jedno od goriva specificiranih u Dodatku 2. Prilogu II.

2.   Postupak za vozila s motorima s vanjskim paljenjem

2.1.   Sljedeći postupak starenja na ispitnom uređaju primjenjuje se za vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja, uključujući hibridna vozila koja rabe katalizator kao glavnu napravu za naknadnu obradu ispušnih plinova.

Postupak starenja na ispitnom uređaju zahtijeva ugradnju sustava katalizatora i lambda-sonde na ispitni uređaj za starenje katalizatora.

Starenje na uređaju mora se provesti slijedeći normirani ciklus na ispitnom uređaju (SBC – Standard Bench Cycle) u trajanju izračunatom iz jednadžbe za vrijeme starenja na uređaju (BAT –Bench Ageing Time). U jednadžbu za BAT unose se podaci o vremenu na temperaturi za katalizator izmjereni u normiranom cestovnom ciklusu (SRC-LeCV) opisanom u Dodatku 1. Alternativno, ako je primjenjivo, mogu se upotrijebiti podaci o vremenu na temperaturi za katalizator izmjereni u ciklusu ispitivanja trajnosti AMA, kako je opisan u Dodatku 2.

2.2.   Normirani ciklus na ispitnom uređaju (SBC). Normirani postupak starenja katalizatora na ispitnom uređaju provodi se prema SBC-u. SBC se izvodi u trajanju izračunatom iz jednadžbe za BAT. SBC je opisan u Dodatku 4. ovom Prilogu.

2.3.   Podaci o vremenu na temperaturi za katalizator. Temperatura katalizatora mjeri se tijekom najmanje dva puna ciklusa SRC-LeCV-a, kako je opisan u Dodatku 1., ili, ako je primjenjivo, tijekom najmanje dva puna ciklusa AMA-e, kako je opisana u Dodatku 2.

Temperatura katalizatora mjeri se na mjestu s najvišom temperaturom najtoplijeg katalizatora ispitnog vozila. Temperatura se može mjeriti i na drugom mjestu ako se prilagodi na temelju dobre inženjerske procjene tako da reprezentira temperaturu izmjerenu na najtoplijem mjestu.

Temperatura katalizatora mjeri se učestalošću od najmanje 1 Hz (jedno mjerenje u sekundi).

Izmjereni rezultati temperature katalizatora prikazuju se u histogramu, pri čemu temperaturne grupe nisu veće od 25 °C.

2.4.   Vrijeme starenja na ispitnom uređaju. Vrijeme starenja na uređaju mora se izračunati pomoću jednadžbe za vrijeme starenja na uređaju (BAT) na sljedeći način:

te za temperaturni interval (bin) = th e((R/Tr) – (R/Tv))

ukupni te = zbroj te za sve temperaturne grupe;

vrijeme starenja na ispitnom uređaju = A (ukupni te);

pri čemu:

A	=	1,1 Ta vrijednost korigira vrijeme starenja katalizatora tako da se osim zbog toplinskog starenja katalizatora uzme u obzir pogoršanje zbog drugih uzroka.
R	=	toplinska reaktivnost katalizatora = 18 500
th	=	vrijeme (u satima) izmjereno unutar propisanog temperaturnog intervala na histogramu temperature katalizatora vozila korigirano za cijeli životni vijek; npr. ako histogram predstavlja 400 km i ako je životni vijek, u skladu s Prilogom VII. Uredbi (EU) br. 168/2013, primjerice 20 000 km za Le3, svi vremenski unosi u histogramu pomnožili bi se s 50 (20 000 /400);
ukupni te	=	ekvivalentno vrijeme (u satima) potrebno za starenje katalizatora pri temperaturi Tr na uređaju za starenje katalizatora primjenom ciklusa za starenje katalizatora da se postigne ista razina pogoršanja koja je prisutna kod katalizatora zbog toplinske deaktivacije nakon upotrebe na udaljenosti specifičnoj za razred iz Priloga VII. Uredbi (EU) br. 168/2013, primjerice 20 000 km za Le3;
te za temperaturni interval	=	ekvivalentno vrijeme (u satima) potrebno za starenje katalizatora pri temperaturi Tr na uređaju za starenje katalizatora primjenom ciklusa za starenje katalizatora da se postigne ista razina pogoršanja koja je prisutna kod katalizatora zbog toplinske deaktivacije pri temperaturnom intervalu Tv nakon upotrebe na udaljenosti specifičnoj za razred iz Priloga VII. Uredbi (EU) br. 168/2013, primjerice 20 000 km za Le3;
Tr	=	efektivna referentna temperatura katalizatora (u K) na uređaju za ispitivanje katalizatora tijekom ciklusa starenja. Efektivna temperatura stalna je temperatura koja bi prouzročila istu razinu starenja kao različite temperature tijekom ciklusa starenja na ispitnom uređaju.
Tv	=	srednja temperatura (u K) intervala temperature u histogramu temperature katalizatora vozila pri vožnji po cesti.

2.5   Efektivna referentna temperatura u SBC-u. Efektivna referentna temperatura SBC-a utvrđuje se za stvarno konstrukcijsko rješenje katalizatora i stvarni uređaj za starenje koji će se rabiti primjenom sljedećih postupaka:

(a)

mjerenje podataka o vremenu na temperaturi u sustavu katalizatora na uređaju za starenje katalizatora slijedeći SBC. Temperatura katalizatora mjeri se na mjestu s najvišom temperaturom na najtoplijem katalizatoru u sustavu. Temperatura se može mjeriti i na drugom mjestu ako se ono prilagodi tako da predstavlja temperaturu izmjerenu na najtoplijem mjestu. Temperatura katalizatora mjeri se učestalošću od najmanje 1 Hz (jedno mjerenje u sekundi) tijekom najmanje 20 minuta starenja na ispitnom uređaju. Izmjereni rezultati temperature katalizatora prikazuju se u histogramu, pri čemu temperaturne grupe nisu veće od 10 °C;

(b)

jednadžba za BAT rabi se za izračunavanje efektivne referentne temperature s iterativnim promjenama referentne temperature (Tr) dok izračunato vrijeme starenja nije jednako stvarnom vremenu predstavljenom u histogramu temperature katalizatora ili veće od njega. Izračunata temperatura efektivna je referentna temperatura u SBC-u za taj sustav katalizatora i ispitni uređaj za starenje.

2.6.   Ispitni uređaj za starenje katalizatora. Ispitni uređaj za starenje katalizatora slijedi SBC i na ulaz katalizatora dovodi ispušne plinove odgovarajućeg protoka i razine emisija u skladu s protokom ispušnih plinova motora za koji je katalizator konstruiran te odgovarajućeg sastava i temperature.

Za svu opremu i postupke za starenje na ispitnom uređaju bilježe se odgovarajući podaci (kao što su izmjereni omjeri zrak/gorivo (A/F) i vrijeme na temperaturi katalizatora) kako bi se osiguralo da se dostatno starenje doista postiglo.

2.7.   Zahtijevano ispitivanje. Za izračunavanje faktora pogoršanja na ispitnom vozilu moraju se provesti najmanje dva ispitivanja tipa 1. prije starenja opreme za kontrolu emisije na uređaju i najmanje dva ispitivanja tipa 1. nakon ponovne ugradnje opreme za kontrolu emisije izložene starenju na uređaju.

Faktori pogoršanja moraju se izračunati u skladu s metodom navedenom u nastavku.

Multiplikativni faktor pogoršanja emisija ispušnih plinova izračunava se za svaku onečišćujuću tvar na sljedeći način:

pri čemu je:

Mi 1	=	masena emisija onečišćujuće tvari i u g/km nakon ispitivanja tipa 1. u skladu s postupkom iz točke 1.1. ovog Dodatka.
Mi 2	=	masena emisija onečišćujuće tvari i iz vozila izloženog starenju, u g/km, nakon ispitivanja tipa 1. u skladu s postupkom opisanim u ovom Prilogu.

Te se interpolirane vrijednosti izračunavaju na najmanje četiri decimale prije dijeljenja jedne s drugom kako bi se utvrdio faktor pogoršanja. Rezultat se zaokružuje na tri decimale.

Ako je faktor pogoršanja manji od jedan, uzima se da iznosi jedan.

Na proizvođačev zahtjev za svaku se onečišćujuću tvar izračunava aditivni faktor pogoršanja emisije ispušnih plinova:

D. E. F. = Mi2 – Mi1

Dodatak 4.

Normirani ciklus na uređaju (SBC)

1.   Uvod

Normirani postupak za ispitivanje trajnosti starenjem sastoji se od starenja sustava katalizatora i lambda-sonde na ispitnom uređaju za starenje koji slijedi SBC opisan u ovom Dodatku. SBC zahtijeva uporabu ispitnog uređaja za starenje opremljenog motorom kao izvorom ulaznog plina za katalizator. SBC je 60-sekundni ciklus, koji se ponavlja koliko je potrebno na ispitnom uređaju za starenje, kojim se izvodi starenje u zahtijevanom trajanju. SBC se određuje na temelju temperature katalizatora, omjera zraka i goriva u motoru te količine upuhanog sekundarnog zraka koji se dodaje ispred prvog katalizatora.

2.   Reguliranje temperature katalizatora

2.1.   Temperatura katalizatora mjeri se u sloju katalizatora na mjestu s najvišom temperaturom u najtoplijem katalizatoru. Druga je mogućnost da se temperatura ulaznih plinova izmjeri i pretvori u temperaturu sloja katalizatora pomoću linearne transformacije izračunate iz korelacijskih podataka o konstrukciji katalizatora i ispitnom uređaju za starenje koji će se uporabiti u postupku starenja.

2.2.   Temperatura katalizatora regulira se pri stehiometrijskom radu (od 1. do 40. sekunde u ciklusu) na najmanje 800 °C (± 10 °C) tako da se za motor izaberu odgovarajuća brzina vrtnje, opterećenje i kut pretpaljenja. Najviša temperatura katalizatora koja se postigne tijekom ciklusa regulira se na 890 °C (± 10 °C) biranjem odgovarajućeg omjera A/F u motoru tijekom ‚bogate’ faze, opisane u donjoj tablici.

2.3.   Ako se primijeni donja regulirana temperatura niža od 800 °C, gornja regulirana temperatura mora biti 90 °C viša od donje regulirane temperature.

Normirani ciklus na uređaju (SBC)

Vrijeme (sekunde)	Omjer zrak/gorivo u motoru	Upuhivanje sekundarnog zraka
1. – 40.	stehiometrijski s regulacijom brzine vrtnje, opterećenja i kuta pretpaljenja motora tako da se postigne najmanja temperatura katalizatora od 800 °C	nema
41. – 45.	„bogat” (omjer izabran tako da se u cijelom ciklusu postiže najveća temperatura katalizatora 890 °C ili 90 °C veća od donje regulirane temperature)	nema
46. – 55.	„bogat” (omjer izabran tako da se u cijelom ciklusu postiže najveća temperatura katalizatora 890 °C ili 90 °C veća od donje regulirane temperature)	3 % (± 0,1 %)
56. – 60.	stehiometrijski s jednakim opterećenjem, kutom pretpaljenja i brzinom vrtnje motora kao od 1. do 40. sekunde ciklusa	3 % (± 0,1 %)

3.   Oprema ispitnog uređaja za starenje i postupci

3.1.   Konfiguracija ispitnog uređaja za starenje. Ispitni uređaj za starenje na ulaznu stranu katalizatora dovodi ispušne plinove s odgovarajućim protokom, temperaturom i sastavom, uz odgovarajući omjer goriva i zraka i upuhivanje sekundarnog zraka.

Standardni ispitni uređaj za starenje sastoji se od motora, upravljačke jedinice motora i dinamometra motora. Druge su konfiguracije prihvatljive (npr. cijelo vozilo na dinamometru ili gorionik koji osigurava ispravne uvjete ispuha) sve dok su ispunjeni uvjeti za ulaz u katalizator i regulacijski zahtjevi određeni u ovom Dodatku.

Protok ispušnih plinova jednog ispitnog uređaja za starenje može se razdijeliti u više struja pod uvjetom da svaka struja ispušnog plina ispunjava zahtjeve iz ovog Dodatka. Ako ispitni uređaj ima više od jedne struje ispušnog plina, sustavi s više katalizatora mogu se podvrgnuti starenju istodobno.

3.2.   Postavljanje ispušnog sustava. Cjeloviti sustav od jednog ili više katalizatora i lambda-sondi, sa svim ispušnim cijevima koje povezuju te sastavne dijelove, postavlja se na ispitni uređaj. Ako motor ima više ispušnih struja, svaka će se grana ispušnog sustava odvojeno postaviti na ispitni uređaj u usporednom rasporedu.

Ako ispušni sustav ima više katalizatora u nizu, za starenje će se kao jedna jedinica ugraditi cjelokupni sustav katalizatora sa svim katalizatorima, lambda-sondama i pripadajućim ispušnim cijevima. Druga je mogućnost da se svaki pojedini katalizator pojedinačno izloži starenju u odgovarajućem trajanju.

3.3.   Mjerenje temperature. Temperatura katalizatora mjeri se termoparom postavljenim u sloj katalizatora na mjestu s najvišom temperaturom u najtoplijem katalizatoru. Druga je mogućnost da se temperatura ulaznog plina neposredno ispred prednje strane katalizatora izmjeri i pretvori u temperaturu sloja katalizatora pomoću linearne transformacije izračunate iz korelacijskih podataka o konstrukciji katalizatora i ispitnom uređaju za starenje koji će se uporabiti u postupku starenja. Temperatura katalizatora mora se pohranjivati digitalno brzinom od 1 Hz (jedno mjerenje u sekundi).

3.4.   Mjerenje omjera zrak/gorivo. Mora se omogućiti mjerenje omjera zrak/gorivo (A/F) (na primjer širokopojasnom lambda-sondom) što bliže prirubnicama na ulazu i izlazu katalizatora. Podaci iz tih senzora pohranjuju se u digitalnom obliku brzinom od 1 Hz (jedno mjerenje u sekundi).

3.5.   Uravnoteženost protoka ispušnih plinova. Poduzimaju se radnje da se osigura da točna količina ispušnih plinova (mjerena u gramima po sekundi pri stehiometrijskim uvjetima, uz dopušteno odstupanje od ± 5 g/s) prolazi kroz svaki katalizatorski sustav koji je podvrgnut starenju na ispitnom uređaju.

Pravilan protok ispušnih plinova utvrđuje se na temelju protoka ispušnih plinova koji bi nastao u motoru izvornog vozila pri konstantnoj brzini vrtnje motora i opterećenju odabranom za starenje na ispitnom uređaju iz točke 3.6.

3.6.   Namještanje. Brzina vrtnje motora, opterećenje i kut pretpaljenja odabiru se tako da se dosegne temperatura sloja katalizatora od 800 °C (± 10 °C) u stehiometrijskim uvjetima.

Sistem za upuhivanje zraka reguliran je tako da osigurava protok zraka potreban da proizvede 3,0 % kisika (± 0,1 %) u struji ispušnih plinova pri konstantnim stehiometrijskim uvjetima neposredno ispred prvog katalizatora. Tipična očitanje na točki mjerenja omjera A/F ispred katalizatora (zahtjev u točki 5.) iznosi lambda 1,16 (što je približno 3 % kisika).

Pri uključenom upuhivanju zraka omjer A/F namjesti se na „bogato” da se postigne temperatura sloja katalizatora od 890 °C (± 10 °C). Tipična vrijednost A/F u tom koraku je lambda 0,94 (približno 2 % CO).

3.7.   Ciklus starenja. U normiranim postupcima starenja na ispitnim uređajima upotrebljava se SBC. SBC se ponavlja dok se ne dosegne razina starenja koja je izračunana jednadžbom za vrijeme starenja na ispitnom uređaju (BAT).

3.8.   Osiguranje kvalitete. Temperature i omjer A/F iz točaka 3.3. i 3.4. ovog Dodatka redovito se pregledavaju (najmanje svakih 50 sati) tijekom starenja. Obavljaju se potrebna namještanja kako bi se osiguralo da se SBC ispravno slijedi tijekom cijelog postupka starenja.

Nakon završetka starenja podaci o vremenu na temperaturi katalizatora prikupljeni tijekom starenja unose se u histogram, pri čemu temperaturne grupe nisu veće od 10 °C. Jednadžba za BAT i izračunana efektivna referentna temperatura za ciklus starenja u skladu s točkom 2.4. Dodatka 3. Prilogu VI. rabe se za utvrđivanje je li doista postignut odgovarajući stupanj toplinskog starenja katalizatora. Starenje na ispitnom uređaju nastavlja se ako toplinski učinak izračunanog vremena starenja ne iznosi najmanje 95 % od ciljanog toplinskog starenja.

3.9.   Pokretanje i zaustavljanje. Treba paziti da se najviša temperatura katalizatora za brzo pogoršanje (npr. 1 050 °C) ne postigne tijekom pokretanja ili zaustavljanja. Posebni postupci za pokretanje i zaustavljanje pri niskoj temperaturi mogu se upotrijebiti da se umanji takva mogućnost.

4.   Eksperimentalno određivanje faktora R za postupke ispitivanja trajnosti na uređaju za starenje

4.1.   Faktor R je koeficijent toplinske reaktivnosti katalizatora u jednadžbi za vrijeme starenja na ispitnom uređaju (BAT). Proizvođači mogu eksperimentalno odrediti vrijednost R primjenom postupaka u nastavku.

4.2.   Uporabom odgovarajućega ciklusa i opreme ispitnog uređaja za starenje, starenju izložite više katalizatora (najmanje 3 katalizatora iste konstrukcije) pri različitim reguliranim temperaturama između normalne radne temperature i granične temperature pri kojoj dolazi do oštećenja. Izmjerite emisije (ili neučinkovitost katalizatora (1 – učinkovitost katalizatora)) za svaki sastojak ispuha. Osigurajte da se završnim ispitivanjem dobiju podaci između jednostruke i dvostruke vrijednosti norme za emisiju.

4.3.   Ocijenite vrijednost R i izračunajte efektivnu referentnu temperaturu (Tr) za ciklus starenja na ispitnom uređaju za svaku reguliranu temperaturu u skladu s točkom 2.4. Dodatka 3. Prilogu VI.

4.4.   Iscrtajte grafikon emisija (ili neučinkovitosti katalizatora) ovisno o vremenu starenja za svaki katalizator. Metodom najmanjih kvadrata izračunajte pravac koji najbolje odgovara podacima. Kako bi taj skup podataka bio upotrebljiv za tu svrhu, podaci bi trebali imati približno jednak odsječak [između 0 i 6 400 km. Primjer je prikazan na sljedećem grafikonu.].

4.5.   Izračunajte nagib najprikladnijeg pravca za svaku temperaturu starenja.

4.6.   Ucrtajte prirodni logaritam (ln) nagiba svakog najprikladnijeg pravca (određenog u točki 4.5.) na ordinati za recipročnu vrijednost temperature starenja (1/(temperatura starenja u stupnjevima K)) na apscisi. Pravce koji najbolje odgovaraju podacima izračunati metodom najmanjih kvadrata. Nagib pravca je faktor R. Primjer je prikazan na grafikonu u nastavku.

4.7.   Usporediti faktor R s početnom vrijednosti koja je upotrijebljena u skladu s točkom 4.3. Ako se izračunani faktor R razlikuje od početne vrijednosti za više od 5 %, odabrati novi faktor R koji se nalazi između početne i izračunane vrijednosti i ponoviti korake iz točke 4. da se dobije novi faktor R. Taj postupak ponavljati dok izračunani faktor R ne bude unutar 5 % od početnog faktora R.

4.8.   Usporedite faktor R određen za svaki sastojak ispuha. Za jednadžbu za BAT uporabite najniži faktor R (najnepovoljniji slučaj).