31.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 86/3

(1)

Središnje druge ugovorne strane posreduju između drugih ugovornih strana u ugovorima kojima se trguje na jednom ili više financijskih tržišta. Kreditni rizik tih drugih ugovornih strana umanjuje se polaganjem kolaterala koji se izračunava tako da pokrije sve potencijalne gubitke u slučaju neispunjavanja obveza. Središnje druge ugovorne strane prihvaćaju samo visoko likvidnu imovinu, uglavnom gotovinu, kao kolateral za zadovoljavanje potraživanja varijacijskog iznosa nadoknade kako bi se u slučaju neispunjavanja obveza omogućila brza likvidacija.

(2)

Mirovinski sustavi aktivni su sudionici na tržištima OTC izvedenica u mnogim državama članicama. No mirovinski sustavi obično maksimalno umanjuju svoje pozicije u gotovini i umjesto toga imaju ulaganja koja donose veće prihode, primjerice vrijednosne papire, kako bi umirovljenicima osigurali veće prinose. Subjekti koji upravljaju mirovinskim sustavima čiji je primarni cilj osigurati naknade nakon umirovljenja obično u obliku isplata do kraja života, ali i u obliku vremenski ograničenih plaćanja ili jednokratnih isplata, obično drže minimum novčanih sredstava kako bi maksimalno povećali učinkovitost i povrat za njihove imatelje polica. Dakle, zahtjev za središnje poravnanje ugovora o OTC izvedenicama za te bi subjekte značilo da bi znatan dio svoje imovine morali pretvoriti u gotovinu kako bi mogli ispuniti tekuće zahtjeve za iznos nadoknade središnjih drugih ugovornih strana.

(3)

Člankom 89. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 stoga je predviđeno da se tijekom razdoblja od tri godine nakon stupanja na snagu te Uredbe obveza poravnanja iz članka 4. Uredbe (EU) br. 648/2012 ne primjenjuje na ugovore o OTC izvedenicama koji objektivno mjerljivo smanjuju investicijske rizike koji su izravno povezani s financijskom solventnošću mirovinskih sustava. Prijelazno razdoblje primjenjuje se i na subjekte osnovane za potrebe osiguravanja naknade za članove mirovinskih sustava u slučaju neispunjavanja obveza.

(4)

Člankom 85. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 648/2012 od Komisije se zahtijeva da izradi izvješće u kojem se ocjenjuje jesu li središnje druge ugovorne strane uložile potrebne napore u razvoj primjerenih tehničkih rješenja za prijenos negotovinskog kolaterala kao varijacijskog iznosa nadoknade od strane mirovinskih sustava. Kako bi provela tu procjenu, Komisija je naručila osnovnu studiju o rješenjima za polaganje negotovinskog kolaterala središnjim drugim ugovornim stranama od strane mirovinskih sustava te o učinku uklanjanja izuzeća ako nema rješenja u pogledu smanjenja mirovinskog prihoda umirovljenika koji su korisnici takvih mirovinskih sustava. Komisija je na temelju toga 3. veljače 2015. donijela svoje izvješće (2).

(5)

U skladu s rezultatima svojeg izvješća Komisija je zaključila da u ovom trenutku središnje druge ugovorne strane nisu uložile potrebne napore za razvoj primjerenih tehničkih rješenja i da je učinak središnjeg poravnanja ugovora o OTC izvedenicama na mirovine budućih umirovljenika i dalje nepovoljan. Stoga je donesena Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/1515 (3) kojom se trogodišnje prijelazno razdoblje iz članka 89. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 produžuje za dvije dodatne godine.

(6)

Komisija je zatim provela javno savjetovanje, koje je zaključeno u kolovozu 2015., kako bi izradila izvješće o provedbi Uredbe (EU) br. 648/2012 o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju, u skladu s člankom 85. stavkom 1. te Uredbe. Komisija se savjetovala s javnošću i u okviru poziva na dostavu očitovanja o regulatornom okviru EU-a za financijske usluge. Rezultati javnog savjetovanja o Uredbi (EU) br. 648/2012 i primjedbe podnesene u okviru poziva na dostavu očitovanja potvrdili su da u ovom trenutku središnje druge ugovorne strane nisu uložile potrebne napore za razvoj primjerenih tehničkih rješenja i da je učinak središnjeg poravnanja ugovora o OTC izvedenicama na mirovine budućih umirovljenika i dalje nepovoljan, u skladu s izvješćem Komisije.

(7)

Stoga je trogodišnje prijelazno razdoblje iz članka 89. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 potrebno dodatno produžiti.

(8)

Ova Uredba trebala bi stupiti na snagu što prije kako bi omogućila produženje postojećih prijelaznih razdoblja prije njihova isteka ili što prije nakon njihova isteka. Kasnije stupanje na snagu moglo bi uzrokovati pravnu nesigurnost za mirovinske sustave u pogledu toga trebaju li započeti s pripremama za nadolazeće obveze poravnanja,