16.10.2015

HR

Službeni list Europske unije

L 272/1

---

UREDBA (EU) 2015/1843 UROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 6. listopada 2015.

o utvrđivanju postupaka Unije u području zajedničke trgovinske politike kako bi se osiguralo ostvarivanje prava Unije prema međunarodnim trgovinskim pravilima, posebno onima utvrđenima pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije

(kodifikacija)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Uredba Vijeća (EZ) br. 3286/94 (3) značajno je izmijenjena nekoliko puta (4). Radi jasnoće i racionalnosti tu bi Uredbu trebalo kodificirati.

(2)	Nužno je da se zajednička trgovinska politika temelji na ujednačenim načelima, posebno s obzirom na trgovinsku zaštitu.

(3)	Pokazuje se nužnim predvidjeti za Uniju postupke kako bi se osiguralo učinkovito ostvarivanje prava Unije prema međunarodnim trgovinskim pravilima.

(4)

Međunarodna trgovinska pravila prije svega su ona donesena pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije („WTO”) i propisana u prilozima Sporazumu WTO-a, ali to također mogu biti i pravila propisana bilo kojim drugim sporazumom kojega je Unija stranka i koja su primjenjiva na trgovinu između Unije i trećih zemalja. Prikladno je dati jasnu predodžbu o vrsti sporazuma na koje se pojam „međunarodna trgovinska pravila” odnosi.

(5)

Postupci Unije kako bi se osiguralo učinkovito ostvarivanje prava Unije prema međunarodnim trgovinskim pravilima trebali bi se temeljiti na pravnom mehanizmu prema pravu Unije koji je potpuno transparentan i koji osigurava da se odluka o pozivanju na prava Unije prema međunarodnim trgovinskim pravilima donosi na temelju ispravnih činjenica i pravne analize.

(6)

Cilj takvog mehanizama trebao bi biti osiguranje postupovnog sredstva kojim se od institucija Unije zahtijeva da reagiraju na trgovinske prepreke koje su donijele ili ih održavaju treće zemlje a koje nanose štetu ili imaju štetni učinak na trgovinu, pod uvjetom da postoji pravo djelovanja u odnosu na te prepreke prema primjenjivim međunarodnim trgovinskim pravilima.

(7)	Pravo država članica da se pozivaju na takav mehanizam ne bi smjelo dovoditi u pitanje mogućnost država članica da se istim ili slična pitanja postave kroz druge postojeće postupke Unije, a posebno odboru osnovanom člankom 207. stavak 3. Ugovora.

(8)

Trebalo bi voditi računa o institucionalnoj ulozi odbora osnovanoga člankom 207. stavak 3. Ugovora pri oblikovanju savjeta institucijama Unije o svim pitanjima trgovinske politike. Stoga bi taj odbor trebalo obavještavati o razvitku pojedinih slučajeva kako bi mogao razmotriti njihov širi politički utjecaj.

(9)	Prikladno je zahtijevati da Unija djeluje u skladu sa svojim međunarodnim obvezama i, kada takve obveze proizlaze iz sporazuma, da Unija održava ravnotežu prava i obveza, a osnivanje kojih je cilj tih sporazuma.

(10)	Također je prikladno osigurati da sve mjere koje se poduzimaju prema tim postupcima budu u skladu s međunarodnim obavezama Unije, kao i da ne dovode u pitanje ostale mjere u slučajevima koji nisu pokriveni ovom Uredbom, a koje se mogu usvojiti izravno prema članku 207. Ugovora.

(11)

Također bi trebalo utvrditi pravila postupanja koja treba slijediti tijekom postupka ispitivanja predviđenog ovom Uredbom, a posebno u odnosu na prava i obaveze nadležnih tijela Unije i uključenih stranaka, te uvjete prema kojima zainteresirane stranke mogu imati pristup podatcima i mogu zatražiti obavijesti o osnovnim činjenicama i razmatranjima koja proizlaze iz postupka ispitivanja.

(12)	Kada postupa prema ovoj Uredbi, Unija treba voditi računa o potrebi brzog i učinkovitog djelovanja primjenom postupaka donošenja odluka propisanih ovom Uredbom.

(13)

Dužnost je Komisije postupati u odnosu na trgovinske prepreke koje su donijele ili ih održavaju treće zemlje, u okviru međunarodnih prava i obveza Unije, samo u slučaju kada je ugrožen interes Unije. Pri ocjenjivanju tog interesa, Komisija bi trebala posvetiti dužnu pozornost stajalištima svih zainteresiranih stranaka u postupku.

(14)	Za provedbu postupaka ispitivanja predviđenih ovom Uredbom potrebni su jedinstveni uvjeti za donošenje odluka o provođenju postupaka ispitivanja i mjera koje proizlaze iz tog postupka. Te bi mjere trebalo donijeti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(15)	Savjetodavni postupak trebalo bi koristiti u svrhu suspenzije ispitivanja koja su u tijeku zbog učinka tih mjera i njihovog logičnog slijeda u odnosu na donošenje mjera.

(16)	O promjenama u okviru ove Uredbe trebalo bi obavješćivati Europski parlament i Vijeće kako bi mogli razmatrati njihov širi politički utjecaj.

(17)	Nadalje, u mjeri u kojoj se sporazum s trećom zemljom čini najprikladnijim sredstvom za rješavanje spora koji je nastao zbog prepreka trgovini, pregovori u tom smislu trebali bi se provoditi u skladu s postupcima koji su uspostavljeni u članku 207. Ugovora,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Sadržaj

Ova Uredba određuje postupke Unije u području zajedničke trgovinske politike kako bi se osiguralo ostvarivanje prava Unije prema međunarodnim trgovinskim pravilima, a posebno onima koja su uspostavljena pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije („WTO”), a koja, ovisno o njihovoj usklađenosti s postojećim međunarodnim obavezama i postupcima, imaju za cilj:

(a)	odgovoriti na trgovinske prepreke koje imaju učinak na tržište Unije s ciljem uklanjanja nastale štete;

(b)	odgovoriti na trgovinske prepreke koje imaju učinak na tržište trećih zemalja s ciljem uklanjanja nastalih štetnih učinaka na trgovinu.

Postupci iz prvog stavka primjenjuju posebno na pokretanje i kasnije vođenje i završetak postupaka rješavanja međunarodnih sporova u području zajedničke trgovinske politike.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„trgovinske prepreke” znači sve trgovinske prakse koje su donijele ili ih održavaju treće zemlje, a u pogledu kojih je, na temelju međunarodnih trgovinskih pravila, uspostavljeno pravo postupanja, takvo pravo postupanja postoji kada međunarodna trgovinska pravila zabranjuju praksu izravno ili daju drugoj stranci, koja je pogođena tom praksom, pravo tražiti da se uklone učinci te prakse;

(b)

„prava Unije” znači međunarodna trgovinska prava kojima se Unija može koristiti prema međunarodnim trgovinskim pravilima, u tom kontekstu „međunarodna trgovinska pravila” jesu, prije svega, ona uspostavljena pod okriljem WTO-a i propisana u prilozima Sporazumu WTO-a, ali to mogu također biti i ona propisana bilo kojim sporazumom kojega je Unija stranka i koji navodi pravila primjenjiva na trgovinu između Unije i trećih zemalja;

(c)	„šteta” znači svaku materijalnu štetu koju je trgovinska prepreka nanijela ili prijeti nanošenjem proizvodnji Unije u pogledu proizvoda ili usluge na tržištu Unije;

(d)

„štetni učinci na trgovinu” znači učinci na trgovinu koje nanosi ili prijeti nanošenjem neka trgovinska prepreka, u pogledu proizvoda ili usluge, poduzećima Unije na tržištu bilo koje treće zemlje, a koji imaju materijalni učinak na gospodarstvo Unije ili regije Unije ili na sektor gospodarske djelatnosti u Uniji; činjenica, sama po sebi, da podnositelj pritužbe trpi takve štetne učinke ne smatra se dostatnom da bi opravdala pokretanje bilo kakvog postupka institucija Unije;

(e)

„industrija Unije” znači: i. sve proizvođače ili pružatelje u Uniji: — proizvoda ili usluga koji su istovjetni ili slični proizvodu ili usluzi na koji se trgovinska prepreka odnosi, ili — izravno konkurentnih proizvoda ili usluga tom proizvodu ili usluzi; ili — koji su potrošači ili prerađivači proizvoda ili potrošači ili korisnici usluga na koje se trgovinska prepreka odnosi; ili ii. sve one proizvođače ili pružatelje čija ukupna proizvodnja predstavlja većinski udjel u ukupnoj proizvodnji Unije navedenih proizvoda ili usluga; međutim: — kada su proizvođači ili pružatelji usluga u vezi s izvoznicima ili uvoznicima ili su sami uvoznici proizvoda ili usluge za koju se navodi da bi mogla biti trgovinska prepreka, pojam „industrija Unije” može se tumačiti tako da se odnosi na preostale proizvođače ili pružatelje, — u posebnim okolnostima, proizvođači ili pružatelji unutar regije Unije mogu se promatrati kao industrija Unije ako njihova ukupna proizvodnja predstavlja većinski udio proizvodnje dotičnih proizvoda ili usluga u državi članici ili u državama članicama regije unutar koje se nalaze, pod uvjetom da je učinak trgovinske prepreke usmjeren na tu državu članicu ili te države članice;

(f)	„poduzeće Unije” znači trgovačko društvo osnovano u skladu sa zakonodavstvom države članice s registriranim sjedištem, središnjom upravom ili glavnim mjestom poslovanja unutar Unije, a koje je izravno pogođeno proizvodnjom robe ili pružanjem usluga na koje se odnosi trgovinska prepreka;

(g)	„usluge” znači one usluge u pogledu kojih Unija može sklapati međunarodne sporazume na temelju članka 207. Ugovora.

2.   Za potrebe ove Uredbe, pojam „pružatelji usluga” u kontekstu izraza „industrija Unije” te izraza „poduzeće Unije ” ne dovodi u pitanje nekomercijalnu prirodu koju može imati pružanje bilo koje posebne usluge u skladu sa zakonodavstvom ili propisima države članice.

Članak 3.

Pritužba u ime industrije Unije

1.   Svaka fizička ili pravna osoba, ili svako udruženje bez pravne osobnosti, koje postupa u ime industrije Unije i koja smatra da je pretrpjelo štetu kao posljedicu trgovinskih prepreka koje imaju učinak na tržište Unije, može podnijeti pisanu pritužbu.

2.   Pritužba sadržava dostatne dokaze o postojanju trgovinske prepreke i nastaloj šteti. Dokaz o šteti, ako je moguće, daje se na temelju oglednog popisa čimbenika navedenih u članku 11.

Članak 4.

Pritužba u ime poduzećâ Unije

1.   Svako poduzeće Unije, ili svako udruženje sa ili bez pravne osobnosti, koje postupa u ime jednog ili više poduzeća Unije i smatra da su ta poduzeća Unije pretrpjela štetan utjecaj na trgovinu, kao posljedicu trgovinskih prepreka s učinkom na tržište treće zemlje, može podnijeti pisanu pritužbu.

2.   Pritužba sadržava dostatne dokaze o postojanju trgovinske prepreke i nastalim štetnim učincima na trgovinu koji su iz njih proizišli. Dokaz o štetnom utjecaju na trgovinu, ako je moguće, daje se na temelju oglednog popisa čimbenika navedenih u članku 11.

Članak 5.

Postupci podnošenja pritužbe

1.   Pritužbe iz članka 3. i 4. podnosi se Komisiji koja njezinu kopiju šalje državama članicama.

2.   Pritužba se može povući, a postupak se u tom slučaju može završiti osim ako taj završetak ne bi bio u interesu Unije.

3.   Ako postane očito da pritužba ne pruža dostatne dokaze za opravdanje pokretanja ispitnog postupka, o tome se obavještava podnositelja pritužbe.

Komisija obavještava države članice kada odluči da pritužba ne pruža dostatne dokaze za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

4.   Nakon svake pritužbe podnesene u skladu s člancima 3. ili 4., Komisija donosi odluku što je ranije moguće o pokretanju postupka ispitivanja Unije.

Odluka se donosi u roku od 45 dana od podnošenja pritužbe. Na zahtjev ili uz suglasnost podnositelja pritužbe, ovaj se rok može suspendirati kako bi se omogućilo pribavljanje dodatnih podataka koji mogu biti potrebni za punu ocjenu valjanosti slučaja podnositelja pritužbe.

Članak 6.

Zahtjev države članice

1.   Svaka država članica može zatražiti da Komisija pokrene postupke iz članka 1.

2.   Radi podupiranja svojeg zahtjeva, država članica Komisiji dostavlja dostatne dokaze u pogledu trgovinskih prepreka i njihovih posljedica. Da bi dokaz o šteti ili štetnim učincima na trgovinu bio primjeren, daje se, ako je moguće, na temelju oglednog popisa čimbenika navedenih u članku 11.

3.   Komisija bez odgađanja obavještava ostale države članice o zahtjevima.

4.   Ako postane očito da zahtjev ne pruža dostatne dokaze za opravdanje pokretanja ispitnog postupka, o tome se obavještava državu članicu.

Kada odluči da zahtjev ne pruža dostatne dokaze za opravdanje pokretanja ispitnog postupka, Komisija obavještava države članice.

5.   Nakon svakog zahtjeva države članice, u skladu s ovim člankom, Komisija donosi odluku što je ranije moguće o pokretanju postupka ispitivanja Unije. Odluka se donosi u roku od 45 dana od zahtjeva. Na zahtjev ili uz suglasnost dotične države članice, ovaj se rok može suspendirati kako bi se omogućilo pribavljanje dodatnih podataka koji mogu biti potrebni za punu ocjenu valjanosti slučaja kojega je predstavila država članica.

Članak 7.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za trgovinske prepreke („Odbor”). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 8.

Obavješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća

Komisija upućuje informacije pružene u skladu s ovom Uredbom Europskom parlamentu i Vijeću, tako da oni mogu razmotriti svaki širi utjecaj na zajedničku trgovinsku politiku.

Članak 9.

Postupak ispitivanja Unije

1.   Ako se Komisija uvjerila da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje postupka ispitivanja i da je on potreban u interesu Unije, Komisija:

(a)

objavljuje pokretanje postupka ispitivanja u Službenom listu Europske unije; objava navodi dotični proizvod ili uslugu i zemlje, daje sažetak primljenih informacija te navodi da sve odgovarajuće podatke treba priopćiti Komisiji; navodi rok u kojem zainteresirane stranke mogu zatražiti da ih Komisija usmeno sasluša u skladu sa stavkom 5.;

(b)	službeno obavještava predstavnike zemlje ili zemalja koje su predmet postupka i s kojima se, prema potrebi, mogu održati konzultacije;

(c)	provodi ispitivanje na razini Unije, djelujući u suradnji s državama članicama.

Kada odluči da pritužba pruža dostatne dokaze za opravdanje pokretanja ispitnog postupka, Komisija obavještava države članice.

2.   Kada je potrebno Komisija:

(a)	traži sve podatke koje smatra potrebnima te nastoji provjeriti te podatke s uvoznicima, trgovcima, zastupnicima, proizvođačima, trgovinskim udruženjima i organizacijama, pod uvjetom da navedena poduzeća ili organizacije daju svoj pristanak;

(b)	provodi postupke na državnom području trećih stranaka, pod uvjetom da su vlade tih zemalja službeno obaviještene i nisu podnijele prigovor u razumnom roku.

Komisiji u ispitnom postupku pomažu službenici države članice na čijem teritoriju se provode provjere, pod uvjetom da navedena država članica to traži.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju, na njezin zahtjev, sve podatke potrebne za ispitivanje u skladu s detaljnim aranžmanima koje utvrđuje Komisija.

4.   Podnositelji pritužbi te predmetni izvoznici i uvoznici, i predstavnici predmetne zemlje ili zemalja mogu:

(a)

pregledati sve podatke koji su na raspolaganju Komisije osim dokumenata za internu upotrebu Komisije i administracija, pod uvjetom da su ti podatci bitni za zaštitu njihovih interesa i da nisu povjerljivi u smislu članka 10. te da ih koristi Komisija u svom postupku ispitivanja; navedene osobe upućuju Komisiji utemeljeni zahtjev te navode podatke koje traže;

(b)	zatražiti da ih se obavještava o glavnim činjenicama i razmatranjima koja proizlaze iz postupka ispitivanja.

5.   Komisija može saslušati predmetne stranke. Saslušava ih ako su, tijekom razdoblja propisanoga u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije, podnijeli pisani zahtjev za saslušanje, koji dokazuje da su stranka primarno pogođena rezultatima postupka.

6.   Komisija primarno pogođenim strankama daje, na njihov zahtjev, mogućnost da se sastanu kako bi mogle predstaviti svoja oprečna stajališta te iznijeti svaki protuargument. U pružanju ove mogućnosti Komisija vodi računa o željama stranaka i o potrebi očuvanja povjerljivosti. Ne postoji obaveza da bilo koja od stranaka sudjeluje na sastanku, a nesudjelovanje ne dovodi u pitanje slučaj te stranke.

7.   Kada podatci koje zahtijeva Komisija nisu dostavljeni u razumnom roku ili ako se ispitni postupak znatno ometa, nalazi se mogu donijeti na temelju raspoloživih činjenica.

8.   Nakon završetka ispitivanja, Komisija podnosi izvješće Odboru. Izvješće se predstavlja u roku od pet mjeseci od najave pokretanja postupka osim ako ispitivanje nije tako složeno da Komisija produžuje rok na sedam mjeseci.

Članak 10.

Povjerljivost

1.   Podatci primljeni prema ovoj Uredbi koriste se samo u svrhu za koju su traženi.

2.   Komisija i države članice, uključujući njihove službenike, ne smiju otkriti nikakve podatke povjerljive prirode koje prime temeljem ove Uredbe ili podatke koje je stranka u postupku ispitivanja dostavila na povjerljivoj osnovi bez posebnog odobrenja stranke koja je te podatke dostavila.

Svaki zahtjev za povjerljivim postupanjem navodi razloge povjerljivosti podatka i priložen mu je sažetak podataka koji nisu povjerljivi ili izjava o razlozima zašto ovi podatci nisu podložni takvom sažetku.

3.   Podatci se smatraju povjerljivima ako je vjerojatno da bi njihovo objavljivanje moglo imati značajan štetan učinak na davatelja ili izvor tog podatka.

4.   Kada se pokaže da zahtjev za povjerljivošću nije opravdan i ako davatelj ne želi objaviti podatak ili odobriti njegovo objavljivanje bilo u općem ili sažetom obliku, navedeni podatak se zanemaruje.

5.   Ovaj članak ne sprečava nadležna tijela Unije da objave opće podatke, i posebno razloge na kojima se temelje odluke donesene prema ovoj Uredbi. Ta objava uzima u obzir legitiman interes navedenih stranaka za neotkrivanjem njihovih poslovnih tajni.

Članak 11.

Dokazi

1.   Ispitivanje štete uključuje, ako je primjenjivo, sljedeće čimbenike:

(a)	obujam predmetnog uvoza ili izvoza Unije, posebno kada dolazi do značajnog rasta ili pada, bilo u apsolutnim iznosima ili relativno u odnosu na proizvodnju ili potrošnju na predmetnom tržištu;

(b)	cijene konkurenata industriji Unije, posebno kako bi se odredilo je li bilo u Uniji ili na trećim tržištima značajnog sniženja cijena industrije Unije;

(c)

posljedični učinak na industriju Unije i kako pokazuju trendovi u pojedinim gospodarskim čimbenicima, kao što su: proizvodnja, iskorištenost kapaciteta, zalihe, prodaja, udio na tržištu, cijene to jest sniženje cijena ili sprečavanje rasta cijena koje bi se uobičajeno dogodilo), dobit, povrat od kapitala, ulaganja, zapošljavanje.

2.   Kada se radi o navodnoj prijetnji štete, Komisija također ispituje je li jasno predvidljivo da se određena situacija može razviti u stvarnu štetu. U tom pogledu potrebno je također voditi računa o čimbenicima kao što su:

(a)	stopa rasta izvoza na tržište na kojem se odvija konkurencija s proizvodimaUnije;

(b)	izvozni kapacitet zemlje podrijetla ili izvoza, koji već postoji ili će biti operativan u skoroj budućnosti, kao i vjerojatnost da će izvoz koji proizlazi iz tih kapaciteta biti na tržištu iz točke (a).

3.   Šteta koju su prouzročili ostali čimbenici koji, bilo pojedinačno ili zajedno, imaju štetan učinak na industriju Unije, ne pripisuje se razmatranoj praksi.

4.   Kada se radi o navodim štetnim učincima na trgovinu, Komisija ispituje utjecaj tih štetnih učinaka na gospodarstvo Unije ili neke regije Unije ili na njezin sektor gospodarske djelatnosti. U tom cilju Komisija može uzeti u obzir, ako je primjenjivo, čimbenike poput onih navedenih u stavcima 1. i 2. Štetni učinci na trgovinu mogu proizlaziti, između ostalog, iz situacija u kojima su trgovinski tijekovi dotičnog proizvoda ili usluge zaustavljeni, ometaju se ili su preusmjereni kao posljedica trgovinske prepreke ili situacija u kojima su trgovinske prepreke materijalno utjecale na opskrbu ili proizvodni input, kao na primjer dijelove i komponente ili sirovine za poduzeća Unije. Kada se radi o prijetnji nanošenja štetnih učinaka na trgovinu, Komisija ispituje također i je li jasno predvidivo da se određena situacija može razviti u stvarni štetan učinak na trgovinu.

5.   U ispitivanju dokaza štetnih učinaka na trgovinu Komisija mora voditi računa i o odredbama, načelima ili praksi koji uređuju pravo na postupanje prema relevantnim međunarodnim pravilima iz članka 2. stavka 1. točka (a).

6.   Komisija nastavlja ispitivati sve ostale relevantne dokaze sadržane u pritužbi ili u zahtjevu. U tom pogledu, popis čimbenika i navoda iz stavaka 1. do 5. nije konačan, kao što niti jedan ili nekoliko takvih čimbenika i navoda ne mogu nužno biti presudni u odluci o postojanju štete ili štetnih učinaka na trgovinu.

Članak 12.

Završetak i suspenzija postupka

1.   Ako se kao rezultat postupka ispitivanja koji je proveden u skladu s člankom 9. utvrdi da nije potrebno poduzeti nikakve aktivnosti zbog interesa Unije, Komisija završava postupak djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7. stavka 3.

2.   Ako, nakon postupka ispitivanja koji je proveden u skladu s člankom 9., dotična treća zemlja ili zemlje poduzme ili poduzmu mjere koje se smatraju zadovoljavajućim te stoga nije potrebna aktivnost Unije, Komisija može suspendirati postupak djelujući u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 7. stavka 2.

Komisija nadzire primjenu tih mjera, prema potrebi na temelju podataka dostavljenih u vremenskim razmacima, koje može tražiti od dotičnih trećih stranaka te provjeravati ako je potrebno.

Kada treća zemlja ili zemlje poduzete mjere ukine, suspendira ili nepravilno primjeni ili kada Komisija ima razloga vjerovati da je to slučaj, ili kada Komisija ne dobije podatke koje je zatražila u skladu s drugim podstavkom ovog stavka, Komisija obavještava države članice te, ako je potrebno i opravdano rezultatima ispitivanja i novim raspoloživim činjenicama, poduzima mjere u skladu s člankom 14. stavkom 2.

3.   Ako, bilo nakon postupka ispitivanja koji je proveden u skladu s člankom 9. ili bilo kada prije, tijekom ili poslije postupka rješavanja međunarodnih sporova, izgleda da je najpogodnije sredstvo za rješavanje spora koji je nastao zbog prepreka trgovini sklapanje sporazuma s dotičnom trećom zemljom ili zemljama, što može promijeniti materijalna prava Unije i dotične treće zemlje ili zemalja, Komisija suspendira postupak djelujući u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 7. stavka 2., te se pregovori provode u skladu s odredbama članka 207. Ugovora.

Članak 13.

Usvajanje mjera trgovinske politike

1.   Kada se ustanovi, kao rezultat postupka ispitivanja koji je proveden u skladu s člankom 9., osim ako činjenična i pravna situacija ne zahtijeva postupak ispitivanja, da je potrebno postupanje u interesu Unije kako bi se osiguralo ostvarivanje prava Unije prema međunarodnim trgovinskim pravilima, a s ciljem uklanjanja štete ili štetnog učinka na trgovinu kao rezultat trgovinske prepreke koju su donijele ili ju održavaju treće zemlje, određuju se odgovarajuće mjere u skladu s postupcima utvrđenim člankom 14.

2.   Kada međunarodne obaveze Unije zahtijevaju prethodno obavljanje međunarodnog postupka konzultacija ili rješavanja sporova, mjere iz stavka 3. određuju se nakon okončanja tog postupka te uzimajući u obzir rezultate postupka. Posebno, ako je Unija zahtijevala da neko međunarodno tijelo za rješavanje sporova navede i odobri odgovarajuće mjere za provedbu rezultata postupka rješavanja međunarodnih sporova, mjere trgovinske politike Unije, koje mogu biti potrebne kao posljedica tog odobrenja, u skladu su s preporukom tog tijela za rješavanje međunarodnih sporova.

3.   Moguće je poduzeti bilo koju mjeru trgovinske politike usklađenu s postojećim međunarodnim obvezama i postupcima, posebno:

(a)	suspenziju ili povlačenje bilo kakvog ustupka koji je rezultat pregovora o trgovinskoj politici;

(b)	podizanje postojećih carinskih stopa ili uvođenje nekih drugih davanja na uvoz;

(c)	uvođenje količinskih ograničenja ili bilo koje druge mjere koja mijenja uvjete uvoza ili izvoza ili na neki drugi način utječe na trgovinu s dotičnom trećom zemljom.

4.   Odgovarajuće odluke navode razloge na kojima se temelje te se objavljuju u Službenom listu Europske unije. Smatra se da objava predstavlja obavijest primarno pogođenim zemljama i strankama.

Članak 14.

Postupci donošenja odluka

1.   Ako Unija, kao rezultat pritužbe u skladu s člankom 3. ili člankom 4. ili zahtjeva u skladu s člankom 6., slijedi formalne međunarodne postupke savjetovanja ili rješavanja sporova, odluke o pokretanju, vođenju i završetku takvih postupaka donosi Komisija.

Komisija obavještava države članice u slučaju da odluči pokrenuti, voditi ili završiti formalni međunarodni postupak savjetovanja ili rješavanja sporova.

2.   Ako Unija, nakon što je postupila u skladu s člankom 13. stavkom 2., mora odlučiti o mjerama trgovinske politike koje će se donijeti temeljem članka 12. stavka 2. trećeg podstavka ili temeljem članka 13., ona bez odgode djeluje u skladu s člankom 207. Ugovora i, po potrebi, Uredbom (EU) br. 654/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6) ili bilo kojim drugim primjenjivim postupcima.

Članak 15.

Izvješće

U skladu s člankom 22.a Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (7) Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

Članak 16.

Opće odredbe

Ova se Uredba ne primjenjuje u slučajevima koji su obuhvaćeni ostalim postojećim pravilima u području zajedničke trgovinske politike. Ona funkcionira tako da nadopunjuje:

(a)	pravila o uspostavi zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i njihovih provedbenih odredbi; i

(b)	specifična pravila usvojena u skladu s člankom 352. Ugovora koja se primjenjuju na prerađene poljoprivredne proizvode.

Ona ne dovodi u pitanje ostale mjere koje se mogu poduzeti prema članku 207. Ugovora, kao i postupke Unije za rješavanje pitanja koje države članice postavljaju u vezi s trgovinskim preprekama u okviru odbora uspostavljenog člankom 207. Ugovora.

Članak 17.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 3286/94 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  Mišljenje od 10. prosinca 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 7. srpnja 2015. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 18. rujna 2015.

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 3286/94 od 22. prosinca 1994. o utvrđivanju postupaka Zajednice u području zajedničke trgovinske politike kako bi se osiguralo ostvarivanje prava Zajednice prema međunarodnim trgovinskim pravilima, posebno onima utvrđenima pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije (SL L 349, 31.12.1994., str. 71.).

(4)  Vidjeti Prilog I.

(5)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(6)  Uredba (EU) br. 654/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o ostvarivanju prava Unije na primjenu i provedbu međunarodnih trgovinskih pravila i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 3286/94 o utvrđivanju postupaka Zajednice u području zajedničke trgovinske politike kako bi se osiguralo ostvarivanje prava Zajednice prema međunarodnim trgovinskim pravilima, posebno onima utvrđenima pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije (SL L 189, 27.6.2014., str. 50.).

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).

---

---

---