(1)

Nakon kontakata prije podnošenja prijave Ujedinjena Kraljevina prijavila je 22. listopada 2013. mjere kao potporu novoj jedinici C nuklearne elektrane Hinkley Point („HPC”) koristeći se elektroničkom prijavom, koju je Komisija zabilježila istoga dana.

(2)

Komisija je 18. prosinca 2013. pokrenula službenu istragu o prijavljenim mjerama jer je imala ozbiljne sumnje u njihovu sukladnost s pravilima o državnim potporama.

(3)

Odluka Komisije o pokretanju postupka („odluka o pokretanju postupka”) objavljena je 31. siječnja 2014. na internetskoj stranici Glavne uprave za tržišno natjecanje i u Službenom listu Europske unije7. ožujka 2014. Komisija je pozvala zainteresirane strane da podnesu svoje primjedbe.

(4)

Ujedinjena Kraljevina poslala je 31. siječnja 2014. svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka.

(5)

Komisija je primila primjedbe zainteresiranih strana. Proslijedila ih je Ujedinjenoj Kraljevini, koja je dobila priliku reagirati; njezine su primjedbe zaprimljene 13. lipnja i 4. srpnja 2014.

(6)

Prijavljena se mjera ponajprije sastoji od Ugovora za razliku („CfD”) kojim se pruža dohodovna potpora tijekom faze rada HPC-a. Ujedinjena Kraljevina u početku je prijavila Ugovor o ulaganju, koji je određen kao preliminarni oblik Ugovora za razliku. Zbog činjenice da su pregovori između Ujedinjene Kraljevine i društva u čijem je potpunom vlasništvu korisnik, EDF Energy Plc („društvo EDF”), bio u vrijeme ove odluke trajali dulje od očekivanoga, Ugovor o ulaganju potpuno je zamijenjen Ugovorom za razliku. Društvo EDF britansko je društvo kći francuskoga elektroenergetskog poduzeća Electricité de France.

(7)

Korisnik je društvo NNB Generation Company Limited („društvo NNBG”), koje je u vrijeme odluke bilo u cijelosti pod nadzorom društva EDF. Ugovor za razliku privatni je pravni sporazum između društva NNBG i druge ugovorne strane Ugovora za razliku, Low Carbon Contracts Company Ltd. Zasebni sporazum potpisat će ministar i dioničari društva NNBG. Ovaj zasebni sporazum odnosit će se samo na dijelove odredaba transakcije, posebno onih povezanih s mogućim slučajevima zatvaranja i mehanizmima podjele dobiti.

(8)

U okviru Ugovora za razliku društvo NNBG primit će količinu prihoda koja se određuje iznosom veleprodajne tržišne cijene po kojoj prodaje električnu energiju i razlike u plaćanjima koja odgovara razlici između prethodno utvrđene izvršne cijene („SP”) i referentne cijene („RP”) koja je zabilježena u prethodnom referentnom razdoblju.

(9)

Ako je referentna cijena niža od izvršne cijene, druga ugovorna strana Ugovora za razliku snosit će troškove razlike između izvršne i referentne cijene te tako društvu NNBG osigurati relativno stabilne prihode koji će ovisiti o njegovoj prodajnoj strategiji i količini proizvodnje. U obrnutom slučaju, ako je referentna cijena viša od izvršne cijene, društvo NNBG dužno je drugoj ugovornoj strani Ugovora za razliku isplatiti razliku. Stoga će i u tom slučaju društvo NNBG primiti relativno stabilne prihode.

(10)

Referentna cijena ponderirani je prosjek veleprodajnih cijena koje Ujedinjena Kraljevina utvrđuje za sve operatore koje podupire Ugovor za razliku. U slučaju društva NNBG relevantna referentna cijena jest referentna cijena na tržištu bazne energije koja se primjenjuje na sve operatore bazne proizvodnje (2).

(11)

Konkretno, referentna cijena na tržištu bazne energije trenutačno je utvrđena tako da se služi podacima udruge London Energy Broker's Association (LEBA) o dnevnim cijenama i elektroničke burze dionica NASDAQ OMX Commodities exchange, u odnosu na cijenu kupnje električne energije jednu sezonu (tj. šest mjeseci) uoči isporuke ili cijenu „jednu sezonu unaprijed” (3).

(12)

Referentna cijena na tržištu bazne energije računa se jedanput u sezoni i neposredno prije svake sezone, a uzima se aritmetička sredina dnevnih cijena sezone unaprijed objavljenih svakoga dana prethodne sezone. Ovaj se prosjek ponderira kako bi se osiguralo da obujam kojim se trguje na svakom referentnom indeksu dobije razmjeran utjecaj.

(13)

Društvo NNBG bit će obvezno održavati prethodno utvrđenu minimalnu razinu izvedbe, ali nije obvezno ostvariti prethodno utvrđenu razinu proizvodnje. Točnije, od elektrane će se očekivati da radi uz 91-postotni čimbenik opterećenja. Ako društvo NNBG ne postigne ovaj čimbenik opterećenja, podrazumijeva se da neće postići razinu prihoda koju očekuje primiti od projekta.

(14)

Društvu NNBG isplatit će se razlika u plaćanjima u skladu s njegovim izmjerenim obujmom proizvodnje, i to do iznosa koji ne premašuju najvišu razinu proizvodnje („gornja granica”) utvrđenu Ugovorom za razliku. Za proizvodnju prodanu na tržištu iznad gornje granice neće se provesti nikakva plaćanja. Električna energija koju društvo NNBG proizvede bit će prodana na tržištu.

(15)

Ugovor za razliku sklopit će se s drugom ugovornom stranom Ugovora za razliku, tj. subjektom koji će se kolektivno financirati pomoću zakonske obveze svih ovlaštenih dobavljača.

(16)

Ulazak u završni ugovor ovisi o završnoj odluci o ulaganju društva EDF/društva NNBG, kao i o sporazumu financijskih dogovora (uključujući odredbe jamstva javnoga duga Ujedinjene Kraljevine) te završnih odobrenja ugovornih strana.

(17)

U okviru Ugovora za razliku ovlašteni dobavljači kolektivno su odgovorni za sve obveze koje proizlaze iz ugovora, a druga ugovorna strana odgovorna je samo ako su joj financijska sredstva prenesena od ovlaštenog dobavljača ili vlade Ujedinjene Kraljevine. Svaki bi dobavljač bio odgovoran na temelju svojeg tržišnog udjela, koji se određuje izmjerenom uporabom električne energije. Unutar ovoga okvira, u slučaju nepridržavanja obveza plaćanja, ministar će odrediti drugu ugovornu stranu, prikupiti plaćanja drugih dobavljača ili izravno platiti proizvođačima.

(18)

Druga ugovorna strana zasebno će posredniku za namiru povjeriti ovlast za prikupljanje prihoda (tj. ovlast prikupljanja plaćanja od dobavljača), s jedne strane, te obvezu isplaćivanja operatora proizvodnje i primanja plaćanja od njih, s druge strane. Vlada Ujedinjene Kraljevine namjerava posrednikom za namiru imenovati društvo kćer društva Elexon (tj. tijelo koje trenutačno djeluje kao posrednik za namiru u Ujedinjenoj Kraljevini i koje je u cijelosti u vlasništvu nacionalne mreže operatora prijenosnih sustava – „OPS”).

(19)

Druga ugovorna strana iz Ugovora za razliku sklopljenoga s proizvođačem moći će u okviru toga ugovora donositi odluke i ostvarivati svoje diskrecijsko pravo, primjerice odlukom da operator proizvodnje ispunjava svoje obveze ili mora dati kolateral kako bi jamčio svoja plaćanja u okviru programa, ili odbiti određene zahtjeve ovisno o posebnim uvjetima na tržištu. Vlada Ujedinjene Kraljevine namjerava pružati daljnje smjernice o parametrima koji bi mogli ograničiti diskrecijsko pravo druge ugovorne strane u donošenju odluka u odnosu na upravljanje Ugovorom za razliku.

(20)

Na slici 1. objašnjeno je koje su uloge predviđene za svakog pojedinog posrednika u funkcioniranju sustava Ugovora za razliku.

Slika 1.

Uloge i odgovornosti u upravljanju Ugovorom za razliku

Izvor: Vlasti Ujedinjene Kraljevine.

(21)

Ujedinjena Kraljevina i društvo EDF pristali su na odredbe Ugovora za razliku. Ove će odredbe biti prenesene u konačni ugovor prije završnog potpisivanja sporazuma i završne odluke društva EDF o ulaganju.

(22)

Mnoge dogovorene odredbe odražavaju odredbe Ugovora za razliku za druge tehnologije, a posebno tehnologije obnovljive energije. Takve su odredbe javne (4). Druge su odredbe specifične za Ugovor za razliku za HPC.

(23)

Prema dogovorenim odredbama, izvršna cijena iznosit će 92,50 GBP/MWh u nominalnim cijenama iz 2012. Ako se donese odluka o ulaganju za izgradnju nove jedinice C nuklearne elektrane Sizewell, s istim dizajnom i pružajući mogućnost dijeljenja nekih troškova za reaktore HPC-a, izvršna će se cijena promijeniti na 89,50 GBP/MWh, također u nominalnim jedinicama iz 2012.

(24)

Izvršna cijena bit će potpuno indeksirana u skladu s indeksom potrošačkih cijena („CPI”), kao i za druge Ugovore za razliku. Prilagodba CPI-ja bit će godišnja, s baznim datumom u studenom 2011. Svake će se godine izvršna cijena prilagođavati prvoga dana sezone u odnosu na posljednji dostupan indeks CPI kako ga je za veljaču objavio Nacionalni ured za statistiku (ONS).

(25)

Trajanje Ugovora za razliku imat će kao krajnji početni datum vremenski okvir puštanja u pogon svakog reaktora, […] (*1) godina od dogovorenoga vremenskoga okvira puštanja u pogon. Nakon toga datuma počet će se računati vrijeme trajanja Ugovora za razliku neovisno o tome radi li elektrana.

(26)

Krajnji je rok […] godišnjica posljednjega dana vremenskoga okvira puštanja u pogon drugoga reaktora. Ako nijedan reaktor nije pušten u pogon na dan krajnjeg roka ili prije njega, druga ugovorna strana Ugovora za razliku može raskinuti ugovor. Krajnji rok može se pomaknuti zbog više sile ili teškoća sa spajanjem.

(27)

Postojat će dva mehanizma podjele dobiti. Prvi će biti za troškove izgradnje (5) i njime će se osigurati sljedeće:

(28)

Drugi dogovor o podjeli dobiti odnosi se na stopu prinosa na vlasnički kapital. Utvrđena su dva praga (5):

(29)

Prvi prag postavljen je na razinu predviđene unutarnje stope povrata temeljnoga kapitala proizvedenu u vrijeme ove odluke posljednjim financijskim modelom (6), ili 11,4 % prema osnovi vezanoga vlasničkog kapitala i nominalno. Svaka dobit iznad i preko ove razine dijelila bi se na 30 % za drugu ugovornu stranu Ugovora za razliku i 70 % za društvo NNBG.

(30)

Drugi prag postavljen je više, između 13,5 % nominalno ili 11,5 stvarno (deflacioniranjem CPI-ja), na temelju istoga modela kao u prethodno navedenoj točki a. Iznad ovoga praga svaka dobit dijelila bi se na 60 % za drugu ugovornu stranu Ugovora za razliku i 40 % za društvo NNBG.

(31)

Postojat će dva datuma ponovnog pokretanja pregovora o operativnim izdacima. Prvi će biti 15 godina, a drugi 25 godina nakon datuma pokretanja prvoga reaktora. Ponovna pokretanja pregovora o operativnim izdacima pružaju način ublažavanja rizika od dugoročnih troškova te će dovesti do promjena izvršne cijene u obama smjerovima. Mehanizmom bi se omogućilo povećanje ili smanjenje izvršne cijene na temelju poznatih stvarnih troškova i revidiranih predviđanja budućih troškova za sljedeće stavke operativnih troškova, u svakom slučaju potpuno i isključivo kako je potrebno za nastavak poslovanja proizvodnog postrojenja:

(32)

Svi troškovi koji se odnose na pitanja povezana s dizajnom, upravljanje koje nije u skladu s razumnim i razboritim standardom, dostupnost ili kapacitet proizvodnoga postrojenja, neodržavanje kapitalnog izdatka, izdatak za novu strukturu (koja nije u okviru postojećega zdanja), financiranje te određene troškove prijevoza otpada bit će isključeni iz ponovnih pokretanja pregovora.

(33)

Revidirane procjene troškova koje se upotrebljavaju u ponovnim pokretanjima pregovora o operativnim izdacima temeljit će se na izvješću koje je pripremilo društvo NNBG i na koje je pristala druga ugovorna strana Ugovora za razliku, uzimajući u obzir referentnu vrijednost troškova uzetih iz drugih nuklearnih elektrana koje upotrebljavaju tehnologije EPR i drugih nuklearnih elektrana koje se koriste tehnologijom tlakovodnog reaktora u Sjevernoj Americi i EU-u, u svakom slučaju kada se njima upravlja u skladu s razumnim i razboritim standardom. Prilagodba izvršne cijene izračunat će se upućivanjem na gornju polovicu referentne vrijednosti troškova.

(34)

Izvršna cijena (paušalni iznos ili serija godišnjih isplata drugoj ugovornoj strani Ugovora za razliku) smanjit će se kako bi se odrazile promjene u količini poreza koji se može isplatiti društvu NNBG u okolnostima koje se odnose na financiranje dioničara i porezno strukturiranje društva NNBG. U ovom pogledu neće biti dopušteno nikakvo povećanje.

(35)

Jednokratna buduća prilagodba izvršne cijene za poslovne stope izvršit će se nakon službene ponovne procjene Ureda za vrednovanje nakon početka rada elektrane. Sljedeće izmjene poslovnih stopa provodit će se preko ponovnog pokretanja pregovora o operativnim izdacima.

(36)

Osim pružanja informacija osmišljenih u generičkim standardnim pojmovima Ugovora za razliku, od društva NNBG zahtijevat će se pružanje određenih jamstava u pogledu informacija sadržanih u podacima i modelima pruženima vladi Ujedinjene Kraljevine u pogledu troškova projekta. Ugovorom će se osigurati uporaba dogovorenoga financijskog modela kako bi se odredile razne izvršne cijene i ostale prilagodbe koje zahtijevaju njegovi uvjeti.

(37)

Društvo NNBG bit će zaštićeno i može naplatiti neke troškove za kvalificirane izmjene u zakonu („QCIL”).

(38)

Kvalificirana izmjena u zakonu jest diskriminirajuća izmjena u zakonu, specifična izmjena u zakonu, specifična porezna izmjena u zakonu, druga izmjena u zakonu ili izmjena u regulatornoj osnovi, u svakom slučaju koji nije predvidiv.

(39)

Diskriminirajuća izmjena u zakonu jest izmjena u zakonu čije se odredbe posebno (a ne samo neizravno ili posljedično ili na temelju nerazmjernog učinka bilo koje izmjene u zakonu koja ima opću primjenu) primjenjuju na projekt, proizvodno postrojenje ili društvo NNBG, ali ne u drugim slučajevima.

(40)

Specifična izmjena u zakonu jest izmjena u zakonu čije se odredbe posebno (a ne samo neizravno ili posljedično ili na temelju nerazmjernog učinka bilo koje izmjene u zakonu koja ima općenitu primjenu) primjenjuju na nuklearne elektrane ili proizvodna postrojenja koja podliježu Ugovoru za razliku.

(41)

Specifična porezna izmjena u zakonu jest i. izmjena poreza, ili novi porez, na uranij; ili ii. izmjena u zakonu ili praksi Poreznoga i carinskog ureda Njezina Veličanstva (HMRC), koja ima za posljedicu da je porezno postupanje NNBG-a nepovoljnije od postupanja utvrđenih u određenim specifičnim poreznim obračunima Poreznoga i carinskog ureda Njezina Veličanstva (HMRC).

(42)

Izmjena u regulatornoj osnovi jest kada i. Ured za regulaciju nuklearnih postrojenja (ili regulator nasljednik) više ne regulira proizvodno postrojenje procjenom bi li žrtva potrebna za smanjenje rizika bila pretjerano nerazmjerna koristi koja bi se postigla; ili ii. mjerodavna agencija za okoliš (ili regulator nasljednik) više ne procjenjuje opciju smanjenja rizika u pogledu proizvodnog postrojenja kao prihvatljiv ekološki rizik upućivanjem na to jesu li troškovi provedbe nerazmjerni ekološkoj koristi koju ostvaruje.

(43)

Nadoknada u pogledu kvalificiranih izmjena u zakonu moći će se isplatiti tek kad ukupan iznos svih potraživanja kvalificiranih izmjena u zakonu prelazi 50 milijuna GBP u nominalnom i indeksiranom iskazu iz 2012. Dvostruke naplate neće biti dopuštene. Izvršna cijena prilagodit će se samo jedanput za svaku pojedinu kvalificiranu izmjenu u zakonu tijekom preostalog vremena trajanja ugovora uporabom dogovorenoga financijskog modela ili izračunom neto sadašnje vrijednosti potrebne prilagodbe.

(44)

Podložno uvjetima, društvo NNBG primit će naknadu u slučaju zatvaranja HPC-a kao posljedice „političkih okolnosti” (od nadležnog tijela Ujedinjene Kraljevine, EU-a ili međunarodnoga nadležnog tijela), osim iz određenih razloga koji uključuju zaštitne mjere u pogledu zdravlja, nuklearne sigurnosti, sigurnosti, okoliša, nuklearnoga prijevoza ili nuklearnih zaštitnih mjera (kvalificirani slučaj zatvaranja).

(45)

Naknada će biti dostupna i ako se proizvodno postrojenje zatvori zbog okolnosti osiguranja nuklearne odgovornosti prema trećim stranama, uključujući i kao rezultat toga da vlada Ujedinjene Kraljevine ne odobrava alternativne sustave osiguranja koje je predložio Proizvođač iako ih vlada Ujedinjene Kraljevine razumno treba odobriti te ako nema drugih odobrenih mogućnosti osiguranja koje su dostupne Proizvođaču.

(46)

Zaštite kvalificiranoga slučaja zatvaranja uključuju pravo na prijenos društva NNBG na vladu Ujedinjene Kraljevine (i da vlada Ujedinjene Kraljevine zatraži prijenos) uz plaćanje naknade koje provodi druga ugovorna strana Ugovora za razliku ili vlada Ujedinjene Kraljevine.

(47)

Slučajevi raskidanja primjenjuju se samo na društvo NNBG. Druga ugovorna strana Ugovora za razliku odlučuje hoće li raskinuti ugovor nakon pojave dospjeloga slučaja raskidanja.

(48)

Projekt HPC, a posebno društvo NNBG, neće imati koristi samo od Ugovora za razliku, nego i od državnoga kreditnog jamstva za dug koji izdaje („kreditno jamstvo”).

(49)

Obveznice koje se trebaju izdati poduprijet će se kreditnim jamstvom. To se može smatrati ugovorom o osiguranju kojim se jamči pravodobna isplata glavnice i kamate kvalificiranoga duga, koji bi mogao doseći iznos od 17 milijardi GBP (7).

(50)

Kreditno jamstvo osigurat će infrastruktura Ujedinjene Kraljevine („IUK”), jedinica u okviru ministarstva financija Ujedinjene Kraljevine koja nadgleda upravljanje programom jamstava Ujedinjene Kraljevine. Kreditno je jamstvo platforma za upravljanje dugovima u smislu cjelokupnog poslovanja za dugoročno financiranje HPC-a.

(51)

IUK smatra da je transakcija strukturirana na način koji za HPC opravdava klasifikaciju u kategoriju ekvivalentnog rizika BB+/Ba1. Naknada za jamstvo imat će razinu od 295 baznih bodova.

(52)

U okviru programa, obveznice koje će se izdati kao dio strukture financiranja poduprijet će se jamstvom koje će izdati član državnoga povjerenstva ministarstva financija Ujedinjene Kraljevine (jamac). Uključen je i privremeni zajam za izgradnju koji trebaju osigurati komercijalne banke (a nije zajamčen u okviru programa jamstava Ujedinjene Kraljevine) također je uključen. Preostali dio kapitala vezanoga uz transakciju dat će dioničari. Ostali izvori kapitala mogu se dodati u financijsku strukturu uz pristanak jamca.

(53)

Izvori financiranja u vrijeme odluke planirani su na sljedeći način:

(54)

Financijska struktura postavljena je tako da temeljni kapital trpi ukupni gubitak prije nego što obveznice pretrpe ikakav gubitak. Kapital za nepredviđene troškove pruža dodatno osiguranje da će se dočekati dan na koji će jamac biti zadovoljan da je, među ostalim, HPC počeo s radom i da je operativan te na koji će sve potrebne rezerve biti potpuno financirane („financijsko dovršenje”).

(55)

Obveze dioničara koje se odnose na vlasnički kapital odredit će se u sporazumu o doprinosu kapitala čiji će potpisnik ujedno biti i jamac kako bi primio poduzeća za pribavljanje vlasničkoga kapitala.

(56)

Kako bi se osiguralo da vlasnički kapital ima prethodno opisane značajke apsorpcije gubitaka, dođe li do neispunjenja obveze, strane su postavile dva uvjeta (uvjet osnovnoga slučaja (8) i uvjet neostvarenja FFS-a (9)) koji jamcu omogućuju zahtijevanje ubrzanja temeljnoga kapitala ili ubrzanja kapitala za nepredviđene troškove, odnosno njihovo neposredno pružanje i primjenjivanje radi otkupa obveznica i dugova prema jamcu. Namjena je ove kombinacije odredaba osigurati da dioničari, a ne jamac, i dalje preuzimaju glavni rizik u pogledu održivosti tehnologije EPR-a dok uspjeh prethodnih projekata, kao što su Flamanville 3 i Taishan 1 objektivno ne dokaže da joj se može pokloniti povjerenje.

(57)

Tijekom razdoblja do ispunjenja uvjeta osnovnoga slučaja postoji gornja granica iznosa povučenoga duga koja iznosi najmanje: gornje granice prekretnice duga za relevantne prekretnice projekta i […] % temeljnoga kapitala umanjenoga za razvojni kapital, tj. […] milijardi GBP. Tablica 1 prikazuje praktičan primjer značajki temeljnoga kapitala u pogledu apsorpcije gubitka:

Tablica 1.

Profil smanjenja osnovnoga slučaja i neispunjavanje uvjeta osnovnoga slučaja

Izvor: IUK-ovo podnošenje od 12. rujna 2014.

Base Case Drawdown Profile

Base Case Condition Not Met (by 31 December 2020)

(58)

Nakon što je uvjet osnovnoga slučaja zadovoljen, glavna zaštita jamca tijekom razdoblja izgradnje dio je kapitala za nepredviđene troškove, koji se može povući kako bi se pokrila prekoračenja troškova zajedno s prekretnicama projekta koje ograničavaju iznos duga u bilo kojem razdoblju.

(59)

Obveze dioničara u odnosu na temeljni kapital i kapital za nepredviđene troškove bit će potpuno kreditno poduprte instrumentima, uključujući, bez ograničenja, jamstva matičnog društva, akreditive ili druge kreditne potpore, koje su jamcu prihvatljive.

(60)

Dioničari će dodijeliti fiksnu (10) i/ili promjenjivu (11) sigurnost (12), uključujući i kvalificirani promjenjivi trošak (13), za svu svoju imovinu, nekretnine i poduzeća kako bi poduprli svoje obveze prema društvu NNBG i obveze društva NNBG. Društvo NNBG i izdavatelj obveznica, novoinkorporirano društvo s posebnom namjenom, dodijelit će sveobuhvatnu fiksnu i/ili nepromjenjivu sigurnost, uključujući i kvalificirani promjenjivi trošak, za svu svoju imovinu, nekretnine i poduzeća kako bi poduprli svoje obveze. Sigurnost će podupirati izravni sporazumi s ugovornim stranama u pogledu određenih važnih ugovora.

(61)

Zbog posebne prirode transakcije i iznimne važnosti sigurnosti, provedbom sigurnosti uzet će se u obzir pristanak regulatornog tijela za sigurnost i činjenica da se može ustupiti samo subjektu koji ima ili će imati dozvolu za nuklearno mjesto za lokaciju HPC-a.

(62)

Sigurnost koju su dodijelili dioničari, društvo NNBG i izdavatelj moraju omogućiti da osigurane strane (14): i. imaju maksimalnu prednost pred troškovima neosiguranih vjerovnika odgovarajućeg dužnika u slučaju da dužnik nije solventan; ii. očuvaju za osigurane strane mogućnost raspolaganja osiguranom imovinom i primjenjivanja prihoda od takve prodaje prema podmirenju preostalih osiguranih obveza ako bi to predstavljalo najbolji način povećanja vrijednosti oporavljene imovine; te iii. provode maksimalnu kontrolu u slučaju insolventnosti zadužitelja i postižu svrhu upravljanja sigurnošću imenovanjem izvršnoga stečajnog upravitelja za mjerodavno dužnikovo poduzeće i imovinu.

(63)

Obveznice će biti neosigurane obveze izdavatelja i neće sudjelovati ni u jednoj sigurnosti koju će dodijeliti izdavatelj ili bilo koji drugi član korporativne skupine HPC-a.

(64)

U pogledu rangiranja vjerovnika prihodi od provedbe sigurnosti koju je dodijelilo društvo NNBD u praksi će se primjenjivati sljedećim redoslijedom prednosti:

(65)

Ovaj redoslijed prednosti u prihodima od provedbe ne može se mijenjati bez pristanka jamca.

(66)

Financiranje transakcije podijeljeno je u faze upućivanjem na postizanje prekretnice u ostvarivanju projekta.

(67)

U razdoblju nakon datuma izdavanja maksimalnih iznosa obveznica (osim obveznice SZC) temeljni kapital pružat će se u skladu s rasporedom, uz to da kapital za nepredviđene troškove podmiruje svako prekoračenje troška povezano s tim rasporedom.

(68)

Dividende dioničarima nisu dopuštene prije financijskoga dovršenja.

(69)

Vlasti Ujedinjene Kraljevine tvrde da je nakon financijskoga dovršenja kreditno jamstvo i dalje zaštićeno brojnim strukturnim ublaživačima i ublaživačima utemeljenima na sporazumu, uključujući značajna ograničenja toga kad dividende smiju biti plaćene i […]-mjesečnu rezervu otplate duga (koja može biti financirana gotovinom, standby akreditivima ili prihvatljivim jamstvima) koja bi mogla iznositi do […] milijardi GBP. Navodno bi tržišna norma u financiranju projekta bila šestomjesečna rezerva otplate duga.

(70)

Pozivanje na kreditno jamstvo nakon financijskog dovršenja navodno će nastati samo ako: (a) postoji jako materijalno odstupanje u izvedbi rada i posljedično smanjenje novčanoga toka dostupnoga za otplatu duga u odnosu na očekivano; i (b) ovo odstupanje troši značajan dio rezerve otplate duga koja je pružena u strukturi i prethodno navedena.

(71)

Ako se traži rezerva otplate duga (u bilo kojoj mjeri), mora se potpuno nadopuniti prije bilo kakve isplate dividendi.

(72)

Vlasti Ujedinjene Kraljevine smatraju da s obzirom na raspon strukturnih zaštita protiv neplaćanja i prisutnosti događaja koji su pokretači neispunjavanja obveza te mogućih rješenja za to, potreba za provedbom trebala bi se pojaviti u teškim i malo vjerojatnim okolnostima. Međutim, ako provedba bude nužna, okolnosti će vjerojatno biti neočekivane i ozbiljne, za što fiksna aktivnost provođenja neće biti primjerena. IUK smatra da je potrebna fleksibilnost kako bi se ova mogućnost razmotrila u svjetlu događaja onako kako slijede kako bi mogao bolje štititi svoje interese. Stoga je IUK odabrao imati maksimalan i fleksibilan niz mogućnosti provedbe zajedno s diskrecijskim pravom na određivanje najprimjerenijeg načina provedbe u mjerodavno vrijeme.

(73)

Komisiji su, radi procjene, pružene dosad dogovorene glavne financijske točke koje se odnose na financiranje projekta HPC-a. One sadrže sporazum ugovornih strana o glavnim odredbama i uvjetima financijskih dokumenata a da konačni oblici nacrta zakona nisu dostupni od datuma ove Odluke. Vlasti Ujedinjene Kraljevine izjavile su da će ostatak odredaba i uvjeta, kao i završna verzija financijskih dokumenata, sadržavati standardne klauzule koje bi svaki ulagač tražio za sličan projekt. Budući da Komisija nije imala priliku provjeriti to, ako završne verzije dokumenata u bilo kojem smislu izmijene mjere kako su trenutačno predstavljene Komisiji, vlasti Ujedinjene Kraljevine morat će o njima obavijestiti Komisiju.

(74)

Ugovorom za razliku propisuje se da će ulagači društva NNBG imati pravo na naknadu ako vlada Ujedinjene Kraljevine odluči zatvoriti HPC iz političkih razloga (a ne zbog zdravstvenih, sigurnosnih, ekoloških, prijevoznih ili problema zaštite). Ove bi se isplate financirale na isti način na koji se financiraju isplate u okviru Ugovora za razliku (tj. pristojbom dobavljača). Ugovoru za razliku priložen je Sporazum ministarstva koji će se sklopiti između ministarstva i ulagača u društvu NNBG.

(75)

Sporazum propisuje da će ministarstvo platiti dogovorenu naknadu ulagačima ako nakon zatvaranja iz političkih razloga tijelo druge ugovorne strane ne provede kompenzacijska plaćanja ulagačima društva NNBG. Sporazum ne propisuje dodatna kompenzacijska plaćanja društvu NNBG ili njegovim ulagačima.

(76)

Komisija je primila mnogo odgovora tijekom savjetovanja o Odluci o pokretanju postupka, koje je trajalo do 7. travnja 2014. U nastavku pogledajte opis primjedbi mjerodavnih za ocjenu državne potpore.

(77)

Primjedbe zainteresiranih strana riješit će se u mjerodavnim dijelovima procjene bez posebnoga spominjanja posebne primjedbe.

(78)

S obzirom na broj odgovora, oni će se opisivati svrstavanjem u skupine prema temi.

(79)

Jedan se ispitanik složio s vladom Ujedinjene Kraljevine da nikakva državna potpora nije uključena u mjere, navodeći dokaz koji je Ujedinjena Kraljevina pružila radi potpore svojoj procjeni SGEI-ja.

(80)

Jedan je ispitanik tvrdio da HPC daje SGEI jer pruža obvezu javne usluge kako bi osigurao da je potražnja energije zadovoljena kratkoročno, srednjoročno i dugoročno te da se projekt izvodi na jasan i transparentan način, ne dovodeći do gospodarske prednosti ni za koje od društava koja sudjeluju. HPC bi također poboljšao sigurnost opskrbe, smanjujući oslanjanje na uvezena goriva i smanjujući uporabu fosilnih goriva.

(81)

Među stranama koje se protive mišljenju Ujedinjene Kraljevine da mjera ne uključuje državnu potporu, jedan je ispitanik primijetio da mjera nije u skladu s kriterijima Altmark jer Ugovor za razliku predstavlja samo naknadu za ispunjenje usluge od općega gospodarskog interesa („SGEI”).

(82)

Nekoliko ispitanika primijetilo je da nijedno drugo društvo nije moglo sudjelovati u natječaju za projekt.

(83)

Nekoliko strana tvrdilo je da prijavljena mjera nije u okviru usluge od općega gospodarskog interesa EU-a jer Ujedinjena Kraljevina nije jasno definirala obvezu javne usluge („PSO”) za koju bi odobrila naknadu, a nije u skladu s uvjetima za ovlaštenje misije javne službe, kao što je određeno u članku 3. stavku 2. Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(84)

Nekoliko strana primijetilo je da mjere potpore nisu u skladu s Altmark kriterijima, pri čemu bi proizvodnja električne energije bila standardna gospodarska aktivnost te bi se nuklearna energija trebala natjecati s drugim izvorima električne energije na liberaliziranom unutarnjem tržištu električne energije; mjeri nedostaje cilj od zajedničkoga interesa; izgleda da nema objektivnoga kriterija za opravdavanje trajanja od 35 godina; drugačije postupa prema nuklearnoj energiji i izvorima obnovljive energije; temelji se na nepoznatim parametrima te nedostaje analiza troškova i koristi. Nadalje, zbog činjenice da nuklearna energija može proizvoditi samo baznu električnu energiju bilo bi nemoguće da ona bude SGEI. Naposljetku, potencijal za prekomjernu naknadu bio bi značajan.

(85)

Nekoliko ispitanika tvrdilo je da mjere čine državnu potporu jer uključuju bilateralne sporazume između države i društva; plaćanja su posebno usmjerena na cilj proizvodnje nuklearne energije; državni proračun izravno je uključen u plaćanja; a ugovor pruža potporu i posebne uvjete za nuklearnu energiju, koji bi premašivali svaku potporu za obnovljive izvore energije.

(86)

Jedan je ispitanik primijetio da će prijelaz na maksimalnu gornju granicu za cijenu prijevoza otpada, od plaćanja „po jedinici”, uključivati potporu i daljnje subvencije novim nuklearnim operatorima.

(87)

Među pozitivnim odgovorima jedan je ispitanik primijetio da nuklearna energija može znatno pridonijeti proizvodnji električne energije s niskom razinom ugljika i pomoći diversifikaciji sektora proizvodnje električne energije. Također je komentirao da, iako ne može pružiti sav dodatni kapacitet koji je potreban u Ujedinjenoj Kraljevini tijekom sljedećih desetljeća, vrlo će vjerojatno imati ključnu ulogu u zamjenjivanju nuklearnoga kapaciteta koji zastarijeva i zadovoljavanju buduće potražnje.

(88)

Nekoliko je ispitanika tvrdilo da je Ujedinjena Kraljevina u drugačijem položaju od drugih država članica EU-a jer je otočna država i ima ograničen potencijal za spojne vodove. Svaka usporedba s Finskom ili Francuskom bila bi neprikladna zbog njihove znatno različite strukture tržišta i prisutnosti u tim državama članicama dugoročnih gospodarskih sporazuma kojima se podupire izgradnja nuklearnih elektrana. Nadalje, Ujedinjena Kraljevina ne bi mogla upravljati neredovitošću obnovljivih izvora energije uvozom velikih količina energije od svojih susjeda kada obnovljivi izvori ne proizvode i odbacivanjem problema uzrokovanih viškom proizvodnje onda kada proizvode. Nedostaci tržišta u Ujedinjenoj Kraljevini u pogledu bilo kojega jedinstvenog europskog tržišta električne energije stoga će uvijek biti veći nego na europskom kopnu i zahtijevat će više mjera da ih isprave. Nadalje, potpora proizvodnji nuklearne energije povećala bi diversifikaciju opskrbe energijom, čime bi se ojačala otpornost energetskoga sustava Ujedinjene Kraljevine.

(89)

Jedan je ispitanik upozorio na posebne nedostatke tržišta u pogledu nuklearne energije, posebno dugotrajnu izgradnju i vrijeme provedbe koje vodi do povrata ulaganja iznad 30 godina, nakon 2050. Osim toga, lekcije naučene iz prestanka napajanja strujom u nekim državama članicama pokazale bi da je oslanjanje na prekograničnu međusobnu povezanost ograničeno te da nijedan operator prijenosnih sustava ne može jamčiti kapacitet međusobnog povezivanja na isti način kao kapacitet unutar domaće isprepletene mreže. Državna potpora za projekt HPC mogla bi za razliku od uvođenja drugih mjera, kao što su tržište kapaciteta, manje narušavati tržišno natjecanje.

(90)

Jedan je ispitanik tvrdio da HPC ne bi štetio cilju osiguravanja ekološke zaštite jer će njegov rad detaljno promatrati mjerodavne ustanove, kao što je Ured za regulaciju nuklearnih postrojenja. Osim toga, HPC bi zadovoljavao odredbe ekološkoga dopuštenja iz 2010.

(91)

Nekoliko je strana izjavilo da trenutačno postoje tehnologije za sigurno pohranjivanje nuklearnoga otpada.

(92)

Nekoliko je strana komentiralo da trenutačna kombinacija politika nije dovoljna za privlačenje ulaganja u nuklearnu energiju, posebno jer je cijena trgovanja emisijama ugljika preniska; donjom granicom cijene ugljika u Ujedinjenoj Kraljevini neće se cijene ugljika povisiti toliko da bi to potaknulo ulaganje u nuklearnu energiju; a sam program jamstava Ujedinjene Kraljevine nije dovoljan za podupiranje ulaganja jer ne rješava pitanje dugoročne gospodarske održivosti nuklearne energije. Naposljetku, ugljični otisak nuklearne energije bio bi sličan ugljičnom otisku energije vjetra, a znatno manji od otiska morskih obnovljivih izvora, solarne fotonaponske energije i tehnologija biomase.

(93)

Jedna je strana tvrdila da Ujedinjena Kraljevina podupire obnovljive izvore energije, ali da takve tehnologije nisu prikladne za pružanje bazne električne energije, dok bi istodobno oslanjanje na plin učinilo Ujedinjenu Kraljevinu ovisnom o fosilnim gorivima i podložnom geopolitičkom riziku.

(94)

Jedan je ispitanik tvrdio da bi Komisija trebala procijeniti neto ekološku korist HPC-a u usporedbi s trenutačnom kombinacijom izvora energije u Ujedinjenoj Kraljevini. Procijenjen prema tim kriterijima, HPC bi jasno pružio znatnu ekološku korist.

(95)

Nekoliko strana tvrdilo je da bi države članice trebale slobodno odabrati svoju kombinaciju izvora energije te osigurati potrebne poticaje bez kojih bi učinkovita dugoročna privatna ulaganja u kapacitet proizvodnje s niskom razinom ugljika bila onemogućena. Komisija ne bi imala područje odgovornosti za utjecaj na takve odluke. Osim toga, nuklearna bi postrojenja unaprijed imala visoke kapitalne troškove i niske granične troškove poslovanja, što s nedostatkom suodnosa između troškova poslovanja i tržišnih cijena električne energije utvrđuje postojanje rizika koji se bez intervencije države ne može učinkovito prenijeti na potrošače.

(96)

Nekoliko je strana kritiziralo točku 337. u Odluci o pokretanju postupka, posebno jer u Ujedinjenoj Kraljevini nije bilo ulaganja u nova nuklearna postrojenja još od liberalizacije energetskoga tržišta prije 20 godina. Osim toga, prijetnja promjenama u vladinim politikama koje bi ostali politički rizici otežali privatnim ulagačima za takvo ulaganje.

(97)

Nekoliko strana tvrdilo je da kapitalni troškovi čine otprilike 75 % niveliranoga troška električne energije (17), u usporedbi s 10 – 15 % za proizvodnju bez sustava vezanja i skladištenja CO2. Također su napomenule da isplativost u dekarbonizaciji u okviru njezine izrade modela podrazumijeva razinu od 50 g CO2/kWh do 2030., za razliku od trenutačnih razina od otprilike 500 g CO2/kWh, što bi se postiglo s najnižim troškovima samo ako novi nuklearni kapacitet postigne znatne stope prodiranja (npr. od 11 do 18 GW). Korist od sadašnje vrijednosti nuklearnoga programa velikih razmjera bila bi 23 milijarde GBP. Također, dugoročni ugovor o nuklearnim elektranama sačuvao bi učinkovitost u otpremanju električne energije, što bi bilo mjerodavno za nuklearne i obnovljive tehnologije s obzirom na njihove niske granične troškove.

(98)

Jedan je ispitanik izjavio da bi nepodupiranje ranoga razvoja nove tehnologije kao što je EPR dovelo do smanjenoga interesa ulagača za tu tehnologiju, unutar Ujedinjene Kraljevine i izvan nje.

(99)

Jedan je ispitanik izjavio da se Ugovor o Euratomu ne može primjenjivati neovisno o trenutačnim politikama Komisije s obzirom na to da bi članak 40. Ugovora zahtijevao da Komisija povremeno objavljuje ciljeve za nuklearnu energiju i da se ciljevi Ugovora mogu postizati samo u skladu s drugim odredbama Ugovora.

(100)

Jedan je ispitanik napomenuo da je prije liberalizacije ulaganje u nuklearnu energiju bilo moguće preko projekata koji se financiraju tarifom, što je uklanjalo rizike ulaganja.

(101)

Jedna je strana rekla da je izvor nuklearnoga goriva raznolik i da ima visok položaj u pogledu energetske sigurnosti.

(102)

Jedna je strana napomenula da ne bi bilo dokazanih niskougljičnih tehnologija za proizvodnju bazne energije osim nuklearnih koje su iskoristive na istim razinama kapaciteta. Osim toga, s obzirom na profil političkoga rizika diljem Europske unije, ulagači bi bili sve oprezniji pri vezanju izuzetno visokoga kapitala uz novi red proizvodnje električne energije. Naposljetku, Komisijina prognoza ulaganja u nova nuklearna postrojenja od 2027. do 2030. bila bi upitna zbog neizvjesnosti.

(103)

Nekoliko strana napomenulo je da Ujedinjena Kraljevina ne bi imala mehanizam sličan modelu finskog društva Mankala (zajedničko ulaganje društava za proizvodnju energije i energetski intenzivnih industrija), u okviru kojega bi se moglo upravljati asimetrijom između rizika inicijalnih kapitalnih troškova i dugoročne trenutačne cijene električne energije.

(104)

Jedna je strana primijetila da bi većina obnovljivih tehnologija bila izumljena do ranih 1900-ih, zbog čega je potpora njima bila manje opravdana nego potpora nuklearnim postrojenjima na temeljima tehnološke naprednosti.

(105)

Nekoliko je strana komentiralo da reaktori neće raditi barem do 2023., zbog čega elektrana neće moći riješiti izazov sigurnosti opskrbe koji je Ujedinjena Kraljevina istaknula kao opravdanje za mjere.

(106)

Jedna je strana komentirala da nuklearna tehnologija ne pruža sigurnost opskrbe jer čini proizvodnju energije ovisnom o uvozu fisijskoga nuklearnog materijala. Još je jedna strana komentirala da je potrebno smanjiti oslanjanje na uvezena goriva kako bi se poboljšala sigurnost opskrbe.

(107)

Jedan je ispitanik komentirao da je energetska politika vlade Ujedinjene Kraljevine politički pristrana i ograničava razvoj kopnenih vjetroelektrana i solarnih elektrana.

(108)

Nekoliko je ispitanika komentiralo da nuklearna tehnologija pogoršava sigurnost opskrbe – jer joj nedostaje fleksibilnost potrebna za uravnoteživanje opskrbe i potražnje na mreži – zbog neplaniranih nedostataka, smanjenih stopa kapaciteta ili rutinskoga održavanja. Nuklearne elektrane također bi bile povezane s nepredvidivim šokovima koji zahtijevaju mnogo potpore, za razliku od promjenjivosti vjetra, koji se opisuje kao uvelike predvidiv. Naposljetku, na temelju istraživanja koje je pokazalo da nuklearni ciklus proizvodi od 9 do 25 puta više CO2 nego snaga vjetra, za iste su ispitanike nuklearne elektrane također slab način smanjenja emisija.

(109)

Nekoliko je ispitanika na temelju komparativne statistike primijetilo neznatnost doprinosa nuklearne tehnologije dekarbonizaciji.

(110)

Nekoliko je strana primijetilo da mjera ne bi pružila nikakvu energetsku sigurnost jer ne bi dovoljno brzo zamijenila kapacitet koji stari i bila bi ovisna o rezervama uranija, kojega bi moglo nestati.

(111)

Nekoliko je ispitanika tvrdilo da bi subvencije dovele do isključivanja drugih, inovativnijih i ekološki manje štetnih proizvodnih tehnologija te da nisu opravdane i nisu u skladu s načelom „zagađivač plaća”. Buduće bi generacije snosile troškove koji proizlaze iz dugoročne mjere.

(112)

Nekoliko je ispitanika željelo istaknuti da bi niz država članica, a posebno Njemačka, Austrija, Irska, Italija i druge, bio protiv nuklearne energije, a druge države članice, kao što su Portugal, Danska, Estonija ili Grčka, ne bi htjele nuklearnu energiju te stoga ne bi bilo zajedničkoga cilja u odnosu na nuklearnu energiju.

(113)

Nekoliko je ispitanika primijetilo da se tehnologiju kojoj su potrebne subvencije tijekom 60 godina i koja je izuzeta iz svih izravnih i neizravnih troškova koje uključuje, kao i zahtijevanje 35-godišnjega zajamčenog ugovora, ne može smatrati održivom.

(114)

Jedna je strana tvrdila da nema zadovoljavajućeg načina kojim bi se riješilo pitanje potrebe za odlaganjem radioaktivnoga otpada.

(115)

Jedan je ispitanik napomenuo da Ujedinjena Kraljevina prekomjerno daje prednost novoj nuklearnoj energiji dopuštajući mnoge nesigurnosti u vezi s odlaganjem i pružanjem sigurnosti ulagačima.

(116)

Nekoliko je ispitanika kritiziralo procjenu rizika koju je obavila Ujedinjena Kraljevina, tvrdeći da nije uspjela zamisliti ili obuhvatiti niz neočekivanih nesreća „izvan osnove dizajna” koje su se dogodile u Fukushimi te druge velike nesreće. Također su kritizirali tvrdnje da zbog najgore, razumno predvidive nesreće/incidenta u HPC-u (uključujući terorističke napade) najveća stopa otpuštanja pri kojem se zaobilazi zaštitna zgrada ne bi premašivala 0,03 % inventara jezgre reaktora dnevno.

(117)

Nekoliko je ispitanika napomenulo da je nejasno je li Ujedinjena Kraljevina uzela u obzir razvoj novih tehnologija koje poboljšavaju fleksibilnost energetske mreže (npr. dinamično određivanje cijene, ugovore za upravljani teret ili ograničivač dinamičkog opterećenja u industriji, agregaciju usluga i optimizaciju potražnje kućanstava).

(118)

Jedan je ispitanik kritizirao važnost koju Ujedinjena Kraljevina pridaje proizvodnji bazne električne energije, s obzirom na promjene koje se događaju u energetskom sektoru, što bi dovelo u pitanje hoće li do srednjih 2020-ih bazna energija i dalje biti mjerodavna kao što je sada. Osobito bi fleksibilnost sustava postala sve važnija.

(119)

Nekoliko je strana primijetilo da HPC ne bi bio prva takva („FOAK”) elektrana, nego peta ili šesta, zajedno s elektranama u Finskoj i Francuskoj te još dvjema koje su izgrađene u Kini. Nadalje, slični su reaktori u Finskoj i Francuskoj naručeni bez dodjeljivanja državne potpore.

(120)

Jedna je strana tvrdila je da bi solarna industrija imala sposobnost dostavljanja iste količine električne energije svake godine onoliko koliko se očekuje da će je proizvesti HPC i sa sličnim troškom te da bi proizvodnja iz energije vjetra na moru mogla biti jeftinija od nuklearne proizvodnje prije 2020. ili nedugo nakon toga.

(121)

Jedna je strana tvrdila da bi brojke vlade Ujedinjene Kraljevine pokazale da nova nuklearna elektrana nije nužna, suprotno nizu dokumenata i govora koji bi netočno tvrdili da se potražnja električne energije može udvostručiti ili čak utrostručiti prema vladinu istraživanju u vezi s dugoročnom potražnjom električne energije i potrebama za kapacitetom do 2025.

(122)

Među pozitivnim odgovorima nekoliko je ispitanika napomenulo da nuklearna energija može značajno pridonijeti proizvodnji električne energije s niskom razinom ugljika i pomoći diversifikaciji sektora proizvodnje električne energije. Također su komentirali da, iako ne može pružiti sav dodatni kapacitet potreban u Ujedinjenoj Kraljevini tijekom sljedećih desetljeća, vrlo će vjerojatno igrati ključnu ulogu u zamjenjivanju nuklearnoga kapaciteta koji stari i zadovoljavanju buduće potražnje.

(123)

Nekoliko je ispitanika tvrdilo da bi se bez državne intervencije privatna ulaganja usredotočila samo na kratkoročne povrate, zbog čega bi nova nuklearna postrojenja bila nemoguća.

(124)

Jedan je ispitanik tvrdio da bez potpore operatori ne bi imali poticaj za ulaganje u nove nuklearne elektrane i da bi uspješno ostvarenje prvog projekta znatno smanjilo troškove novih projekata. Također je napomenuo da se reaktori treće generacije ne mogu usporediti s postojećim elektranama te da bez dugoročnoga vremenskog razdoblja stabilnosti cijena ne bi bila moguća privatna ulaganja u nuklearnu energiju.

(125)

Nekoliko je ispitanika tvrdilo da bi program Ujedinjene Kraljevine za izgradnju novih nuklearnih elektrana rezultirao znatnim prednostima zapošljavanja u Ujedinjenoj Kraljevini i Europi.

(126)

Nekoliko je ispitanika primijetilo da bi potpora omogućila visokospecijaliziranu, kvalificiranu radnu snagu za održavanje vještina i razvijanje novih tehnika, nečega što bi također bilo ključno za razgradnju nuklearnih reaktora koji sada rade. Također su komentirali pozitivan učinak koji bi potpora imala na operatore u lancu opskrbe.

(127)

Nekoliko je ispitanika istaknulo da bi poduzeća Ujedinjene Kraljevine bila na strani raznolike kombinacije izvora energije te da bi posebno podupirali nuklearnu energiju, energiju vjetra i vode. Program Ujedinjene Kraljevine donio bi stabilniju investicijsku klimu za poduzeća, a posebno za velike korisnike električne energije.

(128)

Nekoliko ispitanika primijetilo je da predloženi mehanizam, za razliku od sustava zelenog certifikata koji se trenutačno upotrebljava isključivo za obnovljive izvore energije, ima prednost ograničavanja prekomjerne naknade.

(129)

Nekoliko je strana primijetilo da država ima obvezu poticanja odluka ulagača o diversifikaciji jer liberalizirana tržišta ne mogu internalizirati korist od sigurnosti opskrbe države članice.

(130)

Jedna je strana kritizirala mišljenje Komisije da Ugovori za razliku uklanjaju većinu tržišnih rizika jer su zajamčene tarife u širokoj uporabi u mnogim državama članicama radi podupiranja obnovljivih izvora energije te ne bi bilo razloga za drugačije postupanje prema nuklearnoj energiji.

(131)

Nekoliko ispitanika tvrdilo je da nuklearna tehnologija ne bi bila ekološki prihvatljiva ni obnovljiva, nego ograničena, te da bi bila vrlo skupa unatoč tome što je to razvijena tehnologija bez učinka učenja.

(132)

Jedna je strana komentirala da mehanizam Ugovora za razliku ublažava rizik, istodobno izlažući društvo NNBG temeljnom riziku, i sprečava prekomjernu naknadu jer se plaćanja provode samo kad je referentna cijena niža od izvršne cijene. Osim toga, sporazum o podjeli dobiti temeljnoga kapitala ograničio bi prekomjernu naknadu te se društvu NNBG ne bi jamčila fiksna razina prihoda ili dobiti. Naposljetku, Ugovor za razliku stabilizirao bi cijene, što bi dovelo do bolje investicijske klime.

(133)

Nekoliko je strana tvrdilo da bi se izvršna cijena trebala usporediti s cijenom drugih niskougljičnih tehnologija, a ne s troškovima elektrana na plin, te da se trebaju razmatrati buduće razine cijena, a ne one trenutačne.

(134)

Nekoliko strana komentiralo je da bi Ugovor za razliku za HPC trajao 35 godina, dok ugovori za obnovljive izvore energije traju kraće i obično ne dulje od 15 godina. Međutim, nuklearna elektrana radila bi 60 godina, a obnovljive instalacije rade 20 – 25 godina, što bi rezultiralo nižim udjelom subvencije u vijeku trajanja opreme. Ugovori za razliku zaštitili bi Ujedinjenu Kraljevinu od plaćanja većih troškova izgradnje.

(135)

Jedna je strana ponudila procjenu troškova kojom se predlaže da će se opseg troškova znatno smanjiti nakon prve elektrane, na 60 – 75 GBP/MWh do 2030. Također je tvrdila da bi se izvršna cijena prijavljene mjere smanjila u okvire raspona koji se predlaže njezinom analizom, tj. 85 – 100 GBP/MWh.

(136)

Nekoliko je strana ustvrdilo da se samo mali broj tehnologija, od kojih nijedna ne može osigurati znatne količine električne energije u budućnosti, trenutačno smatra jeftinijima.

(137)

Nekoliko je strana primijetilo da bi, kad se uzmu u obzir potpuni troškovi sustava obnovljivih izvora energije, nuklearna energija bila mnogo jeftinija opcija po izvršnoj cijeni koju je prijavila Ujedinjena Kraljevina.

(138)

Jedna je strana tvrdila da bi odluka Komisije da se nuklearni projekti moraju isključiti iz korištenja mehanizmima vrste Ugovora za razliku mogla imati značajne potencijalne učinke na sposobnost Uprave za razgradnju nuklearnih elektrana (NDA) da riješi pitanje civilnog plutonija Ujedinjene Kraljevine. Također je izjavila da je zahvaljujući vladi Ujedinjene Kraljevine opterećenje poreznih obveznika za troškove povezane s otpadom minimalno/neznatno.

(139)

Nekoliko ispitanika komentiralo je da potpora ulaganjima nije oduzeta od potpore za funkcioniranje.

(140)

Jedan je ispitanik komentirao da svi sporazumi i sve njihove izmjene koje utječu na financiranje ili praktični sporazumi koji se odnose na razgradnju, upravljanje otpadom i potrošenim gorivom te njihovo zbrinjavanje moraju biti dostupni za informiranje javnosti i parlamentarno promatranje. Također je komentirao da ključne informacije o modelu obračuna troškova još nisu javne.

(141)

Nekoliko strana izrazilo je zabrinutost da Ujedinjena Kraljevina možda dodjeljuje dodatnu potporu društvu NNBG, uključujući u obliku sustava kojim se ograničuje odgovornost nuklearnih operatora. Neke su strane također smatrale da bi tehnologije koje su alternativa nuklearnoj snosile punu odgovornost, dok bi se na nuklearnu tehnologiju primjenjivao sustav ograničene odgovornosti.

(142)

Još jedna vrsta potpore koja je bila označena kao da je potencijalno isključena iz prijavljene potpore bilo bi podcjenjivanje troška upravljanja i zbrinjavanja nuklearnog otpada prema ugovoru o prijevozu otpada kojim Ujedinjena Kraljevina namjerava obvezati nove nuklearne operatore. Na sličan su način neke strane komentirale da bi navodni nedostatak cjelovitog izvještaja troškova stavljanja izvan pogona prekršio načelo „zagađivač plaća”.

(143)

Jedan je ispitanik izrazio zabrinutost zbog mogućih prekoračenja troškova, na temelju iskustva s modelima europskoga tlačnog reaktora („EPR”) u Finskoj i Francuskoj.

(144)

Financijska potpora postojećim nuklearnim operatorima u Ujedinjenoj Kraljevini već bi bila pružena pomoću niza financijskih instrumenata, uključujući ograničenja odgovornosti, preuzimanje komercijalnih rizika, subvencije za troškove zbrinjavanja nuklearnog otpada i subvencije troškova sprječavanja terorizma.

(145)

Nekoliko je strana komentiralo da će potpora dovesti do prijenosa ekonomskog rizika s poduzetnika na porezne obveznike i vezanosti koja će povećati cijene energije tijekom sljedećih 35 godina.

(146)

Nekoliko je strana tvrdilo da je izvršna cijena previsoka, a HPC najskuplja elektrana ikad izgrađena. Narušavanja bi uzrokovala dodatne troškove.

(147)

Jedna je strana komentirala da razmjernost procjene ne može biti odlučujuća dok se potpuno ne prijave podjela dobiti i odredbe ponovnog otvaranja pregovora o troškovima.

(148)

Jedna je strana izjavila da bi izvršna cijena bila veća od cijene koju Njemačka plaća za svoju energiju vjetra na kopnu.

(149)

Jedna je strana komentirala da bi bilo pošteno pretpostaviti da nema razumnoga očekivanja da bi se troškovi EPR-a znatno smanjili ako bi imali potporu te da spomenuti reaktor ne zadovoljava uvjete da ga se smatra tehnologijom u nastajanju.

(150)

Nekoliko je strana tvrdilo da se nekoliko tehnologija obnovljive energije u nastajanju može pokazati mnogo isplativijima od HPC-a te da se nedavnim izvješćem foruma Carbon Connect (18) procjenjuje da bi povrati društvu EDF i drugim ulagačima u HPC bili mnogo viši nego za druge projekte, s očekivanim povratima temeljnoga kapitala od otprilike 19 – 21 %, viši od očekivanih povrata temeljnoga kapitala u projektima inicijative privatnog financiranja. Također, ako bi se uzeo u obzir trošak potpunoga osiguranja od nuklearnih katastrofa, gospodarski argumenti u prilog nuklearnoj energiji znatno bi oslabjeli u usporedbi s drugim izvorima s niskom razinom ugljika. Naposljetku, nedavno izvješće Odbora za javne financije Donjega doma Ujedinjene Kraljevine i britanske Uprave za razgradnju nuklearnih elektrana uputilo bi na troškove nuklearnoga naslijeđa od preko 2,5 milijardi GBP godišnje ili 42 % ukupnoga proračuna ministarstva za energetiku i klimatske promjene (DECC).

(151)

Nekoliko strana tvrdilo je da je postojala opravdana sumnja u prekomjernu naknadu.

(152)

Jedna je strana izračunala da ako bi se izvršna cijena tijekom 35 godina pretvorila u jednakovrijednu 15-godišnju izvršnu cijenu, iznosila bi približno 117 GBP/MWh u realnom iskazu iz 2012. ili bi bila za 20 % veća od cijene kopnenih vjetroelektrana te 10 – 15 % veća od cijene prerade biomase. Također, može se pretpostaviti da bi se troškovi vjetroelektrana dodatno smanjili do 2023. zbog povećanih razina uporabe, čineći razliku još primjetnijom.

(153)

Nekoliko je strana komentiralo da će se cijene alternativnih tehnologija, a posebno obnovljivih izvora energije, ubuduće vjerojatno smanjiti, što će dovesti do odgovarajuće prekomjerne naknade projektu HPC.

(154)

Jedna je strana izjavila da Ujedinjena Kraljevina ne bi izašla na tržište tražeći jednakovrijedan kapacitet ili proizvodnju za isto vremensko razdoblje. U Francuskoj i Finskoj cijene nuklearno proizvedene električne energije iznose 45 – 50 EUR/MWh. Izvješća financijskih analitičara pokazala bi da bi EDF imao godišnju stopu povrata temeljnoga kapitala 25 – 35 %. Naposljetku, zbog Ugovora za razliku nuklearna bi postrojenja lakše postigla referentnu cijenu nego obnovljivi izvori energije, a kombinacija donje granice cijene ugljika i tržišta kapaciteta poduprla bi ulaganje u nova nuklearna postrojenja.

(155)

Među pozitivnim odgovorima nekoliko je strana tvrdilo da mjera ne bi imala znatan učinak na tržišno natjecanje ili trgovinu među državama članicama jer ne bi znatno utjecala na dobrobit potrošača i ne bi dovela do povećanja maloprodajnih cijena. Osim toga, društvo NNBG bilo bi izloženo tržišnim silama i poticajima radi natjecanja na tržištu veleprodaje električne energije.

(156)

Nekoliko je strana tvrdilo da je potrebno uspostaviti jednake uvjete između svih niskougljičnih tehnologija pa bi stoga subvencije za nova nuklearna postrojenja bile u skladu s trenutačnim politikama potpore za obnovljive izvore energije. Nekoliko je strana tvrdilo da je potrebno sačuvati tehnološku neutralnost pa se stoga ne smije diskriminirati nuklearnu tehnologiju.

(157)

Nekoliko je strana primijetilo da mjere ne mogu istisnuti ulaganja u obnovljive izvore energije jer Ugovor za razliku podupire i njih. Neke su strane dodatno tvrdile da bi potpora, naprotiv, djelovala kao katalizator za nova ulaganja u tehnologije proizvodnje energije.

(158)

Jedna je strana primijetila da se od HPC-a očekuje da ima postavljen kapacitet na samo nešto više od 3 GW, dok bi tržište Ujedinjene Kraljevine kao cjelina uskoro doseglo 80 GW. S obzirom na to, narušavanje tržišta koje bi potpora uzrokovala ne bi bilo veliko (npr. 4 %).

(159)

Nekoliko je strana primijetilo da dobit od alternativa novim nuklearnim elektranama ne bi mogla pružiti dovoljno visoku razinu kapaciteta kako bi ih se smatralo održivim opcijama. Konkretno, dobici od odgovora na potražnju ne mogu se smatrati sigurnima, energetska učinkovitost zahtijevala bi dodatne politike, a međupovezanost bi dala ključni doprinos učinkovitoj uporabi resursa, ali glavna prepreka tome bila bi politička i regulatorna.

(160)

Nekoliko ispitanika tvrdilo je da bi mjere narušile tržišno natjecanje. To bi se dogodilo istiskivanjem alternativnih tehnologija, a posebno diskriminacijom ili premještanjem ulaganja u obnovljive tehnologije. Također bi bilo poremećaja u trgovini na unutarnjem tržištu jer se uvoznici ne bi mogli natjecati protiv subvencioniranih cijena nuklearne energije, što bi dovelo do umjetnih viškova u drugim državama članicama.

(161)

Jedan je ispitanik istaknuo da bi potpora narušila tržišno natjecanje između postojećih nuklearnih elektrana i novih nuklearnih elektrana jer nove nuklearne elektrane primaju operativnu potporu, a postojeće ne. Jedna je druga strana komentirala da je potrebno sačuvati tehnološku neutralnost pa se stoga ne smije diskriminirati nuklearnu energiju.

(162)

Jedna je strana primijetila da bi nuklearne subvencije vjerojatno smanjile veličinu dostupnog tržišta na kojemu bi tehnologije obnovljive energije sudjelovale te otežale uspostavu novoga kapaciteta obnovljive proizvodnje diljem EU-a.

(163)

Jedna strana kritizirala je stručnu studiju prof. Greena i dr. Staffella, posebno jer bi njihova metodologija bila neprimjerena za izradu analiza blagostanja ili procjene narušavanja; njihove bi pretpostavke bile neprimjerene za rješavanje problema postojanja nedostataka financijskoga tržišta; pretpostavka egzogenosti ponderiranoga prosječnog troška kapitala (WACC) ne bi imala opravdanje; a studija bi zanemarila učenje, eksternalije ugljika, raznolikost opskrbe i tržišnu snagu.

(164)

Jedna je strana komentirala da bi potpora znatno povećala neravnotežu između cjelokupnog troška tehnologija drugih energija i nuklearne tehnologije na štetu potrošača i iznosa poreza. Osim toga, društvo EDF postiglo bi dominantan položaj na britanskom energetskom tržištu, posebno ako bi se odobrilo produljenje gospodarskog života postojećih nuklearnih elektrana.

(165)

Jedna je strana napomenula da bi plaćanje razlika Ugovora za razliku prema izmjerenom obujmu proizvodnje moglo stvoriti poremećaje na tržištu jer bi proizvođači čak mogli prodavati električnu energiju po negativnim cijenama te se oslanjati na to da će zahvaljujući Ugovoru za razliku imati pozitivan prihod.

(166)

Jedna je strana tvrdila da bi raspon potpore umanjio ulaganje u buduće spojne vodove, uključujući spojne vodove između Škotske i Islanda (geotermalna električna energija) te između Engleske i nordijskih zemalja (geotermalna električna energija, električna energija dobivena vjetrom, električna energija dobivena od plime i oseke).

(167)

Nekoliko je ispitanika komentiralo da se prekomjerna naknada ne bi mogla isključiti s obzirom na to da paket potpore, uz Ugovor za razliku, uključuje i kreditno jamstvo.

(168)

Nekoliko ispitanika uputilo je na primjer divljih svinja koje bi u ožujku 2013. sadržavale velike količine radijacije, 27 godina nakon nesreće u Černobilu. Nekoliko je ispitanika zatražilo da se provede drugo savjetovanje kad se dovrši prijavljena mjera.

(169)

Nekoliko je ispitanika istaknulo da je vlada Ujedinjene Kraljevine u svojem predizbornom proglasu obećala da neće biti javne subvencije za nuklearno postrojenje.

(170)

Jedna je strana napomenula da će se Ujedinjena Kraljevina i dalje oslanjati na ono što se naziva uspješnim završetkom postupaka povezanih s novom gradnjom, ali će zanemarivati značajne nesigurnosti u pogledu odabira mjesta, osnivanja i rada geološkog odlagališta kako bi napravila planove i utvrdila njegove troškove. Također je kritizirala trenutačne prijedloge Ujedinjene Kraljevine za upravljanje nuklearnim otpadom i njegovo zbrinjavanje.

(171)

Ujedinjena Kraljevina poslala je 31. siječnja 2014. svoj odgovor na odluku o pokretanju postupka. Odgovor Ujedinjene Kraljevine pružio je nekoliko analiza, uključujući sljedeće:

(172)

U svojem odgovoru Ujedinjena Kraljevina ponavlja isto stajalište koji je utvrdila u obavijesti. Nova bi nuklearna elektrana posebno bila važan dio kombinacije izvora energije u Ujedinjenoj Kraljevini, što bi pomoglo postizanju dekarbonizirane, sigurne i raznolike opskrbe električnom energijom uz prihvatljiv trošak.

(173)

Argumenti Ujedinjene Kraljevine bit će detaljnije naznačeni u nastavku.

(174)

Ujedinjena Kraljevina tvrdila je da prijavljena mjera nije potpora prema kriterijima Altmark za Ugovor za razliku i u skladu s obaviješću o jamstvu (19) za jamstvo. No Ujedinjena Kraljevina nastavila je smatrati da bi potpora bila sukladna unutar okvira SGEI-ja (20). Ako do toga ne bi došlo, potpora bi bila u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU-a.

(175)

Uzimajući u obzir prvi uvjet Altmark, tj. postojanje usluge od općega gospodarskog interesa („SGEI”), vlasti Ujedinjene Kraljevine tvrde da izgradnja HPC-a u određenom vremenskom roku i njegov rad u okviru Ugovora za razliku čine SGEI kako bi se postigli ciljevi od općega interesa vlade Ujedinjene Kraljevine.

(176)

Vlasti Ujedinjene Kraljevine objašnjavaju definiciju SGEI-ja. SGEI se navodno sastoji od osiguravanja da se ulaganje u nuklearni kapacitet nove generacije obavi u posebnom vremenskom okviru. Navodno nijedan privatni ulagač koji radi prema trenutačnim tržišnim uvjetima ne bi uložio u nuklearnu elektranu nove generacije u vremenskom okviru utvrđenome u Ugovoru za razliku. Vlasti Ujedinjene Kraljevine tvrde da postoje važni tržišni nedostaci u pogledu izgradnje nove nuklearne elektrane koji opravdavaju uspostavu SGEI-ja.

(177)

Prema vlastima Ujedinjene Kraljevine, Direktiva o električnoj energiji (21) priznaje da obveze javne usluge iz članka 3. stavka 2. mogu uzeti u obzir potrebu za dugoročnim pružanjem kapaciteta kako bi se omogućila sigurnost opskrbe. Navodno ne postoji razlog za ograničenje te osnove na obveze javne usluge u odnosu na pružanje kapaciteta proizvodnje rezervi. Navodno će HPC pridonijeti dugoročnom planiranju Ujedinjene Kraljevine za sigurnost opskrbe dugoročnim pružanjem znatnoga proizvodnog kapaciteta kako je predviđeno člankom 3. stavkom 2. Direktive o električnoj energiji, posebno za 35-godišnje razdoblje u kojem će se razlike u plaćanjima isplaćivati u skladu s Ugovorom za razliku. Činjenica da aktivacija HPC-a možda nije dovoljno pravodobna za rješavanje potencijalno niskih razina kapaciteta prije 2020. ne bi bila odlučujuća u svjetlu dugoročne, za razliku od kratkoročne, orijentacije cilja od općega interesa. Činjenica da bi se Ujedinjena Kraljevina mogla suočiti s ograničenjima kapaciteta prije nego što elektrana HPC postane aktivna navodno ne umanjuje razloge za provedbu ovoga projekta. Nadalje, bez dodatne intervencije, Ujedinjena Kraljevina i dalje bi se suočavala s ograničenjima kapaciteta tijekom 2020-ih i kasnije te bi trebala osmisliti kombinaciju izvora energije kako bi neprestano odgovarala na te izazove.

(178)

Navodno su, dugoročno znatno pridonoseći sigurnosti opskrbe Ujedinjene Kraljevine električnom energijom s niskom razinom ugljika, ulaganje u to da se novi nuklearni proizvodni kapacitet dostavlja i da se njime upravlja u posebnom vremenskom okviru te njegov rad u okviru Ugovora za razliku usmjerene na postizanje općega ili javnoga interesa kojemu je moguće dodijeliti SGEI. Prema vladi Ujedinjene Kraljevine, novi proizvodni kapacitet bazne energije, a posebno nuklearne projekte, neće osiguravati poduzeća koja funkcioniraju prema normalnim tržišnim uvjetima u vremenskom razdoblju koje je dovoljno za ostvarenje ciljeva Ujedinjene Kraljevine od općega interesa.

(179)

Vlasti Ujedinjene Kraljevine predložile su da se smatra da Ugovor za razliku nameće društvu NNBG posebne obveze javne usluge. Precizna definicija i obvezna priroda dužnosti javne usluge u okviru SGEI-ja proizlaze iz kombinacije strogih klauzula osmišljenih da bi osigurale da će društvo NNBG poštovati utvrđeni vremenski okvir i činjenicu da, kad se društvo NNBG uključi u izgradnju, „neće biti izlaza” zbog prekomjerno visokih potopljenih troškova koje će prouzročiti.

(180)

U pogledu drugog uvjeta Altmark, vlasti Ujedinjene Kraljevine tvrde da su parametri za izračun referentne cijene i moguće prilagodbe izvršne cijene u načelu dogovoreni te će se na objektivan i transparentan način odrediti u Ugovoru za razliku prije nego što on stupi na snagu.

(181)

U pogledu trećeg uvjeta Altmark, vlasti Ujedinjene Kraljevine tvrde da prema sudskoj praksi, u svjetlu diskrecijskoga prava koje uživa država članica u definiranju misije SGEI-ja i uvjeta za njegovu provedbu, opseg Komisijina nadzora u pogledu nužnosti i razmjernosti naknade za svrhe trećega uvjeta Altmark također je ograničen na očitu pogrešku (22). Vlasti Ujedinjene Kraljevine smatraju da je mjera razmjerna i da mehanizam Ugovora za razliku automatski umanjuje razinu državne potpore jer se razlika u plaćanju isplaćuje samo kad je referentna cijena niža od izvršne cijene, a obrnuto plaćanje vrši se kad je tržišna referentna cijena iznad izvršne cijene. Ugovor za razliku sadržavat će niz zaštitnih mjera od prekomjerne naknade.

(182)

Uz upućivanje na četvrti uvjet Altmark, vlasti Ujedinjene Kraljevine smatraju da je ovaj kriterij osmišljen kako bi osigurao da naknada koja je odobrena za pružanje SGEI-ja odgovara onome što bi bilo uobičajeno tržišno razmatranje za takvu uslugu. Navodno, u dotičnom slučaju, nedostatak postojećega primjerenog mjerila ne bi trebao uzrokovati neprimjenjivost četvrtog uvjeta Altmark. Komisija bi, navodno, trebala ocijeniti postojanje prednosti na temelju objektivnih i provjerljivih elemenata dostupnih u ovom slučaju. Vlasti Ujedinjene Kraljevine smatraju da bi otkrivanje i provjera troškova koje provode vanjski savjetnici kako bi se osiguralo da su procjene troškova društva NNBG za pružanje SGEI-ja razumne trebali biti dovoljni da bi se smatralo da je četvrti uvjet Altmark zadovoljen.

(183)

Što se tiče kreditnoga jamstva, vlasti Ujedinjene Kraljevine misle da ono neće dodijeliti prednost nekom poduzeću jer će se nuditi u komercijalnom smislu u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu („NUTG”). Vlada Ujedinjene Kraljevine smatra da kreditno jamstvo i uvjeti Ugovora za razliku imaju različite svrhe. Svrha Ugovora za razliku bila bi osigurati dugoročan ugovorni sporazum za smanjenje nesigurnosti u veleprodajnim tržišnim cijenama koje podliježu učinku odnosne imovine. Kreditno jamstvo, kao i komercijalna kreditna jamstva drugih financijskih osiguravatelja, olakšalo bi pristup tržištima kapitala s dugoročnim dugom. Formuliranje cijena i odobrenje kreditnog jamstva znatno ovise o riziku unutar cijelog projekta, uključujući uvjete Ugovora za razliku. Međutim, obrnuta situacija ne bi bila stvarna: prisutnost jamstva preraspodjeljuje profil rizika između ulagatelja dužničkog instrumenta i jamca te ne mijenja profil rizika projekta. Vlada Ujedinjene Kraljevine ne smatra da bi društvo projekta primilo ikakvu dodatnu potporu iz kombinacije Ugovora za razliku i kreditnog jamstva.

(184)

U pogledu Sporazuma ministarstva o naknadi za zatvaranje iz političkih razloga, Ujedinjena Kraljevina tvrdi da će svi ugovori za razliku sadržavati odredbe o naknadi za ulagače u slučaju „kvalifikacijskog slučaja zatvaranja”, na primjer promjenu zakona kojom se trajno zatvara cijelo postrojenje (ovisno o tehnologiji) ili odbijanje Vlade Ujedinjene Kraljevine da pristane na ponovno pokretanje postrojenja nakon određenog razdoblja nakon zatvaranja. Izravni sporazum između ministarstva i ulagača društva NNBG dodatni je i zasebni sporazum koji služi kao zaštitni mehanizam odredaba kvalifikacijskog slučaja zatvaranja. Sporazum osigurava da će ministarstvo platiti dogovorenu naknadu ulagačima ako, nakon zatvaranja iz političkih razloga, tijelo druge ugovorne strane ne provede kompenzacijska plaćanja ulagačima društva NNBG. Ne propisuje dodatna kompenzacijska plaćanja društvu NNBG ili njegovim ulagačima.

(185)

Vlasti Ujedinjene Kraljevine dodatno tvrde da je sporazum bio potreban jer nuklearna energija podrazumijeva posebne rizike u pogledu zatvaranja iz političkih razloga.

(186)

Vlasti Ujedinjene Kraljevine tvrde da im nije namjera da je uza svaki Ugovor za razliku priložen Sporazum ministarstva jer bi se to trebalo rješavati ovisno o slučaju za svaki pojedini projekt. Međutim, navode da je moguće da se razlozi za izravan sporazum mogu primijeniti na ostale projekte, uključujući i na druge tehnologije, posebno ako su osobito velike, kontroverzne; i/ili imaju slične dogovore koji se odnose na razgradnju.

(187)

Prema vlastima Ujedinjene Kraljevine, plaćanja naknada učinkovito bi bila namijenjena za vraćanje ulagača društva NNBG na njihove početne položaje te se ne bi smjela smatrati državnom potporom.

(188)

Vlasti Ujedinjene Kraljevine dodatno tvrde da je mjera, ako uključuje državnu potporu, u skladu s unutarnjim tržištem u okviru SGEI-ja.

(189)

Navodno, SGEI predstavlja ulaganje u nuklearni kapacitet nove generacije koji se mora dostaviti i kojim se mora upravljati u utvrđenom vremenskom okviru te njegovo upravljanje u okviru Ugovora o ulaganju za razdoblje razlika u plaćanjima od 35 godina. Nadalje, sporazumi Ugovora za razliku imaju nužne elemente za akt o ovlaštenju i određuju mjerodavne obveze javne usluge i razine naknade.

(190)

Navodno je, zbog toga što je razdoblje ovlaštenja od 35 godina (koje predstavlja razdoblje razlika u plaćanjima) kraće od cijeloga razdoblja deprecijacije za HPC od 60 godina, trajanje razdoblja ovlaštenja opravdano s obzirom na dotični SGEI.

(191)

U pogledu zahtjeva javne nabave, vlada Ujedinjene Kraljevine tvrdi da Komisija treba preuzeti regularnost u postupku odabira i pregovaranja, osim ako istraga ne pokaže da je postupak bio neispravan. Ujedinjena Kraljevina smatra da pravila javne nabave u Direktivi 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23) ili Direktivi 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24) o sklapanju ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama ne bi bila primjenjiva na dotičnu mjeru jer ne uključuje nikakvu opskrbu nabave, radova ili usluga u korist vlade Ujedinjene Kraljevine ili bilo kojega državnog tijela u smislu tih direktiva. Navodno iz istoga razloga vlada Ujedinjene Kraljevine smatra da članak 8. Direktive o električnoj energiji ne bi bio primjenjiv na prijavljenu mjeru. Unatoč tome vlasti Ujedinjene Kraljevine navode da su se postupci koje je vlada Ujedinjene Kraljevine dosad slijedila u identificiranju odgovarajućih ulagača u okviru programa reforme tržišta električne energije (EMR) temeljili na jasnom, transparentnom i nediskriminatornom okviru, istovjetnom postupku javnog natječaja u pogledu transparentnosti i nediskriminacije. Nadalje, navodno se o detaljnim uvjetima ugovora poput onoga koji se odnosi na HPC moraju individualno pregovarati kako bi odražavali značajke specifičnoga ulaganja.

(192)

Navodno, u pogledu diskriminacije, ako bi vlada Ujedinjene Kraljevine povjerila isti SGEI za novi nuklearni kapacitet proizvodnje električne energije drugom društvu, osigurala bi da će se ista metodologija upotrebljavati za izračun referentne cijene i izvršne cijene. Međutim, točni uvjeti svakog ugovora o ulaganju mogu se razlikovati zbog jedinstvenih značajki proizvoda. Unatoč tome takve bi moguće razlike bile objektivno motivirane i ne bi predstavljale diskriminaciju.

(193)

U pogledu zahtjeva koji se odnose na naknadu, vlasti Ujedinjene Kraljevine navode da je izvršna cijena izračunata na temelju predviđenih građevinskih i operativnih troškova društva NNBG, uključujući nezajamčenu razumnu dobit, s tim da su troškovi društva NNBG opravdani i neovisno provjereni.

(194)

Vlasti Ujedinjene Kraljevine smatraju da neće biti potrebni dodatni zahtjevi u pogledu mjere jer ne spada ni u jedan od slučajeva koje pruža okvir SGEI-ja te, navodno, nema razloga za zaključak da će mjera rezultirati ozbiljnim narušavanjem natjecanja na unutarnjem tržištu ili u tolikoj mjeri utjecati na trgovinu između država članica. Navodno slične usluge nisu osigurane u natjecanju s SGEI-jem niti se očekuje da će ih privatni sektor osigurati u bliskoj budućnosti. Navodno je Komisija u jednoj prethodnoj odluci priznala da javna potpora elektroenergetskoga sektora u zemljopisno izoliranoj zemlji (Irskoj), s ograničenom međupovezanošću s drugim energetskim mrežama, ima ograničen učinak na trgovinu i nije protivna interesu Zajednice (25). Isto bi se navodno primjenjivalo na elektroenergetski sektor Ujedinjene Kraljevine.

(195)

Dodatne primjedbe u podnesku koji su predale vlasti Ujedinjene Kraljevine:

(196)

Ujedinjena Kraljevina tvrdi da slijedi zajedničke ciljeve EU-a za dekarbonizaciju, sigurnost opskrbe i raznolikost opskrbe po najnižoj cijeni te da se, kao i druge države članice, suočava s izazovima pri njihovu postizanju.

(197)

Ujedinjena Kraljevina primjećuje da su energetska učinkovitost, odgovor na potražnju, međusobna povezanost i poboljšano funkcioniranje tržišta uravnoteženja važni, ali sami ne mogu postići te ciljeve, unatoč činjenici da se već učinkovito upotrebljavaju. Istodobno Ujedinjena Kraljevina tvrdi da nadležnost za određivanje kombinacije izvora energije pripada državama članicama te da je odlučila da nuklearne elektrane trebaju biti dio njezine kombinacije izvora energije.

(198)

Nuklearne elektrane pomogle bi u postizanju dekarbonizacije jer je to tehnologija s niskom razinom emisije ugljičnog dioksida, a procjena Ujedinjene Kraljevine pokazala bi da je to element na najisplativijem putu do dekarbonizacije, zajedno s izvorima obnovljive energije i proizvodnim postrojenjima s opremom za vezanje i skladištenje CO2 (CCS).

(199)

Oslanjanje samo na druge tehnologije bilo bi riskantno. Ujedinjena Kraljevina posebno procjenjuje da bi, uz postojeći ili trenutačno planirani kapacitet, u nedostatku nuklearnih elektrana bio potreban kapacitet od 14 GW vjetra na kopnu, 11 GW vjetra na moru ili 5 GW postrojenja s plinskim turbinama s kombiniranim ciklusom (CCGT) (26) da bi se zadovoljila potražnja u istom vremenskom razdoblju.

(200)

Ujedinjena Kraljevina također smatra da je potrebna raznolika mješavina proizvodnje kako bi postojao pouzdan i uravnotežen elektroenergetski sustav.

(201)

Naposljetku, Ujedinjena Kraljevina navodi da je njezina politika o nuklearnoj energiji u skladu s ostvarivanjem cilja od zajedničkog interesa iz Ugovora o Euratomu.

(202)

Ujedinjena Kraljevina tvrdi da postoji kombinacija tržišnih nedostataka koji utječu na proizvodnju električne energije, točnije na niskougljičnu proizvodnju, a posebno na novu nuklearnu proizvodnju.

(203)

Ujedinjena Kraljevina posebno napominje sljedeće tržišne nedostatke koji bi bili svojstveni tržištu električnom energijom općenito:

(204)

Ujedinjena Kraljevina također navodi da postoje određeni dodatni tržišni nedostaci, posebno za nuklearnu energiju, koji povećavaju prepreke ulaganju u ovu tehnologiju:

(205)

Ujedinjena Kraljevina primjećuje da ti tržišni neuspjesi nisu samo teoretski, što se može dokazati činjenicom da u Ujedinjenoj Kraljevini nije bilo ulaganja u nove nuklearne elektrane još od liberalizacije tržišta.

(206)

Ujedinjena Kraljevina tvrdi da izrada modela iz Odluke o pokretanju postupka, a posebno prognoze društva Redpoint i ministarstva Ujedinjene Kraljevine za energetiku i klimatske promjene („DECC”), koje su upućivale na to da će se nova nuklearna elektrana aktivirati do 2027. ili 2030., nije pouzdana.

(207)

Ujedinjena Kraljevina ažurirala je svoju izradu modela novijim podacima, koji bi upućivali na to da će se nove nuklearne elektrane pojaviti na komercijalnoj osnovi najranije 2032., a možda i ne prije 2050. Ujedinjena Kraljevina naglašava da izrada modela nužno pojednostavljuje stvarnost i ne može uzeti u obzir sve rizike i neizvjesnosti s kojima se ulagači suočavaju u stvarnom svijetu.

(208)

Ujedinjena Kraljevina zaključuje da bi oslanjanje samo na tržišne sile značilo riskiranje odgode doprinosa nove nuklearne elektrane radi postizanja ciljeva Ujedinjene Kraljevine za nekoliko godina i po potencijalno višoj cijeni. Čak bi i kratke odgode od tri do četiri godine nametnule gubitak blagostanja, koji Ujedinjena Kraljevina procjenjuje na najviše 30 milijardi GBP.

(209)

Naposljetku, Ujedinjena Kraljevina tvrdi da bi se drugi projekti na sličnim tržištima iskorištavali bez neke razine državne intervencije ili potpore.

(210)

U svom odgovoru na Odluku o pokretanju postupka Ujedinjena Kraljevina zadržava svoje stajalište da je Ugovor za razliku najprikladniji instrument za osiguranje ulaganja u novu niskougljičnu proizvodnju, a posebno u nove nuklearne elektrane.

(211)

Ugovorom za razliku uklonila bi se nemogućnost učinkovitoga dijeljenja, ili prijenosa, rizika od volatilnosti cijena zbog nepotpunih tržišta prijenosa rizika i nedostatka odgovarajućih instrumenata zaštite od rizika temeljenih na tržištu. Ugovorima za razliku ublažio bi se rizik od nezaštićene volatilnosti veleprodajne cijene smanjivanjem neizvjesnosti u pogledu prodajne cijene proizvedene električne energije koju će društvo NNBG primiti. Na taj se način Ugovorom za razliku daje povjerenje da će se prihvatljiva razina povrata ostvariti poslije ulaganja.

(212)

Ujedinjena Kraljevina napominje da bi Ugovor za razliku riješio tržišne nedostatke istaknute potrošačima po nižoj cijeni u usporedbi s alternativnim mehanizmima kao što su standardna poticajna premija, jer ograničava razine cijena, a time smanjuje državnu potporu kad su veleprodajne cijene više od izvršne cijene. Dok bi sustav fiksne poticajne premije režima platio isti iznos za svaku jedinicu električne energije bez obzira na razinu veleprodajne cijene, Ugovorom za razliku ublažio bi se rizik od prekomjerne naknade u slučajevima s visokim veleprodajnim cijenama.

(213)

Ujedinjena Kraljevina također ističe da bi Ugovor za razliku bio instrument temeljen na tržištu s obzirom na to da zahtijeva da korisnik prodaje na tržištu po veleprodajnim cijenama koje prevladavaju. Tako bi se, dakle, trgovački poticaji zadržali na društvu NNBG da proda svoju električnu energiju u skladu sa standardnim funkcioniranjem tržišta. Posebno, ako bi društvo NNBG odstupalo od referentne cijene, primjerice prodajom električne energije ispod referentne cijene, to bi smanjilo njegove prihode jer bi se razlika u plaćanjima računala na temelju referentne cijene. Korisnici bi i dalje u određenoj mjeri podlijegali konkurentskom pritisku drugih sudionika na tržištu.

(214)

Vlada Ujedinjene Kraljevine također brani svoje mišljenje da je kombinacija Ugovora za razliku i kreditnoga jamstva primjeren instrument.

(215)

Prema mišljenju Ujedinjene Kraljevine, samo kreditno jamstvo ne bi smanjilo nesigurnost ulagača u pogledu veleprodajnih cijena u budućnosti, što bi, smatra Ujedinjena Kraljevina, dovelo do potrebe za višim razinama potpore, a prema tome i do viših troškova za potrošače. Kreditno jamstvo bilo bi usmjereno na rješavanje teškoća nastalih povećanjem duga na tržištima kapitala na znatnim razinama koje zahtijeva ulaganje u nove nuklearne elektrane.

(216)

Kreditno jamstvo ne bi dioničarima nudilo dodatnu zaštitu od rizika projekta u usporedbi s onim što bi tržište moglo nuditi te stoga ne rješava pitanje potrebe za pronalaskom ulagača kapitala. Ulagači također ne bi bili spremni izdvojiti velike iznose, kao vlasnički kapital i kapital za nepredviđene troškove, bez sigurnosti prihoda koju pruža Ugovor za razliku.

(217)

Naposljetku, Ujedinjena Kraljevina napomenula je da je projekt HPC bio jedini nuklearni projekt u Ujedinjenoj Kraljevini u fazi prikladnoj za raspravu te bi stoga bilo nepraktično uspostaviti istinski natječajni postupak.

(218)

U svojem odgovoru Ujedinjena Kraljevina branila je svoje stajalište da je izvršna cijena postavljena na najmanju moguću razinu radi poticanja traženoga ulaganja te, na temelju strogoga postupka otkrivanja i provjere troškova, procjene razina povrata za koje bi bilo razumno da ih ulagači traže u odnosu na projekt HPC te niza pregovora punih izazova s društvom EDF.

(219)

Ujedinjena Kraljevina tvrdila je da, u okviru Ugovora za razliku, ulagači u HPC zadržavaju znatne rizike, posebno rizike u pogledu troškova izgradnje, ali i neke operativne rizike i rizik u pogledu količine dostupne električne energije. Ulagači bi snosili rizik prekoračenja troškova izgradnje i kašnjenja jer će se naknada Ugovora za razliku početi isplaćivati tek kad se električna energija proda, odnosno kad elektrana počne s radom. Ako društvo NNBG ne izgradi elektranu u unaprijed određenom vremenskom okviru za puštanje u pogon, također bi riskiralo skraćivanje trajanja Ugovora za razliku, koje se računa od tog datuma. Ako se izgradnja ne dovrši do krajnjeg roka, Ujedinjena Kraljevina imala bi pravo jednostrano raskinuti Ugovor za razliku.

(220)

Nadalje, kreditno jamstvo i dalje bi od ulagača zahtijevalo da pridonesu projektu znatnim temeljnim kapitalom i snose prekoračenja troškova, s time da glavnica ostane nezaštićena jamstvom u odnosu na takve rizike.

(221)

Razina izvršne cijene izračunala bi se u odnosu na očekivane troškove društva NNBG za projekt, što bi omogućilo razumnu dobit. Međutim, Ujedinjena Kraljevina tvrdi da troškovi mogu biti veći ili prihodi niži od očekivanoga, što bi društvo NNBG izložilo rizicima u pogledu prihoda.

(222)

Ujedinjena Kraljevina primjećuje da Ugovor za razliku štiti od prekomjerne naknade jer, ako su veleprodajne cijene na tržištu više od izvršne cijene, proizvođači moraju plaćati dobavljačima. Također ističe dodatne zaštitne mjere protiv prekomjerne naknade, u obliku podjele dobiti od izgradnje i temeljnoga kapitala, što bi osiguralo da će se svaka prednost za društvo NNBG dijeliti s dobavljačima i, na kraju, s potrošačima, dok bi istodobno ostalo dovoljno poticaja za društvo NNBG da pokuša ostvariti te prednosti. Međutim, sve negativne posljedice snosilo bi samo društvo NNBG.

(223)

Ujedinjena Kraljevina tvrdi da bi se buduće prilagodbe izvršnoj cijeni, kao što su one nakon kvalificirane izmjene u zakonu i ponovnog pokretanja pregovora o operativnim izdacima, primjenjivale samo u ograničenim i unaprijed određenim okolnostima te se odnosile samo na odabrane troškove. Ponovno pokretanje pregovora o operativnim izdacima također bi funkcioniralo kao ograničenje prekomjerne naknade jer bi izvršna cijena bila prilagođena naniže ako bi se ti troškovi ispostavili nižima od procijenjenih.

(224)

Ujedinjena Kraljevina ponavlja svoje stajalište da će se jamstvo pružiti u komercijalnom smislu te stoga neće uključivati državnu potporu.

(225)

Ujedinjena Kraljevina tvrdila je da Ugovor za razliku nema značajan učinak na tržišno natjecanje i trgovinu između država članica te je pružila izvješća društava KPMG, Oxera i Pöyry kao potporu svojoj tvrdnji.

(226)

Instrument Ugovora za razliku smanjio bi svako narušavanje tržišnog natjecanja između proizvođača čuvanjem izloženosti društva NNBG tržišnim silama i poticajima radi natjecanja na tržištu veleprodaje električne energije. Društvo NNBG ne bi imalo jamstvo za postizanje referentne cijene te bi moralo prodati svoju proizvodnju natječući se za najbolju moguću cijenu, suočavajući se s istim poticajima kao i drugi sudionici na tržištu.

(227)

Ujedinjena Kraljevina tvrdila je da Ugovor za razliku ne daje povod ni za kakvo znatno narušavanje tržišnog natjecanja jer je malo vjerojatno da bi društvo NNBG ili EDF imali poticaj ili sposobnost uključivanja u strategiju utjecanja na referentnu cijenu prema kojoj se računaju razlike u plaćanjima. Da društvo NNBG pokuša strateški smanjiti referentnu cijenu, odstupilo bi od svoje strategije svođenja rizika na najmanji mogući, tj. pokušavanja ostvarivanja referentne cijene. Ujedinjena Kraljevina također postavlja pitanje hoće li društvo NNBG na uzlaznom tržištu te društvo NNBG ili EDF na silaznim maloprodajnim tržištima imati koristi od sudjelovanja u takvoj strategiji. Ujedinjena Kraljevina spomenula je da bi regulatori u regulatornim sustavima Ujedinjene Kraljevine i EU-a također spriječili društvo NNBG da strateški djeluje i utječe na referentnu cijenu.

(228)

Ugovor za razliku također ne bi smanjio dobrobit potrošača ili doveo do viših maloprodajnih cijena te bi zapravo učinio manje vjerojatnim da dobavljač može povećati troškove s obzirom na to se njime stabiliziraju veleprodajne cijene.

(229)

Ujedinjena Kraljevina tvrdila je da je i dalje predana međusobnom povezivanju te da Ugovor za razliku ne bi imao značajan utjecaj na tokove spojnih vodova i poticaje za ulaganje u spojne vodove s obzirom na to da bi bili potaknuti razlikama u cijeni između Ujedinjene Kraljevine i drugih tržišta.

(230)

Analiza društva Pöyry naznačivala bi da će HPC imati ograničen utjecaj na razlike u cijeni između Ujedinjene Kraljevine i onih susjednih tržišta koja su s Ujedinjenom Kraljevinom trenutačno povezana spojnim vodovima, stoga projekt ne bi narušio trgovinu između država članica.

(231)

Ujedinjena Kraljevina također je smatrala da malo smanjenje maloprodajnih cijena, koje bi moglo biti uzrokovano iskorištavanjem HPC-a, ne bi znatno promijenilo poticaje za energetsku učinkovitost te da potencijalne uštede energije koje nude alternative novim nuklearnim elektranama, kao što su odgovor na potražnju ili energetska učinkovitost, ne bi bile dovoljno visoke da bi se smatrale realističnom mogućnošću.

(232)

EDF je, zajedno s društvom EDF S.A. i društvom NNBG, podnio svoj odgovor 7. travnja 2014. U svojem odgovoru EDF pruža značajne dodatne dokaze i analize u prilog svojemu argumentu da nijedna od sumnji koje je iznijela Komisija u svojoj Odluci o pokretanju postupka nije utemeljena.

(233)

Glavni argumenti koje pruža društvo EDF ukratko su opisani u nastavku, svrstani u skupine prema načelima ocjene državne potpore.

(234)

Društvo EDF tvrdi da Ugovor za razliku zadovoljava kriterije Altmark te stoga mjera ne predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(235)

U pogledu prvog kriterija Altmark, tvrdi da SGEI HPC-a ne obuhvaća činjenicu da društvo NNBG pruža baznu električnu energiju. Naprotiv, SGEI se sastoji od ulaganja u nuklearnu elektranu nove generacije koje je potrebno osigurati u određenom vremenskom okviru. Stoga zabrinutost Komisije o tome može li se pružanje bazne električne energije smatrati SGEI-jem nije relevantna.

(236)

HPC je navodno nužan za postizanje ciljeva dekarbonizacije, sigurnosti/raznolikosti opskrbe i cjenovne prihvatljivosti energije.

(237)

U pogledu triju posljednjih kriterija Altmark, društvo NNBG navodno neće imati nikakve koristi od te mjere. Parametri za izračun naknade odredit će se u Ugovoru za razliku. Prekomjerna naknada izbjegava se pomoću nekoliko metoda te, posebno, službenim postupkom otkrivanja i provjere troškova koji je poduzet prije nego što je utvrđena izvršna cijena. Nadalje, navodno bi se detaljnom analizom financijskih parametara Ugovora za razliku HPC-a koju provodi vlada Ujedinjene Kraljevine trebalo odgovoriti na sumnje u vezi s time da se razina naknade temelji na analizi troškova koju bi napravilo tipično poduzeće koje je pod dobrim vodstvom i prikladno opremljeno potrebnim sredstvima.

(238)

U pogledu kreditnog jamstva, društvo EDF tvrdi da ono nije državna potpora jer je u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu.

(239)

Što se tiče sporazuma ministra koji se odnosi na rizik od zatvaranja iz političkih razloga, društvo EDF tvrdi da odredbe koje se odnose na rizik od zatvaranja iz političkih razloga ne predstavljaju potporu.

(240)

Prema EDF-u, opća načela prava Ujedinjene Kraljevine i prava Europske unije omogućuju pravo na naknadu u slučaju lišavanja prava vlasništva. Ta se opća načela primjenjuju na sve tržišne subjekte, iako su određeni putovi do potraživanja naknade dostupni samo tržišnim subjektima iz država članica EU-a ili iz država članica Ugovora o energetskoj povelji. Mjerodavne odredbe Ugovora za razliku navodno daju ugovornu sigurnost u pogledu primjene općih načela. Na toj osnovi društvo EDF zaključuje da se sporazum ne može smatrati državnom potporom.

(241)

Društvo EDF tvrdilo je da je Ujedinjenoj Kraljevini potrebno uvođenje otprilike 60 GW novoga proizvodnog kapaciteta u sustav u razdoblju od 2021. do 2030. kako bi riješila problem energetskoga jaza koji je rezultat zatvaranja postojećih elektrana na fosilna goriva i nuklearnih elektrana. Prema društvu EDF, problem jaza ne bi se mogao riješiti samo povećanjima međusobne povezanosti i energetske učinkovitosti nego je za njegovo rješavanje potrebna izgradnja znatne količine novih proizvodnih kapaciteta.

(242)

Društvo EDF napomenulo je da bi izrada modela koju provodi DECC pokazala da će u ranim 2020-ima adekvatnost proizvodnje postati upitna te da bi HPC, od kojega se očekuje da će s proizvodnjom početi 2023., pridonio rješavanju toga energetskog jaza.

(243)

Društvo EDF primijetilo je da će novi kapacitet uglavnom morati biti niskougljični kako bi postigao ciljeve dekarbonizacije koji su u skladu s Komisijinim Energetskim planom do 2050. (27). Nove nuklearne elektrane bile bi ključna sastavnica u isplativoj dekarbonizaciji elektroenergetskog sektora.

(244)

Naposljetku, HPC bi također pomogao u ostvarivanju daljnje diversifikacije energetskih zaliha ograničavajući europsku ovisnost o uvozu plina iz zemalja izvan EU-a. To bi bilo u skladu s pravom Ujedinjene Kraljevine na uporabu diskrecijskog prava iz članka 194. UFEU-a radi uključivanja nuklearne energije u buduću kombinaciju izvora energije, zajedno s drugim oblicima niskougljične proizvodnje.

(245)

Ova bi strateška odluka bila u skladu i s Ugovorom o Euratomu.

(246)

Društvo EDF izjavilo je da samo tržište ne može postići te zajedničke ciljeve jer su potrebna ulaganja dvostruko veća od ulaganja ostvarenih u dva desetljeća nakon privatizacije 1990. godine.

(247)

Kombinacija preostalih tržišnih nedostataka posebno bi se pojavila u odnosu na proizvodnju električne energije, a osobito nuklearne energije. Društvo Compass Lexecon podnijelo je izvješće kojim se dalje razrađuju u pogledu ti tržišni nedostaci (28):

(248)

Iz gore navedenih argumenata EDF zaključuje da je državna potpora nužna za postizanje ciljeva od općega interesa.

(249)

Društvo EDF smatralo je da bi se javnim pozivom koji je Ujedinjena Kraljevina u prosincu 2011. uputila poduzetnicima koji se bave novim niskougljičnim kapacitetom da uđu u raspravu s DECC-om o mogućim ugovorima o ulaganju, u kojem je NNBG bio jedini poduzetnik s novom nuklearnom elektranom koji se javio na taj poziv, postupak pregovora u koji su uključene ugovorne strane učinilo prikladnim. Ujedinjena Kraljevina dovršila bi značajnu dubinsku analizu projekta postupkom otkrivanja i provjere troškova koji traje 18 mjeseci.

(250)

Osim toga, Ugovor za razliku ne bi izolirao društvo NNBG od tržišnih rizika. Društvo NNBG i dalje bi prodavalo električnu energiju na veleprodajnom tržištu. Razlika u plaćanjima činila bi popriličan iznos izračunan na temelju troškova projekta. Društvo NNBG bilo bi potaknuto prodati svoju proizvodnju na tržištu kako bi postiglo referentnu cijenu te bi preuzelo rizik da to ne može učiniti ili da ne može proizvesti onoliko električne energije koliko je planirano.

(251)

Osim toga, društvo NNBG zadržalo bi znatne rizike, uključujući rizike izgradnje, operativne rizike, financijske rizike te rizike od otpada i razgradnje. Prekoračenja troškova ne bi se prenosila na potrošače i snosilo bi ih društvo NNBG.

(252)

Naposljetku, Ugovor za razliku bio bi prikladan instrument jer bi osigurao dugoročan ugovor koji nudi stabilnost cijena, dok bi istodobno bio isplativiji od instrumenata poticajne premije s fiksnom premijom. Osim toga, bila bi potrebna kombinacija Ugovora za razliku i kreditnoga jamstva jer bi Ugovor za razliku riješio HPC-ov rizik projekta, a jamstvo bi društvu NNBG olakšalo pristup kreditu, dok bi istodobno bilo pruženo pod tržišnim uvjetima.

(253)

Društvo EDF napomenulo je da ulaganje u novu proizvodnju nuklearne energije općenito, a posebno u HPC, ne bi bilo ostvareno bez Ugovora za razliku i kreditnoga jamstva te je pozdravilo preliminarni zaključak Komisije da je poticajni učinak prijavljene mjere vjerojatan.

(254)

Društvo EDF napomenulo je da razlika u plaćanjima ne bi premašivala razinu koja je potrebna da se projekt HPC smatra dovoljno isplativim. Ciljna unutarnja stopa povrata („IRR”) od [9,75 do 10,25] % bila bi u skladu s kriterijima ulaganja skupine EDF i primjerena s obzirom na rizike koji su uključeni u projekt te bi bila u skladu s povratima dodijeljenima drugim korisnicima Ugovora za razliku.

(255)

Društvo EDF smatralo je da bi 35-godišnje trajanje Ugovora za razliku bilo najmanji potrebni rok za omogućivanje financiranja projekta. Svako smanjenje dovelo bi do promjena u strukturi financiranja duga, profilu načina financiranja razgradnje te razini rizika u pogledu prihoda i političkog rizika.

(256)

Naposljetku, EDF je iznio da bi Ugovor za razliku sadržavao ugovorne mehanizme za sprečavanje toga da društvo NNBG i njegovi ulagači dobiju prekomjernu naknadu, posebno u klauzulama podjele dobiti.

(257)

Društvo EDF smatralo je da Ugovor za razliku ne bi istisnuo privatna ulaganja u drugim oblicima proizvodnih kapaciteta, uključujući obnovljive izvore energije, zbog relativno maloga udjela kapaciteta puštenog u pogon.

(258)

Prema mišljenju EDF-a, svako prebacivanje ulaganja u novu proizvodnju iz fosilnih goriva postignulo bi samo naznačene ciljeve ove mjere koji su od zajedničkog interesa. Ne bude li HPC-a, Ujedinjena Kraljevina može povećati razinu potpore ostalim niskougljičnim tehnologijama, ali društvo EDF smatralo je da bi takav scenarij bio manje učinkovit jer su takve tehnologije skuplji i neizvjesniji put prema ostvarivanju ciljeva Ujedinjene Kraljevine za dekarbonizaciju.

(259)

Utjecaj na sposobnost međusobnog povezivanja također bi bio ograničen jer HPC ne bi imao učinak na investicijske poticaje za interkonekcijske projekte, ne bi smanjio ulaganja u odgovor na potražnju, koji bi ponajprije bio vođen strukturom tarifa, niti bi smanjio ulaganja u energetsku učinkovitost, koja bi se uvelike oslanjala na određena bespovratna sredstva i financijsku potporu.

(260)

Društvo EDF također je tvrdilo da Ugovor za razliku ne bi društvu EDF ili društvu NNBG dao prednost koja nije dostupna drugim proizvođačima energije. Konkurenti bi mogli podnijeti zahtjev za Ugovor za razliku, a Ugovor za razliku ne bi oduzeo poticaj društvu NNBG za donošenje učinkovitih odluka o otpremanju i smanjenju troškova.

(261)

Naposljetku, Ugovor za razliku ne bi društvu NNBG pružio sposobnost manipuliranja referentnom cijenom ni poticaj za to niti za isključivanje konkurenata društva EDF, s obzirom na to da bi referentno tržište bilo vrlo likvidno, a sezonska proizvodnja društva NNBG činila bi samo mali udio količina kojima se trguje. Osim toga, Ugovor za razliku pružio bi mjere zaštite od bilo kakvih narušavanja referentne cijene. Sprečavanje pristupa konkurenata proizvodnom kapacitetu bazne energije HPC-a ne bi bilo prihvatljivo dioničarima društva NNBG koji nisu društvo EDF niti bi bilo prihvatljivo Ujedinjenoj Kraljevini kao jamcu pod kreditnim jamstvom ili zajmodavcima projekta.

(262)

Ujedinjena Kraljevina poslala je svoj odgovor na primjedbe zainteresiranih strana 13. lipnja i 4. srpnja 2014.

(263)

U cjelini, Ujedinjena Kraljevina utvrdila je da je većina primjedbi bila pozitivna te da je većina iznesenih pitanja već riješena u njezinim prethodnim podnescima. Glavni argumenti koje je Ujedinjena Kraljevina pružila kao odgovor na ključne probleme na koje su upozorile zainteresirane strane bit će istaknuti u nastavku. Bit će istaknuti samo odgovori na najrelevantnije primjedbe u pogledu ocjene državne potpore.

(264)

Ujedinjena Kraljevina ponovila je svoje stajalište da države članice imaju opsežno diskrecijsko pravo u definiranju neke aktivnosti kao SGEI-ja. Navodno članak 8. Direktive o električnoj energiji ne bi bio primjenjiv na prijavljenu mjeru.

(265)

Ujedinjena Kraljevina također je smatrala da je čak i u nedostatku službenoga natječajnog postupka posvuda oglašavala priliku za poduzetnike da se prijave na raspravu o ugovorima o ulaganju ili preliminarnim oblicima Ugovora za razliku za niskougljičnu proizvodnju.

(266)

U pogledu kreditnoga jamstva, Ujedinjena Kraljevina nastavila je preispitivati nedostatak potpore kako bi bila pružena po tržišnim uvjetima te bila dostupna i drugim projektima. Ujedinjena Kraljevina tvrdi da je program jamstava IUK-a otvoren za velike projekte ulaganja u Ujedinjenoj Kraljevini, uključujući ulaganja u projekte s obnovljivom energijom, kao i u nuklearne projekte.

(267)

Što se tiče naknade, vlasti Ujedinjene Kraljevine tvrde da je izvršna cijena određena na temelju: i. strogog postupka otkrivanja i provjere troškova radi ocjenjivanja troškova projekta HPC koji je proveden uz potporu vanjskih financijskih i tehničkih savjetnika; ii. temeljite ocjene razine povrata koju bi ulagači mogli razumno tražiti u odnosu na projekt HPC utvrđivanjem mjerila u odnosu na druge slične projekte; te iii. izazovnog niza pregovora koji su potpomognuti analizom gornje razine izvršne cijene koju je vlada Ujedinjene Kraljevine smatrala prikladnom za HPC uspoređujući ga i s troškovima drugih oblika električne energije. Vlada Ujedinjene Kraljevine također je provela ocjenu vrijednosti za novac, koja joj je omogućila da zaključi sljedeće: i. povrat ulaganja za projekt HPC bio je pošten i ne bi dao prekomjernu naknadu društvu NNBG; ii. izvršna cijena bila je cjenovno konkurentna niskougljičnoj proizvodnji i proizvodnji bez sustava vezanja i skladištenja CO2; te iii. ukupni HPC donio bi neto socijalnu korist te bi bio u skladu s ograničenjima cjenovne prihvatljivosti koje je odredila vlada Ujedinjene Kraljevine.

(268)

S obzirom na Sporazum ministarstva, vlasti Ujedinjene Kraljevine tvrde da je razlog ovoga dodatnog sporazuma to što je rad nuklearnih elektrana posebno podložan promjenama u političkoj potpori za nuklearnu energiju. U takvim se okolnostima ministarstvo obvezalo plaćati naknadu (ako plaćanje ne obavi druga ugovorna strana Ugovora za razliku) kako bi se ulagače društva NNBG stavilo u isti položaj kao da nije došlo do zatvaranja iz političkih razloga.

(269)

Ujedinjena Kraljevina izjavljuje da Sporazum ministarstva ne ograničava sposobnost vlade Ujedinjene Kraljevine da zatvori nuklearne elektrane. Navodno bi Ugovor za razliku zajedno sa Sporazumom ministarstva prepoznao trajnu sposobnost vlade Ujedinjene Kraljevine da postupi tako upravo stoga što bi osigurao plaćanje naknade ako se HPC zatvori iz političkih razloga. Vlasti Ujedinjene Kraljevine tvrde da trenutačna vlada Ujedinjene Kraljevine ne bi mogla obvezati buduće vlade da zadrže otvorenima nuklearne elektrane.

(270)

U pogledu primjedbe da Ugovor o Euratomu ne može osigurati zajednički cilj, osim ako ga politika Komisije izričito ne podupire, Ujedinjena Kraljevina napomenula je da je Ugovor o Euratomu i dalje dio ustavnoga uređenja EU-a i nije ukinut te da ne bi bilo osnove prema kojoj bi se tvrdilo da bi politike Komisije o nuklearnim elektranama mogle utjecati na značenje ili tumačenje Ugovora, koji Komisija ne može jednostrano mijenjati.

(271)

Ujedinjena Kraljevina nije se složila s primjedbama koje dovode u pitanje doprinos nuklearne energije dekarbonizaciji i primjedbe kojima se predlagalo da nuklearna energija ima negativan utjecaj na okoliš. Nuklearna energija bila bi priznat oblik niskougljične proizvodnje energije koji pridonosi dekarbonizaciji. Konkretno, Komisija bi prihvatila doprinos HPC-a ciljevima dekarbonizacije u kontekstu postupka savjetovanja iz članaka od 41. do 43. Ugovora o Euratomu.

(272)

Nuklearne elektrane osigurale bi stabilan izvor proizvodnog kapaciteta bazne energije, pridonoseći tako sigurnosti opskrbe na predvidljiviji način od tehnologija povremene proizvodnje.

(273)

Ujedinjena Kraljevina nije se složila s primjedbama kojima se predlaže da bi u nedostatku potpore tržište osiguralo ulaganje u nove nuklearne elektrane. Složila se, naprotiv, s primjedbama kojima se predlaže da je nuklearna proizvodnja bila sklona tržišnim nedostacima koji sprečavaju tržište u postizanju učinkovite razine dekarbonizacije i sigurnosti opskrbe bez državne intervencije. Tri glavna tržišna nedostatka koja utječu na poticaje ulaganja u nuklearnu proizvodnju jesu: 1. tržišni nedostatak u pogledu dekarbonizacije; 2. tržišni nedostatak u pogledu sigurnosti i raznolikosti opskrbe tržišta; i 3. nesavršenosti financijskih tržišta (nepotpuna tržišta prijenosa rizika i zastoj).

(274)

Ujedinjena Kraljevina ponovila je da je EPR nova tehnologija te da se u Ujedinjenoj Kraljevini 30 godina nije ulagalo u nuklearnu energiju. Drugi novi nuklearni projekti u ostalim bi zemljama primili državnu potporu. Bez državne potpore nijedna EPR elektrana ne bi bila puštena u pogon u Ujedinjenoj Kraljevini.

(275)

Ujedinjena Kraljevina također je ponovila da bi drugi mehanizmi bili nedovoljni za ostvarivanje zajedničkih ciljeva. Operatori koje podupire Ugovor za razliku ne mogu sudjelovati na tržištu kapaciteta, a utjecaj donje granice cijene ugljika na cijene emisija ugljika ne bi bio dovoljan za podupiranje ulaganja u nove nuklearne elektrane.

(276)

Ujedinjena Kraljevina ne vjeruje da su Ugovori za razliku za nuklearne elektrane korisniji od onih za obnovljive izvore energije, s obzirom na to da bi sadržavali strože dodatne klauzule (npr. dogovori o podjeli dobiti). Osim toga, njegovo trajanje ne može se ocijeniti pretjeranim jer se mora smatrati najkraćim mogućim trajanjem koje bi donijelo ulaganje, a to je također problem koji se preklapa s razmjernošću mjere.

(277)

Mjera bi osigurala poticajni učinak, između ostaloga, poticanjem društva NNBG na izgradnju elektrane prije primanja naknade.

(278)

Ujedinjena Kraljevina ponovila je argumente u prilog svojega mišljenja da su mjere razmjerne. Prinosi na kapital na razini predloženoj u nekim primjedbama ne bi bili realistični, a mehanizam podjele dobiti spriječio bi prekomjernu naknadu čim bi se dosegao prag od 15 %.

(279)

Društvo EDF ne bi imalo tržišnu moć niti bi moglo ostvarivati neočekivane dobiti na kraju Ugovora za razliku zbog zatvaranja njegovih postojećih nuklearnih elektrana prije novih nuklearnih elektrana, ulaska novih elektrana s niskom razinom emisije CO2 i dolaska drugih nuklearnih proizvođača.

(280)

Cijene nuklearne energije na veleprodajnoj razini u Finskoj i Francuskoj ne bi bile prikladno mjerilo zbog posebnih uvjeta tih država članica, posebno zbog činjenice da je u Francuskoj cijena odraz postojećih elektrana, a ulaganje u njih u velikoj bi mjeri bilo amortizirano.

(281)

Ujedinjena Kraljevina također smatra da su troškovi razboritog upravljanja otpadom i razgradnje uračunati u analizu kojom se podupire poslovni slučaj, na temelju njezina plana da se osigura trajni objekt za pohranu i povezane usluge za upravljanje nuklearnim otpadom te njegovo zbrinjavanje.

(282)

Ujedinjena Kraljevina iznijela je da tržišni poremećaji koje su istaknule zainteresirane strane ne bi nastali kao posljedica potpore. Društva NNBG i EDF ne bi mogla manipulirati referentnom cijenom, a EDF ne bi imao tržišnu snagu ili vladajući položaj na elektroenergetskom tržištu Ujedinjene Kraljevine.

(283)

Ujedinjena Kraljevina ponovila je da HPC ne bi imao negativan utjecaj na ulaganja u nove kapacitete međusobnog povezivanja te da te kapacitete namjerava proširiti. Osim toga, električna energija koju je proizveo HPC može se izvoziti, čime se podupiru ulaganja u nove spojne vodove.

(284)

Potpora ne bi imala negativan utjecaj na druge niskougljične izvore s obzirom na to da njih također podupire Ujedinjena Kraljevina te da nema diskriminacije obnovljivih tehnologija. Potpora bi zapravo poduprla ulaganje u širok raspon energetskih inicijativa.

(285)

Ujedinjena Kraljevina odgovorila je na pitanje troškova odgovornosti, razgradnje i zbrinjavanja otpada, a posebno da postupanje s ovim troškovima ne bi uključivalo pružanje daljnje državne potpore.

(286)

Konkretno, režim odgovornosti za nuklearne nesreće u okviru Akta o nuklearnim postrojenjima iz 1965. ne bi omogućio državnu potporu jer Ujedinjena Kraljevina društvu NNBG ne bi dala sigurnost u pogledu njegovih obveza za nuklearne nesreće. Odjeljcima 16. i 18. Akta o nuklearnim postrojenjima iz 1965. odgovornost za nuklearne nesreće nameće se na oba operatora i državu, s time da operatori imaju odgovornost do određenog iznosa, a država od toga iznosa nadalje.

(287)

Osim toga, Ujedinjena Kraljevina ponovila je da se dogovorima za ograničenu odgovornost operatora i države primjenjuju članci 6. i 7. Pariške konvencije te članci 2. i 3. Konvencije iz Bruxellesa te bi stoga nastali iz obveza propisanih međunarodnim pravom koje bi odobrio EU, a posebno preporuke Komisije 65/42/Euratom i 66/22/Euratom.

(288)

Državna potpora definirana je člankom 107. stavkom 1. Ugovora kao svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje s pomoću državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj u mjeri u kojoj to utječe na trgovinu među državama članicama.

(289)

U svojoj je obavijesti Ujedinjena Kraljevina tvrdila da prijavljena mjera ne predstavlja potporu u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a, pogotovo jer intervencija nije dala prednost poduzeću na temelju kriterija „Altmark” (29).

(290)

U Odluci o pokretanju postupka Komisija je napomenula da je nuklearna energija održiva komercijalna djelatnost i da se općenito može smatrati takvom. Nadalje, zbog vremenskog rasporeda za izgradnju HPC-a Komisija je smatrala da je malo vjerojatno da će, nakon što se izgradi, moći riješiti pitanja sigurnosti opskrbe za koja se predviđalo da će se u Ujedinjenoj Kraljevini riješiti 2020. Komisija je dodatno izrazila sumnju zbog činjenice da je društvu NNBG povjereno provođenje posebnih obveza javne usluge.

(291)

Komisija je također izrazila sumnju u to mogu li se uvjeti nametnuti društvu NNBG smatrati obvezama javne usluge ili bi društvu NNBG bila povjerena usluga od općega gospodarskog interesa.

(292)

Budući da niz nužnih elemenata koji se odnose na naknadu još nije uspostavljen te da će biti predmetom daljnjih pregovora, Komisija je u Odluci o pokretanju postupka utvrdila da još ne može provjeriti hoće li se dogovoreni parametri uspostaviti na objektivan i transparentan način kako bi se izbjeglo dodjeljivanje ekonomske prednosti koja bi išla u korist poduzetniku koji prima naknadu, a ne konkurentnim poduzetnicima.

(293)

Što se tiče mogućnosti prekomjerne naknade, Komisija je napomenula da se u vrijeme donošenja Odluke o pokretanju postupka nije moglo procijeniti hoće li društvo NNBG platiti komercijalnu stopu na jamstvo te je iznijela niz sumnji o tome je li mehanizam Ugovora za razliku omogućio prekomjernu naknadu.

(294)

Komisija je u Odluci o pokretanju postupka dodatno izrazila sumnju u to da razina dobiti upotrijebljena za određivanje izvršne cijene odgovara stopi povrata tipičnog društva razmatrajući treba li pružiti SGEI tijekom cijelog razdoblja ovlaštenja, uzimajući u obzir razinu rizika.

(295)

U pogledu Sporazuma ministarstva Komisija se zapitala može li se on smatrati državnom potporom.

(296)

Komisija napominje da Ugovor za razliku štiti društvo NNBG od bilo kakve volatilnosti cijena na elektroenergetskom tržištu jer pri prodaji po cijenama koje su ispod te razine uvijek dobiva unaprijed definiranu izvršnu cijenu. To osigurava neprekidne izvore prihoda za društvo NNBG za prvih 35 godina rada HPC-a koje drugi operatori koji nemaju koristi od Ugovora za razliku ne primaju. Stoga Komisija smatra da Ugovor za razliku povlači za sobom selektivnu prednost za društvo NNBG.

(297)

Vlasti Ujedinjene Kraljevine smatraju da prijavljene mjere ne podrazumijevaju prednost za društvo NNBG jer bi zadovoljavale kriterije „Altmark”.

(298)

Sud Europske unije utvrdio je kriterije „Altmark” kako bi objasnio u kojim se okolnostima naknada koju pružaju javne vlasti za obavljanje usluge od općega gospodarskog interesa („SGEI”) smatra državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a (30).

(299)

Sud je posebno naveo da se četiri kriterija moraju zadovoljiti kako se naknada pružena za SGEI ne bi smatrala državnom potporom. Ti su uvjeti kumulativni, a navedeni su u nastavku:

(300)

poduzetniku koji prima naknadu moraju zaista biti povjerene obveze pružanja javnih usluga i te obveze moraju biti jasno određene;

(301)

parametri na temelju kojih se izračunava naknada moraju se unaprijed uspostaviti na objektivan i transparentan način kako bi se izbjeglo dodjeljivanje ekonomske prednosti koja može pogodovati poduzetniku koji prima naknadu, a ne konkurentnim poduzetnicima;

(302)

naknada ne smije premašiti iznos nužan za pokrivanje svih troškova ili dijela troškova koji su nastali pri provođenju obveze javne usluge, uzimajući u obzir odgovarajuće prihode i razumnu dobit za ispunjenje tih obveza; i

(303)

ako poduzetnik kojemu su povjerene obveze pružanja javnih usluga, u posebnom slučaju, nije odabran u skladu s postupkom javne nabave koji bi omogućio odabir ponuditelja koji ima mogućnost pružanja tih usluga po najmanjem trošku za zajednicu, razina potrebne naknade mora biti utvrđena na temelju analize troškova koje bi tipično poduzeće, kojim se primjereno upravlja i koje je prikladno opremljeno nužnim sredstvima, snosilo pri ispunjenju tih obveza, uzimajući u obzir odgovarajuće prihode i razumnu dobit za ispunjenje tih obveza.

(304)

U svojoj Komunikaciji o primjeni pravila o državnim potporama Europske unije na naknadu koja se dodjeljuje za obavljanje usluga od općega gospodarskog interesa („Komunikacija o naknadi za SGEI”) Komisija je dodatno objasnila uvjete prema kojima se naknada za javne usluge smatra državnom potporom (31).

(305)

Ujedinjena Kraljevina smatra da je prvi kriterij zadovoljen, posebno s obzirom na to da bi usluga koju bi trebalo pružati društvo NNBG bila jasno definirana, a tržište je ne bi pružalo. SGEI se navodno sastoji od osiguravanja da se ulaganje u nuklearni kapacitet nove generacije obavi u posebnom vremenskom okviru.

(306)

Što se tiče definiranja SGEI-ja, sudska praksa utvrdila je da „mora biti jasno da u zakonu [EU-a] i za potrebe primjene propisa tržišnog natjecanja Ugovora o [FEU-u] ne postoji jasna i precizna regulatorna definicija pojma zadaće SGEI-ja niti uspostavljeni pravni pojam kojim bi se konačno utvrdili uvjeti koje treba zadovoljiti prije nego što država članica može ispravno pozivati na postojanje i zaštitu zadaće SGEI-ja, u smislu prvog uvjeta Altmark ili u smislu članka [106. stavka 2. UFEU-a]” (32). U nedostatku posebnih propisa EU-a države članice imaju opsežno diskrecijsko pravo u definiranju postojanja SGEI-ja. Međutim, postoje ograničenja ovoga diskrecijskog prava. Stoga, iako Komisija nema nadležnost za propisivanje koja se točno vrsta usluge može smatrati SGEI-jem, a koja ne, ona u načelu može zaključiti da je država članica počinila očitu pogrešku (33) procjene u kvalifikaciji usluge kao SGEI-ja. Država članica ne može, primjerice, priložiti obveze javne usluge uslugama koje poduzeća koja rade prema uobičajenim tržišnim uvjetima već pružaju ili mogu pružiti na zadovoljavajući način i pod uvjetima u skladu s javnim interesom, kako ih je definirala država.

(307)

Komisija je nekoliko puta potvrdila Ugovor za razliku kao sredstvo pružanja državne potpore u okviru reforme tržišta električne energije („EMR”) Ujedinjene Kraljevine (34). Komisija je smatrala da je Ugovor za razliku primjeren način dodjele državne potpore proizvodnji električne energije koja je odobrena na temelju sukladnosti s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c). Prema tome, ne bi bilo razloga da se Komisija ogradi od procjene iz Ugovora za razliku te da smatra da bi potpora proizvodnji električne energije Ugovorom za razliku mogla podlijegati SGEI-ju.

(308)

U brojnim prilikama vlasti Ujedinjene Kraljevine u svojim podnescima spominju da je cilj mjere potaknuti ili pokrenuti ulaganja u niskougljičnu proizvodnju, posebno u nove nuklearne elektrane. Cilj ove politike razmjeran je cilju od zajedničkog interesa za koji može biti dodijeljena državna potpora, a ne ovlaštenju SGEI-ja.

(309)

Ugovor za razliku HPC-a posebno je osmišljen kako bi omogućio da se prepreke projektu uklone što učinkovitije, uključujući nekakvu zaštitu od određenih rizika, a osobito oko nesigurnosti zbog cijena električne energije u budućnosti; Ovaj je pristup u skladu s pružanjem državne potpore iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a te ne bi predstavljao SGEI.

(310)

U raspravi o tome primjenjuju li se pravila o javnoj nabavi na projekt, vlasti Ujedinjene Kraljevine priznaju da mjera ne uključuje nikakvu nabavu robe, radova ili usluga u korist vlade Ujedinjene Kraljevine, što proturječi njihovoj tvrdnji da mjera predstavlja SGEI.

(311)

Prvi kriterij Altmark također zahtijeva da poduzeće ima obvezu javne usluge koju mora izvršiti. Prema tome, kako bi se uskladilo sa sudskom praksom Altmark, dodjeljivanje javne usluge nužno je kako bi se definirale obveze dotičnog poduzetnika i vlasti (35).

(312)

Što se tiče obvezne naravi obveza javne usluge u dotičnom slučaju, čini se da Ujedinjena Kraljevina tvrdi da su osigurane kombinacijom strogih klauzula osmišljenih kako bi se osiguralo da će društvo NNBG poštovati određeni vremenski okvir i činjenicu da, kad se društvo NNBG uključi u izgradnju, „neće biti izlaza” zbog nastanka izuzetno visokih potopljenih troškova. Doista, čini se da Ugovor za razliku pruža niz takvih strogih odredaba kojima se društvo NNBG potiče na provođenje svoje obveze u skladu s ugovorom te dopušta vlastima Ujedinjene Kraljevine da raskinu ugovor ako se određene obveze ne provode. Nadalje, narav projekta podrazumijeva izuzetno visoke potopljene troškove koji će najvjerojatnije obeshrabriti napuštanje projekta. Međutim, unatoč posebnoj prirodi projekta, ugovorne odredbe tipične su ugovorne obveze koje bi svaka ugovorna strana pokušala uključiti u sličan dogovor, a ne obveza javne usluge koju su nametnule vlasti Ujedinjene Kraljevine. Društvo NNBG zapravo nije obvezno graditi nuklearnu elektranu niti je obvezno izgraditi je do određenoga datuma. Vlasti Ujedinjene Kraljevine ne mogu nametnuti nikakvu obvezu u tom pogledu; one mogu samo raskinuti ugovor.

(313)

Nadalje, HPC-u nije nametnuta obveza proizvodnje električne energije, proizvodnje određene količine električne energije ili da ta električna energije bude dostupna na tržištu. Doista, prema Ugovoru za razliku, HPC će imati visoke poticaje za proizvodnju što više električne energije kako bi povećao svoju dobit, ali to ne mora učiniti. Što se tiče prodaje električne energije, HPC-u je dopuštena prodaja na promptnom tržištu ili s pomoću bilateralnih ugovora, što znači da nije obvezan niti ga se potiče osigurati struju za javnost.

(314)

Komisija smatra da se ovi uvjeti ne mogu smatrati obvezama javne službe ili takvima da pokazuju da je društvu NNBG povjeren SGEI.

(315)

Stoga Komisija zaključuje da prvi kriterij Altmark nije zadovoljen jer osiguravanje da se ulaganje u nuklearni kapacitet nove generacije ostvari u određenom vremenskom okviru ne predstavlja istinski SGEI te da Ujedinjeno Kraljevstvo društvu NNBG nije povjerilo obveze javne usluge.

(316)

Budući da su kriteriji Altmark kumulativni, a prvi kriterij nije zadovoljen, Komisija ne smatra da je nužno ocijeniti ostale kriterije. Na temelju argumenata prethodno određenih u odjeljcima od 7.1. do 7.5. gore, test „Altmark” za ovu mjeru nije ispunjen. Stoga Komisija smatra da će mjere društvu NNBG omogućiti selektivnu prednost.

(317)

Ujedinjena Kraljevina namjerava dodijeliti naknadu društvu NNBG u slučaju zatvaranja elektrane HPC iz razloga koje se ne može izravno pripisati njezinu radu, a koji se posebno odnose na promjene vladine politike.

(318)

Čini se da Ujedinjena Kraljevina ovo obeštećenje ne smatra potporom.

(319)

Ujedinjena Kraljevina tvrdi da će svi Ugovori za razliku sadržavati odredbe o naknadi za ulagače u slučaju „kvalifikacijskog slučaja zatvaranja”, na primjer promjene zakona kojom se trajno zatvara cijelo postrojenje (ovisno o tehnologiji) ili odbijanje Vlade Ujedinjene Kraljevine da pristane ponovno pokrenuti postrojenje nakon određenog razdoblja nakon zatvaranja. Izravni sporazum između ministarstva i ulagača društva NNBG dodatni je i odvojeni sporazum koji služi kao zaštitni mehanizam odredaba kvalifikacijskog slučaja zatvaranja potreban zbog posebne situacije koja se odnosi na nuklearnu energiju i većih rizika od zatvaranja iz političkih razloga.

(320)

Prema društvu EDF, opća načela prava Ujedinjene Kraljevine i prava Europske unije omogućuju pravo na naknadu u slučaju lišavanja prava vlasništva. Ta se opća načela primjenjuju na sve tržišne subjekte, iako su određeni putovi do potraživanja naknade dostupni samo tržišnim subjektima iz država članica EU-a ili iz država članica Ugovora o energetskoj povelji.

(321)

Čini se da svi Ugovori za razliku sadržavaju odredbe koje se odnose na kvalifikacijski slučaj zatvaranja, no neće svi imati koristi od posebnog, odvojenog Sporazuma ministarstva. Komisija priznaje da je moguće tvrditi da su u slučaju nuklearne energije rizici od zatvaranja iz političkih razloga veći od rizika u slučaju drugih tehnologija; međutim, čini se da druge nuklearne elektrane u Ujedinjenoj Kraljevini ne ostvaruju korist od sličnih Sporazuma ministarstva.

(322)

Kao što to tvrdi društvo EDF, opća načela prava Ujedinjene Kraljevine i prava Europske unije omogućuju pravo na naknadu u slučaju lišavanja prava vlasništva, no čini se da poseban sporazum koji na poseban način štiti određeno društvo od takvog rizika oslobađa to isto društvo od svih plaćenih naknada i vremena potrošenoga na provođenje njegovih prava koja proizlaze iz općih načela prava Ujedinjene Kraljevine i prava Europske unije na sudu ili izvan njega. Čini se da podupiranje zakonskog prava posebnim ugovornim pravom donosi prednost subjektu koji uživa takvo pravo, posebno jer se čini da je jedini koji se nalazi u ovoj situaciji.

(323)

Stoga Komisija smatra da Sporazum ministarstva donosi određene selektivne prednosti za društvo NNBG.

(324)

Sporazum ministarstva zaključuje se s javnim tijelom i uključuje financijsku obvezu tog javnog tijela. Sve prednosti koje proizlaze iz njega proizlaze iz državnih sredstava.

(325)

Budući da Ugovor za razliku postoji zahvaljujući državi, prednost koja proizlazi iz Ugovora za razliku može se pripisati državi.

(326)

Da bi se prednosti moglo razvrstati kao potporu u smislu članka 107. UEFU-a, one moraju biti izravno ili neizravno dodijeljene s pomoću državnih sredstava. To znači da su prednosti koje je izravno dodijelila država i prednosti koje je dodijelilo javno ili privatno tijelo koje je odredila ili uspostavila država uključene u koncept državnih sredstava u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a (36). U tom smislu članak 107. stavak 1. UFEU-a obuhvaća sva financijska sredstva kojima se javna tijela mogu zaista koristiti za potporu poduzećima, neovisno o tome jesu li ta sredstva trajna imovina javnog sektora (37). Stoga, čak i ako iznosi koji odgovaraju predmetnoj mjeri nisu trajno u posjedu ministarstva financija Ujedinjene Kraljevine, činjenica da su stalno pod javnom kontrolom i time dostupni nadležnim nacionalnim tijelima dovoljna je da budu razvrstani u kategoriju državnih sredstava (38).

(327)

Tijela Ujedinjene Kraljevine ne osporavaju financiranje Ugovora za razliku iz sredstava kojima upravlja država.

(328)

Na temelju elemenata objašnjenih u nastavku, Komisija smatra da će prednost dodijeljena u okviru Ugovora za razliku financirati javno ili privatno tijelo koje je odredila država.

(329)

Ugovor za razliku financirat će pristojbom za dobavljače i u tim je okolnostima nužno zaključiti da se svaka prednost plaćena u okviru Ugovora za razliku može pripisati državi i da se financira iz sredstava kojima upravlja država.

(330)

Država će najprije utvrditi izvršnu cijenu i pristojbu.

(331)

Zatim će druga ugovorna strana u načelu biti privatno društvo u vlasništvu države te će ga u svakom slučaju odrediti država. Članci druge ugovorne strane ne mogu biti izmijenjeni bez suglasnosti ministarstva.

(332)

Treće, druga ugovorna strana koju je odredila država provodit će sustav plaćanja koji uključuje ubiranje pristojbe od dobavljača i ubiranje dugova od proizvođača kad je tržišna cijena veća od izvršne cijene. Također će uključivati plaćanja proizvođačima i plaćanja dobavljačima u određenim slučajevima.

(333)

Četvrto, druga ugovorna strana imat će ovlast povećanja prihoda u Zakonu o energetici kako bi od dobavljača mogla ubirati sredstva potrebna za plaćanja proizvođačima iz Ugovora za razliku, a država će staviti na snagu određeni broj mehanizama kako bi se osigurala plaćanja proizvođačima iz Ugovora za razliku u slučaju neplaćanja dobavljača. Ti će mehanizmi uključivati obvezu dobavljača da osiguraju jamstva, pričuvni fond za slučaj nelikvidnosti te odrede dobavljača zadnjeg izbora. Pričuvni fond za slučaj nelikvidnosti omogućio bi drugoj ugovornoj strani sredstva koja bi pokrila plaćanja pristojbe dobavljača koji ne ispunjava svoje obveze u razdoblju od potrošnje njegova ukupnog jamstva do imenovanja zamjenskog dobavljača u okviru mehanizma dobavljača zadnjeg izbora koji regulira Ofgem.

(334)

Peto, druga ugovorna strana izvijestit će državu o provedbi. U vezi s time, namjera je da druga ugovorna strana bude regulirana okvirnim dokumentom, u kojem se, između ostaloga, utvrđuju odnos između druge ugovorne strane i države, operativna načela druge ugovorne strane, pitanja rezervirana za dioničara, uloge i odgovornosti druge ugovorne strane, upravljanje i financijske odgovornosti te zahtjevi izvješćivanja i praćenja. U njemu će također biti navedeni parametri unutar kojih je druga ugovorna strana dužna ispuniti svoje funkcije u vezi s Ugovorima za razliku.

(335)

Na temelju tih elemenata može se zaključiti da će prednost koju osigurava Ugovor za razliku biti financirana doprinosima koje nameće država te da će subjekt koji je odredila država, koja njime i upravlja, njome upravljati i raspodijeliti je u skladu s odredbama zakonodavstva.

(336)

Vlada Ujedinjene Kraljevine smatra da kreditno jamstvo i uvjeti Ugovora za razliku imaju različite svrhe. Formuliranje cijena i odobrenje kreditnog jamstva znatno ovise o riziku unutar cijelog projekta, uključujući uvjete Ugovora za razliku. Međutim, obrnuta situacija ne bi bila stvarna: prisutnost jamstva preraspodjeljuje profil rizika između ulagača dužničkog instrumenta i jamca te ne mijenja profil rizika projekta. Vlada Ujedinjene Kraljevine ne smatra da bi društvo koje provodi projekt primilo ikakvu dodatnu potporu iz kombinacije Ugovora za razliku i kreditnog jamstva.

(337)

No intervencije države povezane s elektranom HPC treba zajedno razmotriti kao jedinstvenu mjeru potpore s obzirom na iznos duga potrebnog za taj projekt koji ne bi mogao biti dobiven bez intervencije države, trenutak istodobnih intervencija države i vezu između rejtinga društva NNBG, formuliranja cijena jamstva i odredaba Ugovora za razliku. Ugovor za razliku, Sporazum ministarstva i kreditno jamstvo razlikuju se u smislu načina provedbe, ali su dio iste odluke o ulaganju tijela Ujedinjene Kraljevine i imaju isti cilj: potaknuti i omogućiti ulaganja u novu nuklearnu elektranu. Navedene tri mjere povezane su i sve su potrebne za izgradnju elektrane HPC.

(338)

Kreditno jamstvo okosnica je financiranja projekta neusporedive vrijednosti. Postojanje kreditnog jamstva također je važno za projekt kako bi privuklo kreditiranje izvana. Primjeri sličnih jamstava za slične projekte na tržištu nisu navedeni jer ne postoje. S obzirom na nezabilježenu narav projekta, financiranja i jamstva za koje nema precizno usporedivih referentnih vrijednosti, čak i u slučaju razmatranja mogućnosti da naknada smanjuje potporu, Komisija smatra da se cijenu koju društvo NNBG plaća za kreditno jamstvo ne može smatrati tržišnom cijenom jer tržište nema slično postrojenje niti će ga imati.

(339)

Kreditno jamstvo nudi javno tijelo Ujedinjene Kraljevine te uključuje sredstva Ujedinjene Kraljevine. Stoga Komisija smatra da kreditno jamstvo Ujedinjene Kraljevine za dug društva NNBG uključuje državnu potporu.

(340)

Ugovor za razliku, Sporazum ministarstva i kreditno jamstvo mogu narušiti tržišno natjecanje i utjecati na trgovinu među državama članicama. Komisija u tom pogledu napominje da su proizvodnja i opskrba električnom energijom liberalizirane. Kao što je ovdje slučaj, prijavljene mjere omogućit će razvoj velike razine kapaciteta koji su u suprotnome mogli biti predmetom privatnog ulaganja drugih tržišnih subjekata koji se koriste alternativnim tehnologijama, iz Ujedinjene Kraljevine ili iz ostalih država članica; prijavljene mjere mogu utjecati na trgovinu među državama članicama i narušiti tržišno natjecanje.

(341)

Komisija smatra da bi mjere potpore mogle potencijalno narušiti odluke o ulaganju i istisnuti alternativna ulaganja. Budući da je društvo EDF već aktivno na tržištu proizvodnje u Ujedinjenoj Kraljevini, potpora može narušiti funkcioniranje silaznog tržišta. Potpora bi također mogla dovesti do mogućih smanjenja likvidnosti veleprodajnog tržišta.

(342)

Komisija stoga zaključuje da Ugovor za razliku, Sporazum ministarstva i kreditno jamstvo, kao različite mjere koje se odnose na jedinstvenu intervenciju države, uključuju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(343)

Komisija je u svojoj Komunikaciji o okviru Europske unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge („okvir SGEI-ja”) (39) objasnila kako bi pri ocjenjivanju prijavljene mjere koja uključuje državnu potporu i odredbu SGEI-ja tumačila članak 106. stavak 2. UFEU-a. Komisija je, kao što je prethodno navedeno, u uvodnoj izjavi 315. zaključila da prijavljena mjera ne obuhvaća odredbu pravog SGEI-ja koji je temeljni uvjet za ocjenu mjere u skladu s člankom 106. stavkom 2. UFEU-a. Stoga Komisija ne smatra da je potrebno ocijeniti ostatak zahtjeva iz okvira SGEI-ja kako bi zaključila da prijavljena mjera ne može biti spojiva s unutarnjim tržištem na temelju zahtjeva članka 106. stavka 2. UFEU-a.

(344)

Komisija u uvodnoj napomeni podsjeća da su mjere koje uključuju potporu za funkcioniranje u načelu nespojive u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) (40). Međutim, prijavljene mjere, posebno Ugovor za razliku, jednakovrijedne su potpori za ulaganje iz razloga navedenih u nastavku.

(345)

Cilj mjera, a posebno Ugovora za razliku, jest omogućiti društvu NNBG ulaganje u izgradnju elektrane HPC. Ugovor za razliku učinkovito pruža instrument zaštite od rizika u obliku stablizatora cijena, nudeći stabilnost prihoda i sigurnost za dovoljno dugo vremensko razdoblje kako bi društvo NNBG moglo ulagati goleme količine sredstava potrebne za izgradnju elektrane HPC.

(346)

Elektrana HPC snosi znatnije rizike tijekom faze izgradnje i manje rizike tijekom faze rada. Dugo trajanje rada elektrane HPC poziva na potporne mjere koje će to uzeti u obzir. Iz perspektive ovakvoga posebnog tipa projekta, Komisija smatra da je mjera potpore zapravo jednaka pružanju potpore za ulaganje koja uzima u obzir obilježja i profil rizika projekta te time smanjuje potreban iznos potpore i dodatnih mjera nužnih za poticanje ulaganja. Sa stajališta financijskog modeliranja, neto sadašnja vrijednost plaćanja izvršne cijene može se smatrati jednakovrijednom plaćanju paušalnog iznosa koji društvu NNBG omogućuje pokrivanje troškova izgradnje.

(347)

Komisija stoga zaključuje da u ovom posebnom slučaju, zbog posebnosti projekta, potpora ima obilježje potpore za ulaganja i njezina će spojivost biti ocijenjena u skladu s time. Posebni slučajevi narušavanja tržišnog natjecanja koje je prouzročila potpora bit će ocijenjeni u odjeljku 9.6.

(348)

Komisija razmatra pitanje spojivosti mjera s postojećim propisima unutarnjeg tržišta.

(349)

Određene zainteresirane strane posebno su izrazile zabrinutost da bi potpora mogla kršiti članak 8. Direktive o električnoj energiji. Neke su strane također dovele u pitanje usklađenost mjera s pravilima Europske unije o javnoj nabavi (41).

(350)

Komisija smatra da su navedena pitanja u određenoj mjeri povezana. Pravila o javnoj nabavi sadržana u direktivama 2004/17/EZ i 2004/18/EZ nisu primjenjiva na predmetnu mjeru jer ona ne uključuje nikakvu nabavu robe, radova ili usluga.

(351)

Direktive 2004/17/EZ i 2004/18/EZ primjenjuju se na stjecanje, ugovorom o javnoj nabavi, radova, robe ili usluga koje nabavlja jedan ili više javnih naručitelja ili naručitelja od gospodarskih subjekata koje su ti javni naručitelji ili naručitelji odabrali, bez obzira na to jesu li radovi, roba ili usluge namijenjeni u javnu svrhu. To, između ostaloga, podrazumijeva sklapanje ugovora koji omogućuje uzajamno obvezujuće obveze, pri čemu provođenje radova, robe ili usluga podliježe posebnim zahtjevima koje su definirali javni naručitelj ili naručitelj, a koji su pravno provedivi.

(352)

Suprotno tome, akti države kao što su ovlaštenja ili licencije kojima država članica ili njezino javno tijelo postavljaju uvjete za izvršavanje gospodarske djelatnosti, uključujući uvjet za provedbu određene djelatnosti koja je obično dopuštena na zahtjev gospodarskog subjekta, a ne na inicijativu javnog naručitelja ili naručitelja te kada je gospodarski subjekt slobodan povući pružanje radova ili usluga, ne bi se trebali smatrati nabavom.

(353)

Isto tako, samo financiranje djelatnosti, posebno dodjelom bespovratnih sredstava, koje je često povezano s obvezom vraćanja dodijeljenih sredstava ako ta sredstva nisu upotrijebljena u svrhe u koje su namijenjena, nije obuhvaćeno područjem primjene prethodno navedenih direktiva.

(354)

Na temelju dostupnih informacija nije moguće zaključiti da se Ugovor za razliku odnosi na stjecanje ikakvih radova, usluga ili robe i time zadovoljava uvjete javnog ugovora ili koncesije.

(355)

Prvo, Ugovorom za razliku ne utvrđuju se nikakvi posebni zahtjevi koji se odnose na pružanje bilo kakve vrste usluga, robe ili radova za javnog naručitelja ili treće strane. Takvi ugovori uključuju samo opću obvezu društva NNBG da ulaže u elektranu HPC, izgradi je i upravlja njome. Nadalje, kako je objašnjeno u prethodno navedenoj uvodnoj izjavi 315., Komisija smatra da pružena usluga ne zadovoljava uvjete usluge od općeg gospodarskog interesa.

(356)

Drugo, ugovorima se ne utvrđuju međusobno obvezujuće obveze koje bi bile provedive pred sudom. Suprotno tome, ugovor sadržava samo rokove koji se odnose na fazu izgradnje nuklearnih reaktora, a u slučaju svakog od njih društvo NNBG preuzima rizik od raskida ugovora (vidjeti prethodno navedenu uvodnu izjavu 219.).

(357)

Treće, ne postoji selektivnost broja gospodarskih subjekata koji mogu sklopiti Ugovor za razliku osim onih koji proizlaze iz ograničenog broja lokacija koje su na raspolaganju za izgradnju nuklearnih elektrana. Kako navode tijela Ujedinjene Kraljevine, sustav ostaje otvoren svim potencijalnim zainteresiranim stranama.

(358)

Komisija stoga zaključuje da se Ugovorom za razliku za elektranu HPC utvrđuju uvjeti za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije uporabom nuklearne tehnologije i da Ugovor za razliku ne zadovoljava uvjete ugovora o javnoj nabavi ili nabave.

(359)

Čak i u slučaju tvrdnji da se članak 8. Direktive o električnoj energiji primjenjuje na prijavljenu mjeru, Komisija smatra da nema kršenja navedenog članka.

Člankom 8. Direktive o električnoj energiji nije propisana uporaba natječajnog postupka te je utvrđena mogućnost uporabe istovjetnih postupaka u smislu transparentnosti i nediskriminacije, na temelju objavljenih kriterija. Ujedinjena Kraljevina uputila je javni poziv na podnošenje ponuda kako bi utvrdila odgovarajuće ulagače u nuklearnu energiju.

(360)

Ministarstvo za energetiku i klimatske promjene (DECC) posebno je objavilo poziv na podnošenje ponuda za moguće ulagače u projekte koji ispunjuju potrebne uvjete, kako je opisano u objavljenom dokumentu, u prosincu 2011. (42).

(361)

Operativni okvir za Ugovore za razliku i Zakon o energetici naknadno su objavljeni 29. studenoga 2012. (43). Operativnim okvirom objašnjeno je na koji bi način Ugovor za razliku trebao poduprijeti ulaganje u proizvodnju električne energije niskih emisija ugljika Njime je utvrđen način na koji se poduzetnici mogu prijaviti za Ugovor za razliku, uvjeti pod kojima će se ti ugovori izdavati te potporni institucionalni okvir.

(362)

Jedino društvo koje se bavi proizvodnjom nuklearne energije koje je odgovorilo na poziv, s novim projektom povezanim s nuklearnom energijom dovoljno naprednim da bi ga se smatralo prihvatljivim za pokretanje rasprava, bilo je društvo NNBG, koje je dopisom od 22. ožujka 2012. dostavilo svoje kriterije prihvatljivosti. Projekt je u odgovoru DECC-a od 22. svibnja 2012. potvrđen kao prihvatljiv.

(363)

Ujedinjena Kraljevina potvrdila je u srpnju 2012. da je održala rasprave s novim poduzetnicima koji se bave proizvodnjom nuklearne energije, a koji nisu društvo NNBG (44). Nakon internog odobrenja Vlade Ujedinjene Kraljevine, 15. veljače 2013. službeno su započeli pregovori s društvom NNBG o mogućim uvjetima Ugovora o ulaganju.

(364)

Komisija zaključuje da je postupak odabira koji je provodila Ujedinjena Kraljevina radi utvrđivanja odgovarajućeg ugovaratelja Ugovora za razliku za nova ulaganja u nuklearnu energiju temeljen na jasnom, transparentnom i nediskriminirajućem okviru koji se može smatrati istovjetnom natječajnom postupku u smislu transparentnosti i nediskriminacije.

(365)

Stoga nije potrebno utvrditi bi li moguće kršenje propisa unutarnjeg tržišta činilo potporu nespojivom.

(366)

Komisija je u Odluci o pokretanju postupka preispitala tri cilja od zajedničkog interesa koje je iznijela Ujedinjena Kraljevina, odnosno raznolikost, sigurnost opskrbe i dekarbonizaciju.

(367)

U Odluci o pokretanju postupka prepoznato je da sigurnost opskrbe zadovoljava uvjete zajedničkog cilja, no nije bilo sigurno bi li u ovom pojedinačnom slučaju mjera potpore pomogla riješiti problem s obzirom na to da se činilo da postoji neslaganje između predviđenog manjka potražnje i trenutka u kojem bi elektrana HPC bila dostupna. Isto tako, Komisiji nije bilo dovoljno jasno bi li alternativne tehnologije mogle riješiti pitanje potrebe za novim energetskim kapacitetima.

(368)

Naposljetku, raznolikost se smatrala važnim aspektom sigurnosti opskrbe, ali ne aspektom koji bi kao takav mogao biti prepoznat kao cilj od zajedničkog interesa.

(369)

Međutim, Komisija je prihvatila da je mjera u skladu s Ugovorom o Euratomu.

(370)

Kako je prepoznato u prethodnim odlukama Komisije (45), cilj Ugovora o Euratomu jest stvoriti „uvjete potrebne za razvoj snažne nuklearne industrije koja će osigurati opsežne izvore energije”. Taj je cilj ponovljen u članku 1. Ugovora o Euratomu, u kojem je utvrđeno sljedeće: „zadaća je Zajednice stvaranjem uvjeta potrebnih za brzo uspostavljanje i rast nuklearnih industrija pridonijeti povišenju životnog standarda u državama članicama […]”.

(371)

Na temelju toga Ugovorom o Euratomu uspostavlja se Zajednica Euratom te se predviđaju potrebni instrumenti i dodjela odgovornosti kako bi se ostvarili ti ciljevi. Komisija mora osigurati primjenu odredaba navedenog ugovora.

(372)

Člankom 2. točkom (c) Ugovora o Euratomu predviđeno je da države članice „olakšavaju ulaganja i osiguravaju, posebice poticanjem inicijativa od strane poduzećâ, osnivanje temeljnih postrojenja potrebnih za razvoj nuklearne energije u Zajednici”. Člankom 40. istog Ugovora predviđeno je da Zajednica objavi ilustrativne programe „radi poticanja ulaganja, navodeći ciljeve proizvodnje”.

(373)

Na temelju ocjene Komisije mjera pridonosi dugoročnoj sigurnosti opskrbe, posebno na temelju predviđanja kapaciteta i uloge koju će opskrba električnom energijom elektrane HPC imati u trenutku očekivanog početka rada.

(374)

Komisija stoga smatra da mjere potpore čija je namjena promicanje nuklearne energije imaju cilj od zajedničkog interesa i, istodobno, mogu pridonijeti ciljevima raznolikosti i sigurnosti opskrbe.

(375)

Komisija je u svojoj Odluci o pokretanju postupka preispitala stajalište prema kojemu je nuklearna energija nužno izložena tržišnim nedostacima.

(376)

Komisija se posebno osvrnula na postojanje drugih instrumenata usmjerenih prema dekarbonizaciji (poput ETS-a) i na očitu komercijalnu održivost nuklearne energije. Komisija je također spomenula da bi postojanje mogućega tržišnog nedostatka moglo biti povezano s preprekama podizanju razine potrebnih sredstava zbog izuzetno velikih troškova, što bi se na odgovarajući način moglo riješiti kreditnim jamstvom bez potrebe za drugim instrumentima.

(377)

Komisija je procijenila pitanje mogućih tržišnih nedostataka uzimajući u obzir dokaze koje su dostavile zainteresirane strane i provodeći opsežnu ekonomsku analizu (46).

(378)

Tvrdnje Ujedinjene Kraljevine da dugoročno postoje preostali tržišni nedostaci u pogledu emisije ugljika u određenoj su mjeri utemeljene s obzirom na to da ne postoje dugoročni cjenovni signali za ugljik i dovoljno precizan i stabilan regulatorni okvir za dugoročno smanjenje razina ugljika. Ova tvrdnja opravdava neku vrstu intervencije Vlade koja se odnosi na poticanje proizvodnje niskih emisija ugljika, što uključuje proizvodnju nuklearne energije.

(379)

Osim toga, čini se da su utemeljene tvrdnje da sigurnost opskrbe električnom energijom nije prikladno uključena u cijenu te da odluke o privatnom ulaganju u proizvodnju električne energije mogu ostati ispod društvene optimalne vrijednosti.

(380)

Međutim, čini se da ova dva moguća tržišna nedostatka ne opravdavaju ulaganje posebno u proizvodnju nuklearne energije, nego šire ulaganje u proizvodnju niskih emisija ugljika i načine prihvaćanja pozitivnoga vanjskog učinka dostupnosti električne energije. Pitanje drugoga tržišnog nedostatka posebno se rješava stvaranjem mehanizama za razvoj kapaciteta. Komisija je odobrila mjeru Ujedinjene Kraljevine o tržištu proizvodnih mogućnosti u svojoj odluci od 23. srpnja 2014. (47).

(381)

Međutim, postoje dva tržišna nedostatka koji su znatno relevantniji, posebno u odnosu na nuklearnu energiju.

(382)

Prvo, ulaganje u nuklearnu energiju podliježe znatnom riziku s obzirom na kombinaciju visokih kapitalnih troškova koji se podmiruju unaprijed, dugotrajne izgradnje i dugog razdoblja rada da bi se vratili troškovi ulaganja. Manjak financijskih instrumenata temeljenih na tržištu, kao i ostalih vrsta ugovora, u svrhu zaštite od tako znatnog rizika predstavlja tržišni nedostatak specifičan za nekoliko tehnologija, među kojima je i nuklearna energija. Instrumenti trenutačno dostupni na tržištu ne osiguravaju vremenska razdoblja koja prelaze 10 ili 15 godina, u obliku dugoročnih ugovora ili instrumenata zaštite od rizika.

(383)

Proizvodnja nuklearne energije ima izuzetno duge i složene životne cikluse, po čemu se razlikuje od većine ostalih energetskih infrastruktura i većine općenitih ulaganja u infrastrukturu. Obično je potrebno od osam do deset godina za izgradnju nuklearne elektrane, pri čemu je troškove potrebno podmiriti prije ostvarivanja ikakvih prihoda, a rizike snosi samo ulagač. Šezdesetogodišnji radni vijek obilježava ostvarivanje prihoda, no ti se prihodi temelje na nesigurnom razvoju veleprodajnih cijena. Postupak razgradnje koji slijedi može trajati 40 godina, a potrebno je osigurati dodatna sredstva za zatvaranje postrojenja. Naposljetku, skladištenje i obrada visokoradioaktivnog nuklearnog otpada obično se provodi na samoj lokaciji prije prenošenja u skladište, mjesto za koje se očekuje da će skladištiti otpad tisućama godina.

(384)

Drugo, postoji rizik od (uglavnom političkog) „zastoja” nakon ulaganja i nakon što ulagač bude u lošijem položaju što se tiče pregovaranja. S obzirom na kontroverznu prirodu nuklearne tehnologije, uzastopne vlade mogu imati različita stajališta o njezinoj poželjnosti, što može značiti nesigurnost za privatne ulagače. Komisija nije uvjerena da ovo pitanje zadovoljava uvjete tržišnog nedostatka, no priznaje da bi moglo biti otežavajući čimbenik pri ulaganju u novu nuklearnu elektranu, posebno s obzirom na duga razdoblja izgradnje elektrana, njihova rada i razgradnje.

(385)

Ta se pitanja posebno odnose na nuklearnu tehnologiju. Sve tehnologije mogu u načelu biti izložene političkom „zastoju”, no s obzirom na dulje vremensko razdoblje i veća ulaganja, može se očekivati da će projekti nuklearne energije biti izloženiji u tom pogledu. Nemogućnost primjerene podjele rizika koji proizlazi iz velikih ulaganja kroz tržišne instrumente nerazmjerno više utječe na nuklearnu tehnologiju nego na ostale tehnologije.

(386)

Komisija je također razmotrila pitanje bi li ulaganje u novu nuklearnu elektranu bilo izvršeno u nedostatku potpore. Izrada modela sadržavala je cijeli niz protučinjeničnih scenarija različitih pretpostavki o cijenama fosilnih goriva i političkoj sceni koje bi mogle prevladavati u nedostatku Ugovora za razliku za novu nuklearnu elektranu (48). Dok Ujedinjena Kraljevina tvrdi da izrada modela sama po sebi, a posebno tijekom tako dugih vremenskih razdoblja, može samo osigurati korisne pokazatelje temeljene na potrebnom pojednostavljenju dinamike stvarnog svijeta, Komisija smatra da takva izrada modela može biti korisna za prenošenje njezina stajališta o ključnim aspektima ocjene.

(387)

U scenariju u kojem su Ugovori za razliku dostupni obnovljivim i CCS tehnologijama (tehnologijama hvatanja i skladištenja ugljika), ali ne i nuklearnim tehnologijama, privatno ulaganje u novu elektranu ne postaje isplativo u modelu do 2046. U scenariju u kojem se ne dodjeljuju Ugovori za razliku i uspostavlja se tržište proizvodnih mogućnosti, pomoću središnjih pretpostavki DECC-a koje se odnose na cijene fosilnih goriva, inicijative privatnog ulaganja u novu elektranu ne pojavljuju se do 2037. Uz visoke cijene fosilnih goriva, odluke o ulaganju u novu elektranu donose se 2032., a uz niske cijene fosilnih goriva i ujednačene cijene ugljika ne donose se ni u kojem obliku prije kraja razdoblja izrade modela 2049.

(388)

Izrađeni su modeli osam dodatnih scenarija, od kojih je svaki dodatno preinačen u osam ili manje inačica. Sažetak ključnih rezultata odabira scenarija nalazi se u Tablici 9 u Prilogu.

(389)

Ključni nalaz izrade modela jest postojanje znatne nesigurnost u vezi s tim bi li se privatna ulaganja u novu nuklearnu elektranu ostvarila u nedostatku državne potpore, uz raspon datuma od početka 2030-ih do najranije 2049. Također, čini se da sklapanje Ugovora za razliku za novu nuklearnu elektranu pogodno djeluje na dobrobit društva kao cjeline, a posebno potrošača, osim ako se zanemare ciljevi dekarbonizacije, a cijene fosilnih goriva budu niske.

(390)

Analiza koju je poduzela Komisija potvrđuje da je prisutna velika nesigurnost u vezi s time bi li tržište uspješno provelo ulaganja u novu elektranu unutar realnog vremenskog okvira. Iako dostavljeni dokazi i provedena analiza nisu uvjerljivi, s opravdano visokom razinom uvjerenja i unutar neizbježnih ograničenja koje nameću predviđanja koja se odnose na ovo vremensko razdoblje, pokazuju da isključivo komercijalna ulaganja u novu nuklearnu elektranu ne bi bila provedena na vrijeme kako bi se riješilo pitanje potrebe za energetskom politikom s kojom je Ujedinjena Kraljevina suočena u nedostatku državne potpore.

(391)

Osim toga, alternativni mehanizmi nisu dovoljni za poticanje ulaganja u novu nuklearnu elektranu. Ni ograničenje cijene ugljika ni tržište proizvodnih mogućnosti nisu dovoljni za ostvarivanje ulaganja u nuklearnu energiju. Proizvođači nuklearne energije mogu ispunjavati uvjete za sudjelovanje na tržištu proizvodnih mogućnosti samo ako se odreknu drugih oblika potpore, uključujući Ugovor za razliku ili kreditno jamstvo, i ako tržište proizvodnih mogućnosti predvidi razdoblje koje bi bilo prekratko za osiguranje ulaganja u nuklearnu energiju. Ograničenje cijene ugljika ne pruža dovoljnu sigurnost u vezi s budućim veleprodajnim cijenama da bi se moglo nastaviti ulaganje u novu nuklearnu elektranu ovolikog opsega i trajanja. Na temelju provedene izrade modela, ostali oblici potpore ne bi bili dovoljni za osiguranje ulaganja u novu nuklearnu elektranu u realnom vremenskom razdoblju i u skladu s potrebama Ujedinjene Kraljevine. Ni jedna od mjera potpore ne bavi se rješavanjem pitanja visoke razine nesigurnosti veleprodajnih cijena i manjka mogućnosti zaštite od rizika i sklapanja dugoročnih sporazuma.

(392)

Iz prethodno navedenih razloga, i ako ulaganje u novu nuklearnu elektranu bude usmjereno prema cilju od zajedničkog interesa EU-a istaknutoga u prethodno navedenom odjeljku 9.2., Komisija zaključuje da su predložene mjere državne potpore potrebne, na temelju ove posebne vrste ulaganja u novu nuklearnu elektranu i na temelju stanja i funkcioniranja financijskih tržišta zapaženih u Ujedinjenoj Kraljevini u vrijeme donošenja ove odluke.

(393)

Komisija je u svojoj Odluci o pokretanju postupka preispitala može li se Ugovor za razliku smatrati odgovarajućim instrumentom za pružanje državne potpore s obzirom na to da uklanja cjenovni signal i upliće se u trenutačno stanje na tržištu, pri čemu je proizvodnja električne energije konkurentno tržište i ulaganje se provodi na temelju perspektivnih prihoda dobivenih iz prodaje električne energije na veleprodajnoj razini.

(394)

Komisija je također preispitala trajanje mjere i činjenicu da osigurava zaštitu prihoda time što uklanja cjenovni rizik, što je dodatno učvršćeno dodjelom Ugovora za razliku zajedno s kreditnim jamstvom. Naposljetku, Komisija je izrazila zabrinutost u vezi s nedostatkom otvorenoga i transparentnog natječajnog postupka koji, između ostaloga, narušava tehnološku neutralnost omogućujući privatne pregovore između Ujedinjene Kraljevine i društva EDF o projektu utemeljenom na posebnoj tehnologiji.

(395)

Tvrdnje Ujedinjene Kraljevine kojima se podupire Ugovor za razliku povezane su s glavnim tržišnim nedostacima iznesenima u prethodno navedenom odjeljku 9.3., uglavnom o nemogućnosti privatnih ulagača da učinkovito dijele ili prenose rizik promjenjivosti cijena zbog nepotpunih tržišta prijenosa rizika u trenutačnim okolnostima.

(396)

U slučaju prisutnosti takvih dugoročnih nedostataka tržišta kapitala kreditno jamstvo samo po sebi ne bi bilo dovoljno za osiguranje ulaganja u novu nuklearnu elektranu jer je usmjereno samo na potrebu ishođenja duga za projekt, a ne rješava posebna pitanja povezana s nuklearnom energijom, poput posebnih rizika koji proizlaze iz njezine izgradnje i dugog i složenog životnog ciklusa. Kreditno jamstvo omogućuje ulagaču da podigne dug, dok Ugovor za razliku omogućuje ulagaču da poveže kapital s projektom. Štoviše, kreditno jamstvo temelji se na postojanju Ugovora za razliku i stvarno je povezano s njim s obzirom na to da rejting projekta uzima u obzir postojanje Ugovora za razliku. Samo zajamčeni prihodi Ugovora za razliku mogu ublažiti profil dugoročnog rizika projekta.

(397)

Komisija je već u svojoj odluci od 23. srpnja 2014. potvrdila da Ugovori za razliku mogu biti odgovarajući instrument potpore tehnologija niskih emisija ugljika, a posebno obnovljivih tehnologija (49).

(398)

Ugovor za razliku otvoreno rješava pitanje potrebe za osiguranjem stabilnosti cijena i predvidivosti stopa povrata projekta i stopa povrata vlasničkog kapitala, koje su posebno važne za ulaganje ovolikog opsega i trajanja te stoga presudne da bi se omogućilo ulaganje. U tom se smislu Ugovor za razliku bavi prethodno navedenim glavnim tržišnim nedostacima.

(399)

Dodatni uvjeti koji su specifični za Ugovor za razliku za elektranu HPC i Sporazum ministarstva, a posebno naknade dodijeljene u slučaju političkih ili zakonodavnih oblika diskriminirajuće penalizacije nuklearne tehnologije, odnose se na dodatne rizike koji se mogu smatrati specifičnima za elektranu, odnosno mogućnost zastoja ulaganja zbog promjena zakonodavnog okvira, na primjer zbog političkih razloga.

(400)

S obzirom na cilj mjera potpore, odnosno ulaganja u nuklearnu energiju, Komisija smatra da otvoreni natječaj u kojem bi sudjelovalo više vrsta tehnologija proizvodnje električne energije ne bi bio odgovarajući s obzirom na vremenski okvir koji zahtijeva Ujedinjena Kraljevina.

(401)

Nakon otvorenog poziva na podnošenje ponuda koji je objavila Ujedinjena Kraljevina, samo je društvo EDF istupilo s prijedlogom ulaganja. Ujedinjena Kraljevina dostavila je dokaze (50) da ni jedan drugi projekt nije bio spreman natjecati se s elektranom HPC u vrijeme pregovora s društvom EDF. S obzirom na posebnost nuklearne tehnologije, troškovi prethodnog obvezivanja znatnog su iznosa te samo ograničen broj proizvođača ima znanje i financijske mogućnosti za ulaganje u elektranu veličine poput HPC-a. Ujedinjena Kraljevina objasnila je da daje prednost postojanju konkurentskog natjecanja među ponuditeljima, no da nije bilo ponuda ostalih društava za novu elektranu.

(402)

Komisija priznaje da je nuklearna energija općenito u drugačijem položaju u usporedbi s drugim tehnologijama u smislu zahtjeva koje ulagači moraju ispuniti. Jednostavno ne postoje usporedivi projekti za nuklearnu elektranu u smislu trajanja i opsega ulaganja. Projekt HPC iznimno je osobit. Riječ je o infrastrukturnom projektu čiji je opseg gotovo bez presedana, kako u energetskom sektoru, tako i u bilo kojem drugom sektoru. Stoga Komisija priznaje da natječajni postupak u predmetnom slučaju ne bi ostvario značajne rezultate s obzirom na ograničenja projekta.

(403)

Komisija također vjeruje da sklapanje Ugovora za razliku za ulaganje u novu nuklearnu elektranu nije opsežna diskriminacija u odnosu na ostale tehnologije i da nije naklonjenije novoj nuklearnoj elektrani u usporedbi s ostalim tehnologijama. Uistinu, ostale tehnologije mogu na sličan način primati potporu na temelju Ugovora za razliku, uporabom iste vrste instrumenta, osim za prilagodbe koje se mogu smatrati potrebnima iz razlika u tehnologijama (poput Sporazuma ministarstva ili ponovnog pokretanja pregovora o operativnim izdacima).

(404)

Osim toga, povremena priroda mnogih obnovljivih tehnologija ne dopušta im da budu prikladna alternativa baznoj tehnologiji poput nuklearne tehnologije. Kako je prethodno objašnjeno u uvodnoj izjavi 199., zamjena mogućnosti koje bi trebao obuhvatiti projekt HPC odgovara mogućnosti od 14 GW vjetra na kopnu ili 11 GW vjetra na moru, što nije realno za očekivati u istom vremenskom okviru.

(405)

Također, Ugovor za razliku za novu elektranu nije diskriminirajući u odnosu na postojeće nuklearne elektrane kojima nisu nužni poticaji za izgradnju i koje su izgrađene u drugačijim okolnostima od onih danas, primjerice prije liberalizacije tržišta.

(406)

Stoga, unutar ograničenja ovoga posebnog slučaja i projekta, Komisija zaključuje da su Ugovor za razliku, zajedno s kreditnim jamstvom i Sporazumom ministarstva, kako je strukturirano u prijavljenoj mjeri, odgovarajući instrumenti za pružanje potpore i primjerenog poticajnog učinka korisniku.

(407)

Komisija je u Odluci o pokretanju postupka preispitala je li stopa povrata razmjerna, s obzirom na kombinaciju Ugovora za razliku i kreditnog jamstva te ostalih elemenata smanjenja rizika mjere, koja se čini spojivom sa znatno nižim stopama povrata od onih dodijeljenih društvu NNBG zbog manjeg rizika. Zapravo je zamišljeno da Ugovor za razliku uklanja rizik povezan s tržišnim cijenama, pri čemu je cilj mjere zaštita ulagača od nekoliko događaja osiguravanjem naknadu.

(408)

U Odluci o pokretanju postupka također su iznesene sumnje u vezi s mogućom visokom stopom povrata i mogućnost korisnika da ostvari neočekivanu dobit ako se pretpostavke pokažu pogrešnima.

(409)

Naznačena mjera Ujedinjene Kraljevine koja se odnosi na razmjernost sadržava tri glavna pitanja zabrinutosti koja su važna za ocjenu Komisije.

(410)

Prvo, predviđena stopa povrata smatrala se visokom kako ne bi mogla isključiti prekomjernu naknadu, uzimajući u obzir kombinaciju Ugovora za razliku i jamstva kako je prijavljeno. Osobito se nakon izgradnje elektrane može smatrati da u stvarnosti posluje kao regulirana imovina tijekom trajanja Ugovora za razliku, uz relativno stabilno kretanje prihoda.

(411)

Drugo, Ugovor za razliku odvaja stopu povrata od iznosa potpore. Izvršna cijena može biti određena na razini koja društvu NNBG omogućuje pokrivanje troškova i ostvarivanje razumne dobiti, no to ne određuje iznos potpore koja će naposljetku biti isplaćena i koja je također funkcija veleprodajnih cijena. To stvara potrebu za tumačenjem ispitivanja prekomjerne naknade kao ispitivanja stope povrata, a ne upućivanja na apsolutnu razinu potpore.

(412)

Treće, ne postoji nikakvo jamstvo da će sva dobit veća od predviđene i ostvarena nakon izgradnje biti od koristi potrošačima, smanjujući stopu povrata na najmanju razinu i maksimizirajući ukupnu dobrobit.

(413)

U odjeljcima u nastavku navedena će se pitanja promotriti u odnosu na kreditno jamstvo i Ugovor za razliku i stopu povrata, prije donošenja završnih zaključaka o cjelokupnom paketu.

(414)

Obveznice koje će izdati izdavatelj podupirat će kreditno jamstvo kako je opisano u prethodno navedenom odjeljku 2.2.

(415)

Komisija je procijenila početnu metodologiju kreditnog jamstva koje upotrebljava IUK. Prema navedenoj metodologiji, naknada bi bila prosjek triju pokazatelja u trenutku komercijalnog zaključenja za ukupno financiranje, no iznosila bi najmanje 225 baznih bodova. Ujedinjena Kraljevina objavila je da će od kraja 21. kolovoza 2014. stopa naknade za kreditno jamstvo biti postavljena na 250 baznih bodova (kao prosjek brojki 263, 243 i 245) (51).

(416)

U nedostatku izravno uočenih tržišnih stopa za (dovoljna) kreditna jamstva kojima se osiguravaju slične vrste rizika treba se osloniti na alternativne pristupe uspostavi stope naknade za jamstvo pod tržišnim uvjetima. Prvi je pristup tzv. pristup očekivanog gubitka. Ovim je pristupom poslovni plan društva povezan s njegovom strukturom kapitala u različitim scenarijima koji rezultiraju vjerojatnošću nastanka statusa neispunjavanja obveza. Druga je mogućnost uspoređivanje jamstva s tržišnim cijenama usporedivih instrumenata sa sličnim kreditnim rizikom.

(417)

Na temelju podnesaka Ujedinjene Kraljevine i vlastite analize Komisija je utvrdila da postoje ozbiljni razlozi vjerovati da su prvotno predložena najmanja stopa naknade za jamstvo (225 baznih bodova) i stopa od 26. kolovoza 2014. (250 baznih bodova) bile ispod razine tržišnih stopa. Zaključak se temeljio na dvjema istragama: prvo, metodologijama korištenima za određivanje naknade; drugo, rejtingu koji je Ujedinjena Kraljevina predložila za instrument za davanje jamstva.

(418)

U nedostatku tržišnih cijena za slične instrumente Komisiji su predstavljena dva pristupa u svrhu ocjenjivanja stope naknade za jamstvo.

(419)

Prvi je pristup tzv. pristup uspoređivanja cijena prema referentnim vrijednostima koji je detaljno opisan u odgovorima ministarstva financija od 26. kolovoza, 5. rujna, 12. rujna i 19. rujna 2014. Polazište analize kreditna je ocjena rejtinga BB+/Ba1 tijekom izgradnje. IUK smatra da bi projekt HPC, kao rezultat zaštita duga uključenoga u financijske sporazume, trebao ostvariti rejting BB+/Ba1 tijekom razdoblja izgradnje (52).

(420)

Prema Prilogu B (Prikaz referentnih vrijednosti), u kojemu je iznesen svaki niz referentnih vrijednosti, stopa naknade varira između 243 bazna boda (upotrebljavajući referentne vrijednosti korporativnog duga) i 263 bazna boda (upotrebljavajući bankovne zajmove za financiranje projekta).

(421)

IUK je također predstavio prosječne marže kreditnih izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza sedam subjekata ocjene BB+ koji se nalaze na indeksu iTraxx Europe XOver (10-godišnje razdoblje dospijeća) (53), uključujući 60 članova s predviđenim graničnim investicijskim rejtingom, ali koji uključuju subjekte rejtinga od BBB (s negativnom perspektivom) do CCC. Prosječna marža sedam imena rejtinga BB+ izračunata je na otprilike 250 baznih bodova na dan predstavljanja podataka Komisiji. IUK je to smatrao potvrdom da bi stopa naknade za jamstvo trebala biti 250 baznih bodova bude li izračunata na navedeni datum.

(422)

Međutim, nije jasno mogu li se ti indeksi u cijelosti smatrati referentnim točkama za kreditno jamstvo za elektranu HPC. Dok bi se indeks iTraxx Europe XOver moglo upotrijebiti kao polazište za izvođenje stope naknade za jamstvo za elektranu Hinkley Point C, društva odabrana za indeks samo su „bolja” društva spekulativnog rejtinga; dospijeće je indeksa 10 godina, što nije u skladu s instrumentom HPC-a; i postoji cijeli niz pojedinačnih marži kreditni izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza koje odražavaju razlike u kreditnoj kvaliteti.

(423)

Komisija stoga nije bila potpuno uvjerena u ocjenu IUK-a jer su ograničeni broj referentnih vrijednosti sredstava za financiranje projekta i odabir kriterija dovodili u pitanje analizu referentnih vrijednosti. Tablica 16 u Prilogu B daje pregled referentnih vrijednosti sredstava za financiranje projekta.

(424)

Drugi pristup jest pristup očekivanog gubitka. Potpuno razvijen pristup očekivanog gubitka povezuje poslovni model sa strukturom kapitala u različitim scenarijima i izvodi vjerojatnosti neispunjavanja obveza i odgovarajućih stopa povrata za svaku godinu projekta, s tim da vjerojatnosti neispunjavanja obveza odražavaju vjerojatnost nemogućnosti društva da otplati kamatu ili glavnicu. Međutim, to nije učinjeno za ovaj projekt. Umjesto toga, model predstavlja neto sadašnju vrijednost jamstva u okviru onoga što se smatra kaznenim scenarijem (54).

(425)

Pretpostavljajući stopu naknade za kreditno jamstvo od 250 baznih bodova i gore navedene pretpostavke, zamjenski model pristupa očekivanog gubitka pokazuje pozitivnu neto sadašnju vrijednost jamstva.

(426)

Komisija nije bila potpuno uvjerena u rezultate ovoga drugog pristupa. Posebno stoga što model ne povezuje poslovni plan s vjerojatnostima neispunjavanja obveza. Umjesto toga, vjerojatnosti neispunjavanja obveza nametnute su i uzete kao input za izračune neto sadašnje vrijednosti.

(427)

Kao rezultat toga, Komisija je zauzela stajalište da bi se tim metodologijama moglo koristiti za izvješćivanje o njezinoj ocjeni, ali da ne bi mogle u cijelosti opravdati predloženu stopu naknade od 250 baznih bodova.

(428)

Dva prethodno navedena pristupa potrebna su za određivanje naknade i kreditne ocjene instrumenta. Rejting se može upotrebljavati za usporedbu različitih parametara financijskih instrumenata, uključujući njihovu rizičnost i, najvažnije, njihovo formiranje cijena.

(429)

IUK smatra da rejting BB+/Ba1 može biti ostvaren u okviru ovog projekta. Naznačeni rejting nije vanjski rejting niti ocjena koju podupire kreditno izvješće.

(430)

Međutim, Komisija je ocijenila da bi se rejting BB+ mogao uzeti u obzir samo kao referentna točka, s obzirom na nesigurnosti povezane s rejtingom tako složenog instrumenta.

(431)

Jedna je od ključnih nesigurnosti izloženost projekta znatnom riziku povezanom s kamatnom stopom. S obzirom na to da će obveznice biti izdane u prvih sedam godina faze izgradnje, postoji znatna nesigurnost u vezi sa stopom državnih vrijednosnica pri izdavanju (55). Prinos na obveznice (državne vrijednosnice) Vlade Ujedinjene Kraljevine za razdoblja dospijeća od 10, 20 i 30 godina pokazuju da smo na najnižim razinama u povijesti (vidjeti dijagram 1. u Prilogu B). Predviđanja stopa državnih vrijednosnica (krivulje terminske stope) Bank of England, središnje banke Ujedinjene Kraljevine, upućuju na povećanje očekivanih stopa državnih vrijednosnica.

(432)

Druga nesigurnost nalazi se u različitim mogućim dospijećima obveznica povezanima s elektranom HPC, za razliku od pruženih referentnih vrijednosti. Posebno se očekuje da će dospijeće zajamčenog duga imati ponderirano prosječno trajanje (WAL) od 27,4 godina, uz dospijeća obveznica u rasponu od 8 godina do 41 godine. Jamstvo Ujedinjene Kraljevine bit će na snazi do krajnjeg roka dospijeća koji je do 41 godinu od financijskog zaključenja. Međutim, analiza referentnih vrijednosti temelji se na instrumentima dospijeća do 10 – 15 godina uglavnom zbog dostupnosti referentnih vrijednosti za formiranje cijena do tog vremena. Pokrovitelji izdanja obveznica upozorili su IUK-u da je krivulja marže ravna i često okrenuta između razdoblja dospijeća od 10 do 30 godina.

(433)

Komisija stoga nije prihvatila da je predloženi rejting IUK-a bio u dovoljnoj mjeri potkrijepljen dokazima. Komisija je odlučila uzeti u obzir predloženi rejting samo kao referentnu točku, što je ponovno dovelo do zaključka da se predložena naknada od 250 baznih bodova, kako je na početku prijavljeno, ne može smatrati potpuno opravdanom.

(434)

Kako je navedeno u Odluci o pokretanju postupka, prijavljena verzija financijskog modela (verzija 5.1) pokazala je stopu povrata projekta u nominalnim jedinicama nakon oporezivanja od [9,75 do 10,25] %, na temelju izvršne cijene od 92,50 GBP po MWh. To bi bilo smanjeno za 3 GBP po MWh (ili paušalnim iznosom jednakovrijednim u smislu neto sadašnje vrijednosti) da je donesena odluka o izgradnji nove nuklearne elektrane Sizewell C, na temelju toga što bi društvo EDF moglo dijeliti troškove FOAK (prve takve vrste) (posebno u vezi s oblikovanjem i inženjeringom) reaktora EPR između tih dviju elektrana.

(435)

Ujedinjena Kraljevina dosljedno je tvrdila da bi ciljna stopa povrata za društvo NNBG od otprilike 10 % (nominalna vrijednost nakon oporezivanja) bila opravdana, uključujući kroz usporedbu stopa za projekte vjetra na moru i ostale usporedive projekte.

(436)

Tijekom istrage Komisije podneseno je nekoliko dodatnih ažuriranih verzija financijskog modela, uzimajući u obzir ažurirane verzije pretpostavki izrade modela i očekivane strukture financiranja projekta.

(437)

Ujedinjena Kraljevina revidirala je financijski model društva EDF i prepustila mu da obuhvati stopu povrata projekta. Komisija je revidirala financijski model i provela opsežne provjere osjetljivosti radi izvođenja ključne financijske metrike za projekt HPC.

(438)

Da bi utvrdila da stopa povrata od [9,75 do 10,25] % (nominalna vrijednost nakon oporezivanja) nije bila pretjerana, Ujedinjena Kraljevina podnijela je izvješće konzultantske kuće KPMG u kojemu je razmotreno pet metoda ocjene odgovarajuće razine povrata društvu NNBG u vezi s elektranom HPC. Te metode i odgovarajući izvedeni raspon povrata sažeti su u Prilogu A, Tablica 4.

(439)

U izvješću su navedene nominalne stope povrata nakon oporezivanja u rasponu od 6 do 14,5 %. Ujedinjena Kraljevina tvrdila je da prvotno predviđena stopa povrata projekta od [9,75 do 10,25] % bila na razumnoj razini unutar tog raspona.

(440)

Komisija je izrazila tri glavne sumnje u vezi s analizom koju su predstavili Ujedinjena Kraljevina i njezini savjetnici u odnosu na dopustivu stopu povrata (56).

(441)

Prvo, činilo se da metodologija KPMG-a uvelike zanemaruje značajnu razliku između rizika tijekom faze izgradnje projekta i rizika tijekom faze rada projekta. Drugo, Komisija je preispitala u kojoj su mjeri predložene referentne vrijednosti usporedive s projektom HPC u smislu razine rizika i strukture, financijske poluge i dodatnih potpornih mjera poput jamstava i ostalih oblika zaštite. Treće, Komisija je izrazila sumnje u vezi s određivanjem naknade za kreditno jamstvo u skladu s tržišnim uvjetima. Naknada za jamstvo postavljena ispod tržišnih razina utjecala bi na trošak duga projekta, a time i valjanost usporedbi s raznim referentnim vrijednostima stope povrata ako su te referentne vrijednosti temeljene na nesubvencioniranom trošku duga.

(442)

Komisija je stoga provela razne provjere osjetljivosti pomoću naknadne ažurirane verzije financijskog modela (verzija 9.8) (57).

(443)

S obzirom na to da se čini da je većina rizika povezana s fazom izgradnje, Komisija je testirala scenarije u kojima su ti rizici uzeti u obzir mijenjajući nominalne novčane tokove projekta (porezi nakon ulaganja) u usporedbi s temeljnim scenarijem za određeni postotak tijekom faze izgradnje (58). Diskontiranje je provedeno stopama razmjernim rizicima tijekom faze rada, pod uvjetom da je elektrana izgrađena. Rezultati su navedeni u Prilogu A, Tablica 5.

(444)

Komisija je zatim ispitala u kojoj su mjeri rizici uzeti u obzir u novčanim tokovima različitih verzija predstavljenog financijskog modela. Komisija je posebno revidirala izvješće DECC-a „Otkrivanje i provjera troškova – izvješće o procjeni (listopad 2013.)” (Cost Discovery & Verification – Evaluation Report (October 2013)) kako bi procijenila u kojoj su mjeri rizici, nesigurnosti i nepredviđeni troškovi uključeni u novčane tokove dostavljenog financijskog modela.

(445)

DECC je proveo reviziju otkrivanja i provjere troškova (CD&V) troškovnika društva NNBG za projekt HPC temeljen na EDF-ovom/Arevinom projektiranju nuklearnog reaktora EPR. U okviru izvješća o otkrivanju i provjeri troškova provedeni su višestruki postupci ocjenjivanja prema referentnim vrijednostima. Uključeno je ocjenjivanje podataka o predviđenim troškovima elektrane HPC u usporedbi s javno dostupnim podacima o troškovima te je utvrđeno da „raspon referentnih vrijednosti procjena kapitalnih troškova iznosi od 10 do 18 milijardi GBP, uz prosječni trošak od manje od 13 milijardi GBP”.

(446)

Komisija je također revidirala izvješće društva NNBG „Procjena TESLA4 – Svezak 2 – Ocjena financijskog rizika (troškovi izgradnje)” (TESLA4 Estimate – Volume 2 – Financial Risk Assessment (construction costs)) (59) („TESLA4”). Na temelju analize rizika koju je interno provelo društvo NNBG, izvješće je predstavljalo predviđenu distribuciju vjerojatnosti za ukupni krajnji trošak projekta HPC za temeljni datum studeni 2014., kako je prikazano u Prilogu A, Tablica 3.

(447)

Komisija je na temelju svoje revizije otkrivanja i provjere troškova i izvješća TESLA4 procijenila će ukupni krajnji trošak od otprilike […] milijardi GBP (pod uvjetima u 2010.) biti na gornjoj granici vjerojatnih troškova. Taj je zaključak upotpunio Komisijinu ocjenu stope povrata projekta, u smislu unutarnje stope povrata projekta i unutarnje stope povrata vlasničkog kapitala.

(448)

Financijski model razlikuje mjere unutarnje stope povrata vlasničkog kapitala izračunate na „osnovi povlačenja” i stope izračunate na „osnovi osiguranja sredstava”. U modelu je unutarnja stopa povrata vlasničkog kapitala (osnova povlačenja) izračunata na temelju povučenih iznosa vlasničkog kapitala, i isključujući troškove povezane s osiguranjem kapitala za nepredviđene troškove.

(449)

Tablica 6 (Prilog A) pokazuje da se u temeljnom scenariju društva NNBG s kreditnim jamstvom od 250 baznih bodova očekuje prinos projekta od [11,5 – 12,0] % unutarnje stope povrata kapitala (nominalna vrijednost nakon oporezivanja, osnova osiguranja sredstava).

(450)

Najnoviji financijski model projekta HPC koji je procijenila Komisija (60) pokazao je unutarnju stopu povrata projekta od [9,25 – 9,75] % i unutarnju stopu povrata vlasničkog kapitala od [11,5 – 12,0] %. Te dvije stope povrata odgovaraju jednakom financijskom rezultatu i dosljedne su u unutarnjem smislu.

(451)

Da bi se iznijele opravdane tvrdnje o tome jesu li odgovarajuće stopa povrata projekta i stopa povrata vlasničkog kapitala koje proizlaze iz financijskog modela društva EDF za elektranu HPC, potrebno je procijeniti uključene rizike, odnosno rizike projekta (za unutarnju stopu povrata projekta) i rizike s kojima su suočeni vlasnici kapitala (unutarnja stopa povrata vlasničkog kapitala). Za te je potrebe Komisija uzela u obzir nekoliko referentnih vrijednosti koje treba razmotriti u pogledu i. uključenih rizika; ii. financijske poluge; iii. troška duga; iv. razdoblja ulaganja; v. opsega ulaganja; vi. prisutnosti ili nedostatka zaštite prihoda; vii. prisutnosti ili nedostatka mehanizama podjele dobiti; i viii. prisutnosti ili nedostatka kapitala za nepredviđene troškove.

(452)

Osim referentnih vrijednosti stopa povrata koje je sastavio KPMG radi izvješćivanja o predmetu (vidjeti uvodnu izjavu 436. i Prilog A, Tablica 4), Ujedinjena Kraljevina i društvo NNBG dostavili su nekoliko dodatnih referentnih vrijednosti kako bi potkrijepili tvrdnju da je predviđena stopa povrata odgovarajuća. Te su se referentne vrijednosti ponajprije odnosile na najnovije transakcije povezane s infrastrukturom, druge projekte proizvodnje nuklearne energije, druge projekte proizvodnje, regulirana poduzeća i najnovije regulirane namire (61). Prikazane su u Prilogu A, Tablica 3, i Tablica 10 do Tablica 14.

(453)

Komisija je također ocijenila javno dostupne informacije o procjenama troška kapitala za slična društva, kako je prikazano u Prilogu A, Tablica 15. Naposljetku je razmotrila scenarije troškova i priložila vjerojatnosti sažete u Prilogu A, Tablica 6 (62), kako bi utvrdila jesu li troškovi izgradnje primjereno sastavljeni te stupanj rizika projekta.

(454)

Na temelju dostupnih dokaza i provedene ocjene Komisija je smatrala da je unutarnja stopa povrata projekta od [9,25 – 9,75] % nominalne vrijednosti nakon oporezivanja projekta HPC unutar raspona usporedivih stopa povrata, s obzirom na ocjenu rizika i odgovarajućih parametara (63).

(455)

Međutim, Komisija je također smatrala da bi povrat od vlasničkog kapitala u ovom posebnom slučaju mogao biti bolji način ocjenjivanja moguće prekomjerne naknade jer je on mjera izravne financijske dobiti dioničara, za razliku od mjere povrata od cjelokupnog projekta.

(456)

Unutarnja stopa povrata projekta pokazuje stopu povrata za koju se predviđa da će je projekt ostvariti, uzimajući u obzir cjelovitu strukturu kapitala upotrijebljenu za financiranje projekta. Unutarnja stopa povrata projekta obično uzima u obzir kapital dioničara i dug koji osiguravaju vjerovnici. Trošak kapitala obično je viši od troška duga s obzirom na to da dioničari očekuju veći povrat od kapitala koji osiguravaju nego od kapitala koji vjerovnici zahtijevaju, odražavajući različite razine uključenih rizika. Dioničari se obvezom osiguranja sredstava suočavaju s većim rizikom s obzirom na to da bi mogli izgubiti ukupni iznos ili dio tih sredstava ako projekt ne bude uspješan kako se očekuje. No vjerovnici se obično suočavaju s rizikom dužnika koji ne ispunjava svoje obveze i obično su zaštićeni čak i u takvim okolnostima.

(457)

Unutarnja stopa povrata projekta stoga iznosi srednju vrijednost troška temeljnih elemenata kapitala unutar cjelokupne strukture financiranja. Ovisno o udjelu duga podignutoga za vlasnički kapital (omjer financijske poluge) i uvjeta dugovanja, unutarnja stopa povrata projekta varirat će zajedno s unutarnjom stopom povrata vlasničkog kapitala. Stope bi se trebale usporedno razvijati, ovisno o omjeru financijske poluge i dugu sukladnim s tržištem.

(458)

Jedinstvenost i rizičnost projekta opravdavaju unutarnju stopu povrata projekta od [9,25 – 9,75] %. Međutim, Komisija je izrazila zabrinutost zbog toga što se unutarnja stopa povrata vlasničkog kapitala, predviđena u iznosu od [11,5 – 12,0] % u najnovijem financijskom modelu i na temelju predložene naknade za jamstvo od 250 baznih bodova, povećala u značajnoj mjeri, posebno nakon izgradnje kad se može očekivati znatno smanjenje troškova duga. Za projekt velik poput HPC-a čak i male promjene u postocima povrata mogu značiti goleme razlike na apsolutnim razinama naknade vlasničkog kapitala, koje dovode do pitanja moguće prekomjerne naknade od koje imaju koristi dioničari društva NNBG.

(459)

Komisija je provela detaljnu ocjenu razmjernosti kombiniranog utjecaja naknade za jamstvo i stope povrata projekta, na temelju pristupa navedenoga u prethodnim odjeljcima 9.5.1. i 9.5.2.

(460)

Kao uvodnu točku Komisija napominje da Ujedinjena Kraljevina mora prijaviti svaku drugu potporu koja bi mogla biti pružena postojećim ili novim nuklearnim elektranama, a koja nije dio prijavljenog paketa mjera, te da bi je trebalo pojedinačno ocijeniti. To posebno vrijedi za potporu pruženu u odnosu na troškove povezane s financijskom obvezom, razgradnjom ili otpadom.

(461)

Komisija napominje da financijski model za elektranu HPC već uključuje stavke troškova za rashode povezane s gospodarenjem i odlaganjem otpada, naknadama koje se odnose na financijsku obvezu i razgradnjom. U tom pogledu ovaj projekt u obliku u kojem je prijavljen već obuhvaća relevantne troškove za te aktivnosti, prema predviđanjima u vrijeme donošenja ove odluke. Komisija očekuje da svaki element dodatne potpore koji nije uključen u prijavljene mjere bude prijavljen zasebno i napominje da je Ujedinjena Kraljevina stupila u pregovore s Komisijom o mogućoj državnoj potpori uključenoj u njezine planove o izgradnji postrojenja za trajno geološko odlaganje i o obvezivanju svih novih proizvođača nuklearne energije da sklope Ugovor o otpadu (64).

(462)

U odjeljku u nastavku Komisija će iznijeti svoje zaključke o razmjernosti naknade za jamstvo i stopi povrata projekta.

(463)

Na temelju uvjeta priloženih mjerama koje je prijavila Ujedinjena Kraljevina Komisija je prihvatila da je formiranje cijena u odnosu na instrument poput kreditnog jamstva za elektranu HPC bio težak zadatak, s obzirom na vremensko razdoblje i složenost projekta, ali je također navela da su, uzimajući u obzir dostupne dokaze i tvrdnje iz odjeljka 9.5.1., prvotno predložena najmanja stopa naknade za jamstvo (225 baznih bodova) i stopa primijenjena metodologijom Ujedinjene Kraljevine (250 baznih bodova) vjerojatno bile ispod razine tržišnih stopa.

(464)

Komisija zauzima stajalište da bi IUK pri odabiru odgovarajuće razine naknade za jamstvo, koja na primjeren način odražava rizike uključene u izdavanje takvog jamstva, trebao uzeti u obzir oba pristupa izračunu naknade opisana u odjeljku 9.5.1.1.

(465)

Komisija zaključuje da nije moguće prihvatiti poseban rejting koji je prvotno predložila Ujedinjena Kraljevina, odnosno BB+/Ba1 za ocjenjivanje instrumenta za davanje jamstva. Međutim, na temelju referentnih vrijednosti koje je dostavio IUK i dvije korištene metodologije (odnosno, pristupa uspoređivanja cijena prema referentnim vrijednostima i pristupa očekivanog gubitka, kako je opisano u odjeljku 9.5.1.1.), Komisija zauzima stajalište da se kreditna ocjena u (glavnoj) kategoriji rejtinga BB/Ba može smatrati odgovarajućom za ovaj instrument.

(466)

Ovaj je rejting posebno u skladu s opsegom omjera pokrivenosti otplate duga („DSCR”) koji obilježava instrument. U toj mjeri korisnik može platiti nepodmirene obveznice (u smislu plaćanja glavnice i kamate). Razina ispod 1 znači da dužnik ne bi ispunio svoje obveze pa bi stoga trebalo aktivirati jamstvo.

(467)

Što se tiče društva NNBG, Komisiji su dostavljeni dokazi da se najmanji omjer pokrivenosti otplate duga u financijski stresnim scenarijima spušta na razinu rejtinga BB (odnosno, od 1,2 do 1,4), a u optimističnijim scenarijima stalno je iznad te razine. Scenarij temeljnog slučaja obilježen je najmanjim omjerom pokrivenosti otplate duga od […].

(468)

Širina rejtinga BB također je u skladu s relativno strogim zahtjevima u smislu temeljnog kapitala i kapitala za nepredviđene troškove koji se nameću dioničarima društva NNBG (vidjeti uvodnu izjavu 54. i infra). Zahtjevi u vezi s vlasničkim kapitalom čine zaštitni sloj koji štiti jamca od neispunjavanja obveza, što zauzvrat učvršćuje rejting.

(469)

Kako je navedeno u odjeljku 9.5.1.2., naknada od 250 baznih bodova može se smatrati preniskom za instrument unutar kategorije rejtinga BB/Ba. Komisija stoga smatra da je naknadu za jamstvo potrebno prilagoditi na višu razinu, u skladu s ovim rasponom rejtinga.

(470)

Da bi se odgovorilo na pitanja zabrinutosti Komisije povezana s podcjenjivanjem rizika, stopa naknade za jamstvo prilagođena je na razinu od 295 baznih bodova ili 45 baznih bodova više od razine koju je prvotno odredio IUK. U ostatku ove Odluke ta će se stopa nazivati prilagođenom stopom naknade za jamstvo.

(471)

Stopa od 295 baznih bodova može se usporediti sa stopom od 291 baznog boda koja odgovara prosjeku od 102 europske kreditne izvedenice na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza u kategoriji BB (od 9. rujna 2014.). Komisija smatra da srednja vrijednost od 286 baznih bodova za istu kategoriju, prilagođena prema većoj vrijednosti da bi odražavala učinak dospijeća iz odjeljka 9.5.1.2., također predstavlja relevantnu referentnu vrijednost za ocjenu i opravdava prilagođenu stopu naknade za jamstvo.

(472)

Prilagođena stopa naknade za jamstvo uzima u obzir pitanja zabrinutosti Komisije povezana s kreditnom sposobnošću projekta, izuzetno dugim razdobljem dospijeća obveznica koje će se izdavati kao i s nesigurnošću u vezi sa stopom državnih vrijednosnica pri izdavanju. Odgovara komercijalnoj stopi koja odražava razinu rizika ovog projekta, također uzimajući u obzir stupanj rizika koji će snositi jamac.

(473)

Komisija je posebno bila u mogućnosti revidirati dio dosad dogovorenih glavnih financijskih točaka koje se odnose na financiranje projekta HPC. Nakon revizije Komisija je mogla ocijeniti mjeru u kojoj vlasnički kapital pretrpi gubitak prije nego što gubitak pretrpi jamac.

(474)

Na temelju te ocjene Komisija zaključuje da će, barem do trenutka ispunjavanja uvjeta temeljnog slučaja, jamac snositi ograničene rizike. Nakon toga postoji cijeli niz oblika zaštite uspostavljenih kako bi ograničili rizike jamca. Komisija priznaje fleksibilnost koju jamac ima u slučaju provedbe koja se čini primjerenom posebnoj prirodi ovog projekta i njegovim specifičnim sigurnosnim zahtjevima.

(475)

Prilagođena stopa naknade za jamstvo i metodologija na kojoj se temelji u stvarnosti osiguravaju približavanje hipotetske tržišne stope za instrument koji ne nudi tržište. Novom razinom naknade posebno se izbjegavaju neprimjeren prijenos rizika s vlasnika kapitala na jamca i pokušaji približavanja financijskih instrumenata usporedivih s tržišnim inicijativama u kategoriji rejtinga BB/Ba.

(476)

Komisija smatra da prilagođena stopa naknade za jamstvo ograničava potporu na najmanju moguću razini i stoga se čini razmjernom.

(477)

Nakon utvrđivanja stope naknade za jamstvo koja odražava tržišne cijene za ovaj projekt Komisija je ocijenila može li se prijavljenu izvršnu cijenu i temeljnu stopu povrata smatrati razmjernima razini rizika projekta.

(478)

Kako je prethodno navedeno u odjeljku 9.5.2., unutarnja stopa povrata projekta može se smatrati sukladnom sa stopom povrata koju bi projekt ovolikog opsega i kojemu je svojstvena ovakva razina nesigurnosti mogao ostvariti. Komisija napominje da je unutarnja stopa povrata projekta ispod one koja se obično dodjeljuje velikim projektima proizvodnje u energetskom sektoru ili proizvođačima obnovljive energije koje se financira s pomoću državne potpore (65), čak i ako su obilježja tih projekata veoma različita.

(479)

Komisija posebno zauzima stajalište da je stopa povrata predložena za projekt također u skladu s cjelokupnim nizom mjera koje ga određuju. Dok neke od tih mjera – poput mehanizma naknade za kvalificirane izmjene u zakonu, ponovnog pokretanja pregovora o operativnim izdacima i Sporazuma ministarstva – osiguravaju element prednosti društvu NNBG osim učinka samog Ugovora za razliku, unutarnja stopa povrata projekta, uzimajući u obzir prethodno navedene elemente, u skladu je s ukupnom ravnotežom rizika i zaštita dodijeljenih korisniku.

(480)

Međutim, Komisija i dalje izražava zabrinutost zbog toga što projekt također mora osigurati prikladnu poticajnu strukturu u smislu unutarnje stope povrata projekta i unutarnje stope povrata vlasničkog kapitala.

(481)

Dioničari projekta HPC posebno trebaju zadržati odgovarajuće poticaje radi smanjenja troškova i nastanka učinkovitosti, ali također ne bi trebali biti u položaju u kojem neopravdano ostvaruju korist od moguće dobiti od njihova ulaganja povezane isključivo sa strukturom financiranja. Što se tiče unutarnjih stopa povrata, to bi značilo da društvo NNBG ima dovoljne poticaje za smanjenje troškova i stvaranje učinkovitosti, istodobno osiguravajući odgovarajuću podjelu financijske dobiti između korisnika i druge ugovorne strane Ugovora za razliku.

(482)

Dok se unutarnje stope povrata projekta mogu promijeniti iz razloga povezanih s cjelokupnim razinama učinkovitosti projekta, unutarnje stope povrata vlasničkog kapitala mogle bi se povećati kao rezultat refinanciranja projekta, odnosno kroz promjene koje utječu na njegovu strukturu kapitala. Posebno, kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi 457., moguće je da će projekt obilježen razinom rizika koju će HPC istaknuti u početnoj fazi izgradnje, ali koja bi se zatim mogla smanjiti tijekom faze rada, pri čemu će društvo NNBG imati koristi od relativno stabilnih i sigurnih prihoda, privući slučajeve refinanciranja mogućega velikog opsega. Na primjer, moguće je da će dio duga podignutoga tijekom faze izgradnje biti refinaniciran nakon izgradnje elektrane, po nižim stopama od onih prvotno zaračunatih, točno odražavajući nižu razinu rizika koju bi dug društva NNBG mogao snositi nakon izgradnje. Drugim riječima, unutarnja stopa povrata projekta može ostati na istoj razini, dok se unutarnja stopa povrata vlasničkog kapitala može razviti kao rezultat promjena omjera duga/vlasničkog kapitala i kao rezultat troška duga.

(483)

Dok se unutarnja stopa povrata projekta od [9,25 – 9,75] % može smatrati razmjernom, unutarnja stopa povrata vlasničkog kapitala od [11,0 – 11,5] % (temeljena na prilagođenoj naknadi za jamstvo) može se razviti osiguravajući znatnu korist dioničarima društva NNBG. Time se postavlja pitanje moguće prekomjerne naknade, s obzirom na to da čak i male promjene unutarnje stope povrata vlasničkog kapitala mogu uključivati goleme povrate na apsolutnim razinama za projekt opsega poput projekta HPC, a te bi se povrate financiralo kroz potporu.

(484)

Također, Komisija je bila zabrinuta da su omjeri podjele dobiti od izgradnje postavljeni na fiksnim razinama bez obzira na iznos mogućih ostvarenih ušteda.

(485)

Komisija je stoga zahtijevala strože mehanizme podjele dobiti od vlasničkog kapitala, posebno u odnosu na podjelu dobiti od vlasničkog kapitala, u usporedbi s onima koji je prvotno prijavila Ujedinjena Kraljevina.

(486)

Ujedinjena Kraljevina obvezala se znatno izmijeniti mehanizme podjele dobiti koje je prvotno predložila kako bi se riješilo pitanja zabrinutosti koje je izrazila Komisija.

(487)

Nova podjela dobiti od izgradnje (66) osigurat će:

(488)

Najveće su promjene izvršene u odnosu na podjelu dobiti od vlasničkog kapitala. Dok je početni prag za podjelu dobiti od vlasničkog kapitala postavljen na razinu od 15 % u obavijesti, Ujedinjena Kraljevina obvezala se na prilagođeni prag. To navodi na to da će društvo NNBG odmah morati podijeliti svaku dobit iznad razine unutarnje stope povrata vlasničkog kapitala čije ostvarenje očekuje u vrijeme odluke. Prilagođena razina podjele dobiti jest kako slijedi (66):

(489)

Produljenje trajanja podjele dobiti od vlasničkog kapitala na trajanje projekta bavi se pitanjima prekomjerne naknade nakon 35 godina kada Ugovor za razliku bude na snazi, što je u skladu sa stajalištem da mjera osigurava potporu za ulaganje.

(490)

Također, prag podjele dobiti od vlasničkog kapitala proizlazi iz povećanja naknade za jamstvo na 295 baznih bodova – posebno [11,0 – 11,5] % unutarnje stope povrata vlasničkog kapitala izračunate na temelju prilagođene naknade od 295 baznih bodova niže je od prvotno predložene unutarnje stope povrata vlasničkog kapitala od [11,5 – 12,0] % izračunate na temelju predložene naknade od 250 baznih bodova (68). Stoga se podjela dobiti od vlasničkog kapitala aktivira za svaku razinu unutarnje stope povrata vlasničkog kapitala višu od stope predviđene na datum ove odluke.

(491)

Dobit druge ugovorne strane Ugovora za razliku bit će odražena kao prilagodba izvršne cijene. Posebno u slučaju podjele dobiti od vlasničkog kapitala, prilagođeni mehanizam vjerojatno će biti prenesen u znatna smanjenja izvršne cijene, a time i niže razine potpore dobavljača, i na kraju potrošača električne energije, tijekom cijelog razdoblja rada elektrane (69).

(492)

Osim toga, i podjela dobiti od vlasničkog kapitala i podjela dobiti od izgradnje osigurat će društvu NNBG daljnje učinkovite poticaje tijekom projekta s obzirom na to da ulagači društva NNBG zadržavaju dio dobiti.

(493)

Na temelju dogovorenih pragova podjele dobiti od vlasničkog kapitala i podjele dobiti od izgradnje te uzimajući u obzir prilagođenu naknadu za jamstvo i cjelokupno oblikovanje mjere, Komisija zaključuje da su mjere razmjerne.

(494)

Kao rezultat promjena dogovorenih s Komisijom, financijska metrika projekta s tim obvezama i bez njih prikazana je u Tablici 2.

Tablica 2

Financijska metrika projekta HPC prije i poslije promjena dogovorenih s Komisijom

(495)

Kako bi potpora bila spojiva s unutarnjim tržištem, negativni učinci mjere potpore u smislu narušavanja tržišnog natjecanja i utjecaja na trgovinu između država članica moraju se ograničiti i nadmašiti pozitivnim učincima u smislu doprinosa cilju od zajedničkog interesa. Posebno nakon uspostave cilja potpore, od presudne je važnosti svesti na najmanju moguću razinu njezine moguće negativne učinke na tržišno natjecanje i trgovinu.

(496)

Komisija je u Odluci o pokretanju postupka tvrdila da bi projekt mogao narušiti tržišno natjecanje na tri načina. Prvo, potpora bi mogla narušiti odluke o ulaganju i istisnuti alternativna ulaganja. Drugo, mogla bi narušiti funkcioniranje silaznog tržišta, posebno nejasnim utjecajem izvršne cijene na veleprodajne i maloprodajne tržišne cijene; strateškim ponašanjem korisnika da bi se utjecalo na referentnu cijenu; i drugim vrstama strateškog ponašanja koje omogućuju velike količine proizvodnje koje društvo NNBG i društvo EDF Energy, kao dobavljač kojemu je društvo NNBG povjerilo prodaju svoje proizvodnje, mogu ponuditi, poput manipuliranja cijenama na terminskim tržištima ili ograničavanja mogućnosti alternativnih dobavljača da nezavisno dobavljaju električnu energiju. Završno narušavanje bilo je raspodjela dobrobiti između krajnjih korisnika i društva NNBG (prethodno spomenuto u kontekstu razmjernosti). Osim prethodno navedenih točaka, Komisija je temeljito procijenila četiri glavna slučaja narušavanja silaznog tržišta koje bi potpora mogla uzrokovati.

(497)

Prvo, mogućnost društva EDF ili društva NNBG da promijene referentnu cijenu strateškom prodajom na tržištima upotrijebljenima za njezin izračun. Na primjer, nije jasno koliki učinak na poticaje društva EDF ima podnošenje ponuda u kontekstu veoma niskih (čak negativnih) cijena na tržištima, a posebno na referentna tržišta, u situaciji u kojoj prima premiju koja odražava razliku između prevladavajuće (čak negativne) referentne cijene i izvršne cijene u prethodnom referentnom razdoblju. Izmjena referentne cijene utjecala bi na plaćanje razlike za sve ostale tehnologije Ugovora za razliku, uključujući na postrojenja društva EDF koja ostvaruju korist od ostalih Ugovora za razliku.

(498)

Drugo, društvo EDF kao grupa može manipulirati terminskim tržištima prodajom, ili zadržavanjem, velikih količina električne energije koju proizvodi elektrana HPC u korist trgovinskih položaja grupe ili položaja zaštite od rizika. Društvo EDF vertikalno je integrirani proizvođač koji se aktivno bavi proizvodnjom (uzlazno tržište), opskrbom (silazno tržište) i trgovinom. U okviru Ugovora za razliku mogao bi imati poticaj za promicanje svojih vlastitih podružnica silaznog tržišta. Na primjer, ako bi grupa ostvarila korist od viših ili nižih cijena određenih deset godina unaprijed, elektrana HPC mogla bi imati presudnu ulogu u ostvarivanju tog rezultata.

(499)

Treće, i povezano s prethodno navedenim, elektrana HPC mogla bi povećati profitabilnost društva EDF omogućujući mu smanjiti troškove zaštite od rizika, posebno ako dobavljač može „netirati” unutarnje trgovinske položaje uporabom goleme i stabilne proizvodnje koju osigurava elektrana HPC.

(500)

Četvrto, projekt bi mogao negativno utjecati na likvidnost veleprodajnog tržišta s obzirom na to da bi pridonio imovini proizvodnje vertikalno integriranog društva, što bi možda dovelo do isključivanja nezavisnih dobavljača ili prepreka ulasku perspektivnih novih sudionika na razini opskrbe.

(501)

Svako od tih pitanja bit će detaljnije razrađeno u odjeljcima u nastavku.

(502)

Komisija je razmotrila pitanja bi li potpora narušila protoke energije ili cijene električne energije.

(503)

Komisija u uvodnoj napomeni navodi da široko rasprostranjena uporaba Ugovora za razliku može znatno utjecati na ulogu cijena kao signala za ulaganje, ili je potpuno ukloniti, te u stvarnosti dovesti do regulacije cijena proizvodnje električne energije na razinama koje je odredila vlada.

(504)

Komisija priznaje da se Ugovorima za razliku od proizvođača zahtijeva da prodaju na tržištu, čime se zadržavaju određeni poticaji koji se primjenjuju na proizvođače na tržištu koji nemaju potporu. Međutim, takvi se poticaji uglavnom zadržavaju na operativnoj razini, a ne na razini odluka o ulaganju, koje će vjerojatno biti utvrđene na temelju stabilnosti prihoda i sigurnosti koju osigurava Ugovor za razliku.

(505)

U svakom slučaju, tržišni nedostaci koji proizlaze iz Ugovora za razliku na operativnoj razini veoma su ograničeni za proizvođače nuklearne energije, koje obilježavaju niski granični operativni troškovi i stoga je vjerojatno da će prodavati na tržištu bez obzira na razine cijena i koji, kako će biti objašnjeno u nastavku, zauzimaju početne položaje na krivulji prioriteta opskrbe.

(506)

Što se tiče izgrađenog interkonektora te smjera i intenziteta trgovačkih tokova, analiza Komisije potvrđuje da pružanje potpore i rezultirajuća izgradnja elektrane HPC imaju prema predviđanjima minimalan utjecaj na veleprodajne cijene u Ujedinjenoj Kraljevini.

(507)

Provedena izrada modela (70) posebno navodi da će se cijene u Velikoj Britaniji smanjiti za manje od 0,5 % kao rezultat rada elektrane HPC. To će značiti kumulativno i cjelokupno smanjenje prihoda interkonektora od manje od 1,7 % do 2030. Taj rezultat proizlazi iz činjenice da će granični trošak električne energije koju proizvede elektrana HPC biti niži od cijene postojećih elektrana, no njezine ukupne proizvodne mogućnosti bit će mali dio ukupnih proizvodnih mogućnosti Velike Britanije.

(508)

Navedeni se rezultat temelji na najgorem mogućem ishodu s obzirom na to da bi se Ujedinjena Kraljevina bez elektrane HPC mogla okrenuti drugim vrstama proizvodnje niskih emisija ugljika, do izvedive mjere (a ne do ukupnih proizvodnih mogućnosti elektrane HPC, koji bi bili preveliki da bi ih se zamijenilo samo kroz izvore niskih emisija ugljika, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 199.). Stoga se smanjenje veleprodajnih cijena i prihoda interkonektora mogu očekivati i u nedostatku elektrane HPC.

(509)

Što se tiče utjecaja na trgovinu, Komisija je utvrdila da elektrana HPC ima zanemariv utjecaj na cijene izvan Velike Britanije, kvantificiran na najviše 0,1 %. To bi značilo smanjenje prekograničnih tokova za manje od 1 %.

(510)

Naposljetku, Komisija je izradila modele alternativnih scenarija u kojima se ne provodi projekt HPC. Rezultati ove analize upućuju na to da je ukidanje alternativnih ulaganja ograničeno. Predviđanja sve manje opskrbe posebno ostavljaju mnogo prostora drugim proizvođačima i proizvodnim tehnologijama za ulazak i/ili proširivanje proizvodnih mogućnosti bez obzir na ulaganja u elektranu HPC, posebno s obzirom na odabir trenutka zatvaranja postojećih nuklearnih elektrana i elektrana na ugljen. Ujedinjena Kraljevina trebat će otprilike 60 GW novih proizvodnih mogućnosti aktiviranih između 2021. i 2030., od čega će elektrana HPC osigurati 3,2 GW. Uporaba samo izvora niskih emisija ugljika neće biti moguće za nadoknađivanje te razlike.

(511)

Komisija stoga zaključuje da potpora ima neznatan utjecaj na trgovinske tokove, na cijene i na ulaganje.

(512)

Komisija je izrazila zabrinutost da bi društva NNBG ili EDF mogla imati poticaje djelovati strateški kako bi referentna cijena ostala niska i time maksimizirala plaćanja razlike.

(513)

U odgovoru na Odluku o pokretanju postupka Ujedinjena Kraljevina dostavila je izvješće KPMG-a (71) u kojem je provedena analiza jesu li društva NNBG ili EDF imala poticaj i mogućnost za strateško smanjenje referentne cijene na način koji je predvidjela Komisija.

(514)

Društvo NNBG imat će samo poticaj za smanjenje referentne cijene ako će moći prodati znatne količine po cijeni višoj od referentne cijene. Ako društvo NNBG prodaje električnu energiju ispod referentne cijene, plaćanja razlike možda neće nadoknaditi puni iznos do izvršne cijene.

(515)

Komisija smatra da će strategija smanjenja rizika na najmanju moguću razinu društva NNBG biti prodaja proizvodnih mogućnosti koje je proizvela elektrana HPC na tržištima za sljedeću sezonu tako da cijena bude što bliža referentnoj cijeni. Traženje strateškog smanjenja referentne cijene povećat će rizik prodaje proizvodnih mogućnosti elektrane HPC po cijeni ispod referentne cijene i stoga uključuje odmicanje društva NNBG od njegove strategije smanjenja rizika na najmanju moguću razinu.

(516)

Čak i kad bi društva NNBG i EDF imala poticaj za sudjelovanje u strategiji smanjenja referentne cijene, njihova je mogućnost da to učine ograničena. Razlog je tome što će se tržišne sile i arbitraža drugih prodavatelja električne energije suprotstaviti svakom strateškom smanjenju referentne cijene. Bude li referentna cijena niža, drugi proizvođači bit će potaknuti da svoje proizvodne mogućnosti prodaju drugdje.

(517)

Komisija je ispitala mjeru u kojoj bi društvo EDF moglo imati mogućnost sustavnog ostvarivanja viših cijena na tržištu. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 11., krivulja referentne cijene temelji se na cijenama jedne sezone (odnosno šest mjeseci) prije isporuke ili na cijeni za sljedeću sezonu. S obzirom na to da je nuklearna energija bazna tehnologija stabilnog i usporedivo pouzdanog proizvodnog profila, elektrana HPC mogla bi u teoriji prodati velike količine električne energije više od samo jedne sezone unaprijed. Ako su cijene za više od jednu sezonu unaprijed sustavno i znatno više od cijene za sljedeću sezonu – temelj krivulje referentne cijene – tada bi elektrana HPC u prosjeku mogla ostvariti višu stvarnu cijenu po MWh od izvršne cijene.

(518)

Da bi ocijenila tu mogućnost, Komisija je od Ujedinjene Kraljevine zatražila da primijeni formulu iz uvodne izjave 11. na povijesne tržišne uvjete (cijene i količine) za razdoblje zima 2012. i zima 2014. kako bi se dobila simulirana povijesna krivulja referentne cijene. Komisija je uskladila dobivenu krivulju referentne cijene s podacima o cijenama električne energije za jednu i dvije sljedeće sezone u odnosu na datume isporuke u istom vremenskom razdoblju (72). Rezultat je prikazan na Slika 2 u Prilogu A.

(519)

Slika 2 pokazuje da, iako je povremeno bilo dana trgovanja tijekom kojih je cijena bazne energije za dvije sljedeće sezone bila viša od cijene za jednu sljedeću sezonu i referentne cijene, razlika nije posebno velika niti odnos djeluje sustavno. Nadalje, da bi se sustavno ostvarili veći prihodi od referentne cijene, društvo EDF najvjerojatnije bi trebalo prodati većinu svoje proizvodnje izvan referentnog tržišta. To bi za društvo EDF vjerojatno značilo višu razinu rizika nego prodaja na referentnom tržištu, čineći takvu strategiju manje isplativom.

(520)

U teoriji strateško zadržavanje može dovesti do povećane dobiti proizvođača čak i ako imaju male niske tržišne udjele. Ključni čimbenik koji im omogućuje izvršavanje tržišne moći na ovaj način jest njihov položaj na krivulji redoslijeda prioriteta. S obzirom na to da je društvo EDF vlasnik elektrana za pokrivanje i fleksibilnog i baznog opterećenja, puštanje elektrane HPC u rad moglo bi društvu EDF omogućiti da zadrži proizvodne mogućnosti iz svojih elektrana za pokrivanje fleksibilnog opterećenja kako bi došlo do povećanja veleprodajnih cijena i kako bi dobilo više cijene za prodaju električne energije iz svojih elektrana za pokrivanje baznog opterećenja (uključujući HPC).

(521)

Ujedinjena Kraljevina izjavila je (73) da elektrana HPC ne bi društvu EDF omogućila ni sposobnost ni poticaje za zadržavanje fleksibilnih proizvodnih mogućnosti.

(522)

Ujedinjena Kraljevina posebno navodi da će do 2025. udio društva EDF na tržištu za proizvodnju fleksibilnih proizvodnih mogućnosti biti samo 6,5 % (uzimajući u obzir zatvaranje elektrane ne ugljen koja se bliži kraju svog rada, kao i moguće otvaranje nove elektrane). Nakon priznavanja da bi tržišni udjeli mogli biti slab pokazatelj sposobnosti proizvođača da utječe na cijene zadržavanjem proizvodnih mogućnosti, različiti indeksi „ključne važnosti” (odnosno mjere u kojoj su određena proizvodna jedinica ili društvo potrebni da bi se ispunilo zahtjeve potražnje, što tu jedinicu ili društvo čini potencijalno sposobnima da utječu na tržišnu cijenu ograničavanjem proizvodnih mogućnosti) izračunati su kako bi se pokazalo da se ne očekuje da će fleksibilne proizvodne mogućnosti društva EDF biti od ključne važnosti 2025. Pretpostavljajući razne protučinjenične scenarije, dodatno se pokazalo da izgradnja elektrane HPC neće ni u kojem slučaju povećati tu ključnu važnost.

(523)

Komisija smatra da instrument Ugovora za razliku svojom prirodom ograničava poticaje za zadržavanje. Posebno, kao prvi učinak Ugovora za razliku, većina energije elektrane HPC prodavala bi se na referentnom tržištu kako bi se temeljni rizik smanjio na najmanju moguću mjeru, u skladu sa strategijom zaštite od rizika koju su zajednički razvili društvo NNBG i IUK. Kao rezultat toga, društvo EDF Energy dobit će izvršnu cijenu za opskrbu elektrane HPC i njegovi prihodi neće porasti ako se veleprodajne cijene na promptnom tržištu povećaju kao rezultat privremenog zadržavanja proizvodnih mogućnosti. Strategija prodaje velike količine proizvodnih mogućnosti na promptnom tržištu najvjerojatnije će biti neisplativa u ovom kontekstu.

(524)

Međutim, s obzirom na posebnosti krivulje prioriteta, Komisija smatra da čak i ako određene fleksibilne proizvodne mogućnosti nisu od ključne važnosti, one ne smiju utjecati na cijenu. Ovisno o njihovu relativnom položaju na krivulji opskrbe, zadržavanje čak i samo male količine proizvodnih mogućnosti s tržišta može pomaknuti krivulju opskrbe ulijevo, dovodeći do uravnoteženosti s višim cijenama. S obzirom na to da bi izgradnja elektrane HPC mogla povećati moguću dobit od zadržavanja, društvo ED moglo bi imati više poticaja za zadržavanje nakon primitka potpore.

(525)

Komisija je stoga ocijenila poticaje društva EDF da zadrži proizvodne mogućnosti kroz simulaciju koju je izradila Ujedinjena Kraljevina na temelju krivulje redoslijeda prioriteta za 2025.

(526)

Navedena simulacija pokazuje da, čak i u slučaju hipotetskog i nestvarnog scenarija izdvajanja iz učinka Ugovora za razliku, puštanje elektrane HPC u rad ne bi osiguralo ni jedan teoretski poticaj za sudjelovanje u zadržavanju fleksibilnih proizvodnih mogućnosti koji bi društvo EDF Energy moglo imati u nedostatku Ugovora za razliku. Simulacija Ujedinjene Kraljevine upotrebljava očekivanu kombinaciju izvora energije u 2025. u Ujedinjenoj Kraljevini, uvelike usklađenu sa scenarijima reforme tržišta električne energije DECC-a. Ovaj postupak pokazuje da su prihvatljive razine potražnje u odnosu na koje bi strategija zadržavanja bila isplativa malo vjerojatne.

(527)

Kao zaključak, Komisija smatra da su slučajevi narušavanja tržišnog natjecanja u odnosu na moguće zadržavanje proizvodnih mogućnosti svedeni na najmanju moguću razinu.

(528)

Veleprodajna tržišta električne energije nesigurna su i za proizvođače i za dobavljače zbog posebnih obilježja ponude i potražnje. Da bi postigli dodatnu sigurnost u odnosu na prihode od prodaje električne energije i troškove električne energije, dobavljači i proizvođači općenito terminski kupuju ili prodaju električnu energiju te upotrebljavaju promptna tržišta ili tržišta u bliskoj budućnosti kako bi prilagodili svoje položaje.

(529)

Terminska trgovina (ili zaštita od rizika) stoga se upotrebljava za osiguranje stupnja zaštite od promjenjivosti cijena. Troškovi zaštite od rizika ponajprije su određeni razlikom između ponuđene i tražene cijene u odnosu na terminske stope, što je razlika između ponuđene cijene (cijene po kojoj su kupci spremni kupiti) i tražene cijene (cijene po kojoj su prodavatelji spremni prodati). Što je veći broj sudionika i količina kojima se trguje, to je niža razlika između ponuđene i tražene cijene, a time su niži i troškovi transakcija i za prodavatelje i za kupce.

(530)

Komisija je izrazila zabrinutost da bi dodatni proizvodni kapacitet bazne energije koje osigurava elektrana HPC, a prodaje društvo EDF Energy mogle društvu EDF omogućiti snižavanje svojih troškova zaštite od rizika, pritom dobivajući konkurentnu prednost pred svojim konkurentima, posebno u odnosu na potencijalno bolju sposobnost optimizacije svojeg portfelja rizika. Komisija je izrazila dodatno pitanje zabrinutosti da bi društvo EDF Energy moglo biti u boljem položaju za povećanje svojeg udjela posebnih segmenata, poput potrošača velike količine energije.

(531)

Komisija je ocijenila dokaze koje je dostavilo društvo EDF u odnosu na proizvodne mogućnosti osigurane u scenariju nakon davanja potpore. Društvo EDF već je realiziralo neto proizvodnju od 22,9 TWh u 2013., odnosno razliku između količine proizvedene kroz vlastite resurse i količine prodane kroz svoje maloprodajne operacije. Procjenjuje da će u 2020. imati […] TWh neto proizvodnje, a u 2025. […] TWh neto proizvodnje zahvaljujući elektrani HPC.

(532)

Komisija stoga zaključuje da se troškovi zaštite od rizika najvjerojatnije neće promijeniti kao rezultat potpore.

(533)

Osim toga, opskrba potrošača koji nisu domaći potrošači električnom energijom, uključujući potrošače velike količine energije, može se smatrati konkurentnom. Udio društva EDF manji je od 25 % tržišta, usprkos trenutačnim velikim mogućnostima proizvodnje bazne energije. U svojem najnovijem upućivanju Nadležnom tijelu za konkurentnost i tržišta u vezi s temeljitom istragom tržišta električne energije, Ofgem (74) je osobito isključio sektor koji nije domaći sektor jer bi se taj sektor moglo smatrati izrazito konkurentnim (75).

(534)

Usprkos nesigurnostima svojstvenima predviđanju strategija i tržišnih ishoda tijekom relativno dugog vremenskog razdoblja, odnosno tijekom rada elektrane HPC, Komisija smatra te tvrdnje dovoljno uvjerljivima za uklanjanje njezinih zabrinutosti u odnosu na ovu posebnu vrstu mogućeg narušavanja tržišnog natjecanja.

(535)

Sama mogućnost pristupa dodatnoj električnoj energiji može rezultirati negativnim utjecajem na razine likvidnosti veleprodajnog tržišta koje bi zauzvrat mogle vrlo vjerojatno imati negativan utjecaj na nezavisne dobavljače. Iako to automatski ne znači da vertikalna integracija dovodi do manje likvidnih tržišta ili ovrhe, upućuje na to da ako većinu proizvodnih mogućnosti posjeduju dobavljači, tržišta mogu postati znatno manje likvidna.

(536)

Komisija je izrazila određene zabrinutosti u odnosu na to bi li se povećan pristup vlastitoj proizvodnji mogao prenijeti u smanjenu potrebu društva EDF da stupi na terminska tržišta radi stjecanja kapaciteta. Mjera u kojoj bi društvo EDF trebalo trgovati nakon dobivanja potpore bila bi umanjena njegovom sposobnošću da pristupi proizvodnji proizvoda elektrane HPC.

(537)

U odgovoru na pitanja Komisije u vezi s mogućim utjecajem koji bi elektrana HPC mogla imati na likvidnost tržišta, društvo EDF odgovorilo je da ono ne bi imalo ni poticaje ni sposobnost da ga smanji.

(538)

Društvo EDF Energy tvrdi da je njegovo poslovanje koje se odnosi na opskrbu u cijelosti nezavisno od izgradnje i bilo koje druge povezanosti s elektranom HPC (76). Kako je objašnjeno u prethodnom odjeljku, politika proizvodnje i opskrbe društva EDF smanjenje je rizika povezanoga s tržišnim cijenama. Ne postoji politika interne sustavne opskrbe jer to nije najbolji način za smanjenje rizika povezanoga s tržišnim cijenama. Naime, najbolji način smanjenja rizika povezanoga s tržišnim cijenama kupnja je i prodaja na tržištu (ili po tržišnoj cijeni).

(539)

Društvo EDF Energy dodatno je objasnilo da ne upravlja svojim poslovima na način koji je usmjeren na netiranje količina između opskrbe i proizvodnje. Društvo EDF čak posebno ne utvrđuje razmjenu između njegove proizvodnje i opskrbe bez preusmjeravanja kroz tržište.

(540)

U svrhu potpore tvrdnje da je mjera unutarnjeg netiranja ograničena, društvo EDF iznijelo je brojke koje se odnose na njegove količine kojima se trguje i količine kojima se trguje samo radi ubiranja provizije (77). Društvo EDF naposljetku je objasnilo da, s obzirom na najnovije regulatorne promjene, čak i nema sposobnost smanjenja likvidnosti na veleprodajnom tržištu. S ciljem povećanja likvidnosti cijelog niza tržišnih segmenata, Ofgem je uveo obvezu „održavanja tržišta” u dozvole šest najvećih dobavljača energije u Ujedinjenoj Kraljevini, uključujući društvo EDF Energy. Njome se zahtijeva davanje ponuda i nuđenje cijena na tržištu s ciljem podupiranja otkrivanja cijena i osiguranja pravilnih mogućnosti trgovine.

(541)

Komisija je ocijenila stupanj u kojem bi mjera mogla rezultirati nižom likvidnošću na veleprodajnim tržištima.

(542)

Napomenula je da se omjer društva EDF Energy koji se odnosi na količinu kojom se trguje u usporedbi s njegovom proizvedenom količinom stalno smanjuje u odnosu na omjer količina kojima se trguje samo radi ubiranja provizije (količina kojom se trguje/proizvodnja), s 3 u 2010. do omjera količina kojima se trguje samo radi ubiranja provizije od 2 u 2014. Osim toga, ovaj je omjer najniži među šest glavnih vertikalno integriranih proizvođača energije u Ujedinjenoj Kraljevini (78).

(543)

Komisija napominje da bi Ofgemove obveze „održavanja tržišta” mogle ograničiti mjeru u kojoj bi vertikalno integrirani dobavljači mogli dobrovoljno ili protiv svoje volje sudjelovati u strategijama koje rezultiraju nižim razinama likvidnosti. Međutim, Komisiji nije jasno u kojoj će mjeri takve obveze ostati na snazi ili u kojoj bi mjeri one uistinu mogle spriječiti netiranje unutarnjih položaja (odnosno uporabu vlastitih proizvodnih resursa kako bi poslužili vlastite potrošače).

(544)

Komisija je stoga zatražila dodatne oblike zaštite kako bi se u cijelosti uklonilo svako pitanje zabrinutosti povezano s mogućom štetom za likvidnost tržišta u scenariju nakon davanja potpore.

(545)

Društvo EDF posebno se složilo povećati transparentnost na način na koji će trgovati električnom energijom i prodavati je na tržištu, smanjujući tako mjeru u kojoj bi na neprimjeren način moglo povećati svoju profitabilnost i negativno utjecati na likvidnost.

(546)

Kao jedini dobavljač tržišnih usluga društva NNBG za predviđenu proizvodnju elektrane HPC, društvo EDF obvezalo (79) se na sljedeće:

(547)

Komisija zaključuje da je mogućnost narušavanja tržišnog natjecanja uglavnom ograničena, na temelju razmatranja u prethodno navedenim odjeljcima 9.6.1., 9.6.2., 9.6.3., 9.6.4. i 9.6.5., te uzimajući u obzir obveze koje nudi društvo EDF.

(548)

Nakon temeljitog razmatranja i uzimanja u obzir obveza koje nudi društvo EDF Komisija je došla do zaključka da su slučajevi narušavanja tržišnog natjecanja koji proizlaze iz puštanja elektrane HPC u rad minimalni te da su umanjeni pozitivnim učincima mjera.

(549)

U odnosu na usklađenost s člankom 30. i člankom 110. UFEU-a, Ujedinjena Kraljevina obvezala se da će, sve dok Ugovor za razliku nije dostupan proizvođačima električne energije koji se nalaze zvan Velike Britanije, prilagoditi način izračuna obveza dobavljača električne energije za plaćanja prema Ugovoru za razliku tako da se prihvatljiva električna energija iz nuklearnih elektrana proizvedena u državama članicama EU-a izvan Velike Britanije i dostavljena potrošačima u Velikoj Britanije ne uračunava u tržišne dijelove dobavljača. Ujedinjena Kraljevina uklonit će ovu iznimku nakon što proizvođači izvan Velike Britanije budu ispunjavali uvjete za podnošenje prijave za Ugovor za razliku.

(550)

Na temelju provedene ocjene i u pogledu posebnih okolnosti ovog predmeta, Komisija smatra da paket mjera koji je prijavila Ujedinjena Kraljevina uključuje državnu potporu koja je, prema izmjenama navedenih obveza, spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU-a.

(551)

Komisija napominje da su joj za potrebe ocjene, dosad dostavljeni dogovoreni glavni financijski uvjeti koji se odnose na financiranje projekta HPC. Vlasti Ujedinjene Kraljevine izjavile su da će ostatak odredaba i uvjeta, kao i završna verzija financijskih dokumenata, sadržavati standardne klauzule koje bi svaki ulagač tražio za sličan projekt. Budući da Komisija nije imala priliku provjeriti to, u slučaju da završne verzije dokumenata u bilo kojem smislu izmijene mjeru kako je trenutačno predstavljena Komisiji, vlasti Ujedinjene Kraljevine morat će o njima obavijestiti Komisiju. Međutim, ako završne verzije financijskih dokumenata sadržavaju dodatne elemente državne potpore, tada, rebus stantibus, ne mogu biti odobrene jer sadašnji paket državnih mjera predstavlja svu potporu potrebnu za provedbu projekta ulaganja u elektranu HPC,