11/Sv. 021

HR

Službeni list Europske unije

286

---

32009R0260

---

L 084/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.02.2009.

---

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 260/2009

od 26. veljače 2009.

o zajedničkim pravilima za uvoz

(kodificirana verzija)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, posebno njegov članak 133.,

uzimajući u obzir instrumente o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i instrumente o prerađenim poljoprivrednim proizvodima donesene sukladno članku 308. Ugovora, posebno u mjeri u kojoj predviđaju izuzeća od općeg načela da se svako količinsko ograničenje ili mjera s istovrsnim učinkom može zamijeniti jedino mjerama predviđenim navedenim instrumentima,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)	Uredba Vijeća (EZ) br. 3285/94 od 22. prosinca 1994. o zajedničkim pravilima za uvoz i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 518/94 (1) nekoliko je puta znatno izmijenjena (2). U interesu jasnoće i racionalnosti, navedenu bi Uredbu trebalo kodificirati.

(2)	Zajednička trgovinska politika trebala bi se temeljiti na ujednačenim načelima.

(3)	Zajednica je sklopila Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, dalje u tekstu: „WTO”. Prilog 1.A tom Sporazumu, između ostalog, sadrži i Opći sporazum o carinama i trgovini iz 1994. (GATT iz 1994.) i Sporazum o zaštitnim mjerama.

(4)

Sporazum o zaštitnim mjerama udovoljava potrebi pojašnjenja i jačanja disciplina iz GATT-a 1994., a posebno disciplina iz članka XIX. Taj Sporazum zahtijeva ukidanje zaštitnih mjera kojima se ta pravila izbjegavaju, kao što su dobrovoljna ograničenja izvoza, dogovori o uređenju tržišta i svaki drugi sličan uvozni ili izvozni aranžman.

(5)

Sporazum o zaštitnim mjerama također obuhvaća i proizvode od ugljena i čelika. Zajednička uvozna pravila, posebno ona koja se odnose na zaštitne mjere, primjenjuju se stoga i na te proizvode, a da ne dovode u pitanje sve mjere koje omogućuju primjenu sporazuma posebno namijenjenih proizvodima od ugljena i čelika.

(6)

Na tekstilne proizvode obuhvaćene Uredbom Vijeća (EZ) br. 517/94 od 7. ožujka 1994. o zajedničkim pravilima za uvoz tekstilnih proizvoda iz određenih trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni bilateralnim sporazumima, protokolima ili drugim dogovorima, ili drugim posebnim uvoznim pravilima Zajednice (3) primjenjuje se poseban postupak na razini Zajednice i međunarodnoj razini. Oni bi se stoga trebali izuzeti iz područja primjene ove Uredbe.

(7)	Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o svakoj opasnosti nastaloj radi kretanja uvoza i koja bi mogla zahtijevati nadzor Zajednice ili primjenu zaštitnih mjera.

(8)	U takvim slučajevima Komisija bi trebala ispitati odredbe i uvjete pod kojima se odvija uvoz, kretanja uvoza, različite aspekte stanja u gospodarstvu i trgovini, i prema potrebi, mjere koje se trebaju primijeniti.

(9)

Ako se primjenjuje prethodni nadzor Zajednice, puštanje dotičnih proizvoda u slobodan promet trebalo bi uvjetovati predočenjem isprave o nadzoru, a koja udovoljava jedinstvenim kriterijima. Tu ispravu trebala bi, na jednostavan zahtjev uvoznika, izdati nadležna tijela država članica u određenom roku, ali da time uvoznik ne stječe pravo na uvoz. Isprava o nadzoru stoga bi trebao biti valjan samo tijekom tog razdoblja budući da pravila za uvoz ostaju neizmijenjena.

(10)	Države članice i Komisija trebale bi razmjenjivati podatke koji proizlaze iz nadzora Zajednice što je više moguće.

(11)	Na Komisiji i Vijeću je da donose potrebne zaštitne mjere u interesu Zajednice. Te interese trebalo bi razmotriti u cjelini, a oni bi trebali posebno uključivati interese proizvođača, korisnika i potrošača Zajednice.

(12)

Zaštitne mjere protiv članice WTO-a mogu se razmatrati samo ako se dotični proizvod uvozi u Zajednicu u toliko znatno povećanim količinama i pod takvim uvjetima koji nanose ili prijete nanošenjem ozbiljne štete proizvođačima Zajednice istovjetnih ili izravno konkurentnih proizvoda, osim ako međunarodna pravila ne dozvoljavaju izuzeća od ovog pravila.

(13)	Pojmove „ozbiljna šteta”, „prijetnja ozbiljne štete” i „proizvođači Zajednice” treba definirati i uspostaviti točne kriterije za određivanje štete.

(14)	Svakoj zaštitnoj mjeri trebao bi prethoditi ispitni postupak, ali pod uvjetom da Komisija može zadržati pravo primjene privremenih mjera u hitnim slučajevima.

(15)	Trebale bi postojati detaljne odredbe o pokretanju ispitnog postupka, potrebnim provjerama i inspekcijama, pristupu zemalja izvoznika i zainteresiranih stranaka prikupljenim podacima, saslušanjima uključenih stranaka i mogućnostima da te stranke dostave svoja stajališta.

(16)	Odredbe o ispitnim postupcima uvedene ovom Uredbom ne dovode u pitanje pravila Zajednice ili nacionalna pravila u vezi čuvanja profesionalne tajne.

(17)	Potrebno je također odrediti rokove za pokretanje ispitnih postupaka, kao i za utvrđivanje jesu li mjere odgovarajuće ili ne, a s ciljem da se utvrde brzo kako bi se povećala pravna sigurnost dotičnih gospodarskih subjekata.

(18)	U slučajevima kada se poduzimaju zaštitne mjere u obliku kvota, njihova razina se mora u načelu odrediti tako da ne bude niža od prosječne razine uvoza tijekom reprezentativnog razdoblja od najmanje tri godine.

(19)

U slučajevima kada se kvota raspoređuje između zemalja dobavljača, kvota za svaku zemlju može se odrediti sporazumom sa samim zemljama ili uzimanjem razine uvoza tijekom reprezentativnog razdoblja kao reference. Odstupanja od ovih pravila ipak trebaju biti moguća kada postoji ozbiljna šteta i nerazmjerni rast uvoza pod uvjetom da se provedu potrebne konzultacije pod pokroviteljstvom Odbora za zaštitne mjere WTO-a.

(20)	Trebalo bi odrediti najduže trajanje zaštitnih mjera i propisati posebne odredbe o produženju, postupnoj liberalizaciji i reviziji tih mjera.

(21)	Trebalo bi utvrditi okolnosti u kojima je proizvode podrijetlom iz zemalja u razvoju, članica WTO-a, potrebno izuzeti iz zaštitnih mjera.

(22)

Mjere nadzora ili zaštitne mjere ograničene na jednu ili više regija Zajednice mogu se pokazati primjerenijima nego mjere koje se primjenjuju na cijelu Zajednicu. Međutim, takve bi se mjere trebale samo iznimno odobravati i kada ne postoji druga mogućnost. Potrebno je osigurati da su te mjere privremene i da najmanje ometaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(23)

U interesu ujednačenosti uvoznih pravila, formalnosti koje trebaju obaviti uvoznici trebale bi biti jednostavne i jednake bez obzira na mjesto carinjenja robe. Zbog toga je poželjno predvidjeti da se sve formalnosti obavljaju korištenjem obrazaca koji odgovaraju oglednim primjercima iz priloga Uredbi.

(24)	Isprave o nadzoru izdane u vezi s mjerama nadzora Zajednice trebale bi vrijediti u cijeloj Zajednici bez obzira na državu izdavanja.

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opća načela

Članak 1.

1.   Ova se Uredba primjenjuje na uvoz proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja, osim:

(a)	tekstilnih proizvoda na koje se primjenjuju posebna uvozna pravila prema Uredbi (EZ) br. 517/94;

(b)	proizvede podrijetlom iz trećih zemalja navedenih u Uredbi Vijeća (EZ) br. 519/94 od 7. ožujka 1994. o zajedničkim pravilima za uvoz iz trećih zemalja (4)

2.   Proizvodi iz stavka 1. slobodno se uvoze u Zajednicu i na njih se prema tome, ne dovodeći u pitanje zaštitne mjere koje se mogu poduzeti prema poglavlju V., ne primjenjuju nikakva količinska ograničenja.

POGLAVLJE II.

Postupak obavješćivanja i konzultacija u Zajednici

Članak 2.

Države članice obavješćuju Komisiju ako kretanja uvoza pokazuju potrebu za mjerama nadzora ili zaštitnim mjerama. Ta obavijest sadrži dostupne dokaze, a kako su utvrđeni na temelju kriterija propisanih člankom 10. Komisija, bez odgađanja, tu obavijest prenosi svim državama članicama.

Članak 3.

1.   Konzultacije se mogu održati na zahtjev države članice ili na inicijativu Komisije.

2.   Konzultacije se održavaju u roku od osam radnih dana od kada Komisija primi obavijest predviđenu u članku 2., a u svakom slučaju, prije uvođenja bilo koje mjere nadzora ili zaštitne mjere Zajednice.

Članak 4.

1.   Konzultacije se održavaju u okviru Savjetodavnog odbora, dalje u tekstu „odbora”, sastavljenog od predstavnika svake od država članica i predstavnika Komisije kao predsjedavajućeg.

2.   Odbor se sastaje kada ga sazove predsjedavajući. Državama članicama, što je ranije moguće, dostavlja sve relevantne podatke.

3.   Konzultacije posebno pokrivaju:

(a)	odredbe i uvjete uvoza, kretanje uvoza te različite aspekte stanja u gospodarstvu i trgovini s obzirom na dotični proizvod;

(b)	mjere, ako postoje, koje treba poduzeti.

4.   Ako je potrebno, konzultacije se mogu voditi i pisanim putem. U tom slučaju Komisija obavješćuje države članice, koje u roku od pet do osam radnih dana mogu izraziti svoje mišljenje ili zatražiti usmene konzultacije, o čemu odlučuje Komisija.

POGLAVLJE III.

Ispitni postupak Zajednice

Članak 5.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 8., ispitni postupak Zajednice provodi se prije primjene svake zaštitne mjere.

2.   Uzimanjem čimbenika iz članka 10. za temelj u ispitnom se postupku nastoji odrediti da li uvoz dotičnog proizvoda nanosi li ili prijeti li nanošenjem ozbiljne štete dotičnim proizvođačima Zajednice.

3.   Primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„ozbiljna šteta” znači značajno opće pogoršanje stanja proizvođača Zajednice;

(b)	„prijetnja ozbiljne štete” znači ozbiljna šteta koja predstavlja jasnu prijetnju;

(c)	„proizvođači Zajednice” znači proizvođače u cjelini istovjetnih ili izravno konkurentskih proizvoda koji posluju na području Zajednice ili one čija ukupna proizvodnja predstavlja većinski udio u ukupnoj proizvodnji Zajednice navedenih proizvoda ili usluga.

Članak 6.

1.   Ako se Komisija uvjeri, nakon konzultacija iz članaka 3. i 4., da su dokazi dostatni da bi opravdali pokretanje ispitnog postupka, pokreće ispitni postupak u roku od jednog mjeseca od primitka podatka od države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Ta obavijest:

(a)	sadrži sažetak primljenih podataka, kao i zahtjev da se svi relevantni podaci dostavljaju Komisiji;

(b)	navodi rok u kojemu zainteresirane stranke mogu iznijeti svoja stajališta u pisanom obliku i dostaviti podatke, ako ta stajališta i ti podaci trebaju biti uzeti u obzir u ispitnom postupku;

(c)	navodi rok u kojemu zainteresirane stranke mogu zatražiti da ih Komisija usmeno sasluša u skladu sa stavkom 4.

Komisija započinje ispitni postupak, surađujući s državama članicama.

2.   Komisija traži sve podatke koje smatra potrebnima i, ako smatra primjerenim, nakon konzultacija s odborom, nastoji provjeriti te podatke s uvoznicima, trgovcima, zastupnicima, proizvođačima, trgovinskim udruženjima i organizacijama.

Komisiji u toj zadaći pomažu službenici države članice na čijem državnom područje se provode provjere pod uvjetom da navedena država članica to želi.

3.   Države članice dostavljaju Komisiji, na zahtjev ili prema postupcima koje ona utvrdi, podatke kojima raspolažu o razvoju tržišta proizvoda nad kojim se provodi ispitni postupak.

4.   Zainteresirane stranke, koje su istupile sukladno prvoj točki stavka 1. i predstavnici zemlje izvoznika mogu, na pisani zahtjev, pregledati sve podatke kojima Komisija raspolaže u vezi ispitnog postupka osim internih dokumenata koje su pripremila tijela Zajednice ili njihove države članice, a pod uvjetom da su ti podaci bitni za prezentaciju njihovog slučaja i da nisu povjerljivi u smislu članka 9. te da ih Komisija koristi u ispitnom postupku.

Zainteresirane stranke koje su istupile mogu dostaviti Komisiji svoja stajališta o tim podacima. Ta se stajališta mogu uzeti u obzir ako su potkrijepljeni dostatnim dokazima.

5.   Komisija može saslušati zainteresirane stranke. Te stranke moraju biti saslušane ako su podnijele pisani zahtjev u roku utvrđenom u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije koja pokazuje da postoji stvarna vjerojatnost da će biti pogođeni ishodom ispitnog postupka i da postoje posebni razlozi za njihovo usmeno saslušanje.

6.   Ako podaci nisu dostavljeni u roku utvrđenom ovom Uredbom ili u roku kojega je utvrdila Komisija u skladu s ovom Uredbom ili ako se ispitni postupak znatno ometa, nalazi se mogu donijeti na temelju raspoloživih činjenica.

Ako Komisija utvrdi da joj je zainteresirana stranka ili treća stranka dostavila lažne ili obmanjujuće podatke, te podatke ne uzima u obzir i može koristiti raspoložive činjenice.

7.   Ako se Komisija uvjeri, nakon konzultacija iz članaka 3. i 4., da dokazi koji bi opravdali ispitni postupak nisu dostatni, o svojoj odluci obavješćuje države članice u roku od jednog mjeseca od primitka podataka od država članica.

Članak 7.

1.   Na kraju ispitnog postupka Komisija podnosi odboru izvješće o rezultatima.

2.   Ako Komisija smatra, u roku od devet mjeseci od pokretanja ispitnog postupka da nisu potrebne mjere nadzora ili zaštitne mjere Zajednice, obustavlja se ispitni postupak u roku od mjesec dana, a o čemu se prvo konzultira odbor.

Odluka o obustavljanju ispitnog postupka, u kojoj se navode glavni zaključci ispitnog postupka i sažetak obrazloženja, objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

3.   Ako Komisija smatra da su mjere nadzora ili zaštitne mjere Zajednice potrebne, donosi potrebne odluke u skladu s glavama IV. i V. najkasnije u roku od devet mjeseci od pokretanja ispitnog postupka. U izvanrednim okolnostima, ovaj se rok može produljiti za daljnje najduže razdoblje od dva mjeseca; Komisija objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije i utvrđuje trajanje produljenja i sažetak obrazloženja.

Članak 8.

1.   Odredbe ove glave ne dovode u pitanje korištenje, u bilo koje vrijeme, mjera nadzora u skladu s člancima 11. do 15. ili privremenih zaštitnih mjera u skladu s člancima 16., 17. i 18.

Privremene se zaštitne mjere primjenjuju:

(a)	u kritičnim okolnostima kada bi odgoda nanijela teško popravljivu štetu, što predstavlja potrebu neodgodivog djelovanja;

(b)	ako je u prethodnim razmatranjima utvrđen jasni dokaz da povećani uvoz nanosi ili prijeti nanošenjem ozbiljne štete.

Ove mjere ne traju dulje od 200 dana.

2.   Privremene zaštitne mjere su u obliku povećanja postojeće razine carine, bilo da je ona nula ili viša, ako bi takva mjera mogla spriječiti ili popraviti ozbiljnu štetu.

3.   Komisija odmah provodi sve ispitne mjere koje su još potrebne.

4.   Ako privremene zaštitne mjere treba ukinuti jer ne postoji ozbiljna šteta ili prijetnja ozbiljne štete, što je ranije moguće, automatski se vrši povrat naplaćene carine, kao rezultat privremenih mjera. Primjenjuje se postupak utvrđen u članku 235. et seq. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (5).

Članak 9.

1.   Podaci primljeni prema ovoj Uredbi koriste se samo u svrhu za koju su traženi.

2.   Vijeće, Komisija, države članice ni službenici neke od njih ne otkrivaju nikakve podatke povjerljive prirode primljene prema ovoj Uredbi ili podatke koje je stranka u ispitnom postupku dostavila na povjerljivoj osnovi bez posebne dozvole stranke koja je te podatke dostavila.

3.   Svaki zahtjev za povjerljivim postupanjem navodi razloge povjerljivosti podatka.

Međutim ako se pokaže da zahtjev za povjerljivošću nije opravdan i ako pružatelj podatka ne želi objaviti podatak ili odobriti njegovo objavljivanje bilo u općem ili sažetom obliku, navedeni se podatak ne uzima u obzir.

4.   Podaci se uobičajeno smatraju povjerljivima ako je vjerojatno da bi njihovo objavljivanje moglo imati značajan štetan učinak na davatelja ili izvor tog podatka.

5.   Stavci 1. do 4. ne sprečavaju nadležna tijela Komisija da upućuju na opće podatke, posebno razloge na kojima se temelje odluke donesene prema ovoj Uredbi. Ta nadležna tijela ipak moraju uzeti u obzir zakoniti interes dotičnih pravnih i fizičkih osoba kako se ne bi otkrile njihove poslovne tajne.

Članak 10.

1.   Ispitivanje uvoznih kretanja, uvjeta pod kojima se on odvija i ozbiljne štete ili prijetnje ozbiljne štete nastale radi takvog uvoza za proizvođače Zajednice posebno obuhvaća sljedeće čimbenike:

(a)	obujam uvoza, posebno kada dolazi do značajnog rasta, bilo u apsolutnim iznosima ili relativno u odnosu na proizvodnju ili potrošnju u Zajednici;

(b)	cijene uvoza, posebno kada dolazi do značajnog sniženja cijena u usporedbi s cijenom istovjetnog proizvoda u Zajednice;

(c)

posljedični učinak na proizvođače Zajednice kako određeni gospodarski čimbenici pokazuju, kao što su: — proizvodnja, — iskorištenost kapaciteta, — zalihe, — prodaja, — udjel na tržištu, — cijene (tj. pad cijena ili sprečavanje rasta cijene koji bi se uobičajeno dogodio), — dobit, — povrat od uloženog kapitala, — novčani tok, — zapošljavanje;

(d)	čimbenici osim kretanja uvoza koji nanose ili su mogli nanijeti štetu dotičnim proizvođačima Zajednice.

2.   Kada se radi o navodnoj prijetnji ozbiljne štete, Komisija također ispituje i je li jasno predvidljivo da se određena situacija može razviti u stvarnu štetu.

U tom pogledu moguće je također voditi računa o čimbenicima kao što su:

(a)	stopa rasta izvoza u Zajednicu;

(b)	izvozni kapacitet zemlje podrijetla ili izvoza, kakav postoji ili je moguć u skoroj budućnosti, kao i vjerojatnost da će se taj kapacitet koristiti za izvoz u Zajednicu.

POGLAVLJE IV.

Nadzor

Članak 11.

1.   Ako kretanja uvoza proizvoda podrijetlom iz treće zemlje, a koji je obuhvaćen ovom Uredbom, prijeti nanošenjem štete proizvođačima Zajednice, a ako je to u interesu Zajednice, na uvoz tog proizvoda, po potrebni, može se primijeniti:

(a)	odgovarajući nadzor Zajednice koji se provodi u skladu s odredbama odluke iz stavka 2.;

(b)	prethodni nadzor Zajednice koji se provodi u skladu s člankom 12.

2.   Komisija donosi odluku o uvođenju nadzora u skladu s postupkom iz druge točke članka 16. stavaka 6. i članka 16. stavka 7.

3.   Trajanje mjera nadzora je ograničeno. Ako nije drukčije propisano, mjera prestaje važiti na kraju drugog šestomjesečnog razdoblja koje slijedi šest mjeseci nakon što je mjera uvedena.

Članak 12.

1.   Proizvodi pod prethodnim nadzorom Zajednice mogu se staviti u slobodan promet samo uz predočenje isprave o nadzoru. Ispravu izdaju nadležna tijela koja odredi država članica, besplatno za zahtijevanu količinu i u roku od najviše pet radnih dana od kada nacionalno nadležno tijelo zaprimi zahtjev uvoznika u Zajednicu bez obzira na mjesto poslovanja u Zajednici. Osim ako se ne dokaže suprotno, smatra se da je nacionalno nadležno tijelo zaprimilo zahtjev najkasnije tri radna dana od dostave.

2.   Isprava o nadzoru sastavlja se na obrascu koji odgovora predlošku iz Priloga I.

Osim ako odluka o uvođenju nadzora ne predviđa suprotno, zahtjev uvoznika za ispravu o nadzoru sadrži samo sljedeće:

(a)	puno ime i adresu podnositelja zahtjeva (uključujući brojeve telefona i telefaksa i sve ostale brojeve za identifikaciju od strane nadležnog nacionalnog tijela), kao i broj obveznika PDV-a ako je podnositelj zahtjeva obveznik PDV-a;

(b)	ako je potrebno, puno ime i adresu podnositelja deklaracije ili predstavnika imenovanog od strane podnositelja zahtjeva (uključujući brojeve telefona i telefaksa);

(c)	opis robe, navodeći: — njezin trgovački naziv, — tarifni broj iz kombinirane nomenklature, — mjesto podrijetla i mjesto slanja;

(d)	deklariranu količinu, u kilogramima, ako je potrebno neku drugu dodatnu jedinicu (parovi, komadi itd.);

(e)	vrijednost robe, CIF na granici Zajednice, u eurima;

(f)	sljedeću izjavu, s označenim datumom i potpisnu od strane podnositelja zahtjeva, s imenom podnositelja zahtjeva ispisanim velikim tiskanim slovima: „Ja, nižepotpisani, potvrđujem da su podaci navedeni u ovom zahtjevu točni i dani u dobroj vjeri, te da imam poslovni nastan u Zajednici.”

3.   Isprava o nadzoru valjana je na čitavom području Zajednice, bez obzira u kojoj je državi članici izdana.

4.   Nalaz da je jedinična cijena po kojoj se provodi transakcija, viša od one navedene u ispravi o nadzoru za manje od 5 % ili da ukupna vrijednost ili količina proizvoda predstavljenih za uvoz prelazi vrijednost ili količine iz isprave o nadzoru za manje od 5 %, ne sprečava puštanje navedenog proizvoda u slobodan promet. Nakon što je saslušala mišljenja iznesena u okviru odbora i uzimajući u obzir prirodu proizvoda i ostale specifična obilježja predmetne transakcije, Komisija može odrediti različite postotke, a koji ipak uobičajeno ne smiju prelaziti 10 %.

5.   Isprave o nadzoru mogu se koristiti samo tijekom razdoblja dok su aranžmani za liberalizaciju uvoza na snazi u pogledu dotičnih transakcija. Isprave o nadzoru ne smiju se koristiti nakon isteka razdoblja utvrđenog u isto vrijeme i u istom postupku kao i kod uvođenja nadzora te vode računa o prirodi proizvoda i ostalim specifičnim obilježjima transakcije.

6.   Ako odluka donesena prema članku 11. tako zahtijeva, podrijetlo proizvoda pod nadzorom Zajednice more se dokazati potvrdom o podrijetlu. Ovaj stavak nema utjecaja na ostale odredbe o izradi druge takve potvrde.

7.   Ako se na proizvod pod nadzorom Zajednice primjenjuju regionalne zaštitne mjere u državi članici uvozno odobrenje koje je izdala ta država članica može zamijeniti ispravu o nadzoru.

8.   Obrasci isprave o nadzoru i njenih izvoda sastavljaju se u dva primjerka, od kojih se jedan primjerak, označen kao „primjerak za podnositelja” i obilježen brojem 1. i izdaje podnositelju zahtjeva, a drugi, označen kao „primjerak za nadležno tijelo” i obilježen brojem 2., zadržava nadležno tijelo koje izdaje ispravu. Za potrebe administracije, nadležno tijelo može priložiti dodatne primjerke obrascu 2.

9.   Obrasci se tiskaju na bijelom papiru bez mehaničke pulpe, pripremljenom za pisanje, a koji teži između 55 i 65 grama po četvornom metru. Njihova veličina iznosi 210 × 297 mm; razmak između redaka iznosi 4,24 mm (jednu šestinu inča); izgled obrazaca točno se slijedi. Obje strane primjerka br. 1, koji predstavlja samu ispravu o nadzoru, k tome imaju i žuto tiskanu pozadinu guilloche uzorka kako bi se otkrilo bilo kakvo krivotvorenje mehaničkim ili kemijskim sredstvima.

10.   Države članice odgovorne su za tiskanje obrazaca. Obrasce mogu tiskati i tiskari koje imenuju države članice u kojoj oni imaju poslovni nastan. Tada se na svakom obrascu mora nalaziti naznaka da ih je angažirala država članica. Na svakom se obrascu navodi ime i adresa tiskara ili oznaka koja omogućuje utvrđivanje njegovog identiteta.

Članak 13.

Ako se na uvoz proizvoda u roku od osam radnih dana od završetka konzultacija iz članka 3. i 4. ne primjeni privremeni nadzor Zajednice, Komisija može, u skladu s člankom 18., uvesti nadzor ograničen na uvoz u jednu ili više regija Zajednice.

Članak 14.

1.   Proizvodi pod regionalnim nadzorom mogu se staviti u slobodan promet u predmetnoj regiji samo uz predočenje isprave o nadzoru. Ispravu izdaju nadležna tijela koja odredi država članica(e), besplatno, za bilo koju zahtijevanu količinu i u roku od najviše pet radnih dana od kada nacionalno nadležno tijelo zaprimi zahtjev uvoznika u Zajednicu bez obzira na mjesto poslovanja u Zajednici. Osim ako se ne dokaže suprotno, smatra se da je nacionalno nadležno tijelo zaprimilo zahtjev najkasnije tri radna dana od dostave. Isprave o nadzoru mogu se koristiti samo tijekom razdoblja dok uvozni aranžmani ostaju liberalizirani u vezi dotičnih transakcija.

2.   Primjenjuje se članak 12. stavak 2.

Članak 15.

1.   U slučaju nadzora Zajednice ili regije, države članice dostavljaju Komisiji u prvih 10 dana svakog mjeseca:

(a)	ako se radi o privremenom nadzoru, podatke o iznosima novca (izračunane na temelju CIF cijena) i količina robe u pogledu koje su izdane isprave o nadzoru u prethodnome razdoblju;

(b)	u svim slučajevima, podatke o uvozu tijekom razdoblja koje je prethodilo razdoblju iz točke (a).

Podaci koje dostavljaju države članice razvrstani su prema proizvodu i zemlji.

U isto vrijeme i u istom postupku kao aranžmani o nadzoru, mogu se utvrditi različite odredbe.

2.   Ako priroda proizvoda i posebne okolnosti zahtijevaju, Komisija može na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu izmijeniti rokove za dostavu ovih podataka.

3.   Komisija o tome obavješćuje države članice.

POGLAVLJE V.

Zaštitne mjere

Članak 16.

1.   Ako se proizvod uvozi u Zajednicu u tako znatno povećanim količinama i/ili pod takvim uvjetima da nanosi ili prijeti nanošenjem ozbiljne štete proizvođačima Zajednice, kako bi zaštitila interese Zajednice Komisija može, postupajući na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu:

(a)	ograničiti trajanje valjanosti isprava o nadzoru u smislu članka 12. koji se izdaje nakon stupanja na snagu ove mjere;

(b)	izmijeniti pravila za uvoz dotičnog proizvoda tako da se njegovo puštanje u slobodan promet uvjetuje odobrenjem za uvoz, a izdavanje koje se rukovodi odredbama te podliježe ograničenjima koje propisuje Komisija.

Mjere iz točke (a) i (b) odmah stupaju na snagu.

2.   U pogledu članica WTO-a mjere iz stavka 1. poduzimaju se tek nakon što se zadovolje oba uvjeta navedena u prvom podstavku tog stavka.

3.   Ako se uvode kvote, posebno treba voditi računa o:

(a)	poželjnosti zadržavanja, u što je više mogućoj mjeri, tradicionalnih trgovinskih tokova;

(b)	obujmu robe izvezene prema ugovorima sklopljenima prema uobičajenim odredbama i uvjetima prije stupanja na snagu zaštitne mjere u smislu ovog poglavlja, a ako je dotična država članica o tim ugovorima obavijestila Komisiju;

(c)	potrebi da se izbjegne ugrožavanje postizanja cilja radi kojega se uvodi kvota.

Ne određuje se niža kvota od prosječne razine uvoza tijekom zadnje tri reprezentativne godine za koje su na raspolaganju statistički podaci osim ako nije potrebna različita razina radi sprečavanja ili otklanjanja ozbiljne štete.

4.   U slučajevima kada se kvota raspoređuje između zemalja dobavljača, s onima koji imaju značajan interes za dobavljanje dotičnog proizvoda u Zajednicu raspodjela se može dogovoriti.

U protivnom, kvota se raspoređuje između zemalja dobavljača proporcionalno udjelu njihovog uvoza dotičnog proizvoda u Zajednicu tijekom prethodnog reprezentativnog razdoblja, uzimajući pritom u obzir sve posebne čimbenike koji su mogli utjecati ili bi mogli utjecati na trgovinu proizvodom.

Pod uvjetom da nije zanemarena obaveza vođenja konzultacija pod okriljem Odbora za zaštitne mjere WTO-a, Zajednica ipak može odstupiti od ovog načina raspodjele u slučaju ozbiljne štete ako uvoz podrijetlom iz jedne ili više zemalja dobavljača poraste u nerazmjernom postotku u odnosu na ukupan rast uvoza dotičnog proizvoda tijekom prethodnog reprezentativnog razdoblja.

5.   Mjere iz ovog članka primjenjuju se na svaki proizvod koji je stavljen u slobodan promet nakon njihovog stupanja na snagu. U skladu s člankom 18. one se mogu ograničiti na jednu ili više regija Zajednice.

Te mjere ipak ne sprečavaju puštanje u slobodan promet proizvoda koji su već na putu u Zajednicu pod uvjetom da se odredište tih proizvoda ne može promijeniti i da ti proizvodi, koji, sukladno člancima 11. i 12., mogu biti stavljeni u slobodan promet samo uz predočenje isprave o nadzoru stvarno prati takva isprava.

6.   Ako država članica zatraži intervenciju Komisije, Komisija donosi odluku u roku od najviše pet radnih dana od primitka zahtjeva.

Sve odluke koje Komisija donese na temelju ovog članka dostavljaju se Vijeću i državama članicama. Svaka država članica može, u roku od mjesec dana od datuma primitka ove obavijesti, odluku uputiti Vijeću.

7.   Ako država članica uputi odluku Komisije Vijeću, Vijeće može, odlučujući kvalificiranom većinom, odluku potvrditi, izmijeniti ili opozvati.

Ako Vijeće, u roku od tri mjeseca od upućivanja predmeta Vijeću, ne donese odluku, odluka koju je donijela Komisija smatra se opozvanom.

Članak 17.

Ako to zahtijeva interes Zajednice, Vijeće može, odlučujući kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije sastavljen u skladu s uvjetima iz poglavlja III., donijeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječio uvoz proizvoda u Zajednicu u tako znatno povećanim količinama i/ili pod uvjetima koji bi nanijeli ili prijetili nanošenjem ozbiljne štete proizvođačima Zajednice istovjetnih ili izravno konkurentnih proizvoda.

Primjenjuje se članak 16. stavci 2. i 5.

Članak 18.

Ako se dogodi da, prije svega na temelju čimbenika iz članka 10., da se ispune uvjeti utvrđeni za donošenje mjera prema člancima 11. i 16. u jednoj ili više regija Zajednice, Komisija može, nakon što je ispitala druge mogućnosti, iznimno dozvoliti primjenu mjera nadzora ili zaštitnih mjera ograničenih na dotičnu regiju (regije) ako smatra da je primjena mjera na toj razini primjerenija od primjene mjera u cijeloj Zajednici.

Mjere moraju biti privremene te najmanje ometati funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

Mjere se donose u skladu s odredbama članaka 11. i 16.

Članak 19.

Na proizvod podrijetlom iz zemlje u razvoju, članice WTO-a, ne može se primijeniti zaštitna mjera sve dok udio te zemlje u uvozu dotičnog proizvoda u Zajednicu ne prelazi 3 % pod uvjetom da na zemlje u razvoju, članice WTO-a, s manje od 3 % udjela u uvozu, ukupno ne otpada više od 9 % ukupnog uvoza dotičnog proizvoda u Zajednicu.

Članak 20.

1.   Trajanje zaštitnih mjera mora se ograničiti na razdoblje potrebno kako bi se spriječila ili otklonila ozbiljna šteta i olakšala prilagodba proizvođača Zajednice. Razdoblje ne smije biti duže od četiri godine uključujući trajanje svih privremenih mjera.

2.   Početno se razdoblje može produljiti, osim u slučaju mjera iz trećeg podstavka, stavka 4., članka 16., pod uvjetom da se utvrdi:

(a)	da je zaštitna mjera i dalje potrebna kako bi se spriječila ili otklonila ozbiljna šteta;

(b)	da postoji dokaz da se proizvođači Zajednice prilagođavaju.

3.   Produljenja se donose u skladu s uvjetima iz poglavlja III. i korištenjem istih postupaka kako i kod početnih mjera. Na taj način produljena mjera nije restriktivnija nego što je bila na kraju početnog razdoblja.

4.   Ako trajanje mjere prelazi godinu dana, mjera se mora postepeno liberalizirati u pravilnim intervalima tijekom razdoblja primjene uključujući i razdoblje produljenja.

5.   Ukupno razdoblje primjene zaštitne mjere, uključujući i razdoblje primjene svih privremenih mjera, početnog razdoblja primjene i svakog njegovog produljenja, ne može prelaziti osam godina.

Članak 21.

1.   Tijekom trajanja primjene bilo koje mjere nadzor ili zaštitne mjere u skladu s poglavljima IV. i V., u okviru odbora, bilo na zahtjev države članice ili na inicijativu Komisije, održavaju se konzultacije. Ako trajanje zaštitne mjere prelazi tri godine, Komisija traži konzultacije najkasnije u sredini razdoblja primjene mjere. Svrha tih konzultacija je:

(a)	ispitati učinke mjere;

(b)	odrediti je li i na koji način potrebno ubrzati liberalizaciju;

(c)	utvrditi je li još uvijek potrebno primjenjivati mjeru.

2.   Ako smatra, na temelju konzultacija iz stavka 1., da je mjeru nadzora ili zaštitnu mjeru iz članaka 11., 13., 16., 17. i 18. potrebno opozvati ili izmijeniti, Komisija postupa kako slijedi:

(a)	ako je mjeru donijelo Vijeće, Komisija predlaže Vijeću da je opozove ili izmijeni. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom;

(b)	u drugim slučajevima, Komisija mijenja ili opoziva zaštitnu mjeru ili mjeru nadzora Zajednice.

Kada se odluka odnosi na regionalnu zaštitnu mjeru, ona se primjenjuje šestog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 22.

1.   Ako se uvoz proizvoda već primjenjuju zaštitne mjere, na uvoz tog proizvoda ne primjenjuju se dodatne mjere do isteka razdoblja jednakog razdoblju prethodne mjere. To razdoblje nije kraće od dvije godine.

2.   Bez obzira na stavak 1., zaštitna mjera od 180 dana ili kraće može se ponovo uvesti na proizvod ako:

(a)	je istekla najmanje godina dana od dana uvođenja zaštitne mjere na uvoz tog proizvoda; i

(b)	ako se ta zaštitna mjera nije primjenjivala na isti proizvod više od dva puta u petogodišnjem razdoblju koje je neposredno prethodilo datumu uvođenja mjere.

POGLAVLJE VI.

Završne odredbe

Članak 23.

Ako to zahtjeva interes Zajednice, Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom na zahtjev Komisije, može donijeti odgovarajuće mjere kako bi se omogućilo ostvarivanje prava i obveza Zajednice ili svih njezinih država članica, posebno onih koja se odnose na trgovinu robom.

Članak 24.

1.   Ova Uredba ne isključuje ispunjenje obveza koje proizlaze iz posebnih pravila sadržanih u sporazumima sklopljenim između Zajednice i trećih zemalja.

2.   Bez obzira na ostale odredbe Zajednice, ova Uredba ne isključuje da države članice donose ili primjenjuju:

(a)	zabrane, količinska ograničenja ili mjere nadzora na temelju javnog morala, javnog poretka i javne sigurnosti; zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili bilja, zaštite nacionalnog blaga umjetničke, povijesne ili arheološke vrijednosti ili zaštite industrijskog i komercijalnog vlasništva;

(b)	posebne formalnosti o deviznom poslovanju;

(c)	o uvođenju formalnosti prema međunarodnim sporazumima u skladu s Ugovorom.

Države članice obavješćuju Komisiju o mjerama ili formalnostima koje namjeravaju uvesti ili izmijeniti u skladu s prvim podstavkom.

U slučaju iznimne žurnosti, dotične nacionalne mjere ili formalnosti dostavljaju se Komisiji odmah po donošenju.

Članak 25.

1.   Ova Uredba ne dovodi u pitanje funkcioniranje instrumenata o osnivanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta ili Zajednice ili iz njih proizašlih nacionalnih administrativnih odredbi ili posebnih instrumenata koji se primjenjuju na robu nastalu preradom poljoprivrednih proizvoda. Ona funkcionira tako da je komplementarna tim instrumentima.

2.   U slučaju proizvoda obuhvaćenih instrumentima iz stavka 1. članaka 11. do 15. i članka 22. ne primjenjuju se na one u pogledu kojih pravila o trgovini Zajednice s trećim zemljama zahtijevaju predočenje dozvole ili druge uvozne isprave.

Članci 16., 18. i 21. do 24. ne primjenjuju se na one proizvode u pogledu kojih ta pravila propisuju primjenu uvoznih količinskih ograničenja.

Članak 26.

Uredba (EZ) br. 3285/94, kako je izmijenjena aktima navedenim u Prilogu II., stavlja se izvan snage.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage tumači se kao upućivanje na ovu Uredbu i čita se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga III.

Članak 27.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 349, 31.12.1994., str. 53.

(2)  Vidjeti Prilog II.

(3)  SL L 67, 10.3.1994., str. 1.

(4)  SL L 67, 10.3.1994., str. 89.

(5)  SL L 302, 19.10.1992., str. 1.

---

PRILOG I.

---

PRILOG II.

Uredba stavljena izvan snage s popisom njezinih uzastopnih izmjena

(iz članka 26.)

Uredba Vijeća (EZ) br. 3285/94 (SL L 349, 31.12.1994., str. 53.)
Uredba Vijeća (EZ) br. 139/96 (SL L 21, 27.1.1996., str. 7.)	Samo članak 1. i Prilog I.
Uredba Vijeća (EZ) br. 2315/96 (SL L 314, 4.12.1996., str. 1.)	Samo članak 1. stavak 3. i Prilog III.
Uredba Vijeća (EZ) br. 2474/2000 (SL L 286, 11.11.2000., str. 1.)	Samo članak 1. stavak 3. i Prilog III.
Uredba Vijeća (EZ) br. 2200/2004 (SL L 374, 22.12.2004., str. 1.)	Samo članak 2.

---

PRILOG III.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 3285/94	Ova Uredba
glava I.	poglavlje I.
članak 1.	članak 1.
glava II.	poglavlje II.
članci 2., 3. i 4.	članci 2., 3. i 4.
glava III.	poglavlje III.
članak 5.	članak 5.
članak 6. stavak 1, uvodni tekst	članak 6. stavak 1. prvi podstavak, uvodna rečenica, početni tekst
članak 6. stavak 1. točka (a)	članak 6. stavak 1. prvi podstavak, uvodna rečenica, završni tekst i točke (a), (b) i (c)
članak 6. stavak 1. točka (b)	članak 6. stavak 1. drugi podstavak
članak 62. stavak 2. prvi i drugi podstavak	članak 6. stavak 2. prvi i drugi podstavak
članak 6. stavak. 2. treći i četvrti podstavak	članak 6. stavak 4. prvi i drugi podstavak
članak 6. stavak 3.	članak 6. stavak 3.
članak 6. stavak 4.	članak 6. stavak 5.
članak 6. stavak 5.	članak 6. stavak 6.
članak 6. stavak 6.	članak 6. stavak 7.
članak 7. stavak 1.	članak 7. stavak 1.
članak 7. stavak 2. prva rečenica	članak 7. stavak 2. prvi podstavak
članak 7. stavak 2. druga rečenica	članak 7. stavak 2. drugi podstavak
članak 7. stavak 3.	članak 7. stavak 3.
članak 8. stavak 1. prvi podstavak	članak 8. stavak 1., prvi podstavak
članak 8. stavak 1. drugi podstavak, uvodne riječi	članak 8. stavak 1. prvi podstavak, uvodne riječi
članak 8. stavak 1. drugi podstavak, prva i druga alineja	članak 8. stavak 1. drugi podstavak, točke (a) i (b)
članak 8. stavak 2.	članak 8. stavak 1. treći podstavak
članak 8. stavak 3.	članak 8. stavak 2.
članak 8. stavak 4.	članak 8. stavak 3.
članak 8. stavak 5.	članak 8. stavak 4.
članak 9. stavak 1.	članak 9. stavak 1.
članak 9. stavak 2. točka (a)	članak 9. stavak 2.
članak 9. stavak 2. točka (b) prvi podstavak	članak 9. stavak 3, prvi podstavak
članak 9. stavak 2. točka (b) drugi podstavak	članak 9. stavak 3. drugi podstavak
članak 9. stavak 3.	članak 9. stavak 4.
članak 9. stavak 4.	članak 9. stavak 5.
članak 10. stavak 1.	članak 10. stavak 1.
članak 10. stavak 2. uvodne riječi, prvi izraz	članak 10. stavak 2. prvi podstavak
članak 10. stavak 2. uvodne riječi, drugi izraz	članak 10. stavak 2. drugi podstavak, uvodne riječi
članak 10. stavak 2. točke (a) i (b)	članak 10. stavak 2. drugi podstavak, točke (a) i (b)
glava IV.	poglavlje IV.
članci 11. do 15.	članci 11. do 15.
glava V.	poglavlje V.
članak 16. stavci 1. i 2.	članak 16. stavci 1. i 2.
članak 16. stavak 3. točka (a), uvodna rečenica	članak 16. stavak 3. prvi podstavak, uvodna rečenica
članak 16. stavak 3. točka (a), prva, druga i treća alineja	članak 16. stavak 3. prvi podstavak, točke (a), (b) i (c)
članak 16. stavak 3. točka (b)	članak 16. stavak 3. drugi podstavak
članak 16. stavak 4. točka (a) prvi podstavak	članak 16. stavak 4. prvi podstavak
članak 16. stavak 4. točka (a) drugi podstavak	članak 16. stavak 4. drugi podstavak
članak 16. stavak 4. točka (b)	članak 16. stavak 4. treći podstavak
članak 16. stavak 5. točka (a)	članak 16. stavak 5. prvi podstavak
članak 16. stavak 5. točka (b)	članak 16. stavak 5. drugi podstavak
članak 16. stavak 6.	članak 16. stavak 6. prvi podstavak
članak 16. stavak 7.	članak 16. stavak 6. drugi podstavak
članak 16. stavak 8.	članak 16. stavak 7.
članci 17. do 19.	članci 17. do 19.
članak 20. stavak 1.	članak 20. stavak 1.
članak 20. stavak 2. uvodna rečenica	članak 20. stavak 2. uvodna rečenica
članak 20. stavak 2. prva i druga alineja	članak 20. stavak 2. točke (a) i (b)
članak 20. stavci 3. do 5.	članak 20. stavci 3. do 5.
članci 21. i 22.	članci 21. i 22.
glava VI.	poglavlje VI.
članak 23.	članak 23.
članak 24. stavak 1.	članak 24. stavak 1.
članak 24. stavak 2. točka (a) uvodna rečenica	članak 24. stavak 2. prvi podstavak, uvodna rečenica
članak 24. stavak 2. točka (a) i. do iii.	članak 24. stavak 2. prvi podstavak, točke (a) do (c)
članak 24. stavak 2. točka (b), prva rečenica	članak 24. stavak 2. drugi podstavak
članak 24. stavak 2. točka (b) druga rečenica	članak 24. stavak 2. treći podstavak
članak 25.	članak 25.
članak 26.	—
članak 27.	—
—	članak 26.
članak 28.	članak 27.
Prilog I.	Prilog I.
—	Prilog II.
—	Prilog III.

---